Mahler Hedwig - Pepeljuga

8/3/2019 Mahler Hedwig - Pepeljuga

1/67

GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLERPEPELJUGA

Naslov originala: DU MEINE KONIGIN


2/67

GIGA

2

IGospoa Kroneck je prezrivo promatrala mladu nepoznatu djevojku, ali je Marija Jung, netrepnuvi.okom, odolijevala njenom pogledu. Nije se dala smesti. Samo je jo vre stislasvoje lijepo oblikovane usne.Nijedna djevojka izmeu onih koje su se zanimale za zaposlenje nije zahtijevala tako

smijeno nisku plau poput ove. Osim toga, nijedna mi se nije svidjela. Ne preostaje mi,dakle, nita drugo nego da je zaposlim, iako zapravo ne, bih smjela uzeti u kuu tako lijepu iotmjenu djevojku, razmiljala je goispoa Kroneck. Ali kako iskrenost ba nije bila njenavrlina, te je misli zadrala za sebe. Nije joj, naravno, ni htjela kazati da dosad nijedna kunapomonica nije izdrala u njezinom domu due od nekoliko tjedana.Marija Jung to nije mogla pretpostaviti, ali da joj je sve to i bilo poznato, ipak ne bi bila dolana pomisao da odbije ponueno mjesto. O njemu je sve ovisilo.Pristojno ree: Trudit u se da steknem vae povjerenje. Neete poaliti ako pokuate sa mnom izusti

jedva ujno. Njeno skromno dranje udnovato je odudaralo od njene otmjene pojave.Iako se gospoa Kroneck ve u poetku razgovora odluila da zaposli Mariju Jung, oholo jojse obrati: Oekujem od vas da ete se truditi da sve obavite prema mojim zahtjevima. Potrebni sumi samo marljivi ljudi. Prilina je smionost zaposliti nekoga tko dosad nije radio sline po-slove. Dobrom se voljom sve moe nauiti. Dosad, dakle, jo niste bili zaposleni? Ne, tek to sam odrasla, majka se teko razboljela, pa sam ja morala zaraivati za ivot.Tu i tamo pomagala sam u kuanstvu kod raznih obitelji, no uglavnom sam poduavalanjihovu djecu. Prihvaala sam raznovrsne; poslove da zaradim koji novi, a da pri tom neizbivam predugo izvan kue. Nisam smjela bolesnu majku dugo ostavljati samu. Na taj sam

nain tota nau

ila i nadam se da

ete biti zadovoljni sa mnom. Tko mi jami da ve nakon kratkog vremena neete napustiti ovo namjetenje?

Ne morate se bojati. Bit u presretna ako se kod vas smjestim, jer znam da neu tako lakonai ovako dobro namjetenje. Zato? To vam moram objasniti prije nego to se konano odluite za mene. Moda etepromijeniti vau odluku kad sve doznate.Lice gospoe Kroneck poprimi neugodan izraz. U kuanstvu joj je hitno bila potrebna valjanai vjeta djevojka koja bi obavljala sve tee poslove.- Sto elite rei? upita.Marija Jung protegne,svoje vitko tijelo kao da se eli usprotiviti nekom nevidljivom

neprijatelju. Profinjeno joj lice problijedi, trgne usnicama priguavajui uzbuenje: Moram vam rei da sam kerka ovjeka koji je, iako nevin, umro na robiji.Gospoa Kroneck prestraeno uzvikne: Zaboga! Na robiji! To je uasno!. Da, uasno potvrdi Marija tiho. Sto je uinio? Osuen je zbog ubojstva. Bilo mi je est godina kad se sve to zbilo, i samo se blijedosjeam tog stranog dogaaja. Sve sam pojedinosti doznala poslije od majke koja je zbog tenesree neizrecivo patila. Sve do svoje smrti zaklinjala se da je otac nevin. I on je to uzaludpokuavao dokazati. Duevno i tjelesno potpuno srvan, uskoro je umro u svojoj eliji. Poputsvoje majke, i ja vrsto vjerujem u njegovu nevinost.

Da, to je zaista... ovjek se prestrai kad tako neto uje,- ali... razmiljala je kao zasebe gospoa Kroneck. Djevojka je, razumljivo, htjela prikazati svog oca kao potenog i nevi-


3/67

GIGA

3

nog ovjeka, ali moda je posrijedi zaista nepravedna osuda. Osim toga, djevojka nije nitakriva, bila je jo dijete kad se to dogodilo.Hinei iskrenu ovjekoljubivost, gospoa Kroneck je odmah uvidjela svoju prednost: toj ekunoj pomonici moi dati mnogo vie poslova nego ostalima, a da se pri tom ne mora bojatinjenog otkaza. Napokon progovori:

Ispriajte mi u nekoliko rijei na osnovi ega su vam optuili oca za tako okrutno djelo.Moralo je biti nekakvih dokaza. Ne moe se samo tako lako ovjeka proglasiti krivim!Marija Jung lagano uzdahne. Drhtavom napetou gledala je u hladno, nepomino lice oholeene, oekujui da joj svakog trena kratko i jasno ree kako ne odgovara njenim zahtjevima.Doivljavala je to redovito u posljednje vrijeme kad god se pokuala trajno zaposliti. GospoaKroneck je bar pristala na to da je saslua. Rado u vam sve ispriati odvrati. I dalje je nepomino stajala na istome mjestu, jer jegospoa Kroneck nije ponudila da sjedne. Marija zapone priati suzdranim glasom.Otac joj je bio inenjer u jednoj velikoj eljezari kad se oenio njenom majkom. Na velikozadovoljstvo svojih poslodavaca, primjerno je obavljao svoju dunost, te su joj roditelji ivjelisretno i bezbrino. Meutim, inenjer Brinhmann, njegov pretpostavljeni, nimalo mu nije bio

sklon. Budui da je otac svojim radom i nekoliko vlastitih uspjenih izuma privukao panjuuprave, Brinkmann se pobojao da bi ga otac mogao smijeniti s njegova poloaja.Danomice mu je stvarao neprilike. Inenjer Jung je ba uto vrijeme radio na modelu jednogstroja kojije vaio kao epohalno otkrie. Nitko osim glavnog direktora eljezare nije vidio tajmodel, jer njen otac, u suglasnosti s upravom, nije nikome doputao pristup u malu prostorijugdje je radio na svom novom otkriu. Spoznaja da bi Jung zbog tog izuma mogao bitiunaprijeen na njegov poloaj, potpuno je zaslijepila Brinkmanna tako da ga je jo eeizazivao. Marijina majka je stalno preklinjala oca da se oglui ne Brinkmannovavrijeanja i da unato svemu ostane miran.Tako se o ovom neprijateljstvu izmeu Junga i Brinkmanna govorilo ve u cijeloj tvornici.Svi su bili na Jungovoj strani, jer je Brinkmann bi omraen zbog svog grubog i podlog ka-raktera.Uskoro je Marijin otac bio pred zavretkom svog djela i ve je odredio dan kad e svoj noviizum predoiti strunjacima i upravi eljezare. Sto je vie napredovao u svom poslu, Brink-mannova drskost i podlost bivala je sve vea. Ali odjednom se njegovo ponaanje sasvimizmijenilo. Susretao je Junga pretjeranom ljubaznou i prema njemu u prisutnosti drugih po-kazivao upadljivu dobronamjernost. Ali Jung je ostao nepovjerljiv i nije mu vie mogaovjerovati. Sumnjao je da Brinkmann neto smjera, jer ga je dovoljno poznavao kaopromiljenog i lukavog ovjek. Jedne je veeri doznao da Brinkmann namjerava iznenadaotputovati. Tom se prilikom Brinkmann najsrdanije oprostio od Marijina oca. Idue noiodletjela je u zrakdaara u kojoj je bila Jungova radna prostorija. Sav njegov trud, svi

planovi, bili su uniteni. Jung je bio izvan sebe. Tolike godine munog rada bile su uzalud.

To je Brinkmannovo djelo. Prebit u ga kao bijesnog psa kad ga naem! vikao je nerazmiljajui to govori.Gotovo svi radnici uli su njegovu prijetnju, Jung je pourio; u Brinkmahnov stan, malu vilu ublizini tvornice, ali ga nije naao kod kue; bio, je navodno jo na putu. Njegova mlada enauzalud je pokuavala umiriti Marijinog oca koji je ve bio siao s uma od boli i bijesa. Ponovose zaboravio i poeo prijetiti Brinkmannu. Bio je uvjeren da je, to samo njegovo djelo. IJungove kolege su veinom vjerovale da je Brinkmann izmislio putovanje kako bi imao dobaralibi i odvratio sumnju sa sebe.Poslije se na suenju doznalo da je Brinkmann doista te noi bio vien u blizini daare,

prepoznao ga je jedan noni uvar. Takoer se otkrilo da se vlakom odvezao samo doslijedee stanice i pjeice se vratio natrag. Meutim, idueg dana, .poto je Jungov izum bio


4/67

GIGA

4

uniten, Brinkmannu se izgubio svaki trag. Nitko ga vie nije vidio.Marijinoj majci je. donekle polo za rukom-da smiri oca. Meutim, nije elio da ikoga vidi,ak je enu zamolio da ga ostavi samog. Zakljuao se u svoju sobu i ena je cijelu no u njojvidjela svjetlo. Te je noi ubijen Brinkmann. Nali su ga prerezane arterije u blizini njegovevile.

Ve idueg dana policija je kao krivca uhapsila Junga. Mnoge su ga okolnosti teretile.Njegova je ena, dodue, izjavila kako je on cijele noi bio zakljuan u svojoj sobi, ali su sucipretpostavili da je mogao neopazice izii kroz prozor. Najvie su ga teretile izreene pretnje.Nitko nije saaljevao Brinkmanna, ali isto tako nitko nije sumnjao u Jungovu krivicu. Ta zar

je itko imao bolji razlog za ubojstvo?Jung se neprestano zaklinjao da je nevin. Nije odstupao od svog iskaza da te kobne noi nijenaputao svoju sobu, to je uvijek nanovo potvrivala i njegova ena. Ali nita nije pomoglo;Jung je bio optuen i proglaen krivim. Priznate su mu, dodue, olalaavajue okolnosti, jer ga

je Brinkmann danomice izazivao raznoraznim spletkama, ali to ga nije moglo osloboditikazne.Potresen zbog nepravde boja mu je poinjena i skrhan nezasluenom sramotom,uskoro se u zatvoru teko razbolio i - umro. Sve do kraja izjavljivao je da. je neduan. Na a-

lost, nisu ga sasluali, samo mu je ena vrsto i nepokolebljivo vjerovala. U toku svogdaljnjeg mukotrpnog ivota usadila je tu vrstu vjeru i u srce svoje keri.Marijina majka nikad nije mogla preboljeti,tu nesreu koja joj je unitila ivot i pokopala Svenade. Napustila je. grad, prodala sve to joj nije bilo neophodno za ivot i preselila se skerkom u Berlin. ivjele su vrlo skromno. Majka je primala mirovinu upravo dovoljnovisoku da plati stanarinu i grijanje. Novac za prodano pokustvo uskoro su potroile, auteevine, nisu imale. Tako su ivotarile i ivjele od povremene zarade, sretne da su imalebar tu malu mirovinu.Uz velika samoodricanja majka joj je pruila dobar odgoj i kolovanje. Da joj to omogui,radila je od rana jutra do kasno u no sve, dok su je naposljetku napustile snage. Jedan biviJungov prijatelj, koji je preutio svoje ime, ponudio im je veu novanu pomo. Obavijestio,ih je da je na njihovo ime u banci uloena odreena svota kojom mogu slobodno raspolagati.U svoj toj nevolji bile su, meutim, preponosne da prihvate tuu milostinju. Novac je bio prvoponuen Marijinoj majci, ali nakon njene smrti neznanac se obratio istom ponudom i nje-nojkeri: Ponovo je odbila, ne znajui ni sama zato. Jednostavno nije mogla prihvatiti taj novac.Kada su majine snage bile na izmaku te ona vie nije mogla zaraivati, Marija je upravo bilanavrila sedamnaest godina. Sad je ona morala preuzeto brigu za njih dvije. Ali kako je majkabila teko bolesna, bila joj je potrebna njega, te je Marija nije smjela dugo ostavljati samu kodkue. Prihvaala je stoga svaki posao te zaraivala ba toliko da su uz majinu mirovinunekako, pokrivale skromne ivotne potrebe.Odjednom je Marija opazila da joj jedna obitelj za drugom kod kojih je radila daje otkaz.

Jedna ju je poslodavka jednom prilikom pitala za njena oca. Dotad je svima preutjela svojunesreu, ali lagati nije mogla i sve joj je ispriala. Ve idui dan joj je poslala pismenu porukuda joj njena pomo vie nije potrebna. Ostale poslodavke slijedile su njen primjer. Marija jepreutjela majci doivljena ponienja. Bila.je tada ve teko bolesna i iste godine umrla. I tako

je Marija ostala sasvim sama na svijetu. Majinu mirovinu vie nije dobivala, a nije imalagotovo nikakve zarade. Rasprodala je i ono malo pokustva to im je bilo ostalo, napustilastan i preselila se u jeftini pansion Steinmann, gdje jo i danas stanuje. Sad se ponovopokuava zaposliti. Ali kad bi se netko ve i odluio da je primi, odmah bi odustao im bidoznao za sudbinu njenog oca.Sad je bila u vrlo tekoj situaciji. Ima jo samo osamdeset maraka. Kad taj novac potroi, nezna to da radi. Ne preostaje joj ba prevelik izbor. N kakav joj posao nee biti preteak, samo

kad bi njime poteno mogla zaraivati kruh. Ako bi joj gospoa Kroneck htjela pomoi, bilabi joj zahvalna i savjesno bi se prihvatila i najteeg posla.


