UVODNA  R I JEČ

Dragi članovi i prijatelji Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, poštovani čitatelji,pred Vama je novi – 53/54 dvobroj Riječi.

Tematska misao sažeta u uvodniku na njemačkom jeziku: Višejezičnost u kulturi/DieMehrsprachigkeit in der Kultur spaja kulturu i jezik, a prožima i članke Novo Europsko

kulturno zajedništvo Alide Bremer, recenziju knjige, ali isamo djelo, Lingvistička povijest Europe profesora RankaMatasovića te članak Kozmopolitizam na istočnoj obaliJadrana Ivice Košaka.Iza Hrvatske kulturne zajednice - Ogranka Maticehrvatske u Wiesbadenu, odnosno njezine sada većtradicionalne čitaonice je također izuzetno plodnorazdoblje o čemu svjedoče i popratni tekstovi u ovombroju Riječi – Juraj Planinc: Zastave, Roman MiroslavaKrleže i njegova novija recepcija na njemačkomgovornom području, Ljiljana Tadić-Adžamić,predstavljanje knjige: Ivo Kozarčanin, Izabrana djela, teIvo Kozarčanin, Književna Kritika.Kao Ogranak Matice hrvatske Zajednica aktivno prati svevažne događaje u Matici stoga je čitateljima predstavljen

govor profesora Damira Barbarića Jezik i domovina održan na svečanoj akademiji upovodu 175. obljetnice Matice hrvatske u Osijeku 24.10.2017., a prvotno objavljen učasopisu Vijenac, broj 619. Predstavljena su i dva djela u izdanju Matice hrvatske, većspomenuta Lingvistička povijest Europe profesora Ranka Matasovića te djelo profesoraDamira Barbarića Skladba svijeta, Platonov Timej.Gospođa Ljiljana Tadić-Adžamić aktivno sudjeluje u radu Zajednice te se, pored dvaspomenuta prikaza, u ovom broju Riječi nalazi i njezin tekst Književne veze u regionui diskurs časopisa.Tekst Tragovi Nives Tomašević kratak je prikaz romana Tragovi Marijane Dokoze,također česte i drage suradnice Zajednice.Uvod u umjetničke tekstove zastupljene u ovome broju predstavlja prikaz književnogsusreta u organizaciji Zajednice pod naslovom Pisanje – unutarnja potreba, a slijedega lirska pjesma Kao nekad Milorada Mikija Milenkovića i proza Nisvete Grabovac-Šabić Gorki med.Ovaj bogat broj Riječi zaključuje problemski članak Nova hrvatska migracija.Izuzetan trud članova i životnost Zajednice već dugi niz godina prepoznaje i Državniured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji je financijski podržao izdavanje i ovogbroja Riječi, a na čemu u ime svih članova zajednice srdačno zahvaljujem.

Marina Beroš, glavna urednica

INHALT - KAZALO

Naslovnica: Kairos, arhiva redakcije IIvica Košak: Grußwort IIMarina Beroš: Uvodna riječ 1Kazalo/Inhalt 2XXVIII Sabor Hrvatske kulturne zajednice 3Ivica Košak: Višejezičnost u kulturi 6Alida Bremer: Novo Europsko kulturno zajedništvo 10Aleksandra Brnetić: Hrvatska na Sajmu knjiga u Leipzigu 13Večernjakova Domovnica 16Ljiljana Tadić-Adžamić: Književne veze u regionu i diskurs časopisa 17Damir Barbarić: JEZIK I DOMOVINAGovor na svečanoj akademiji u povodu 175. obljetnice Matice hrvatske, Osijek, 24. 10. 2017.

18

Juraj Planinc: ZASTAVERoman Miroslava Krleže i njegova novija recepcija na njemačkom govornom području

21

Ivica Košak: predstavljanje knjige: Damir Barbarić, Skladba svijeta, Platonov Timej 26Ivica Košak: predstavljanje knjige: Ranko Matasović, Lingvistička povijest Europe 28Ljiljana Tadić-Adžamić: predstavljanje knjige: Ivo Kozarčanin, Izabrana djela 30Ivica Košak: Pisanje - unutarnja potreba 32Ljiljana Tadić-Adžamić: Ivo Kozarčanin, Književna Kritika 33Milorad Miki Milenković: Poema jedne konfuzne ličnosti 35Milorad Miki Milenković: Kao nekad 35Nives Tomašević: Tragovi 36Nisveta Grabovac - Šabić: Moj, a nepoznat grad 37Ivica Košak: PRAVEDNOST I KULTURA, Radionica za ukusno i korisno 38Ivica Košak: KOZMOPOLITIZAM NA ISTOČNOJ OBALI JADRANAKolokvij o etničkom i religioznom identitetu grada Rijeke/Fiume

41

Marijana Erstić, Natke Badurina, Walburga Hülk-Althoff: 100 JAHRE NACH FIUME -Gespräche über Gabriele D’Annunzio

43

Rajko Radišić: Nitko im nije ravan... dječica 44Ivica Košak: NOVA HRVATSKA MIGRACIJABilješka jedne rasprave i otvorena pitanja hrvatske migracije

45

Di su pare? 46Silvija Šljivić, Ivica Košak: PROTOKOLL der XXVIII Mitgliederversammlung derKroatischen Kulturgemeinschaft e. V. Wiesbaden

47

IZ OGRANAKA MATICE HRVATSKE  ZA RIJEČ 54Marina Beroš: Kad se male ruke slože 59Marijana Erstić: PREIS DER DEUTSCHEN GESELLSCHAFT FÜR KROATISTIK 60IMPRESSUM 60KULTUR ALS LEBENSHILFE IIIMiroslav Krleža, arhiv redakcije IV

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

XXVIII SABOR HRVATSKE KULTURNE ZAJEDNICEOgranka Matice hrvatske u Wiesbadenu

Wiesbaden, 25. veljače 2018. godine. U glavnomgradu njemačke pokrajine Hessen održan jeXXVIII Sabor Hrvatske kulturne zajednice –Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu.Četrdesetak nazočnih doprinijelo je uspješnojmanifestaciji hrvatske kulture i izboru novogvodstva Zajednice. Skup je održan u Domukardinala Kuhariće – katoličkom misijskom centruza strance s hrvatskog jezičnog područja uWiesbadenu, a u kojemu je prisutne pozdravio fraMiron Sikirić. Fra Miron voditelj misije istaknuoje važnosti i vrijednost kulture i materinskog jezikakao obilježja koja oplemenjuju čovjeka. Pred-stavnik Republike Hrvatske u Frankfurtu, generalnikonzul Vladimir Duvnjak pozdravio je nazočne, ističući kako su organizacije poput Ogranka Maticehrvatske u Wiesbadenu nezamjenjiv oblik rada na očuvanju identiteta hrvatskih državljana u iseljeništvu.Potpredsjednik u središnjici Matice hrvatske u Zagrebu, profesor dr. Damir Barbarić pohvalio je razvojOgranka u Wiesbadenu. Iako Kulturna zajednica bilježi 28. godinu postojanja, status Ogranka MH dobilaje prije dvije godine. Postignuti rezultati, iako teško mjerljivi, ipak su vidljivi posebice u vlastitoj izdavačkojtradiciji. Kulturna zajednica - Ogranak MH objavila je do sada 52 broja časopisa Riječ. Riječ predstavlja nesamo pismohranu, nego je to i zrcalo kulturnog dometa zavičajnog društva.Tročlana delegacije Ogranka Matice Hrvat-ske za Ruhrsko područje pridonijela je,zajedno sa središnjicom iz Zagreba da se uWiesbadenu ostvari svojevrsni susret njema-čkih ogranaka Matice hrvatske. PredsjednikOgranka Matice Hrvatske za Ruhrsko podru-čje, gospodin Josip Marković i gospođa dr.Jadranka Gradac predstavili su rad Ogran-ka MH za Ruhrsko područje. Književni ra-dovi i likovna umjetnost sadržajnije seupotpunjuju radu na predstavljanju hrvatskekulture u njemačkoj sredini. PredsjednikOgranka, Marković pozdravio je mogućnostsuradnje s kolegicama i kolegama u

