NJEGOVO OKOBoæje

knjigovodstvo

Mikrokozmosu makrokozmosu

Gabriele, Würzburg

3

Krist, kljuË od vrata æivotaUniverzalni æivot

4

1. izadnje na hrvatskom jezikuLicencijsko izdanje s odobrenjem izdavaËa:

∂Verlag DAS WORT GmbHMax-Braun-Strasse 2

97828 Marktheidenfeld-Altfeld, Deutschland

djela s njemaËkim originalnim naslovom:SEIN AUGE

Die Buchhaltung Gottes Der Mikrokosmos im Makrokosmos

Knjiga br. 318hrvatski - kroatisch

Za sva pitanja od znaËaja za sadræaj mjerodavno jenjemaËko originalno izdanje

U Hrvatskoj izdaje:Univerzalni æivot

Zagreb, BreπÊenskoga 4

Sva prava pridræana

naklada 1000 primjeraka

ISBN 953-6284-12-X

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

RijeË Ëitateljima ove knjige . . . . . . . . . . . 19

Makrokozmos razina ËiπÊenja i makrokoz-mos materije - krhotine iz vjeËnoga Kraljev-stva Boæjeg . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Oba padom uvjetovana makrokozmosa - planeti-spremnici ljudi i duπa . . . . . . . . . 23

Odaπiljanjem i primanjem - gigantska komunikacijska mreæa, moÊan kompjutor-ski sistem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Put duπe u inkarnaciju ide preko plane-tarnih konstelacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Kompjutorski sistem podruËja pada regi-strira precizno sve tokove na Zemlji i upodruËjima duπa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Gigantsko i pravedno Boæje knjigovodstvoobuhvaÊa sve detalje zemaljskoga æivota. . 36

Impulsi iz zvijeæa kompjutorskoga sistema prate duπu na njenom zemaljskom putovanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

FiziËko tijelo - zrcalna slika duπe . . . . . . . 44

Mi smo na Zemlji da bismo postali boæan-ski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

5

Sadræaj

FiziËke nasljedne osobine povlaËe duπu ponovno u zemaljsko ruho . . . . . . . . . . . 49»itava beskonaËnost je odaπiljanje i primanje - komunikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Odluka za Boga i ispunjenje Njegovih zakona - ili za svoj vlastiti zakon . . . . . . 56Komunikacija u kompjutorskom sistemu pada - Zakon sjetve i æetve . . . . . . . . . . . 58Uzor za zemaljske kompjutore: kozmiËkaregistratura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61Ideje, otkriÊa, pronalasci mogu biti pozivanja i upravljanja iz onostranih podruËja . . . . . 67»iπÊenje s Kristom vodi osloboenju od se-biËnih programa iz prethodnih inkarnacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

Osiromaπenje ljudi duhovnom energijomprepolariziranjem boæanske æivotne snage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

Zemaljsko naslijee: bogatstvo, posjed -ograniËenost, osobni ja-svijet. Od vezivanja do povezivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Ljudi koji negativno misle i postupaju -isporuËitelji energije hijerarhiji demona na ovoj Zemlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84Demonsko upravljanje Ëovjekom prema nje-govome negativnom gen-materijalu: telepatija, premjeπtanje, zaposjednutost. 86Gradnja takozvanih dostignuÊa tehniËkoga napret-ka kroz generacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

»ovjekova zabluda, sam biti Stvoritelj i Bog 956

»ovjek sam prouzrokuje kraj ovoga svijeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Zguπnjavanje biÊa pada u ljude dogodilo sepoËev od glave. Mozak - srediπte gomilanjaprograma pada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

OdvraÊanje biÊa pada od Boga stvorilo jeuvjete zemaljskoga æivota. . . . . . . . . . . . 104

»ovjek uniπtava samoga sebe i svojuokolinu. »aπa je puna. Sada valja: ili - ili. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

Volja biÊa pada nekad i danas: stvarati ljudepo svojoj vlastitoj slici . . . . . . . . . . . . . . . 113

Ciklus predvien za obrat ËovjeËanstva bliæi sekraju. Nakon sloma strukture pada slijedi asi-milacija svega zgusnutog u Ëisti bitak. . . . . . 119

Isus, Krist Boæji, izvrπio je za duπe i ljude neπtonezamislivo veliko. Njegova postojanost donijela je obrat u dogaaju pada. . . . . . . . . . 123

»ovjek - planet u svemiru. Dolaæenje i odlaæenje - umiranje i postajanje . . . . . . . 126

»ovjekom upravlja njegova vlastita regis-tratura. Nasljedne osobine su magneti. PobaËaj - grijeh protiv æivota . . . . . . . . . . 132

ZnaËenje inkarnacije za duπu - Muke i patnjeprije i poslije roenja . . . . . . . . . . . . . . . . 137

Programi odreuju æivot Ëovjeka. Stvaranjedaljnjih programa kao odaπiljaËke i pri-jemne stanice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

7

8

Sve je sadræano u svemu. Sjetva i æetva pokazuju se u sastavnim dijelovima tijela. . . . . . . . . 147

Niπta nije sluËaj. Povezivanje ljudi u svrhuËiπÊenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

Atmosferska kronika je puna. Konto dugovanja ËovjeËanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152

Kauzalni kompjutor posprema. Posljedice se spuπtaju na ËovjeËanstvo. . . . . . . . . . . . . 156

Vrijeme æetve. Bez puta prepoznavanja i ËiπÊenja uzroka: otplaÊivanje . . . . . . . . . . 158

Boæansko naslijee Ëovjeka je duhovno tije-lo; njegovo sotonsko naslijee su uzroci kojeje on sam stvorio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164

Cilj demona: novi materijalni makrokozmos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168

Nasljedne informacije - odaπiljaËki potencijal osobnoga æivota Ëovjeka. . . . . . . . . . . . . . . . . . 170

Davatelji impulsa za informacije: zvijezdespremnici materijalnoga kozmosa i razinaËiπÊenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173

»ovjek, golema odaπiljaËka i prijemna stan-ica. Manipulacija gena: tui programiprekrivaju fiziËke nasljedne osobine i boæan-sko naslijee. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176

Demonski plan: upravljivi Ëovjek koji nepoznaje viπe sebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

»estice gena - ne samo u hrani nego i u zraku i u vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186

Faktor demonskoga “novog svjetskog poret-ka”: Stvaranje Ëovjeka bez duπe pre-raspodjelom negativne energije . . . . . . . . 188

»aπa je puna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191

Na Zemlji vlada nezamisliva duhovnaborba izmeu boæanskoga i demonskoga. Pobjednik je veÊ sada Krist. . . . . . . . . . . . 193

Kraljevstvo Duha nastaje na oËiπÊenoj, fini-joj Zemlji. Novi Ëovjek ima pozitivne nasljedne osobine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

9

Uvod

Bog je prisutan, On je vjeËno strujeÊe svjetlo.I u sjeni, u materiji i u grijehu, prisutna je BoæjasvemoÊ. Onaj koji teæi Bogu posvuda prepoz-naje Boæje djelovanje, i u sjeni, i u grijehu. HoÊeli se Ëovjek pribliæiti Bogu, tada mora sve viπe iviπe ostvarivati i ispunjavati Deset zapovijedi,izvode iz vjeËnoga zakona, koje je Bog daoMojsiju za ljude, i Govor na Gori koji je Isus izNazareta pouËavao ljude i æivio njima za prim-jer. Tada sjene uzmiËu i svjetlo se uvlaËi u duπui Ëovjeka.

Tko kaæe da je krπÊanin, taj se obvezuje predzakonom, Bogom, ispunjavati Zapovijedi iGovor na Gori. Stremi li Ëovjek viπim idealimai vrijednostima koji proizlaze iz ispunjenjaBoæjih zakonitosti, tad postaje Ëestit, iskren imiroljubiv. Onda Êe on poπtovati i æivot i Ëuvatimir.

Streme li duπa i Ëovjek dakle unutarnjim ide-alima i vrijednostima te duhovno - etiËkimprincipima, tad se u Ëovjeku izvrπava unutarnjapromjena - prema boæanskoj mudrosti, premaznanju o svim unutarnjim zbivanjima. U osnoviovog procesa sazrijevanja je ostvarivanje Deset

11

zapovijedi i Govora na Gori; Ëovjek urasta uUnutarnji æivot u svemudru boæansku svijest.Onda on nije viπe intelektualac, ni ratnik, niheroj, ni znanstvenik gladan moÊi, ni politiËaræeljan karijere i ugleda, nego pravi mudrac kojisve promatra u svjetlu Unutarnjega æivota ipostupa po zakonima Boæjim.

Tko u svakodnevnome æivotu slijedi Desetzapovijedi i Govor na Gori, taj nastoji prepoz-nati i ispuniti Boæju volju u svim podruËjimaæivota. Samo na ovom putu Ëovjek postiæepravu intuiciju, boæansko vodstvo i mudrost.

Boæja mudrost nema dakle s intelektom niπtazajedniËkoga. Intelekt je obiljeæen nauËenim,dakle usvojenim znanjem. Mudrost Boæjanaprotiv, je inteligencija, ona je Ja Jesam, ona jevjeËni zakon, Bog, ona je pravi bitak, æivot, kojiprebiva unutra u svakoj duπi i u svakomeËovjeku. Boæanska mudrost objavljuje se onimljudima koji sve viπe i viπe ispunjuju zakoneBoæje.

Objavi li se mudrost Boæja u Ëovjeku, tadnestaje ljudsko Ja, intelekt. Na njegovo mjestostupa svemirska inteligencija, Bog, znanje osvim unutarnjim tokovima svemira i o svimstvarima. Tko poznaje unutarnje tokove,zakonitosti koji su u osnovi svih dogaaja istvari, taj zna i izvanjske odnose, jer ima pro-doran pogled.

12

Recimo joπ jednom: »ovjek ne postiæemudrost gomilanjem znanja - niti onda kad biproËitao sve knjige ovog svijeta. Znanje samone Ëini mudrim. No tko u svakodnevnome æi-votu ostvaruje Deset zapovijedi i Govor naGori, sazrijeva u sveobuhvatni zakon, Boga, ipostiæe mudrost. Onda je on pravi mudrac. Tkou unutarnjem procesu razvoja i sazrijevanja teæitom cilju, njegova se svijest proπiruje, to znaËi,njegov duhovni spektar postaje veÊi.

Tko se kao biÊe æeli naÊi u Bogu, ne dopuπtaviπe da ga vlastiti intelekt ograniËava; on nijeviπe zadovoljan ograniËenoπÊu svoga ljudskogja koje misli stalno zauzimati pozu, da bi sepokazivalo, da bi privuklo paænju na sebe.Ljudsko ja vidi samo sebe i poznaje takoersamo sebe. To je ograniËenost intelekta.

Ljudi koji teæe viπim idealima i vrijednosti-ma, mudrosti Boæjoj, Njegovom vjeËnomzakonu, hoÊe na svijet donijeti zakone Boæje isvijet obnoviti u Duhu Boæjem, da bi uistinunastao mir.

Isus iz Nazareta bio je najveÊi reformator. Onje pouËavao i æivio zakone Boæje, a oni koji suGa slijedili i slijede, Ëinili su i Ëine to isto. Takviljudi ne prepuπtaju svoj æivot ni sluËaju ni sud-bini. Oni uzimaju svoj æivot u svoje ruke i svla-

13

davaju ga snagom ispunjenja Zapovijedi. Oniznaju da najviπa snaga i moÊ, Bog, odreujesvemir, kozmiËki kruæni tok. OdgovarajuÊetome oni misle i æive, da bi svjesno crpili idavali iz toga kruænog toka vjeËne snage.

Ljudi u ostvarivanju Deset zapovijedi iGovora na Gori ne zadovoljavaju se miπlju bitisamo Ëovjekom. Oni istraæuju dublje i na putusamospoznaje dospijevaju do uvjerenja i izvjes-nosti da su biÊa u Bogu i da je svaki Ëovjekmikrokozmos u makrokozmosu. Tko je ovogauistinu postao svjestan, taj neÊe viπe mirovatidok se ne pribliæi Onome tko je Makrokozmos -Bogu.

Otkrije li se Ëovjeku boæanska mudrost, akoje on uistinu mudar, tada shvaÊa da se sve,svaki najmanji sastavni dio materije, zrcali usvemiru, dakle pohrenjen je, i da se sve promje-ne u svemiru i u Zemlji i na Zemlji registrirajuu svemiru. On prepoznaje unutarnje pove-zanosti sveukupne nebeske mehanike - odËistog bitka sve do materije s njenim bezbroj-nim zvijeæima.

Jedino onome tko sazrijeva u Duh VjeËnoga,u zakon, Boga, dano je postupno dokuËitiunutarnje povezanosti izmeu mikrokozmosa imakrokozmosa - primjerice, kako je kozmiËkiËovjek, mikrokozmos povezan s beskonaËnimsvemirom, s makrokozmosom.

14

U svemiru, makrokozmosu, pohranjen jesvaki sastavni element beskonaËnosti. I Ëuv-stva, osjeÊaji i misli Ëovjeka su sastavni elemen-ti. Isto tako je i svaka rijeË i svaki postupak sas-tavni element koji se registrira u makro-kozmosu. BuduÊi da se energija ne gubi, onamora negdje ostati i djelovati. Ona je registri-rana u makrokozmosu.

Ljudi koji sve viπe uranjaju u Boæju mudrost,u zakon æivota, spoznaju u sebi i na sebi kojimse putevima kreÊu Ëuvstva, osjeÊaji, misli, rijeËii postupci, kamo dospijevaju, kako povratnozraËe i kako utjeËu na odaπiljatelja. Pravimudrac poznaje dakle sadræaje sastavnih ele-menata svemira i zna njihovo djelovanje iposljedice.

Jer: Sve daje i prima. »itava beskonaËnost jeizgraena na principu odaπiljanja i primanja,dakle na komunikaciji.

Ljudske rijeËi su samo pojmovi. Tko æelishvatiti njihovu dubinu, tko dakle æeli nauËitishvaÊati sadræaj rijeËi, taj mora prvo spoznatisamoga sebe i pronaÊi svoje pravo sopstvo. Tektada Êe on razumjeti govor vjeËnoga zakona,koji nije ljudska rijeË kao takva, nego sadræajrijeËi, smisao, duh koji u njoj djeluje.

Tko je probuen za duhovni æivot, tko daklesve viπe i viπe razvija unutarnje vrijednosti i

15

ideale, taj ne uzima rijeË doslovno, nego traæi inalazi u svakoj rijeËi zakon, Boga. Time ongleda dublje i sasvim postupno shvaÊa duhov-ne povezanosti beskonaËnosti.

Ljudi koji æive u ispunjenju zakona, u Bogu,ne govore iz sebe, nego boæansko u njima go-vori preko njih. To je onda prosvjetljenje uËovjeku. Govori li prosvjetljen Ëovjek, daklemudrac, tad su i njegove rijeËi prosvijetljene imudre, jer su rijeËi usijane duhom, rijeËi istine,rijeËi VjeËnoga i vjeËnosti.

Naπa sestra, koja piπe ovu knjigu, je BoæjaproroËica i izaslanica. Kao Boæja proroËica onaprima neposrednu rijeË koja govori njoj i prekonje ljudima. Kao izaslanica Boæja ona crpi iznepresuπnog izvora boæanske mudrosti, izvrela istine u kojoj æivi njena duπa da bipouËavala rijeË spasenja. Svojim rijeËima,proæetim boæanskom mudroπÊu ona pomaæeputnicima na putu k istini da zakonito rijeπeprobleme i teπkoÊe.

RijeË objave, pouke, pomoÊi, napisana rijeË -sve dolazi iz j e d n o g izvora, iz mudrosti,vrela istine.

U ovoj knjizi naπa sestra svojim jeziËnimblagom objaπnjava duhovne povezanosti iz-

16

meu Makromozmosa i mikrokozmosa, da biljudima koji se trude prepoznati i ispuniti Boæjuvolju, dala duboki uvid u moÊnu komunikaci-jsku mreæu, u svemirsku mreæu “odaπiljanja iprimanja”.

Mnogi ljudi hoÊe diskutirati o Boæjoj rijeËi.Bog je istina. O istini se ne moæe diskutirati, jerona je apsolutna. Tko o njoj diskutira taj shvaÊasamo ljusku, rijeË, a ne sadræaj rijeËi. Pravimudrac ne diskutira - on daje. Da li rijeË,pomoÊ, koja dolazi iz istine biva prihvaÊena iline, to on prepuπta Bogu i svome bliænjem.

Tko æivi u istini, taj crpi iz istine i govoriistinu. On ne æeli uvjeravati, niti dokazivati, nitinagovarati - on daje. Princip istine glasi: Tko tomoæe shvatiti, neka shvati; tko to æeli ostaviti,neka to ostavi.

Ovu kratku uvodnu rijeË objavio sam ja, bratEmanuel, preko naπe sestre. U DjeluGospodnjem ja sam odgovorni sluæitelj. Janisam Ëovjek, nego boæansko biÊe, duhovnobiÊe, kerub boæanske mudrosti koji pomaæeproroËici i izaslanici Boæjoj.

Brat Emanuel

17

RijeË Ëitateljima ove knjige

Moje je ime Gabriele. Bog, VjeËni, zove meSvojom proroËicom i Svojom izaslanicom. Jasebe ne zovem tako; Bog, Sve-Jedan uËinio meSvojim instrumentom.

VeÊ 18 godina VjeËni govori Svoju svemoÊnurijeË, preko mene, Svojoj ljudskoj djeci, mojojbraÊi i sestrama. Svakome Ëovjeku ja sam sestrai neÊu niπta drugo ni biti, jer u DuhuGospodnjem svi smo braÊa i sestre. Iz otvorenesvijesti svoje duπe - koja smije æivjeti usvemirskom strujanju, Sve-Jednome, i kojasmije crpsti iz vjeËnoga izvora, Boga - crpilasam ja, Gabriele, æivotne impulse, vjeËnu istinu,i u ovoj knjizi svojim rijeËima, prosljeujem jedalje, jer ja sam kao Ëovjek na ovoj Zemlji.

GabrieleU listopadu 1992.

19

Makrokozmos razina ËiπÊenjai makrokozmos materije - krhotine iz vjeËnoga Kraljevstva Boæjeg

»itavom ovom knjigom “Njegovo oko. Boæjeknjigovodstvo. Mikrokozmos u makrokozmo-su” poput crvene niti provlaËi se sljedeÊa izjava:

Sve i svi, duhovna biÊa, duπe, ljudi, æivotinjei kamenje tvore svemir i komuniciraju sasvakim sastavnim elementom svemira. Svakidio ljudskoga tijela, svaka duhovna Ëesticaduπe i svaki element prirodnih carstava, zabi-ljeæen je u zvijeæima.

Univerzum izvan vjeËnoga Kraljevstva Bo-æjeg sastoji se od bezbrojnih zvijeæa podruËjapada, koje su finotvarne naravi, i materijalnihzvijeæa. VjeËno Kraljevstvo Boæje - duhovniuniverzumi, sedam puta sedam nebeskih sfera- sastoji se od Ëistih finotvarnih sunËevih sis-tema. »itava struktura svemira je makrokoz-mos koji se padom promijenio. Padomduhovnih biÊa koja su htjela biti kao Bog, nas-tajalo je sasvim postupno sljedeÊe raπËlanjiva-nje cjelokupnog univerzuma:

VjeËni makrokozmos, vjeËni zakon, Ëisti,finotvarni univerzumi, otpustili su dijelove

21

planeta, svjetove pada. Tako su nastala pod-ruËja pada koja su nakon Kristovog Otku-piteljskog Ëina postala razinama ËiπÊenja, kaopostaje na povratku u vjeËno Kraljevstvo. Utoku ovog dogaaja razvili su se makrokozmosrazina ËiπÊenja i makrokozmos grubotvarnihplaneta, materije.

Postoji dakle vjeËni bitak, vjeËni makrokoz-mos koji je vjeËni zakon i obuhvaÊa sva ËistabiÊa i sav Ëisti bitak. Postoji osim toga makro-kozmos s planetima razina ËiπÊenja, na kojimaborave duπe koje dolaze sa Zemlje nakon odla-ganja svoga zemaljskog tijela, i postoji materi-jalni makrokozmos koji nosi grubotvarne pla-nete, ljude i grubotvarna carstva prirode.

»isti makrokozmos je Apsolutni Zakon, Bog,koji proæima i odræava sva carstva i podruËjasvemira, jer je Bog, vjeËni zakon, sveprisutan.Ono πto se kreÊe izvan duhovnoga vjeËnogmakrokozmosa, Kraljevstva Boæjeg, razineËiπÊenja s njihovim bezbrojnim finijim zvijeæ-ima, i jaËe i jako zgusnuta podruËja, kojimapripada materija s njenim grubotvarnim zvi-jeæima, su dakle krhotine iz vjeËnoga bitka,vjeËnoga makrokozmosa, Kraljevstva Boæjeg.Oba makrokozmosa, podruËja pada - razineËiπÊenja i materije - pripadaju vjeËnome ma-krokozmosu, Kraljevstvu Boæjem; oni Êe bitiponovno asimilirani u Ëisti bitak.

22

Iz ove podjele: vjeËni makrokozmos, uvjetnimakrokozmosi - razine ËiπÊenja i materija, kojisu nastali zbivanjem pada - proizlazi sljedeÊasituacija:

VjeËno Kraljevstvo nastanjeno je ËistimbiÊima - nazivaju se duhovnim biÊima, razineËiπÊenja nastanjene su bestjelesnim duπama iZemlja, materija nastanjena je utjelovljenimduπama, ljudima.

Svi nastanjeni planeti okruæeni su zvijez-dama - spremnicima. Dio velike cjelokupnostiuvjetovan padom - razine ËiπÊenja i materija -moæe se usporediti kompjutorom πto ja nazi-vam Boæjim knjigovodstvom.

Sve univerzume, Ëiste univerzume i uni-verzume pada odræava j e d n a snaga: DuhBoæji, tekuÊa, sveprisutna energija, vjeËni sve-proæimajuÊi zakon u kojemu æive duhovna biÊai koji jednako tako odræava duπe i ljude.

Oba padom uvjetovana makrokozmosa- planeti-spremnici ljudi i duπa

Iz Stvaranja Boæjeg, svesnage, vjeËno stru-jeÊeg zakona, nastala su Ëista duhovna biÊa iduhovna carstva prirode. Tijela duhovnih biÊasu komprimirani vjeËni zakon i time mikro-

23

kozmos u boæanskome vjeËnom makrokozmo-su. Duhovna carstva prirode - minerali, biljke,æivotinje i prirodna biÊa - su razvojni oblici,poput elementarnih oblika s razliËitim stup-njem svijesti. Oni su duhovni oblici æivota za-grabljeni i stvoreni od tekuÊega vjeËnog zakonaBoga, i pripadaju vjeËnome duhovnom, fino-tvarnom makrokozmosu.

Zvijeæa razina ËiπÊenja, kojima pripadamaterijalni univerzum, samo su djelomiËniaspekti Ëistoga vjeËnog makrokozmosa, Kra-ljevstva Boæjeg. Planeti razina ËiπÊenja, na koji-ma æive bestjelesne duπe, u svojoj strukturi sufinije od planeta materijalnoga univerzuma.

Oba mikrokozmosa pada, razine ËiπÊenja imaterijalni univerzum, prilagoavaju se u svo-joj strukturi prema duπama i ljudima po prin-cipu odaπiljanja i primanja. ©to dakle Ëovjekodaπilje to primaju odgovarajuÊi planeti. Stogasu oni planeti-spremnici dugovanja i potraæi-vanja svake duπe i svakoga Ëovjeka. Dugovanjeje krivica, ono πto je pospremljeno u planetima.Potraæivanje je razrjeπenje krivice u zvijezdama- spremnicima i pretvorba te negativne energijeu pozitivnu energiju u duπi.

Makrokozmos, kojega tvore planeti razinaËiπÊenja, svojim stupnjem vibracije odgovara

24

optereÊenjima onih duπa koje æive u razinamaËiπÊenja, da bi otplatile ono greπno πto su si kaoljudi nametnule. Svaka duπa sa svojim optere-Êenjima je mikrokozmos u makrokozmosu razi-na ËiπÊenja.

Materijalni makrokozmos s materijalnim zvi-jeæima registrira sve dogaaje materije.FiziËko tijelo je na taj naËin mikrokozmos umaterijalnom makrokozmosu, materijalnomuniverzumu, kojemu pripadaju i prirodnacarstva materije. Sveobuhvatno Boæje knjigo-vodstvo registrira i posprema u podruËja padasvaki sastavni element materije. Svaka stanicaljudskoga tijela, ukupni procesi u staniËnojstrukturi i u svakome sastavnom elementumaterije sastoje se od razliËitih stupnjeva vi-bracija, koje se raπËlanjuju i odgovarajuÊe svojojfrekvenciji ulaze u akumulaciju razina ËiπÊenja iu spremnike materijalnoga univerzuma. To seizvrπava onda kada ovi procesi veÊ titraju u svi-jesti i podsvijesti Ëovjeka i time su registrirani iu duπi.

Duπe i ljudi, po principu odaπiljanja i pri-manja, ne mogu dostiÊi Ëisti duhovni makro-kozmos, Kraljevstvo Boæje, tako dugo dok suoptereÊeni teπkim grijesima. Duhovni makro-kozmos, Kraljevstvo Boæje, vjeËni zakon, napro-

25

tiv, proæima sve dijelove koji su otpali od njega,ukupne sastavne elemente oba makrokozmosapada.

To se sve moæe nazvati apsolutnim arhivom.Svijet zvijezda je ogroman kompjutor koji rea-gira na svaki dogaaj - makar bio i tako nezna-tan. Ne gubi se dakle ni jota, jer sve je energijakoja ostaje oËuvana u svom stupnju vibracije, usnazi ili obliku ili strukturi. Svaki dogaaj naovoj Zemlji, svaka misao jednog Ëovjeka, svakiosjeÊaj, svaki postupak, sve æelje, Ëeænje, strasti,bivaju snimljeni od ova dva makrokozmosa -razina ËiπÊenja i materije.

Odaπiljanjem i primanjem - gigantska komunikacijska mreæa, moÊan kompjutorski sistem.

Bog, sveproæimajuÊi vjeËni zakon, je sve usvemu, zraËeÊa, vjeËna, odræavajuÊa i davajuÊasnaga u svakom elementu materije i razina Ëiπ-Êenja. »ovjek, a i duπa mogu samo onoliko zra-Ëiti koliko odgovara njihovom stanju svijesti.

26

Materijalni spremniËki sistem usko jepovezan sa spremnikom razina ËiπÊenja. Obasistema registriraju uzroke ljudi. Ono πto duπa iËovjek odaπilju, dakle ono πto iz njih izlazi, kaoËuvstva, osjeÊaji, misli, rijeËi, postupci, kaoæelje, strasti, æudnje i Ëeænje - takoer i neka-daπnji neokajani dogaaji Ëak inkarnacijamaunatrag - to ponovno primaju duπa i Ëovjek.ZraËenjem odaπiljaËki potencijal svake duπe isvakoga Ëovjeka iz kompjutorskoga sistemaoba makrokozmosa ponovno se vraÊa Ëovjeku iduπi. Oni primaju.

Dok su duπa i Ëovjek optereÊeni, oni su dakleu komunikaciji s razinama ËiπÊenja i s materijal-nim spremniËkim sistemom, i taj svijet zvijezdaupravlja s njima. Ako je duπa oËiπÊena tada je ukomunikaciji s vjeËnim bitkom. UnatoË tomu,njen zemaljski omotaË, Ëovjek, povezan je smaterijalnim spremniËkim sistemom, buduÊida su tamo registrirani svi stupnjevi vibracijamaterijalnih elemenata tijela.

Isto tako vjeËni makrokozmos nosi finotvar-no od razliËitih stanja svijesti æivotnih oblikacarstava prirode - koji su opet razliËiti stupnje-vi vibracija - kako u razinama ËiπÊenja, u fini-jem makrokozmosu, tako i u materiji, u grubo-me makrokozmosu - a oba spremniËka principavode grubotvarno - napr. materijalni omotaË.

27

Tko se uæivi u ove iskaze, sluti gigantski idetaljni arhiv Boæji za svakoga i za sve πto senalazi izvan vjeËnoga bitka, Kraljevstva Boæjeg.

Kroz oka ove gigantske komunikacijskemreæe - razina ËiπÊenja i materijalnoga uni-verzuma - ne moæe se provuÊi niti duπa nitiËovjek. Da bi uπli u Ëisti makrokozmos, u vjeËnoKraljevstvo Boæje, Ëovjek i duπa morajuponovno postiÊi Ëistotu. Ono πto je pospremlje-no u zvijeæima podruËja pada mora bitiizbrisano.

»itava beskonaËnost je dakle moÊan kom-pjutorski sistem. »isti makrokozmos, Kra-ljevstvo Boæje, i sve pozitivne snage u nega-tivnome nazivam s v e m i r s k i m kompju-torom. Krhotine boæanskog makrokozmosa,razine ËiπÊenja i materijalni univerzum, nega-tivno πto je doπlo do izraæaja, obiljeæavam kaok a u z a l n i ili k o m p j u t o r p a d a .

Mi smo dakle registrirani - svaki pojedini odnas. Sve dok su naπe duπe optereÊene, u komu-nikaciji smo sa svojim optereÊenjima - s obaotkrhnuta makrokozmosa, sa svojim vlastitimodaslanim potencijalom koji je tamo pohranjen.U svezi s ovim moæemo bolje razumijeti i izjavu

28

“πto sijeπ, to Êeπ i æeti”. To je princip: ©toodaπiljeπ, to primaπ.

Bog je sve u svemu. Bog, sveukupni princip,bitak, vjeËni zakon, nalazi se u svakoj duπi atime i u svakome Ëovjeku; jer svaki Ëovjek po-sjeduje duπu. Neopteretiva jezgra bitnosti u du-πi je Bog, vjeËni zakon, sveukupnost. On je pra-snaga koja nosi i hrani sav bitak.

Prasnaga se sastoji od sedam osnovnih snagabeskonaËnosti. Bog, vjeËni princip, je usvakome elementu beskonaËnosti kao savrπenasnaga. Prema stupnju svijesti, savrπenstvo, jez-gra bitnosti, zraËi jednu ili nekoliko osnovnihsnaga kao evolucijske fasete.

Bog je dakle nedjeljiv i stoga je nepodijeljen usvemu - i u svemu cjelina. Zato je posvuda Bog.U svakome sastavnom elementu materije jeBog. U svakome toku, u svakome dogaaju Bogje kretanje, æivot. Energetski izvor duπe i Ëovje-ka, jezgra bitnosti, Bog, neopteretivi bitak, i svepozitivne snage u svim elementima, preko jez-gre bitnosti su u stalnoj komunikaciji s Ëistimmakrokozmosom, vjeËnim zakonom. BuduÊida su svi registrirani i da je sve registrirano takoje i sve komunikacija - po principu odaπiljanja iprimanja.

29

Put duπe u inkarnacijuide preko planetarnih konstelacija

Zbog odvajanja od Boga padom, tijekomzguπnjavanja, postanka Ëovjeka, nastalo je utje-lovljenje duπe, inkarnacija.

Ako Ëisto duhovno biÊe koje æivi u vjeËnomebitku, u boæanskome makrokozmosu, Kraljev-stvu Boæjem, ide u gustoÊu u inkarnaciju, tadaono prelazi makrokozmos razina ËiπÊenja i ma-terijalni makrokozmos da bi potom, na Zemljipostalo Ëovjekom.

Ovi putevi prema inkarnaciji duhovnimbiÊima koja se inkarniraju, su putevi spoznaje.Spoznajama o tome πto se izvrπava u razinamaËiπÊenja i kako reagiraju oba kozmosa, finijikozmos i grublji kozmos, duhovno biÊe koje seinkarnira prekriva svoju boæanstvenost. Ovinjegovi spoznajni koraci pohranjeni su u razi-nama ËiπÊenja i u materijalnome kozmosu. To jeprvi magnetizam, i to su prve komunikacije skojima inkarnirano biÊe nakon toga stupa uvezu.

Za Ëisto biÊe vrijedi isto πto i za optereÊenuduπu koja ide u utjelovljenje iz razina ËiπÊenja:Znanje o vlastitome porijeklu i razlog utjelov-ljenja je prekriven. Odakle duhovno biÊe ili

30

optereÊena duπa dolaze, πto se tamo dogaalo,tijekom zemaljskoga æivota ostaje prikriveno.

»isto duhovno biÊe koje dolazi s Neba i po-staje Ëovjekom, sobom nosi boæanski nalog zaZemlju. OptereÊena duπa koja iz razina ËiπÊenjaide u inkarnaciju, sobom donosi svoje joπneokajane uzroke, koje onda u zemaljskomeopstanku treba oËistiti.

Svejedno da li se duhovno biÊe ili seoptereÊena duπa spuπta u zemaljski æivot, obojebivaju, prema svome unesenom potencijalu kojije ujedno komunikacijski potencijal, prekoplanetarne konstelacije razina ËiπÊenja i prekoplanetarne konstelacije materijalnoga kozmosa,dovedeni na Zemlju. Obje konstelacije su uvelikoj mjeri identiËne, dakle preko komu-nikacije usklaene jedna s drugom. Konste-lacije ujedno komunikacije su putevi privla-Ëenja kojima duhovna biÊa ili optereÊene duπeidu u utjelovljenje.

31

Kompjutorski sistem podruËja pada registrira precizno sve tokove na Zemlji i u podruËjima duπa.

Ono πto se svakoga trenutka izvrπava uZemlji i na njoj, πto se razgrauje i izgrauje,kao i svaki pokret i uzbuenje duπe i Ëovjeka -isto tako u finotvarnome i u grubotvarnomecarstava prirode - registrira se u zvijeæima.Tok mnogih detalja koji su Ëesto samo najfinijenijanse promjena, koje mi ljudi uopÊe nezapaæamo niti moæemo shvatiti biva zabiljeæenu kozmosu.

Promijeni li se, primjerice, intenzivnimsunËevim zraËenjem koæa Ëovjeka, tada semijenja i vibracija stanica i ne kao zadnje, atom-ska vibracija tijela. Ova najfinija odstupanjabivaju odmah obuhvaÊena kompjutorskim sis-temom svemira - ili kompjutorskim sistemomrazina ËiπÊenja ili kompjutorskim sistemommaterijalnoga univerzuma ili obama.

Kauzalni kompjutor ne uzima u obzir samoobjektivne Ëinjenice nego i moralno-etiËke,dakle unutarnje komponente. Jedan primjer:

Izlaæe li se jedan Ëovjek nesvjesno povi-πenom sunËevom zraËenju, na primjer, na posluili kao dijete u igri, tada je moguÊe da time uvje-

32

tovana promjena koæe bude registrirana samo umaterijalnome kozmosu, ako ne postoji opte-reÊujuÊi razlog. Ali ako Ëovjek prima svjesnopoviπeno ultraljubiËasto zraËenje sunca, jerprimjerice, svojom tamnom puti æeli izazivatiljudsko, tad Êe se ova promjena koæe odraziti uoba makrokozmosa. Kao prvo, bit Êe obuhva-Êene misli u zvijeæima razina ËiπÊenja, kaodrugo, promjena koæe u zvijeæima materi-jalnoga kozmosa.

