Filološki fakultet

Banja Luka

Seminarski rad

Seminararbeit

Naziv predmeta: Njemačka književnost 18-og vijeka

Prof. dr Ljiljana Aćimović

Student: Tijana Grujić Maj 2014. god

2

Sadržaj:

Patnje mladog Vertera(Die Leiden des jungen Werther)

1. Johann Wolfgang von Goethe.............................31.1. O romanu uopšteno....................................41.2. O ovom romanu........................................41.3. Kratak sadržaj djela.................................51.4. Analiza likova.......................................61.5. Verter ..............................................61.6. Lote.................................................71.7. Albert...............................................71.8. Ostala obilježja djela...............................71.9. Razlog Verterove patnje i samoubistva................8

Emilija Galota(Emilia Galotti)građanska tragedija

2. Gothold Efraim Lesing(Gotthold Ephraim Lessing)........92.1. Gotšedova jedinstva(vremena, mjesta i radnje).......102.2. Kompozicija drame...................................102.3. O tematici..........................................112.4. O likovima..........................................13

Prometej(Prometheus)

3.Himna....................................................14

3.1.Forma..................................................14

3.2. Sadržaj...............................................14

Zaključak i izvori......................................16

3

1.Johann Wolfgang von Goethe

Johann Wolfgang von Goethe (28.8. 1749. - 22.3.1832.) je njemački književnik, filozof i naučnik. U svojoj mladosti se priključio književnom Sturm und Drang pokretu i sa svojim romanom Patnje mladog Vertera te dramom Faust pomogao njemačkoj i evropskoj književnosti da iz neo-klasicizma prijeđe u romantizam.Gete je rođen u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj. Njegov otac bio je važna i poštovana ličnost, i lično je nadgledao obrazovanje svog sina u početku. Gete je studirao pravo na univerzitetu u Lajpcigu 1765, zatim 1770. na univerzitetu u Štrasburgu, uz prava pohađa i botaniku, hemiju, anatomiju itd. U Štrasburgu upoznaje Herdera, koji se već proslavio kritičkim spisima. Pod njegovim uticajem, Gete počinje da se interesuje za poeziju narodnog predanja i za njemačku nacionalnu prošlost.Ubrzo se uklapa u pokret Sturm und Drang.

Godine 1771. radi u Frankfurtu kao advokat gde izdaje i književni časopis Gec fon Berlihingen(Götz von Berlichingen). Odlazi 1772. godine, jer oseća da remeti mir između svog prijatelja Kestnera i njegove vjerenice Šarlote Buf. Ta epizoda, vjest o samoubistvu njegovog pozinanika Jeruzalema, i događaj kada mu je rečeno da izbjegava kuću trgovca Brentana sa čijom je ženom volio da svira, dali su mu građu za prvi roman. Roman „Patnje mladog Vertera“ izdaje 1774. godine, i on mu donosi svjetsku slavu. Završava „Geca“. Iste godine se vjeri sa Elizabet Šeneman (Lili iz njegovih pjesama) i odlazi zauvjek iz rodnog grada. Na poziv Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara, otišao je 1775. u Vajmar gde je obavljao niz političkih poslova. Na posljetku je postao vojvodin glavni savjetnik. Uskoro dovodi Herdera, zatim i Šilera. Vajmar postaje značajno duhovno stecište Njemačke. Upoznaje Šarlotu fon Štajn kojoj posvećuje 1700 pisama. Od 1786. do 1788. putovao je Italijom i upravljao vojvodskim pozorištem Vajmara. U to vreme je završio „Egmonta“, pretočio u stihove „Ifigeniju“ i započeo „Torkvata Tasa“. Učestvovao je u ratu protiv Francuske. U narednom periodu sklopio prijateljstvo sa Fridrihom Šilerom koje je potrajalo do 1805. Oženio se Kristijanom Vulpius 1806. Od 1794. posvetio se isključivo pisanju, i nakon niza neprevaziđenih djela, preminuo je u Vajmaru 1832.