Damir Barbarić, Ivica Košak, Jela Šare

fra Miron Sikirić

3

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Wiesbadenu, ističući kako umrežavanje ogranka MH ne može biti ograničeno na praćenje što radi netkodrugi, tako da suradnja treba i može biti onaj motor koji će doprinijeti uspjehu svake lokalne zajednice.U suradnji s Hrvatskom nastavom Hessen (HNH) obilježen je Međunarodni dan materinskog jezika.Nastavnica HNH, Marina Beroš pripremila je programsku točku ove, u Kulturnoj zajednici već tradicionalnepriredbe. Učenica 8 razreda, Lorena Črljenec recitirala je pjesmu Rodu o jeziku pjesnika Petra Preradovića.Predsjednik Hrvatske kulturne zajednice – Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu, Ivica Košak predstavioje rad društva u 2017. godini.Djelovanje zajednice prezentirano je na portalu:http://www.hkz-wi.de/ na hrvatskom jeziku, te unjemačkoj inačici na portalu: http://de.hkz-wi.de/Dokumentacija o višegodišnjem radu nalazi se učasopisu zajednice RIJEČ. Digitalizirani brojevičasopisa nalaze se pohranjeni i dostupni su javnosti:http://www.rijec.hkz-wi.de/ Radna grupa HKZ-Wi za unapređenja zdravlja isocijalno-zdravstvenu skrbi registrirana je ugradskom poglavarstvu za Zdravstvo u glavnomgradu njemačke pokrajine Hessen. Grupa nosi nazivKultur als Lebesnhilfe i djeluje kao samostalnazajednica za samopomoć. Program rada i ciljeviinicijative HKZ-Wi objavljeni su na Internetu:http://www.lebenshilfe.hkz-wi.de/haupt.html

Književnost u dijalogu/ Literatur im Dialog je niz događaja koji imaju za cilj približiti materinski jezikhrvatskih migranta jezicima zemlje domaćina. Književni radove u originalu kao prevedena djela trebajupotaknuti na razgovor, dijalog. Predstavljaju se kritičari i pisci koji govore o uvjetima i ciljevima pisanja.Prikazuju se aktualna djela i klasici svjetske književnosti. Ova serija je inicijativa Hrvatske kulturne zajednicee.V. Wiesbaden nastala u suradnji HKZ-Wi saudruženjima i ustanovama na njemačkomgovornom području. Dosadašnji rad kao najaveobjavljuju se na portalu: http://www.hkz-wi.de/de.hkz/Literatur%20im%20Dialog/home.html1

Višegodišnji rad i tradicija kulturne zajednice–Ogranka Matice hrvatske Wiesbaden poslužio je kao poticaj za osnivanje Hrvatske  čitaonice  uWiesbadenu. U spomen na Edvina Bukulina, su-osnivača Hrvatske kulturne zajednice u Wies-badenu, dugogodišnjeg suradnika uprave i članaredakcije Riječ, Hrvatska čitaonica u Wiesbadenunosi ime: Hrvatska čitaonica „Edvin Bukulin“.Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu podsjećana prve narodne (ilirske) čitaonice, koje se počevšiu prvoj polovini 19. stoljeća počinju osnivati

1 Literatur im Dialog ist eine Veranstaltungsreihe, die essich zum Ziel setzt, die Originalsprachen die benachbartenSprachräume, sowie übersetzte Sprache und die demPublikum nahe zu bringen, aber auch miteinander insGespräch zu kommen. Zu Wort werden kommen Kritikersowie Autoren, die über Bedingungen und Ziele ihresSchreibens sprechen. Vorgestellt werden aktuelle Werkeaber auch Klassiker der Weltliteratur. Diese Reihe entstehtals eine Initiative der Kroatischen Kulturgemeinschafte.V. Wiesbaden.

4

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

ponajprije u kajkavskom krugu, a vrlo brzo šire se ina cijelom hrvatskom etničkom području.Statut HKZ/OMH ne samo da omogućava osnivanječitaonice, nego je to bila i dosadašnja pozitivnapraksa udruge kroz 27 godina rada. O potrebi takvihmjesta za susret, pouku i zabavu govorilo već unekoliko navrata i zato podsjetimo se kako se premaVjekoslavu Babukiću, već u 19. st. čitaonica»smatrala kao ona ognjišta, na kojih se smrzla srcasunarodnjaka naših grijahu«.2HKZ-Wi je suosnivač i suvlasnik zadruge samaloprodajnim prostorom u Idsteinu: Fair TradeWeltladen Idstein. Naš doprinos kulturi krozpravednu trgovinu je:http://www.hkz-wi.de/fairtrade.html

HKZ-Wi organizira u okviru sportske grupe "Kegel"i aktivnu samopomoć. Kultura se predstavlja kao iživotni trener. U zajednice kulturni rad ne prestaje sanaukom nego želi poučiti kako stvoriti održivu izdravu zajednicu.3

Izabrano je novo vodstvo Zajednice. Upravu društvasačinjavaju Ivica Košak, predsjednik, MarinaBeroš, potpredsjednica, Slaven Ljiljanić,potpredsjednik, Jela Šare, tajnica, Rina Milković,blagajnica, Jakov Rimac, Ružica Matanić, SivijaŠljivić i Ljubica Turić.

Postignut je i načelni dogovor o budućem radu u Kulturnoj zajednici. Snaga zajednice izvire iz nje same.Održati Hrvatsku čitaonicu ostaje jedna trajna i važna zadaća. Susret ogranaka u Wiesbadenu otvorio je novapolja suradnje na projektima koje jedna lokalna udruga ne može sama izvesti. Sljedeći broj Riječi biti ćepredstavljen i u Generalnom konzulatu RH u Frankfurtu, a to će predstaviti izlazak iz lokalne i vraćanje naregionalnu scenu. Planiramo se odazvati pozivu predstavnika njemačkoga parlamenta u Berlinu kako bi ina saveznoj razni u Njemačkoj pronašli bolje putove za suradnju i umrežavanje. Matica hrvatska, Hrvatskamatica iseljenika i Središnji ured za Hrvate izvan RH ostati će institucije s čijim instancijama želimo boljusuradnju, rekao je na kraju Ivica Košak.

2 Hrvatska čitaonica "Edvin Bukulin" u Wiesbadenu otvorena je svake druge srijede u mjesecu (osim praznika), spočetkom u 19:00 sati, u prostorijama Doma kardinal Kuharić (Hrvatska katolička misija), Holsteinstr. 15a, (ugaoWaldstrasse 39a), Wiesbaden. Literatur im Dialog ist eine Veranstaltungsreihe, die es sich zum Ziel setzt, dieOriginalsprachen die benachbarten Sprachräume, sowie übersetzte Sprache und die dem Publikum nahe zu bringen,aber auch miteinander ins Gespräch zu kommen. Zu Wort werden kommen Kritiker sowie Autoren, die über Bedingungenund Ziele ihres Schreibens sprechen. Vorgestellt werden aktuelle Werke aber auch Klassiker der Weltliteratur. DieseReihe entsteht als eine Initiative der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Wiesbaden.Hrvatska čitaonica "Edvin Bukulin" u Wiesbadenu otvorena je svake druge srijede u mjesecu (osim praznika), spočetkom u 19:00 sati, u prostorijama Doma kardinal Kuharić (Hrvatska katolička misija), Holsteinstr. 15a, (ugaoWaldstrasse 39a), Wiesbaden.3 http://www.lebenshilfe.hkz-wi.de/jour-fixe/sportgruppe-kegel.html

5

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

14.10.2017. Frankfurt. Hrva-tska kulturna zajednica /Ogra-nak Matice hrvatske Wiesba-den (HKZ/OMH) predstavilaje časopis Riječ broj 51/52 naMeđunarodnom sajmu knjigau Frankfurtu.HKZ/OMH potiče razumije-vanje među narodima i pro–miče snošljivost na područjukulture.I u najnovijem broju Riječi, akoji je predstavljen na štanduRepublike Hrvatske na Sajmuknjiga u Frankfurtu, kulturnazajednica iz Wiesbaden svje-doči o pozitivnom i stvarala-čkom djelovanju hrvatskih isel-jenika u Njemačkoj. Na 80stranica u Riječi se predstavljarad i kulturni život naših ljudiu Njemačkoj i Hrvatskoj.