Svakom promjenom, makar samo u ritmudisanja mi veÊ uspostavljamo komunikaciju sonim podruËjima kozmosa u kojima smo regi-strirani. »ovjek i kozmos tvore cjelinu; stoga jei najmanja nijansa pohranjena i postaje odmahaktivna kad se mi promijenimo.

SliËni tokovi odræavaju se i izmeu carstavaprirode i kompjutora pada. Jaki udari vjetra, naprimjer, mijenjaju mnogo toga u prirodi. Trpi lipriroda πtete, tad nastupaju te promjene u obakompjutora pada. Uniπtavaju li se biljke idrveÊe tad se æivotna snaga povlaËi. Taj procesnalazi odgovarajuÊi odjek i u boæanskomebitku.

Svaka promjena izaziva istovremeno pro-mjenu u svemiru. To je moÊno knjigovodstvoBoæje - jedan gigantski kompjutorski sistem.

33

Ovo pregolemo knjigovodstvo Boæje jepravednost VjeËnoga. Niπta se ne gubi - sve jepopisano. Svaka trun praπine, svako zrno pijes-ka, svaki atom, svaki osjeÊaj i svaka naklonost,svaki daπak vjetra i svaka zraka sunca, svakazraka mjeseca i svaka zraka zvijeæa, svakispermij i svako jajaπce, svaka stanica ljudskogatijela je registrirana.

Svaki spermij, koji kod sjedinjenja muπkarcai æene traæi put do jajaπca i potiËe diobu stanica,veÊ je voen od materijalnog kozmosa; njegovput biva odmah zabiljeæen. Nastane li tadafiziËko tijelo, ono se registrira u materijalnomekozmosu od prve diobe stanica. Proces rastabiva voen od kozmosa a istovremeno, vibraci-ja i svaki pokret nastajuÊeg tijela u utrobi majke,ponovno graen u svemiru.

Makrokozmosi pada registriraju umiranje inastajanje svakoga Ëovjeka, svake biljke i svakeæivotinje i prate kako umiranje tako i nastajanje.Svaka generacija ima druga æivotna pravila idruge oblike æivota, i u ophoenju s ljudima icarstvima prirode; oni su u svim podrobnosti-ma zabiljeæeni i obuhvaÊeni.

Medicinska, privredna i znanstvena sazna-nja jednog naroda i πto on Ëini iz toga, svakoËuvstvo, svaki osjeÊaj, svaka rijeË i svaki postu-pak - makrokozmosi pada registriraju sve.MoÊni kompjutorski sistem pohranjuje svako

34

saznanje koje se prvo prihvaÊa kao genijalno azatim opet odbacuje kao iluzija. On snima ibriπe i dodjeljuje uzroke onim ljudima koji susvojim medicinskim, znanstvenim ili gospodar-skim metodama su manipulirali ljudima iliprirodom, dakle stvorili uzroke.

Svaki æivotni oblik - bila to i najmanja mikro-ba koja se sasvim postupno izgrauje i stupa uakciju - registrirana je u svim kretnjama svogaæivota od materijalnoga kozmosa i praÊena odvjeËnoga bitka. Materijalni makrokozmosopaæa svaki proces raspadanja i prema agregat-nom stanju koje je nastupilo, pohranjuje.Materijalni makrokozmos kontrolira sve pro-cese raspadanja u Zemlji i na njoj, u vodi i uzraku - bili to i najmanji æivotni oblici koji se nemogu opaziti fiziËkim oËima - u svim njihovimstadijima i registrira u svakoj odgovarajuÊojpoziciji.

Na naËin kako se izgrauje jedna pojedi-naËna stanica u nekom obliku æivota prirode,tako se ona izgrauje i u materijalnomemakrokozmosu. Onako kako jedna pojedinaË-na stanica umire i postupno se pretvara udruge energetske oblike, tako je registrira imakrokozmos.

Moæemo dakle poÊi od toga da se svaki nas-tajuÊi materijalni element izgrauje u materijal-nom kozmosu odgovarajuÊe svom razvojnom

35

putu. Onako kako se mijenja svaki elementmaterije, on se mijenja i u makrokozmosu, ionako kako svaki pojedini element materijeumire i prelazi u drugo agregatno stanje - takose proces izvrπava i u makrokozmosima pada.

Pregolemom i pravednom Boæjem knjigo-vodstvu niπta ne izmakne. Sadræaji bezbrojnihtrenutaka jednoga dana, koje svaki ËovjekrazliËito prihvaÊa, jer se u svakome trenutkusvakom Ëovjeku slaæu drugi impulsi, dolaze odtri makrokozmosa - ili iz vjeËnoga bitka ili izrazina ËiπÊenja ili iz materijalnoga kozmosa.

Gigantsko ipravedno Boæje knjigovodstvo obuhvaÊasve detalje zemaljskoga æivota.

Lakomisleno postupa Ëovjek sa svojim æivo-tom, i s nastajuÊim æivotom u majËinom tijelu,isto tako i sa æivotom i nastajuÊim æivotom ucarstvima prirode. Mnogi ljudi vjeruju da moguodluËivati o æivotu drugih ili o nastajuÊem æi-votu u majËinome tijelu. Mnogi Ëine Zemljusebi podloænom na brutalan naËin i uzimaju sipravo zadirati u zakonitosti carstava prirode.Na kraju krajeva napadaju svoj vlastiti æivot iubijaju postupno skupine stanica svoga tijela

36

jer se sve viπe optereÊuju natovarivanjem kri-vice, dakle uzroka.

Nezamislivom okrutnoπÊu i brutalnoπÊubave se sada istraæivanjem gena. Æivotinje i bilj-ke moraju patiti i umirati. Takoer se i ljudikoriste kao pokusni objekti. Tu Ëovjek zahvaÊau nasljedne osobine ljudi oko sebe i nije svjes-tan da se time nezamislivo optereÊuje. Tko siuzima pravo da manipulira drugima? Samoonaj koji je sam manipuliran i koji ne poπtujeæivot i tok æivota.

Danas uvijek iznova biva rijeË o paragrafu opobaËaju, po pitanju, pod kojim bi pretpos-tavkama pobaËaj bio dozvoljen. Konzultiramoli Apsolutni Zakon tada dolazi jedno jasno Neza pobaËaj. PobaËaj je jednak ubojstvu, jer veÊkad se jajaπce u æeni poËne dijeliti, preko mak-rokozmosa razina ËiπÊenja biva potaknutajedna duπa koja odgovara nasljednim osobina-ma onoga koji je zaËeo i one koja je zanjela.Duπa koja dobiva impuls zaËeÊem, tada sesasvim postupno pribliæava fiziËkome tijelukoje se izgrauje, embriju u majËinome tijelu.

Duπa donosi sa sobom dakle optereÊenja iosobine one vrste kakve su u trenutku zaËeÊa -kako u sjemenu muπkarca tako i u jajaπcu æene- bile aktivne. U duπi koja se pribliæava embriju

37

u majËinom tijelu, leæe iste i sliËne sklonosti kaoone koje su bile aktivne u spermi i jajaπcu - iliboæanske naravi ili ljudske kauzalne naravi.

Roditelji dakle odreuju kakvu Êe duπuprivuÊi. To πto sobom donese pribliæavajuÊa seduπa od zraËeÊeg potencijala - pozitivno a i neg-ativno - odgovara opet nasljednom materijaluæene i muπkarca. OdgovarajuÊe tome izgraujese i zemaljsko tijelo, embrij, u majËinome tijelu.Svaki detalj izgradnje ili raspadanja jednogtijela registrira se u zvijeæima, u materijal-nome makrokozmosu.

Ako se sad embrij - makar i u poËetnomestadiju njegova æivota - pobaci, tad pribliæava-juÊa se duπa biva protjerana, to znaËi, jednonastajuÊe tijelo bilo je ubijeno a jednoj duπiuskraÊeno utjelovljenje. Ovi uzroci padaju napoËinitelja. Svakom sudioniku pripada onajkvantum krivice kojim je on sudjelovao.

Neshvatljivo je naπem ljudskom razumu dase registriraju svi detalji æivota. Ali gigantsko ipravedno Boæje knjigovodstvo je dosljednostsvemirskog principa: ©to odaπiljeπ, to Êeπ opetprimiti.

Sve je u svemu sadræano - stoga je svepohranjeno. Takoer svaka krvna æila, sastavkostiju; miπiÊa, tetiva, ligamenata, limfe,

38

limfnih æila i limfnih arterija, æljezda i hormona- svaki najmanji element je obuhvaÊen. Svetokove u podruËjima prirode, Ëak svaki pokretstabla, grma, biljke, æivotinje, izazivaju zvijeæai ponovno ga registriraju.

Preko ove apsolutne registrature u materijal-nom makrokozmosu i u makrokozmosu razinaËiπÊenja provodi se Boæje knjigovodstvo. Kodduπe koja ide u inkarnaciju odluËujuÊe je kolikosvjetla ili sjene donosi ona sobom u ovaj svijet.Jer iz toga proizlazi posredno ili neposrednoBoæje vodstvo.

Veoma optereÊena duπa odgovarajuÊe svojimsjenama biva u p r a v l j a n a preko materi-jalnoga makrokozmosa od planeta ËiπÊenja.Ona ne moæe biti neposredno voena odvjeËnoga bitka, od Boga; jer ona æivi u svojojljudskoj vlastitoj dinamici - to znaËi, ona stvarasve viπe uzroka i usmjerena je na svoje sijene.Takav Ëovjek kao da je u zatvoru Ëije je reπetkestvorio svojim uzrocima, konaËno sazvijeæima u kojima je pohranjeno njegovo ja.

Posredno vodstvo je odræavajuÊa i potiËuÊaenergija. Ona je Boæji poziv za buenje. Natemelju nepromjenjivih zakonitosti svemir jepostojano u kretanju i time dovodi uzroke doposljedica koje Ëovjek mora snositi kao bolest,sudbinu i sliËno - ako ne slijedi Boæanskom

39

pozivu za buenje. »ovjek biva upravljan odsvojih vlastitih optereÊenja sve dok se neprobudi i viπa spoznaja ne dobije prostora unjegovom æivotu.

Budimo svijesni kakav moÊan kozmiËki satnimehanizam kuca, u kojem i svaki Ëovjek jejedan kotaËiÊ, koji prema svojoj povezanosti sacjelokupnim zupËanim mehanizmom, ide bræeili sporije ili je skokovit ili stoji. Promislimo li ujednome mirnom trenutku ove egzaktnepovezanosti tri makrokozmosa i apsolutnogknjigovodstva Boæjeg u razinama ËiπÊenja i umaterijalnome univerzumu, tada shvaÊamo,zaπto smo na Zemlji, naime, da bismo ponovnopostali boæanskima, da bismo se kao Ëisto biÊevratili u vjeËni makrokozmos, u vjeËni biæanskizakon. Tko se udubi u ova tumaËenja razumijei izjavu: “No sada su i sve dlake na vaπoj glaviizbrojane.” “Ne kupuje li se dva vrapca zajedan novËiÊ? Ipak neÊe pasti na zemlju nitijedan od njih bez vaπeg Oca.”

40

Impulsi iz zvijeæakompjutorskoga sistema prate duπuna njenom zemaljskom putovanju.

U razinama ËiπÊenja, u kojima æive duπe, ne-prekidno je dolaæenje i odlaæenje duπa uvla-Ëenjem i izvlaËenjem iz tijela. Kod prvog krikanovoroenËeta zbiva se ujedinjenje duπe iËovjeka - uvlaËenje duπe u tijelo. U malomezemljaninu utjelovljenoj duπi predstoji zadaÊada svoje prihvaÊeno fiziËko tijelo pripremi zazemaljski opstanak.

Svaka duπa ima svoj æivotni ritam, svojuspecijalnu vibraciju koja proizlazi iz svjetla isjene duπe. Jedna svijetla, dakle ne veoma jakooptereÊena duπa ima skladan ritam i time iskladno kretanje. Jedna optereÊena, dakle zasi-jenjena duπa obiljeæena je neskladnim ritmovi-ma i neskladnim pokretima. Te ritmove, tevibracije, duπa prenosi svome fiziËkom tijelu.Zato svako dijete, veÊ od roenja Ëini razliËitepokrete.

Prvi krik djeteta je ujedno prvo izdisanje iudisanje duπe u svome zemaljskom tijelu. Ovajprvi kontakt sa svojim tijelom, prvi krik, kodsvakog novoroenËeta je razliËit, jer ovaj prvidah duπe u zemaljskom ruhu pokazuje stupanjvibracije duπe - ili skladan ili neskladan.

41

Prvi krik u fiziËkome tijelu za duπu je spa-janje sa zemaljskim tijelom i istodobno, u veziduπe i Ëovjeka, prvo pohranjivanje u zvijeæaza novi zemaljski æivot. Istodobno ona uspo-stavlja kontakt sa svojim pohranama u kompju-toru pada, koje je ona - ukoliko je veÊ bilautjelovljena - tamo ostavila iz prethodnih inkar-nacija .

Iz kompjutorskoga sistema duπa ËovjeËjegadjeteta dobiva stalno impulse da modeliraljudske tonove, impulse koji joj preporuËuju daosluπkuje tonove, to znaËi rijeËi roditelja i Ëlano-va obitelji, da bi tako nauËila ljudski jezik, kakobi se tijekom svoga rasta i sazrijevanja moglasporazumijevati.

Duπa je otiπla u inkarnaciju preko plane-tarnih konstelacija koje su odgovarale njenimduπevnim sadræajima. Oni sadræe æivotne pro-grame za ovaj zemaljski hod. Na ovaj naËinnovi zemljanin veÊ je u kontaktu s kauzalnimkompjutorom oba makrokozmosa - razinaËiπÊenja i materijalnoga makrokozmosa, ili sasvemirsim kompjutorom, vjeËnog makrokoz-mosa - prema svjetlu ili sjeni svoje duπe.

KozmiËki komjutorski sistem dajenovoroenËetu takoer impulse da otvorifiziËke oËi i da izoπtri sluh. Preko pripomoÊiduπe koja prima impulse iz zvijeæa, u

42

fiziËkome tijelu otvaraju se oËi; dijete poËinjepostupno gledati sluπati i razumjeti.

Gledanje, sluπanje i razumijevanje maliËovjek mora nauËiti. Pritom mu pomaæekozmiËki kompjutor πto aktivira programe kojisu pohranjeni za duπu u planetarnoj kon-stelaciji. I obitelj i ljudi koji okruæujunovoroenËe pridonose tome da duπa bude ustanju proæeti sasvim svoj joπ neprogramiraniomotaË, fiziËko tijelo, tako da je u zemaljskometijelu moæe ili voditi Bog, vjeËni zakon ili moguupravljati razine ËiπÊenja - prema tome πto duπasobom nosi, svjetlo ili sjenu.

OdluËujuÊe je dakle otkuda duπa dolazi, odsvijetlih visina ili iz podruËja sjena u kojima jeæivjela kao optereÊena duπa. U malome zemlja-ninu ona dan za danom, tjedan za tjednom,mjesec za mjesecom, godinu za godinom, pri-prema svoje tijelo za daljnji zemaljski æivot. Utoj pripremnoj fazi nastaju i prvi æivotni pro-grami za æivot na Zemlji. U mjeri kako tijeloreagira, dakle sjedi, stoji, govori i kreÊe se, duπase sve viπe uvlaËi u svoje tijelo i tamo se grana.Ona se tako reÊi uvjeæbava u tijelo da bisavladala sve funkcije u rastuÊem i sazrijeva-juÊem tijelu dok njeno fiziËko tijelo ne poËnepreteæno reagirati sinkrono na duπu. Ovomvezom nastaje uzajamno djelovanje izmeu duπei tijela - oboje djeluju tako jedno na drugo.

43

Postupno uvlaËenje duπe moæemo usporeditis ukorjenjivanjem stabla. Onako kako se mladostablo svojim korijenom postupno udubljuje uzemlju i grana svoje korijenje, sliËno je s duπomkoja sasvim postupno svim vibracijama svogabitka proæima sve niti svoga zemaljskog tijela.

FiziËko tijelo -zrcalna slika duπe

Duπa ne moæe egzistirati bez neopteretiveenergije, Boga, a niti njen omotaË, Ëovjek. Zatose Ëovjek sastoji od duha, duπe i tijela. Duh jeneopteretiva energija, jezgra bitnosti duπe. RijeË“jezgra bitnosti” znaËi da ova sadræi boæanskonaslijee, mentalitet i sposobnost Ëistoga biÊa.Jezgra bitnosti je u stalnoj komunikaciji sKraljevstvom Boæjim, vjeËnim makro-kozmosom.

Duπa se sastoji od duhovnih Ëestica.Duhovna struktura Ëestica nosi djelomiËnooptereÊenja iz prethodnih inkarnacija. S timoptereÊenjima poput zasjenjenja, komunicirabestjelesna duπa u razinama ËiπÊenja ili inkarni-rana duπa, Ëovjek, s onim planetima u kojimasu pohranjeni optereÊujuÊi programi, njeniuzroci.

44

Tko se umijeπa u veliko kozmiËko dogaanjeinkarnacije, primjerice, pobaËajem embrija, tajÊe morati jednom pretrpjeti isto ili sliËno. U jed-nom od slijedeÊih utjelovljenja njegovu Êe duπumoæda snaÊi ista sudbina. I ona Êe pobaËajembiti odbaËena ili Êe se inkarnirati u negostolju-bivim æivotnim uvjetima u neku takozvanunerazvijenu zemlju, jer je jednom uskratila jed-nome biÊu, jednoj duπi, razvoj na Zemlji.

FiziËko tijelo je zrcalna slika duπe. ZraËenjeduπe poËiva na tome πto je ona prisvojila u po-jedinim inkarnacijama, u razliËitim fiziËkimtijelima. To duπa zraËi u svoje zemaljsko tijelo;time je tijelo obiljeæeno. Ono πto duπa nosi,svjetlo ili sjenu, to ona predaje svojem omotaËu.Tim vibracijama ona aktivira atomsku struktu-ru Ëovjeka koji je tada obiljeæen onako kakoduπa zraËi.

Stoga se zemaljsko tijelo naziva i misaonimtijelom, jer su misli Ëovjeka zrcaljenje svijetle iligrijeπne duπe. ZraËenje duπe poËiva na tome πtoje Ëovjek unio u svoju duπu svojim Ëuvstvova-njem, miπljenjem, govorenjem i postupanjem,svojim æeljama, svojim strastima, svojim Ëeæ-njama - ili ispunjenjem boæanskih zakona.

45

Svjetlo duπe djeluje u njenome fiziËkom tijeluda je Ëovjek plemenit, fin i dobar, da je za svogabliænjeg i da je sa svojim bliænjim. Sjene izazi-vaju mrænju, zavist, neprijateljstvo, netrpelji-vost, oholost, taπtinu, podcjenjivanje bliænjega,strast za uæicima i joπ viπe toga.

»ovjek i njegova duπa preteæno tvore jedinst-vo. ZraËenje duπe je jednako zraËenju Ëovjeka.Ovaj intenzitet zraËenja povezuje duπu i Ëovje-ka s kozmiËkim kompjutorom. Svijetla duπaima komunikaciju sa svemirskim makrokoz-mosom, vjeËnim bitkom. OptereÊena duπa i jed-nakom mjerom optereÊeni Ëovjek imaju komu-nikaciju s makrokozmosom podruËja pada ukojima su pohranjeni njihovi greπni programi.

Materijalni makrokozmos je spremnik zakretanja i tokove na materiji i u njoj. On pohra-njuje i grijeπno Ëovjeka, πto duπa nakon smrtisvoga zemaljskog tijela, tada, ako eventualnoide ponovno u utjelovljenje, uzima sa sobom usvoga novog Ëovjeka.

Svjetlo i sjena pokazuju se u svim elementi-ma fiziËkog tijela. Stoga uzrok koji leæi u duπimoæe, preko pohrane u svemiru, djelovati uËovjeku kao bolest, kao sudbina i sliËno, jersvaka stanica, svaki element fiziËkoga tijela,sudjeluje u programima ljudskoga ja.

46

Duπa u Ëovjeku je na putovanju. Prekokauzalnoga kompjutora ona biva upravljana iskrenuta u ona mjesta gdje treba svoje ljudskoprepoznati i oËistiti, i povezana s onim ljudimas kojima mora oËistiti svoje nekadaπnje pro-tivno ponaπanje, svoje grijeπno. Na razliËite na-Ëine bivaju duπa i Ëovjek upozoreni na posto-jeÊe grijehe tako da ih Ëovjek moæe pravodobnoprepoznati i da ih preko Krista oËisti s bliænjim,prije nego uzroci izbiju.

47

Mi smo na Zemljida bismo postali boæanski

Mi smo dakle na Zemlji da bismo postaliboæanski. Svaki od nas nalazi se u æivotnoj πkoliZemlja da bi uËio spoznati sebe i oËistiti greπnotako da se ono izbriπe u duπi i u kompju-torskom sistemu razina ËiπÊenja. Time se u duπinegativna energija pretvara u pozitivnu - duπa iËovjek grade ponovno komunikaciju s jezgrombitnosti duπe, s vjeËnim bitkom. Nakon fiziËkesmrti moæe se tad oËiπÊena duπa vratiti u vjeËnudomovinu odakle je izaπla kao biÊe svjetla.

Put u vjeËni bitak odvija se zakonitim tokovi-ma. Svaka duπa i svaki Ëovjek posjeduje slo-bodnu volju. Prema slobodnoj odluci da se inadalje optereÊuje ili da se Ëisti od grijeπnog,duπa ili ide uvijek iznova u razine ËiπÊenja i usljedeÊa utjelovljenja, ili se vraÊa natrag uvjeËnu domovinu.

VjeËni, Bog, preko Mojsija dao je ljudimaDeset zapovijedi. Isus iz Nazareta pouËavaonas je Govor na Gori. Deset zapovijedi i Govorna Gori su zakonitosti vjeËnoga makrokoz-mosa, odlomci iz vjeËnoga zakona. Ova æivotnapravila vrijede za ljude svih vjerskih pravaca.Ona su nam dana da ih primjenjujemo usvakodnevnom æivotu kako bi naπa duπa

48

ponovno pronaπla svoju boæansku baπtinu ivratila se svome polaziπtu.

Jedino na tome putu ostvarenja i ispunjenjaBoæjih zapovijedi duπa postaje svjetlija, Ëovjeksretniji, zdraviji i mudar. Put povratka i naselja-vanja u izvor istinskoga bitka djeluje da duπa iËovjek pronau istinu i da Ëovjek postane isti-noljubiv. To treba biti cilj svake duπe i svakogaËovjeka.

FiziËke nasljedne osobine povlaËe duπuponovno u zemaljsko ruho

Tko svoju æivotnu zadaÊu, postati ponovnoboæanskim, ne savladava, njegova Êe duπaponovno iÊi u inkarnaciju kad postane aktivandio njenih uzroka pohranjenih u materijalnomekozmosu i u kozmosu razina ËiπÊenja. Ti uzrocitada vuku duπu u utjelovljenje. Pretpostavka jeda u duπi postoji sklonost ili htjeti ponovnodoæivjeti neπto kao Ëovjek ili æelja da se otplatevlastiti grijesi ili teænja da se nastavi raditi nanekoj svjetovnoj zadaÊi koju duπa u nekomprijaπnjem zemaljskom tijelu nije mogla dovr-πiti jer je fiziËka smrt sustigla njeno zemaljskotijelo.

49

Potez duπe da ide na Zemlju moæe biti genet-ski uvjetovan - tada kad ljudi zaËnu tijelo Ëijigenmaterijal nosi uzroke koji su u svezi sasklonostima te duπe. Ako je ta duπa kao Ëovjekbila, na primjer, znanstvenik koji je povezan sviπe znanstvenika radio na nekom pronalasku,tada moæe biti veoma intenzivna sklonost duπeda kao Ëovjek nastavi raditi na tome projektu.

Znanstvenici koji su zajedniËki radili nanekom izumu, na primjer, u svemirskom letu ilikompjutorskoj tehnici ili gen-tehnici ili atom-skoj fisiji, imaju zajedniËku grupnu karmu; jersve πto je protiv zakona, Boga, povezuje jednuza drugu duπe, koje su kao ljudi zajedno radilina tom zadatku.

Kompjutorska tehnika je protiv Boæjegzakona ukoliko se kompjutorima ljudi nadzirui upravljaju. MoguÊe je tada da ti znanstveniciu nekoj drugoj inkarnaciji ponovno zajedniËkinastave raditi na svome izumu. Ono πto suzapoËeli u prethodnim inkarnacijama, to je unjihovim fiziËkim nasljednim osobinama, u nji-hovim genima, a takoer i u njihovoj duπi.

Po principu “isto privlaËi isto” takvi ljudiponovno se sastaju u nekoj daljnjoj inkarnaciji -u drugim zemaljskim tijelima, ali s istimnasljednim osobinama. Postanu li posebnenasljedne sklonosti aktivne, na primjer, u odno-su na pronalazak kompjutora, gen-manipu-

50

lacije, svemirskoga putovanja, atomske fisije,masivne kirurgije itd. tada ponovno utjelov-ljene duπe poËinju dalje izgraivati i isproba-vati svoje planove.

Ako je ova takozvana genijalnost protivBoæjeg zakona, tada tim ljudima upravljajuizvanzemaljske interesne grupe duπa, kojeimaju iste sklonosti kao inkarnirane duπe, ljudi.Takoer i demonska dræava posveÊuje paænjutakvim i sliËnim pronalascima. Za nju vrijedideviza: Sve πto je protiv Boga je dobrodoπlo.

Ne postane li duπa razborita u nekoj sli-jedeÊoj inkarnaciji, ona nastavlja svojim djelo-vanjem na onome πto je donijela sobom, naprimjer, u genetskoj tehnici. Tada Êe Ëovjek uni-jeti u svoju duπu i u astralni kompjutorski sis-tem i svoja najnovija dostignuÊa i saznanja.Doe li ta duπa, nakon smrti tijela, ponovno uutjelovljenje, tad Êe moæda ponovno donijetisve ono πto je usvojila kao Ëovjek u ostalimprethodnim egzistencijama. Tada se odgovara-juÊe izgrauju i tijelo i njegovi geni.

Tako je moguÊe da duπa inkarnacijama,dakle generacijama, nastavlja izgraivati svojsuprotni æivotni program dok jednog dana nepoËnu djelovati uzroci i ona æanje to πto je -moæda stotinama godina - sijala.

51

»ovjek kao liËnost smatra sebe veoma vaæ-nim. U stvarnosti on je samo Ëahura; moæemo jenazvati i omotaËem ili ljuskom koja obuhvaÊaduπu. Ovaj Ëahurasti Ëovjek opstanka sastoji seod greπnoga, od ljudskosti. Greπno svakogaËovjeka je takoreÊi i njegova fiziËka nasljednaosobina. Sve πto odgovara ljudskome ja, ifiziËke nasljedne osobine, proiziπlo je iz niskihËuvstava, osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka,takoer iz strasti, Ëeænji i pretjeranih æelja, izhtijenja-biti i htijenja-imati.

»itavi kompleks ljudskoga ja, zgusnutost,gledano kao cjelinu - materiju, ja nazivam izakonom liËnosti. To je Ëahura u kojoj se nalazeduπa i duhovna snaga, Bog.

Pohranjeno jednoga Ëovjeka u kompju-torskom sistemu, nikada ne sliËi unosima dru-goga Ëovjeka, tako, kao πto niti jedan Ëovjek nadlaku ne sliËi drugome. I dan je svakome Ëovje-ku njegov osobni dan, jer svaki Ëovjek svakidan drugaËije osjeÊa, misli, govori i postupa, jersvaki svakodnevno ima druge æelje i sklonosti.

Svaki Ëovjek je dakle po svojoj naravi indi-vidualan i stoga se i naziva individuum kojiima svoja osobita svojstva i posebnosti; to jeposebni peËat pojedinca. To je zakon individu-alnosti, nazvan i zakonom liËnosti.

52

»ovjek je dakle obiljeæen onim πto je unio usvoju duπu i u pohranu kompjutorskoga sis-tema. To Êe i ponovno upravljati s njim. Sumapogreπnoga ponaπanja svih ljudi naziva sekauzalnim zakonom koji tvori kauzalni kom-pjutor.

»itava beskonaËnost je odaπiljanjei primanje - komunikacija

»itava beskonaËnost je dakle zakon. Ne pos-toji niπta drugo osim zakona. »isti bitak jeApsolutni Zakon. Oba padom uvjetovanamakrokozmosa - razine ËiπÊenja i materijalnikozmos - su kauzalni zakon u kojemu supohranjeni svaki Ëovjek, svaka duπa i svigrubotvarni oblici. Svaki Ëovjek posjeduje slo-bodnu volju æivjeti prema izvacima iz vjeËnogazakona, prema Deset zapovijedi i Govoru naGori, ili stvoriti sebi svoj vlastiti zakon, svojosobni zakon, svoj individualni zakon.

Po principu odaπiljanja i primanja svakiËovjek poziva ono Ëime je u komunikaciji svo-jim zraËenjem. Ako su duπa i Ëovjek u komu-nikaciji s boæanskim, tad oni primaju zdravlje,mir, sreÊu, harmoniju i unutarnju radost jer

53

vjeËni zakon je nesebiËna ljubav, mir, radost,sklad i sreÊa; to je bitak, vjeËnost, beskonaËnost.Odaπilje li Ëovjek mrænju, zavist, neprijateljst-vo, svau, tada Êe on opet æeti isto πto je oda-slao. Dou li mrænja, zavist i svaa kao kom-primirana snaga, kao povezano zraËenje, po-novno Ëovjeku tad on obolijeva, pati ili gladujei viπe ne nalazi mira.

VjeËni zakon zraËi kroz duhovna biÊa i Ëistaprirodna carstva, koja su postala Ëistimoblikom od vjeËno tekuÊega zakona, daklekomprimirani vjeËni zakon. Duhovna biÊa æiveu struji, vjeËnome zakonu, Bogu i primaju izvjeËnog zakona koji je nesebiËna ljubav, sa-vrπeni bitak.

U duπi i Ëovjeku nalazi se isto tako strujeÊaenergija koja je meutim tako dugo æivotnasnaga πto se prima dok se Ëovjek u svojoj nutri-ni ne okrene Bogu i ne ispunjuje Boæje zakone,tako da energija koju dobivaju moæe duπu iËovjeka pojaËano proæeti. Dio pozitivne energi-je duπa i Ëovjek su prepolarizirali. Ljudskezakonitosti koje su duπa i Ëovjek sebi stvorili sunjihov zakon liËnosti. On djeluje u njima, onzraËi kroz njih, on obiljeæava duπu i Ëovjeka i onse opet i vraÊa njima.

54

KozmiËkom komunikacijom Ëistim biÊimadana je moguÊnost komunicirati sa svim Ëistimsnagama u svemiru - takoer sa Ëistim bitkomu razliËitim materijalnim oblicima ili u duπama,buduÊi da je sve u svemu sadræano. Svaki Ëistiæivotni oblik je komprimirani vjeËni zakon, Ëijaduhovna baπtina je - beskonaËnost. BuduÊi da jesvako duhovno biÊe komprimirani vjeËnizakon i da biÊe istodobno nosi u sebi kaobaπtinu Ëitavu beskonaËnost, ono je apsolutnoslobodno, isto i u svojim kretnjama u bes-konaËnosti. Ono nije vezano za mjesto. »istomebiÊu su otvoreni svi putovi prema svim zvi-jeæima, prema svim nebeskim razinama, jerono je komprimirani zakon u strujeÊem vjeË-nom zakonu.

Drugim rijeËima reËeno: Svakom duhovnombiÊu dana je Ëitava beskonaËnost kao baπtina.Stoga je ono u komunikaciji sa svim Boæjimzakonitostima i moæe se posvuda kretati prekoduhovne gravitacije; jer isto privlaËi uvijek isto.Niti jedno podruËje beskonaËnosti nije Ëistomedaleko i nepristupaËno, buduÊi da sve je usvemu, i sve, obilje beskonaËnosti, ispunjuje iproæima Ëistoga.

OptereÊena duπa i optereÊeni Ëovjek, napro-tiv, mogu samo dotle odaπiljati i primati dokleseæe njihov odaπiljaËki potencijal, njihova svi-

55

jest. Duπa u razinama ËiπÊenja moæe se samodotle kretati koliko odgovara njenoj ograniËe-noj svijesti, to znaËi, dokle doseæe njenozraËenje, njena komunikacija. U skladu s njen-im zraËeÊim potencijalom je i njen radius kre-tanja.

FiziËko tijelo, Ëovjek, je produkt Zemlje istoga se moæe kretati slobodno samo na Zemlji.

Odluka za Bogai ispunjenje Njegovih zakona -ili za svoj vlastiti zakon

U Ëitavoj beskonaËnosti ne postoje sluËajevi.Isto tako nije sluËaj da Ëovjek æivi u odreenojzemlji i u odreenome mjestu. U jednoj pret-hodnoj inkarnaciji duπa je kao Ëovjek æivjela utom mjestu i izgradila negativan magnetizamkoji je, opet, registriran u zvijeæima. Taj mag-net koji se moæe sastojati od razliËitih uzroka,privukao je duπu u to mjesto koje Ëovjek nazivasvojom domovinom. Ova izborna domovinatrebala bi za inkarniranu duπu, za Ëovjeka bitimjesto spoznaje i otplate. »ovjek Êe na tojistaknutoj toËki mnogo toga doæivjeti. Doæiv-ljaji i iskustva koji tamo nastupe mogu biti i

56

nadovezivanja na prethodne inkarnacije ili u-pozorenja na optereÊenje u ovome zemaljskomopstanku.

Duπa i Ëovjek su dakle na putovanju. Oni bitrebali u mjestu u kojemu æive - na Zemlji ili urazinama ËiπÊenja - neπto prepoznati i oËistiti,da bi magnetizam, negativnu energiju pretvo-rili u pozitivnu energiju.

Svaki Ëovjek stoji svakodnevno na raspuÊu -za ili protiv Boga. Kod svakog Ëuvstva, svakogosjeÊaja, svake misli, svake rijeËi i svakog pos-tupka mi stojimo pred odlukom: HoÊemo limisliti ljudski ili hoÊemo ispunjavati Boæjezapovijedi?

OdluËiti se za Boga znaËi ispunjavati Boæjezakone. OdluËiti se protiv Boga znaËi djelovatiprotiv Boæjih zakona i stvoriti svoj vlastitizakon, zakon liËnosti. Svaki dan mi ili gradimonove programe koji zatim bivaju i registrirani uoba kompjutorska sistema podruËja pada, ilikomuniciramo sa svojim veÊ postojeÊim pro-gramima. Mi sami moæemo to promatrati, naπiæivotni sadræaji kaæu nam to; oni se sastoje odnaπeg Ëuvstvovanja, osjeÊanja, miπljenja, govo-renja i postupanja. Na osnovi ovih programami smo u kontaktu s onim πto smo unijeli umakrokozmose; odgovarajuÊe tomu mi seponaπamo.

57

Komunikacija u kompjutorskom sistemu pada - Zakon sjetve i æetve

Zapamtimo sljedeÊe: Onako kako zraËi svakipojedini od nas, tako on prima. U tome se sas-toji komunikacija.

Svemirski komunikacijski zakon je vjeËnizakon, koji je sadræan u svemu, takoer i umateriji. Tko ispunjuje ovaj zakon taj je slobo-dan buduÊi da nije vezan ni za πta ni za koga.Svaki optereÊeni Ëovjek, naprotiv, je individual-ni kompjutor, jer on Ëuvstvuje, osjeÊa, misli igovori primjereno svome donesenomodaπiljaËkom potencijalu, svojim samostvore-nim programima.