5/67

GIGA

5

Iako je to ispriala suzdrljivim glasom, stajala je ponosno i uspravno kao da je sudbina jonije skrhala.Gospoa Kroneck nije mogla odoljeti povoljnom dojmu to su ga na nju ostavile Marijinerijei. Neto u licu te mlade djevojke, uvjerilo ju je da govori istinu. Bio njen otac kriv ili nebio, nije mogao biti okorjeli zloinac. utjela je jo nekoliko trenutaka, netremice je gledajui,

a zatim, ree: To je zaista vrlo neugodna stvar, a za vas i neizrecivo alosna. Ali ako sve to i uzmem uobzir, za mene je ipak velika odgovornost to vas uzimam u svoju kuu. Nadam se da ete mizahvaliti svojom marljivou i poslunou.Nada da e napokon dobiti tako dugo traeno zaposlenje, bojaljivo je prodirala u Marijinumladu duu. Njene oi zahvalno zasvjetlucae: Bit ete sa mnom zadovoljni. Nita mi nee biti preteko. Trsit u se da vam dokaemsvoju zahvalnost.Te su se rijei svidjele gospoi Kroneck. Brzo je u sebi zakljuila da e ova djevojka bitistrpljivo orue podlono njenim, eljama i zahtjevima. Nee odmah pobjei poput ostalihkunih pomonica. Dobro je uinila to se odluila za nju.

Dobro ree zaposlit u vas pod uvjetima o kojim smo se ve dogovorile. to ste mipovjerili, ostaje meu nama, samo u jo time upoznati svog mua. Ostalo bi osoblje izgubilopred vama potrebno potovanje kad bi znalo sudbinu vaeg oca. Kad moete stupiti na posao? U svako doba. Kad vi elite. Dobro. Tad vas oekujem sutra poslije podne. Uzmite podnevni vlak iz Berlina pa eteoko tri sata biti na stanici najblioj Kronecku. Sav prtljag ostavite na stanici. Setu stanicepredajte potvrdu za kovege i poruite mu da e po njih doi na mljekar. Od stanice do naegposjeda moete doi pjeice. Poslala bih kola, ali konji su nam sada potrebni za radove napolju. Kad stignete na posjed Kroneck, javite mi se, a ja u vas osobno uputiti u posao..Gospoa Kroneck je jo nekoliko trenutaka razgovarala s Marijom o radu koji e obavljati, azatim je oholo napustila predsoblje i ostavila je samu. Iz njenog ponaanja, djevojka je moglanaslutiti to je sve oekuje od zaposlenja na posjedu Kroneck.

*

Sigurnim korakom Marija krene prema autobusnoj stanici. ekala je broj trinaest, kojim sehtjela odvesti u svoj pansion.- Iako je bio tek poetak oujka, dan je bio topao i sunan. Nijeobraala panju na manje, ili vie upadljive poglede mukaraca kojima je zbog svoje ljepotenesumnjivo zapinjala za oko.Odjednom ugleda par sivih, blistavih oiju. Naoit mukarac tridesetih godina upravo je kupionovine kad se osvrnuo i opazio Mariju. Na trenutak njihovi se pogledi nisu mogli odvojiti.

Marijino se lice lagano zarumeni. Bilo je oito da je ovaj susret raduje. Ve

su se prijesluajno sretali, pa iako je otad prolo ve nekoliko godina, odmah su se prepoznali. Po

mukarevu pogledu lako seraspoznavalo koliko ga je obradovao taj nenadanih susret. Naasneodluno zastane, oito se borei s odlukom;da li da se priblii mladoj djevojci. Tog trenastigne autobus i Marija ue.Kad je zauzela mjesto kraj prozora, jo jednom joj pogled padne na, neznanca. Oito nije;znao to da poduzme. Autobus polako krene udaljujui se sa stanice. Neznanac je stajao nepo-mino jo nekoliko trenutaka na istome mjestu, gledajui neodluno za autobusom koji sepolako gubio u daljini. Tada i on zamiljeno krene dalje.Kad bih samo mogao doznati tko je ona! Posljednje tri godine, otkako je nisam vidio, postala

je jo ljepa, mislio je ljutit sam na sebe to nije oslovio mladu enu koja je ve odavno po-

budila njegovo zanimanje.Kad je Marija stigla do Reichenbergerove ulice, sie iz autobusa i stupi u sivu kuerinu u


6/67

GIGA

6

kojoj je bio smjeten pansion Steinmann. Brzo se uspinjala stepenicama. Stigavi u svojuskromnu sobicu, odloikaputi i spusti se na stolicu.Zatvorenih oiju mislila je na ovjeka kojeg je maloas srela, na njegove blistave oi koje, su

je pozdravile s puno ljubavi. Ali emu sve te misli na mukarca kojeg uope i ne poznaje?

Ipak, nije ga mogla zaboraviti otkad su se prije nekoliko godina, prvi put sreli.Zbilo se to na stubitu jedne otmjene kue u Berlinu. Upravo je bila zavrila sat s jednom odsvojih uenica koja je stanovala u raskonoj palai. Silazei niza stepenice, odjednom sepojavio pred njom. Iznenaeno ju je pogledao, a u njegovim je oima opazila ve onda onajisti sjaj kao i danas. Uljudno se sklonio u stranu da je propusti, ne skidajui pogleda s nje.inilo joj se kao da zauvijek eli zadrati njenu slika u svom sjeanju. Kao u snu sila je naulicu..Taj se susret ponovio nekoliko puta. "Vjerojatno je mladi stanovao u istoj kui, jer kad godbi Marija dolazila ili odlazila od svoje uenice, susretala bi ga na stepenitu ili na ulici ublizini zgrade.Katkad joj se priinilo da ju je namjerno ekao.

Srce bi joj svaki put kucalo od uzbuenja kad je mislila da e naii mladi. Opazila je kako onnastoji pronai priliku da je oslovi i upozna. Meutim, uza sve uzbuenje i drhtanje srca,svaki put bi ga pogledala tako odbojno da joj se nije usudio pribliiti. Kad joj se jednog danauinilo da je vrsto odluio osloviti je, pobjegla je hitrim koracima kao uplaena zvijer, iako

joj je srce htjelo svisnuti od boli. Sama nije znala protumaiti jer je eznula za timpoznanstvom. Otad ga vie nije susrela.A danas je ponovo stajao pred njom nakon duge tri godine!


7/67

GIGA

7

IIIdueg dana oko tri sata Marija je stigla na malu eljezniku stanicu koju joj je opisalagospoa Kroneck prigodom njihovog, jueranjeg razgovora. Poto je efu stanice predalapotvrdu od prtljage, ree da. e mljekar gospoe Kroneck naveer navratiti po njene kovege.Zatim se brzim koracima uputi na posjed Kroneck. Put je vodio ravno kroz bijelogorinu

umicu. Iako jo nijedno stablo, nijedan grmiak nije prolistao, u zraku se osjeao dolazakproljea. Marija duboko udahne svje, ist zrak. Kako je, ovdje moralo biti lijepo kad svezazeleni i rascvjeta!Kad je stigla na pola puta, na raskru ugleda putokaz. Lijevo se put odvajao u Freienwalde,desno na posjed Kroneck.Uptavo je krenula desno, kad u blizini zauje muke glasove. Dva su se mukarca u ivahnomrazgovoru pribliavala mjestu gdje je stajala.Jedan od njih, guste brade i lica otvrdnjela od neprekidnog boravka u prirodi, bio je oitolugar. Vitki mukarac u sportskom odijelu koji ga. je pratio bio je Mariji okrenut leima.Marija je upravo htjela nastaviti put had se istog trena mlai mukarac odjednom okrene.Pogledavi se raskolaenih oiju, oboje mladih iznenaeno se trgne. Zar je to stvarnost? Nisumogli vjerovati ponovnom susretu, a najmanje ovdje.Marija se. osjeala kao u zaaranoj umi. Djelovalo joj je nestvarno da ovdje, usred ume,stoji pred njom onaj isti mukarac kojeg je juer nakon toliko godina ponovo srela. I opet jeosjetila duboko uzbuenje kao i prigodom prijanjih susreta.On takoer nije mogao shvatiti da ju je sada i na ovome mjestu ponovo naao. Kao ukopanistajali su jedan pred drugim, ne mogavi odvojiti poglede. Marijino se lice lagano zarumeni.Meutim, kad je zakoraio prema njoj, ona urno skrene pogled i brzo se udalji.Stranac je netremice gledao kako se njena pojava sve vie udaljuje umskim puteljkom. . Poznajete li moda tu mladu enu? upita lugara.Ovaj odmahne glavom.

Ne, nikad je dosad jo nisam vidio. Nije li to moda jedna od keri gospodina Kronecka? Iskljueno! Njegove su kerke izrazite crnke i izgledaju sasvim drugaije. Ova djevojkanije iz ovoga kraja. Poznajem, naime, svako dijete iz ove okoline. Prijeko u selu, u gostioniciKod stare lipe, ve prvih proljetnih dana navraaju izletnici i turisti koji naruuju tiinuovih uma, a svojom galamom samo plae ovdanju divlja. Vjerojatno je ova djevojka jednaod njih. Vodi li ovaj put u selo? Da, uz posjed Kroneck ravno u selo, ba prema velikoj lipi koja raste pred gostionicom ipo kojoj je ona dobila svoje ime.Nakon tih rijei lugar se ponovo vratio na predmet razgovora koji je maloas prekinula ,

Marijina pojava. Njegov se pratilac, meutim, nije ni trudio da ga slua. Jo je gledao za li-jepom djevojkom. Namjeravao ju je jo te veeri potraiti u gostionici Kod stare lipe. Lugarje i dalje priao, ali tad, osmjehriuvi se, zastane.-Mlada vas dievojka oito vie zanima od poslova; gospodine Dornau.Posljednji put pogledavi vitku djevojku koja se sve vie udaljavala, Hans Dornau, odgovori. Za danas - sam -vidio; dosta. Idemo natrag. Ali misao na lijepu djevojku nije ga naputala.

* * *

I Marija je nastavila-put zaokupljena neznancem. Bilo je zaista udnovato, neshvatljivo, da gaje danas ponovo srela. Na putu u novu budunost inilo joj se l:io da je dobila prekrasan

poklon, kao da e joj taj susret donijeti toliko dugo oekivanu sreu.Izala je iz ume na prostranu livadu i ugledala pred sobom posjed Kroneck. Ne oklijevajui,


8/67

GIGA

8

hrabro krene prema velikoj zgradi.Bila je to siva dugaka kua. U sredini nad ulazom Izdizala se nadgradnja koja je bilaokrunjena malim tornjem. Lijevo i desno od ulaza protezala se veranda ograda koje je bilaukraena zeleno obojenim sanducima za cvijee. Pogledavi duge redove prozora, Marija seupita iza kojeg li e od njih noas spavati. Brzo stigne do ulaza. Vrata su bila otvorena i ona

ugleda prostrano, bijelo okreeno predvorje. Nigdje nije bilo nikoga home bi se mogla obratitida je najavi gospoi Kroneck.Upravo je htjela stupiti u zgradu, kad opazi tamne uvojke iznad ograde verande. Mlada vitkadjevojka brio se spusti niza stepenice i. stane pred Mariju. Vi ste nova kuna pomonica? upita bez imalo oklijevanja. Zovem se Marija Jung odvrati doljakinja. Hm! Izgledate sasvim drugaije nego to sam vas zamiljala. Dosad nije bilo takozgodnih kunih pomonica kod nas. Majka mi je rekla da ete doi u ovo vrijeme, pa sam vashtjela odmah uvrstiti u svoju zbirku. Kakvu zbirku? upita Marija iznenaeno. Dok ste stajali na ulazu, snimila sam vas svojim foto-aparatom. Za Novu godinu

namjeravam majci pokloniti album sa slikama kunih pomonica koje je imala sama u tokuove godine. Ako ne iselim koju propustiti, moram se pouriti, jer nae pomonice jedva izdredan, dva kod nas. A vi mi izgledate tako kao da ete jo veeras otputovati iz nae sredine.Marijine usnice nervozno zadru uvi te uvredljive rijei mlade djevojke. Oito imam ast s gospoicom Kroneck? upita uljudno.Hilda Kroneck naas pogleda Mariju svojim pametnim oima, onda se odjednom glasnonasmije, Kako ste to samo rekli! Poput kneginje koja na pragu svog dvorca prima u audijencijuobinu prosjakinju. To je neto novo. Ovakva mi je ponosna kuna pomonica jo nedostajalau moj zbirci. Da, ja sam Hilda Kroneck, najmlai lan obitelji i ujedno njena crna ovca. Sadste me, dakle, upoznali. Doite, odvest u vas majci i odmah je upitati odakle joj tolikahrabrost da u kuu, u kojoj su njene dvije nadaleko poznate rune kerke, dovede ovakozgodnu kunu pomonicu!Izrekla je to s divnom ravnodunou da je Marija uza sve uenje jedva suzdrala smijeak. Lijepo bih vas zamolila da vaoj majci ne postavite ovo pitanje. Nisam kriva za svojizgled, a bila bih vrlo nesretna kad bi mi zbog toga dala otkaz. Tako bih rado ostala ovdje.Hilda- jo zauenije pogleda Mariju i opet se nasmije na svoj udnovat nain koji nijeodgovarao njenim godinama. To je bio smijeh zrelije, iskusnije osobe. Dosad nijedna, kuna pomonica nije zbog otkaza napustila Kroneck. Sve su one nakonvrlo kratkog gostovanja svojevoljno navrat-nanos otile s posjeda. Na alost, i vi ete to usko-ro uiniti. Kaem na alost, gospoice Jung, jer mi se sviate.