Hrvatska čitaonica EdvinBukulin

Već na susretu u srijedu, 11.10.2017. godine u klubu Hrvatskečitaonice Edvin Bukulin1 uWiesbadenu predstavljeni suNjemačko-hrvatski i Hrvatsko-njemački religijski rječnik.Ove radove predstavio je uWiesbadenu prof. dr. Kreši-mir Matešić, nakladnik rječni-ka, naglasivši kako oni: - pred-stavljaju (su)autorski pogled

1 h t t p : / / w w w . h k z -wi.de/naslovna/hrvatska-citaonica.html

na vjerske slobode i religijskisvijet različitosti u kojemživimo, a posebno od vremenapromjene paradigme pogledana svijet.Rječnike su priredili znanstve-nici, lingvisti prof. dr. sc. Pa-vao Mikić, redovni profesor utrajnom zvanju Sveučilišta u

Zadru te prof. dr. sc. MirkoGojmerac, redovni profesorFilozofskog fakulteta Sveuči-lišta u Zagrebu. Hrvatsko-njemački rječnik  je objavljen2011. godine, a zatim i Nje-mačko-hrvatski religijski rječ-nik u ovoj, 2017. godini.Rječnici iz naklade Slap, kako

VIŠEJEZIČNOST U KULTURIKULTURNA ZAJEDNICA SPAJA KULTURU I JEZIK

6

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

je to izložio prof. Matešić, -donose nam danas ne samoznačenje pojedinih religijskihriječi, već obuhvaćaju širokopojmovno područje religije,obrazlažući filozofski, lingvi-stički i komunikološki rele-vantne religijske pojmove, teriječi na hrvatskom i njema-čkom jeziku s izvornim episte-molo-škim2 opisom pojedinihznačenja.Njihovo objavljivanje pred-stavlja svojevrsnu promjenuparadigme u leksikološkomsvijetu hrvatske lingvistike.

Promjena paradigme

Takove promjene paradigme,kako to iznosi jedan prilog upredstavljenoj Riječi, donijelesu Kopernikova revolucija,Darwinova evolucija i Freudo-va psihoanaliza, a koje su umnogome zaslužne za novipogled na svijet, religiju, vjeru,vjerovanje i život u svim obli-cima znanstvenog promi-šljanja. Povjerenje među naro-dima se permanentno mijenja,posebno je to vidljivo u religi-jskom djelovanju, u pogleduvjerskih sloboda i komunikaci-jskog djelovanja. Nažalost, i2 Epistemologija (grčki: επιστήμη -episteme, "znanje" + λόγος, "logos")ili teorija znanja je grana filozofijekoja se bavi prirodom i dosegomznanja. Veliki dio rasprave na tompolju se usredotočio na analiziranjeprirode znanja i kako ga ona povezujesa sličnim pojmovima kao istina,vjerovanje i opravdanje. Bavi se isredstvima proizvodnje znanja kao iskepticizmom o različitim tvrdnjamao znanju nečega. Epistemologija sebavi slijedećim pitanjima: "Što jeznanje?", "Kako se usvaja znanje?","Što ljudi znaju?" i "Na čemu sezasniva znanje?".

zbog toga što tek mali brojvjernika poznaje značenje po-jedinih religijskih riječi i općegledano. Religijska pismenostje na relativno niskoj razini.Ovaj rječnik polazi zato odrazmišljanja da, onaj tko neštostvarno razumije, to bolje i upraksi primjenjuje. Vjera nijeu biti primarno stvar razuma iznanja, nego svako djelovanjeu vjeri i iz vjere iziskuje odre-đenu dozu znanja o vjeri, vjer-skim obredima, vjerskim obve-zama i znanje o sadržaju reli-gijskih riječi. Tko ne želi vršitireligiozne čine samo na vanjskinačin i mehanički, taj moraznati što radi, kako to radi izašto to radi.

Poznavanje sadržaja religijskeporuke omogućuje vjernikupravilno i nadahnuto ispunjenjenjegove službe, glasio je zaht-jev koji je već u 16. stoljećupostavio hrvatski znanstveniku migraciji na njemačko govor-nom području, Matija VlačićIlirk u legendarnom djelu

Ključ Svetog Pisma (Clavisscripturae sacrae)3 .

To Vlačićevo djelo u kojem seon potvrdio kao tvorac protes-tantske hermeneutike, pa i her-meneutike4 uopće, zapravo jeenciklopedijski rječnik hebrei-zama, a koji je postao temelj-nim djelom protestantskogtumačenja Biblije i u kojem jeustvrdio kako je "povijest te-melj poučavanja" (historia estfundamentum doctrinae). Vla-čić je naglašavao potrebu

3 Matthias Flacius Illyricus: »Clavisscripturae sacrae«, JohannesOporinus,Eusebius Episcopius etPaulus Quecus, Basel, 1567.4 Hermeneutika (grčki ἑρμηνεύωhermeneuo: "rastumačiti" ili"prevesti".) je znanost, doktrina,način ili vještina tumačenja značenjai/ili poruke (smisla) tekstualnogzapisa, govornog izričaja, umjetničketvorevine ili obrasca ponašanja.Hermeneutika prema predmetuodnosno području na koje se odnosimože biti: tradicionalna, talmudska,biblijska, kur'an-ska, filozofska,znanstvena, apostolska, grčka, rim-ska, srednjeg vijeka i sl.Prim. autora.

Radni dan na Sajmu knjiga u Ffm 2017. Foto: ZNK

7

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

prevođenja svetopisamskihtekstova na narodne jezike,pozivajući se na ustaljenu prak-su u hrvatskim (ili ilirskimcrkvama) koje su i u njegovovrijeme bogoslužje obavljalena narodnom jeziku.5 Kaoneposredni odraz djelovanjaM. Vlačića možemo smatrati iglagoljičko izdanje Evanđeljaiz 1562./63. godine.6Doprinos kulturi jezika u Riječibroj 51/52 proširen je osvrtomi na Matiju Vlačića Ilirika,hrvatskog humaniste iz 16.stoljeća.

Višejezičnost u kulturi

Dvojezičnost ovih enciklopedi-jskih Rječnika predstavljakomunikološku i prevodilačkunovost, u teoriji i praksi pisanjai publiciranja religijskih rječ-nika, a koja je prvi put prezen-tirana na našim komunikacijs-kim i jezičnim prostorima. Zasve riječi koje su sadržane uovim rječnicima, prema navo-du autora, sustavno je provede-na komparativna pojmovnaanaliza za tri velike religije(kršćanstvo, islam i židovstvo).

Dakle, i onaj kome nije potre-ban njemački jezik, čitanjemovog enciklopedijskog rječnikaobogatit će svoje znanje.Praktični i pregledani rječnicisadrže oko 10 000 pojmova izsuvremenog njemačkog i hr-

5 h t t p : / / w w w . h k z -wi.de/kronika_hr/Tribina%20Ilirik%202011_web.htm6 h t t p : / / w w w . h k z -wi.de/de.hkz/Literatur%20im%20Dialog/ im-dia log/g lagol i t i sche-s c h r i f t / n o v i - t e s t a m e n t - n a -glagoljici.html

vatskog jezika, a navedeni su snužnim gramatičkim podaci-ma. Pojedine natuknice obu-hvaćaju fraze, idiome i poslo-vice, a uzeta je u obzir i više-značnost riječi. Dobar rasporedjezične građe i primjereno pis-mo omogućavaju brzo i lakosnala-ženje. Dragocjen je topriručnik ne samo na putovanjui u komunikaciji sa strancima,nego napose koristan priučenju i radu. Primjeri uz poje-dine natuknice omogućujulakše razumijevanje i primjenuu praksi. Preciznošću uodređivanju značenja, uputama

za upotrebu pojedinih riječi ovirječnici će zadovoljiti mnogestručne korisnike.

Hrvatsko-njemački religijskirječnik predstavljen je u časo-pisu „Riječ“ broj 51/52 s cil-jem upozorenja na višejezičnupotreba migranata u multi-etničkim zajednicama. S po-sebnim osvrtom na ulogu Ma-tije Vlačića Ilirika u Njemačkoju 16. st. i njegov povijesnidoprinos u razvoju poglavitojezikoslovne, a zatim religijskei naravno filozofske hermeneu-tike.

8

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Stvaralački radHKZ/OMH sudjeluje aktivnou predstavljanju hrvatskeknjige i literature s posebnimnaglaskom na mogućnosti kojese otvaraju u povodu Svjetskogsajma knjiga u Frankfurtu. Po-sebno izdanje časopisa Riječ iz2015. godine prikazuje konti-nuirani rad i suradnju u okviruSajma knjiga u Frankfurtu.7Pored izvansajamskog progra-ma HKZ/OMH, članovi redak-cije Riječ pojavljuje se i naSajmu knjiga u Frankfurtu većod 1998. godine. S predstavl-janjem Riječi broja 47 u 2015.godini ostvaren je i prvi sa-mostalni nastup u znaku surad-nje s hrvatskom kulturnominstitucijom Maticom hrvats-kom.