U vjeËnome Kraljevstvu vrijedi: Poveæi ibudi. U materiji preteæno vrijedi demonskiobrat: Razdvoji, veæi i vladaj. Princip je uvijekisti - odaπiljanje i primanje.

Naπ svijet je mali format obaju kompju-torskih sistema pada. I u naπem svijetu morabiti sve zabiljeæeno, dakle registrirano. Sjetimose knjigovodstva u poduzeÊima, upisa novo-roenËeta ili dozvole boravka ako se æelimodulje zadræati u nekoj drugoj zemlji, i tomesliËnog.

58

Svaki Ëovjek je viπestruko registriran, odroenja do smrti. »im duπa ugleda svjetloovoga svijeta, to jest Ëim se dijete rodi, poËinjeregistracija: Kada je roeno; kako se dijete zove;kako se roditelji zovu; gdje æivi dijete; gdje æiveroditelji? »im dijete odraste, tada pristupajupitanja odraslome o zvanju, mjestu stanovanja,obiteljskom stanju itd. Æelimo li duæe vremenaæivjeti u drugoj zemlji tad vrijedi: Od kad dokad i zaπto? Registracija svakoga Ëovjeka seæesve do smrti: umro..., kada i gdje? Svaki jeËovjek dakle obuhvaÊen i registriran od aparatavlasti.

Registratura u malome ukazuje da mora po-stojati i velika registratura - knjigovodstvoBoæje u svemiru. U knjigovodstvu VjeËnoga, utome velikom kompjutorskom sistemu, nemagreπaka. U svakome trenutku biva svatko i sveprimjereno svome zraËenju, izmjeren, izvagan iobuhvaÊen odgovarajuÊim zvijeæem. Ovoknjigovodstvo, ova registracija traje dan i noÊ,svakog trenutka - dok se sve negativno nepretvori u pozitivno u ne bude moglo biti po-novno primljeno u kruæni tok Ëiste fino-tvarnosti, u vjeËni bitak.

I regeneriranje materijalnih carstava prirode,minerala, biljaka i æivotinja dogaa se prekosegmenata u razinama ËiπÊenja. DjelomiËneduπe æivotinja koje su primile poneπto ljudsko-

59

ga, moraju to odloæiti u odreena podruËja ra-zina ËiπÊenja. Ljudske navike æivotinja, prijesvega domaÊih æivotinja, svrstavaju se kaooptereÊenje ljudima a ne æivotinjama.

U moÊnome kompleksu razina ËiπÊenja imaterijalnoga univerzuma Zemlja ima ispunitivaænu funkciju; jer ona je prolazna postaja zasve optereÊene duπe u Zemaljskim tijelima.

Oba makrokozmosa, razine ËiπÊenja i mate-rijalni univerzum u toku odreenih ritmova,zraËe - tako reÊi kiπe - suprotnosti dakle uzroke,na materiju koji potom djeluju u ljudima i nanjih. Svakome Ëovjeku meutim biva dodijeljensamo njegov udio - upravo oni uzroci koje je onunio u kompjutor i koji leæe i u njegovoj duπi.

Ovo istjecanje uzroka moæemo usporediti sispadanjem kiπe iz oblaka koji pohranjenuvodu donosi na Zemlju. Istjecanje uzroka iistodobno ponovno primanje odaslanog poten-cijala od ljudi, minerala, biljaka i æivotinja jekruæni tok u djelokrugu kauzalnoga kompjuto-ra. Ovaj put komunikacije, odaπiljanje sa Zemljei povratno zraËenje sa zvijezda-spremnika, jezakon sjetve i æetve: To πto unesemo, to pri-mamo.

60

Uzor za zemaljske kompjutore:kozmiËka registratura

U naπem modernom dobu Ëovjek je razviokompjutore. Odakle su doπla znanja o kompju-torima koje danas skoro u svim poduzeÊimaopsluæuju struËnjaci? Kako se stvorilo znanje oovim malim sistemima za pohranu koje posverazumljivo koriste mnogi ljudi u ovom tehni-ziranom svijetu?

PoËelo je veÊ u pradavno doba kad suzapoËele suprotnosti bogatog i siromaπnog. ©toje Ëovjek bivao bezobzirniji, to viπe je postizao ibogatio se na raËun svojih bliænjih, koji su mutada dopuπtali da ih podjarmljuje.

Nije mnogo drugaËije ni u danaπnjem svijetu.Htijenje da se bude, da se posjeduje, da se ima,æudnja za moÊi i ugledom povisivale su se svedo naπe generacije, samo πto mi danas pos-tignuto obrazlaæemo svojim pravom i puπtamoda naπa moÊ i ugled govore.

Bogataπ je nekada uzimao robove koje jetjerao da rade za njega. Oskudno jelo bila je nji-hova nadnica. SljedeÊa stepenica su bili sluæ-benici koji se nisu razlikovali mnogo od kmeto-va, robova; i oni su dobivali oskudnu nadnicu.Zatim bilo je ljudi u feudima koji su velepos-

61

jednicima obraivali zemlju; dijelom su oniopet bivali kmetovima.

Kada je zatim, vremenom nastala dræavnastruktura koja je zahtijevala svoje daæbine, bilaje potrebna registratura, jer se sve viπe i viπegradio princip dræave kojoj se trebalo plaÊatiporez. Da bi se dræavni aparat odræavao moralase izgraditi i voditi odgovarajuÊa registratura.To znaËi: Tko je platio, tko je joπ duæan? Tako sunastale prve dvije knjigovodstvene kolone,dugovanje i potraæivanje.

Ovim prepolariziranjem dijela vjeËnogazakona - od vjeËnoga bitka u htijenje da sebude, od boæanske baπtine u htijenje da se pos-jeduje - nastalo je dugovanje i potraæivanje.Ova povrπnost donijela je sobom teænju zaizvanjskim bogatstvom. Time se izgradio pro-tivni potencijal odaπiljanja i primanja, razdva-janje, vezanje i vladanje.

Bogataπi i oni koji su htjeli postati bogatima,domiπljali su se sve preciznijih registratura dabi mogli obuhvatiti sve i svakoga. U njihovommiπljenju pomagale su im one duπe u mjestimaËiπÊenja koje su imale uvid u kompjutorskiprincip podruËja pada. Oni su ljudima korak pokorak reflektirali πto je taj kompjutorski sistemi kako se njime moæe rukovati na Zemlji.

To πto su duπe reflektirale ljudi su sveli nanazivnik svojih potreba. Iz toga se iskrista-liziralo knjigovodstvo ljudi sa svojim knjigo-

62

voama. Postojao je veliki knjigovodstvenidnevnik sa svojim prihodima i rashodima, sasvojim dugovanjem i potraæivanjem. Prvi knji-govodstveni dnevnik vodio se ruËno. U kas-nijem razdoblju doπli su strojevi za zbrajanjekoji su veÊ predstavljali olakπanje za knjigo-vou.

Reflektiranjem iz podruËja duπa s napredu-juÊom tehnizacijom postupno je potom nastaokompjutorski sistem za ovaj svijet.

Jedan knjigovoa koji u velikom poduzeÊusvoju snagu stavlja u sluæbu poduzeÊa, udanaπljem tehniziranom svijetu okruæen je smnogo tehnike, jer tijekom vremena iz najjed-nostavnijih pogona i malih pogona nastala susad velika poduzeÊa koja imaju veliki knjigo-vodstveni centar. Ovaj raËunsko-, kontrolno-,knjigovodstveni sistem sastoji se od kompjuto-ra. Svako poduzeÊe je zainteresirano πtedjetiljude i vrijeme. Stoga se koristi prednost teh-nike.

Tko se jednom uputi u ovakvu mreæutehniËkih procesa taj vidi i Ëuje kako se tehnikas nekoliko malih zahvata stavlja u pokret iupravlja. Strojevi raËunaju, kontiraju, zbrajaju,knjiæe, pohranjuju, registriraju i Ëuvaju podatkeu svojim spremniËnim sistemima - na primjer-na disketama.

Vidimo dakle: To πto u svemiru postoji bilo jereflektirano nadolje, primljeno od nekoliko

63

ljudi, prilagoeno materiji i stavljeno u sluæbuhtijenja-posjedovati, -biti i -imati. Jedno meu-tim tehnika ne moæe nadomjestiti: toËnost i sav-jesnost knjigovoe. Knjigovoa - a ne stroj -odgovoran je za to da svi dokazi budu proknji-æeni u pravoj koloni, i da se dugovanje ipotraæivanje slaæu. On mora raspolagati zna-njem u kojem sistemu i u kojem spremniku seknjiæi i biljeæi svaki postupak. Knjigovoadakle mora vladati strojevima i opsluæivati ih,jer se oni sami ne opsluæuju.

U ranijim vremenima bilo je dovoljno daknjigovoa moæe raËunati, kontirati i vodititoËno knjigovodstveni dnevnik, da je upuÊen upojedine knjigovodstvene postupke i da ih mo-æe podastrijeti pomoÊu knjigovodstvenogdnevnika. Tada mu je bio potreban dobar plavipaus papir i dobra knjigovodstvena olovka.Danas u tehniziranom svijetu knjigovoa morabiti upuÊen u kompletan knjigovodstveni i ra-Ëunski centar. On je obavezan poznavati kom-pjutorske funkcije i, na primjer, znati na kojimsu disketama pohranjeni knjigovodstvenipodaci i kako ih moæe izbrisati ili reproducirati.

Naπa generacija æivi u svijetu tehnike kaosamo po sebi razumljivo. U ovome svijetu zasvako tehniËko podruËje postoje specijalisti kojinas pouËavaju u ophoenju s visokoosjetljivimaparatima i strojevima.

64

Makrokozmosi razina ËiπÊenja i materije sujedna promjena svemirskoga kompjutora vjeË-noga zakona. VjeËni zakon je vjeËno postojeÊi.Zakon pada je kauzalni zakon, registraturasvega onog πto je protiv Boga. Daljnja promjenasu kompjuteri ljudi koji ne funkcioniraju bezknjigovoa i odgovarajuÊih struËnjaka.

Kompjutor pada, ujedno kauzalni kompjuto-r stvorio je sasvim svjesno onaj koji je htio bitikao Bog, prepolariziranjem boæanskoga, povla-Ëenjem pozitivnoga nadolje u negativno, pro-tivno. Tim djelom “ Razdvoji, veæi, vladaj” de-moni su postavili svoju vlastitu klopku - malopo malo dospijevaju u nju i oni preko onoga πtosu sami pohranili. Tko paæljivo promatra hodsvijeta, znakove vremena, prepoznaje da klop-ka samo πto se nije zaklopila.

I ono πto je demon uveo na Zemlju kao geni-jalnost - traæenje podataka iz kompjutora pada:ljudski kompjutori s knjigovoama i struË-njacima koji ih opsluæuju - sve pada u klopku;jer i to dostignuÊe je sluæilo i sluæi teænji za moÊii posjedovanjem. Ono je bilo i biva upotrebljenoza to da Ëovjeka natjera u jaram neslobode, dabi ga jednom uËinilo potpuno robom, bezvolj-nim oruem takozvane nove svjetske vla-davine.

Kao i u prijaπnjim vremenima i danas,moÊnik ovoga svijeta koristi se svojim slugom -

65

sada sa “slugom” kompjutorom - da bi svojepotËinjene, svoje “robove” natjerao u jaram,Ëuvao ih podjarmljenima i joπ viπe ih iskori-πtavao.

Zamiπljeni suvremenik se pita: Zaπto je unaπoj dræavi svaki graanin registriran svimraspoloæivim podacima u ogromnim kompju-torskim memorijama? Zaπto se ogromnim kom-pjutorima najtoËnije nadzire da svaki dræav-ljanin - i svaki crkveni krπÊanin - do pfeningatoËno plati sve daæbine?

U mnogim poduzeÊima uËinak svakogasuradnika popisuje se kompjutorom precizno ina minutu toËno, te dræi na oku. Robovlasnikminulih stoljeÊa nije mogao do u najmanje kon-trolirati πto su mu njegovi potËinjeni donijeli odposla i zarade. Velikoposjednik danas je me-utim u stanju toËno popisati uËinak svoga rad-nika na tekuÊoj traci kao i svoga menadæeraestradnih zvijezda. Ta saznanja mogu se koris-titi poslije - na primjer kod odluËivanja oostanku ili otpuπtanju nekog suradnika.

Ovo je primjer za takozvani napredak utijeku povijesti ËovjeËanstva.

Egzaktnost kompjutora pada je Boæja pra-vednost i vodi Ëovjeka po principu “πto sijeπ, toÊeπ æeti” preko samospoznaje u slobodu, akoËovjek oËisti svoje greπno - ili u sudbinu ako oni nadalje nastavlja svojim greπnim ponaπanjem.

66

Kompjutor zemaljske tehnike naprotiv, regi-strira ljude da bi ih poslije, prema svijesti iinteresima velikoposjednika, opomenuo iliotpustio. U tom smislu on je alat razdvajanja,vezanja i vladanja.

Sve πto se na Zemlji dogaa, registrira kom-pjutor pada. »ovjek i duπa ne mogu u svemir-ski princip k Bogu, osim ako su u kompjutorupada oËistili do u najmanje svoje protivno.BuduÊi da uzroci iz ovoga kompjutora pada,ujedno kauzalnoga kompjutora, sve bræedolaze ljudima kao posljedice, zaklapa se klop-ka zla. Duπe Êe tada ostati u razinama ËiπÊenjada bi tamo kroz patnju otplatile ono πto kaoljudi nisu htjele prepoznati i oËistiti.

Ideje, otkriÊa, pronalascimogu biti pozivanja i upravljanjaiz onostranih podruËja

Tko je paæljivo proËitao prve stranice oveknjige postalo mu je jasno da iz niπta ne moæeiπta nastati; mora veÊ neπto postojati od Ëega jeneπto izvedeno ili Êe biti. Izveden je bio mali,tehnizirani svijet od spremniËkog sistema pada,iz Ëijih aspekata su bili preuzeti mali elementi

67

za tehniku ovoga svijeta, na primjer za ljudskipronalazak kompjutora.

U duπi svakog Ëovjeka postoji znanje omoÊnome kozmiËkom spremniËkom sustavu,jer sama duπa, mikrokozmos, je komprimiranisvemirski kompjutor u moÊnom svemirskomkompjutoru vjeËnoga bitka.

Kako dolazi do pozivanja iz sistema kompju-tora pada, koja ljudima omoguÊuju planirati igraditi stroj? Naizgled kao iz vedra neba umozak Ëovjeka dolazi impuls kojeg meutimvodi i upravlja neka snaga - ili boæanski principili duπe iz astralnih svjetova.

Æeli li, na primjer, Ëovjek postati velikipronalazaË i ima li odgovarajuÊe sklonosti za tou svome gen-materijalu, tada Êe ovaj bitipotaknut æeljom Ëovjeka. Programi, dio fiziË-koga naslijea, poËinju odaπiljati jer je Ëovjek tuideju, svoju æelju postati veliki pronalazaË, uniou spremnik razina ËiπÊenja i u materijalnispremniËki sistem; Ëovjek prima.

Ovaj impuls, kao ideja za jedan odreenipronalazak, moæe doÊi i iz nekog energetskogpolja koje je sam izgradio u prethodnim egzis-tencijama, koje u osnovi ima æelju biti velikipronalazaË. Na ispunjenju ovakve slike æeljemoguÊe je da je nekad radilo viπe ljudi, Ëije sumisli uπle u spremniËke sisteme. I od programa

68

ovog odaπiljaËkog potencijala moæe biti pozvanimpuls, ideja.

MoguÊe je isto tako da æelja biti pronalazaËbude ispunjena od duπa koje poduzimaju tako-zvana ubrizgavanja u ljudske komunikacije.Dogodi li se to, tada se u njemu pojaËava misaopostati genijem. To mogu biti na primjer duπenekadaπnjih ljudi s kojima je on u jednoj odprethodnih inkarnacija izradio odreene pro-grame koji su zatim uπli u njegovu duπu i prekoprincipa odaπiljanja i primanja i u kauzalnikompjutor. U ovoj inkarnaciji dolazi do impul-sa æelje, kako od duπa onih koji su nekada bilinjegovi suradnici, tako i od jednog od tih neka-da stvorenih energetskih polja. Dvostrukodakle biva potaknuta njegova misaonaaktivnost i voena u pravcu onoga projekta doËije mu je provedbe tako mnogo stalo.

Postoji i daljnja moguÊnost da to energetskopolje koje je nekad sam suodreivao i koje bisada æelio opet odreivati, bude upravljano odinteresnih grupa, dakle od grupa duπa u mjesti-ma ËiπÊenja, koje hoÊe njega, Ëovjeka uËinitisvojim instrumentom, da bi preko njegapostigli odreene ciljeve. Preko telepatskogimpulsa tad ga nagovore da on mora postatigenijem.

»ovjek biva oslovljavan preko magnetskogapolja svojih æelja tako da on poËinje sve viπe

69

misliti. On ima ideju za idejom, predodæbu zapredodæbom; jedna misao se nadovezuje nadrugu - to postaje Ëitav lanac, Ëitava mreæa pre-dodæbi.

Tako on u svome mozgu stvara sve viπe i viπeslika, dakle programa - na primjer kako moæenastati kompjutor. Upravljanje iz onostranogase nastavlja. Ideja za idejom, detalj za detaljem- sve viπe slika nastaje u njegovome misaonomsvijetu.

Tijekom vremena, na osnovi mnogih impul-sa on malo-pomalo konstruira stroj, na primjerkompjutor. Isprva on je na papir nabacao samodijelove. Oni mu kaæu kako mora dalje graditi.Slikovna predodæba i ono πto je veÊ stavljeno napapir, su magneti preko kojih onostrani potiËuËovjeka sve dalje da traæi i ispituje, da koristiove i one detalje i da ih ugrauje u svojetehniËko djelo.

MoguÊe je isto tako da onostrane interesnegrupe dovedu Ëovjeka do znanstvenih knjiga izkojih on moæe uzeti daljnje impulse za svojizum, za svoje djelo. Na ovaj naËin sastavlja sedio po dio mozaika, tako da vremenom nastajecjelokupna slika, a iz toga konstrukcija stroja.Na temelju æelje postati velikim pronalazaËemon dobiva iz razliËitih onostranih izvora sveviπe i sve dublje zahvaÊajuÊe impulse, dakleinformacije - preko principa miπljenja i prima-nja, poput odaπiljanja i primanja.

70

Ovakvim upravljanjem nastao je veÊimdijelom svijet tehnike. Ono πto je zasnovano ubeskonaËnosti sveobuhvatno i za dobrobit cje-line, u kompjutoru pada i preko kompjutorapada u ovostranom, u ovome svijetu, bilo je sveviπe i viπe prepolarizirano i u mnogim sluËaje-vima stvoreno na nesreÊu ljudi.

Takoer iz boæanskoga mogu doÊi impulsiljudima. To su pomaæuÊi, nesebiËni impulsinesebiËno sluæeÊim ljudima, koji ne teæe svomeosobnom uzdizanju, nego u svijetu odati poËastOnome koji impulse daje. Oni su za dobrobitsvih ljudi koji su voljni ispunjavati Boæju volju.

71

»iπÊenje s Kristom vodiosloboenju od sebiËnihprograma iz prethodnih inkarnacija

Svaki Ëovjek je u æivotnoj πkoli Zemlja.Svatko Êe biti potaknut prije ili kasnije - prematome kako stoje konstelacije zvijeæa u odnosuna ono πto je pohranjeno u njegovoj duπi -razmisliti o svome æivotu, o tome, da li je on uskladu s Deset zapovijedi i Govorom na Gori.Ne dou li u ovome æivotu takvi ili sliËniimpulsi, tada borba s vlastitim grijehom poËinjetek u mjestima ËiπÊenja - onda kad je duπa bes-tjelesna i æivi u onostranom.

Iz toga slijedi da nije bezuvjetno vrijednoteæiti æivotu bez teπkoÊa, bez drmajuÊih i potre-sajuÊih procesa. Jer upravo iz disharmonija unaπem æivotu proizlaze impulsi koji nas potiËuna samospoznaju i prevladavanje negativnoga.Dani naπega zemaljskog æivota su izbrojani - ioni su dragocjeni jer veÊ u jednom jedinomdanu moæemo toliko toga oËistiti. Stoga valja:Koristi vrijeme!

Prepoznato i oËiπÊeno mora biti sve πto neodgovara vjeËnome zakonu, Bogu, moÊnomesvemirskom kompjutoru. Iz kojih konstelacija,poput kanala, dolaze impulsi za samospoznaju,

72

pojedinac ne moæe prepoznati. No ako on hoÊesaznati svoje greπno, mora se uputiti na svojuvlastitu razinu Ëuvstava, osjeÊaja i misli i bitispreman iskreno se pogledati da bi se prepoz-nao i oËistio.

Impuls koji nas upozorava, na primjer, nanaπe negativne misli i sebiËne slike æelja, moæedo nas dospjeti i preko straha koji nas duæe vri-jeme pokreÊe. Potresom, ovisno o prilikama,izazivaju se misli koje nam pokazuju zbog kojihto okolnosti mi æelimo postati uspjeπni, slavni ibogati.

Nastane li u ovoj inkarnaciji æelja potvrditisebe, dokazati sebe, izboriti ugled i moÊ, tadasu to upozorenja da su moæda veÊ jednom pos-tojali isti ili sliËni misaoni modeli iz kojih su sestvorili uzroci u prethodnim egzistencijama.MoguÊe je da se ovi uzroci danas ponovnoaktiviraju i da nas u ovome razdoblju potaknuraditi i nadalje na ovom projektu koji smozapoËeli u prijaπnjim egzistencijama. Tako sadapridonosimo, primjerice, daljnjem razvojujednoga stroja u ovostranom.

To πto nam dolazi telepatskim putem nisuniπta drugo nego misli za koje vjerujemo da sunaπe vlastite. Da bismo saznali da li bi mogaopostojati suprotni utjecaj, trebamo samo ispitatisvoje misli, æelje i osjeÊaje. Svatko mora sebesamoga ispitati πto æeli postiÊi za sebe tim mis-

73

lima, svojom nakanom, i da li to πto se u njemudiæe kao misao odgovara Deset zapovijedi i Go-voru na Gori.

Stavimo li na svoje miπljenje i htijenje mjeriloDeset zapovijedi i Govora na Gori i hoÊemo lise osloboditi tih utjecajnih impulsa koji namdolaze telepatijom, tada moramo krenuti jedinokrπÊanskim putom; jer Krist je put, istina i æivot.

Nitko se ne moæe osloboditi svoga ljudskog -jedino s Kristom i preko Krista je to moguÊe.Put pretvorbe tih negativnih, greπnih programau pozitivan, boæanski æivot znaËi: Pokaj se, moliza oproπtenje, oprosti - i to ne ponavljaj.

I kad ne znamo koga trebamo moliti zaoproπtenje - Bog zna sve. Izvrπimo li ovo pre-polariziranje ljudskoga htijenja i Ëinjenja sDuhom Krista Boæjeg u sebi, pri Ëemu ostav-ljamo ono πto nije boæansko, tad Êemo postiÊi ioproπtenje i osloboenje od naπih grijehova.

Ovim putem moraju iÊi svi - znanstvenici,izumitelji, teolozi, dræavnici, bogataπi i siro-masi; nitko nije izuzet od toga . Svaki Ëovjek isvaka duπa mora si jednom objasniti πto toznaËi: Svako Ëuvstvo, svaki osjeÊaj, svakamisao, svaka rijeË i svaki postupak odaπilje iprima.

74

Svaki Ëovjek je kompjutor, odaπiljaËka i pri-jamna stanica i istodobno spremnik koji sve πtoizlazi iz njega, ponovno pohranjuje u sebe.Mora dakle uvijek u nama postojati jedan pro-gram, jedan suprotan pol. Samo tada moæemopozivati iz kompjutorskog sistema i, prema pri-likama, nastaviti raditi na tom programu.

Ako u nama postoje programi prepoznatÊemo po tome da nas naπe misli pokreÊu iuzbuuju. Shvatimo da se energija ne gubi.Svaki unos, bila to samo jedna misao koju mis-limo, vraÊa se na poπiljaoca. ©to Ëovjek od njeËini - to ovisi o njegovom svijetu Ëuvstava, jer jeon kapija duπe, tamo pohranjenih programa atakoer i kapija viπih ili niæih snaga.

Isusove rijeËi po smislu glase: Kako gore,tako i dolje. U vjeËnome bitku, u Bogu, u ËistimNebesima, postoji apsolutna zakonita komu-nikacija apsolutnih snaga Boæjih. Izvan Ëistogabitka postoji komunikacija izmeu duπa i duπa,duπa i ljudi i izmeu ljudi i ljudi. Kakve godprograme nosi pojedinac u svojoj duπi, πto godon dakle odaπilje - s istim ili sliËnim frekvenci-jama je on u komunikaciji.

75

Osiromaπenje ljudiduhovnom energijom prepolariziranjemboæanske æivotne snage

BuduÊi da je Bog, VjeËni, stvorio Svoju djecuiz Svoje svemirske snage, iz Svoga strujeÊegDuha, vjeËnoga zakona, ona su vjeËni kom-primirani zakon a time i baπtinici beskonaË-nosti. Oni posjeduju sve snage beskonaËnosti iæive u obilju beskonaËnosti, jer beskonaËno jeobilje.

Tko se okrene od svemirske snage i stvorisvoj ja-zakon, taj Êe i primati samo odgovara-juÊe svojim malim misaonim tokovima. To zamnoge ljude znaËi da Êe prije ili kasnije oskudi-jevati i æivjeti oronuli ili u patnji i bolesti.

Svako biÊe koje se odvojilo od Boga dobilo je,kako je veÊ opisano, jedan kvantum pozitivneæivotne energije iz vjeËnoga obilja. Njemu jezapovjeeno taj kvantum posuene boæanskeenergije ponovno vratiti Bogu u puninu, iz kojeje primilo.

Idu li duπa i Ëovjek putem grijeha i potroπi litime Ëovjek u velikoj mjeri ovaj kvantumboæanske energije, tada Êe on osiromaπiti ilioskudijevati. Takoer i patnja i bolest pokazujuda je Ëovjek u velikoj mjeri prepolarizirao pozi-

76

tivnu snagu koja mu je dana. Tko impulse upo-zorenja koji su prethodili patnji ili bolesti, iliupozoravajuÊe impulse u patnji i bolesti nad-glasa prigovorima da je drugi kriv svemu, inastavi istim naËinom ponaπanja koji je doveodo gubitka energije, taj Êe u daljnjem toku - uovostranom ili u onostranom - æivjeti bijedno ilioronuti.

Ako protivnici Boæji, demoni, imaju interesaza jednog Ëovjeka, tada Êe sve uloæiti u to da gauËine posluπnim, pri Ëemu oni prerasporeujunegativnu energiju. Za to oni oduzimaju diopotencijala ostalih ljudi i prenose jedan kvan-tum onima koje su si izabrali kao orue. Tomogu biti, primjerice, izumitelji ili znanstveni-ci. Oni Êe ovom dopremom negativne energijebiti dovedeni na jednu æivotnu putanju, najednu odræavajuÊu elipsu, na kojoj ih njihoviuzroci neÊe moÊi tako brzo sustiÊi.

Demoni prerasporeuju ovu negativnuenergiju iskljuËivo na ljude koje hoÊe upotri-jebiti - odnosno zloupotrijebiti - za svoje svrhe.Takvi ljudi mogu tad ostati zdravi i po godina-ma veoma ostarjeti, jer stalno im se zraËi nega-tivna energija koja ih na poËetku πtiti odposljedica njihovih vlastitih uzroka.

Meutim, svaki se uzrok mora prije ili kasni-je snositi, isto i oni uzroci koje ljudi stvarajuprerasporeenom od demona negativnom

77

energijom da bi eventualno na ovome svijetuizveli ono πto je potrebno protivnicima Boæjimza odræanje njihovoga teritorija. Prepolarizira-nje te posuene Boæje energije, koje svaki Ëo-vjek sam poduzima, tvori zakon liËnosti. Ovajzakon jastva je negativno koje je svaki pojedinisebi stvorio sotonskim principom Moje i Meni,htjeti-biti i htjeti-imati.

Znak da Ëovjek sve viπe i viπe osiromaπujeduhovnom energijom je prikazivanje svojeliËnosti, okretanje na van svoga ljudskog ja,dosaivanje u teænji da ga drugi potkrepljuje unjegovome miπljenju i sposobnosti, zahtjev zavlast ili htijenje da se bude ugledan, stjecanjedobara i novca ili teænja htjeti postati velikimpronalazaËem da bi imao vlast, da bi stekaobogatstvo i ugled. To je princip Moje i Meni -sve samo za mene - htjeti-biti i htjeti-imati.

Bog je obilje i tko æivi u obilju iz Boga i uBogu, taj ni kao Ëovjek nema potrebe posezatiza obiljem. No tko duπevno sve viπe i viπe osiro-maπuje jer posueni mu kvantum boæanskeenergije prepolarizira u negativnu energiju, tajse laÊa moÊi, ugleda, bogatstva i sliËnog.

78

Zemaljsko naslijee: bogatstvo, posjed -ograniËenost, osobni ja-svijet.Od vezivanja do povezivanja

Osiromaπenjem duπe Ëovjek se u sve veÊojmjeri ograniËava i postaje sve viπe i viπe vezanza ovostrano; on tada vidi samo svoj mali svijeti svoje ljudsko naslijee. Tko ostavi boæanskonaslijee, boæansko obilje, taj hoÊe samo zasebe; on hoÊe novac i imanje, posjed i posje-dovati, hoÊe bogatstvo i ugled, hoÊe zemljiπte ikuÊu, hoÊe za sebe æenu, hoÊe za sebe muæa.Oboje hoÊe za sebe djecu. Svaki stvara za sebesamoga svoj mali svijet i sve se viπe ograuje.Time se sebiËni legitimira i pokazuje jasno ukojoj mjeri je duhovno siromaπan i duhovnoosamljen.

Ljudsko naslijee je izrod greπnih Ëuvstava,osjeÊaja i misli iz kojih je nastalo Moje i Meni,htijenje-biti i htijenje-imati. BuduÊi da se ljudisve viπe i viπe udaljuju od boæanskoga i timeosiromaπuju u duhovnoj snazi, mnogi morajusluæiti svoj kruh ili kruh “bogataπa” u znoju licasvoga. “Bogataπ” uzima sebi svoje podanikepoput robova; danas se oni nazivaju sluæbenici-ma.

Na ovaj naËin su nastale razlike izmeu siro-maπnoga i bogatoga. Zemaljski bogataπ vjeruje

79

da je bogat i koristi to bogatstvo da ostale na-Ëini ovisnima. Osobno bogatstvo meutimukazuje na unutarnje osiromaπenje. Tko svojebogatstvo ne ulaæe za dobrobit svojih bliænjih,prije ili kasnije izgubit Êe i u vanjπtini ono πto jehtio Ëuvati za sebe.

Svaki Ëovjek ima meutim πansu ponovnopostati bogat u nutrini ostvarivanjem Desetzapovijedi i Govora na gori. Na ovaj naËin on sKristom prepolarizira negativno, naniæe trans-formirani kvantum posuene pozitivne energi-je, ponovno u Ëistu æivotnu energiju koju je ondobio sa sobom od Boga.

Svaki pojedini ide ponovno svom polaziπtu -no kada i kako to odluËujue svaki Ëovjek sam.

Osiromaπenje prepoznajemo dakle u Moje iMeni, u htijenju-biti i htijenju-imati. KolikoËesto Ëujemo po smislu: “Ovo i ono stekao sams mnogo truda. To πto sam stekao”, na primjerzemljiπte, “ogradit Êu da bliænji prepozna mojenaslijee, ali samo da preko ograde moæe gle-dati”. To usko, malo, u koje se ne smije uÊi,Ëovjek naziva svojim naslijeem.

Preko greπnog, Moje i Meni, preko tog osiro-maπenja nastalo je parcelirano miπljenje. Takosu mnogi ljudi stvorili svoj mali svijet, svojuparcelu. Nju tada nazivaju svojim posjedom.

80

Sustigne li Ëovjeka sutra smrt, tada parcelanije viπe njegov posjed. Zbog toga ona ni danasne moæe biti stvarno njegov posjed; ona je samoprividno vlasniπtvo, jer ga on mora ostaviti. Aligrijeh, osiromaπenje duπe, prepolariziranikvantum posuene boæanske energije, onuzima sa sobom u podruËja duπa. To je njegovindividualni zakon, njegov potencijal odaπilja-nja i primanja. Ovaj potencijal njegovih grijeho-va je stoæac njegove svijesti i spoznaje. Dotlemoæe duπa sada misliti i gledati i samo dotleona vidi svoj put u razinama ËiπÊenja.

Prema tome svaki Ëovjek je unio u spremnikzvijeæa svoj odaπiljaËki i prijemni potencijal,svoj put. Jedino s tim unosima je on u komu-nikaciji. To je njegov mali svijet. ©to je pojedinacunio u zvijeæa, to se u velikom dijelu nalazi i unjegovim genima.

Vezanosti ljudi zapisane su u zvijezdama.Unos u kauzalni kompjutor je istovremeno ivezanje.

Promatramo li, primjerice, svoju kuÊu kaosvoje vlasniπtvo, tada smo za nju vezani. Ovuvezu prilikom tjelesne smrti uzimamo sasobom u razine ËiπÊenja. Ona je pohranjena unaπoj duπi i u kauzalnome kompjutoru.

81

Isus iz Nazareta u Svome Govoru na Gori jerekao: “©to na Zemlji veæete bit Êe na Nebuvezano, i πto na Zemlji odrijeπite, bit Êe na Nebuodrjeπeno.” Mi sada razumijemo takozvanuzapovijed vezanja i odrjeπenja koja kaæe: To πtoveæemo svojim htijenjem-biti i htijenjem-imati,ostaje vezano na Zemlji i isto tako ostaje kaopohrana u zvijeæima makrokozmosa pada. Toπto odrijeπimo spoznavanjem, kajanjem, mol-bom za oproπtenje, opraπtanjem, nadoknaiva-njem i Ëvrstom voljom da to ne ponovimo, bitÊe odrjeπeno kako na Zemlji tako i na Nebu.

“Nebom” tu se ne misli na vjeËni bitak, negona onostrano koje je u prenesenom smislu Ëestonaziva “Nebom”. Na Nebu ne moæe biti niπtavezano. To su razine ËiπÊenja u kojima ostajevezano ono πto duπe ne puπtaju. To je tadavezano i na Zemlji, na ovome svijetu - uvijek uonima koji ga hoÊe zadræati, a i u zvijeæima ukojima je pohranjeno njihovo greπno.

To πto na Zemlji ostane vezano, ujedno je imagnet koji vuËe ponovno duπu u ovostrano, uinkarnaciju. To πto je odrjeπeno na “Nebu”, tojest u razinama ËiπÊenja, je korak na putu uistinsko, vjeËno Nebo.

Iz toga proizlazi: Zapovijed vezanja i odrje-πenja koju je Isus iz Nazareta dao svojim sljed-

82

benicima, ne vrijedi samo za apostole, biskupei teologe, nego za svakoga - Ëovjeka i duπu - tkoæeli voditi krπÊanski æivot, tko dakle æeli os-tvariti Boæje zapovijedi, etiku i moral Govorana Gori. Ona nije dana malobrojnima, negosvim ljudima.