Vrlo ste ljubazni, gospoice Kroneck odvrati skromno Marija.Zaboga, nemojte se samo prevariti u meni! Ja ljubazna? Raspitajte se na Kronecku. Sa

svih ete strana uti samo prigovore da sam nemogue, prpono i runo stvorenje kojem senajbolje kloniti s puta. Tako ete izbjei neprilike koje bih vam mogla prouzrokovati. Mojarodbina e odmah potvrditi ove moje rijei, osim mog dragog starog oca, koji, zaudo, volisvoje najmlae dijete. Svi ostali imaju pravo: teke sam naravi, jednostavno nemogua, samnom se teko izlaziti na kraj. Uvijek mi neto ne da mirada izmislim kakvu alu; nekinestaluk. Moja nastarija sestra Klarisa mi je najomiljenija rtva. Vama, meutim, sveanoobeajem da vam neu zadavati neprilika. Bar to se mene tie, imat ete potpuni mir. elimvam jo dati dobar savjet! uvajte se mog brata Harija! Pred njim ni jedna zgodna djevojkanije sigurna. Ali sad je ve krajnje vrijeme da vas otpratim do majke. Ona vas ve zacijelo ek

s velikim nestrpljenjem, iako to na njenom licu neete opaziti. Ako vas jo zadrim kojitrenutak, mogla bi vas, a ne moje zanovijetanje okriviti za ovo malo zakanjenje!


9/67

GIGA

9

U predvorju su sreli mladia u odijelu za jahanje. Iako zgodan, nije djelovao simpatino.Njegove crne oi promatrale su bestidnom drskou Mariju, mjerei je pri tom prezirno odglave do pete. Hari, naa nova djevojka, gospoica Jung - predstavi Hilda.Hari Kroneck se oholo osmjehne. Tad mu Hilda odluno skine kapu s glave.

- Pozdravi gospoicu kako se pristoji! poui ga ljutito.On biem dotakne vrh sestrina nosa i ravnoduno odgovori: Naui se ponaanju, mala bezobraznice! Tako je opomenuvi, ipak se nemarno naklonii ode.Hilda, koja za vrijeme cijelog tog susreta paljivo promatrae Mariju, vidje da se njeno elonaboralo, a usnice vrsto stisle, odluno klimne glavom: Da, imate sasvim pravo. Kako vidim, slaete se s mojim miljenjem o mom bratu. Nisamvas bez razloga upozorila ve na samom poetku naeg poznanstva.Na Marijine obraze navre lagano rumenilo. Zar se s njenog lica moguitati misli? Nije ba imala laskavo miljenje O tom neotesanom, drskom mladiu.Hilda se nasmije i vie ne progovori ni rijei pa krene stepenicama na, prvi kat. Marija ju je

slijedila kroz dugi hodnik. A sad glavu gore! Samo hrabro, gospoice Jung! ree odluno najmlai lan obiteljiKroneck i pokuca na Vrata. Na poziv iznutra ona ih otvori, i-doda: Majko, stigla jegospoica Jung.Ule su u sobu. Gospoa Kroneck je sjedila nasuprot svojoj najstarijoj keri u dubokom,mekanom naslonjau. Klarisa Kroneck bila je izrazito vitka djevojka, ne ba lijepa, alizanimljiva lica. Hilda je ipak pretjerala kad je govorila o runim kerima.Klarisa je zaueno gledala Marijinu otmjenu pojavu i kao da nije odobravala izbor svojemajke. Naslonivi se na stol, Hilda je vidljivim zadovoljstvom zakljuila da su se njenesumnje ispunile prema oekivanju. Klarisa je bila ljutita, a oi su joj bile pune ljubomore.Gospoa Kroneck s visoka pozdravi Mariju, a zatim zamoli Hildu da novu djevojku odvede unjenu sobu. Kada sredite prve sitnice, navratite u kuhinju na mali zalogaj, a zatim se ponovo vratiteovamo da vam dam sve upute u vezi s vaim poslom.Marija se nakloni i izie s Hildom iz sobe.

* * *

Poto je gospoa Kroneck ponovo ostala sam sa svojom najstarijom kerkom, Klarisa joj semrzovoljno obrati: Ne razumijem te, majko. Kako si mogla zaposliti ovako upadljivu osobu? Ova Marija

Jung je preotmjena za kunu pomo

nicu. Ne, ne! Jednostavno te ne shva

am! Uzeti ovakozgodnu djevojku u kuu! Sto e misliti ostali? Sto e rei nai znanci? A tu je i Hari! Na njega

si zaboravila! Pa dosad si uvijek bila razborita. Sto se sad odjednom dogodilo? Nisi mi tonikako smjela uiniti! Ima pravo, Klarisa. Zaista je vrlo zgodna djevojka, ali to sam tirekla ve juer, vrativi se iz Berlina. Zar smatra da je njen, izgled toliko vaan? I sama znada ve due vrijeme nisam mogla nai odgovarajuu pomo u kui. Za mene je glavno da jemarljiva i da svoje zadatke; izvrava, onako kao, to zahtijevam i bez ikakva prigovora. Tkouope kae da je moramo predstaviti naim gostima? Dakle, za se se ne mora nimalo bojati.Marija je mnogo skromnija nego to sam mislila, a zahtjeva, tako rei, uope i nema. Mislimda bolje nisam mogla izabrati.

Samo ako se ne prevari, majko! ini mi se vie otmjena nego skromna. Neka to bude moja briga. Ponavljam da sam dobro odabrala, iako... Htjela je rei:


10/67

GIGA

10

iako Je kerka robijaa. Ali se u posljednji trenutak predomisli. Sjetila so na vrijeme da jeto moralo ostati njena i Marijina tajnu. Jedino je svom muu sve ispriala. Samo nemoj poaliti to si se odluila za tako lijepu djevojku! opet se oglasi Klarisazabrinutim glasom. Klarisa, nemoj me uzrujavati tim tvojim besmislenim primjedbama! Sretna sam da je

ponovo netko ovdje. Zna i sama da imamo premalo osoblja, jer nas na to, na alost,prisiljavaju oeve novane prilike. Ionako previe posla pada na moja lea, a da sad jo nemai ove djevojke, ne znam kako bi sve to sama svladala. Ti i Hilda mi nikad ne pomaete. Majko, dobro zna da sam zauzeta drugim, mnogo vanijim stvarima. Ne mogu se uza sveto jo, brinuti i za kuanstvo! Da, da, znam. Daje prednost vanijim stvarima. Bavi se pisanjem. Ali, na alost, inimi se da se uzalud trudi. Uza, svu tu tvoju marljivost na knjievnom polju dosad nisamvidjela nikakvih plodnih rezultata. Ve odavno sam naviknuta na vae nerazumijevanje, uvrijeeno odvrati Klarisa. Sve tvoje tenje da napie neko vrijedno djelo dosad nisu urodile plodom. Nisi imalaprevie uspjeha. To ne moe porei!

Bez uspjeha! Ali, majko, ta ne moe odmah postati slavan!Za to se mora marljivo raditi. I sama zna to mi odgovaraju izdavai kojima sam poslalasvoje novele. Velikim zanimanjem itaju sve to piem, ali po njihovom miljenju mojiradovi, bar zasad, jo nisu zreli za tisak. Uvijek me ohrabruju da nastavim sve dok stvorimneto zaista dobro. Znam da u jednom postii svoj cilj, samo me morate ostaviti u miru. Nemogu pisati pod prisilom. Jednog u se dana napokon probiti i zaraivati mnogo novaca. Zapojedine se romane plaaju basnoslovni honorari.Gospoa Kroneck je dobro znala da su ti basnoslovni honorari vrlo, vrlo rijetki. Dobivali suih samo slavni knjievnici. Isto tako je dobro znala da je Klarisa lijena i bez imalonadarenosti, iako se cijelo vrijeme ponaa kao znaajna osoba na knjievnom polju. Unatosvemu gospoa Kroneck se tjeila time da Klarisa, bavei se knjievnou, bar nema vremenada misli na kojekakve druge gluposti.Kao majka nije imala mnogo vremena za svoju djecu te im je doputala da ine to ele.Njena su se djeca, tako rei, sama odgajala, svatko prema svojim sklonostima. Hari se razviou mladica koji olako uzima i shvaa ivot. Njegova jesebinost sve nadmaivala. Za vrijemesvog boravka u Berlinu rasipniki je troio oev novac, ne vodei rauna o dugovima koji susvakim danom bivali sve vei. Otac, nemoan da: urazumi svog sina, napokon mu je odlunonaredio da se vrati kui kako bi ga uveo bar u gospodarske poslove,Hilda, najmlaa, oito, jo nije znala hoe li u njoj prevladati dobro ili zlo. Bila je najvrednijiznaaj meu troje djece Kroneckovih. Imala je mnogo, dobrih osobina boje je prikrivala kaoda su mane. esto je ve iskusila da su je ba zbog tih njenih dobrih odlika brat i sestra vjeto

iskoritavali. Boljela ju je spoznaja da su odnosa u obitelji hladni, lani i izvjetaeni. Kao daotac i ona nisu pripadali istoj obitelji, toliko su se razlikovali od ostalih.

Otac se muio i radio od ujutro do uveer kako bi mogli bezbrino ivjeti. Nitko mu,meutim, za to nije bio zahvalan. Vjerojatno su svi osim Hilde smatrali da tako mora biti te daza to nisu potrebne rijei zahvalnosti. Iskoritavali su ga gdje su stigli. Uza sve to morao jetrpjeti da ga ena nemilosrdno tiranizira, da ga dvoje starije djece jedva zamjeuju ako im togtrena sluajno nije bio potreban novac.Gospoa Kroneck se rado oslobaala svih poslova i obaveza koji su joj se inili pretekim.Uvijek joj je polazilo za rukom da sav teret svali na tua lea. Poput svoje kerke Klarise vrlo

je voljela elegantne veernje haljine, igranke i rasko. Meutim, nisu imali mnogo novca,njihov je imetak bio prilino skroman. Moralo se stoga tedjeti gdje god se moglo. Na alost,

to se redovito inilo na krivom mjestu tako da se vjeito borila borba za ugodne stvari ivotakoje je gospoa Kroneck toliko, cijenila. San majke bio je da svoje keri dobro uda, a sina


11/67

GIGA

11

bogato oeni.Za Harija je bilo dobrih izgleda da se ta njena elja i ispuni.Na susjednom dobru Frienwalde ivio jJe gospodin Hallern sa svojom enom. Kako nisuimali djece, ve dulje je vrijeme kod njih stanovala njihova mlada neakinja Elza. Jo kaosasvim mala djevojica, ostala je bez roditelja. Od svoje majke naslijedila je milijun maraka, a

jednog e dana zacijelo postati i vlasnica posjeda Freienwalde. Elza nije bila ni zgodna niljupka, ve blijedo, prilino nezanimljivo bie. Ali gospodi Kroneck ta injenica nije nimalosmetala. Bitan je bio novac, a njega Hari nije smio propustiti. Njen sin je bio potpuno istogmiljenja, jer se ovakva prilika rijetko pruala. Bio je odmah spreman da se svojski potrudioko bogate nasljednice. Na svoj lakomisleni i neodgovorni nain znao bi rei sam sebi: Nemoram, biti bezuvjetno vjeran. Ta posvuda ima lijepih ena koje su voljne tjeiti mladognespretnog mua!Navodno se i Klarisi nedavno pruila povoljna prilika. Tek su prije nekoliko dana doznali da

je. susjedno umsko dobro Sudnitz dobilo novog vlasnika, vrlo bogatog i neoenjenpg mu-karca.Hans Dornau proveo je navodno nekolike godina na istraivanjima po Aziji i Africi te se sad

odluio posvetiti svojini sklonostima i studijama na ovom osamljenom mjestu. Stanovao je uvelikom umskom dvorcu. Vrijedno pokustvo, skupocijene teke tkanine, sagovi iumjetnika djela krasila su njegovu unutranjost. Gospou Kroneck se na vrijeme opirno;raspitala o svemu; tako da je bila upuena u sve pojedinosti. Izmeu ostalog je doznala daHans Dornau ima u Berlinu bogatog, neoenjenog ujaka iji e imetak takoer jednog dananaslijediti. Sve u svemu, bila je to sjajna prilika za Klarisu. Stoga je namjeravala poduzeti svepotrebno kako bi joj ker to prije postala njegovom enom. Znala je da joj nije preostalomnogo vremena za izbiranje.Klarisu je upoznala sa svojim planom i njena je ki bila sa svim sporazumna, iako jo nijepoznavala Hansa Dornaua. Ali njegov izgled nije bio vaan, glavnu ulogu igrao je novac.Tako su izgledale stvari na posjedu Kroneck kad je Marija Jung stupila na posao.Kad su majka i ker napokon zavrile razgovor o novoj kunoj pomonici, gospoa Kroneckizusti: Gospoin Dornau e nas uskoro posjetiti. Koliko znam, eli napisati veliko djelo o svojimputovanjima. Da nas ne bi moda prozreo, mogla bi mu prii kao kolegica i predstaviti mu sekao knjievnica. Tako bi to tvoje pisanje bar neem sluilo. Poslije emo ve lake, s njim.Najtei je poetak. Moda e vas zbliiti ba ta ista sklonost. Ja sam sa svoje strane uinilasve to sam mogla, a dalje preputam tebi. Iskoristit u tu priliku, majko, razumije se. .