Iako jedna od manjih stranihzajednica u Wiesbadenu,HKZ/OMH u glavnom gradunjemačkepokrajine Hessen,pridonosi značajno raznolikostiiseljeničke kulture u gradu ukojem je svoj novi dom pro-našlo preko 1300 Hrvatica iHrvata i gdje žive pripadnici izpreko 160 nacija.Najnovije izdanje Riječi pred-stavlja, ne samo zapis djelo-vanja hrvatske zajednice, veći ciljeve te zadaću koji motivi-raju stvaralački, kulturni rad.Sadržaj ove periodike, koja seizdaje već 26 godina, svjedočio kontinuiranoj prisutnosti hr-vatske kulture u Njemačkoj. Na80 stranica Riječi broj 51./52.,više od deset autorica i autorapredstavljaju radove u pedese-

7 h t t p : / / w w w . r i j e c . h k z -wi.de/images/Izbor_2015_web.pdf

tak naslova. Kroz tiskano iz-danje Riječi stvara se vrijedanspomenik nematerijalne bašti-ne – naglasila je na Sajmuknjiga u Frankfurtu Jela Šare,glavna urednice izdanja.

Riječ donosi promociju djelapisaca i pjesnika iz Njemačkei Hrvatske pa su tako izmeđuostaloga predstavljeni: romanEvanđelje tame Zorana Anti-čevića, zbirka pjesama Mjesecbez suputnika Ivana Brčića,roman Olivas Garten AlideBremer, Istarske čakavske di-jalektološke teme RudolfaUjčića i Licht aus dem OstenPetera Frankopana.Predstavljena je izvedba kaza-

lišnog teksta Ivane Sajko uBerlinu: Ljubavni roman. Iva-nu Sajko se danas smatra obno-viteljicom kazališne scene uJugoistočnoj Europi.Valja istaknuti i intervju s hr-vatskom znanstvenicom Dr.Marijanom Erstić, privatnomdocenticom na Sveučilištu uSiegenu/Sjeverna Rajna West-

falija, u povodu njenog habili-tacijskog rada: Ein Jahrhun-dert der Verunsicherung: Me-dienkomparatitische Analysen.Većina tekstova iz Riječi su idio istupa HKZ/OMH u jav-nosti. Na literarnim tribinamapredstavljeno je u ovom broju,na njemačkom ili na hrvats-kom, desetak književnih djelaiz Hrvatske i svijeta. Te akcijegovore o kulturnoj zaiteresira-nosti hrvatske čitalačke publikeu Njemačkoj. Portal zajedniceLiteratur im Dialog8 svjedočio djelovanju u njemačkom kul-turnom životu. Prvi broj Riječiizašao je u 1991. godine i odtada izlazi kontinuirano, dvaputa godišnje u nakladi Hrvat-

ske kulturne zajednice iz Wies-badena.Riječ ima nadregionalni karak-ter i registrirana je u Njemačkojnacionalnoj knjižnici (Deut-sche Nationalbibliothek) snakladničkim brojem ISSN2196-6109.8 h t t p : / / w w w . h k z -wi.de/de.hkz/Literatur%20im%20Dialog/home.html

9

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Inicijativa novog promišljanjaEurope iz perspektive intenzivi-ranja kulturne razmjene, koju jena Sajmu u Frankfurtu predsta-vio francuski predsjednikMacron, novi je izazov za svezemlje EU. Svaka od članicamorat će odlučiti kako će prido-nijeti toj novoj Europi, koja jezamišljena i kao suprotstavljenanedemokratskim, populističkimpokretima.

Sve je počelo dobro. Jednu odnajvažnijih njemačkih književnihnagrada (Deutscher Buchpreis),koja se tradicionalno dodjeljujeuoči frankfurtskog Sajma knjiga,dobio je austrijski pisac RobertMenasse za svoj roman o Europi.Roman se zove Glavni grad (DieHauptstadt) i oduševljava većtjednima kritiku i publiku, a unjega je autor na duhovit i intri-gantan način pretočio svoju zab-rinutost za budućnost Europe.Rijetko kad je njemačka knji-ževna javnost bila tako zado-voljna odlukom žirija kao ovegodine. I rijetko kad je DeutscherBuchpreis tako dobro pogodioduh vremena.

Osim toga je katalonska filmskaredateljica Isabel Coixet naSajmu u Frankfurtu dobila na-gradu za najbolje filmsko uprizo-renje književnog djela – snimilaje film po romanu The Book-shop britanske spisateljice Pene-lope Fitzgerald, a tema ljubaviprema knjigama i malim knji-žarama činila se izvrsno prila-gođenom najvećem sajmu knjigana svijetu.

Zatim se sve dobro nastavilo.Francuski paviljon privukao jesilno zanimanje posjetitelja, izzemalja francuskoga jezičnogpodručja pristiglo je čak 180pisaca, tako da se direktor SajmaJuergen Boos šaljivo pitao je li ijedan pisac ostao kod kuće, u tzv.Gourmet Gallery kuhalo se i jelood jutra do mraka, novi forumipoput The Arts+ na kojem su sepredstavljale najrazličitije kul-turne inicijative i na kojem seraspravljalo o digitalizaciji, kre-ativnosti i društvu bili su izvrsnoposjećeni, svi bolji restorani ugradu su, kao i uvijek, bilidanima, a svi hoteli mjesecimaunaprijed rezervirani.

U znaku društvenih previranja

No nije sve baš dobro završilo.Prije početka Sajma Juergen

Boos je na upite iz medija objas-nio da je nemoguće zabraniti pri-javljenim nakladnicima izokruženja tzv. Nove desnice izna-jmljivanje štandova, ali pozvaoje demokratski nastrojene posje-titelje Sajma da javno izrazesvoje mišljenje o sadržajima kojise na tim štandovima prenose.Sajam kao mjesto dijaloga ipoštovanja drukčijeg mišljenjamora se nositi i s idejama koje sene sviđaju svima – ukoliko se neradi o idejama koje su u sukobus njemačkim zakonima, ali otome ne odlučuje naravno Sajam,nego eventualno javno tužilaštvo,rekao je pritom.Da je njegov poziv na izra-žavanje neslaganja bio nespretnoformuliran, mogao se već u petak13. listopada uvjeriti 74-godišnjinakladnik Achim Bergmann (izlegendarnoga ljevičarskog Tri-

NOVO EUROPSKO KULTURNO ZAJEDNIŠTVOSajam knjiga u Frankfurtu, 11.–15. listopada 2017. godine

10

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

kont Verlaga, o kojem su FranzDobler i Christof Meueler napi-sali knjigu Die Trikontstory.Musik, Krawall und andereschöne Künste, koji je prolazećipored štanda desničarskihnovina Junge Freiheit čuo izjaveo 1968. godini koje su mu seučinile neistinitima i pogrešnima(on sam je šezdesetosmaš) te jedoviknuo nešto u stilu „Za-čkomi!“ U istom je trenutku izpublike doletjela pesnica i pogo-dila Achima Bergmanna u glavu.Fotografija njegove raspuknute,krvave usne još se širila podruštvenim mrežama kad su se usubotu 14. listopada na štandudesničarskog nakladnika Antaiosdogodili nemiri koji su završilidolaskom policije. Kakve će pos-ljedice ti događaji imati, još se nezna i o tome se još raspravlja, aneugodan dojam da se njemačkodruštvo mijenja na gore, što jepotvrđeno samouvjerenim nastu-pima Nove desnice, dok se demo-kratski i dijaloški nastrojenavećina ne snalazi i ne zna kakoreagirati, ostat će kao jedno odobilježja ovogodišnjeg Sajmaknjiga u Frankfurtu.