4

1.1. Roman

Ime Roman označavalo je prvobitno svaki spis pisan na romanskom jeziku. Porjeklo romana nije dovoljno objašnjeno. Neki ga teoretičari izvode iz helenističkih proznih književnih djela koja su obrađivala ljubavnu problematiku, neki iz srednjovjekovnog tzv. viteškog romana i iz pikarskog romana, dok neki ukazuju na vezu između romana i filozofije, te već Platonovu priču o Atlantidi smatraju prvim romanom u evropskoj književnosti. Bez obzira na ta neslaganja, koja su rezultat različitog shvatanja romana kao književne vrste, prevladava mišljenje da je roman u pravom smislu rječi tvorevina novog vjeka i da se u njemu javlja nov odnos prema životu i svijetu, takav odnos kakav se u istoriji ljudskog duha pojavljuje s renesansom. Roman je slobodniji u izrazu i kompoziciji, sklon kritičkom odnosu prema tradiciji i okrenut prema pojedincu i njegovoj osobnoj sudbini.

1.2. Patnje mladog Vertera(Die Leiden des jungen Werther)

1774. izlazi prvo izdanje ovog djela s kojim Gete postaje i planetarno popularan i poznat.

1787. druga verzija romana bez slova –s u naslovu djela.

Patnje maldog Vertera su jednim djelom i autobiografksa knjiga, Goethe je temu dijelom preuzeo iz života Carla Wilhelma Jerusalema, a dijelom iz vlastitog života. Jerusalem je Goetheov prijatelj sa studija u Leipzigu koji se ubio zbog nesrećne ljubavi prema kćerki svog poslodavca, i prema njemu je nastao lik Werthera. Lik Lotte je dijelom nastao prema Charlotti Buff, a dijelom prema Maximiliani la Roche, dok je lik Alberta nastao po uzoru na njegovog prijatelja Johanna Cristiana Kestnera, Charlottinog zaručnika.

Usljed velike popularnosti djela većina momaka u svojim dvadesetim i tridesetim godinama bili su obučeni poput Vertera, a naišao je i val samoubistava.

Stoga se u pridodatom predgovoru drugog izanja knjige iz 1787. apeluje na čitaoce da ne sljede Verterov primjer.

5

Patnje mladog Vertera je lirski tj. sentimentalni roman, a takođe spada u grupu romana u pismima- Briefroman.

Govori o subjektivnim događajima i pisan je u ja formi.

Roman ima i predgovor i fiktivni pogovor izdavača romana kojeg čine pisma iz zaostavštine.

Radnja u romanu traje oko godinu i po tj. tačnije od 4.maja 1771. do 25.12.1772. dan kad je Verter počinio samoubistvo, imamo dakle sva 4 godišnja doba kroz koja možemo pratiti i događaje i emocije u romanu.Knjiga obiluje i opisima prirode, kao i male djece koja su simboli nevinosti i dobrote.

Takođe važnu ulogu imaju i lektire koje Verter čita u romanu, a to su Homerovi spjevovi, Emilija Galoti(koja je pronađena na stolu nakon njegove smtri) i pjesma Die Fruhlingsfeier od Klopštoka koja je bila veoma popularna u to vrijeme, a u romanu on prevodi i Osijana i te prevode čita Loti.

Poslije izdavanja Vertera nastaje veliki broj djela po uzoru na ovo kao što su: Friedrich Nikolai Die freude des jungen Werther

(satirični roman sa srećnim krajem)

Johann Martin Miller- Siegwart

Jakob Michael Reinhold Lenz- Der waldbruder itd.

1.3. Kratak sadržaj djela

Mladi pravnik Verter(Werther) dolazi u gradić u koji ga je poslala majka na rješenje nasljedstva. Na balu upoznaje Lotu(Lotte). Iako zna da je zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Kad se Albert vratio s putovanja Verter se s njim sprijateljio i njih troje provode srećne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okoline. Za rođendan Verter dobija jedno izdanje Homera kojeg obožava i vrpcu s Lotine haljine koju je nosila kad su se upoznali. Verterova ljubav prema Loti svakim danom bivala je sve jača. Kako ne bi narušio sklad među zaručnicima verter odlazi. Da bi zaboravio Lotu, on postaje radi kod jednog diplomante.