12/67

GIGA

12

III Marijo, izvadite, molim vas, posteljinu! Marijo, prebrojte je li, srebrni pribor za jelo na broju! Gdje li je samo Marija? Opet je propala u zemlju.Vesam je dva puta pozvala zvoncem!- Brzo, Marijo! Gospoa Kroneck vas hitnu treba!

Napravite odmah obraun s mijekarom, Marijo! Vrlo mu se uri.Tako i slino brujala je kua cijelog dana. Mariju su neprestano gonili s jednoga kraja nadrugi. Ako je bila zaposlena u podrumu, hitno su je zvali na tavan, ako je bila, u kui, trebalisu je u vrtu. Svatko je imao pokoji zadatak za nju, a ako samo jednom neto nije bilo u redu,onda je zacijelo Marija bila kriva za sve. Njeni su dani zaista bili ispunjeni poslom, estomukotrpnim. U zoru je prva ustajala, a naveer su svi ve odavno spavali kad bi napokonkrenula na poinak. Od silna umora jedvase drala na nogama.Uza sav taj posao morala je podnositi hirove domaice, trpjeti Klarisine muice i braniti se odnasrtljivog Harija. Zaista joj nije bilo lako, svoj je kruh teko zaraivala.Budui da je ivot nije razmazio, Marijine su snage danomice rasleusporedo s tekim zadacima. Gospoa Kroneck je potajno sama sebi estitala na takomarljivoj i strpljivoj kunoj pomonici, voljnoj da izvri svaki nalog. Uivala je u lijepim ibezbrinim danima, jer je Marija pomalo preuzela sav posao na sebe. I dalje je ostala brza iljubazna kao i prvog dana. Iako ju je gospoa Kroneck muala i tiranizirala, bila je tiha iskromna. Vlasnik, posjeda divio se Mariji i esto ga je boljelo enino iskoritavanje nesretnogpoloaja mlade djevojke. Najvie mu je smetalo to se pri tom ponaala kao njena dobrot-vorka.Tako je prolo nekoliko tjedana. Marija vie nije vidjela svogneznanca. Nije znala da se na dan njenog dolaska u Kroneck i njihovog iznenadnog susreta uumi raspitivao u gostionici Kod stare lipe i u cijelom selu ne bi li to doznao o njoj. Alikao da joj se izgubio svaki trag. esto je mislila na njega, i te su joj misli uljepavale okrutnu

stvarnost njenog tunog ivota.Jo jedna okolnost inila je njen boravak na.Kronecku podnoljivijim. Hilda, najmlai lanobitelji, bila joj je privrena svom svojom mladenakom iskrenou. Kad god bi joj se pruilaprilika, zadravala se u Marijinoj blizini. Njenu neobinu marljivost, strpljenje i izdrljivostpromatrala je isprva sa uenjem i radoznalou, a to se poslije pretvorilo u divljenje.Bile su vrlo esto zajedno pa je tako Marija nenamjerno povoljnoutjecala na Hildu, iako se ova i dalje ponaala neotesano. Neprestano je traila priliku daizazove ponekog od ukuana. Marija je, meutim, opaala da svi ti nestaluci ne vesele Hildukao prije.Zbog toga joj se Marija jednog dana ljubazno obrati: Ne trudite se vie, gospoice Hildo, da preda mnom izigravate komediju! Znam da imate

dobro, meko srce. Vae neuglaeno ponaanje samo je neka vrsta samozatite bez koje steinae bespomoni.Hilda se namrti. Vi ste, Marijo, sanjar pa elite stoga i mene, crnu ovcu, silom pretvoriti u snjeno bijelo

janje. Dobro, mislite o meni to god elite. Isto tako imam i ja svoje miljenje o vama. Nadam se dobro nasmijei se Marija. Da li davam priznam to mislim o vama? Podsjeate me na Pepeljugu koju zla maeha injene dvije ohole keri prisiljavaju na najtee sluinske poslove. Iako ih ima previe,izvravate ih uvijek bez prigovora. Zaudo, i kod najteih poslova izgledate ponosno iotmjeno, pa kad vas takvu vidim, moram uvijek pomisliti na bajku o Pepeljuzi. Zato vas usvojim mislima vie ne nazivam Marijom ve Pepeljugom. ....

Upravo sam otkrila neto zanimljivo prekine je Marija. Sto?


13/67

GIGA

13

Da imate smisla za pjesnitvo. Glupost, ja i pjesnitvo! To se ne moe uskladiti. U ovoj je kui jedino moja sestrasposobna za neto takvo, pa alost, dosadbez vidljiva uspjeha. Vaa mi je majka rekla da je prilino cijenjena. eljela bi to biti! Pri tom se pravi vana kao da je na tom cijelom svijetu jedino ona

nadarena. Mene, jadnu, uvijek izabere za rtvu kada dovri jedno djelo. Tada mi ita svojapoetska nadahnua. Uas! Plai me ve sama pomisao da bi uskoro mogla dovriti neku novunovelu. Prisilila bi me da sate i sate sjedim kraj nje i divim se njenom umijeu. Otkako jesaznala da je novi vlasnik Sudnitza pisac, jo se s vie ara bacila na posao. On, dodue, pienauna djela, ali se Klarisa ponaa kao njegova kolegica. Uskoro e nas posjetiti na Kronecku.Neizmjerno me zanima kako e mu se predstaviti sa svojim sabranim djelima! Marija upitnopogleda Hildu: Zar ne volite svoju sestru?- Ne, vie je ne volim. Prije sam se trudila da je zavolim, ali je Klarisa uvijek bila takohladna i odbojna da sam napokon odustala. Pitam se da li uope nekog, volim? Moram zaistadobro razmisliti. Da, volim svog dobrog, starog oca. Kao sasvim mala djevojica, voljela sam

i svoju majku. Katkad me to boljelo, ali pustimo to! Uz oca zavoljela sam i vas. Kako se samopred vama stidim kad vam uza sav va posao i ja jo natrpam kakav zadatak samo da bihmogla ljenariti! Cijeli se dan uje: Marija ovamo, Marija onamo, Marija gore, Marija dolje!Zar vam to nikad ne dosadi?Marija odmahne glavom. Ne, volim svoj, posao i s veseljem ga obavljam.Tog se trenutka oglasi kuno zvonce, a Hilda odjuri da otvori vrata.Marija je sa smijekom gledala za njom kako silazi niza stepenice. Radovala se da ju je bar

jedno bie u toj kui iskreno prihvatilo. Bio je to lijep poklon, pomogao joj je snositi ponekubol, pokoju uvredu, jer njen ivot na Kronecku nije bio lak. Jednu stvar, meutim, nije moglatrpjeti: bezobraznu nasrtljivost Harija, koji joj se, usprkos njenom odlunom odbijanju uvijekiznova usuivao pribliiti.Znala je da se namjerava oeniti ElsomHallern. Hilda joj je povjerilada se svakog dana moe oekivati objavljivanje zaruka. Toliko neugodnije i odvratnije bilo joj

je njegovo nametanje.Kad je sloila sve rublje u ormar, izie iz sobe i uputi se u kuhinju. U predvorju ugledaelegantno odjevenog mukarca kako sluzi predaje svoju posjetnicu. Marija stane kao ukopana.Odmah je prepoznala neznanca. I on zastane ugodno iznenaen. Sve ove tjedne nakon svogpreseljena u Sudnitz uzalud ju je traio po cijelom oblinjem kraju, a sad je stajala ovdje prednjim, tu gdje ju je najmanje oekivao. Njegove oi zasjae i on joj se uljudno pokloni.Marija odvrati pozdrav, proe brzo-kraj njega i nestane u prizemlju.

* * *

Klarisa je s prozora vidjela kako su se kola zaustavila pred kuom. To je zacijelo novi vlasnik Sudnitza, majko! Nestrpljivo su oekivale slugu da najavidoljaka. Ima pravo, Klarisa! Friedrich, uvedite gospodina Dornaua u salon!Nekoliko minuta nakon toga Hans Dornau je upoznao sve lanove obitelji. Hildu su, dodue,htjeli izostaviti, jer je kao uvijek bila odjevena u prilino iznoenu haljinu, ali ona se unatozabrani progurala u primau sobu. Ni po koju cijenu nije htjela propustiti povijesni trenutakkad e se Klarisa prvi put sresti s novim

susjedom, S velikim je zadovoljstvom zakljuila da je njihov gost na sva Klarisina pitanjaodgovarao, dodue, pristojno, ali potpuno ravnoduno.


14/67

GIGA

14

Ve poslije nekoliko trenutaka Hilda je zakljuila da je Hans Dornau najzanimljiviji mladikojeg, je ikad srela. "Vrlo joj se svidio. Njegova neposredna ljubaznost simpatina pojava,preplanulo zanimljivo lice i iskrene, tople oi osvojile su odmah njeno srce.Poto se pozdravio s Hlldom, Hans ju je sasvim zaboravio, kao da uope nije bila prisutna.Ova ga loe i nemarno odjevena djevojka neskladnih pokreta nije nimalo zanimala. U svojim

je mislima bio bod lijepe neznanke koju je maloas sreo na stepenitu.Hilda je tako nesmetano mogla sve promatrati. Njen je otac Hansa pozdravio na svojuobiajen jednostavni nain. Hari je opet, govorei kroz nos, pokuavao ostaviti na njega to

jai dojam. Klarisi se pak inilo da je napokon svanuo njen veliki trenutak. uli smo, gospodine Dornau, da ste pisac i da sada, ovdje u seoskoj tiini namjeravateraditi na novom velikom djelu. Mi smo tako rei kolege, jer i ja se bavim pisanjem obratimu se smijeei. Vrlo je laskavo da me nazivate kolegom. ini mi se, meutim, da imate krive predodbe Omom zvanju. Bavim se zapravo naukom i piem samo struna djela, dok se vi oito bavitebeletristikom, zar ne?Klarisa potvrdno klimne, zatajivi da je ona zapravo knjievnik kojem nijedno djelo dosad

nije objavljeno. Ipak vas smatram kolegom i vrlo bih se radovala kad bi nam se eepruila prilika da izmijenimo misli. U ovdanjoj samoi imam, na alost, rijetko takvumogunost. Vi ste s vaih putovanja zacijelo donjeli bezbroj uzbudljivih i zanimljivihdojmova. Da, prilino toga sam doivio. Zato sam se i povukao u Sudnitz kako bih ovdje mogao tonesmetani je raditi. Velegradska me vreva previe sputava, osim toga mi tamo i drutveneobaveze ne doputaju dovoljno vremena za koncentraciju. To valjda ne znai da sad elite ivjeti poput pustinjaka? ubaci gospoa Kroneck. Nisam sklon takvu ivotu. Moj dananji posjet najbolji je dokaz da elim to breupoznati sve svoje susjede, kako bih s vremena na vrijeme mogao ugodno proavrljati uveselom drutvu. Nadam se da elo nas to ee posjeivali - upadno ponovo gospoa Kroneck. Shvaam to kao poziv, naravno, samo ako ne smetam uljudno odgovori Hans. Ni govora. Na selu se dvostruko veselimo svakome gostu. Stanujete li sasvim sami U Sudnitzu?. radoznalo upita Klarisa. Zasad stanujem, ali za nekoliko dana stie gospoa Fuchs koja e mi voditi cijelokuanstvo. im stigne nadam se da ete mi uzvratiti, posjet. Zar nemate nikakve rodbine? -ponovo upita Klarisa. Otac mi je umro prije osam godina, a majka dvije godine nakon njega Brat moje majke

jedini mi je roak.Hilda se samo povremeno ukljuivala u njihov razgovor, dok je Klarisa neprekidnim

pitanjima htjela privui svu panju na sebe. Ponaala se poput velike knjievnice te je Hansmorao pretpostaviti da je zaista veliko ime u knjievnosti. Svojim otrim pogledom Hilda je,

meutim, zamijetila da je njihov gost samo povrno sluao Klarisine rijei, dok mu je pogledstalno lutao prema vratima. Nije mogla ninaslutiti koga tako nestrpljivo oekuje, a Hans se cijelo vrijeme nadao da e se pojaviti lijepadjevojka koju je sreo na stepenitu. Smatrao je da i ona mora biti gost kue. Svim je srcem e-lio da mu je predstave.Ta mu se elja nije ispunila. Zadravi se jo nekoliko minuta U prijaznu razgovoru, Hans senapokon oprosti. Gospoa Kroneck ga je ljubazno pozvala da uskoro ponovo navrati. KlarisinVatren pogled dao je naslutiti s koliko je nestrpljenja ve sad oekivala taj posjet. Na rastankuim Hans obea da na to nee dugo ekati. Znao je da e ga srce ponovo brzo dovesti ovamo,

kako bi napokon naao priliku da upozna svoju lijepu neznanku.Domain ga je otpratio do izlaza. U predvorju Hans zastane, grevito nastojei da otegne


15/67

GIGA

15

razgovor. Pogledom je traio unaokolo, ali se Marija nije pojavila.Nije ni slutio da ona, odjevena u veliku bijelu pregau preko svoje jednostavne haljine, doljeu podrumu obire vrhnje iz posua s mlijekom.