Njemačko-francuski odnosikao uzor

Kanadska spisateljica MargaretAtwood, kojoj je u nedjelju 15.listopada uručena nagrada za mir,u govoru zahvale izrazila je zab-rinutost za situaciju u svijetu.Basnom o vukovima i zečićimaopisala je opasnosti od popu-lizma i zaključila da iako sumnoge slične priče već ispričane,ljudi ipak često ponavljaju istepogreške.Sajmovi knjiga predstavljaju seu njemačkoj javnosti inače uvijekprvo brojkama: na ovogodišnjemSajmu izlagalo je 7150 izlagača

iz 106 zemalja, a Sajam je posje-tilo 278.000 posjetitelja, 10.000akreditiranih novinara iz cijelogsvijeta, od toga čak 2400 blogera.S više od 4.000 događanja, nakojima su nastupili mnogi poz-nati pisci (npr. Salman Rushdie,Dan Brown, Daniel Kehlmann,Mathias Énard ili Michel Hou-ellebecq), novinari, urednici ikritičari iz cijelog svijeta, ovajSajam nije samo središnje mjestosusreta svjetske književne bran-še, nego i prvorazredan kulturnii politički događaj. Tako je otva-ranje Sajma, tradicionalno uvijeku znaku zemlje počasnoga gosta,ove godine poslužilo francuskompredsjedniku Emmanuelu Mac-ronu i njemačkoj kancelarki An-geli Merkel da naglase važnostfrancusko-njemačkoga prijatel-jstva kao zaloga stabilnosti Eu-ropske Unije te važnost kulture iknjiževnosti za europsko zaje-dništvo.Dakako, ni to prijateljstvo, a nistabilnost ni zajedništvo nisusamorazumljivi. I Macron i Mer-kelova u govorima su naglasili nesamo želju za bilateralnim dijalo-gom nego i za većom europskomrazmjenom te potrebu za daljnjimkontinuiranim radom na što bol-jem međusobnom razumijevanju.Francusko-njemački edukacijskii kulturni programi i inače suodlično razvijeni. No kako danas,u jesen 2017, ništa više nijesamorazumljivo, i kako se danasFront National i AfD dodušerazumiju u islamofobnim i anti-europskim diskursima, ali inačevjerojatno nisu zainteresirani zanjegovanje francusko-njemačkesuradnje, to je Macronov europ-ski entuzijazam oduševio islušatelje u svečanoj dvorani istudente na sveučilištu u Frank-furtu, gdje je francuski predsjed-nik tijekom boravka održaopredavanje.

Emmanuel Macron postavio jesebi za cilj obnavljanje idejeeuropskog jedinstva. Europaznači u prvom redu europsku kul-turu, naglasio je, a s njim je uFrankfurt doputovala i francuskaministrica kulture, koja je po-zvala kolegice i kolege iz drugihzemalja Europske Unije na susretna kojem je iznijela planove zapostizanje tog cilja, npr. Zaje-dničke zakone o pravima u izda-vaštvu, stipendije za jačanjemobilnosti kulturno zainteresira-nih građana Europe, zaštitu naci-onalnih baština, programe zaupoznavanje izbjeglica s jezicimai sredinama u kojima su se zateklite s kulturnim nasljeđem Europeili bolje i veće mogućnosti zafinanciranje književnoga prevo-đenja. Njemačko-francuski odno-si pritom bi mogli biti uzor cijelojEuropi, što su mnogi ovogodišnjiprogrami u Frankfurtu i pokazali.Dvojezične škole, kakve postojeunutar francusko-njemačke bila-teralne suradnje, programi edu-kacije i međusobne nagrade zaknjiževne prevoditelje, zajedni-čki kulturni i gospodarski pro-jekti njegovani su osobito inten-zivno nakon teških iskustavadvaju svjetskih ratova. Danas,kad se čini da u cijeloj Europi bli-jedi svijest o tim iskustvima te dase populističkim revizionizmompokušavaju odbaciti desetljećaznanstvenih istraživanja, politi-čkih dijaloga i umjetničkih iknjiževnih stvaranja posvećenihupravo tim iskustvima, ovakvi suprimjeri potrebniji više nego ikad.

Hrvatsko predstavljanje naSajmu

Gruzija će 2018. biti počasni gostfrankfurtskog Sajma knjiga i gru-zijski ministar Mikheil Gior-gadze iz nešto se drukčijeg uglaod njegove francuske kolegice

11

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

približio temi zajedničkog eu-ropskog kulturnog identiteta.Gruzija se nastupom želi „po-novo sjediniti s velikom europs-kom obitelji“, rekao je. Više od130 knjiga biti će prevedeno nanjemački jezik, a sedamdesetautora doći će u Frankfurt, no toće biti tek vrhunac dugoga pro-cesa, jer će se gruzijski piscipredstavljati tijekom cijele go-dine na više od petsto događanjau Njemačkoj.I Slovenija se priprema za takavprogram i najavljuje ga za 2020.godinu, a već u srpnju 2017. poz-nati je književni kritičar i no-vinar Frankfurter AllgemeineZeitunga Paul Ingendaay popra-tio tu najavu izvrsnom repor-tažom o zemlji male površine, aligusto naseljenoj pjesnicima.1Nekoliko tjedana prije početkaSajma knjiga u Frankfurtu dobilasam pozivnicu Javne agencije zaknjigu Slovenije. Na domjenku,planiranom za prvi dan Sajma,predstavit će se novi štand i naja-vit će se planovi za nastup 2020,pisalo je. Nisam mogla zamislitida bi novi štand mogao biti boljiod starog, jer JAK je barem šestgodina i u Leipzigu i u Frank-furtu donosio izvrstan, prepoz-natljiv, jednostavan, funkciona-lan i lijep štand. No novi štand jeuistinu ljepši!Ovom temom bližim se uspo-redbi načina na koji poslujuHrvatska i Slovenija, a te jenačine uistinu nemoguće opisatina skučenu prostoru. Možda mo-gu reći samo ovo. Dok je Javnaagencija za knjigu (JAK), odVlade Republike Slovenije osno-vana i financirana institucija za-1 Prim. red. Slovenija će biti zemljau fokusu iliti počasni gost Sajmaknjiga u Frankfurtu 2022. godine.U Sloveniji djeluje preko 100nakladničkih kuća i vodeća je zemljau svijetu po broju naslova postanovniku.

dužena za izdavaštvo, knjižar-stvo, promicanje čitanja, književ-ne festivale, umrežavanje s ino-zemnim partnerima, potporeautorima te za predstavljanje slo-venske knjige u inozemstvu, ra-dila sustavno, ekonomično iosmišljeno, hrvatska Zajednicanakladnika i knjižara (a u okviruHrvatske gospodarske komore) sjedne strane i hrvatsko Mini-starstvo kulture s druge strane(bez obzira koji je ministar iliministrica bio na čelu kuće) uvi-jek su na isti način pokazivaliduboku nezainteresiranost i ne-spremnost za ozbiljno promi-šljanje bilo kakve strategije zapoložaj i budućnost knjige, patako i za nastupe na Sajmu knjigau Frankfurtu.No Hrvatska se i bez postojanjatakve strategije u Frankfurtu iove godine ipak predstavila. Pos-lije niza godina bio je to prvi lijepi funkcionalan štand s reprezenta-tivnim izborom pisaca, koji seipak nisu pojavili uživo, nego naekranu. Naime, u dogovoru sHRT-om emitirani su snimciemisije Prekid programa zbogčitanja na kojima pisci čitaju izsvojih djela. Mišo Nejašmić,predsjednik Zajednice naklad-nika i knjižara, objasnio mi je daje bilo malo novca i vremena teda je to najviše što se moglopostići. Sigurna sam da je u pra-vu. U mjesec ili dva ne može senapraviti više, dapače, kad seznaju okolnosti, onda se morapriznati da je nastup čak bio soli-dno organiziran. No pitanje je štoi kako dalje, a i zašto?Moram priznati da ne razumijemzašto slovenski model nije mo-guć i u Hrvatskoj. Moram priz-nati da mi je nerazumljivo kakoje moguće da u više od dvadesetgodina otkako je Hrvatska zas-tupljena na Sajmu knjiga uFrankfurtu mjerodavni iz Mini-

starstva kulture, Zajednice na-kladnika i Gospodarske komo-renisu uspjeli naučiti kad se Sajamodigrava (svake godine u listo-padu!), i kad se dakle rezerviraštand ili forum za neki program(najkasnije u svibnju!), i što bitrebalo činiti da bi organizacijahrvatskoga nacionalnog štandaimala smisla ne samo za naklad-nike i knjižare nego naravno i zapisce iz Hrvatske, a posredno i zacijelu zemlju.Francuska inicijativa novogapromišljanja Europe iz perspek-tive intenziviranja kulturne raz-mjene novi je izazov za svezemlje Europske Unije. U svakojod zemalja nositelji kulturnogživota morat će odlučiti kako seuključiti u to promišljanje i nakoji način pridonijeti toj novojEuropi, koja je zamišljena i kaosuprotstavljena nedemokratskim,populističkim pokretima – vuko-vima iz basne Margaret Atwood.U Hrvatskoj bi dobar početakbila izrada kalendara u koji bi biliupisani datumi inozemnih saj-mova knjiga te žarkim bojamapodvučeni datumi do kojih senajkasnije prijavljuju štandovi iprogrami. A ne bi bilo pogrešnoni temeljito proučiti mrežnu stra-nicu Javne agencije za knjiguRepublike Slovenije. Ili npr. stra-nicu Dutch Foundation For Lite-rature iz Nizozemske. Ili francuski program iz 2017. Iligruzijski program za 2018. Usvakom slučaju bilo bi mudroučiti od drugih – u ime onogeuropskog kulturnog zajedništvao kojem je govorio EmmanuelMacron.