6

Našavši se u jednom visokom društvu biva povrijeđen. Jasno su mu pokazivali da je nepoželjan i on daje otkaz. Stupa u službu kod jednog kneza, ali je romantični mladić teško podnosi i uskoro napušta službu. Neuspjehom u pokušaju da nađe zadovoljstvo u poslu, povećava se ljubav prema Loti, koja se u međuvremenu udala za Alberta. Verter se vraća u gradić u kojem je upoznao Lotu. Stanje uskoro postaje neizdrživo. Albert naslućuje Verterovu ljubav prema Loti, a ona počinje uviđati da ni njena osjećanja nisu tako bezazlena. Između Vertera i njegove okoline grade se nesporazumi i Lota bi se iz te situacije htjela izvući, ali ne zna kako. Ona naređuje Verteru da nekoliko dana ne dolazi. On razmišlja o samoubistvu i sada izvršava svoje posljedne pripreme. Vraća se još jednom Loti i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa ona se pribere i daje Verteru do znanja da ga više ne želi vidjeti. Verter posuđuje Albertov pištolj i iste noći izvrši samoubistvo. Njegova smrt pobuđuje opštu žalost. Sahranjen je na mjestu koje je sam odabrao, između dvije lipe. Na posljedni ga je počinak ispratila Lotina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a sveštenika nije bilo.

1.4. Analiza likova

1.5.Verter(Werther)

Werther je veliki romantičar koji se rado prepušta svojim mislima i uranja u svoj svijet intenzivnih emocija i razmišljanja. Neponovljiva prirodna ljepota reflektira se u Verterovim slikama, dok se Verterova trenutna osjećajna odražavaju u prirodi u vidu godišnjih doba koja on dočarava opisujući razne pejzaže u svojim pismima. U snažnoj je opoziciji prema strogim, gotovo nehumanim, materijalističkim stavovima racionalista, i želi uvjeriti svijet u ispravnost romantičarskog razmišljanja. Zapravo je prilično svojeglav i postupa instinktivno i hirovito, bez ikakvog sluha za savjete ljudi koji ga okružuju i nastoje mu pomoći. Smatra se neshvaćenim genijem i u tome uvjerenju nalazi opravdanje za svoje samovoljno ponašanje. Braneći svoje utopističke stavove, često je u sukobu s okolinom. Vertera je upropastila njegova naglašena osjećajnost i nemogućnost adaptacije okolini u tolikoj mjeri koja

7

bi mu omogućila opstanak. Na sličan je način doživljavao umjetnost, gdje stvara isključivo prema vlastitom nahođenju, a odbacuje bilo kakva pravila. Silina osjećaja dovela je njegov nervni sistem do preopterećenja i na kraju gubi sposobnost zdravog rasuđivanja i zapada u beznađe te jedini izlaz vidi u smrti.

1.6.Lota(Lotte)

Ona je oličenje ženstvenosti, lijepa je, nježna, nedužna, iskrena. Sve njezine osobine garantuju da će biti odana žena i požrtvovna majka. Sposobna je pružiti sve što od nje traži društvo u kojem živi. Odanost Albertu i poštovanje zadane riječi dovodi Lottin lik do savršenstva.

1.7.Albert

Mlad, lijep, pametan, obrazovan, drag, i njegova ljubav prema Loti daje mu potpuno pravo na nju. Veoma mudro je spoznao da je nesigurnog, ali privlačnog suparnika bolje imati za prijatelja nego za neprijatelja. Dokazao je Loti da je on onaj pravi koji će je zauvijek štititi.

1.8.Romantičarska obilježja u djelu:

U većini slučajeva osjećanja prevladavaju razumom. Plemići i građani su u djelu izmiješani iako nisu izjednačeni, ali se ipak vidi da nisu tako strogo odvojeni. Ima mnogo opširnih i detaljnih opisa prirode, Verter puno više priča o svojim osjećajima i duševnom stanju nego o događajima koji se dešsavaju oko njega. Verter samoubistvo smatra junačkim djelom, a da je djelo klasicističko on bi vjerojatno ubio Alberta, a ne samoga sebe.