* * *

Kroz podrumski prozor Marija je vidjela kako se Hans odvezao. Srce joj je uzbueno kucalo.Tko je on? Rado bi znala njegovoime; razmiljala je gledajui za kolima.Prozor kod kojeg je stajala odjednom se zamrai, a na njemu se pojavi par vitkih nogu. Marijadigne pogled i spazi Hildu kako sjedi na ogradici iznad prozora. Ah, vi ste, Hildo! Da, Pepeljugo! Najradije bih cipele uronila u mlijeko.Marija se tiho nasmije. To neete uiniti. Nisam ba sigurna. Samo pomisao da bih vam time zadala jo vie posla, odvraa me odtoga.

Kad bi vas netko uo kakve besmislice govorite, zaista bi mogao pomisliti da u glavinemate nita osim nestaluka, a zapravo me katkad, iznenadite ozbiljnim i razumnim mislima. Uvijek se pozivate na moj razum i ono malo dobrote to jo ivi u mom zlu srcu.Pepeljugo, imate neodoljiv nain da plemenito djelujete na moje misli i osjeaje. Katkad mito, meutim, zna i smetati. Ah, malone sam zaboravila zato sam zapravo dola. Imali smogosta. Jeste li ga vidjeli?-Marija se jo vie sagne nad posudu s mlijekom. Vidjela sam jednog mukarca kako odlazi kolima. Hm, jeste li ga pogledali? uporno je ispitivala Hilda; Povrno odgovori Marija sasvim kratko.- Trebalo je da to temeljitije uinite, isplatilo bi se. Izvrsna pojava. Zna-, te li tko je to bio?Marijino srce zakuca kao pomahnitalo, a crvenilo joj oblije obraze. Ne! jedva se uo njen odgovor. Bio je to.Hans Dornau, novi vlasnik Sudnitza. Mnogo mi se svia. ini se da jeizvanredan ovjek. Pomislite, proputovao je gotovo cijelu Aziju i Afriku. Bavi se naukom iupravo sad radi na velikom djelu. Zbog toga je i kupio Sudnitz da bi mogao raditi u tiini idaleko od gradske buke i drutvenih obaveza. Zacijelo je vrlo bogati pametan. Namjerava nasvom posjedu zasaditi mali botaniki vrt. Da ste ga samo uli priati! U naim kamenolomimanavodno ima okamenjenih algi i drugih biljaka. Slojevi ljuturnog vapnenca u naimbregovima dokaz su da su nae doline prije nekoliko tisua godina bile morsko dno. Vrlo jezanimljivo priao. Ali to vas vjerojatno uope ne zanima!

tovie, mnogo me zanima. Onda u vam najbolje ispriati sve redom. Kao prvo, Klarisa se strahovito dosaivala, aliglumila je veliko zanimanje i neprestano ga oblijetala otrcanim uzreicama da mu se moralosmuiti u glavi. eznutljivim je pogledom pogledavao prema vratima kao da oekuje da se izanjih pojavi netko tko e ga osloboditi te mune situacije. Mene, naravno, nije ni zapaao. Ali

ja mu to nimalo ne zamjeram i ne ljutim se na njega. Na njegovom se mjestu ni ja ne bihdrugaije ponijela. Jeste li napokon gotovi s tim dosadnim obaranjem vrhnja? Da, odmah. A to ete onda? Imam mnogo rublja za krpanje. Br! Dosadna li posla! uzvikne mrtei se Hilda.

Nijedan posao nije dosadan ako se radi s voljom.Recite mi iskreno da li zaista s veseljem obavljate svih tih tisuu stvari koje vam dnevno


16/67

GIGA

16

zadaju? upita Hilda ve napola slutei Marijin odgovor. Sasvim iskreno da potvrdi Marija. Hm, a to u sad ja raditi iz puste dosade?. Ne osjetite li katkad elju da se pozabavite neim korisnim? oprezno je upita Marija. Ah, cijeli taj ivot je prazan i dosadan, a najdosadniji je ovako jednolian posao kakav vi

danomice obavljate. Varate se prekine je Marija. Nema ljepe u ivotu do rada. A jednolian je samoonda ako se obavlja bez volje i radosti.Hilda odmahne glavom. Do vienja, Pepeljugo, postajete dosadni ree skoivi s prozora i nestane.

* * *

Kad je poslije Marjja s hrpom poderanog rublja sjedjela za ivaim strojem, odjednom se navratima pojavila Hilda. Promatrala je kako pod Marijinim spretnim rukama hrpa rublja postajesve manja.

- Je li teko ivali na stroju? upita radoznalo.Smijeei se, Marija odmahne glavom.Hilda je asak oklijevala, a onda se ponovo obrati Mariji: Htjela bih jednom pokuati. Hoete li mi pokazati? Rado! veselo odgovori Marija. Uskoro je Hilda sjedila za ivaim strojem, ozarenoglica od uzbuenja. Komad starog platna leao je pred njom. Isprva su avovi bili krivi, alipomalo joj je sve bolje polazilo za rukom. Ciknula je od radosti kad je napokon uspjela.Odmah je zatraila novi posao. Bila je tako zaokupljena ivanjem da je sasvim zaboravila nasve drugo. Kad je dolo vrijeme objedu, Hilda se iznenadila kako je vrijeme brzo prolo.Morala je priznati da se radei ovjek moe dobro zabaviti. Ponosno pogleda na pokrpaneplahte. Ovakvu ete mi plahtu staviti na moj krevet, Pepeljugo, kako bih mogla spavati navlastitim lovorikama.Tako je Marija sve vie vlastitim primjerom utjecala na Hildu. Marija je ak neopazice navelaHildu, na to da vie panje posveti svojoj odjei. Poela je osjeati da su rupe i mrlje nahaljini rune.Katkad bi, meutim, ponovo. bila neposluna i prgava. Tad, bi se rugala sama sebi, opirui setako Marijinu utjecaju. Ipak je na kraju uvijek pobjeivalo, dobro.


17/67

GIGA

17

IVNapokon je stiglo proljee sa svom svojom ljepotom. Miris jorgovana osjeao se i u kui, a naverandi je procvalo raznobojno cvijee.Nedjeljom poslije podne Marija bi imala nekoliko sati slobodno. Veinom je znala sjedili usvom sobiku uz otvoreni prozor, gdje bi popravljala svoje haljine i krpala rublje. Budui da

je imala nisku plau, nije mogla kupiti nita novo, pa je pomnopazila na svoju odjeu.Jedne je nedjelje vrijeme bilo tako lijepo da Marija nije dugo izdrala u sobi. Odloila jeivenje na stoli. U kui je vladala tiina. Gospodin i gospoa Kroneck otili su s djecom uFreienwalde. Namjeravali su se vratiti tek kasno uveer.Marija polako krene livadom prema umi. Lagano je koraala po mekom umskom tluduboko udiui mirisav zrak.Njeno najomiljenije mjesto bila je mala umska istina. Tamo je romonio izvor, a kamenjeobraslo mahovinom kao da je pozivalo na odmor. Sjela je pod visoku bukvu. Duboko udah-nuvi prekriila je ruke iza glave i svojim velikim oima gledala svjee zazelenjelo lie krozkoje bi tu i tamo provirila pokoja zraka sunca.Misli su joj polako odletjele natrag u prolost. Mnogo patnji i boli lealo je iza nje. Sudbina

joj je uskratila sreu i prisiljavala je da bude zahvalna hladnoj gospoi Kroneck to ju je uop-e zaposlila. Morala je ovdje izdrati, iako ju je Harijeva odvratna nametljivost uvijek nanovoponiavala. .Tad njenim licem preleti veseli osmijeh. Sjetila se Hilde. Draga, mala Hilda. Znala je da joj jeta djevojka iskreno sklona. Tako je imala bar jednog ovjeka koji ju je cijenio i volio.Ali smijeka ponovo nesta, a beznadna sjeta ponovo je obuze. Ako Hilda jednog dana dozna,da je Marijin otac bio optuen i osuen zbog ubojstva, nee vie htjeti ni uti za nju. Imat epravo da joj spoitne to prema njoj nije bila iskrena. Marija za jeca.Posvuda unaokolo vladala je tiina. Marija je mislila da je posve sama u umi i nije ni slutilada je netko ve due vremena potajno promatra.

Hans je tako

er elio proetati umom i tako je neujno doao do

istine. Kad je spazioMariju kako sasvim sama nepomino sjedi, zaustavi svoj korak i stane. Oi su mu bile uprte u

njeno lijepo lice.Marija spusti prekriene ruke i lagano se uspravi. Pogleda na sat. Preostalo joj je jo etvrtsata, a onda je morala kui.Tog se trena Hans pomakne i stupi korak naprijed. Ona prestraeno pogleda prema njemu.Nekoliko je minuto sjedila kao oduzeta bez snage da odvoji pogled s njegove pojave. Crvenilo

joj navre na lice. Oprostite, ali danas doista vie ne mogu proi kraj vas a da vas napokon ne oslovim obrati joj se Hans. Oprostite mi ako sam vas preplaio, nisam to nimalo elio. Kad sam vasugledao ovako samu, napokon sam se odluio da vam pristupim, ionako ve dugo s time

odugovlaim. Za vrijeme mog posjeta na Kronecku nisam, na alost, imao ast da vam mepredstave. Zacijelo, tamo boravite kao gost obitelji?Marija se brzo sabere, ivot ju je nauio da se snalazi u svakoj zgodi. Varate se, gospodine Dornau, nisam gost obitelji Kroneck odvrati to je moglasmirenije.Hans prie korak blie i stane pun potovanja pred Mariju. Pa vime poznajete! Odakle znate moje ime? ula sam za vas od gospoice Hilde. Zapravo smo ve stari znanci, iako ne znam kako se zovete ponovo zapone Hansrazgovor. Vidjeli smo se u Berlinu dan prije naeg prvog susreta ovdje u ovoj umi. Naalost, tada ste se odvezli autobusom prije nego to sam se snaao. Ali ako se ne varam, nae

je poznanstvo jo mnogo starije. Jeste li to zaboravili?Marijine usnice zadru.


18/67

GIGA

18

Ne, ne sjeam se. Zacijelo je to bilo vrlo davno. Malo vie od tri godine prekine je Hans. Odmah sam vas prepoznao. Nisam vaszaboravio za vrijeme svog izbivanja iz Njemake. Prije mog odlaska htio sam vam sepredstaviti, ali vam se nisam usuivao pribliiti. Vie sam se puta bio na to odluivao, aliuvijek uzalud. Vidjevi vas uvijek tako otmjenu i hladnu, ponestalo bi mi hrabrosti. Meutim,

sad kad me je predstavila gospoica, Kroneck, znate bar tko sam- Sad bih i ja volio vasupoznati. Kad ba elite zapone Marija ozbiljnim glasom rei u vam tko sam. Varate se akopretpostavljate da sam gost obitelji Kroneck. Ja sam njihova kuna pomonica. Kad ste mesusretali u onim otmjenim zgradama u Berlinu, odlazila sam sa satova svojih uenica koje sutamo stanovale.Na Hansovom licu pojavi se zbunjenost. Znao je to znai biti kuna pomonica. U nekim ih

je buama susretao, ali nijedna od njih nije na nj ostavila tako otmjen dojam. Marijina pojava,njen nain izraavanja, dranje, njeni, pokreti - sve je upuivalo na to da pripada drugojsredini.Koja li je sudbina tu djevojku dovela na njen sadanji poloaj? Jo trenutak je razmiljao, a

onda je ponovo upita: Ne smatrajte me drskim, ali bih elio znati kako ste doli do ovog namjetenja, Od neeg se mora ivjeti jedva ujno odgovori Marija. Nisam imala drugog izbora.Ovako bar na poten nain zaraujem svoj kruh. To za mene mnogo znai. IzbjegavajuiHansov topli pogled pun saaljenja, digne se polako s kamena na kojem je sjedite. Zacijelo vam nije lako obrati joj se ponovo Hans suzdranim glasom.Preko Marijinog lica preleti lagan drhtaj. Ona vrsto zagrize usnice i onda mu promuklimglasom prilino odbojno odvrati: Ne elim vie o tome razgovarati. Sad znate tko sam i najbolje zaboravite da ste me uopeovdje sreli- i upoznali. Vi esto navraate na Kronecki, a ja se nalazim potpuno izvan vaedrutvene sredine. Ako se sluajno i sretnemo negdje na stepenitu, molim vas, proite krajmene kao da me ne poznajete. U protivnom bih mogla imati velikih neprilika koje bi mioteale ionako teak boravak na Kronecku. Nadam se da me shvaate i da mi neete stvaratineugodnosti. Sad moram ii!Krenuo, je prema njoj kao da je eli zadrati. Marija mu jo jednom okrene svoje blijedo lice,pozdravi ga i brzo se udalji.Hans je jo dugo gledao za njom- Jadne li djevojke! ree tiho. Tad se odjednom, sjeti da jo nije doznao kako se zapravozove. Zamiljeno krene polako kui. Ako nita drugo, bar je znao gdje je moe nai: Ta jespoznaja djelovala na njega umirujue...


19/67

GIGA

19

VKad se Hans sa etnje vratio, kui, naao je brzojav slijedeeg sadraja:

Osjeam se vrlo slabo. Doi, molim te, odmah. Moram s tobom razgovarati o neemvanom. Ujak Justus.