Zapovijed vezanja i odrjeπenja nikada nijenalog za odrjeπenje grijeha preko treÊega, naprimjer sveÊenika. Krist je naπ Otkupitelj.BuduÊi da je On, Duh, koji kao snaga i svjetloprebiva u nama, pretvarajuÊa i oslobaajuÊasnaga naπe duπe, to πto veæemo na Zemlji, mimoæemo odrijeπiti samo s Kristom. Odrjeπenjese dakle ne moæe dogoditi preko takozvanetajne ispovijedi.

Samo mi moæemo to odrijeπiti jer mi smo to ivezali. Kako bi to sveÊenik morao odrijeπiti. Onkao Ëovjek meu ljudima ima svoje vlastitevezanosti za prepoznati i oËistiti, koje opet, mine moæemo za njega odrijeπiti.

Odrjeπenje jedne vezanosti dogaa se daklesamo preko visokoga sveÊenika, sveÊenika svihsveÊenika - Krista u nama. On je Otkupitelj svihduπa i ljudi. Okajmo od srca da smo stvorilivezanosti i idimo s tim iskrenim, dubokimpokajanjem Kristu i iÊi Êemo putem kojim nas jeOn uputio.

83

Koraci k odrjeπenju su: Mi prepoznajemovezanost, mi se kajemo, molimo za oproπtenje,opraπtamo, popravljamo πto se joπ da popraviti,i greπno viπe ne ponavljamo. Umjesto toga misve viπe i viπe ispunjujemo Deset zapovijedi iGovor na Gori.

Tko u ovoj svijesti poe Kristu u svojoj nutri-ni, domoÊi Êe se pravog oproπtenja prekoNjega. OptereÊenje Êe se odrijeπiti pretvaranjemnegativne energije u pozitivnu visokovi-brirajuÊu snagu. Ona briπe pohrane kako u duπitako i u zvijeæima kao i u genima, a time i usvakoj stanici fiziËkoga tijela. Tako dospijeva-mo od vezanosti do povezanosti s boæanskim,vjeËnim zakonom u nama.

Ljudi koji negativno misle i postupaju- isporuËitelji energijehijerarhiji demonana ovoj Zemlji

Pohranjivanjem protivnoga i njegovimpovratnim zraËenjem zaogrnulo se duhovnotijelo biÊa pada. Taj omotaË πto obavija duπunazivamo Ëovjekom. FiziËko tijelo je boæanskodopuπtenje; ono je nastalo sasvim postupnoprepolariziranjem posuene pozitivne energije.

84

Putem duπe u Ëovjeku trebalo bi se iÊi svijes-no kao putem natrag k izvoru Ëistoga biÊa, kvjeËnome obilju, Bogu. Duπa je besmrtna. Na-kon smrti zemaljskog tijela ona ide u razine Ëiπ-Êenja u one svjetove koje si je sama namijenila idodijelila, odgovarajuÊe kvantumu prepola-rizirane pozitivne energije.

U razinama ËiπÊenja koja su se prijeKristovog Otkupiteljskog Ëina nazivala podru-Ëjima pada, postoje regije u kojima æive i djelu-ju biÊa pada koja nisu voljna za povratak, kojase stavljaju iznad Boga, koja su osnovala svojuhijerarhiju da bi krenuli protiv Boga. To sudemoni.

Ovaj svijet sa svojim bezbrojnim sotonskimustanovama je glavno uporiπte demona. Sa“svijet” misli se na prepolariziranoga Ëovjeka snjegovim tehniËkim tekovinama, koji postupaprotiv Boæjeg zakona. “Svijet” nije planetZemlja, nego jedino ono stvoreno od Ëovjeka,πto nije u skladu sa zakonima VjeËnoga.

Hijerarhija demona na ovoj Zemlji, u ovomesvijetu, odræava se negativnom energijom kojuljudi proizvode i njenom prepolarizacijom.

Na mnoge ljude, zbog njihovog protuzakoni-tog ponaπanja, mogu utjecati demoni, tako daoni tada ispunjuju demonsku volju. Oni kojidanomice negativno Ëuvstvuju, misle, govore i

85

postupaju, dakle oni koji sve viπe prepolarizira-ju svoj pozitivni potencijal u negativnu energi-ju, su isporuËitelji energije demonima. Od ovihmnogih energetskih izvora oni oduzimaju stal-no negativnu energiju koju ulaæu prema svojimplanovima, na primjer, za znanstvene izume, zarazvoj gen-tehnologije i sliËno.

Demonsko upravljanje Ëovjekomprema njegovome negativnom gen-materijalu:telepatija, premjeπtanje, zaposjednutost.

Teænja demona je da svoju hijerarhiju odræe idalje izgrauju. Prepolariziranom - dakle de-monskom energijom - oni utjeËu i upravljajuonim ljudima koji za njih djeluju i rade po prin-cipu: Odaπilji negativno i primit Êeπ demonsko.Upravljanje se dogaa iskljuËivo odgovarajuÊeljudskim sklonostima, gen-materijalu, fiziËko-me nasljedstvu pojedinca.

Svoj sadaπnji negativni potencijal mogla jeduπa donijeti sa sobom veÊ iz prethodnih egzis-tencija, onda, ako ga nije oËistila niti kao duπaniti kao Ëovjek. Nasljedni materijal se sastoji odËestica gena koje u sebi nose ono πto je nasli-jeeno od roditelja i predaka.

86

Tko moæe na primjer biti predak? Even-tualno ista duπa u danaπnjem Ëovjeku, koja jenekad u nekoj drugoj generaciji æivjela kaoËovjek. Danas je taj Ëovjek u rodoslovlju predakdanaπnjega Ëovjeka. Mi dakle moæemo postatisvoj vlastiti potomak i biti svoj vlastiti pradjed.

To πto duπa nosi, nose i geni. Duπa, kao igeni, gone, na primjer, danaπnjega Ëovjeka, kojije u rodoslovnom stablu obitelji bio predak,postati pronalazaËem, jer je on veÊ u jednomprethodnom æivotu radio na nekom pronala-sku. Nasljedni materijal roditelja i predaka jedio nasljednih osobina novoraenËeta, jerzakon glasi: Isto privlaËi isto.

Tako Ëestice nasljednih osobina ljudi privlaËestalno onu duπu koja odgovara njihovimkarakteristiËnim svojstvima, dakle odreenimËesticama njihovih nasljednih osobina. Natemelju zakona “Isto ide k istom” - i otplaÊiva-njem s isto ili sliËno optereÊenima - sastaju seuvijek iste duπe, samo u drugim ljudskim tijeli-ma, da bi oËistile ono πto su prouzroËile.

PodruËja duπa su mjesta otplate u kojimapostaju vidljiva sva Ëuvstva, svi osjeÊaji i svemisli koje je jednom duπa u zemaljskoj odjeÊiËuvstvovala, osjeÊala i mislila, a koja Ëovjek nijeoËistio. Tamo niπta nije skriveno jer je duπa odpoËetka svoje bestjelesnosti u ciklusu otplate.

87

Utjelovljena duπa, Ëovjek, naprotiv, æivi joπ umjestu otplate i dokazivanja Zemlji. Doka-zivanje na Zemlji postojat Êe samo joπ dok jemoguÊe vraÊanje duπa sa Zemlje. »ovjeku jemnogo toga skriveno, jer skriva svoje misli, aisto izaziva uvijek isto. Skriveno, ËestooznaËeno uljepπavajuÊom rijeËju “tajna”, nijeniπta drugo nego greπno, zlo, koje mi s razlo-gom skrivamo, jer morali bismo se sramiti togai izazvali bismo odgovarajuÊu reakciju ljudioko nas. Nakon naπe tjelesne smrti sve je tovidljivo.

Za vrijeme zemaljskoga æivota prethodne suinkarnacije Ëovjekove duπe prekrivene, jerdnevna energija koja je dio njegove energijepada, njemu pokazuje situacije i dogaaje kojedanas treba oËistiti.

»ovjeku su skriveni uzroci koji leæe udubljim slojevima njegove podsvijesti - samonjihove posljedice postaju vidljive. Onako kaoπto je u plodu stabla skriveno stablo, tako i uuzrocima Ëovjeka leæi posljedica koja postajevidljiva onda kad zvijeæa potaknu sjetvu.Stoga je dan Ëovjeku dan, i svakome je taj dannjegov dan; jer svaki dan pokazuje svakomeodreene aspekte njegovih uzroka koje bi ondanas trebao oËistiti da ne bi morao doæivjetiposljedice.

88

»ovjek na Zemlji ima πansu popraviti onoπto je prouzroËio. Pritom on ne mora prilazitisvome bliænjem i rijeËima i gestama oËistiti onoπto mu je dosudio i uËinio u mislima. Na Zemljion to moæe uËiniti u tiπini opet preko svojihmisli, tako πto preko Krista stupa u vezu sduπom svoga bliænjeg i oËisti.

U mjestima ËiπÊenja naprotiv, Ëuvstva,osjeÊaji i misli su vidljivi. Tamo valja oËistiti sduπom bliænjega ono πto se na Zemlji dogaalou tajnosti, jer u onostranome skrivena misaopostaje vidljivom. Tada je moguÊe samo joπotplaÊivanje.

Duπa moæe kao duπa doÊi na Zemlju da biprebivala meu ljudima. Posljedica je da duπemogu zaposjesti ljude ako je njihovo stanje svi-jesti sliËno stanju svijesti duπe. »ovjek meutimne moæe doÊi u podruËja duπa da bi bio meuduπama. Ljudi ne mogu zaposjesti duπe, jer suduπe njima nevidljive; Ëovjek, naprotiv, vidljivje duπi.

Protivna biÊa u svojim demonskimpodruËjima nisu joπ u otplaÊivanju buduÊi daæive od negativne energije ljudi. Demoni mogu- kao duπe - doÊi na Zemlju jer njihovo tijeloima finije agregatno stanje. Ta finija tvar, odkoje se sastoje i tijela duπa, moæe se koristiti

89

ljudskim omotaËem - onda ako je ovaj u istomili sliËnom stanju svijesti kao biÊa pada s finijimstrukturama.

Posluæiti se ljudskim tijelom znaËi preobliko-vati ga ili zaposjesti ga. Pritom duπa Ëovjekabiva potisnuta u aut. Na taj naËin mogu iinteresne grupe duπa, na primjer nekadaπnjilijeËnici ili nekadaπnji znanstvenici, koji sunekada kao ljudi zapoËeli odreeni znanstveniprojekt i nisu ga doveli do kraja, utjecati naljude preko nasljednih osobina. Njihov je ciljpotaknuti ih na ona djela koja interesne grupeduπa nisu viπe mogle provesti na Zemlji - ili jerim za to nije bila pruæena moguÊnost ili jertehnika nije bila joπ dovoljno uznapredovala.

Od naπe motivacije, naπega potencijalaodaπiljanja i primanja ovisi da li pruæamo pret-postavke za to da moæemo telepatski primati ilida budemo zaposjednuti ili preoblikovani. Naπvlastiti odaπiljaËki potencijal, dakle naπe stanjesvijesti je presudno da li se na nas moæe utje-cati.

Ako je Ëovjek vlastohlepan, æudi li za ugle-dom i bogatstvom, tada njegova motivacijaneÊe biti ispunjenje Boæje volje, nego on Êe htjetiuËiniti sebi uslugu kako bi postigao ono oËemu razmiπlja i teæi. Ako u sebi ima kromo-zome pronalazaËa, Ëije sklonosti skrivaju samovlast i ugled, tada Êe mu biti svejedno da li se

90

Zemlja pljaËka tehnologijom koju on razvija ida li se njome remeti zemljino magnetsko polje,zemljin dinamo.

Mnogi kaæu: Cilj posveÊuje sredstva. Pogle-dajmo u svoj svijet Ëuvstava i osjeÊaja, proma-trajmo sebe toËnije, tada Êemo sebe prepoznati isaznati πto namjeravamo. Svaki od nas morasebi svakodnevno postaviti pitanje: Æelim li dame Bog vodi ili da me duπe upravljaju, preob-likuju i zaposjedaju?

S kojim smo podruËjima odaπiljanja u vezi, tonam iskazuje naπ æivot, naπe Ëuvstvovanje,miπljenje, govorenje i htijenje. Svaki od nas Êejednom biti izvagan, izmjeren i ocijenjen,najkasnije kao duπa u mjestima ËiπÊenja. Nitkone moæe uteÊi sistemu pohranjivanja; svaki jeregistriran i svaki mora poloæiti raËun za svojeËuvstvovanje, miπljenje, govorenje i Ëinjenje -prema zakonu uzroka i posljedice, predmoÊnim vjeËnim zakonom, Bogom.

91

Gradnja takozvanih dostignuÊatehniËkoga napretkakroz generacije

Mi ne moæemo ni reÊi: Zaboravljeno ostajezaboravljeno. Pretpostavka, da bi time πto“trava raste preko nekoga dogaaja” nestao ipostupno se izgubio upaljaË ljudskoga, πto leæiu njemu, je kriva. Unosi mogu postojati miliju-nima godina i joπ duæe. U Boæjem knjigovod-stvu briπe se i pretvara samo ono πto pojedinacoËisti. Mogu biti pozvani unosi joπ od poËetkazguπnjavanja materije, onda, ako u gen-materi-jalu dio tih starih unosa iznenada postane akti-van.

Saznanja i tehnologije, takoer i tehniËkadostignuÊa staroga doba mogu se preko aktivi-ranih gena ponovno pozvati u sistemu pohra-njivanja oba kauzalna Makrokozmosa, da bi setada na temelju tih saznanja dalje istraæivalo idaljnje konstruiralo. Na ovaj naËin ne samo dase potencira znanje veÊ se poboljπava i tehnika.Ako su te tehnologije, kao na primjer manipu-lacija genima protuzakonite, tad i demoniimaju svoj udio u tome jer oni hoÊe svoj teri-torij, Zemlju, svesti na svoj nazivnik.

Mnogo toga dolazi dakle pozivanjem i tele-patijom nama ljudima, i mnogo je demonskoga,

92

moæe dakle dolaziti iz izvora demona. Ljudikoji u svome gen-materijalu imaju pohraneznanstvenih iskustava i saznanja mogu krozgeneracije - jer duπe dolaze stalno - pozvati uvi-jek samo dio znanja. Ti se dijelovi meutim utoku generacija spajaju kao mozaik i vremenomnastaje cjelina. Tada se u jednoj generaciji dogo-di takozvani genijalni izum: Ljudi konstruirajuizmudrene strojeve, na primjer, jedan dobro-funkcionirajuÊi kompjutor Ëiji je konstrukcijskinacrt preuzet od principa kauzalnoga kompju-tora gdje su pohranjene sve ljudske pobude isvi pokreti u prirodnim carstvima.

Dugo se obavljalo atomsko istraæivanje.Onda je doπlo vrijeme kada je atom bio rasci-jepan i pripremljen. Uvijek iznova idu iste duπeu zemaljsku odjeÊu i rade dalje na svojimistraæivanjima i izumima dok ne nastane ljud-sko takozvano genijalno ostvarenje, na primjeratomska elektriËna centrala.

Na ovaj naËin gradilo se takoer kroz neko-liko generacija istraæivanje gena, dok konaËnonekoliko znanstvenika nije sastavilo mozaikmanipulacije genima.

Sve πto je protiv prirodnih zakona - na prim-jer pokusi na æivotinjama, manipulacije geni-ma, cijepanje atoma, i joπ viπe toga - je protiv

93

vjeËnih Boæjih zakona. To πto je protiv svemir-skoga zakona, Boga, to je sotonsko i vraÊa sekao posljedica opet na Ëovjeka. Mnogim izgred-ima kojima je bila maltretirana Zemlja sama isve πto je na Zemlji, sada Zemlja trpi zbog ljud-skih uzroka, a ljudi pate od svojih samostvore-nih uzroka.

Pogled u naπe doba kaæe nam: Ovaj svijet ideususret ponoru. »ovjeËanstvo ima namjeru pre-polarizirati sve posuene boæanske energije unegativne energije. Ovim izvrtanjem od pozi-tivne u negativnu energiju nastali su i avioni,vozila, sateliti, svemirske letjelice i joπ mnogotoga.

Iako svijet veÊ stoji pred ponorom, u labora-torijima se joπ uvijek misli, istraæuje a u svjet-skim pogonima proba se i stvara - sve s nega-tivnom energijom, koja Êe na kraju krajevaupropastiti ËovjeËanstvo.

Zadnji napor pred ciljem je nagovijeπten. Toπto je bilo isprobano veÊ u prethodnim gene-racijama, to se viπestruko poziva ponovno izzvijeæa, o tom se razmiπlja nadalje, dakle daljese istraæuje i dalje izgrauje. Da li moæemo joπostvariti Ëitavu akrobatiku mozga ljudskoga ja,to opet stoji u oba makrokozmosa uvjetovanapadom.

94

»ovjekova zabluda, sam biti Stvoritelj i Bog

Mnogi ljudi, upravo naπi znanstvenici, vjeru-ju da njima nisu postavljene granice. Mnogiljudi osjeÊaju se uzdignuti iznad Boga i smatra-ju da se sve dade napraviti i provesti. Time mis-lim na nedavni grijeh, manipulacija s ljudskimnasljednim osobinama. “Genijalnost” ljudsko-ga ja hoÊe Ëak stvoriti novoga Ëovjeka, a i novuprirodu. To na kraju krajeva znaËi: novi svijet,jer stari nije viπe sposoban za opstanak.Utjecanje na gene je izabrano kao sredstvo da seto postigne. Tako, mnogi teæe za tim, prije svegavlastodrπci i znanstvenici, da stvore noviporedak po demonskome principu: Razdvoji,veæi i vladaj; porobi ljude i na okrutan naËinZemlju uËini podloænom.

U ovome visokotehniziranom svijetu mnogivjeruju da su najveÊi. Beskrupuloznost ne poz-naje viπe granice; svatko grabi i æudi, a taj kojise probije, grabi vlast i vlada Ëitavim narodima;a tko sjedi na kormilu Ëini narod marljivimrobovima koji plaÊaju, koji joπ plaÊaju i najlueludosti, na primjer, tehniku gena. Na taj naËinËitavi se narodi dopuπtaju manipulirati, to jest,sve viπe porobljavati.

95

»ovjek je razorio æivot ljudi i Zemlje; jer svi isve je bolesno zbog djelovanja ljudskoga ja, hti-jenja-posjedovati, -biti i -imati. Primjenomtehnologije gena Ëovjek vjeruje da sada moæebiti Stvoritelj i Bog, pri Ëemu pohlepnima vlastiprepuπta uzde svoga æivota. On dakle dopuπtada mu manipulatori zapovijedaju.

Pohlepnima vlasti ovoga svijeta, manipula-torima, moguÊe je upravljati narodima zato jersvaki Ëovjek na koncu konca svojim ja æelivisoko van da bi za svoje osobno izborio ono-liko koliko je moguÊe. BuduÊi da svatko æelispasiti svoju imovinu ili uveÊati svoj posjed,moæe biti manipuliran i na primjer, animiran zaratove. Svaki rat donosi razaranje, plijen, uboj-stvo, umorstvo, pljaËkanje, porobljavanje i joπviπe toga.

BuduÊi da svatko æeli odreivati samo svo-jim ja i iz toga crpsti dobit, svaki unosi i svojeuzroke, svoje nisko ja, u kompjutorski sistem.To znaËi da gen-materijal Ëovjeka postaje sveloπiji, jer se uzroci pokazuju na tijelu. To je spoz-nao i demon i sada æeli stvoriti novoga Ëovjekas novim gen-materijalom koji odgovara njego-vim predodæbama. U tim novooblikovanimgenima bit Êe i jedna Ëestica koja Ëini Ëovjekaposluπnim i miroljubivim robom koji izvrπavaono πto æeli pohlepni vlasti - konaËno: demon.

96

Boæanska utvara, sebiËni Ëovjek, hoÊe daklenovo Nebo, novu Zemlju i miroljubive ljude -svakako takve koji Ëine ono πto demon æeli. Ti-me on pokuπava prepolarizirati izjavu VjeËno-ga: novo Nebo i nova Zemlja. Demon govori:“Manipulacijama gena stvorit Êu novu Zemlju inovo Nebo.” Jer onako kako Êe onda izmani-pulirani robovi misliti i ponaπati se, tako bi opetmogao nastati novi kauzalni kompjutor, daklenovo nebo, “nebo” demona.

»ovjek sam prouzrokuje krajovoga svijeta.

Bog ne dopuπta da Mu se izruguju. Sve tedemonske urote razvit Êe se do ekscesa; jersvaki Ëovjek, svaka duπa, mora prije ili kasnijespoznati kome je sluæio i tko je bio - takoer isvaki demon.

Bog, VjeËni, posudio je Svojoj ljudskoj djecipozitivnu energiju ali im je nije prepustio. ©to jedoπlo iz zakona, opet Êe se uliti u zakon.

Sada je zapoËelo vrijeme gdje se jedva moæeneπto pokrenuti jer nedostaje pokretaËka snaga,pozitivna energija, buduÊi da je ta posuenaenergija u velikoj mjeri iscrpljena odnosno pre-

97

polarizirana u negativno. To znaËi da se filmskarola ljudskoga ja, rasipanje energije, odmotava.Svatko, bilo Ëovjek, bilo duπa, mora promotritisvoj æivotni film.

Svijet je u propadanju jer njegova strukturaviπe ne dræi. Bolesti, epidemije, pobolijevanje iglad odnose ljude. Razoreni ozonski slojZemlje, ultraljubiËasto zraËenje, oneËiπÊenerijeke, jezera i mora, smanjena kvaliteta hranekoja jedva da sadræi potrebne hranjive tvari, tojest æivotnu snagu, pridonose da Ëovjek uskoroneÊe biti viπe u stanju egzistirati na ovoj Zemlji.

Demon ima samo joπ moguÊnost transferiratinegativnu energiju s jednog mjesta na drugo,dakle premjeπtati je odavde tamo, tako danekim ljudima opet neπto uspije, iz Ëega tadmnogi ljudi crpe opet nadu da Êe tako kako jestiÊi i dalje ili Ëak da bi moglo biti i bolje.

Ta preraspodjela energije meutim moguÊaje takoer samo ograniËeno. NeÊe viπe iÊi daljetako kad na uzroke koji su ljudi posijali i sijubudu sve bræe dolazile posljedice. Tada Êe joπviπe ljudi stradati pod svojim uzrocima,ukljuËivo i oni koji hoÊe manipulacijama raznevrste odræati na kursu brod svijeta kroz sve viπepooπtrene zemaljske zakone.

Tko pati i teπko boluje jedva da ima viπepokretaËke snage neπto odreivati ili istraæi-

98

vati, jer sada je zatoËenik svojih uzroka koji supoËeli djelovati.

Premda u ovome svijetu sve ide s brda s dola,mnogi demoni i mnoge duπe i ljudi - prije svihznanstvenici, a u njihovoj pratnji i teolozi ivladajuÊi - joπ uvijek smatraju da su pobijediliBoga, jer Bog se ne mijeπa u dogaaj pada i neokonËava tu rabotu. Bog ne okonËava ovo ljud-sko djelovanje. »ovjek Êe sam to uËiniti, jer jesvatko unio u kompjutorski sistem zakonauzroka i posljedice, svoj kraj i kraj ovoga svijeta.

Zguπnjavanje biÊa padau ljude dogodilo se poËev od glave. Mozak - srediπte gomilanjaprograma pada.

Veliki dio ËovjeËanstva danas æivi joπ poputmjeseËara - s predodæbom da bogovi ovoga svi-jeta, “veliki”, mogu sve. Mnogi od tih “bogova”i zaπtitnika bogova joπ danas smatraju da mogupoveÊati svoju vlast, svoj ugled i svoj utjecajprincipom razdvajanja, vezanja i vladanja. Zamnoge su planeti spremnici materijalnog koz-mosa n j i h o v i planeti koji oni mogu istraæi-vati i maltretirati. Boæanski æivotni dah mnogi-ma je n j i h o v dah, n j i h o v æivot.

99

Druga kategorija ljudi smatra da Bog ne pos-toji, ili, ukoliko Boga ima, da je slabiÊ jer svestrpljivo podnosi.

VeÊina ljudi ne mogu spoznati da principomodaπiljanja i primanja - ujedno uzroka i pos-ljedice - ovaj se svijet raspada. Ljudsko-demon-ska struktura moÊi dakle nalaæe: “Razdvoji,veæi i vladaj”; to je najava borbe protiv Boga.

Da bismo mogli razumjeti irealnost, pad,moramo stalno polaziti od realnosti, odvjeËnoga bitka.

Bog se ne mijeπa u ruπenje ovoga svijeta.»ovjek, svaki pojedini, mora se preobratiti i sKristovom pomoÊi negativnu energiju pretvo-riti u pozitivnu energiju. To je moguÊe samoostvarivanjem boæanskoga principa vjeËnogazakona koji sadræi jednakost, slobodu, jedin-stvo i bratstvo. Svaki je svakome jednak. Svakije sam odgovoran za sve πto osjeÊa, misli, gov-ori i Ëini. Tko ne prihvaÊa ove zakonitosti, tajruπi i uniπtava jer je ruπitelj. On djeluje destruk-tivno na svoj vlastiti æivot.

Koliko dugo Êe joπ trajati borba protiv Boga,ne da se izraziti u godinama. Ona je poËela veÊna Nebesima - padom. Zbog njega su nastali,kao πto znamo, od dijela finotvarnoga vjeËnogbitka, podruËja pada koja su se sve viπe zguπ-

100

njavala, dakle postajala grublja, sve do naj-grublje strukture, materije s njenom Zemljom.

Onako kako je pad nastao, sve do materije,tako Êe to iÊi opet natrag - od materije u fino-tvarno, u Ëisto, u vjeËni bitak. Danas nama poz-nate supernove pokazuju kako se pad odvijao:Iz supernova, preko turbulencija, nastali suukupni sunËevi sistemi oba makrokozmosa,koji su vremenom postali planetima stanovanjabiÊa pada ukljuËivo i ljudi. U istoj mjeri kako semijenjala u grubo struktura biÊa pada,zguπnjavala se i struktura djelomiËnih planetasistema pada.

Zguπnjavanje biÊa pada sve do ljudskogatijela dogodilo se poËev od glave. U glavi sunastala prva srediπta gomilanja programa pada;danas se to srediπte gomilanja naziva mozgomËovjeka. Od ovoga srediπta, nastajuÊega mozga,poËelo je finotvarno tijelo postajati grubljim.Od nekoliko duhovnih Ëestica nastala jestaniËna struktura a preko nje izgradili su seorgani ljudskoga tijela.

U mjeri u kojoj se formiralo fiziËko tijelo,razvijalo se i duhovno tijelo, to jest, njegove suse Ëestice uklapale jedna u drugu. Mozak posta-juÊeg Ëovjeka bio je na poËetku veoma primiti-van. BiÊe koje se svojim krivim ponaπanjem

101

transformiralo naniæe u postajuÊeg Ëovjeka nijejoπ moglo shvatiti πto se s njim dogodilo.

Danas se joπ moæe reÊi: »ovjek je mozak, jeronako kako on Ëuvstvuje, osjeÊa, misli, govori ipostupa, tako reagira, a takvo je i stanje njego-voga tijela.

Mnogi su ljudi ponosni na uËinke svogamozga, na svoj intelekt. Upravo preko tako-zvanih “mozgova” bilo je i biva uËinjeno mno-go zla na ovome svijetu. »ovjek Ëije se miπljen-je i æivot joπ danas odigrava u podruËju njegov-oga intelekta, pohranjenoga u njegovomemozgu, joπ ne shvaÊa da se sam razara putemzakona pada, nazvanim sjetva i æetva.

»ovjek je svojim ja-programima, prepolari-zirano, programirano biÊe. Taj cijeli kompleksËovjek ja nazivam gustoÊom, koja je nastala odnaniæe transformirane Boæje energije, koja sadamora biti ponovno prepolarizirana od nega-tivne energije u Boæju energiju.

Svakome Êe jednom njegova rola sudbine,koja sliËi roli filma, biti odmotana. Svatko Êemorati promatrati sebe kao glumca koji usvakoj slici æivota igra svoju vlastitu ulogu.Slike, u kojima je on sam glavni sudionik, sas-toje se - kao i on, Ëovjek sam - od njegovih Ëuv-stava, osjeÊaja, misli, rijeËi i postupaka, od nje-govih strasti i Ëeænji.

102

Zgusnuto, prepolarizirano treba ponovnozakonitu polarizaciju, prestrukturiranje odljudskoga u boæansko. Put da se ponovnopostigne boæanstvenost, za svakoga je isti; bilosiromah ili bogat, bilo velik ili mali, bilo visokili nizak - svatko Êe iÊi njime. On sadræi dubokokajanje, molbu za oproπtenje, opraπtanje, pop-ravljanje ukoliko je joπ moguÊe i neponavljanjegreπnog.

Na ovom putu uz nas je Krist Boæji, Ot-kupiteljski Duh. Jedino preko Njega, odmota-vanjem naπe ljudske ja-role, role naπega filma, injenim brisanjem, vratit Êemo se natrag u svojuOËevu kuÊu.

Mi ne trebamo traæiti Boga u daljini -sveprisutna snaga, Bog je posvuda; ona je usvakoj duhovnoj Ëestici naπe duπe, u svakojstanici naπega tijela, u svemu πto vidimo. Bog jedakle prisutan æivot.

BuduÊi da je Bog u svemu, i u zgusnutome,prepolariziranome, naniæe transformiranome,jezgra pozitivne æivotne snage, iz negativnogaizrasta novi, pozitivni æivot - preko Krista,potisne i pokretaËke snage, pretvarajuÊe i oslo-baajuÊe energije.

103

OdvraÊanje biÊa padaod Boga stvorilo je uvjetezemaljskoga æivota.

Bog, vjeËni zakon, sluæi svim Ëistim biÊima ipomaæe svim duπama i ljudima koji se posveteVjeËnome, Bogu. Tko se meutim odvrati odBoga u vjeri da je sam bog koji sve moæe, taj Êeprije ili kasnije - kad njegovi uzroci poËnudjelovati - morati sluæiti svoj kruh u znoju licasvoga.

BiÊe u Ëistome bitku, koje æivi u Boæjoj strujizakona, djeluje stvaralaËki u Boæjoj volji,zakona. Njegov impuls volje je stvaralaËkoNeka Bude, kojim pridonosi stvaranju nebeskihsvjetova, u sluæbi velikog stvaralaËkog Duha,vjeËnoga Oca, Ëija snaga stvara sve.

Genij ljudskoga ja vjeruje joπ uvijek da jestvaralaËki jer æeli biti kao Bog: stvaralaËki duhkoji na ovoj Zemlji moæe sve - za dobrobitsvoga ljudskog ja, ali ne za dobrobit Ëovje-Ëanstva.

Ovoj su obmani podlegla i biÊa pada i posta-juÊi ljudi. Oni su vjerovali da mogu crpsti istvarati kao na Nebu i u svjetovima pada -posve po svojoj volji. Sasvim postupno tek,postali su svjesni da svoje æivotne potrebe, svojkruh, sada moraju zaraivati.

104

Na isti naËin morat Êe i geniju ljudskoga japostati jasno da on ne moæe niti crpsti nitistvarati; jer posueno od Boga, pozitivnaenergija, u velikoj je mjeri iscrpljena, a s nega-tivnom energijom moæe se samo uvjetnostvarati. Tada je gotovo s onim πto se na Zemljimilijardama godina gradilo, tako reÊi pretje-ravalo - oholost jednog Ëovjeπtva udaljenog odBoga, koje misli, sveti boæanski dajuÊi principstaviti u sluæbu demonsko-ljudske sebiËnosti.

Sadaπnja generacija ne misli mnogodrugaËije od prvih biÊa pada. I ona æeli posje-dovati i imati i nije svjesna energije u sebi,snage Boæje.

Prva biÊa pada morala su spoznati da njiho-vo produktivno i stvaralaËko ne moæe viπestvoriti niπta trajno i plodno, jer su se odvratiliod Apsolutnoga Zakona, sluæeÊe i nesebiËneljubavi.

BiÊa pada koja su malo pomalo prelazila ugustu strukturu koju danas nazivamo materi-jom, odjednom su osjetila πto znaËi glad.Njihovo nastajuÊe materijalno tijelo trebalo jedopremu guπÊe energije. Oni su poËeli sasvimpostupno loviti i baviti se zemljoradnjom. Onisu lovili jer su sami sebe bili izgnali (njemaËkarijeË jagen znaËi loviti i goniti koga - prim.prev.) - naime iz Raja. Glad ih je tjerala da

105

uhvate plijen. Ujedno su poËeli jesti traveZemlje; kasnije su ih sadili da bi imali hranu zasvoje fiziËko tijelo.

Recimo joπ jednom: Bog brine za Svoju Ëistudjecu. Tko se odvrati od zakona Ëistote, tkostvori svoj osobni zakon, zakon pada, taj morabrinuti za sebe. Tijelo koje je postajalo sve guπÊetrebalo je sve viπe energije, a sada gusto tijeloËovjek ne moæe je imati dovoljno.

Zbog toga πto se Ëovjek odvratio od izvoraenergije æivota, Boga, a i danas se joπ odvraÊa,on je traæio i traæi podmiriti svoju potrebu zaenergijom koja postaje sve veÊa gdje god mu seËinilo i Ëini moguÊim. On je uzimao i uzimasebi bez razmiπljanja πto god mu je palo i padana pamet, grabio je i grabi, otimao je i otima,pljaËkao je i pljaËka.

Tako je u bezbrojnim razdobljima doπlo dotoga πto danas prepoznajemo i na vlastitoj koæimoramo doæivjeti: oneËiπÊenu i oskvrnjenuZemlju, zatrovane rijeke, jezera i mora, razorenozonski sloj i hranu siromaπnu hranjivim tvari-ma. Posljedice su glad, epidemije, nevolje,bolesti, udarci sudbine i joπ mnogo toga.

BuduÊi da sada gen-materijal ljudi, æivotinjai biljaka strada od uzroka ljudskoga ja, to jest,gen-materijal je preteæno degeneriran, Ëovjek

106

hoÊe ponovno postati stvaralaËki, pri Ëemuvjeruje da s duhom vremena moæe stvoriti novonebo i novu zemlju - promjenom gen-materi-jala.

»ovjek uniπtava samoga sebei svoju okolinu. »aπa je puna.Sada valja: ili - ili.

Bog, VjeËni, u vjeËnome Bitku uredio je æivottako da sve komunicira jedno s drugim. Car-stva prirode ne mogu biti bez duhovnih biÊaniti duhovna biÊa bez carstava prirode. To jejedna velika cjelina koju tvori jedinstvo Boæje,zajedniËko djelovanje i slijevanje snaga.

Isto vrijedi za Ëovjeka. »ovjek koji je prirod-no tijelo, ne moæe æivjeti bez prirode a prirodaopet treba Ëovjeka; jer kao πto u Ëistome bitkuduhovna biÊa djeluju u zakonu Boæjem, tako bitrebao i na Zemlji, preko djece Boæje, ljudi,postati djelotvoran zakon, Duh Boæji, produk-tivni, stvaralaËki i odræavajuÊi princip. Sve jevelika cjelina, moÊna komunikacijska mreæa,tkanje i pletenje u velikom jedinstvu, Bogu.