Wertherove patnje:

8

1. Ljubav prema Loti i njezina neostvarivost

2. Neuklapanje u društvo i nerazumijevanje društvanih normi

Dodatni uzroci ubistva:

1. Poznanstvo s seljakom koji je bio zaljubljen u svoju gospodaricu, i u početku je bio zadovoljan, ali kada ga sljedeći put vidi on je nesrećan i očajan zbog neuzvraćene ljubavi, a Verter ga na kraju nalazi na sudu kako ga optužuju za ubistvo iste gospodarice

2. Upoznavanje sa pisarom koji je poludio zbog neuzvraćene ljubavi prema Loti. Verter je bio uvjeren da će ga njegova neuzvraćena ljubav ili pretvoriti u luđaka ili da očajan na kraju ubiti Lotu.

9

2. Gothold Efraim Lesing(Gotthold Ephraim Lessing)

Gothold Efraim Lesing (22.1. 1729. — 15.1. 1781) je bio njemački pisac, kritičar i teoretičar umjetnosti, jedan od najznačajnijih pobornika evropskog prosvetiteljstva.

Djelom „Laokon ili o granicama slikarstva i pesništva“ postavio je temelje moderne estetike. Nakon završene niže škole u Kamjencu, i srednje škole u Majsenu, Lesing je studirao teologiju i medicinu u Lajpcigu.

Od 1748. do 1760. godine živio je prvo u Lajpcigu, a potom i u Berlinu, gde je radio kao urednik i recezent za njemački časopis.

Godine 1752. Lesing je magistrirao na univerzitetu u Vitenbergu, da bi nakon magistrature nakratko radio u Breslau, pa se 1765. godine opet vratio u Berlin. Berlin ponovo napušta 1767, odlazeći za Hamburg, gde će tri godine raditi kao dramaturg i savetnik u njemačkom Narodnom pozorištu.

1770. godine Lesing radi i kao bibliotekar u Volfenbjutlu, ali se tu nije dugo zadržao nego je već 1775. otputovao u Italiju, kao pratnja princu Leopoldu. 1776. godine se oženio Evom Kjunig, koja je dve godine kasnije umrla nakon porođaja. Dok je obilazio vinarije Braunšvajga, samo tri godine nakon ženine smrti, 15. februara 1781. godine, u svojoj 52oj godini života, i Lesing će napustiti ovaj svijet.

Lesing je autor prve njemačke građanske drame " Miss Sara Sampson", kojom je razbio monopol francuske klasicističke drame i oborio shvatanja da problemi običnih građana ne mogu biti predmet tragedije.

2.1. Gotšedova jedinstva vremena, mjesta i radnje

10

Djelo Emilija Galota u pojedinim djelovima odstupa od Gotšedovih pravila tragedije tj. drame. Glavna junakinja ovog djela pripada nižem društvenom staležu što odstupa od Gotšedovog pravila da likovi u tragedijama moraju biti plemenitog porjekla, on je ovo vidio kod Aristotela, ali ga je pogrešno shvatio jer je Aristotel smatrao da njiohova pojava treba biti plementia, a ne nužno i porjeklo.

Gotšedovo pravilo o jedinstvu mjesta, a to je da se drama može odigravati samo na jednom mjestu bez promjene prostorije i sobe, nije ispunjeno jer se ova drama odigrava na više mjesta- princov kabinet, prostorija u kuci Galotovih i dvorac za zabavu, ali je ispunjeno u tom smislu da se djelo odigrava samo u Italiji.

Jedinstvo vremena je ispunjeno, radnja u drami traje jedan dan, od otvaranja pisama u princevom kabinetu do Emilijine smrti u dvoru za zabavu.

Jedinstvo radnje je ispunjeno tj. imamo samo jednu glavnu radnju, a to je Emilijina čast. Pored ove postoje i sporedne radnje.

2.2.Kompozicija drame

Ova drama se sastoji iz 5 dijelova:

UVOD(Einleitung) PRVI ČIN

ZAPLET(Steigerung) DRUGI ČIN

VRHUNAC(Hochepunkt) TREĆI ČIN

USPORAVANJE(Peripetie) ČETVRTI ČIN

RASPLET(Katastrophe, Rettung, Losung) PETI ČIN

2.3.O tematici

PRVI ČIN

11

U prvoj sceni princ dobija pisma u svom kabinetu, među kojima je i pismo neke Emilije( ne Emilije Galote) koje ga podsjeća na nju.

Nedugo potom kod princa dolazi Konti(Conti) , koji je bio slikar, sa portretima, na prvom je princova bivša ljubavnica Orsina, a na drugom je Emilija i tim portretom princ biva oduševljen.