Brzojav je stigao iz Berlina, a poslao ga je brat njegove pokojne

majke, ujak Justus. Hans pogleda na sat i zatim se brzo uputi do svog automobila. Ako odmahkrene na eljezniku stanicu, razmiljao je, stii e jo, na veernji vlak. Ujaku je zacijelo vrloloe, jer inae ne bi slao tako hitnu poruku.Nakon nekoliko minuta automobil je ve jurio prema eljeznikoj stanici. Tog se trenutkaHans sjeti da je sutradan pozvan na objed kod Kroneckovih. Zato naredi oferu da se odmahsa eljeznike stanice odvezena Kroneck te da. ih obavijesti kako je zbog bolesti svog ujakamorao , nagle otputovati.

* * *

Taksi se zaustavio u irokoj, otmjenoj ulici. Raskone palae nizale su se jedna do druge.Toliko udnovati je djelovala je meu tim zgradama mala vila usred prekrasnog ureenogvelikog vrta. Vrt je bio okruen visokim kamenim zidom koji je zauzimao dio plonika. Bila

je to vila Justusa Hartau, Hansovog ujaka.Dok se posvuda unaokolo gradilo kako bi se iskoristile visoke cijene zemljita i izvuklevrtoglave stanarine iz tih zgrada, stari gospodin nije dirao svoju vilu sakrivenu u tiini izavisokog zida. Nudili su mu goleme cijene za njegovo zemljite, ali uzalud. Mirno jeodgovarao da eli nesmetano proivjeti u svojoj vili do kraja ovog jo ionako kratkog ivota.Prije nekoliko dana grad mu je odredio posljednji rok do kojeg bimorao premjestiti zid kojiokruuje vrt kako bi bio u istoj ravnici s proeljima susjednih kua.Hansov je ujak bio neenja i pomalo udak. S njim u vili ivjela je samo jo jedna starija ena

koja mu je vodila kuanstvo i stari sluga iz Justusove mladosti. Rok koji mu je odredio gradtoliko je uzbudio ujaka da se istog dana razbolio. Stoga je i pozvao svog neaka Hansa da se s

njim posavjetuje.Hans ga je naao u najveem uzbuenju. Starac mu je objasnio da nee preivjeti ako mustranci prodru na njegovo zemljite i preklinjao ga da mu pomogne.Hans ga pokua smiriti savjetujui mu da jednostavno napusti vilu. Doi sa mnom u Sudnitz, ujae Justuse, tamo moe ivjeti mirno i povueno kako to ieli!Taj je prijedlog, meutim, jo vie uzbudio starca. Zar da on napusti svoju kuu, da izie naulicu, ili jo gore da otputuje u nepoznat kraj meu nepoznate ljude, on koji ve vie odesnaest godina nije napustio svoje zemljite! Zar se Hans ne sjea da on ne podnosi

nepoznata lica? Neka ga puste na miru! Ve esnaest godina stanuje u ovoj vili koju jenaslijedio od oca i eli poput njega jednog dana ovdje umrijeti.Otac ujaka Justusa bio je vlasnik eljezare kojom je stekao velikabogatstvo. Tu je eljezaru Justus kasnije pretvorio u dioniko drutvo i povukao se s poslova.U svojoj je mladosti ivio prilino raskono. Poznavali su ga po njegovim mnogobrojnimljubavnim pustolovinama. ivot je uivao u punoj mjeri. esto je putovao nebrinui se pri tom o poslovima oko eljezare.Kratko nakon smrti svog oca zadrao se due vrijeme u tvornici da za svoju sestru, majkuHansa Dornaua, i sebe sredi sve formalnosti oko nasljedstva. Nakon toga je, na veliko izne-naenje svoje sestre, urjaka i prijatelja., zapoeo svoj pustinjaki ivot.Njegova je sestra mislila da je promjeni njenog brata razlog neka nesretna ljubav. Prve

tragove ove promjene naslutila je jo za vrijeme pogrebu njihovog oca. Onda joj je povjerioda je jedna ena presudno ula u njegov ivot. Kasnije je ponovo sve porekao zahtijevajui od


20/67

GIGA

20

sestre da ga potedi svojim pitanjima. Postao je udak koji je zazirao od ljudi.Sad je Justus molio svog neaka da poduzme sve to je u njegovoj moi kako bi ga pustili namiru. Bio je ak spreman platiti gradu veliki iznos ako bi do njegove smrti zemljite pustili usadanjem obliku.Da ga umiri, Hans je pristao na sve ujakove molbe. Ali njegov trud i zalaganje bili su

uzaludni! Starac je bio izvan sebe. Tad ga Hans jo jednom pokua smiriti: .- Imam jedan prijedlog, ujae. Budui da si bolestan i da ne moe vie izlaziti iz kue, ostatu kod tebe sve dok ne sazidaju novi zid koji e biti u istoj ravnici s ostalim zgradama oveulice. Tek kad novi zid bude zavren, sruit emo stari. Tako nee vidjeti nijednog stranca.Preuzet u svu brigu oko gradnje na sebe i otputovati tek kad sve bude gotovo. Imat e samonekoliko metara manje za svoje etnje, ali na to e se brzo priviknuti.Hans je odmah dao dozvolu za poetak radova. elio se to prije vratiti u Sudnitz, jer ga jeneto poput magneta vuklo na posjed Kroneck.Kako novac nije bio u pitanju, radovi su brzo napredovali i za deset dana bilo je sve dovreno.Kad je i zadnji radnik napustio zemljite, Justus Hartau je ustao iz postelje i proetao pola satavrtom oslanjajui se na svog neaka. Cijelo je vrijeme jadikovao da su mu ukrali gotovo

polovicu zemljita.Uzbuenje oko gradnje toliko je oslabilo starca da je unatovrstoj konstituciji raunaosvojom bliskom smru. Zbog toga je Hansu najavio vaan razgovor. im otputuje, nainit u oporuku. Ti zna da si moj jedininasljednik, ali ipak postoji jo jedna osoba kojoj oporukom elim ostaviti dio svog imetkakako bih joj osigurao budunost. elim ti to ve sada kazati da ne bi poslije bio iznenaen ilismatrao da je posrijedi nekazabuna. Namjeravam joj ostaviti pola milijuna marake. Nadam seda e to preboljeti.Hans Dornau klimne glavom smijeei se. Ne razbijaj zbog toga glavu, ujae. Ionako imam dosta novaca. A sad paljivo sluaj ponovo zapone gospodin Hartau. U mojoj blagajni nai eposlije moje smrti srebrnu kutijicu. Doi da ti je pokaem! Justus Hartau otvori blagajnu;izvadi plosnatu srebrnu kutijicu i preda Hansu kljui. Dobro ga uvaj! upozori Hansa. Sa sadrajem kutijice postupit e poslije moje smrti po mojim odredbama. Unutra subiljeke koje e ti objasniti zato sam izmijenio svoj nain ivota i zato sam zapravo postaoudak. Isto tako e shvatiti razlog zbog kojeg nepoznatoj osobi ostavljam u nasljedstvoprilino veliku svotu novaca. Za sad jo ne bih govorio o tome da u vezi s time nemam natebe jednu veliku molbu.Gospodin Hartau je ponovo zakljuao kutijicu u blagajnu. Nekoliko je trenutaka zurio predase kao da mu se pred oima odigrava stravian prizor. Lice mu je bilo blijedo i upalo, a u,

oima mu se raspoznavao uas. Hans ga preplaeno pogleda. Ujae, to ti je? Je li ti pozlilo? Da pozovem lijenika?

Starac se trgne. Kako? to si me pitao? Jesam li neto rekao? Ne osvri se na moje rijei, malo samzbunjen. Ta me gradnja sasvim dotukla. Nisi nita rekao, ujae, ali si izgledao vrlo udno. Nisi bio nimalo nalik na sebe. O emu smo maloas razgovarali? prekine ga ujak. O jednoj osobi kojoj oporukom eli ostaviti dio svog imetka.Stari gospodin pogladi svoju sijedu kosu i stresavi se kao od neke jeze nastavi: Da, tono, o Mariji Jung. Tako se, naime, zove mlada djevojka kojoj namjeravam ostavitinovac. Htio sam onjoj razgovarati s tobom. ivjela je sa svojom majkom do prije godinu

dana u predgrau Berlina. Majka je umrla, a otac... Ujak je ponovo zurio pred sebe.Opaalo se na njemu da se svom snagom sili dovriti zapoeti razgovor.


21/67

GIGA

21

Da? upitno ree Hans. Ostala je bez oba roditelja, ivi sasvim sama. Nakon majine smrti prodala je ono malopokustva to je imala i preselila se u mali, skromni pansion. Mora, naime, znati da samunajmio privatnog detektiva kako bi me povremeno izvjetavao o boravitu te mlade djevojke.Prije nekoliko mjeseci nestala je netragom iz tog pansiona. Dao sam nalog mom detektivu da

je to prije pronae. Vrlo je iskusan i spretan te vjerujem da u uskoro doznati njeno novoboravite. im me o tome obavijesti, javit u ti gdje je i upoznati te s najnovijim tokom doga-aja. Nakon moje smrti proitat e biljeke iz srebrne kutijice i postupiti po uputama koje etamo nai. Obeaje li mi to? Svakako, ujae! Dobro. Zahvaljujem ti i pouzdajem se u tebe, Hans. Bez brige, ujae, Uinit u sve kako eli obea mu jo jednom Hans.Na starevom se licu zapaalo lagano smirenje. Oito ga je neakovo obeanje oslobodilosvih sumnji da bi mu elja mogla ostati neispunjena. Ne elim te vie due zadravati, vidim da si nestrpljiv. Zacijelo se jedva eka vratiti usvoj umski dvorac.

Poto se oprostio od ujaka, Hans odmah krene na put u Sudnitz. Bio je sretan to se vraakui. Neka nemirna enja tjerala ga je natrag. Bila je to enja za smeim oima, za ljupkomdjevojkom kojoj nije znao ni ime.Putem je razmiljao kakve bi to biljeke mogla sadravati ujakova srebrna kutijica. Kakve emu tajne otkriti nakon Justusove smrti? to znai ujaku ta djevojka Marija Jung? Da nije onamoda njegova kerka? Ili je moda bio nesretno zaljubljen u njenu majku? Da, moda jedjevojci htio osigurati budunost, jer je volio njenumajku. Marija Jung to ime nepoznate djevojte duboko mu se usjeklo u pamet. Znao je daga vie nikad nee zaboraviti.

* * *

Hansa je na eljeznikoj stanici doekao ofer. Odmah su krenuli u Sudnitz. Kad su stigli,Hans zamoli ofera da malo prieka; htio se to bre presvui i odmah odvesti na Kroneck.Znao je da se tamo moe pojaviti u bilo koje vrijeme. Ionako se morao ispriati zbog svogiznenadnog odlaska.etvrt sata nakon toga bio je ve na putu za Kroneck. Cijela je obitelj sjedila na verandi.Jedino Hilda nije bila prisutna. Dala je osedlati svoga konja Falau i nestala u umi. Gosta sudoekali s veseljem i ljubazno ga ponudili da sjedne. Kad im je objasnio, kako je odmahnakon povratka pourio na Kroneck da im se ispria zbog svog nedolaska na objed, Klarisa injena majka pobjedniki su se pogledale. Za vrijeme Hansova izbivanja Klarisa je bila

prilino neraspoloena, ali sad je sjala od sre

e trude

i se da pokae Hansu koliko ju jeobradovao njegov dolazak.

Za vrijeme njegovog boravka u Berlinu dovrila je ponovo jednu novelu. Nije se moglozatajiti da je glavni junak tog djela uvelike nalikovao na Hansa. Znaajnim je smijekom navi-

jestila svoje najnovije djelo. Mnogo drim do vaeg miljenja, gospodine Dornau. Voljela bih uti va sud kad -proitate moju novelu srdano mu se obrati Klarisa.Hans oprezno odvrati: Ne znam bih li se usudio donijeti ikakav sud o djelima s podruja lijepe knjievnosti. Isami znate da za to nisam mjerodavan, jer piem iskljuivo nauna djela. Ah, znam da ete ispravno ocijeniti vrijednost moje novele. Uvjerena sam da e vas

zanimati njen glavni junak. Moda e vam se neke njegove osobine initi vrlo poznate. I samomjesto radnje nee vam biti strano pokuavala ga je nagovoriti Klarisa.