Alida Bremer,Vijenac broj 617, 2017.2

2 Alida Bremer,http://www.matica.hr/vijenac/617/novo-europsko-kulturno-zajednistvo-27171/ Preuzeto 20.01.2018.

12

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

HRVATSKA NA SAJMU KNJIGAU LEIPZIGU

Hrvatski štand

Ovogodišnji će lajpciški Sajamknjiga mnogima ostati usjećanju. Nije postignut noviposjetiteljski rekord za čim di-rektor sajma Oliver Zille i nežali. Prekinuta je trka za „bržim,većim i jačim", kaže. Tri zadnjadana posjetitelji su se do sajams-kih prostora probijali krozsnježnu oluju, a u zagrijanimpaviljonima se pak puževim ko-racima pomicali od štanda doštanda zavirujući u nove knjige.Ili su nastojali na vrijeme stići najednu od 3.400 manifestacija naj-većeg europskog festivala čitanjaLeipzig liest koji se održavaona 550 lokacija po gradu i u oko-lici.

2.635 izlagača iz 46 zemalja,među kojima i Hrvatska, ponudi-lo je svoja najnovija izdanja saširokim rasponom tema, a jaspominjem samo dvije, političkinajbrizantije: od europske pro-šlosti do budućnosti europskogkontinenta i o granicama europs-ke solidarnosti. Festival Manga-Comic-Con u Jedinici je ma-gnetski privlačio mlade cosplay-er-e zaljubljene u mange, anime,crtiće.

U Trici su tradicionalno smje-šteni njemački izdavači. Sajams-ka je uprava desno orijentiranesmjestila u jedan ćošak u kojemsu diskutirali o gubitku identite-ta, o nametnutom kultu krivice io nacionalom mazohizmu. Zad-nji je dan došlo do naguravanjas lijevim demonstran- tima.Oštećen je i jedan štand. Polica-jaca je bilo i više nego do- voljnoi sve su - kako se kaže - držalipod kontrolom.

U Četvrtici su se kao i uvijekokupili stranci, a ove je godine ufokusu sajma bila Rumunjska.Rumunjima se sve odigravalo najednom uzdignutom i okruglomplavom štandu - u amfiteatrusmještenom postrance, u jedanugao. Čitalo se, održavala su seprimanja, državni predstavnicisu držali govore, razgovaralo ses publikom. Rumunjska je snebrojeno mnogo tiskanih izdan-ja od klasičnih do suvremenihdjela i portretima pisaca željelaukazati na duboku ukorijenjenostu europsku kulturnu tradiciju. Tojoj je i uspjelo s 40 novih prije-voda i nastupima oko 50 knji-ževnika na 70 priredaba pod na-slovom Romania.Zoom in.Pokazali su svo bogatstvo nacio-nalne književne scene.

Ni korak dva od rumunjskogamfiteatra, na putu do hrvatskogštanda, obuhvaćajući dva ugla,bio je smješten podij Tradukia,europske književne mreže od 14država s kojom je povezana iHrvatska. U Leipzigu je Tradukizakoraknuo u život. Bila je toideja Splićanke Alide Bremer,književnice, prevoditeljice, znan-stvenice što još od kraja 1980.-ihživi u Njemačkoj. Angažirano gaje vodila punih šest godina. Tra-duki danas vodu Hana Stojić.

Traduki je i ove godine pred-stavio najnovija ostvarenja izknjiževnosti Jugoistočne Europe.U ovoj jubilarnoj godini posre-dovao je u upoznavanjima snjenim mnogobrojnim etničkim,vjerskim, jezičnim i inim man-jinama. Tijekom četverodnevnemanifestacije Štošta se može

otkriti. Iz života europskihmanjina. nastupilo je dvadesetpisaca koji u svojim djelimagovore o kosovskoj svagdašnjici,o ženskom pismu, životu homo-seksualaca ili o sudbini Roma iŽidova.

Hrvatski su pisci na osvajanječitatelja krenuli s Tradukievogštanda. Njih troje. Ivana Šojat iIgor Štiks u organizaciji Tradu-kia i uz potporu hrvatskog mi-nistarstva kulture, a SlavenkaDrakulić kao sudionica Forumaslavenskih kultura kojeg vodiAndreja Rihter, sociologinja ipolitičarka koja je u dva mandatabila na čelu slovenskog mi-nistarstva kulture.

Slavenka Drakulić je zapredstavljanje svog romana Mi-leva Einstein, teorija tugeizabrala intrigantan ulomaknavodeći jedno Einsteinovo pis-mo ženi u kojoj joj ovaj dajeupute kako se ubuduće trebaponašati prema njemu. Uspjelojoj je oživjeti genija i njegovu

13

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Andreja Rihter, Sabine Stöhr, Slavenka Drakuć,Dubravka Nemec, Ivana Šojat

obitelj, a pogotovu njegovu ženuMilevu. Osobu koja je bilapredodređena za najveće znanst-vene dosege, genijalnu mate-matičarku, prvu žena na poli-tehničkom fakultetu Sveučilištau Zurichu. Mileva Einstein ro-đena je u Vojvodini, u bogatojsrpskoj obitelji, a u njenoj sudbi-ni zrcali se povijest žena. Milevaza nepunih mjesec dana izlazi nanjemačkom u berlinskom Auf-bau Verlag.

Ivana Šojat predstavila je izknjige Emet i druge pričepriču Oči koja govori o tomekako nastaviti živjeti obilježenroditeljskim grijesima, nastalimu holokaustu, i kako se s njimanositi. Svaku od šest priča trajnoobilježava zločin koji, dokle godostaje nerazriješen i nekažnjen,presudno utječe na sve oko sebete se vraća poput zloduha i ops-jeda ljude i stvari.

Igor Štiks se predstavio kao -recimo to tako - pogranični sta-novnik. Jer, kao književnik imladi znanstvenik, Štiks se krećeizmeđu književnosti i znanosti,a zemljopisno između Bosne,Hrvatske, Škotske, SjeverneAmerike i Srbije. O mijenamapolitičkih sistema i zajednica tekoliko su i kako utjecali na pozi-ciju i život pojedinca govori uknjizi Državljanin, građanin,stranac, neprijatelj: Jednapovijest Jugoslavije i post-jugoslavenskih država. Unjoj razmišlja o tome što značibiti državljanin, biti uključen ilipak isključen, kako se osjećati upoziciji građanina i što se događakada se ona mijenja u onu stran-ca ili pak neprijatelja.

Na sajmu je hrvatsko ministarst-vo kulture predstavljala Du-bravka Đurić-Nemec, savjet-

nica ministrice. Upitala sam jukako se može protumačiti činje-nica da se Ministarstvo kulturepojavilo ne samo kao financijerhrvatskog programa nego i kaoorganizator hrvatskog štanda.Da li je riječ o novoj koncep-ciji?

Moram priču staviti u jedanširi kontekst, odgovara Đurić-Nemec ukazujući na to da je mi-nistarstvo već više od godinudana u intenzivnom dijalogu sizdavačima čija je branša u Hr-vatskoj u zadnjih godinu danadoživjela nekoliko snažnih udar-aca. Raspao im se prodajni lanacpa su izgubili više od 80 %knjižara. Ministarstvo je stoga odZajednice nakladnika i knjižara,članice Hrvatske gospodarskekomore, htjelo saznati koji su imsajmovi knjiga od primarnoga,komercijalnoga interesa, i nakojim bi to sajmovima mi-nistarstvo onda moglo i trebaloprovoditi kulturnu politiku. Saz-nali su da Zajednici lajpciškisajam nije u fokusu jer da nijekomercijalan. Budući da su uLeipzigu najvažniji autori, ali daje on važan i za promociju naci-onalnih književnosti, ministarst-

vo se odlučilo za nastup nasajmu. Uz tehničku, logističku ifinancijsku pomoć Komore i tona štandu koji su oni financiralii koji je već prošle jeseni bio naSajmu knjiga u Frankfurtu.