107

Tko se ogrijeπi o ovo jedinstvo, o ovu moÊnukomunikacijsku mreæu, morat Êe trpjeti od svo-jih uzroka a vremenom Êe i osiromaπiti. Zato jernezasitni Ëovjek æeli sve viπe postiÊi, sve boljeæivjeti, zahvatio je i zahvaÊa u veliku kozmiËkukomunikacijsku mreæu Bog, u Ëiste energijedane biÊima pada, u skladno tkanje i pletenjekoje izlazi iz moÊnog Duha, Boga, koji dræi sveu Svojim rukama i u Svojim rukama zadræava.

Neuki Ëovjek postao je kanibalom. On loviæivotinje, ubija ih i jede. Neuki Ëovjek muËi iæivotinje i uniπtava prirodu. Na tom putu onpada sve viπe u pomraËenje uma - ograniËenjeljudskoga egoizma - i u unutarnje osiromaπenje.

Na tome strmom putu nalazi se cijeloËovjeËanstvo. Sidro spasa sada treba biti mani-pulacija genima. Bogovi æele sebi stvoriti svojenovo Nebo i svoju novu Zemlju. Ali Bog, Jedini,VjeËni, zadræava duhovno djelo u Svojim ruka-ma. GustoÊa Êe nestati. »ovjek uniπtava samo-ga sebe; ono nisko ljudsko, sve πto je nastaloprotivno zakonu Ëiste, nesebiËne ljubavi, budese razbilo i bit Êe preobraæeno.

Boæji zakoni izgradit Êe ponovno ono πto jebilo i πto u Bogu jest: novo Nebo i nova Zemlja- s novim ljudskim rodom koji æivi vjeËnezakone.

108

Bog je dao dakle Svojoj odmetniËkoj djeci icarstva prirode koja su se zatim u tokudogaaja pada zgusnula s biÊima pada. Prirodai plodovi polja, livada i πuma trebali su sluæitipostajuÊim ljudima a u kasnijem vremenu lju-dima, za veselje i za komunikaciju a i za hranu.

Kome nije jasno da Bog dræi sve u Svojimrukama, taj razara, taj manipulira i hoÊe samsvoje Nebo i svoju Zemlju. Generacijama sumnogi ljudi bili dræani slijepima i dopuπtali suse dræati slijepima i voditi kao slijepi jer su cije-nili samo svoju vlastitu dobrobit, a to πto je nji-hov æivot, prirodu, nisu cijenili.

Masa ljudi joπ i danas je slijepa i tako nedospjeva do spoznaje da svaki Ëovjek oblikujesvoj æivot svojim Ëuvstvovanjem, osjeÊanjem,miπljenjem, govorenjem, htijenjem i Ëinjenjem.©to on odaπilje u Ëuvstvima, osjeÊajima, misli-ma, rijeËima i postupcima to on opet i prima.Dakle: ©to on sije to Êe i æeti.

Sve jaËim odvraÊanjem od Boga mnogi suljudi izgubili znanje o svojoj duhovnoj, vjeËnojdomovini, kao i svijest o svome porijeklu, osvojoj boæanstvenosti i o tome da su sami biliboæanski mikrokozmos u vjeËnome makrokoz-mosu i da u dubini svojih duπa i nadalje jesu.Oni nisu svjesni toga da pripadaju vjeËnome

109

Redu, Kraljevstvu Boæjem, i da se veza njihovo-ga najunutarnijeg biÊa s Bogom ne moæeuniπtiti niti prekinuti.

U sliËnome neznanju kao biÊa pada kojimase izgubilo znanje o komunikaciji s beskonaË-nim i beskonaËnoπÊu, æive i danas joπ mnogiljudi. Mnogi ne vjeruju u Boga ili smatraju da jeBog daleko od njih; oni nisu svijesni moÊi isnage Boæje. Mnogi ljudi govore doduπe o Bogui mole se Njemu - ali o svome boæanskom znajumalo. I danas veÊina ljudi ne zna viπe o svomeporijeklu; oni ne znaju kuda se ide nakon tje-lesne smrti i ne poznaju zakon sjetve i æetve,princip: To πto Ëovjek sije, dakle odaπilje, toprima, to on æanje.

Ljudi u nastajanju ograniËili su se na svojvlastiti, primitivni misaoni svijet kojeg su vid-jeli kao neπto veliko, kao boæansko, jer moÊ ivladanje nad svojim bliænjima odraæavalo sesve viπe. Iz toga su oni zakljuËili da su bogovi.Njihove predodæbe i pojmovi postale su forma-ma koje oni joπ i danas nazivaju realnoπÊu.

Pogledajmo u danaπnje vrijeme. VeÊina ljudizadovoljava se svojim primitivnim misaonimsvijetom, s ograniËavajuÊom svijesti Moje iMeni. Mnogi streme uvis po ljestvama uspjeha,a mnogi beskrupulozno upotrebljavaju laktove

110

da bi se πto je moguÊe bræe uspinjali popreËkama ljestvi da bi se domogli moÊi, ugledai bogatstva. To je njihova realnost, to su njihovisamostvoreni opipljivi oblici i njihove norme.

Nakon πto je sada Ëaπa ispunjena, to jest,posuena Boæja energija preteæno iskoriπtena itime prepolarizirana, negativna energija semoæe joπ samo prerasporediti za jedno duæevrijeme. Kauzalno zbivanje u kojemu se okreÊekotaË ponovnog utjelovljenja, nadalje neÊe iÊikao do sada. Blizu je vrijeme kada Êe se tajkotaË zaustaviti. To Êe za svakoga pojedincatada znaËiti: ili prihvatiti Krista i ispunjavatizakone æivota - ili podnijeti smrt i kao duπaostati eonima duhovno mrtav u razinamaËiπÊenja bez spoznaje da u dubini duπe prebivaboæanstvo.

No Bog, naπ svemudri, vjeËni Otac, blizu jeSvoje djece i u tami udaljenosti od Boga.Neopteretiva boæanska energija koja je istovre-meno i odræavajuÊa energija prepolarizirane -sada negativne - energije i koja ne moæe bititransformirana naniæe, ostaje sadræana usvakom sastavnom elementu materije i usvakom sastavnom elementu razina ËiπÊenja.Ona djeluje da prije ili kasnije duπe ili ljudi, sKristom, svojim Otkupiteljem, koji je odræava-juÊa energija, opet prepolariziraju naniæe trans-

111

formiranu energiju, od negativne u pozitivnu,da bi je unijeli u vjeËni zakon. To je nepro-mjenljiv zakon.

Mi se dakle nalazimo pred ili - ili: Ili Êemodio energije koju smo prepolarizirali, kao ljuditransformirati i transferirati natrag u vjeËnizakon - ili Êemo to kroz patnju izvrπiti kao duπeu mjestima ËiπÊenja. Ili Êemo spasiti sebe i svojplanet tako πto Êemo se promijeniti - ili Êemorazoriti svoj svijet i poÊi u duhovnu smrt. Sa“svijet” mislim na ljudske institucije, sve πto jeËovjek stvorio svojim predodæbama i shvaÊanji-ma.

Posuena boæanska energija mora se vratiti.To je u zakonu povratka koji je Isus iz Nazareta,Krist Boæji zapoËeo svojim otkupiteljskimËinom. BuduÊi da Bog j e s t i ostaje neprom-jenljiv, Ëista, neopteretiva energija u svim ele-mentima beskonaËnosti, i u materiji, je priv-laËna i potisna snaga u djelu dovrπenja.

112

Volja biÊa pada nekadi danas: stvarati ljudepo svojoj vlastitoj slici

Vratimo se joπ jednom ljudima u nastajanju;jer se upravo iz dogaaja pada moæe razumjetidanaπnje vrijeme.

Programi æelja tadaπnjih ljudi u nastajanju subili stvoriti tijelo. Potenciranjem misli æelja upostajuÊem Ëovjeku postupno su nastali spolniorgani. Kad se u daljnjem toku zguπnjavanjaizvrπilo ovo prestrukturiranje, postalo im jejasno da ne mogu viπe privlaËiti k sebi odmet-niËka biÊa iz ostalih svjetova pada, koja odgo-varaju njihovoj svijesti, da bi mogli odluËivati iupravljati njima. Nije im dakle bilo - kao prije -viπe moguÊe zvati k sebi biÊa iz drugih svjetovadirektnim putem, tako reÊi donijeti ih, da æivekod njih - na Zemlji - da bi sluæili njihovim cil-jevima. Oni su sada bili upuÊeni na spolneorgane kojima su zaËinjali omotaËe u koje su semogle roditi druga biÊa, dakle duπe.

Pogledajmo u naπ svijet. ©to æele mnogiznanstvenici? Oni æele stvarati ljude manipu-lacijama gena jer su im sama raanja postalapreviπe nesigurni buduÊi da je gen-materijal

113

pod djelovanjem uzroka stvorenih od Ëovje-Ëanstva, i sve manje postaju πanse da se raajuzdrava i otporna tijela, sposobna za æivot naoneËiπÊenoj Zemlji i u razorenoj atmosferi.

Staro viπe ne vrijedi, tako uvia znanost,dakle mora doÊi novo. Smatra se da je putemmanipulacije genima moguÊe stvoriti novuZemlju, nove ljude i novo “Nebo” - nove zvi-jezde spremnike.

Prvi koraci u tom pravcu su veÊ poduzeti;oni se oËituju pokusima koji se veÊ poduzimajusa æivotinjama, biljkama i æiveænim namirnica-ma. Jer i biljke i æivotinje svojim genetskimmaterijalom u uvjetima promijenjenog koz-miËkog zraËenja nisu viπe nepromijenjenesposobne za opstanak.

Danaπnji Ëovjek nije joπ mnogo dalje odpraËovjeka ili Ëovjeka u nastajanju. Mnogimadanas joπ nije jasno da mogu zaËeti samo jedanomotaË koji odgovara njihovim sklonostima,dakle njihovome genetskom materijalu.

Mnogi ljudi su smatrali ili smatraju da jeËovjek ili bez duπe ili da je samo tijelo duπa. Svete misli i iznenadne misli pohranjuje kauzalni

114

kompjutor. Odatle ti unosi zraËe opet natrag naza to prijemËive ljude. Oni primaju telepatijomod duπa ili od grupe duπa, ili pozivaju svojevlastite unose iz kozmiËkoga kompjutorskogsistema i vjeruju Ëudu kako su genijalni.

Svijest ljudi u nastajanju nije bila dovoljnada spozna da su u finijetvarnim podruËjimabila mnoga biÊa iz pada, koja su æeljela postatiljudi kao i oni, meutim nisu mogla postiÊiproces zguπnjavanja, jer su se kod ljudi unastajanju upravo stvarali spolni i reproduk-tivni organi.

BiÊa pada koja viπe nisu mogla iÊi neposred-nim putem zguπnjavanja, nego su bila upuÊenadobiti moguÊnost utjelovljenja, uspostavljalasu kontakt s ljudima u nastajanju, utjecala suna njih i tjerala da zaËinju tijela - koja sutadaπnji stanovnici Zemlje meutim smatralitvorevinama. ZaËeti tijelo u koje se moæeutjeloviti biÊe, bilo je za njih neπto novo. Oni sustoga postupali nesvjesno.

Koliko se mi ljudi danas sjeÊamo, znamo zasposobnost raanja. Ona meutim nije bilapoznata na poËetku ljudskog postanka. ImenaAdam i Eva su imena prvih ljudi sposobnihraati.

115

Za takozvanog potpunog Ëovjeka posve jenormalno roditi dijete. Mnogim se ljudima me-utim Ëini nenormalnim vjerovati da se moæeprivuÊi duπa iz onostranih podruËja koja odgo-vara stanju svijesti oba roditelja. Bilo da nam jesad jasno ili ne: Aktom zaËeÊa onaj koji zaËinje iona koja nosi tako reÊi pozivaju jednu duπukoja odgovara vrsti vibracije obojega, onogakoji zaËinje i one koja nosi.

Pogledajmo u danaπnje vrijeme. ©to æeliËovjek? Mnogi znanstvenici æele stvoriti genet-ski promijenjene ljude, koji odgovaraju nji-hovim æeljama, koji misle i postupaju naimeonako kako propisuju vlastodrπci i njihovimonopoli vlasti - ljude po njihovom obliËju.Vidimo: »ovjek u nastanku i potpuni ËovjeksliËe si joπ uvijek iako ih dijele razdoblja za raz-dobljima - nazovimo ih svjetlosni ciklusi zasvjetlosnim ciklusima.

Svijest prvih ljudi grijehom se sve viπesuæavala a rad na joπ πkrtoj Zemlji postajao sveteæi. ÆivËana mreæa fiziËkoga tijela koja sestvarala, bila je napeta, tako da su oni kod tje-lesnog akta osjetili prve uæitke i zadovoljstva -jer su se na taj naËin mogli nakratko opustiti.

116

Kad su spolnim sjedinjenjem nastala prvafiziËka tijela koja su bila roena po mjeseËevomraËunanju vremena, prvi su ljudi stajali u Ëudu.Oni nisu mogli shvatiti kakva im je tvorevina tudodijeljena. Vidjeli su maloga Ëovjeka, daklenovoroenËe, i nisu zapravo znali πto da Ëine snjime.

Prvi ljudi ravnali su se po kretanju zvijeæa.Oni su pitali zvijeæa i vjerovali su da im onamoraju pomagati. Ali nisu to bila zvijeæa kojasu rijeËju i djelom pomagala prvim ljudima,nego biÊa pada koja su æivjela na raznim zvi-jeæima, dakle duπe. One su odaπiljale a ljudi suprimali. Na taj naËin je nastala telepatija,odaπiljanje i primanje izmeu ovostranoga ionostranoga. Na sliËan naËin to se odvija joπ idanas: Kamo Ëovjek odaπilje, odatle prima.

Prvi ljudi primali su telepatske vibracijepreko principa odaπiljanja i primanja. To su biliimpulsi duπa, dakle biÊa pada, koja su ihsasvim postupno upuÊivali πto je vaæno za tomalo tijelo, za novoga Ëovjeka, da ono trebahranu, da treba kretanje i da je prije svega utome tijelu bilo i jest jedno biÊe iz podruËjapada, Ëije je duhovno tijelo preklopljeno - mo-

117

æemo reÊi i zapakirano - i sada se u toku rasta isazrijevanja Ëovjeka rasklapa u mjeri koliko semoæe otvoriti duhovna svijest.

Da bismo mogli bolje shvatiti zapakiranost,mora nam biti jasno da se duhovno tijelo sasto-ji od duhovnih Ëestica koje se svojim raspore-dom i oblikom mogu usporediti sa saÊem. Ide liduπa u inkarnaciju tada se te Ëestice posloæe.Kod prvog krika djeteta zbiva se spajanje for-macije duπe s fiziËkim tijelom. Duπa se tadarazvija u Ëovjeku u mjeri u kojoj dijete raste isazrijeva. Stupanj razvoja duπe ovisi o svijestiduπe i o sastavnim dijelovima gena aktivnim uËovjeku.

Iz podruËja pada prvi su ljudi telepatijomdobili i saznanje o reinkarnaciji, uvlaËenju utijelo i izvlaËenju iz tijela. OptereÊeno biÊe kojese utjelovljuje i ponovno utjelovljuje mi danasjednostavno nazivamo duπom.

118

Ciklus predvien za obratËovjeËanstva bliæi se kraju. Nakon sloma strukture padaslijedi asimilacija svega zgusnutogu Ëisti bitak.

Bog je Svojoj djeci dao slobodnu volju a timei moguÊnost da svoj plan izvedu onako kako suhtjeli. No Bog si je zadræao da posuene energi-je opet uzme natrag ako njihov plan ne bi uspio.

Bog je nepromjenljiv i u svemu prisutan. Bogj e s t, i Boga se ne moæe izmijeniti ili odvratiti.Premda je VjeËni znao da taj plan, htjeti biti kaoBog, Ëak Boga joπ nadmaπiti, nije bio i nije izve-div jer se Apsolutno ne moæe dovesti ili prisili-ti na kolebanje, On, veliki Duh, ipak je Svojojdjeci to dopustio; jer Êe ona samo preko samo-spoznaje doÊi opet natrag svome izvoru, istin-skome bitku. Slobodna volja je odluËujuÊa.

Bog je dopustio i dopuπta djeci padamoguÊnost da spoznaju sebe u svojim vlastitimmislima, u svome samostvorenom zakonu, usvojim predodæbama i pojmovima u svojojdaleko od Boga manifestiranoj ljudskoj samo-bitnosti. Stoga za nas ljude put k Bogu znaËi:Spoznaj sebe, poi putem pokajanja, molbe zaoproπtenje, opraπtanja, nadoknade, i ne Ëini viπespoznato greπno.

119

Samospoznajom, ozbiljnim pokajanjem iËiπÊenjem uzroka, dakle greπnoga, duπe i ljudiopet nalaze pristup Bogu preko pozitivnogaboæanskog principa davanja i primanja. On,Svemudri, znao je da Êe se Njegova djeca prekosamospoznaje probuditi u svijesti Boæjegadjeteta, jer su u dubini svoje duπe ostala i osta-ju boæanskima preko Njegove sveprisutnosti.

Bog je ljudima dao za njihov obrat i povratakboæanskome bitku jedan za nas nezamislivodugi tok vremena, moæda milijarde godina.Nemojmo meutim raËunati u godinama, negounutar dogaaja pada raËunajmo u ciklusima,jer Ëitava beskonaËnost ima svoje cikliËkiritmiËke tokove. U tim kretnjama besko-naËnosti djeluje duhovni evolucijski zakon,postajanje i sazrijevanje do potpune zrelostikoja je savrπenstvo æivota. Potpuna zrelostznaËi da je ponovno boæansko biÊe iznovaotkrilo u sebi sveukupne snage beskonaËnosti.U materiji, koja pripada podruËjima pada, duπau Ëovjeku moæe i treba u kratkome nizu godinaponovno otkriti sveukupne snage besko-naËnosti, svoje boæansko naslijee, koje jeprekriveno grijesima.

Razvoj Ëovjeka isto tako ima cikliËki tok.Njegova faza æivljenja i umiranja - nazvana i“raspon æivota i smrti” - protjeËe u ciklusima,dok konaËno ne nastupi smrt. Do tada bi Ëovjek

120

trebao oËistiti svoju duπu u velikoj mjeri. Idogaaj pada, od svog poËetka do svog krajauvjetovan je cikliËki. Taj se tok naziva rasponostvarenja i uspunjenja ËovjeËanstva, unutarkojeg je svakome dana moguÊnost za obrat.

Nakon predvienih ciklusa pad se primiËekraju. Za voenje natrag ËovjeËje duπe pred-vien je takoer jedan ciklus, jedan odreenivremenski raspon. Kad taj ciklus isteËe tada ipovratak Ëovjeka neÊe biti viπe moguÊ. Tada zaoptereÊenog Ëovjeka to znaËi: Umri i kao duπaui u ciklus voenja natrag koji postoji u onimpodruËjima pada koja nisu viπe materija, dakleu finijim podruËjima. Tamo meutim ne posto-ji brzi povratak dokazivanjem. Tamo valja:otplatiti; a to znaËi podnijeti i propatiti sve onoπto je Ëovjek nanio drugima.

Bilo da se ËovjeËanstvo obrati ili ne - na krajuovog raspona ostvarenja i ispunjenja, na krajuposljednjega ciklusa, sruπit Êe se cjelokupnastruktuka pada na ovoj Zemlji. Nju pretvarajuzvijeæa koja u sebi nose princip pretvorbe odgrubotvarnosti u finiju materiju. Ovim prin-cipom pretvorbe gustoÊa biva dovedena u veÊuvibraciju, dakle biva profinjena. Istodobno seovaj proces pretvorbe zbiva i u materijalnomeuniverzumu. Takoer i ova zakonita preobraz-ba protjeËe u ciklusima.

121

CikliËki, dakle u fazama, vrπi se pretvorbasve dok nadolje transformirana posuena Boæjaenergija ne bude opet visokovibrirajuÊa, vjeËnasnaga, koja Êe se tada uliti u vjeËni zakon, odak-le je bila dana.

Ovaj cikliËki evolucijski proces zbiva se nasvim razinama ËiπÊenja ukljuËivo Zemlji. Kadse to izvrπi, tad je asimilacija u uzviπenu Boæjusvijest dovrπena. U ovome vremenu preokretaprema Novome Dobu - materijalni se makro-kozmos sada nalazi u zadnjem moÊnom ciklusumaterije.

122

Isus, Krist Boæji, izvrπio jeza duπe i ljude neπto nezamislivo veliko. Njegova postojanost donijela je obrat u dogaaju pada.

Voenje natrag ljudskih duπa i asimilacija uvjeËni bitak poËela je veÊ prije skoro dvije tisuÊegodina. Dolaskom Isusa, Krista, zapoËelo je tovrijeme. U rijeËi “svrπeno” leæi veÊ dakle pos-ljednji moÊni ciklus ove gustoÊe.

Isus, Krist, doπao je ljudima. On je pouËavaoDeset zapovijedi i donio je Govor na Gori kojisu izvaci iz kozmiËkoga zakona.

Preko “svrπeno” Sina Boæjeg na kriæu, u svimse duπama izvrπilo neπto snaæno. Sin Boæjiposudio je svim duπama jedan dio Svojegaboæanskog naslijea za potporu i kao pokre-taËku snagu, da bi ponovno uspostavile vezu sasnagom Boæjom, s OËevom energijom, svjeËnim zakonom, da bi ljudi ponovno svjesnobili sinovi i kÊeri Boæje.

Ova podupiruÊa snaga, Otkupiteljska iskra,morala je biti, jer su duπe bile na rubu svogaraspada, buduÊi da su duπe i ljudi bili sve viπetroπili Boæansku energiju. Otkupiteljskomiskrom bilo je sprijeËeno dospijevanje odnosnoprekoraËenje kritiËne toËke u duπama. Viπe se

123

ne moæe dogoditi transformacija duhovnogatijela nadolje preko æivotinjskih, biljnih i mine-ralnih carstava sve do raspada.

Raspadanje svih oblika, Ëak sveukupnih uni-verzuma - to je bila æelja i predoËeni cilj biÊapada. Taj se plan dakle ne ispunjuje. IakoËovjeËanstvo sve viπe i viπe troπi Boæju energiju,a time negativnom energijom potpuno ispunju-je spremnik oba makrokozmosa, razina ËiπÊenjai materije, ipak otkupiteljsko svjetlo ostajepodupiruÊa i vodeÊa snaga u OËevu kuÊu.Otkupiteljsko svjetlo ne moæe se prepola-rizirati, dakle transformirati na dolje.

©to se dogaa kad spremnici ne budu mogliviπe primati daljnju negativnu energiju. Punispremnik, koji sadræi uzroke ËovjeËanstva iduπa u mjestima ËiπÊenja poËinje sve viπe i viπeistjecati. To znaËi, uzroci prilaze ËovjeËanstvusve bræe. Oni ne dolaze viπe u fazama, ne viπena mahove, veÊ u mnogim sluËajevima Ëitavimopsegom odjednom; jedan uzrok dakle nedolazi viπe na noπenje dio po dio nego Ëestopovezan, u svom punom djelovanju.

Mi shvaÊamo: Isus, Krist Boæji, izvrπio je zasve duπe i ljude neπto nezamislivo veliko. On sekao Ëovjek predao protivnim snagama. On,veliki Duh u Ëovjeku, borio se sa snagama tame

124

i svojom postojanoπÊu pokazao je protivniku daje Bog nepobjediv. Isus je uzor svim ljudima.

Da je Isus bio postao kolebljiv tad bi pro-tivnik Boæji bio pobijedio Sina Boæjeg; NjegovadjelomiËna snaga iz prasnage bila bi uπla udemonsko carstvo. Tada bi djelomiËna snaga izprasnage bila postala negativna energija usluæbi demona, a princ tame bio bi postigaodaljnji energetski potencijal kojim bi mogaouËiniti ono πto je bilo i πto joπ uvijek jest njego-va namjera: raspad Kraljevstva Boæjeg i svihduhovnih oblika æivota.

VjeËni, Svemudri znao je da Êe Njegov Sinpobijediti. Krist je na kriæu izgovorio moÊnurijeË preobrazbe “svrπeno”. Njegovim otku-piteljskim Ëinom sad biva voen natrag Ëitavpad, makrokozmos razina ËiπÊenja, makrokoz-mos materije i sve πto æivi u ta dva zvjezdanasvijeta. Time Êe tada biti dovrπena preobrazba ivoenje natrag u vjeËni bitak.

»ovjeËanstvo sada æivi dakle u posljednjemmoÊnom ciklusu preobrazbe. Greπni svijet nes-taje; Kraljevstvo Boæje nastajat Êe sve viπe i viπe- onako kako su to veÊ prorekli proroci StarogaZavjeta. Ne biva razorena Zemlja, nego ovajsvijet. Sve Êe njegove ustanove nestati, atakoer i mnogi ljudi koji na svome Ëelu ne

125

nose znak mnoæenja ljubavi, propast Êe sa svo-jim svijetom.

DjelomiËna snaga iz prasnage, otkupiteljskasnaga, donijela je dakle obrat u dogaaju pada.Time su demoni doæivjeli svoj prvi veliki poraz.Oni nisu mogli pobijediti Sina Boæjeg.

»ovjek - planet u svemiru.Dolaæenje i odlaæenje - umiranje i postajanje

Sve dok Ëovjek æivi u zakonu sjetve i æetveon je jedan obiljeæeni a time i jedan programi-rani. On se moæe usporediti s kompjutorom kojije u sebi pohranio sve ono πto je iz njega izaπloi izlazi, jer to je uπlo i ulazi opet u njega.

BuduÊi da je svatko crteæ svog Ëuvstvovanja,miπljenja, htijenja i Ëinjenja, i kromozomi Ëovje-ka, nasljedne osobine, odgovarajuÊe su obi-ljeæeni. Taj biljeg je fiziËko nasljedstvo Ëovjekakoje leæi u njegovim genima. Svaki se Ëovjeknalazi u svojim genima i u kozmosu. Svaki odnas je dakle svoj vlastiti spremnik i svoj vlastiticrtaË a time i nacrtani.

126

Moæemo biti sigurni: Bog, vjeËni zakon,Njegovo veliko kozmiËko knjigovodstvo,moÊni kozmiËki kompjutor, je toËno i praved-no. Niπta se ne gubi; sve je registrirano.

Svaki Ëovjek i svaka duπa mogu se usporeditii s planetom. Oboje se kreÊu svojim putanjama,kako Ëovjek tako i duπa, prema bitnim obiljeæji-ma i osobinama. Zakon gravitacije - u materi-jalnome: privlaËenje masa - u Duhu Boæjemglasi: isto privlaËi isto. PomoÊu ovoga duhov-nog zakona komunikacije, Ëovjek, utjelovljenaduπa, planet, kreÊe se svojom odgovarajuÊomputanjom.

Prilikom smrti tijela duπa napuπta svojomotaË, fiziËko tijelo. Ovaj tok umiranja i ras-padanja fiziËkoga tijela moæe se usporediti sonim zvijeæima koja dogorjevaju i dospijevajuu vrtlog takozvanih “crnih rupa”. Ove sepojavljuju sve ËeπÊe u svemiru jer sve viπe zvi-jezda dogorjeva. Te crne rupe su grobovi usvemiru gdje se dogorjele zvijezde preo-braæavaju. One ili opet postaju materija ili biva-ju dovedene u viπe agregatno stanje.

Ako govorimo o materiji tada moramo bitisvjesni da ona nema vjeËni æivot. Duhovno tije-lo naprotiv - u zasjenjenom stanju: duπa - posje-duje vjeËni æivot. Duhovno tijelo, duπa dakle,ne moæe dogorjeti niti se raspasti - takoer nitiduhovna supstancija u unutraπnjosti materi-

127

jalnoga zvijeæa, koju moæemo nazvati njego-vom duπom. Samo gustoÊa materije dogorijevai raspada se. Ona biva preobraæena u “grobovi-ma svemira”. Isto tako se ljudsko tijelo preo-braæava u elemente od kojih je bilo stvoreno.DrugaËije duπa; ona kreÊe na putovanje ili uviπa podruËja æivota ili ostaje u kotaËuponovnog utjelovljenja, u mijeni uvlaËenja iizvlaËenja iz tijela, sve dok ne odloæi u veÊojmjeri svoja optereÊenja, svoje grijehe. Ovodolaæenje i odlaæenje zbiva se tako dugo dokponovno utjelovljenje ne bude viπe bilomoguÊe.

Recimo to joπ jednom: Prepoznajemo razvoj-ni put duπe i planeta. Planeti umiru i bivajuprivuËeni od “grobova u svemiru”, od crnihrupa. Iz njih se ili raaju nova zvijeæa ili semasa dovodi u viπa agregatna stanja i sasvimpostupno daljnjim profinjenjem postiæe asimi-laciju u svemirski kompjutor, visoki zakonsavrπenoga æivota, vjeËni bitak.

Duπa ima moguÊnost postiÊi asimilaciju uvjeËni bitak tako πto odlaæe svoje greπno, daklesvoja optereÊenja, u podruËjima ËiπÊenja. Aliona moæe i iÊi ponovno u utjelovljenje, daklepostati opet novi planet u zemaljskoj odjeÊi,Ëovjek koji se na Zemlji ponovno kreÊe svojomputanjom.

128

U cijelome materijalnom makrokozmosupostoji jedan te isti princip: pojavljivanje iponovno odstupanje. To je dolaæenje i odlaæe-nje, to su promjene preko razliËitih agregatnihstanja. Ovo kozmiËko zbivanje traje tako dugodok se raspon ostvarenja i ispunjenja ne pri-makne kraju. ZraËenjem kauzalnoga kompjuto-ra duπa se dovodi do odluke: ili inkarnacija -dok joπ postoji moguÊnost za utjelovljenje - iliotplaÊivanje u podruËju duπa.

Duπi u mjestima ËiπÊenja i duπi u Ëovjeku pri-lazi samo ono πto je ona unijela u kauzalni kom-pjutor u jednoj ranijoj egzistenciji u fiziËkomtijelu. Ide li duπa iznova u inkarnaciju, tada sestvara, kao πto je veÊ opisano, opet novozemaljsko tijelo. Na isti naËin kao πto se razvijaembrion u tijelu majke unosi se i registracijatoga nastajuÊeg tijela u materijalni kompjutor-ski sistem.

Ako mnoge duπe idu u utjelovljenje, tada jemoguÊe da se iz crnih rupa rode opet novamaterijalna zvijeæa - kompjutorski elementi zaregistriranje mnogih zaËetih ljudskih tijela. Kadse u tijelima majki stvaraju embrioni tada i izcrnih rupa nastaju planeti spremnici koji izlazeiz supernova. OdgovarajuÊe svojim pohranamaoni se tad kreÊu svojim putanjama u materijal-nome kozmosu. Njihov pohranjeni potencijal

129

odgovara potencijalu zraËenja mnogih ljudskihtijela koja su bila roena i u koja se utjelovilaodgovarajuÊa duπa s istim ili sliËnim osobina-ma, kao πto ih sadræe geni fiziËkoga tijela.

Carstva prirode sa svojim vrstama biljaka iæivotinja podlijeæu istom principu kao ljudi -umiranje i nastajanje. I predoËimo si toponovno: Svi dogaaji, kako oni Ëovjeka i duπetako i prirodnih i mineralnih carstava, registri-raju se u kozmosu.

Dogodi li se veliko izumiranje æivotinja i bi-ljaka, tad je moguÊe da planeti ponovno dogorei da budu privuËeni od skupnih grobova, crnihrupa. Isto vrijedi za promjene mineralnihcarstava. Svakom promjenom i svakim proce-som umiranja, isto tako i postupnim raspada-njem fiziËkoga tijela æivotinja i biljaka, upravljakompjutorski sistem.

Svijet zvijezda nije dakle samo Boæjeknjigovodstvo za svjetove pada, nego i Boæjeoko; jer zvijeæa precizno prate svaki pojedinitok u materiji. Spaljuje li se mrtvo tijelo - to vri-jedi i za æivotinje i biljke - tada i ti procesi tekuodgovarajuÊe u materijalnome kozmosu a i ukozmosu razina ËiπÊenja. To πto preostane,zraËi, to znaËi, odaπilje i prima istodobno. Zbogtoga, to πto preostane - primjerice pepeo i nje-govo daljnje raspadanje kao i sve πto se postup-

130

no raspada na zemlji i u njoj - povezano je smaterijalnim kozmosom.

Oko svemira - planeti svjetova pada - pro-matra i registrira i najmanji pokret u Zemlji i nanjoj a takoer i u podruËjima duπa. Kad izu-miru mnoge æivotinjske i biljne vrste, Ëijiduhovni potencijal se neÊe viπe manifestirati naZemlji kao æivotinja ili biljka, tada i zraËeÊipotencijal onih zvijeæa u kojima su bilepohranjene ove æivotinjske i biljne vrste i kojasu bila prihvaÊena od crnih rupa, postiæe sukce-sivnu asimilaciju u vjeËni bitak.

Ponavljam: U kozmosu se registrira svakapromjena a to πto je registrirano ima opet odgo-varajuÊe povratno zraËenje. Na taj naËin sve jejedno s drugim u komunikaciji. Svaki kamenkoji je Ëovjek zdrobio, samljeo ili odnio nadruga mjesta da bi naπao odgovarajuÊu upotre-bu - sva ta kretanja i postupci registriraju se umaterijalnome makrokozmosu.

Principom odaπiljanja i primanja, registriran-jem i povratnim zraËenjem, zajamËena je apso-lutna komunikacija a time i apsolutno knjigo-vodstvo. Tu moÊnu gravitacijsku, ujedno ikomunikacijsku mreæu, mi ljudi moæemoshvatiti samo djelomiËno.

131

»ovjekom upravlja njegovavlastita registratura. Nasljedne osobine su magneti. PobaËaj - grijeh protiv æivota

Sve je svijest. Onako kako mislimo, tako æivi-mo. I naπi geni su svijest. Oni se u velikomdijelu sastoje od onoga πto Ëovjek Ëuvstvuje,osjeÊa, misli, govori i postupa. »uvstva, misli,rijeËi i postupci koji se stalno vraÊaju, vre-menom tvore elemente koje skupnim pojmomobiljeæavamo kao nasljedne osobine. To je naπeljudsko nasljedstvo; to je ono Ëime se okruæuje-mo, Ëime mislimo, govorimo i postupamo.

Naπ gen-materijal je dakle zabiljeæen u kom-pjutorskom sistemu zvijeæa. Principomodaπiljanja i primanja svaki element, svakanasljedna osobina je odgovarajuÊi magnet.Naπe ljudske nasljedne osobine prekrivajuboæansko nasljedstvo koje se sastoji od principajednakosti, slobode, jedinstva i bratstva.

Talog naπih ljudskih pohrana, dakle ono πtose nalazi u genima - naπe fiziËko nasljedstvo -ima posljedice i u prolaznome. Mi stvaramo se-bi u ovome svijetu ono πto leæi u naπem gen-materijalu. Mi smo obrtnik, pedagog, teolog,znanstvenik, lijeËnik; to πto nasljedne osobine

132

zraËe to æelimo realizirati u svijetu. Tako moæe-mo reÊi da nije sluËaj ako se na primjer u jed-nom rodoslovlju stalno pojavljuju znanstveniciili istraæivaËi ili lijeËnici ili obrtnici i sliËno. Tosu, prema prilikama, uvijek iznova jedne te isteduπe koje se susreÊu i u zemaljskoj odjeÊi da bijedno s drugim poravnali to πto su sebi zajed-niËki nametnuli od fiziËkih nasljednih osobina,dakle ljudskoga.