22/67

GIGA

22

Hans ja uvidio da mu ne preostaje drugo nego da se pokori sudbini i proita novelu. Uzeo jeKlarisin rukopis, koji na svu sreu nije bio ba opiran, i spremio ga u dep. Pri tom je eznut-ljivo oekivao nee li se odnekud pojaviti njegova neznanka, ali uzalud. Nije joj bilo ni traga.Napokon je morao krenuti a da je nije ponovo susreo. Kad se opratao, gospoa Kroneck gapozove da doe sutradan na objed. To Hans prihvati s veseljem. Nadao se da e moda sutra

biti bolje sree i ugledati eljenu, jo nepoznatu djevojku. Moda e ak ruati za istimstolom.Ulazei u automobil, jo se jednom osvrne. Djevojke, nije bilo nigdje. Nije ni slutio da ga onaprati pogledom kako odlazi s prozora svoje sobice.Za vrijeme vonje Hans naredi oferu da zaustavi automobil. Iziao je iz kola sa eljom damalo proeta umom. Neto ga je vuklo prema istini gdje je nedavno sreo Mariju. Nadao seda e je tamo ponovo nai. Ali mjesto, je bilo prazno, nigdje ivog bia. Hans na trenutakzastane i zatvori oi. Nasloni se na bukvu ispod koje su prije nekoliko dana zajedno sjedili.Nekoliko je minuta tako nepomino stajao kad odjednom spazi izmeu drvea kako sepribliava djevojka na konju. Prepoznao je Hildu Kroneck i htio se brzo neopazeno povui, alibilo je prakasno. Hilda ga je opazila tako da nije mogao vie otii bez pozdrava. Hans krene

prema njoj.Pruila mu je ruku. Jeste li to doista vi ili va duh, gospodine Dornau? upita Hilda iznenaeno.Nije izgledala ba primamljivo, ali za tako mladu djevojku dobno je jahala. Njeno jahaeodijelo bilo je uniteno od vjetra i izlizano od starosti. Djelovala je runo i neuredno. Hans seudio to Hilda polae tako malo vanosti na odijevanje. Kapu je navukla duboko na elo takoda joj je sva kosa bila pokrivena. Izgledali je kao djeak. Vratio sam se danas poslije podne odvrati ljubazno Hans. Svi e se kod kue zauditi kad im ispriam da sam vas ovdje srela ree Hilda veselo. Neete nikog iznenaditi, jer se upravo vraam s Kronecka.Hilda skine kapu s glave, odjednom joj je postalo vrlo toplo. Uinila je to nagim pokretom,nimalo se ne osvrui na frjzuru. Kovrava kosa bila joj je sva raupana, ali je ovakodjelovala mnogo ljupkije i enstvenije. Hilda je bili ista suprotnost svojoj sestri, koja setrudila svim silama da djeluje to upadljivije. Djevojka zaueno upita Hansa: Ve ste bili na Kronecku, iako ste. tek danas stigli? Doputovao sam u tri sata, a oko etiri sam ve bio kod vas u posjetu. Kao dokaz, evoovdje je najnovija novela vae sestre koja eli da je proitam,. Izvue, rukopis iz svogdepa i proita naslov: Pod jarkim suncem, Ah! samilosno uzvikne Hilda. emu taj povik? upita je radoznalo Hans. alim vas, gospodine Dornau! Cime ste to samo zavrijedili?

Han? zagrize usnice. Ne smatrate li za posebnu ast to mi je vaa sestra dala da proitam njeno posljednjedjelo, a pri tom jo zatraila i moj sud o njemu?Hilda se naceri. Ne, ve kaznom. Nema nita stranijeg od njenog pjesnitva. Ja to mogu ocijeniti, jerpoznajem sva njena djela do u tanine. Najme, ja sam ta nesretna rtva koju uvijek prvuprivezuje na muila da bi joj zatim proitala cijelo svoje umijee.Hans se glasno nasmije. Vrlo ste otar kritiar. Kako vas samo alim to lp morale itati! Najbolje e biti da vam ukratko ispriam sadrajnovele. Tako u vam utedjeti taj mukotrpni posao. Znat ete dovoljno da o njemu moete

razgovarati s Klavisom, a da ne itate tu glupost. Zacijelo imale vanijeg i zanimljivijeg posla.Hans se jedva suzdravao da ne prasne u smijeh. .


23/67

GIGA

23

Zaista ste ljubazni! oh, pustite te uzreice gospodin Dornau. Meete mi slobodno rei to osjeate.Vjerojatno me smatrate jeziavim, zlobnim deritem. Samnom moete razgovarati iskreno.Znam dobro to sad mislite. Ali pokuajte se staviti u moj poloaj. Godinama podnosim da mesmatraju samo neznatnom sestrom nadarene spisateljice. Klarisa je to, naime, sebi utuvila u

glavu. Ali nije vano! Dakle, bili ste ve na Kronecku. Da mi je samo znati kakav vas tomagnet tamo privlai!Njegovo lice poprimi neprobojan izraz. Mora li to biti poseban magnet? Naravno nasmijei se Hilda- Zacijelo niste navratili da vam Klarisa dosauje svojimpjesnikim neznanjem. Moj vas brat jo manje moe privui svojim prilino uskim vidokru-gom. Otac je opet do uiju zaokupljen poslom i ima malo vremena za vas. Ostaje jo samomajka, ali nju odmah iskljuujem. A vi? Zar ste sebe sasvim zaboravili? zadirkivao je Hans. Jo nisam najnezanimljivija osoba na Kronecku- To sam, na alost, tek danas uvidio ree Hans ozbiljno.

Hilda zamahne biem kroz zrak. Vidite! Svojim ponaanjem ljudima pruam priliku da se na me naljute. I to je neto- Ipakima ljudi koji me cijene. Da, dobro ste uli. Tako ni i je i Pepeljuga danas rekla: Hildo, vi stezaista zlatan ovjek! A ako je to Pepeljugino miljenje, onda ono vrijedi jednako kao iodlikovanje. Pepeljuga? upita Hans zaueno. Naravno, vi ne moete znati o kome je rije. Nitko osim nje i mene ne zna da je takozovem. Ni ja dosad nisam mogla otkriti kakva ju je sudbina dovela na Kroneck. Znam jedinoda je Pepeljuga najvrednije i najbolje bie na naem posjedu. Vjerujte mi. Nisam dosad nigdjesrela tako plemenitu osobu.Hansovo srce zakuca kao ludo. Hildine rijei doarale su mu pred oi sliku lijepe neznanke.Kako bi o njoj to vie doznao, namjerno se prikazao sumnjiavim. Ne govorite gluposti! Kakva Pepeljuga? Zarzaista vjerujete u bia iz bajki.Hilda se igrala biem. Sasvim joj je izmakao napeti izraz njegovog lica.Pokatkad odgovori. Svako ne moe prepoznati takvo bie. Potrebne su za to dobre oi.Moja Pepeljuga je svakako dola iz bajke. Iako je vrlo siromana i kod nas ivi tekimivotomkune pomonice, u njoj vidim dobru vilu. Moete li uope predoiti Kako je teakivot kune pomonice? Ne, zaista ne mogu ree Hans.Hilda je zamiljeno gledala pred sebe. Ni ja to nisam znala dok nije dola Pepeljuga. Prava je sramota kakve sve poslove mora

obavljati ta jadna djevojka. U tome joj, na Kronecku ni izdaleka nije nitko ravan. Ali zatovam to sve priam? Ne znam ni sama. To vas zacijelo nimalo ne zanima. Jednostavno samsretna ako me netko uope eli sasluati. Ako jednog dana od mene postane podnoljivaosoba, morat u to zahvaliti samo svojojPepeljuzi. Volim je vie od svih ljudi. Ona mi je jedina prijateljica koju imam i kojoj se mogupovjeriti. Ponosna sam to to mogu rei. Moete sad o meni misliti to god elite.Hans joj ozbiljno pogleda u oi. Mislim da ste izvanredna- djevojka, gospoice Hildo!Hildi navre crvenilo na lice.Nemojte mi laskati! Dosad jo nikome nisam rekla koliko mi Pepeljugu znai. Za mene nijeobina bezimena djevojka kao za cijeli Kroneck, ve najbolji prijatelj.

Nadajmo se da e i ona jednog dana upoznati bolji ivot ree Hans.Hilda je gladila grivu svoga konja.


24/67

GIGA

24

To bi zaista i zavrijedila. Ali tko zna hoe li nai kraljevia da je oslobodi ovog zla.Rijetko se danas naie na potene mukarce. Danas prije enidbe svatko prvo pita za novac Moda ipak ima iznimaka,, gospoice Hildo ohrabri je Hans. Zovite me slobodno Hilda. To mi se vie svia, zvui mnogo iskrenije. A sad bih vasneto zamolila obeajte mi da neete nikome izdati ovo to sam vam upravopovjerila. Ne

znan ne bi li mi majka zabranila svako druenje s Pepeljugom kad bi doznala koliko sam jezavoljela kao prijateljicu. I sami znate da se protivi svakom obiteljskom postupku premaMariji. Sasvim ju je izbacila iz naeg drutvenog kruga. Vjerojatno zbog Klarise, jer jepepeljuga mnogo ljepa od moje starije sestre, Dakile, neete me izdati?Pruio joj je ruku. Obeajem da e ovaj razgovor ostati samo naa tajna. Nitko od mene nee doznati ni rijei umiri je Hans.Hilda srdano stisne njegovu ruku. Vi ste izvanredan ovjek, gospodine Dornau. Sad urim, kui. Ve je kasno. Zacijelo meve oekuju na veeri. Ionako sam se predugo zadrala. Vi znate majku kako se ljuti ako net-ko zakasni. To se, naravno, ne tie vas. Vi ste uvijek dobro doli na Kronecku.

teta, to ve morate ii. elio bih s vama i dulje porazgovarati. Zaista? Mislite li to iskreno? veselo upita Hilda. Zato da laem? I ja bih voljela da jo toj i trenutak mogu ostati, ali urim., Do vienja! Kad ete nasponovo posjetiti? Ve sutra sam pozvan na objed: Sjajno! Dakle do vienja! - Jo jednom mu vrsto stisne ruku, nasmijei se i kao vjetarodjuri na konju.Dok je gledao za njom, licem mu preleti smijeak. To mlado bie nije ni slutilo koliko.mu jesrce ispunilo radou priajui o njegovoj neznanki.


25/67

GIGA

25

VIMarija je doznala od Hilde da je Hans otputovao u Berlin, pa kad ga je sad spazila s prozorasvoje sobe, srce joj je ponovo uzbueno zakucalo. Na alost, nije imala vremena da se pre-pusti svojim mislima, ekalo ju, je mnogo posla koji je jo prije mraka morala obaviti.Prvo je otila u blagovaonicu po kutiju za kekse da je u smonici ponovo napuni. U trenutku

kad je stupila u blagovaonicu, na suprotna vrata proviri Hari i ue u sobu. Vrebao je cijelovrijeme da Marija naie, jer je uo majku kako joj je naredila da napuni kutiju svjeimkeksima. Zrak je bio ist i Hari je napokon namjeravao iskoristiti priliku; Marijina odbojnost

jo je vie uzbudila njegovu pohotu. Jo nikad u ivotu nije bio tako zaljubljen kao sad uMariju. uljao se zbog toga uvijek za njom, ekajui priliku da napokon ostvari svoje elje.Morao je, meutim, biti oprezan kako Elza Hallern ne bi nita doznala. Posrijedi je ipak bilavelika svota novca, a tu nikako nije smio propustiti. Sama pomisao na milijun maraka znalaga je toliko, uzbuditi da se jedva suzdravao. Ve sad je zamiljao raskoan, bezbrian ivotto ga oekuje. Ali u ovom trenutku bio je posve sam s Marijom, i to je morao iskoristiti.Kad je istodobno s Marijom stupio u blagovaonicu ree: Napokon mi se nasmijala srea da budemo nasamu, Marijo. Zato me se tako ustrajnoklonite? Zar sam vam toliko odvratan? Ili me se moda plaite? Ne klonim vas se, a ne znam ni ega bih se morala bojati odvrati Marija to je mirnijemogla. Kako samo ovako lijepa i mlada djevojka moe biti toliko odbojna i hladna? Zar jo neznate kako moje srce gine za vama? proapta Hari uzbuenim glasom. Ozbiljno vas molim da ovako ne govorite sa mnom. Ve sam vas nekoliko puta zamolilada mi svojim ponaanjem ne oteavate ivot na Kronecku.Marija uzme kutiju s keksima i htjede kraj Harija krenuti k vratima. On joj zakri put. . Marijo, vaom ete me hladnoom dovesti do ludila! Dovoljno ste se igrali sa mnom, Neizazivajte me vie! Mom strpljenju je kraj. Uskoro neu moi odgovarati za svoje postupke

vikao je Hari.Marija problijedi i osine ga pogledom punim prezira. Svaka vaa rije puna je najteih uvreda. To ne dolikuje mukarcu dobrog ponaanja prekori ga Marija. Ali, draga djevojko prekine je Hari emu te velike rijei? Ne mora vie potpaljivativatru, ona gori ve dovoljno jakim plamenom. Tvoj sam rob i ispunit u ti sve to zaeli!Razumije li me?Marija odstupi u siranu. Pustite me da proem! Prolaz u naplatiti, slatka djevojko! Traim samo jedan mali poljubac i nita vie. Zadanas u se i time zadovoljiti. Kad je uvidio da je na ovakav nain nee pridobiti, pokuao

je biti uljudniji. Budite mulo ljubazniji. Pokuajte! Vidjet ele koliko vam njenosti mogupruiti, Upoznat ete posve drugog Harija.Stajala je kraj njega poput zvijeri ulovljene u zamku. Na sreu, onda se dosjeti da moepobjei kroz dnevnu sobu. Brzim skokom priblii se vratima. Hari to nije oekivao.Iznenaen, stajao je nekoliko sekunda nepomino na istome mjestu. Onda pouri zu Marijomda je uhvati. Bila je bra od njega. Bijesna lica, koje je gorjelo od prezira, Marija istri krozdnevnu sobu u predvorje. Istog se trenu otvore vrata, a na pragu se pojavi Hilda. Upravo sevratila kui.Svojim pametnim, oima odmah je uoila to se tu dogaa. Ne prozborivi ni rijei, propustiMariju kraj sebe, zatvori vrata i uputi svom bratu pogled pun negodovanja. Makni mi se s puta, hou izii! -vikne Hari bijesno.