Ovdje saznajemo da je Orsina stigla u grad, a Marineli(Marinelli) govori pricu da se grof Apiani(Graf Appiani) ženi upravo sa njegovom Emilijom, princ pada u očaj kad čuje tu vijest, priznaje mu da je zaljubljen u Emiliju i zajedno sa Marineliom smišlja kako da zaustave to vjenčanje.

DRUGI ČIN

Radnja u drugom činu se odigrava u kući Galotovih, gdje se upoznajemo sa Emilijinim ocem Odoardom koji dolazi sa puta i pita za nju.

U ovom činu imamo i jednu sporednu radnju, a to je priča o Piru(Pirro) i Angelu( Angelo). Angelo je nekoga ubio i sad je tražen, on dolazi u kuću Galotovih u kojoj radi Piro i daje mu novac koji je on dobio jer je založio prsten koji su njih dvojica dobili od nekog njemca na putu za Pizu jer su mu pomogli. On(Angelo) zapravo ima skrivene namjere, došao je da se raspita za Emiliju i vjenčanje, a poslao ga je Marineli.

Emilija dolazi kući i priča svojoj majci Karolini(Caroline) šta se dogodilo u crkvi. Kako joj je neki čovjek, na kraju se ispostavilo da je to princ, prišao krišom i izjavljivao joj ljubav, a ona je unezvjerena pobjegla kući.

Marineli dolazi do grofa i traži od njega da odnese pismo u čast princa, njegovoj vjerenici, ali grof tu veliku čast ipak odbija jer je to dan njegovog vjenčanja. Princ i Marineli su se nadali da će grof pristati i da će na taj način spriječiti vjenčanje.

TREĆI ČIN

Marineli dolazi kod princa i govori mu kako je grof odbio da odnese pismo i da moraju smisliti neki drugi plan.

Marineli sve sam smišlja i nakon izvršenog plana Angelo ga obavjštava da je sve prošlo kako treba i da je grof mrtav.

12

Marineli i princ poslije tog nerećnog događaja pružaju utočište jadnoj Emiliji koja ne zna ni gdje je ni šta se sve dogodilo i stalno pita za svoju majku i gorfa.

Princ i Emilija se sreću u njegovom dvoru za zabavu, ali ona i dalje samo pita za majku i grofa.

Karoline je napokon uspjeva pronaći.

ČETVRTI ČIN

Prin, nakon što saznaje da je grof ubijen, kaže da bi odustao od svega da je znao da je u planu bilo ubistvo.

Orsina se pojavljuje, međutim princ ne želi da je vidi, izbjegava je.

Orsina priča sa Marinelijem I pita ga da li je istina da je princ više ne voli. Ona kaže da sve zna I za ubistvo grofa I za njihove planove. Dolazi odoardo koji igrom slučaja ostaje sa Orsinom I koja mu govori svu istinu I daje mu otrov I bodež.

PETI ČIN

Marineli govori princu da će mu se Odoardo zahvaljivati jer je spasio njegovu ženu i kćerku, ali princ u to sumnja jer poznaje Odoarda i zna da ga ovaj ne voli.

Odoardo saopštava pricu kako Emilija ide kući sa njim i kako će poslije toga u samostan jer je shvatio sve njihove skrivene namjere i princovu želju da mu Emilija bude ljubavnica.

Marineli u želji da spasi situaciju kaže Odoardu da je bolje da njih troje, Galotovih, ostanu tu u gradu, ali odvojeni dok se istraga ne završi i da će princ voditi za to vrijeme brigu o Emiliji. Odoardo shvata njihove namjere za koje saznaje i Emilija i traži od svog oca da je ubije jer je njena čast ugrožena, on joj zabada bodež u prsa i ona umire.

2.4. O likovima

Princ je sa moje tačke gledišta jedan jako povodljiv i u nekim situacijama naivan lik. Pravi je predstavnik svoje više klase jer

13

smtra da zaslužuje sve što poželi i ne zanimaju ga životi drugih ljudi, već samo njegove želje i kako do njih doći.