Svejedno kakav se lanac ljudske svijesti sas-tavlja od Ëuvstvovanja, osjeÊanja, miπljenja,govorenja i htijenja, kao ljudske nasljedneosobine - one se moraju oËistiti ili otplatiti ipretvoriti od ljudskoga, greπnoga, u boæansko,u neoptereÊeno. Negativna energija mora opetpostati pozitivna energija. Posueno mora seopet vratiti. Zemlja je dakle mjesto poravna-vanja i dokazivanja svih ljudi, svejedno kojirang, titulu, ime i zvanje obnaπaju.

Poravnanje - kod kojega se mora dogoditiËiπÊenje - vodi preobrazbi negativnoga u poziti-no u duπi i Ëovjeku i istovremeno preustrojstvuu zvjezdanome svijetu. Principom “jednako idejednakom” sastaju se ljudi koji su zajedno stvo-rili uzroke, da bi ih zajedniËki mogli iskorijeni-ti. Isti princip vrijedi za duπe u podruËjimaduπa.

133

Tako je moguÊe da se u jednom ljudskomdjetetu rodi ona duπa koja je moæda u nekojprijaπnjoj egzistenciji bila ili brat ili sestra svojesadaπnje zemaljske majke, ili majka ili otac sa-daπnje majke ili sadaπnjega oca, ili nekadaπnjiroak - prema tome koji su uzroci razlozi, kojise u ovome zemaljskom opstanku trebajuzajedniËki oËistiti. »itava obitelj sastaje seponovno ali u drugome ruhu i u drugoj podjeliuloga.

©to nije okajano, mora se okajati. Ako daklepostoje po zakonu sjetve i æetve karmiËke veze,na primjer obiteljska karma koja se treba oËisti-ti u ovome zemaljskom æivotu, tada se uponovljenom zemaljskom opstanku nekadaπnjaobitelj opet sastavlja u drugim komponentama.

Nije sluËaj da smo bili roeni u ovu naπuobitelj, da susreÊemo ove i one ljude, da smonamjeπteni na ovo naπe radno mjesto a ne naneko drugo. Zaπto danas idemo tu i tamo, zaπtose danas kreÊemo skladno ili grozniËavo, gaji-mo ova ili ona Ëuvstva i osjeÊaje ili πto danasmislimo, govorimo i Ëinimo, kamo idemo,kamo vozimo - sve ima svoj razlog i hoÊe namneπto reÊi. Jer je svaki pokret, svako kretanje,svako Ëuvstvo, svaki osjeÊaj, svaka misao isvaki postupak registriran i povratnim zraËe-njem vraÊa se opet programeru, odaπiljaËu.

134

Niπta nam dakle ne koristi πto hoÊemoizvana mijenjati uvjete naπeg zemaljskog æi-vota. Svako opiranje protiv naπe sudbine jeneuspjeπno. Tek onda kad prepoznamo i oËisti-mo, dakle promijenimo sebe, tad Êe se kaoposljedica promijeniti i naπ æivot.

Nama upravlja naπa vlastita kauzalna regis-tratura, i samo preko nje bivamo dovoeni opetzajedno s drugim ljudima - onda kad predstojeuzroci za uzajamno ËiπÊenje.

Svako dovoenje skupa ima dakle nekoznaËenje. Jedni su dovedeni skupa da bi uza-jamno oËistili svoje uzroke; drugi se dovodeskupa da bi prema vjeËnome zakonu ispuniliboæanski nalog, onda kad je on zabiljeæen uboæanskome. Mjerilo naπeg Ëuvstvovanja,miπljenja, govorenja, i htijenja kaæe nam πto nasdovodi skupa.

Mnoge ljude protivnik Boæji moæe dræati sli-jepima jer oni ne promiπljaju svoj æivot koji sesastoji od njihovog Ëuvstvovanja, miπljenja,govorenja i htijenja. Ono πto drugi odluËe to oniËine - s obrazloæenjem da bi ovi to morali znati.Bog je meutim svakome Ëovjeku dao razumda razumije i da prepoznaje. Tko æeli dokuËitidobro i zlo, moæe svoje miπljenje i djelovanjemjeriti s Deset zapovijedi i Isusovim Govorom

135

na Gori; jer te zakonitosti su odlomci iz Apso-lutnog Zakona, Boga.

Recimo joπ jednom: Mnogi ljudi ne raz-miπljaju o svome æivotu, odakle on dolazi i tkoili πto je æivot. Jedno osnovno etiËko praviloËovjeËanstva glasi: spaπavati æivot i πtititi æivot.Ovaj princip morao bi vrijediti i za embrion.Mnogi meutim nesavjesno pobacuju nastajuÊedijete i ne znaju da time tjeraju duπu s kojom suu ovome zemaljskom opstanku trebali neπtooËistiti. Prema vjeËnim zakonima pobaËajspada pod petu zakonitost Deset zapovijediBoæjih: Ne ubij.

Stoga je pobaËaj - svejedno u kojem stadiju -veliki grijeh, grijeh protiv æivota. Suvremenozakonodavstvo mnogih dræava, da se moæepobaciti prema situaciji, je demonsko ureenje.Svaki se grijeh mora otplatiti. To πto nijeotplaÊeno, dakle nije oËiπÊeno, mora se bilo kadoËistiti. ©to se danas, u ovome æivotu, ne oËisti,mora se u razinama ËiπÊenja ili u daljnjim inkar-nacijama, okajati i oËistiti.

Tko pobaci nastajuÊe dijete, ubio je, i time seodgovarajuÊe opteretio. Duπa koja je htjela doÊikao Ëovjek k jednome ili viπe ljudi da bi s njimaneπto oËistila, dakle poravnala, mora sada teuzroke zadræati u svom duπevnom tijelu. Utome greπnom dogaaju sudjeluju svi ljudi kojisu odobrili pobaËaj - politiËar koji je odobrio

136

zakonodavstvo, onaj koji je izveo pobaËaj, onajkoji je dopustio pobaËaj ili zadnji dao tomepovoda.

I na ovaj naËin moæe nastati grupna karma.To znaËi da Êe ti ljudi koji su zajedniËki stvoriliuzroke, biti ponovno dovedeni skupa, ili umjestima ËiπÊenja kao duπe ili opet kao ljudi.Zakon karme poznaje puteve i dovodi skupaljude koji trebaju zajedno otplatiti i poravnationo πto su nekad zajedno prouzroËili.

ZnaËenje inkarnacijeza duπu - Muke i patnjeprije i poslije roenja

Ono πto nije vidljivo u materiji, to mnogiljudi odbacuju kao isprazno, a ipak prije jedneinkarnacije ili pred zaËeÊem jednoga djetetazbivaju se kozmiËki procesi koje Ëovjek nemoæe shvatiti jer se njegova osjetila odnose navidljivo i rijetko registriraju ono πto se odvijaiza kulise ljudskoga ja, - ono πto je veÊ u pokre-tu, prije nego πto Ëovjek misli ili prije nego se naprimjer, zaËinje dijete.

137

Razjasnimo si dakle: Kad jedna duπa ide uutjelovljenje, tad ona joπ prije zaËeÊa prihvatimnogo toga: sve te pripreme u onostranome,svoje usmjerenje na putanju u inkarnaciju,Ëekanje do zaËeÊa - dakle da se saËini magnet -a onda razvojni hod po æivotnom putu, prekoodreenih konstelacija zvijeæa, na Zemlju, uinkarnaciju.

»im se duπa utjelovi, tada ponovno poËinje -za nju moæda po deseti, po dvadeseti, po stoti,po tisuÊiti puta - akcija da pokrene svoje pri-hvaÊeno ljudsko tijelo. Uvijek iznova dogaa sejedno te isto. Uvijek iznova duπa mora za ovuZemlju pripremiti svoj tjelesni omotaË, malovozilo.

Ona mora nauËiti vladati svojim ljudskimtijelom. To se dogaa sasvim postupno i smnogim reakcijama. Ona mora opet iznovaprogramirati svoje tijelo - prvo mozak. Onatreba dakle opet - moæda po stoti puta - æivotneprograme da bi mogla opstati kao Ëovjek naovoj Zemlji. Ona je moæda po stoti, po dvjestotiput upuÊena na roditelje, djeda i baku, roake,koji joj pomaæu pohraniti u novi mozaktemeljne programe: govorenje, pipanje, sjede-nje, hodanje i joπ mnogo toga. Kasnije na dijeteponovno - moæda po dvjestoti puta -djelujeokolina. Sa svojim slikama, nazorima i Ëinjeni-

138

cama ova premjeπta duπu djeteta u drugo raz-doblje da bi sada pohranila ono πto novi Ëovjektreba za æivot na Zemlji u ovome razdoblju.

Posvete li roditelji dovoljno paænje svomedjetetu, tada zapaæaju kako mukotrpno duπanjihovoga djeteta uËi vladati svojim vozilom,fiziËkim tijelom i koliko je dugo Ëovjeku potreb-no da se uvrijeæe prvi programi za ovaj novizemaljski opstanak - da se samo programirajuprve rijeËi djeteta, najËeπÊe “majka” ili “otac”.Slovo za slovom, glas za glasom, tvore se rijeËiu mozgu. Prvi znaci za to da se stvara programËesto su samo pojedini glasovi iz kojih se tadasasvim postupno formuliraju rijeËi. To je Ëestosamo “ta” ili “ma”. Traje dugo dok dijete budebilo u stanju izgovarati rijeËi.

»im dijete razvije neke programe, na primjer“otac”, “majka”, tada su i ti programi, te rijeËi,u djetetu postali slika. Onako kako se rijeË - jed-naka slici - stvara u mozgu Ëovjeka, registrira sei u materijalnim zvijeæima. S tim programimadijete tada komunicira, ono gradi dalje na njimai pravi daljnje programe za svoj zemaljskiopstanak. VeÊ gukanje djeteta pokazuje da unjemu nastaju slikovni programi koji se isto-dobno izgrauju i u zvijeæima. Gukanje veÊpokazuje i registriranje u zvijeæima, jer ne pos-toji kretnja niti ton bez komunikacije.

139

Vidimo dakle πto znaËi inkarnacija, kakvemuke i patnje su potrebne - joπ prije zaËeÊa,onda za vrijeme nastajanja djeteta u majËinomtijelu i zatim poËev od roenja. I to sve bivaeventualno zbrisano jednim zahvatom ili snekoliko tableta!

Duπa mora uvaæavati gen-materijal svoganovog tijela, da bi te nasljedne osobine, kojeodgovaraju njenom energetskom potencijaluπto je donijela sobom, aktivirala onoliko kolikosu potrebni Ëovjeku tijekom njegovih stupnjevazrelosti. Neke Ëestice gena majke i oca sadræanesu i u nasljednom materijalu djeteta; jer su duπudjeteta privukli roditelji jednakotitrajuÊim pro-gramima da bi u obitelji oËistili ono πto ihpovezuje zajedno.

Duπa u novom zemaljskom opstanku moraaktivirati i pet osjetila svoga tijela, da bi moglana pravi naËin upravljati vozilom Ëovjek.Aktiviranjem pet osjetila, πto se opet dogaapreko genmaterijala, nastaju daljnji slikovniprogrami, koje geni djeteta prihvaÊavaju kaonove programe, a duπa, kao zraËeÊi potencijal.Mnoge poteπkoÊe uËenja, uspravljanja, sjede-nja, stajanja i hodanja u zemaljskome tijeluduπa prihvaÊa unaprijed.

140

Ono πto malo dijete æeli, kamo æeli iÊi i sliËno- to mora duπa iznova razviti u ljudskom tijelu.Stoga je za malo dijete odluËujuÊe πto govoremajka, otac, djed i baka, roaci i znanci i πtopolaæu u svoje rijeËi. Senzibilna duπa u novomezemaljskom tijelu veoma je budna te shvaÊa imisaoni svijet ljudi koji okruæuju dijete.

Mnoge utiske - sve πto prilazi djetetu -takoer i slike misli oca, majke, djeda i bake,roaka itd - duπa registrira. To πto ona opaæa umnogim sluËajevima kao pohrana ulazi umozak maloga ËovjeËjeg djeteta, u njegovuduπu i u zvijeæa. Iz toga opet, proizlaze prveæivotne slike, prvi utisci duπe u njenomenovom tijelu.

Majka, otac, djed i baka i roaci polaæu daklesliku svoje spoznaje u svijet djeteta. ©to zaroditelje, djeda i baku, i roake znaËe rijeËi“otac”, “majka”, “sunce”, “cvijet” itd, kakav jedakle njihov odnos prema ovim pojmovima okojima su odrasli sebi stvorili sliku, odgovara-juÊe tome nastaju i slike i njihovo znaËenje umozgu djeteta, u duπi i u zvijeæima.

RijeËima koje je dijete nauËilo - “otac” ili“tata”, “majka” ili “mama”, “baka”, “deda”,“teta”, “ujo” - ono uspostavlja svjesno kontaktsa svojim ocem, sa svojom majkom, sa svojim

141

djedom i bakom, s roacima i znancima. Dijetevidi svoje roditelje onako kako se oni ponaπajuprema njemu - ono prima rijeËi i slike, pri Ëemuje u slikama ponaπanje ljudi oko djeteta. Iz toganastaju postupno prvi programi a tijekom vre-mena daljnji programi. Tako se sasvim postup-no programiraju mozak, duπa i zvijeæa.

Programi odreuju æivot Ëovjeka.Stvaranje daljnjih programa kao odaπiljaËke i prijemne stanice.

BuduÊi da je iskaz o slikovitom govoruznaËajan, hoÊu ponoviti joπ jednom sljedeÊe:Dijete koje poËinje govoriti vidi oca, majku,djeda i baku i roake, osobe koje trenutaËnoodreuju njegov æivot, po njihovome zraËenju -a ne kako oni sami sebe cijene ili kako bi htjelibiti vieni. Budna duπa u svome je tijelu prila-goena na prepoznavanje, uËenje i programi-ranje, jer njena prva zadaÊa u zemaljskomopstanku je nauËiti vladati svojim fiziËkimtijelom.

142

OdgovarajuÊe gen-materijalu novoga fiziË-kog tijela i naËinu ponaπanja odraslih mozakmalog djeteta prima. Na primjer, dijete Êe opa-ziti sunce, cvijet, kamen, æivotinju, Ëovjekaposve drugaËije nego, primjerice, njegovi ro-ditelji, djed i baka ili, tijekom njegovog æivota,svi ostali ljudi s kojima dozrijevajuÊi Ëovjek imaposla.

»ovjek opaæa svoju okolinu prema svomesobom donijetom zraËenju koje se odraæava ugenima i u onome πto su mu uprogramiraliroditelji, djed i baka, roaci i znanci. Zbog togasvaki Ëovjek drugaËije vidi svakoga Ëovjeka.Takoer i svoju okolicu, dakle sve πto gaokruæuje, on opaæa drugaËije od ljudi poredsebe. Svatko Êe, i ono πto mu prilazi, opetdrugaËije definirati i protumaËiti. Svaki Ëovjek iduπa u njemu zraËe ono πto su primili kao pro-grame.

Principom odaπiljanja i primanja bivaju geni,biva Ëitav Ëovjek obiljeæen. VeÊ prvi kriknovoroenËeta sadræi prve informacije malogaËovjeka Ëija se duπa sada nalazi u ovome svije-tu, na ovoj Zemlji. To je prvo odaπiljanje uzemaljskoj odjeÊi. Informacije koje su sadræaneu prvome kriku, koje se izraæavaju u prvomepokretu tijela, su veÊ podaci koji bivaju odmahpohranjeni u kompjutoru, u zvijeæima.

143

Prepoznajmo toËnost Boæjega knjigovodstva.Sve - svaka kretnja, svaki pomak, svaki nasta-juÊi program, takoer i rast djeteta - biva naj-toËnije zapaæen i registriran od velikog sprem-nika Boæjega knjigovodstva. Novi graaninZemlje veÊ je u komunikaciji s tom svojom vlas-titom pohranom.

»ovjek reagira prema svojim programimakoji tvore njegovu odaπiljaËku i prijemnu stan-icu - iz koje proizlaze i dnevni impulsi. Stoga sei svaki Ëovjek ponaπa drugaËije u pogledurazliËitih stvari æivota. Osjetilo vida i sluha naprimjer djeluju usko povezano. »ovjek se usvome æivotu ponaπa odgovarajuÊe programi-ma koje je napravio, dakle primio preko svogaosjetila vida i sluha.

Isto vrijedi za osjetilo mirisa, okusa i opipa.To πto je Ëovjek vidio, Ëuo, pomirisao, okusio iopipao, postalo je njegovim programima koji supohranjeni i u kompjutorskom sistemu zvi-jeæa.

Od prvoga krika djeteta teËe countdown(odbrojavanje - prim. prev.) æivota. Ovi setokovi zbivaju u kozmosu i u Ëovjeku. Tako seËovjek ponaπa, to je njegov æivot. Ukupna pale-ta Ëuvstvovanja, osjeÊanja, miπljenja, govorenjai postupanja, pet osjetila i htijenja i æeljenja su

144

programi reakcija, pohrane u njegovomemozgu i djelomiËno i u njegovoj duπi. »ovjekmoæe dakle samo na temelju svoje vlastitepohrane djelovati i reagirati. Izvan toga nijeniπta moguÊe, osim ako prethodno ne uneseodgovarajuÊe programe, πto se opet deπavapreko njegovih pet osjetila.

Tako svaki je Ëovjek kompjutor. »ovjek Ëuje,na primjer, razgovore, i bilo da su to samo nji-hovi dijelovi, on razmiπlja, jer je pohranio rijeËi,pojmove, dakle govor. Jedna rijeË za Ëovjeka jejedan pojam. Ta jedna rijeË pohranjena je unjemu uËenjem govora. Ta jedna rijeË jednomekaæe ovo, drugome ono, odgovarajuÊe tome πtoje Ëovjek poloæio u tu rijeË kao sliku i volju.»uje li on sada tu rijeË, tada Êe u njemu nastatita slika i njegovo htijenje. Slika i htijenje sastojese opet od razliËitih misaonih spojeva. Od njihon sebi pravi novu sliku - prema dnevnojenergiji, prema Ëovjeku iz Ëijih je usta Ëuo turijeË, prema okolini i ne napokon, prema svometrenutaËnom fiziËkom stanju. Iz tih, Ëestonepovezanih rijeËi, ujedno pojmova, tada nas-taju daljnji programi. Tako kako oni nastaju,ulaze u svijest, u podsvijest, neπto kasnije uduπu, a onda u kompjutorski sistem makrokoz-mosa uvjetovanih padom.

145

Ono πto je Ëovjek sam pohranio, to on daje odsebe. BuduÊi da je njegova pohrana bila isto-dobno unesena u kozmiËke kompjutorske sis-teme, on je i u tom smislu mikrokozmos u ma-krokozmosu.

Mi sa svojim pohranama neprekidno poziva-mo informacije iz toga informacijskog izvoramakrokozmosa - preteæno ono πto smo samiunijeli. Osim toga moæemo meutim odaπiljati idrugim informacijskim izvorima ako su sliËninaπem odaπiljaËkom potencijalu. To πto pri-mamo iz tih izvora, djelomiËno opaæamo u svi-jesti, razmiπljamo o tome i tako i proπirujemosvoje programe, svoj potencijal odaπiljanja i pri-manja.

146

Sve je sadræano u svemu. Sjetva i æetva pokazuju se u sastavnim dijelovima tijela.

I kamenje, biljke i æivotinje komuniciraju strima makrokozmosima. Carstva prirode sukao i Ëovjek, zgusnute energije, i time supovezani i s ljudima. Stoga æivotinje, na prim-jer, prihvaÊaju od ljudi dobroga i manje dobro-ga, takoer i ono πto im Ëovjek nanosi. Akcijeljudi koje one opaæaju ne postaju u njimaoptereÊenja, jer æivotinje ne grijeπe.

Kamenje, biljke i æivotinje na Zemlji suduhovni oblici æivota koji su omotani materijal-nom odjeÊom da bi sluæili nama ljudima. Oni sumanifestirani stupnjevi svijesti u velikomeduhovnom evolucijskom zbivanju. Daljnjiduhovni razvoj jednog oblika æivota odvija se uduhovnim razvojnim razinama vjeËnoga bitka.

Komunikacija sa stvaralaËkim Duhom ukamenju, biljkama i æivotinjama sastoji se odboæanskih opaæanja. Prema stanju razvojapojedinog oblika æivota koji evoluira da bisazrio u savrπeno duhovno biÊe, on od stvara-laËkog Duha prima impulse za duhovnu evolu-ciju i zrelost. Iz tih evolucijskih koraka proizlazisavrπeno duhovno tijelo. Kao πto se u vjeËnomebitku duhovno tijelo razvija i otvara, isto seodvija razvojni procesa embrija u tijelu majke.

147

Potpuna zrelost duhovnoga biÊa sastoji se utome da je njegovo savrπeno duhovno tijelokomprimirani vjeËni boæanski zakon, njegovoboæansko naslijee.

»ista, savrπena, boæanska biÊa posjeduju kaocjelinu beskonaËnost, komprimiranu u sebi ioko sebe same. U duhovnim carstvima prirodeboæansko naslijee se izgrauje u evolucijskomprocesu dok sve ne bude aktivno u svemu -savrπeno duhovno tijelo, boæansko naslijee.

Prema vjeËnome boæanskom principu sve jesadræano u svemu. Onako kao πto je to uvjeËnome bitku - sliËno se odvija i na Zemlji.Naπe ljudsko naslijee izgrauje se naπimËuvstvovanjem, miπljenjem, govorenjem i hti-jenjem. Ono se odraæava u naπem tijelu i nanjemu, isto tako u naπoj krvi i u funkcijamanaπih organa. Akcijama i reakcijama u naπemtijelu i na njemu upravlja mozak koji sadræiprograme naπega svijeta Ëuvstava, misli i osjeti-la.

Duhovno tijelo se sastoji od duhovnih Ëesti-ca. U svakoj od tih Ëestica sadræana je ËitavabeskonaËnost. SliËno je kod Ëovjeka. U svakojstanici i u svakoj kapi krvi sadræana je Ëitavaslika Ëovjeka, njegov Ëitavi potencijal odaπilja-nja i primanja, sve πto je okajano ili neokajano,dakle oËiπÊeno ili neoËiπÊeno. Mi prepoznaje-mo, i sjetva i æetva pokazuju se u svim sastav-nim dijelovima naπega tijela.

148

Tako se moæe reÊi: Jedna kap krvi sadræi naprimjer ono πto smo unijeli u spremnik zvijeæa- od prvog krika novoroenËeta do posljednjegdaha Ëovjeka. VeÊ jedna kap krvi iskazuje tkosmo mi. Jedna kap krvi daje takoer prepoznatikad su uzroci iz kozmosa uËinkoviti, ili kadpostaju uËinkoviti ili kad su uzroci bili oËiπÊeni.Jedna kap krvi pokazuje dakle zraËeÊu slikuduπe i Ëovjeka.

Pogledamo li u nama djelomiËno poznatetokove materijalnoga kozmosa, tad nam seotvaraju meu ostalim galaksije, mlijeËne staze.Njih moæemo oznaËiti kao limfne i krvne æilekozmosa. U njima su pohranjeni tokovi limfe ikrvi svakoga pojedinog Ëovjeka. Principomodaπiljanja i primanja oni djeluju na Ëovjeka.

Materijalni kozmos moæemo usporediti sdivovskim kozmiËkim Ëovjekom, a svakogaËovjeka, opet, s kozmosom; stoga je Ëovjekmikrokozmos u makrokozmosu.

Finotvarni makrokozmosi i grubotvarnimakrokozmos, sva tri izgraeni su po jednomprincipu: Sve je sadræano u svemu - najmanje uvelikome i veliko u najmanjem.

149

Niπta nije sluËaj. Povezivanje ljudi u svrhu ËiπÊenja

»ovjek je nastao preko misli pada krista-lizacijom, on je dakle modificirani eter. »iπÊe-njem gustoÊe, optereÊenja, πto se Ëesto odvijainkarnacijama, duπa poËinje ponovno bivatiËista boæanska supstancija.

Onome tko zna o reinkarnaciji, zakon uzrokai posljedice, kauzalni zakon, nije niπta novo. Onje svjestan da se sve negativno mora oËistiti,ako ne u inkarnacijama onda u mjestimaËiπÊenja, u makrokozmosu razina ËiπÊenja. Oddobi u kojoj mladi Ëovjek moæe razlikovatidobro i zlo, on je sam odgovoran za svoj æivot.On ne moæe ljude oko sebe Ëiniti odgovornimaza svoju sudbinu; jer je njegova æetva takoernjegova sjetva.

U svom æivotu mi neÊemo doÊi dalje, ako zaono πto nam je dosueno i ono πto nam sedeπava, okrivljujemo svoje roditelje, djeda ibaku, roake, prijatelje, kolege i kolegice naposlu, partnera ili partnericu. Zbog principaodaπiljanja i primanja i preciznosti Boæjegaknjigovodstva sluËaj nije moguÊ. Nije dakle

150

sluËaj, kao πto je veÊ objaπnjeno, da upravo oveæivotne prilike obiljeæavaju naπ opstanak, dasmo izuËili upravo ovo zanimanje i da radimo sovim kolegama i kolegicama. Nije takoer slu-Ëaj da imamo ove prijatelje a ne druge, istotako, kao πto nije sluËaj da smo naπli ovog svogpartnera i ovu svoju partnericu.

Zakon uzroka i uËinka stalno dovodi skupaljude koji trebaju neπto zajedno oËistiti. Takonam svae trebaju reÊi πto nije u redu kod nassamih. Sukob i prepirka s naπim partneromkaæu nam koji je naπ udio u tome, πto m i tre-bamo prepoznati i oËistiti.

Nije takoer sluËaj da nam je meu mnogimljudima jedan Ëovjek ugodan i da se veselimonjegovom vienju. To nam govori da s njimimamo pozitivnu vezu, duπevnu vezu. Isto takonije sluËaj da nam je meu mnogim ljudimajedan Ëovjek neugodan, da nam se na njemuspontano ovo ili ono ne svia tako da se o tomuzrujavamo, iako ga ne poznajemo.

Nije sluËaj niti kad nas napadne æivotinja,kad pas laje na nas a mi se zbog toga u z r u -j a v a m o , ili kad se spotaknemo o kamen.

Nije sluËaj da naπe oËi ostaju prikovane zaodreeni predmet ili za Ëovjeka. Misli kojima

151

razmiπljamo o tome, znaËajne su za nas; onenam kaæu tko smo mi. I to πto u nama budiodgovarajuÊa Ëuvstva, osjeÊaje i misli, o onomeπto Ëujemo, miriπemo, kuπamo i pipamo, kaæenam tko smo.

Atmosferska kronika je puna.Konto dugovanja ËovjeËanstva

Æivot nam postaje interesantan onda kadsmo spremni promatrati sebe same. Samo tadaopaæamo tko smo mi joπ kao Ëovjek i πto smounijeli u zvijeæa, u kauzalni kompjutor.

Ako smo danas dobro, tada je i to zraËenje izzvijeæa. OsjeÊamo li se danas nelagodno, tadanije bliænji tome kriv - mi smo sami jednomodaslali loπe, nelagodno i sada ga opet pri-mamo. To nas hoÊe potaknuti da razmislimo osvojim Ëuvstvima, osjeÊajima i mislima tako daspoznamo sebe i oËistimo ljudsko. Na taj naËinmi prepolariziramo negativno i postiæemo poz-itivnu energiju.

U svemiru se ne gubi ni jota. Na primjersvaka dlaka na glavi svakoga pojedinog Ëovje-ka je izbrojana. Sve je registrirano. I vrabac koji

152

padne s krova kuÊe zabiljeæen je u sistemupohrane i moæe pasti s krova samo zato jer muje sad na ovoj Zemlji vrijeme isteklo i zvijeæasu provela i izvrπila umiranje vrapca.

U atmosferi postoji jedan duhovni sloj.Duhovni znalci nazivaju ga kronikom Ëovje-Ëanstva. On sadræi povijest ËovjeËanstva svihgeneracija. Sve πto su ljudi ikad Ëuvstvovali,osjetili, pomislili, izgovorili i uËinili, πto se naZemlji treba otplatiti i oËistiti, ostaje u tojatmosferskoj kronici postojati.

Umre li Ëovjek koji je, na primjer, sudjelovaou sudbini jednoga naroda ili u sudbini viπeljudi, tada ti uzroci, ti tokovi ljudskih pre-pletenosti, ostaju u ovome duhovnom sloju.Ove uzroËnosti su registrirane i u kauzalnomekompjutoru. Samo æivotni programi koje jeduπa kao Ëovjek trebala da na Zemlji æivi, da seizraæava i snalazi, bivaju izbrisani po istjekuinkarnacije; to su programi jezika, πkolski pro-grami, programi uzimanja hrane, sporazumije-vanja itd.

U atmosferskoj kronici sadræane su i oneBoæje zakonitosti koje su ËovjeËanstvu dali Isusiz Nazareta, proroci i prosvijetljeni. BuduÊi daje ËovjeËanstvo Ëulo te dane boæanske zakoni-tosti, da je mnogo toga bilo zapisano u knjiga-

153

ma ali joπ nije bilo ispunjeno, one ostaju uatmosferskoj kronici, a registrirane su i ukauzalnome kompjutoru. Ovi prezreni daroviBoæji Ëije bi ostvarenje bilo dovelo do sretnog,zadovoljnog i zdravog æivota ljudi i do jedin-stva sa Zemljom, su konto dugovanja Ëovje-Ëanstva. Svaki pojedinac - bilo da je trenutaËnoËovjek ili duπa - vezan je za ovaj dug narodaako je pridonio oskvrnjenju Zemlje i oπteÊenjuljudi i carstava prirode.

Tko se na primjer naziva krπÊaninom a neæivi krπÊanski sudjeluje u ovoj kolektivnojkrivnji. Krivnja krπÊanstva sastoji se u grijeπe-nju unatoË znanju; jer krπÊani poznaju Desetzapovijedi i Govor na Gori. Konto dugovanjasastoji se meu ostalim od izazivanja ratova,pustoπenja, trovanja Zemlje i voda, od krivnjeza patnje æivotinja i biljaka i ne napokon zarazaranje ozonskog sloja Zemlje.

U ovome duhovnom sloju, u atmosferskojkronici pohranjeni su i pokusi i izvedbe neka-daπnjih znanstvenika koji - kao πto je veÊobjaπnjeno - u ovome svijetu æele dalje voditisvoja ljudska dostignuÊa na razliËite vidove inaËine. I teoloπka miπljenja i pogledi su pohra-njeni, i to tako dugo, dok u ovome svijetu nebudu ukinuti to jest izbrisani, ujedno i promi-jenjeni. Takoer i neotplaÊeni uzroci koje sudræavnici razliËitih generacija posijali, ostaju i

154

djeluju opet na ovaj svijet, na one ljude koji suu tome sudjelovali i sudjeluju.

Sve dok ono πto je u razliËitim spremnicimane bude otplaÊeno a time i pretvoreno - od ne-gativne, dakle nadolje transformirane energijeu pozitivnu energiju, u Boæju energiju - kauzal-ni zakon Êe utjecati na ËovjeËanstvo. Tako dugodok se pojedini - i ukupno gledano, cijeloËovjeËanstvo - ne osvijesti i obrati, to znaËi, neprimijeni dane Boæje zakone, pojedini a time icijelo ËovjeËanstvo stvarat Êe daljnje uzroke.Cijelo ËovjeËanstvo - svi narodi - morat Êe trp-jeti pod tim uzrocima.

Oba makrokozmosa, kompjutori razinaËiπÊenja i materije, a isto tako i atmosferskakronika, jedva da mogu viπe pohranjivati nega-tivnu energiju, jer je pozitivni potencijal uvelikoj mjeri potroπen, to jest nadolje trans-formiran. BuduÊi da kompjutori sve bræeodaπilju pohranu svojim programerima, ljudi-ma, cijelo ËovjeËanstvo doæivljava sebe - svakipojedini ono πto je posijao. Doæivjeti sebe znaËi:Svaki pojedini dobije natrag ono πto je unio; onto iskusi u sebi i na sebi, u obliku patnje, bolesti,pobolijevanja, gladi ili smrti, poremeÊenosti i umnogome viπe.

155

Kauzalni kompjutor posprema. Posljedice se spuπtaju na ËovjeËanstvo.

Slika ovoga svijeta danas je onaj svijet kojegasu stvarale generacije i koji se sastoji od reflek-sija bezbroj ljudi razliËitih generacija, koji suuvijek iznova dolazili i davali peËat tom stanjusvijeta.

Mi prepoznajemo u naπem vremenu:Kauzalni kompjutor posprema na Zemlji -uzroci donose posljedice. Posvuda u ovomesvijetu gledamo rasulo preko terora, razaranjaustanova, pljaËki, ratova, ubojstva, prirodnihkatastrofa, bolesti, gladi, poπasti i mnogo togaviπe.

Naftni poæari Kuvajta koji su izazvali prirod-nu katastrofu najveÊeg razmjera kao i mnogepukotine naftnih tankera Ëiji se sadræaji izlije-vaju u mora, posljedice su nekada stvorenihuzroka. Sjetimo se isto tako oneËiπÊenih otpad-nih voda s mnogim πtetnim tvarima od kojihstradaju biljke i æivotinje, i sve tanjega ozon-skog sloja Zemlje.

Svatko od nas mora si postaviti pitanje:Koliko dugo joπ moæe Ëovjek æivjeti pod ovimeskalirajuÊim posljedicama? Kad odmotamocijelu rolu filma svojih uzroka moæemo reÊi:

156

Prilike su neodræive; æivot u ovoj gustoÊi naovoj Zemlji moguÊ je samo joπ uvjetno - i ondakad genetiËari svojim manipulacijama genaæele zahvatiti u Boæje genijalno stvaranje, da bi,kao πto vjeruju, spasili πto se spasiti dade.

Naπ stari svijet s kojim smo nekad bili tolikoponosni, nestaje. Mnogi narodi, dakle bezbrojgeneracija, dale su mu peËat i pridonijele tomeda se ta gustoÊa, taj grijeπni svijet sada raspada.RijeËju “svijet” ne misli se na Zemlju, nego nasve institucije koje su ljudi napravili materi-jalistiËkim miπljenjem i stremljenjem, sebiË-noπÊu. Ovaj se svijet dakle sastoji odograniËavajuÊih Moje i Meni, od posjeda i hti-jenja imati, od prisile, diktature, vlasti, robo-vanja itd.

I bolesti koje lijeËnici ne mogu viπe dija-gnosticirati poveÊavaju se. One se sruËe napojedinca odjednom, jer je kapacitet kauzalno-ga kompjutora prekoraËen a Ëovjek je odbio odsebe sva upozorenja.