Hilda slegne ramenima. Ne,bi ti kodilo da bude malu pristojniji odgovori mu podrugljivo.


26/67

GIGA

26

Hari ljutito udari nogom o pod. Ne zadravaj, me, glupo derite! Nemam vremena da se s tobom nateem.Hilda ga sa smijekom pogleda. Odluila je da ga zadri sve dok Marija bude na sigurnom. Zar ti pristojnost oduzima toliko vremena? Makni mi se! ponovo bijesno povie Hari.

Hilda stupi u stranu. Izvoli, put je slobodan. Ali budui da si tako bezobrazan, neu ti kazati to ti poruujeElza Hallern.Hari zastane. Gdje si je srela? upita radoznalo. Na putu u grad. Bila je u kupovini sa svojom tetkom. A to ti je rekla? Vidi, vidi. sad odjednom ima vremena. Vie ti se ne uri? rugala se njegova sestra. Nemoj biti drska, Hildo! Dobro, dobro, ali prvo se ispriaj zbog svog nedostojnog ponaanja.Hari zagrize usnicu i napokon jedva promrmlja:

Neka ti bude. Oprosti mi to sam maloas bio preotar prema tebi. Ali kad se ovjekuuri... Da, kad se ovjeku uri! prekine ga Hilda. Elza ti poruuje da te oekuje sutra uetiri sata poslije podne. Hvala. Je li jo neto poruila? Hilda klimne. Mnogo toga. Ali to ne mora znati, jer e inae biti jo uobraeniji nego to ve jesi.Uvijek se govori da su djevojke tate, ali kad se vidi tebe, mora se posumnjati u tu uzreicu.Jednostavno ne shvaam kako se jedna pristojna djevojka moe uope u tebe zaljubiti. ini mise da jadna Elza vrsto vjeruje kako joj uzvraa sve njene osjeaje istom mjerom.Hari se nasmije. Zato da ne vjeruje? U ovaku bogatu nasljednicu svatko bi se odmah zaljubio.Hilda pogleda Harija svojim velikim oima. Onda se okrene na peti i ostavi sa samog.


27/67

GIGA

27

VIIIdueg je. dana Hans Dornau doao na ruak. Klarisa se dotjerala koliko je god bolje mogla iu svojoj bijeloj haljini izgledala je sasvim dopadljivo.I Hilda se uredila. Marija joj je pomogla pri izboru haljine, a savjetovala joj je i kako da sepoelja. Hans Dornau je zaueno pogledao svoju mladu prijateljicu. Sasvim se promijenila.

Dosad ju je smatrao runom, sada je, meutim, uvidio da je zapravo privlana, osebujnadjevojka. Potajno su izmijenili letimian pogled, dok je Hans vraao Klarisi rukopis njenenovele. Zar ste ve sve proitali, gospodine Dornau? upita Klarisa zaljubljenim pogledom. Velikim sam zanimanjem proitao kako ste moju nevanu linost pretvorili u savren likiz romana. Znai, prepoznali ste se? - uzvikne Klarisa.U nedoumici to da odgovori Hans pogleda Hildu u ijim se oima raspoznavao podrugljivosmijeh. Na nekim sam mjestima sasvim jasno zamijetio da ste me odabrali za uzor. Niste se pritom pridravali stvarnosti. Ja sam samo obian ovjek. Sve osobine koje ste mi u noveli pripi-sati kod mene zapravo ne biste mogli nai. Morali biste ih potraiti kod nekog drugogmukarca. Odvie ste skromni, gospodine Dornau. Moje pjesnike oi vide u ovjekovu duu vie'.idublje od ostalih ljudi.Hans ponovo oajniki pogleda Hildu. Vragoljastim mu je osmijehom odmah pritekla upomo. I ja sam vas odmah, prepoznala, gospodine Dornau. Klarisa mi je priitala svoju noveluim ju je dovrila. Smatram da je tono pogodila sve vae osobine. Jedino vam nikako neodgovara ona plavosiva kravata. Mislim da je ovo Klarisino najuspjenije djelo. I sam naslov

je pomno odabran: Pod jarkim suncem. Postalo mi je vrue dok mi je itala novelu.

Hans nije znao to da odgovori. Tog seasa na svu sre

u otvore vrata blagovaonice i svikrenu k stolu.

Gosta je ekalo mjesto izmeu domaice i Klarise. Njemu nasuprot, izmeu svoje ostaledjece, sjedio je domain. Hans se nadao da e napokon za objedom ugledati Pepeljugu, ali muse elja ponovo nije ispunila.Klarisa ga cijelo vrijeme nije putala na miru. Neprestano mu se obraala kojekakvimpitanjima ha koja je Hans uvijek pristojno odgovarao. Mnogo radije bi bio porazgovarao sHildom koja ja je bila znatno prirodnija i zanimljivija od svoje sestre.Hilda je zaudo bila prilino tiha i povuena. U krugu obitelji nije mogla govoriti kako je toinae uobiavala. Mrzila je taj prazan, laan ugoaj koji je vladao za vrijeme objeda. Nikadnije bila prijatelj besmislenih uzreica koje nisu sluile niemu, osim da se lake prebrodi

dosada.Nakon objeda svi su otili na verandu. Klarisa se izazovno naslonila na pleteni naslonja iprilino nametljivo oijukala s Hansom ponudivi mu mjesto nasuprot sebe.Hilda je opazila napore svoje sestre da oara Hansa, isto tako joj nije izmaklo da se Hansponaao pristojno, ali hladno.Ide mu na ivce, radovala se potajno.Poto je ispio kavu, Hari se oprosti od pristutnih. Zurio se u Freinvalde na tenis. Iskusnagospoa Kroneck shvatila je da je doao zgodan trenutak da Klarisu ostavi samu s gospodi-nom Dornauon. Potajno je naredila slugi da je pozove, i kad se on pojavio na vratima,gospoa Kroneck se brzo uputi k njemu i pogledom-pozove Hildu da je prati. Meutim, Hildaostane na verandi kao da nije opazila majin znak. Nije eljela pruiti Klarisi priliku da ostane

sama s njihovim gostom. Slutila je da on ba ne ezne za tim trenucima te je ostala mirnosjediti na svome mjestu.


28/67

GIGA

28

Hans je cijelo vrijeme razmiljao kako da se otrese nametljive Klarise, elio se kod Hilde jovie raspitati o Pepeljuzi i sad je traio priliku kako da to to spretnije izvede, a da ne budeprevie upadljivo. Osim toga nije htio povrijediti Klarisu, iako mu je bila vie nego dosadna.Napokon mu sine spasonosna zamisao. Upita Klarisu za knjigu o kojoj su razgovarali zavrijeme objeda i zamoli je da mu je pokae. Klarisa je ve htjela poslati Hildu po nju, ali se

sjetila da ju je zakljuala u svoj pisai stol, kamo nitko nije imao pristup, pa nije bilo druge noda se sama potrudi.Hans i Hilda ostali su napokon sami na verandi! ini mi se da se prilino dosaujete, gospoice Hildo ree -smijeei se Hans. Nimalo. tovie, razgovaram sama sa sobom. Nije li to dosadno? zadirkivao ju je Hans. Nikako. Razgovaram samo o vrlo zanimljivim stvarima.Prije nego to je mogao odgovoriti, na njegovom se licu odjednom pojavi napet izraz. Hans seuspravi i stane netremice gledati prema gospodarskim zgradama. Otud se pribliavala jednadjevojka.Hilda je uoila da su mu se oi proirile i zabljesnulo. Od silnog uzbuenja ona zadri dah.

Napokon poluglasno ree: To je moja pepeljugi, gospodine Dornau. Nije li lijepa? Zar vas ne podsjea na zaaranukraljevnu?Hans prijee rukom preko oiju. Niste je mogli bolje nazvati ree i ponovo pogleda prema Mariji. Njegovi su poglediimali neku udnovatu snagu. Pribliavala se i pogledala Hansa ravno u oi. Val krvi navre joju obraze. Hans se pristojno nakloni. Marija preplaeno pogleda niz verandu, ali ugledavisamo Hildu, klimne na pozdrav i pouri u kuu.Hildi nije nita izmaklo. Njeno je mlado srce glasno kucalo. Osjeala je kao da je tog trenutkadoivjela neto prekrasno. Kako god je odbojno djelovalo proraunato udvaranje njenog brataElzi Hallern, tako ju je dirnuo taj nijemi, ali ipak rjeit prizor izmeu Marije i Hansa.Kad je Marija nestala, Hilda mirno ree: Vi poznajete Mariju zar ne?Hans se lecne. Nije htio priznati, a opet nije ni mogao lagati pogledu Hildinih iskrenih oiju. Da, nekoliko sam je puta sreo. Bili su to kratki, sluajni susreti. Ne znam ni kako se zove.Moete li mi to rei, Hildo? Marija Jung.Hans se trgne. To je bilo ime koje mir je spomenuo njegov ujak. Zar je to ta ista Marija Jungkojoj je njegov vijak namjeravao ostavitipola milijuna maraka? Marija Jung? upita naglo.

Hilda ga zaueno pogleda.- to je, gospodine Dorhau?

Qn obrie elo. To je udnovato, vrlo udnovato! Hildo, moete li mi rei je li majka gospoice Jungumrla otprilike prije godiimi dana?Hilda klimne. Da, prije malo vie od jedne godine, Je li gospoica Jung prije svog dolaska na- Kroneck stanovala u nekom pansionu uBerlinu? Jest. Sve dok je moja majka nije-zaposlila, stanovala je u malom jeftinom pansionu upredgrau Berlina.

Dakle, ona je! uzvikne Hans Ugledavi Hildine zauene oi, smijeei se nastavi: Ne smijete se uditi mom ponaanju, Hildo. Zasad vam jo ne mogu nita objasniti. elim


29/67

GIGA

29

vam samo rei da je Marija Jung osoba.za koju se moj ujak uvelike zanima, ne znam kojegrazloga.Vjerojatno je poznavao njene roditelje. Rekao sam vam sve to znam. Htio bih vassamo zamoliti da o tome nikome ne govorite. Budite bez brige, gospodine Dornau! I ja bih vas zamolila da nikome ne povjerite dapoznajete gospoicu Jung. Samo biste joj oteali njen boravak na Kronecku.

Ni po koju cijenu! Nakon svega to sam doznao od ujaka Justusa o toj mladoj djevojci, ada nisam znao da je ona Marija Jung, prilino sam utuen to sam je naao ovdje kao kunupomonicu. Jednostavno ne mogu vjerovati da je to njena ivotna okolina.Hilda klimne. Otkad sam je prvi put vidjela, odmah me je to zaudilo. Iako je nadasve skromna, unjenom biu lei nopisiva otmjenost.Hans je zamiljeno gledao preda se. Moram obavijestiti svog ujaka. Mnogo se zanima za tu djevojku.Hildi nije izmaklo da ni Hansovo zanimanje za Mariju nije bilo nita manje, ali mu to nijehtjela rei. Tog su setrenutka zauli Klarisini koraci na stepenitu. Moja sestra! - proape Hilda i zapone odmah govoriti kako ove godine cvijee osobito,

dobro uspjeva. Njena je mala preplanula ruka klizila preko arenih glavica mauhica koje surasle u sanducima za cvijee. Hans jeodmah prihvatio taj razgovor. Tad se pojavila Klarisa.Tek to je, sjela, Fridrih proviri na vrata i javi Hildi da je zove majka.Klarisi nije mnogo pomoglo to je napokon ostala sama s gospodinom Dornauom. Bio jevidljivo rastresen i ubrzo se oprostio.U predvorju je susreo Hildu. Oito ga je ekala. Pozdravivi je tiho ree;- Hildo, molim vas, ne razgovarajte s gospoicom Jung o ovome to sam vam povjerio! Neznam bi li moj ujak bio time sporazuman. eli ostati u potpunoj tajnosti. Usprkos vaojmladosti, vi ste vrlo razumni i osjeam da se mogu na vas osloniti. ini mi se da moramo jomnogo uiniti u korist gospoice Jung. Slaem se potvrdi Hilda.. Nastojat u da svakog poslijepodneva izmeu etiri i pet sati budem na umskoj livadi kodizvora gdje smo se sino sreli. Moda vas jednom u to vrijeme put dovede opet tamo. vrsto vjerujem da u biti tamo u odreeno vrijeme. Moete biti bez brige. Sto mipovjerite, ostaje samo naa tajna. Hvala vam, Hildo. Do vienja!Zatim ue u automobil i odveze se kui razmiljajui o Mariji Jung.

* * *

Otkrie da je njegova lijepa neznanka djevojka o kojoj je njegov ujak priao s toliko

tajnovitosti, uvelike je uznemirilo Hansa.im je stigao kui, zapone pisati ujaku:Dragi ujae Justuse, sluajno sam danas doznao da na susjednom dobru Kroneck kao kunapomonica radi mlada djevojka po imenu Marija Jung. Tamo je od oujka. Prije malo vie odgodinu dana ostala je bez svoje majke. Donedavno je stanovala u jednom pansionu, u Berlinu.

Vjerojatno je to mlada djevojka za kojom traga i koju si ukljuio u svoju oporuku.Na alost, ivi pod vrlo tekim i jadnim uvjetima koji ne odgovaraju njenom stupnju

obrazovanja. Budui da joj u

Documents

Mahler Hedwig - Pepeljuga