Ministarstvo nije stvaralo vlastitiprogram nego su se nastojaliuklopiti u program Tradukia iForuma slavenskih kultura.Poštivali su Tradukieve kriterijei uzuse. Đurić-Nemec kaže da sunjihove promocije daleko vid-ljivije i medijski popraćenijenego što su pojedinačni nas-tupi i nastupi pojedinih ze-malja. Uz preporuku vijeća,povjerenstva, strukovnih društa-va izbor je pao na Slavenku Dra-kulić, Ivanu Šojat i Igora Štiksakoji u svojim najnovijim djelimaizmeđu ostaloga obrađuju i man-jinska pitanja. Đurić-Nemec isti-če da je ministarstvo kulturesmatralo da je važno da hrvatskiautori budu prisutni, a da pritome nije bitno da ih bude punonego da to budu kvalitetna pred-stavljanja, koja će medijski bitidobro popraćena i gdje će seostvariti financijski učinak.

14

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Štand Tradukia

To se i dogodilo. Manifestacijena kojima su sudjelovali hrvatskiautori bile su dupkom pune, a iknjige su se prodavale, pogotovuMileva Einstein. Bilo je lijepogledati kako Slavenka Drakulićpotpisuje svoje knjige, jednu ku-pljenu za drugom.

I Ivana Šojat je zadovoljna pakaže: Predstavljanje je ovogaputa bilo vrlo uspješno s obziromna broj ljudi u publici, i na onompodnevnom događanju, a i kas-nije navečer u Kaiserbad-u gdjese okupilo još više ljudi. To jenekakvo širenje u valovima ono-ga što radim. Sjajna prilika dase izađe izvan nacionalnih okvi-ra i da se pokuša doprijeti dome-đunarodne publike. Kontak-tirala me i jedna nakladnica kojase zainteresirala za knjigu Emetnakon što je čula priču Oči.Rekla je da će pokrenuti otkupprevoditeljskih prava, da već imaprevoditeljicu, a ja sa nadam daće tako doći i do njemačkogprijevoda jer već imam bugarski,makedonski, talijanski prijevod,a uskoro i albanski. Tako da bibilo lijepo prijeći i na Zapad.,kaže Ivana i nasmiješi se.

Razgovore sa Šojatovom i Đurić-Nemec obavila sam, a gdjedrugdje nego na hrvatskomštandu, koji je na korak dva odTradukieve pozornice, u prolazuD, u susjedstvu sa Srbijom, Slo-venijom i Crnom Gorom. Upad-ljiv je, jarke je plave boje, mali iskladan. Hrvatske su kockice,stilizirane, vidljive i izdaleka,ima ih i na tornju štanda. Nadvjema kockama sjedimo nasdvije, Ivana na žutoj, ja na cr-venoj. Udobne su. Iza nas suuredno poredane knjige. U jed-nom je uglu veliki ekran s kojegsamo što nisu krenula čitanja

hrvatskih književnika. Na pultuje izložena lijepa brošura naengleskom s biografskim poda-cima o deset hrvatskih knji-ževnika, među kojima i RenatoBaretić, Zoran Ferić, KristianNovak, Marina Vujčić. I Tradu-kieva programska knjižica.

Molim Ivanu da mi kaže štomisli o hrvatskom nastupu jer danad njegovim nastupom lebdi ijedna razorna kritika. To ju pi-tam kao uspješnu književnicu iperspektivnu političarku pod-sjetivši ju na to da se u dato vri-jeme, da bi obranila svoje, nijelibila ni pušku uzeti u ruku.

Kao prvo štand je sjajno naprav-ljen. S mnogo ukusa. Baš jesimpatičan. Iako je to mali pros-tor, ali je dojmljiv. No problemje sam nastup. Mi ne možemoimati isti nastup kao francuskaili britanska književnost. Mi smodoista mali jezik i mi se s timmoramo pomiriti. Naš temeljnije problem, a on nije vidljiv samona području književnosti i kul-ture nego posvuda, da je kod naspotpuno zanemaren javni in-teres. Književnost je javni intereshrvatskoga naroda, ona je te-

meljni stup hrvatskoga naroda,i ne samo hrvatskoga. Bilo kojegnaroda. Književnost bilježiprošlost i sadašnjost, ona to radidnevnički. Ona bilježi što sekulturološki i sociološki zbiva sjednim narodom. Za nju se mo-ramo boriti. Budući da smo malinarod, teško nam je probitijezičnu barijeru da dospijemo dovelikih. Nedostaje nam, rekla bihto tako, agentskog pristupa. Lju-di koji će lobirati, koji će seboriti, koji će dovoditi autore navelikim manifestacijama tako dase pojave i u nje-mačkim mediji-ma, a ne da samo reda radiodradimo nešto u stilu, evo, do-veli smo autore. Moramo raditi365 dana u godini, a ne imatigomilu ljudi koji su nomenkla-turno tu, a ne čine ništa negosjede u nekakvim uredima. Tre-baju nam ljudi koji će poputpoput mrava raditi na promican-ju kulture, zaključila je IvanaŠojat.

Jednog je takvog mrava Hrvats-ka imala. Mrav je marljivo radio,i crnčio, više od deset godina ionda je najednom nestao s pozor-nice hrvatskih nastupa u Nje-mačkoj. Početkom mjeseca opet

15

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Štand Tradukia za promocije i diskusije

se pojavio. I oglasio. Riknuo jekao ranjeni lav. Zapjevao je kaonarikača koja dobro pozna mrt-vaca, ali je o njemu govori sve -najgore. Ja sam se u prvi trenstresla. Učinilo mi se da lav plačenad vlastitom sudbinom.Učinilo mi se da se Alida Bre-mer, ta višegodišnja neumornapromotorica hrvatske suvremeneknjiževnosti u Njemačkoj i čla-nica Lajpciške nagrade za eu-ropsko razumijevanje 2013.,ražalila nad vlastitom sudbinomzato što ju Hrvatska više ništa nepita i što u Hrvatskoj više ni-kome nije potrebna. Prvi medojam prevario. U intervjuu1,koji je uoči sajma dala jednomhrvatskom dnevniku, Bremer jeotvoreno je i bez dlake na jezikuprogovorila o tome što misli odjelovanju hrvatskog ministarst-va kulture. Istresla je sve sku-pljano i nakupljeno. Ministarstvukulture Republike Hrvatske sta-loženo je i argumentirano poru-čila da mu rad na prezentaciji ipromociji hrvatske književnostiu Njemačkoj - ne valja. Danemaju ni ideja ni cilja. I to jeobrazložila. U tom dužem inter-vjuu s puno detalja podsjetila je

1http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/ALIDA-BREMER-Nastupi-u-L e i p z i g u - s u - b e z - i d e j e - i -cilja?meta_refresh=true

i na jednu aktualnu obljetnicu:

Budući da se ove godine uNjemačkoj obilježava 50 godinaotkako je bilateralnim dogovor-om započelo odlaženje radnikaiz bivše Jugoslavije na tzv. priv-remeni rad u Njemačku, želimovdje spomenuti neke od njiho-vih potomaka, koji su danaspoznati pisci na njemačkom jezi-ku, a roditelji su im došli izHrvatske: Marica Bodrožić, Ja-goda Marinić, Nicol Ljubić,Ranka Nikolić, Danijela Pilić.Da je više sluha za međunarodnekontakte, onda bi oni bili zanim-ljivi i hrvatskoj javnosti, no tomenažalost nije tako, kao što se niovih 50 godina i udio tzv.»gastarbajtera« u hrvatskomgospodarstvu, a koji je bio upra-vo ogroman, uopće u hrvatskojjavnosti ne spominju.