Jedna teπka bolest moæe nastajati generacija-ma, onda, kad duπa Ëovjeka koji se stalno vraÊa,grijeπi i dalje tamo gdje je prestala kao Ëovjek uprethodnim egzistencijama. Jednoga dana jegotovo: Zvijezde poput oblaka daæde uzroke naduπu i Ëovjeka koji je svoju duπu naoblaËio, tojest opteretio. Posljedica velikoga duga (kri-vice), prema prilikama, poËne djelovati tek u

157

drugom, treÊem ili Ëetvrtom ponovnom utje-lovljenju. Kada Êe poËeti, odreuje kruæni tokkauzalne struje, kauzalni zakon, u kojemu supohranjeni uzroci svakoga Ëovjeka.

Vrijeme æetve. Bez puta prepoznavanja i ËiπÊenja uzroka: otplaÊivanje

Govor Neba je govor slike u kojemu seizraæavaju boja, oblik, miris i zvuk. SliËno je umateriji. Naπ svijet Ëuvstava, osjeÊaja i misli,naπe rijeËi i postupci sastoje se isto tako od slikakoje u sebi skrivaju ton, boju, miris i zvuk.

Duhovni æivot je bitak; jer svako duhovnobiÊe æivi u bitku, u Ëistome zakonu, Bogu. SvakiËovjek, naprotiv, æivi svoj osobni bitak, od Ëegase oblikuje njegov individualni æivot koji jesnimljen kao na jednoj roli filma. Ona sadræikauzalne slike koje se sada pokazuju sve viπe iviπe svakome pojedinom koji ih je napravio, jerkauzalni kompjutor poËinje pospremati. Sada jevrijeme æetve - ne viπe vrijeme dozrijevanja ukojemu su cijelome ËovjeËanstvu bile dodjelji-vane opomene i upozorenja.

158

Boæanska komunikacija, poput boæanskogagovora - ostvaruje se slikovito. Æivot svakogapojedinog Ëovjeka i ljudski govor protjeËu istotako u slikama.

Ono πto je na Nebu je i na Zemlji - samo pre-polarizirano, naniæe transformirano i povuËenou svijet grijeha. Na primjer, jedna bolest se sas-toji od jednog ili viπe slikovnih kompleksa, odrazliËitih uzroËnosti koje su obuhvaÊene u jed-nome uzroku, u jednoj slici ili u redoslijeduslika u kauzalnome kompjutoru. Bolest je daklenaπa slika bolesti, kompleks ili kompleksi naπihljudskosti. Bolest je vezana energija.

SruËe li se naπi uzroci na nas, mi obolijeva-mo, tada se to provodi poËevπi od kauzalnogkompjutora, preko naπe duπe u tijelo. Kompleksili kompleksi u duπi dolaze u vibracijuzraËenjem zvijeæa. Nastaje dakle valovitogibanje. Ti valovi - ujedno vibracije - prazne seu tijelu i u stanicama i organima i u krvotokuizazivaju ono πto smo prouzroËili, zastoj energi-je.

To πto Ëovjek mora nositi je njegov uzrok kojije sada postao aktivan. Svakog Ëovjeka ocrtavasamo ono πto je on sam prije kao sliku nacrtaosvojim Ëuvstvovanjem, osjeÊanjem, miπljenjem,

159

govoromipostupanjem, svojim svaama, prepir-kama zaviπÊu, neprijateljstvom, svojim navalju-juÊim æeljama, svojim strastima i Ëeænjama.

Duπa u zemaljskoj odjeÊi nalazi se u æivotnojπkoli Zemlja da bi svoje uzroke prepoznala iodloæila s Kristom na putu kajanja, ËiπÊenja inadoknaivanja i zatim ljudsko, prepoznatoviπe ne ponavljala. Ne obratimo li se u posljedi-ci, u bolesti, na primjer, ne idemo li dakleputem kajanja i ËiπÊenja, tada Êemo preko svojeslike bolesti stvoriti joπ daljnje uzroke. Timemoæemo proπiriti svoj kompleks bolesti ilistvoriti joπ jedan novi kompleks koji je sliËannaπoj bolesti, na primjer, nesreÊa, boleæljivost,glad i sliËno. Nakon duljeg vremena - a onoistjeËe sve bræe - ono πto smo unijeli u svojuduπu i u kauzalni kompjutor, prilazi namponovno. Tako se i nadalje nalazimo u kruæ-nom toku uzroka i otplaÊivanja.

BuduÊi da kauzalni kompjutor jedva viπemoæe primati pohranjivanje, moguÊe je da naπinovostvoreni uzroci dou neposredno nanoπenje tako da k jednoj bolesti pridolazi joπ isljedeÊa, ili nesreÊa, ili teπka bolest ili se bolestpogorπava i napada daljnje organe - veÊ prematome πto smo novoga napravili, dakle unijeli.

Padnemo li u teπku bolest jer sve viπe organa

160

postaje nesposobno za funkcioniranje, tako daskupine stanica jedva ili nikako viπe ne moguuspostaviti komunikaciju s materijalnim koz-mosom, to znaËi da tada fiziËko tijelo postupnoumire.

BuduÊi da ovaj svijet smjera u ponor, veÊsada na Zemlji poËinje masovno umiranje ljudi,æivotinja i biljaka. Uskoro Êe preminuti Ëitavinarodi jer se kauzalni kompjutor prazni. ToznaËi da Êe se i mnoga zvijeæa sruπiti u sebikada s tim planetima jedva da viπe postojekomunikacije, jer se Zemlja oslobaa uzroka.

Kad se zvijezde raspadaju tada se ta energijapretvara u drugu, eventualno u pripravnuenergiju za ponovno roenje - onda kada seopet inkarniraju mnoge duπe, dakle kada seraaju mnogi ljudi ili takoer iznova nastajuæivotinje i biljke.

KozmiËki masovni grobovi, koji su veÊ bilispomenuti, sastoje se od raspadnutih zvijezda ipokazuju nezamislivo veliku gustoÊu materije.To su takozvane crne rupe. Od te mase materi-je visoke gustoÊe moæe se i dio preobraziti, toznaËi pretvoriti se od negativne u pozitivnuenergiju i tako postupno postiÊi asimilaciju uBoæju energiju. Jer Bog, æivot, prisutan je usvemu a time je i preobrazitelj negativnoga upozitivno.

161

Drugi dio se sastoji od takozvane pripravneenergije. Od toga energetskog potencijala tadase ponovno izgrauju jedna ili viπe novihmaterijalnih zvijezda. Od supernova moguopet nastati nove zvijezde spremnici. Pret-postavka je meutim da se na Zemlji opetmogu raati ljudska tijela i da se æivotinje ibiljke opet mogu razmnoæavati.

Po Boæjem zakonu valja: Spasiti æivot - ali neproduæavati æivot. BuduÊi da su mnogi zahvatina fiziËkome tijelu a i medikamenti usmjerenina to da produæe æivot ljudi, utvrdit Êemouskoro da i ti zahvati i medikamenti jedva dajoπ mogu pomoÊi u naπem vremenu, jer sekozmiËko zraËenje temeljito mijenja i odgovara-juÊe tome utjeËe na ljude i medikamente.

Tko je upuÊen u zakon sjetve i æetve, ujednoodaπiljanja i primanja, njemu Êe biti jasno dafiziËko tijelo ne moæe ozdraviti jedino zahvati-ma, operacijama, zraËenjima i medikamentima,buduÊi da je svaka bolest uvjetovana duπevno -tako reÊi kozmiËki - jer su uzroci koji su dovelido bolesti pohranjeni kako u duπi tako i ukauzalnome kompjutoru.

Sve πto Ëovjeka zadesi - na primjer udar sud-bine, patnja, glad, nevolja, bolest, neizljeËivabolest - dolazi preko kauzalnoga kompjutora i

162

duπe u tijelo. Zbog toga se ne moæe ni duπa nikauzalni kompjutor zaustaviti zahvatom natijelu niti se izlijeËiti zraËenjem i medikamenti-ma. Na ovaj se naËin doduπe moæe postiÊiublaæenje ali nikada ozdravljenje.

Tako poneki Ëovjek sebi utvara da nijebolestan a ipak svoju bolest veÊ ima u sebi. Onaje samo joπ neaktivna i stoga se ne pokazuje kaoslika bolesti. Biti bolestan znaËi dakle ne samobiti osjetno bolestan, nego i neaktivnu slikubolesti nositi veÊ u sebi.

Isto tako i suvremenom manipulacijom genane moæe se trajno niπta uËiniti; sasvim suprot-no, manipulacijom gena Ëovjek Êe se joπ viπeopteretiti: Svoje uzroke ne moæemo dakleukloniti zahvatom u tijelo, niti manipulacijomsvojih nasljednih osobina.

Dobar lijeËnik moæe ublaæiti ali nikada nemoæe sam poduzeti dubinsko lijeËenje. To semoæe dogoditi samo u vezi s pacijentom kojipolazi na æivotni put samospoznaje i ËiπÊenjaprepoznatog ljudskog. I: Nikada ne lijeËiËovjek. Uvijek je to Unutarnji lijeËnik i iscjelitelj,Krist, koji izaziva istinsko ozdravljenje prekoboæanskih æivotnih snaga u Ëovjeku.

Teπki lijekovi mogu bolest potisnuti u duπu.To πto je odgoeno, nije meutim otklonjeno.To πto je odgoeno izbit Êe ponovno - ili u

163

Ëovjeku u ovome zemaljskom opstanku ili tek uduπi u mjestima ËiπÊenja ili u daljnjim utjelovl-jenjima, ukoliko si duπa moæe opet traæiti novotijelo, ako dakle za duπu postoji joπ jednamoguÊnost inkarnacije.

Boæansko naslijee Ëovjeka je duhovno tijelo; njegovo sotonsko naslijee su uzroci koje je on sam stvorio

Kauzalni kompjutor je potpuno aktivan.Vrijeme æuri. Kao u letu prolaze godine ipokazuju propadanje svijeta.

PojaËanim izlijevanjem negativne energije izkauzalnoga kompjutora bivaju potaknute iseobe naroda, tako da se u kratkome vremenususreÊu mnogi ljudi da bi mogli uzajamnooËistiti ono πto ih veæe jedan za drugoga. Mnoginarodi trpe najteæe krize, glad i graanskeratove. Razdor i mrænja pruæaju si ruku.Epidemije i bolesti svih vrsta kose ljude.

Ovaj svijet je joπ uvijek glavna utvrdademona. Zemlja je njihovo uporiπte na kome Êese pokazati pobjednik - onda kada pobijeeniizgubi svoju moÊ.

Demoni se joπ ne predaju. Oni vjeruju da

164

moraju odigrati zadnji adut da bi Boga natjeralina koljena. U tu svrhu su protivnici Boæji gene-racijama dugo vrπili predradnje. Radi se otehnici gena.

Generacijama su dolazili istraæivaËi i znan-stvenici, prouËavali su, isprobavali i konstru-irali sve dok to sada ne izgleda primjenljivo uπirokome spektru: manipulacije nasljednihosobina ljudi, æivotinja i biljaka i presaivanjenasljednih dijelova, dakle Ëestice gena.

Protivnik Boæji joπ uvijek smatra da moæesvladati Boga, svemirski zakon. Od poËetkadogaaja pada, on, demon i njegovi pomoÊniciprepolariziraju dio boæanske energije u sup-rotne svrhe. Ono πto je bilo bijelo, dakle Ëisto, toje protivnik naËinio crnim, dakle greπnim.

Od dijela posuene energije boæanskogaReda onje napravio nered; od boæanske Volje koja oslobaa,on je konstruirao samovolju i nasilje; od boæanske Mudrosti on je naËinio intelekt;od boæanske Ozbiljnosti, lakoumnost;od boæanske Strpljivosti, nestrpljivost; od nesebiËne, boæanske Ljubavisamoljublje;

165

od boæanskoga Milosranemilosrdnost i okrutnost.

NeËisto je kauzalni zakon u koji je svakiËovjek unio i unosi svoj kauzalni udio, svojeuzroke, da bi ih opet primio.

Sedam temeljnih snaga Boæjih su boæanskizakon koji je Bog dao svakome boæanskom biÊukao duhovno naslijee. Boæansko naslijee,komprimirani boæanski zakon je duhovno tijelosvih Ëistih biÊa. Prepolarizirane posuene æi-votne snage od sedam temeljnih snaga Boæjihsu sotonsko i one su nasljedstvo svakoga Ëovje-ka ukoliko se on ogrijeπio o te boæje zakonitosti.

Sotonsko nasljedstvo - uzroci - je prepola-rizirana, zgusnuta boæanska energija koju jesvaki Ëovjek naËinio sukladno svojim postupci-ma protiv Boæjeg zakona i odgovarajuÊeviπestruko pohranio. ZraËenjima pohranjenoguzroci postaju aktivni u duπi i polazeÊi od duπei u gen-materijalu Ëovjeka.

Svaki uzrok je dio ËovjeËjih nasljednih osobi-na, koje se sastoje od jednog ili viπe programa.To je dakle nasljedni materijal svakogapojedinog Ëovjeka. Prema uzrocima, stvorenimprogramima, nasljednom materijalu, protjeËeæivot pojedinca.

166

BuduÊi da svatko treba prepoznati i oËistitisvoje ljudsko, svoje greπno, dakle svoje osobnenasljedne osobine, da bi ponovno naπao svojeporijeklo, svoje boæansko naslijee, sedamtemeljnih snaga Boæjih, mora iÊi putem samo-spoznaje i ËiπÊenja svoga greπnog.

Ako to πto je kod sebe prepoznao - svojeuzroke - viπe ne Ëini, on tada sebi stvara noviæivotni program, eventualno s viπim idealima ivrijednostima. Na ovome putu on Êe sasvimpostupno naÊi svoje boæansko naslijee, jersvoje greπno, svoje sotonsko nasljedstvo, dioprepolariziranih sedam temeljnih snaga BoæjihpreokreÊe s Kristovim Duhom opet u pozi-tivno, u boæansko, tako πto sve viπe i viπe æiviprema boæanskim zakonima.

Zbog toga πto mnoπtvo ljudi nije ostvarilo ine ostvaruje princip preokreta od sotonskoganaslijea u boæanske nasljedne osobine i poje-dini Ëovjek je zato stvarao i stvara sve viπeuzroka, fiziËki nasljedni materijal bivao je svejaËe optereÊen. To optereÊenje sada poËinjedjelovati.

167

Cilj demona: novi materijalni makrokozmos

Kauzalni kompjutor se prazni. To znaËi da Êeu materijalnom sistemu spremnika nastajati sveviπe “crnih rupa”. Crne rupe, koje su uspore-dive s usisaËem za praπinu, primaju ona zvi-jeæa koja jedva da viπe imaju komunikaciju saZemljom, s ljudima, biljkama, æivotinjama ikamenjem, buduÊi da se njihov æivot povlaËi.Na taj naËin mnogi planeti spremnici postajunepotrebni.

Zbog deformiranog i oπteÊenog nasljednogmaterijala mnogi ljudi umiru, a mnogi u svojojkrvi veÊ nose znak smrti. I mnoge vrste æivoti-nja i biljnih grupa izumiru buduÊi da naoneËiπÊenoj Zemlji i pod sve tanjim ozonskimslojem nisu viπe sposobni za æivot.

Preko materijalnoga makrokozmosa koji semijenja Boæji protivnik dolazi u teæak poloæaj.Kao πto si je oduvijek prisvajao nebeskeprincipe, preokretao ih i iskoriπtavao u njihovojnegativnoj prepolarizaciji, tako on sad æeliprisvojiti sebi i Boæje obeÊanje koje po smisluglasi: “NaËinit Êu novo Nebo i novu Zemlju”.Zato πto mu je do sada uspijevalo prepola-

168

rizirati posuenu Boæju energiju, on sad smatrada mu mora uspijeti i novo Nebo i nova Zemljas novim ljudima, biljkama i æivotinjama.

Kao πto je demon do sada manipulirao sBoæjom energijom, on sad vjeruje da s mani-pulacijom gena na Zemlji moæe urediti novocarstvo s ljudima, æivotinjama i biljkama - svojecarstvo - i istodobno novi materijalni makro-kozmos, jer stvaranjem novih ljudi i carstavaprirode mora se stvoriti i novi materijalnimakrokozmos, buduÊi da sve poËiva na komu-nikaciji. To demon zna i s tim znanjem on radi.Njegov raËun ipak neÊe biti toËan - jer je Bog Ve-liki, Apsolutni. On je iznad ograniËene svijesti.

Boæji protivnik smatra da on mora djelovatina Zemlji preko manipulacije gena da binaËinio nove programe tako da od crnih rupa,od pripravne energije, nastaju opet nove zvi-jezde s programima onih ljudi koje je on daomanipulirati ili koje odaπilje jedan izmanipuli-rani, bezduπan ljudski rod. Isto vrijedi zamanipulirane æivotinje i biljke i za novetvorevine u carstvima prirode preko manipu-lacije gena.

PredoËimo si πto se sve moæe dogoditimanipulacijom fiziËkih nasljednih osobina.Ponavljam: S ovim posljednjim uzmahom

169

manipulacije gena, prije propasti ovoga svijeta,demon vjeruje da moæe izgraditi novi kozmiËkikompjutor. Njegova namjera je da manipu-lacijom gena - jer i svaka manipulacija nosiprincip odaπiljanja i primanja - odaπiljepripravnu energiju koja je sadræana u crnimrupama materijalnoga kozmosa, da bi iz njepripremio novi materijalni makrokozmos.

Nasljedne informacije - odaπiljaËkipotencijal osobnoga æivota Ëovjeka.

Geni nose nasljedne informacije stanica. Onise nalaze u staniËnoj jezgri, a tamo, u kromo-zomima. Svi geni su nositelji informacija odgo-varajuÊeg potencijala odaπiljanja i primanja. Tajpotencijal, te informacije su programi koje jeËovjek sebi stvorio svojim pogreπnimponaπanjem, svojim greπnim æivotom. PremaodgovarajuÊoj nasljednoj informaciji stanicaodaπilje i prima, a preko stanice duπa i opetkauzalni kompjutor.

Ljudski nasljedni materijal odgovara uusporedbi opseænoj biblioteci s milijardamapojedinaËnih slova, dakle genetskih informaci-ja, genetskih Ëestica. Svaka pojedinaËna stanicakoja nosi Ëestice naπih nasljednih osobina

170

odaπilje i prima. Moæemo si predoËiti otprilikekoliko smo programa naËinili kao ljudi!

Taj se informacijski lanac izgradio tijekompostanka Ëovjeka. On je nastao prvim mislimapada, suprotnostima, koje su zatim postaleinformacijama, programima u duπi. Kad sepotom Ëovjek strukturirao u tolikoj mjeri da jebio sposoban za raanje, inkarnirala se jednaduπa - na primjer biÊe pada - zraËila svojesobom donijete informacije u tijelo koje sestvaralo u utrobi majke.

Isto se dogaa i danas. Duπa ide u inkarnaci-ju i svoje sobom donijete informacije, pozitivnoi negativno, zraËi u embrio koji se postupnoizgrauje u fiziËki omotaË duπe. To πto jepohranjeno u duπi postaje nasljedna osobinamaloga Ëovjeka. U izgradnji staniËne strukturei gen-materijala embrija sudjeluju i roditelji.

Geni nose dakle sve informacije, odaπiljaËkipotencijal osobnoga æivota, optereÊenja duπe alii njene svijetle strane. Isto tako i sve sklonosti isposobnosti koje je Ëovjek usvojio u ovom æivo-tu ili u prethodnim inkarnacijama, postajunasljednim osobinama. StruËne sposobnosti,izuËeno i primijenjeno znanje u zanatstvu,gospodarstvu, znanosti, teologiji, sposobnostilijeËnika ili talenti muziËara ili pjevaËa dolazeili iz nasljedne informacije Ëovjeka ili ulaze u

171

nasljednu supstanciju kao nasljedna informaci-ja - onda kad je dotiËni Ëovjek odgovarajuÊeizvjeæban.

To πto je dakle Ëovjek usvojio u prethodnimegzistencijama, to su njegove sobom donesenenasljedne osobine. Ono πto usvaja u ovome æi-votu ili πto na temelju svojih sklonosti i sposob-nosti vodi dalje, postaju njegove nasljedneosobine. To su dakle uvijek iznova programi,informacije, koji odaπilju i primaju.

Sve nasljedne informacije dolaze iz duπe iËovjeka ili ostvarivanjem nasljednih impulsaulaze ponovno u nasljedne osobine i tamopostaju daljnji programi. FiziËke nasljedneosobine pohranjene su u strukturi Ëestica duπe iopet u zvijeæima. OdaπiljaËki potencijalpojedinoga Ëovjeka je dakle πiroko razgranat.

Ponavljam: to πto je Ëovjek tijekom svogazemaljskog razvoja promiπljao i izvodio i πto jestrastveno provodio, kao i joπ mnogo toga, regi-strirano je u nasljednom materijalu dotiËnog.Isto tako i ratniËke izgrede, mrænju, zavist,neprijateljstvo, svau i eventualno ubojstvo iliubojstvo s predumiπljajem, registriraju nasljed-ne osobine, zatim duπa u svojoj strukturi Ëesti-ca i preko nje zvijeæa.

Sve je informacija, i sve je pohranjeno.

172

Davatelji impulsa za informacije: zvijezde spremnici materijalnoga kozmosa i razina ËiπÊenja.

Ako postoji genetska informacija tada mora-ju takoer i impulsi dolaziti iz jednoga ili viπeizvora. Jedan primjer: Kad posuujemo knjiguiz biblioteke tada knjigu izabiremo. Meutimprvo nam mora biti jasno koju knjigu æelimouzeti. Jesmo li u ovom sluËaju iskljuËivo midavatelj impulsa - ili otkuda dolaze impulsi kojiotprilike glase: “Posegni za ovom ili onomknjigom”?

Mi ljudi vjerujemo da sami od sebe logiËnorazmiπljamo. Za mnoge to nije pitanje, jer sma-traju da ti impulsi dolaze u misli iz mozga, zatojer je on upravljaËka centrala naπega tijela.

Tko je savjesno proËitao prethodnaobjaπnjenja zna da impulsi ne izlaze iz mozganego samo prolaze preko mozga. Mnogi misleda je mozak samostalan, autonoman; da sepokorava jedino volji liËnosti. Ipak:

Po principu odaπiljanja i primanja sve se sas-toji od komunikacije. Zbog toga ne postoji niπtasamostalno. Temelj svega je princip odaπiljanja

173

i primanja. Naπ se mozak sastoji od stanica. Teæive Ëestice sadræe bezbroj pohrana, dakle pro-grama - koji odaπilju i primaju.

»itava beskonaËnost je æivi organizam koje-mu pripada svaki Ëovjek, svaki sastavni ele-ment Ëovjeka i svaki sastavni element prirode.Æivot toga divovskog organizma dolazi odBoga, jer Bog je æivot.

Niπta nije sposobno za æivot samo od sebe jernema samostalnu energiju. Sve je sposobno zaæivot jer energija, Bog odræava cjelokupnost.Bog je odræavajuÊa æivotna energija i upodruËjima pada. OdræavajuÊa æivotna energijaje isto tako u odaπiljaËkome potencijalu svako-ga pojedinog Ëovjeka, u njegovome ljudskom,njegovome svijetu komunikacije koji je pohran-jen u kauzalnom kompjutoru.

Nositelj æivota i æivot sam je Bog. Tko nemakomunikaciju s Bogom taj komunicira jedino sonim πto je unio u kauzalni spremnik. Tko usvome miπljenju i æivotu dakle nije usmjeren naBoga, prima impulse, “svoje” ideje, “svoje”misli, “svoje” dosjetke iz kauzalnoga podruËja -ne od Boga.

Ako znanost sada govori o manipulacijamagena, tada moramo sebi postaviti pitanje: Tko je

174

davalac impulsa? Otkuda dolaze poticaji da seæeli promijeniti genmaterijal?

Vratimo se principu odaπiljanja i primanja. Usvakom genu, dakle u svakoj stanici, je beskraj-no mnogo programa; to su informacije koje smousvojili u razliËitim zemaljskim æivotima; jer toπto je duπa pohranila i πto ponovno donosi sasobom u novu zemaljsku odjeÊu, to je i gen-materijal Ëovjeka.

Programi u naπim moædanim stanicama sas-toje se od nauËenog i usvojenog. Daljnje pro-grame svog mozga izgradili smo sami premasvom zraËenju duπe, prema impulsima duπe; jerduπa odaπilje neumormo u svoje tijelo i kroznjega. Ti programi pribliæno su jednaki naπemgen-materijalu. Oni su, ukoliko su aktivni, naπodaπiljaËki potencijal.

Svjesno ili nesvjesno primamo impulse ipreko zvijezda spremnika ili od ljudi i od stvarikoje opaæamo svojim osjetilima. Bavimo li se snjima dulje vremena, tada aktiviramo ili veÊpostojeÊe programe u mozgu i dograujemo ih,ili stvaramo nove programe koji opet idu svo-jim putem preko duπe u zvijeæa. To πto od togane trebamo odmah - to znaËi dnevno - leæi umozgu u jednoj dubljoja etaæi, u podsvijesti. Noono πto ostaje pohranjeno u mozgu, u svijesti i

175

podsvijesti, to dospijeva i u genmaterijal i uduπu i u planete spremnike. Zbog toga impulsi,koji postaju uËinkoviti u naπemu mozgu, do-laze iz podruËja ili regija zvijeæa gdje supohranjeni naπe Ëuvstvovanje, osjeÊanje, miπ-ljenje, govorenje, postupanje, naπe strasti,Ëeænje, æelje, naπe sposobnosti, struËna iskus-tva, izumi i sliËno.

»ovjek, golema odaπiljaËka i prijemna stanica. Manipulacija gena:tui programi prekrivaju fiziËke nasljedne osobine i boæansko naslijee.

»itava beskonaËnost projeËe u ritmovima,isto tako i sve ono πto smo unijeli u planete, atime i naπ æivot. Neprestanim kretanjem svemi-ra, naπi unosi, ono πto je pohranjeno u planeti-ma, poËinje vibrirati. To tada vibrira i u naπojduπi, prenosi se u naπ mozak, a od naπegamozga u naπe gene. To su informacije o kojimaËesto kaæemo “©to sam sad mislio?” ili “Ove sumisli genijalne”. To mogu biti elementi nekogaizuma ili nekoga daljnjeg znanstvenog prikaza.

Sada prepoznajemo cjelokupni kruæni tok,od prve misli pada, htjeti biti kao Bog, sve do

176

Ëovjeka - od Ëovjeka u kauzalni kompjutor, odkauzalnog kompjutora u duπu, od duπe umozak Ëovjeka i od mozga u gene.

Lanac bezbrojnih impulsa stalno utjeËe nanaπ nasljedni materijal. Svaki gen ima daklevelik potencijal odaπiljanja i primanja, ovisno otome πto je Ëovjek Ëuvstvovao, osjeÊao, mislio,govorio i kako je postupao. Iz toga slijedi: CijeliËovjek je golema odaπiljaËka i prijemna stanica.

SliËno planetu koji se po nebeskome svodukreÊe svojom putanjom, Ëovjek odaπilje neza-mislivo mnogo programa. To znaËi da Ëovjek -koji se sastoji od bezbroj programa, ukljuËivo ione od gena - prima zraËenja i informacije kaovisokovrijedan radioaparat.

Duhovni zakon glasi: Sve je sadræano usvemu. Prema tome i u duπi Ëovjeka a i ufiziËkome tijelu programirani su tokovi carsta-va prirode. Tako se odreene informacije pret-varaju u kemijske programe, koji opetdopuπtaju tok izmjene tvari u tijelu.

»ovjek je prirodno tijelo. On je u komu-nikaciji s prirodom. Duπa je duhovno tijelo.Ona je u razmjeni s onim πto je pohranila: Akoje u njoj aktivno boæansko, tada ona komunici-ra s boæanskim makrokozmosom. Ako jepohranila neboæansko, dakle greπno, tada jeona u komunikaciji s makrokozmosom razina

177

ËiπÊenja i s materijalnim kozmosom, ako svojimponaπanjem kao Ëovjek sebi predodreujereinkarnaciju, dakle ne stremi boæanskome.

Kako u duπi tako i u tijelu postoji prirodanred. Prirodni red u fiziËkome tijelu brine o tomeda izmjena tvari funkcionira po odreenimpravilima. SliËan tok se zbiva i u æivotinjama,biljakama itd. Ako taj kruæni tok upravljanja,nazvan i regulacijski krug, biva ometen, tada toima nesagledive posljedice za Ëovjeka i duπu, udaljnjem slijedu i za æivot na Zemlji.

Ako se taj regulacijski krug ometa na primjerzahvatima Ëovjeka u gene, tada se to odraæavana odaπiljaËku i prijemnu stanicu Ëovjek.»ovjek tada automatski prima tue programe,na primjer programe drugih ljudi ili prekohrane, programe manipuliranih æivotinja, pro-grame manipuliranih biljaka itd.

»estica gena nosi odreen broj informacija.Te informacije potjeËu od æivoga biÊa ili oblikaæivota od koje je bila oduzeta Ëestica gena. Akose sada takva Ëestica gena presadi na Ëovjeka,na primjer, da bi ga se lijeËilo od raka, tada teinformacije, ti programi, djeluju vjerojatno nabolest; Ëovjek postaje eventualno tjelesno zdrav.Ali duπa zadræava program bolesti koji nijeizbrisan niti u kozmiËkom sistemu pohrane.

178

Ti genetski tui programi koji na primjer, tre-baju lijeËiti rak, u Ëovjeku tvore potencijalodaπiljanja i primanja koji ne pripada uzrocimaËovjeka, onome πto je njegova narav. To znaËida takav Ëovjek postaje otuen ili degeneriËan,prema tome, kakav odaπiljaËki potencijal noseËestice gena. Ti prihvaÊeni programi su istotako pohranjeni u svemiru i u vezi su sa æivimbiÊem ili s oblikom æivota ili s dijelovima oblikaæivota od kojih su bili oduzeti. »estice gena uzi-maju se od biljaka, isto tako od æivotinja, odljudi - ide se Ëak do Ëestica gena od mumija!

Na taj naËin se na Ëovjeka djeluje impulsimatuim njegovoj naravi. To tue odluËivanjekoje utjeËe na Ëovjekov mozak, stvara tue pro-grame u manipuliranome Ëovjeku. Taj tuipotencijal zraËenja ulazi i u njegovu duπu a odnje u zvijeæa. Preko ovoga kruænog tokamanipulirani Ëovjek uspostavlja kontakt s onimæivotnim oblicima ili energijama od kojih subile uzete Ëestice gena. Istodobno ti tui pro-grami prekrivaju njegove vlastite uzroke.Vremenom Ëovjek osjeÊa, misli, govori i postu-pa odgovarajuÊe programima gena koji su mubili presaeni.

Na ovaj se naËin utjeËe i na fiziËke nasljedneosobine ili se one prekrivaju. Istodobno se time

179

pokriva boæansko naslijee. To znaËi, da Ëovjekkojim se sada upravlja sa strane veoma teπkodolazi do svojih vlastitih uzroka, do svoga greπ-nog, da bi to mogao oËistiti.

»uli smo: »ovjek je u æivotnoj πkoli Zemljada svoje ljudsko naslijee, svoje optereÊujuÊeprograme prepozna i oËisti, da bi tako opetnaπao svoje duhovno naslijee.

Ako se na primjer manipuliraju vrste biljaka,sorte povrÊa, æivotinje za klanje i sliËno, ako sedakle zahvaÊa u njihove gene, tada i one posta-ju otuene. Pojede li Ëovjek takve produktetada on prima i Ëestice tih manipulacija. Tako seon manipulira preko hrane, piÊa i ostaloga. I toima za posljedicu da on veoma teπko dolazi dosvojega fiziËkog naslijea, do svojih uzroka, daih oËisti, da bi ponovno postigao svoje boæan-sko naslijee kako bi ponovno postao boæan-skim.

180

Demonski plan: upravljiviËovjek koji ne poznaje viπe sebe

Mnogi znanstvenici koji se bave nasljednimosobinama ljudi kaæu da su one veoma loπe, dase moraju poboljπati.

Ova izjava je toËna. Genmaterijal je dege-neriran zato πto su mnogi ljudi tako grijeπili dasu , reËeno ljudskim rijeËima, loπi a time i nji-hove Ëestice gena.

Provede li se znanstvena predodæba da sepomoÊu manipulacije gena svijet moæe promi-jeniti poboljπanjem gen-materijala Ëovjeka, æiv-otinja i biljaka, tada Êe posljedica toga biti da Êese s vremenom pojaviti posve druge vrste ljudi,æivotinja i biljaka.

Carstva prirode kojima pripada i Ëovje-Ëanstvo, svako ljudsko tijelo, imaju prirodnopravedan red osim ako se njime ne manipulira.Tko naruπava taj prirodni red materije i svako-ga pojedinog Ëovjeka, zahvaÊa u zbivanjestvaranja i postaje pomagaË demona.

BuduÊi da su demoni protiv zakona Boæjeg,protiv Njegovoga reda, oni nastoje stvaratinered u Ëitavome svijetu i u svakome Ëovjeku.Knez ovoga svijeta æelio bi s v o j e stvaranje.Stoga on nalaæe svojim pomagaËima da

181

“poboljπaju” materijalno stvaranje koje seizgradilo po postojeÊem kozmiËkom planureda, πto znaËi, da ga oblikuju po njegovomplanu.

Demon ne odaje svoje prave namjere onimakoji trebaju provesti ono πto je on planirao. Onnalaæe povrπno svojim pomagaËima, svojimpodËinjenima da poprave ono πto je ËitavoËovjeËanstvo, ukljuËivo i prirodne znanosti,tijekom stoljeÊa uËinilo prirodi. To mnogimaizgleda utemeljeno i pametno; oni misle da je todobra, zasluæna zadaÊa - osobito zato πto je sav-jest mnogih otupjela neostvarivanjem boæan-skih zakona i prevlaπÊu intelekta.

Mnogim je znanstvenicima sada æelja pro-vesti ono πto su ljudi mnogih generacija istraæi-vali i isprobavali: manipulacija gena, da bi seiznova oblikovale oπteÊene nasljedne osobineËovjeËanstva i carstava prirode.

BuduÊi da se najmanje ljudi bavilo zakonomsjetve i æetve, oni ne znaju da je sada Ëovje-Ëanstvu doπlo vrijeme æetve. Oni ne znaju da jeoπteÊenje vlastitog tijela, oπteÊenje nasljednihosobina kao i oπteÊenje carstava prirode, atmo-sfere, uglavnom Ëitavog planeta Zemlja, æetvaonoga πto je posijalo cijelo ËovjeËanstvo.

Æetvu mora snositi svaki pojedinac, daklekonaËno cjelokupno ËovjeËanstvo. Svejedno πto

182

pokazuju pronalasci, svejedno πto demon ulaæeda bi manipulacijom spasio ono πto mu se ËinimoguÊim spasiti - ËovjeËanstvo u tome neÊeuspjeti.

Iako propast ovoga svijeta jasno izlazi navidjelo, knez ovoga svijeta joπ uvijek je zaslijep-ljen i vjeruje da moæe ciljanom manipulacijomdiljem svijeta naËiniti novo stvaranje, svojesotonsko stvaranje. Tko se upusti u taj sotonskikruæni tok tako πto zahvaÊa u postojeÊe zakoneprirode, taj je pomagaË demona.