Marineli je u drami prikazan kao najnegativiniji lik koji stalno smišlja planove i kuje zavjere, ne samo da bi udovoljio princu nego i zbog sopstvene satisfakcije.

Grof Apiani je častan mladić koji voli Emiliju i želi da je oženi bez obzira na to što je ona iz nižeg društvenog staleža od njega. Odbija čak i veliku čast da udovolji princu je je njegova ljubav prema njoj veća od svega.

Emilija je prikazana kao dobra, mlada, naivna djevojka koja je voljela grofa i nije znala kakva je nesreća snašla, i radije bi umrla nego bila obeščašćena.

Grofica Orsina, bivša princova ljubavnica, je u rangu sa Marinelijem, iz ljubomore sve govori Odoardu, nadajući se lošem ishodu. Ljubomorna, ohola i zla.

Odoardo, Emilijin otac, je velika poštenjačina koji od samog početka ne voli princa i Marinelija. Poštuje i voli svoju porodicu i na svaki način pokušava da im sačuva čast.

Prometej- Johann Wolfgang von Goethe

3.Himna

Himna je vrsta lirske pjesme, a posvećena je nekome ili nečemu što čovijek smatra vrijednim najvćeg poštovanja, divljenja ili obožavanja.

14

Ova himna je posvećena Prometeju koji je u grčkoj mitologiji sin titana Japeta i Okeanide Klimene, bog koji je ljudima dao vatru. Lik titana Prometeja pripada najvišim stvaralačkim uzletima grčke mitologije.Okarakterisan je kao utjelovljenje hrabrosti, ponosa, prkosa i otpor starom poretku.Prometej se ubraja među najstarije žive simbole borbe za napredak i sreću čovječanstva.

3.1. Forma

Pjesma je pisana slobodnim stihom, u njoj imamo monolog(lirsko ja); sastoji se iz 7 strofa.

3.2. Sadržaj

Prometej se u pjesmi obraća Zeusu koji je na nebu tj. Olimpu.

I kaže kako mu Zeus zavidi, on smtra da bi bilo najbolje da se on bavi zemljom, a da se Zeus bavi svojim poslom na nebu.

Zapravo Gete kroz lik Zeusa želi iskritikovati savremeno društvo, religiju, apsolutizam koji vlada u to vrijeme itd.

Prometej kaže da je on dok je bio mlad, kad nije znao ni kud će ni šta će, stalno gledao u sunce i nadao se njegovoj pomoći, ali je to bilo uzalud. Pita ko mu je pomogao, a odgovor je da je on pomogao samo sam sebi.

Kaže da ne postoji razlog da poštuje Zeusa jer on zavisi od toliko toga, dok Prometej zavisi samo sam od sebe.

Njegov zadatak je da bude sam sa sobom i da pravi ljude po svome na zemlji koji bi bili kao i on protiv Zeusa tj. tadašnjeg društva.

U pjesmi se slavi individualna sloboda, stvaralaštvo, umjetnost.

15

16

Zaključak

Patnje mladog Vertera sam odabrala jer mi se knjiga jako dopala zbog načina na koji su emocije tako detaljno objašnjene. Da nisam pročitala ovu knjigu ne bi ni znala da se neki osjećaji mogu tako istančano iskazati riječima. Kraj je zanimljiv, ali ne i neočekivan. Takodje mi se sviđa kako je pisac povezao emocije sa godišnjim dobima i prirodom.

Emilija Galota mi se svidjela jer je ishod bio baš šokantan, bar za mene. Zanimljivo je uporediti razlike između vremena tad i sad.

Prometeja sam odabrala jer mi se sviđa grčka mitologija, ali i sam lik koji je odvažan, hrabar i pravi primjer istrajnosti. Mislim da je Gete odlično iskritikovao društvo tog vremena kroz Zeusa.

Izvori:

http://slobodni.net/t4578/ 22.5.2014. 16:06

http://www.inhaltsangabe.de/lessing/emilia-galotti/ 23.5.2014. 14:43

http://www.scribd.com/doc/26194879/Gr%C4%8Dka-mitologija 23.5.2014. 17:25

"Teorija književnosti" Zdenko Lešić

"Deutsche Literatur der Aufklarung und des Sturm und Drang" priredila Ljiljana Aćimović

"Sturm und Drang" Dragoslava Perišić

17