Bog, VjeËni, po smislu reËe: “NaËinit Êu svenovo, novo Nebo i novu Zemlju.” To znaËi, Bogobnavlja Svoj vjeËni red, Svoje vjeËno stvaranjebitka. BuduÊi da najmanje ljudi ispunjuje Boæjezakone, njihov je pogled zamuÊen za istinu. Onivjeruju da znanstvenici mogu biti spasiteljiZemlje; jer ovi obmanjuju ËovjeËanstvo, damogu ukloniti bolesti, na primjer, gen-terapi-jom i stvoriti novu atmosferu, nove æivotinje inovu prirodu - ne napokon i novoga Ëovjeka.

Ali iz bijeloga postat Êe crno, jer je kauzalnikompjutor ispunjen negativnom energijom,buduÊi da je pozitivna energija u velikoj mjeripotroπena. Sada za sve πto æivi na Zemlji vrije-di: Umri - ili budi. Velik dio ËovjeËanstva soptereÊenim fiziËkim nasljednim osobinama ne

183

moæe viπe egzistirati. Niti s manipulacijomgena ovo se ËovjeËanstvo viπe ne moæe saËu-vati.

Bog je æivotna energija. Tko je zloupotrebomu velikoj mjeri potroπio tu od Njega posuenuBoæju energiju, taj viπe ne posjeduje snagu damoæe æivjeti kao Ëovjek. Tijela oslabljenaboleπÊu i dugotrajnom boleæljivoπÊu soπteÊenim nasljednim materijalom sve Êe viπe iviπe umirati.

Ali ono πto knez ovoga svijeta joπ moæe jeprerasporediti negativnu energiju, to jest, uzetije jednome Ëovjeku ili grupi ljudi i odvesti jenekome drugom ili drugoj grupi ljudi. Ovajdemonski postupak, domiπljen do zadnjegdetalja, da bi se iskoristila i zadnja moguÊnost uovome svijetu, moguÊ je samo jedno duæe vri-jeme - tako dugo dok je demon u stanju preras-poreivati negativnu energiju.

Manipulacijom gena Ëovjeku neÊe biti usa-eni samo tui programi nego Êe tijekom vre-mena u njemu biti iskljuËena razina osjeÊaja.Posljedica je da Êe se njime moÊi manipulirati iistodobno upravljati.

BuduÊi da je tako bitno, bit Êe joπ jednomobjaπnjena dalekoseæna posljedica za Ëovjeka:

Ne dospijeva li Ëovjek viπe do svoje Ëuv-stvene razine, tada on ne moæe viπe prepoznati

184

ni uzroke koje je sam stvorio, niti ih viπe moæeoËistiti, da bi ponovno dospio svom duhovnomnaslijeu. NedostajuÊim korakom ËiπÊenja duπai Ëovjek joπ dugo vremena neÊe naÊi put doBoæje svijesti odakle je jednom izaπlo Ëisto biÊe.

Posao manipulacije je konstruirati Ëovjekakojeg se moæe upravljati, koji viπe ne poznajeslobodnu volju i stoga je viπe ne posjeduje,buduÊi da se s njim upravlja i da on viπe nemapristupa u svoj svijet Ëuvstava. Jer samo prekosvijeta Ëuvstava dnevna energija moæe dospjetido Ëovjeka i uvijek iznova opominjati ga naobrat. Preko svijeta Ëuvstava dolaze i Boæjiimpulsi koji dodiruju Ëovjeka kako bi ga Bogmogao voditi.

Ako je svijet Ëuvstava iskljuËen tada seËovjekom moæe upravljati preko telepatije. Toupravljanje polazi od Boæjeg protivnika - jer jeon usadio tue programe u ljude, na koje onsada djeluje i Ëovjeka dræi onako kako je nau-mio da bi naËinio sotonsku zemlju i sotonskonebo.

Ovaj plan demona moæe se ostvariti samoako demoni i njihovi pomagaËi vrπe utjecaj nanasljedne osobine Ëovjeka i ako mogu koristitiËovjeka poput kutije s kockama za slaganje ukoju oni umeÊu najrazliËitije programe - pro-grame manipuliranih æivotinja, manipuliranihbiljaka i manipuliranih ljudi.

185

Tako se moæe od dobroga Ëovjeka napravitizloËestog Ëovjeka, od plemenitoga Ëovjeka,neplemenitog, od normalnoga Ëovjeka, nenor-malnog, koji na primjer carstva prirode oskvr-njuje, iskoriπtava i uniπtava da bi stvoriomanipulirani æivot, i koji je protiv svih ljudi. Toje tada robot koji od demona prima impulsejedan za drugim i po njima postupa.

»estice gena - ne samo u hraninego i u zraku i u vodi

U odgovarajuÊoj struËnoj literaturi Ëitamokako se, na primjer, manipuliraju krave, tako dase proizvodnja mlijeka umnogome poveÊava.Postoje mnogi sliËni primjeri po kojima se pre-poznaje da æivotinje manipulacijom gube svojuÊud. To se isto moæe dogoditi s Ëovjekom ako semanipuliraju nasljedne osobine. Radi se o tomekoje Êe Ëestice gena, dakle informacije, bitiusaeni u Ëovjeka.

Mnogi prirodni proizvodi su veÊ manipuli-rani. »estice gena nalaze se i u zraku i u vodi.Primi li Ëovjek takve dijelove gena i ima li isteili sliËne programe kao oni sadræani u Ëestica-ma gena, tad se oni mogu ustaliti u njegovim

186

stanicama i odgovarajuÊe odaπiljati. »injenicada se to upravo dogaa, pokazuje da je posvemoguÊe, ljude sasvim postupno preprogrami-rati i vremenom ih oblikovati suprotno njihovojnaravi.

Tui programi koji Ëovjeka Ëine otuenim sunegativni programi koje Ëovjek daljnjimgrijeπenjem nadograuje. To znaËi da jednaduπa prema okolnostima, mora eonimaotplaÊivati dok ponovno ne pronae svojeduhovno naslijee, svoj istinski æivot, jer je ra-zina Ëuvstava u Ëovjeku toliko blokirana daenergetski tok Duha Boæjeg samo joπ minimal-no moæe utjecati u duπu i u tijelo.

Isto tako i poveÊana proizvodnja mesa jepodruËje gen-tehnologa. Velika potreba zamesom moæe se upravo samo tako namiriti dase umjetno stvara sve viπe æivotinja. Manipu-lacijom gena ili tehnikom gena proizvedenimmedikamentima one dostiæu dvostruku teæinumesa s malim udjelom masnoÊe od prirodnoodraslih æivotinja. I kvaliteta mesa biva promi-jenjena specijalnim elementima gena tako dapreko ishrane mesom ljudi uzimaju velikekoliËine Ëesica gena.

»itava beskonaËnost se sastoji od moÊnekomunikacijske mreæe poradi principa odaπi-ljanja i primanja. Mnoge æivotinje, zahvatima unjihov æivot, bivaju neizrecivo muËene. Muke

187

stvaraju rezonancije, dakle titraje u njima, jer iæivotinje osjeÊaju. Ti osjeÊaji puni patnje i mukeulaze u njihove gene. Meso s tim odgovarajuÊeprogramiranim genima jede Ëovjek. Ustali li sejedna Ëestica gena u tjelesnu stanicu Ëovjeka,tada Êe taj gen - program æivotinje postati pro-gram Ëovjeka. To znaËi da Ëovjek, uzimanjemprograma tih muËenih æivotinja odgovarajuÊemijenja svoje biÊe. Kasnije to bi moglo imati zaposljedicu da Ëovjek sve viπe nalikuje æivotinjiili pokazivati obiljeæja jedne vrste mjeπancaizmeu æivotinje i Ëovjeka.

Faktor demonskoga “novog svjetskog poretka”:Stvaranje Ëovjeka bez duπe preraspodjelom negativne energije

Tehnika gena je praktiËki krunidba utjecajana ljudsko tijelo. Tko veÊ nosi krunu ljudskogaja, njemu se ne moæe preko nje postaviti joπjedna kruna. Zbog toga uskoro Êe se polomitizupci krune i Ëitava struktura svijeta ljudskogaja Êe propasti. Jer ËovjeËanstvo nije ugroæenosamo manipulacijom gena veÊ i trovanjem oko-line i radioaktivnoπÊu. Sve u svemu moæe sereÊi: »aπa je puna.

188

Bog, vjeËni zakon, je veza, ujedno boæanskakomunikacija - ne razdvajanje. Protivnik me-utim æeli razdvajanje. VjeËni zakon glasi:Poveæi i budi. Demonski princip kaæe:

Razdvoji, veæi i vladaj. Bog je jedinstvo, a u jedinstvu Boæjem je

zajednica. Zajedniπtvo znaËi: Jedan je za druge.U demonskome to znaËi: Jedan je protiv drugih.

»im je razina Ëuvstava ljudi blokirana,Ëovjek nema viπe pristupa samome sebi, nitisvome bliænjem. On je ravnoduπan prema ljudi-ma oko sebe. On se ne obazire na njih, niti onina njega. Programirani i manipulirani ljudinemaju viπe Ëuvstva niti za svoje bliænje niti zaprirodu. Tako æeli demon: Razdvoji, veæi ivladaj.

Tim manipulacijama Ëovjek postaje pristaπa iistodobno vojnik demona, koji obara sve πto muse isprijeËi na putu.

Plan demona Ëak predvia stvoriti Ëovjekabez duπe koji treba æivjeti joπ samo s nega-tivnom energijom, koja biva preoteta jednomdijelu ËovjeËanstva i dana drugom dijelu ljudi -bezduπnim ljudima.

Da se ovo dogodi, izazvalo bi izumiranjegrupa ljudi ili Ëitavih ogranaka stanovniπtva,jer im se oduzima negativna energija koja seviπe ne moæe izravnati pozitivnom energijom

189

buduÊi da se manipulirani ljudi rijetko sjeteBoga.

Primjer za ovo izdvajanje pokazuje veÊpogled na ovaj svijet: Siromaπni u treÊem svije-tu umiru od gladi a bogati æive u izobilju. »itavsvijet se treba preurediti takozvanim novimsvjetskim poretkom. Misaonom obrascu novo-ga svjetskog poretka pripada i priroda kojaodgovara miπljenju manipuliranih gena.

Tko daje ljudima pravo da manipuliraju snasljednim osobinama æivotinja? Tko dajeljudima pravo da oskrvnjuju i mijenjaju priro-du? Pravo si uzima samo onaj tko sebe stavljaiznad Boga.

Kako æivotinje tako i biljna carstva pripadajuBoæjem stvaranju. Oni trebaju biti jedno s namaljudima. »ovjeku je zapovjeeno ne ubijati. Tovrijedi i u odnosu na æivotinje - i u odnosu nabiljke, ukoliko svijet biljaka ne sluæi kao hranaili za proizvodnju dobara potrebnih za æivot.»ovjek nema pravo ubijati i manipulirati. Tkose ogrijeπi o æivotinje i biljke postupa podemonskoj æelji: Ubij sve, manipuliraj sve, takoda niti ljudi niti æivotinje ne osjeÊaju boæansko.-Je li to novi svjetski poredak?

Adam i Eva ispali su iz raja jer su htjeli bitiveÊi od samoga Boga. Tako Êe prije ili kasnije i

190

demoni i njihovi pomagaËi pasti u svoj vlastitimlin koji su sami napravili po zakonu “©to sijeπto Êeπ æeti.”

»aπa je puna

Boga se ne moæe pobijediti. Sad je Ëaπa puna.Moæe doÊi joπ samo do stanja gubljenjaravnoteæe Zemlje, jer ono πto je jednom po-krenuto ogreπenjem ËovjeËanstva ne da se opetzadræati.

Bog reËe: “NaËinit Êu sve novo.” Tome moæe-mo vjerovati. Bog, vjeËni Duh stvaranja, sasvimpostupno uzima natrag æivotnu snagu prirode.Mi vidimo i Ëujemo da svakoga dana izumirumnoge æivotinjske vrste i biljne grupe a πiromsvijeta sve viπe ljudi premine i umre. Tu viπe nepomaæe ni manipulacija gena.

Iako se danas ËovjeËanstvo eksplozivnopoveÊava ipak je ta slika dugoroËno varljiva, jermakrokozmos razina ËiπÊenja je taj koji joπmnoge duπe vodi u utjelovljenje, da bi one kaoljudi u svome kratkom zemaljskom opstankumogle poneπto prepoznati i oËistiti ili otplatiti,

191

πto bi za njih kao duπe u razinama ËiπÊenja bilotrajalo eonima.

Mi ljudi stvorili smo svoje uzroke i moramozbog njih trpjeti. No æivotinje se nisu ogrijeπileo Zakon Boæji, pa stoga nisu ni stvorile uzroke.Samo brutalnost ljudskoga ja zadire u njihovæivot i time stvara nove uzroke - optereÊenjeljudi.

Promatramo li æivotinje, tada Êemo osjetitida je mnogima od njih veoma loπe, da je Ëitavnjihov æivot jedna patnja. Isus iz Nazareta posmislu je rekao: “©to uËinite i najmanjem odMojih to ste Meni uËinili.” æivotinje su naπi su-bliænji. To πto njima zadajemo, zadajemo sebi.Vjerujemo li ovoj Isusovoj izjavi, tada slutimogdje Êe jednom biti duπe mnogih ljudi, jer kakodrvo padne, tako ostane leæati.

Ovaj danaπnji svijet s njegovim grozotama jezadnje opiranje demona. Oni joπ uvijek teæe zavlaπÊu na ovoj Zemlji, a preko nje nad Ëitavimuniverzumom, i nad Bogom.

Pogledamo li povijest ËovjeËanstva, tadauviamo da su se sva tehniËka i znanstvenadostignuÊa razbila o Boæji zakon, i razbijat Êese, ukljuËivo i pripremu atomskih sirovina,manipulaciju gena i ostala podruËja medicine.Istjecanjem uzroka, Ëime svi ljudi dolaze uposljedice - a time sve viπe i viπe i demoni, jer se

192

njihova vlast nad ovim materijalistiËkim svije-tom primiËe kraju - mogla bi ta znanstvenadjela biti zadnji pad demona. Ovo daljnje opi-ranje protiv Boga zahvatom u nasljedneosobine Ëovjeka ne moæe donijeti vlast nadBogom veÊ samo propast ovoga svijeta.

Na Zemlji vlada nezamisliva duhovnaborba izmeu boæanskoga i demonskoga.Pobjednik je veÊ sada Krist.

Svaki od nas prije ili kasnije morat Êe sebipostaviti pitanje: Kojim putem æelim iÊi? Putkoji nam je pokazao Isus iz Nazareta - ili putkoji nam odreuje znanost? Ili Êemo poÊiputem koji nam politiËari odreuju? Ili puteminstitucija crkve? Joπ imamo volju za slobodnuodluku - do kada joπ?

Dosad su svi putevi koje su ljudi odredili,vodili u slijepu ulicu - osim puta sljedbeNazareÊanina. On nas izvodi iz moËvare ovogasvijeta u slobodu i u mir.

Mi ljudi sada dolazimo u fazu za koju sekaæe: æivi Êe zavidjeti mrtvima. - Znanstvenici

193

dræe moguÊim duæi zemaljski opstanak pri-mjenom tehnike gena u nasljedne osobineËovjeka. To znaËi da oni zahvaÊaju u rasponsmrti koji smo si sami odredili programomnaπeg zemaljskog æivota, da bi produæili naπæivot manipulacijom. To ima za posljedicu da seËovjek Ëiji je æivot umjetno produæen, sve viπeoptereÊuje. Ako on æeli umrijeti, on ne moæepreminuti jer mu je znanost manipulacijomgena dosudila dug æivot - moæda æivot u patnji,siromaπtvu i teπkoj bolesti.

©to to znaËi za duπu ako ona, na primjermora ostati u tijelu 130 ili 150 godina i sve daljegrijeπi i ne moæe oËistiti uzroke? Bilancapokazuje: samo optereÊenje. Jer recimo to joπjednom: Manipulacijom gena u velikoj se mjeriili potpuno blokira razina Ëuvstava. »ovjek jenesposoban prepoznati svoje grijehe; zbog togaon ih viπe ne moæe ni okajati niti oËistiti. Ongrijeπi sve dalje, jer savjest jedva da mu je viπebudna - dok eventualno nakon 130 ili 150 godi-na ne doe Ëas njegove smrti, onda kad onprema znanstvenim glediπtima, odgovarajuÊemanipulaciji, smije umrijeti.

U kakvom stanju ide takva duπa u podruËjeËiπÊenja? Ona Êe morati u mjestima ËiπÊenjadoæivjeti beskrajnu patnju. MoguÊe je da je onaËak oπteÊena, πto znaËi da jedan dio njenogaduhovnog naslijea nije viπe sasvim sposoban

194

funkcionirati. To ima za posljedicu da takvaduπa mora ponovno usavrπiti svoje duhovnotijelo na evolucijskim poljima duhovnih razinarazvoja.

Tko se moæe unijeti u tok dogaaja pada,shvatit Êe πto je Isus, Krist, uËinio za nas ljude,a prije svega za svaku duπu, jer otkupiteljskaiskra, svjetlo koje pokazuje put u OËevu kuÊu,ostaje u duπi - svejedno kako Ëovjek osjeÊa,misli i postupa, svejedno kakva optereÊenja siduπa tovari.

BuduÊi da joj je dana otkupiteljska iskra,duπa moæe biti samo optereÊena i moæda ioπteÊena, ali nikada razorena. Demonimeutim hoÊe raspadanje, razaranje duπe.Kristovim otkupiteljskim Ëinom onemoguÊenoje postizanje njihovoga cilja. Svejedno kojimmetodama zahvaÊa demon u nasljedne osobinefiziËkoga tijela, Ëak i ako promijeni strukturegena - duπa se ne moæe raspasti zbog “svrπenoje” Sina Boæjeg, Isusa iz Nazareta.

Mi shvaÊamo dakle da se na Zemlji odigravanezamisliva duhovna borba, borba izmeuboæanskoga i demonskoga. To je odluËujuÊaborba. Pobjednik je Krist!

Nama krπÊanima valja da πtitimo svoju duπutako da je i tijelo preteæno zaπtiÊeno. Jedinazaπtita duπe je ostvarivanje Deset zapovijedi i

195

zakonitosti Govora na Gori. Time nasljedujemoIsusa iz Nazareta ostvarujuÊi Njegovo uËenje.Na taj naËin duπa se Ëisti i stabilizira u Kristu.Tada se u duπi pojaËava svjetlo Boæje, kojeprosvjetljuje i fiziËko tijelo i moæe ga πtititi.

Komunikacijom sa svjetlom Krista Boæjega, utijelu se pretvaraju i mnoge otrovne i πtetnetvari, ako je to dobro za duπu. Jedina zaπtitaupravo u ovome vremenu je Krist, to je ostvari-vanje Njegovog uËenja, zakonitosti Govora naGori i Deset zapovijedi.

Da bi ËovjeËanstvo moglo detaljno razumjetii primjenjivati u svakodnevnom æivotu boæans-ki zakon, Deset zapovijedi i Govor na Gori,Krist nam je dao Unutarnji put u naπe boæanskonaslijee - jer mi trebamo postati ponovnoboæanski. Isus nam je pokazao put u unutarnjuslobodu.

Krist nam ponovno pokazuje taj put, jer Onje put, istina i æivot. On je jedina zaπtita uovome svijetu. Na tom Unutarnjem putu uKraljevstvo Boæje koje je u nutrini svakoga odnas uËimo primjenjivati Govor na Gori, Desetzapovijedi i Apsolutni Zakon Boæji koji je Kristsada objavio, u situacijama svakodnevice, takoda Ëistimo svoju duπu, a Ëime je zaπtiÊeno naπezemaljsko tijelo - ukoliko se to joπ moæe dogodi-ti u ovome moÊnom vremenu obrata.

196

Kraljevstvo Duha nastaje na oËiπÊenoj, finijoj Zemlji. Novi Ëovjek ima pozitivne nasljedne osobine

Mi ljudi æivimo u moÊnom obratu vremena.Demon se podiæe sa silom da bi spasio svoj teri-torij, Zemlju. No iz mnogih boæanskih objava,veÊ i iz objava Staroga Zavjeta saznajemo davrijeme kraja prouzrokuje nastajanje novogaNeba i nove Zemlje. Staro Êe nestati.

Tko ovim svijetom ide budnim okom iotvorenim uhom, taj i zna πto se svijetu piπe.Mnogi narodi Zemlje doæivjeli su uvijek iznovada se nakon propasti budilo novo. Tako πiromsvijeta doæivljavamo ruπenje, tako reÊi propastovoga svijeta i istodobno poËetak novoga vre-mena - novoga doba koje joπ nikad nije bilo. Toje doba Krista Boæjega, doba Duha.

U raspadu starih struktura, veÊ se na hori-zontu pokazuje svjetlo, Novo vrijeme, vrijemeKrista. Nastaje novo Ëovjeπtvo s potpunonovom æivotnom slikom, s viπim vrijednostimai idealima. Oni daju peËat ukupnoj strukturifiziËkoga tijela.

Preobrazba od niæeg k viπem æivotu dogaase sukcesivno. Preko zvijeæa koja prouzrokujuËiπÊenje i podizanje Zemlje, nastaje novo Nebo i

197

nova Zemlja. To Êe reÊi da nastaju finija materi-jalna zvijeæa, tako kao πto postaje finija i struk-tura Zemlje i ljudi.

Nastaje novi Ëovjek s pozitivnim nasljednimmaterijalom. ZraËenje Ëovjeka postaje finije.»ovjek sa svojim viπim idealima i vrijednosti-ma Êe na odgovarajuÊi naËin oblikovati oËiπ-Êenu Zemlju. VjeËni je narodima ove Zemlje posmislu rekao: Na kraju materijalistiËkoga vre-menskog dogaanja skratit Êu vrijeme, jer dobaDuha utire sebi put.

Tko dakle æeli pretvoriti svoj negativnipotencijal, svoje greπno, u zakonitu æivotnuenergiju, mora poæuriti, jer ura kuca sve bræe iËovjek u ovoj gustoÊi materije ima sve manjevremena.

Koraci prema pretvorbi su istinsko kajanje,molba za oproπtenje, oproπtenje, nadoknada i,prije svega, ne ponavljati viπe prepoznato ljud-sko. Tko ide ovim putem taj moæe s Kristomsvladati joπ neπto u æivotnoj πkoli Zemlja. Tkonaprotiv, teæi poveÊati svoje negativne energije,njemu Êe to sve rjee uspijevati, jer on viπenema na raspolaganju posuenu Boæju energi-ju za prepolariziranje. On samo poziva svojevlastite uzroke, dovodi ih do teËenja, tako damu posljedice sve bræe dolaze.

198

Kraljevstvo Boæje sviÊe. To je KraljevstvoDuha na oËiπÊenoj, finijoj Zemlji; to je Kra-ljevstvo s plemenitima i Ëistima. To je Kraljev-stvo Kristovo, takozvano TisuÊgodiπnje Kra-ljevstvo Boæje.

Nakon Kraljevstva mira Isusa Krista joπ jed-nom Êe se demon smjeti oduprijeti. No njegovoje vrijeme odbrojano. On viπe neÊe vladatiËitavom Zemljom. Nakon ove posljednje odgo-de roka demonima Zemlja Êe na mnogim mjes-tima popucati, a i finija materija Êe se raspasti.GustoÊa se dovodi u poviπeno titranje i profi-njuje se dok ne bude ponovno nosila fino-tvarnost da bi uπla u Kraljevstvo Boæje.

Ovim zadnjim Ëinom pucanja i raspadanjamaterije oslobodit Êe se i duhovni dio planeta -duπa Zemlje - i vratiti u vjeËni bitak odakle jebio odcijepljen i baËen u svemir kao dio - zadjecu pada. Na taj se naËin sasvim postupnopad raspada, poËev od Zemlje, preko mjestaËiπÊenja sve do dveri vjeËnoga bitka.

»iste se i duπe. One postaju ponovno ËistabiÊa. Isto tako Ëiste se i zvijeæa koja su tvorilakauzalni kompjutor. Sva se njihova energijapretvara - negativna u pozitivnu. Tim putemposuena Boæja energija vraÊa se opet u vjeËnibitak, odakle je bila dana djeci pada.

Mi smo sada u ovome vremenu preokreta tojest polaska. Tko to moæe shvatiti, neka shvati;

199

tko to æeli pustiti, neka to pusti. Tko æeli iÊiputem prema æivotu, neka ide. Tko æeli iÊiputem u grijeh, neka ide. Bog dopuπta svakomeËovjeku slobodnu volju.

Na temelju slobodne volje napisana je i ovaknjiga i pruæena voljnim Ëitateljima. Svatkomoæe napisano prihvatiti, vjerovati mu ili gaodbaciti; to neÊe utjecati na njega.

200

Dodatak

201

©to je Univerzalni æivot?

Univerzalni æivot se moæe usporediti s jed-nim moÊnim stablom.

Njegov je æivot nastao od jednog malog zrnasjemena koje je bilo poloæeno u njivu ovoga svi-jeta: Objave VjeËnoga, Krista Boæjeg, ispoËetkamalome krugu Kristovih prijatelja.

Sjemenka je proklijala i postala mladicom ukojoj je postalo vidljivo ono πto je njena jezgraskrivala: Boæje svjetlo, koje je Ljubav i Mudrost.

Kad je biljËica narasla donijela je joπ svjetla:Djelo Isusa Krista povratka u domovinu sprvim uputama Krista Boæjega za boæanskiæivot ljudi. Ovo uËiteljsko i prosvjetiteljskodjelo koje je bilo oæivotvoreno prije oko 20 go-dina od Krista Boæjega, izraslo je brzo u moÊnubiljku, u malo stabalce ukorijenjeno u BoæjuLjubav i Mudrost: Nama ljudima bile su danesve temeljne mudrosti æivota kako bismo moglinaÊi put u Boæji æivot koji donosi plodove.

Sve je viπe ljudi pilo iz izvora boæanskihobjava, a stabalce je postalo drvo æivota. Ljudisu se okupljali da bi ispunjavali Volju Boæju.Tako je iz maloga zrnca koje je u sebi nosiloæivot, Boga, izraslo veliko drvo æivota koje sezove Univerzalni æivot, πto znaËi: æivot u Duhu

202

Boæjem, æivot ne samo za pojedninca, veÊ zasve koji su dobre volje.

Korijen Djela Boæjega, Krist Svojom boæan-skom objavom veÊ viπe od 20 godina dopire domnogo milijuna ljudi. Tako se ispunjuje ono πtoje Isus zapovjedio Svojima: Iznijeti evaneljeljubavi u Ëitav svijet. On, Isus, prije 2000 godinapo smislu je rekao: “Kada doe Duh istine, OnÊe vas uvesti u svu istinu.” On je sada, u naπemprijelomnom vremenu, doπao i vodi nas u svuistinu, onoliko koliko smo u stanju razumijetisvojim rijeËima i prihvatiti svojom svijeπÊu.

U moÊnoj kroπnji stabla Univerzalnoga æi-vota sada sazrijevaju plodovi djela. To su Boæjadjela preko onih koji su, privuËeni velikomKristovom snagom svjetla, doπli i dolaze konima koji zajedniËki izgrauju djelo æivota. Toje mali narod, narod u nastajanju u Kristu zaKrista, za novi svijet u znaku Ljubavi iMudrosti i mira, pravedni muπkarci i æene kojidanomice sve viπe æive u Njegovome Duhu. Tosu oni koji su svakoga trenutka kazali i kaæu“da” velikome Duhu jedinstva, mira i ljubavi,tako da se djelo Gospodina u nekoliko godinaproπirilo svijetom. To su oni koji se osjeÊajupozvanima provoditi u djelo Boæju Ljubav i

203

Mudrost. Oni djeluju za viπe vrijednosti æivota,za Kraljevstvo mira, Kraljevstvo Boæje na ovojZemlji, koje je joπ Izaija najavio i koje svi krπÊanizazivaju moleÊi OËenaπ.

204

Unutarnji put“Bliæe Tebi, Boæe moj”

Kao Isus iz Nazareta Krist je prije skoro dvijetisuÊe godina ËovjeËanstvu podario Govor naGori rekavπi po smislu: “Imam vam joπ mnogotoga reÊi, ali vi to sada joπ ne moæete shvatiti.Ali ja Êu vam poslati Duha istine koji Êe vasuvesti u svu istinu.”

Ove su se rijeËi ispunile u naπem vremenu:Duh Krista Boæjega - po prvi put u povijestikrπÊanstva - pouËava sada preko SvojeproroËke rijeËi, izmeu mnogo drugoga,Unutarnjem putu k Bogu u svim stupnjevima ipojedinostima.

Unutarnji put u Univerzalnome æivotu,duhovni put πkolovanja, vodi nas, konzekvent-nim radom na sebi samima, postupno u æivotpo vjeËnim zakonima, u æivot ljubavi premaBogu i bliænjemu i napokon opet u jedinstvo sboæanskim u nama.

Cjelokupni put πkolovanja nutrine moæe sepohaati u zajednici sudionika teËaja ili kodkuÊe pojedinaËno pomoÊu knjiga.

Unutarnji put poËinje s pripremnim teËajem“PrakrπÊanskoga otvaranja svijesti za put u

205

nutrinu u boæanskome sopstvu. Postiæeπ du-πevno proπirenje svijesti i postajeπ jedno s Kris-tom.” Pritom uËimo svoja Ëuvstva, misli i pos-tupke sve viπe i viπe usmjeravati na Duh KristaBoæjega u nama. Nakon toga postajemo svijesniduhovne snage, boæanskih energija u sebi takoπto uËimo oslovljavati duhovne centre svijesti ufiziËkome tijelu, takoer i za ozdravljenje duπei tijela.

Lagane vjeæbe pokreta uz skladnu glazbupodupiru duhovno usmjerenje onoga koji teæiBogu. One izazivaju daljnju usklaenost duπe iËovjeka.

Na prve Ëetiri stepenice Unutarnjega puta,intenzivnoga πkolovanja, uËenik otkriva korakpo korak prva Ëetiri duhovna stupnja evolucije,stupnjeve Reda, Volje, Mudrosti i Ozbiljnosti.

Na prvoj stepenici Unutarnjega puta πkolo-vanja, na stupnju Reda uËimo srediti svojemisli, obuzdati svoj govor, profiniti osjetila itako ih okrenuti prema unutra. To znaËi:Spoznaj sebe! Pokajanjem, opraπtanjem, mol-bom za oproπtenje, nadoknaivanjem i ne-po-navljanjem, i pomoÊu preobraæavajuÊe Kristovesnage postajemo korak po korak slobodni zaæivot u miru sa svojim bliænjim.

206

Na drugoj stepenici Unutarnjega puta, stup-nju Volje, postajemo osjetljiviji i propusniji zaduhovne snage. Savjest reagira finije. Ona namdopuπta da prepoznamo razliËite aspekte naπihdo sada jedva ili nikako poznatih greπaka i sla-bosti. Ciljane zadaÊe i vjeæbe pokazuju nam tokorak po korak. Istovremeno uËimo ispravnu,zakonitu koncentraciju.

Na stupanj Mudrosti stupamo da bismodalje razvili svoju duhovnu svijest. Ostvari-vanje vjeËnih zakona otvara nas sve viπeUnutarnjem æivotu, tako da sada moæemoosjetno biti voeni od duhovne svijesti, odUnutarnjega pomagaËa i savjetodavca. Doslje-dnim postupnim ostvarivanjem vjeËnih zakonami uranjamo sve viπe u postojano ispunjenje, uæivot nesebiËnoga djela.

Na stupnju Ozbiljnosti pokazuju se plodoviispunjenja boæanskih zakona æivotom u DuhuBoæjem: Duhovno suvereni Ëovjek koji jasno iiskreno misli i postupa u velikoj mjeri je slobo-dan od htijenja za sebe. Potpuno usmjeren naboæansko, vjeËno Ja Jesam, on u svemu shvaÊabitno, vidi pozitivno i na tome dograuje, onprepoznaje zakonito i primjenjuje ga.

207

Ovo je Moja rijeËA i W

Isusovo evaneljeKristova objava koju svijet ne poznaje

U “Ovo je Moja rijeË” Krist, Otkupitelj svihduπa i ljudi, objavljuje nam preko SvojeproroËke rijeËi mnogo toga πto je do sada bilonepoznato ËovjeËanstvu. Kao podloga posluæi-la Mu je knjiga “Isusovo evanelje” koje onSvojom danaπnjom objavom “Ovo je MojarijeË” ispravlja, objaπnjava i produbljuje.

Krist nam daje divovski pregled svega onogaπto je bilo, onoga πto jest i onoga πto Êe biti. Onpoklanja ËovjeËanstvu takoer i sveobuhvatneupute za istinski duhovan æivot po boæanskimzakonima. Time se i u ovome djelu ispunjujuNjegove rijeËi kao Isus iz Nazareta: “Joπ mnogotoga imao bih vam za reÊi...” (Iv.16-12)

Bog ne pita da li Njegovu rijeË ljudi prepoz-naju ili ne kao Ëistu rijeË Boæju. Svaki Ëovjekmoæe sam proËitati i stvoriti svoj vlastiti sud.Tako On objavljuje: “Tko to moæe shvatiti, nekashvati; tko to hoÊe ostaviti, neka ostavi.”

Iz sadræaja: Obilje dosada nepoznatihaspekata iz Isusovog æivota - Govor na Gori

208

sada izloæen od Krista πire i dublje - Osnovno oæivotu poslije smrti - Zakon sjetve i æetve kaopomoÊ za svakodnevnu spoznaju - Ishrana izdravlje po Boæjem zakonu - Odricanje i fanati-zam - Primjena sile i prolijevanje krvi su protivBoæjega zakona - Ubijanje æivotinja i oskvrnja-vanje prirode su protiv Boæjega zakona -Isusove moguÊnosti i granice kod buenja odmrtvih - Ne postoji vjeËno prokletstvo -Pretpostavke za izljeËenje iz Duha Boæjeg - Tkosu divlji vuci u ovËjem krznu? - Upozorenja nazloupotrebu Kristovog imena u nekrπÊanskesvrhe - Dublji aspekti braka i partnerstva predBogom - Slobodna volja Ëovjeka - DolazeÊeDoba svjetla - Zaπto je Isus mogao biti uhiÊen irazapet na kriæu - Onome tko zna Boga u sebinisu potrebni zemaljski voe - Kraljevstvo miraIsusa Krista nastaje preko ljudi koji Ëine BoæjuVolju - i joπ viπe toga.

209

210

Knjige u Univerzalnom æivotu

Bog lijeËi

Demonska dræava

Deset zapovijedi

Govor na Gori

LijeËenje snagom pozitivnog miπljenja

NekoÊ duhovno neuki Ëovjek

Njegovo oko

OËeve rijeËi i tebi

Opasnosti od istoËnih uËitelja

Ovo je Moja rijeË A i WSamoistraæeno i doæivljeno

Snaga molitve

Tebi za razmiπljanje

Unutarnja molitva u pripremi

Unutarnji put PMT 1

Unutarnji put - cjelokupno izdanje u pripremi

Unutarnji put - Stupanj REDA

Velika kozmiËka uËenja Isusa iz Nazareta

Æivi trenutak

211

212

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb

UDK 230 . 111

WUERZBURG, GabrieleNjegovo oko : Boæje knjigovodstvo : mikrokozmos umakrokozmosu / Gabriele Wuerzburg. - Zagreb : Univerzalni æivot, 1997. - 212 str. ; 22 cm

Prijevod djela: Sein Auge : die Buchhaltung Gottes.

ISBN 953-6284-12-X

971020021

ISBN 953-6284-12-X