Aleksandra Brnetić

Izvor :h t tp : / /www.hrvatsk ig las-berlin.com/?p=17996

Sonja Brekljak, Josip Juratović, Ivica Košak

VEČERNJAKOVADOMOVNICA 2018Most suradnje i povezanosti iseljene idomovinske Hrvatske, te Hrvatske iNjemačkePriča o Večernjakovoj domovnici seže u 2006.godine kada je organizator inače urednik ino-zemnog izdanja Večernjeg lista i idejni tvoracVečernjakove domovnice Stipe Puđa po prvi putaorganizirao izbor najpopularnijih Hrvata uiseljeništvu.Dodijela nagrade Večernjakova domovnica u BadHomburgu, najznačajniji je događaj u hrvatskomiseljeništvu. Najpopularnijim hrvatskim sporta-šima, glumcima, glazbenicima i ljudima izshowbizza, a koji žive izvan Hrvatske Večernjilist već 12. godinu dodijeljuje nagrade kojima ihnagrađuje njihova domovina. Zato se i Večer-njakova nagrada zove "Domovinska nagrada"(Kroatischer Heimatpreis)

Već iduće godine na poziv iz Bad Homburga,grada prijatelja Dubrovnika, Večernjakov izborseli u Bad Homburg i tu ostaje do danas.Prijateljstvo Dubrovnika i Bad Homburg otad jedodatno učvršćeno kroz Večernakovu mani-festaciju. Od tada Kongresna dvorana u BadHomburgu ugošćuje između 500 i 600 uzvanika.Od mode i ljepote do glazbe i sporta, od kulutre itradicije do politike - sve je to dio priče oVečernjakovu izboru koji je tema brojnih Hrvatau iseljeništvu. I nakon dodijele nagrade Večer-njakova domovnica je često spominjana temadomovinskih i stranih medija, počevši od nje-mačkih pa do švicarskih, austrijskih, francuskih,talijanskih, onih zemalja u kojima žive brojniHrvati.Kroz Večernjakov izbor u ovih 12 godina prošloje više od tisuću imena. Među nominiranima subila imena poznatih i manje poznatih Hrvata.Na dodjelu nagrada Večernjakovog izbora dolaziveliki broj hrvatskih i njemačkih dužnosnika, odpotpredsjednika Hrvatskog sabora, do ministara idoministara, hrvatskih i njemačkih parlamen-taraca, predstavnika visokih stranačkih dužno-snika različitih stranaka, hrvatskih branitelja ibrojnih drugih osoba iz javnog života Hrvatske iNjemačke. Svake godine dođu predstavnici višeod 150 najznačajnijih hrvatskih udruga u svijetu,brojni sportaši, glumci, glazbenici, modeli,manekeni...

[] Red.

16

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Metatekstualnost i tekstualna hiper-publiciranost suvremene književneliterature usmjerena je, izmeđuostalog, na tradiciju, sjećanje, po-vijest unosom minijaturnih pričasubjekta/ naratora kao percipijentakoji bilježi svijet oko sebe. Timetekst ostaje trajan zapis/ dokumento onome što se dogodilo bilo nakulturno-povijesni način bilo naestetsko-stvaralački. Svako podne-blje ima svoje društveno-socijalnekarakteristike pa tako i naše, južno-slavensko. Sociolingvističke itekstualne veze u njemu nerijetkosu one od kojih se kreće u per-cepciji prošloga i suvremenoga novrijednoga spomena što se zapravoi njeguje kako bi se njegovomulogom ukazalo na analitičnostanje danas i potencijalni futurkoji se opet reproducira u po-vijesno. Male priče upravozatvaraju taj dijaloški krug te sekulturološki legitimiraju ostajućibudućim generacijama kao zalogprošloga. Struktura književnogdjela u sinkretičkoj je vezi s drugimvidovima umjetnosti slijedećipostmoderno tumačenje uvođenjačitatelja kao aktera koji „ispisuje“tekst, pa i kritičara te tako do-prinosi legitimaciji tog djela. Stogase regionalne veze definiraju imanifestiraju suulogom i posred-stvom tih veza, a u okvirima:časopisne djelatnosti, nakladnihkuća susjednih ili bliskih država,sajmova, promocija, simpozijuma,rasprave pri okruglim stolovima…

Časopisni diskurs u sebi ne obje-dinjuje samo imena autora injihova djela nego i dublju koegzi-stencijalnu kulturološku sponu re-gionalnog karaktera u čijem okvirusu načini ispoljavanja individualne

i kolektivne svijesti čovjeka i ljudiiz tih regiona. Tako se faktivno ifiktivno u književnoumjetničkomdjelu (povijest, društvo, kultura,literatura i sl.) spajaju u epštajnov-sko tumačenje nestanka stvarnostia rađanje nadstvarnosti, na određennačin „umnožene realnosti“ u okvi-ru koje književni tekst pronalazisvoj izraz i iskaz. Na balkanskomregionu ta hiperrealnost čestopoprima oblike karnevalesknosti,empiriju svega i svačega iz škripepera, odnosno tipkovnice kojabilježi preludij u kojem je svakanapisana riječ vrednovana istomtakvom hiperkritičkom pojavom unašem društvu gdje je i samaobjektivnost te stručne ocjene upit-na. No, unatoč navedenim činje-nicama, autor literarnog štiva pro-govara: iz bunta, iz jednostavnekatarzične potrebe ili čak iz nuž-nosti bilo da je riječ o ekstra-estetskim ili izvanliterarnim gra-nicama ili pak o društveno-po-vijesnoj uvjetovanosti u kojoj senašla ona ili onaj koja/i stvara. None teži se nostalgičnom negokritički nostalgičnom, kako to

tumači Linda Hutcheon, pro-pitivanju literature jer je i povijestzapravo ne/ispričana priča, dakletekst sam. Generacijska razlikameđu mlađim, nešto manje mlađimi starijim književnicima ispisujesvoju priču regionalno-vremen-skog uporišta, čak i egzilantskaknjiževnost koja se, jasno je, umije„gušće“ baviti „lokalnim“ egzisten-cijalnim i identitetnim pitanjima jerse neke stvari oštrije uviđaju sdaljine. Jasno je i to da političkapozadina čini svoje uvijek uhegemoničnom rascvatu ambi-valencije etike i estetskog, susjed-skog i stranog kao nepoznanicekoju treba ili možda ne trebaprevoditi.

A gdje je u svemu tome čitatelj?Prvo treba postaviti pitanje što sedanas čita i radi li se to iz pukeželje, potrebe ili pak iz mogućnostidostupnosti određenih publi-kacija?! Ili je kulisa svega nov-čanica koja se dobro umnožava?!Ako i jest, od kuda mogućnostprodaje svih tih izdanja… Jedan ododgovora jest potražnja čita-teljstva. Dakle, time se zatvarakrug: čitamo, ne oglušujemo se,imamo svoju selekciju i popis„dobrih knjiga“ i mada ironična alikonotativno donekle je i istinita:danas skoro više ima pisaca negoknjiga…No, ipak je važno biti na frontuliterarno-književnog publiciranja.Južnoslavenska kulturna zajednicatime zadržava svoju jezgrovitostjer, iako u posljednjih dvadesetgodina svaka literarna zajednicaoblikuje svoje specifičnosti, ipakk n j i ž e v n o - s t v a r a t e l j s k ajezgrovitost u nekim segmentimane zaboravlja i podsjeća na minuliperiod upravo kritički nostalgičnopropitan. Stoga orfejevska šutnjarječito progovara, ona je kao potreskulture u kojoj se ne smije deno-tativno šutjeti.

Ljiljana Tadić-Adžamić

Riječ za razgovor

KNJIŽEVNE VEZE U REGIONU IDISKURS ČASOPISA

17

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Čovjek pojedinac još uvijekrađanjem dospijeva u odre-đeni jezik i ostaje njimesudbinski vezan, u njemuraste i obitava te ga stogaosjeća kao majčinski jezik,jezik svojeg zavičaja idomovine. Zato ga i zovematerinskimNakana mi je govoriti o jeziku idomovini. Zadržimo se najprije naprvome. Što je jezik? Čini se dasmo tim pitanjem odmah dospjeli uteškoću i nepriliku koju jesvojedobno dojmljivo opisaoAurelije Augustin kazujući da jeinače uvijek siguran da zna što je tovrijeme, ali upita li ga netko o tomuizričito, uviđa da zapravo ne zna.Nije li tako i s jezikom? Posvudasmo s njim i on je posvuda s nama.Mislimo li na nešto, želimo li nešto,oklijevamo li pri nečemu,odvraćamo li se od nečega, uvijeksmo već to spram čega se odnosimonekako sebi označili imenom iimamo to tako označeno predočima, bilo osjetilnim bilounutarnjim duhovnim. U svakomophođenju spram stvari u svijetu,spram drugih ljudi i spram samihsebe uvijek smo upravo jezikomstavljeni u taj odnos. Čak i kad namriječi i jezik zakažu, kad na primjeru zaprepaštenju, divljenju ili strahune uspijevamo ništa reći, ipak i tadau najdubljoj nutrini sami sebiupravo riječima i jezikom, premdabez glasa, priznajemo da smodospjeli do na prag onog neizre-civog.S jezikom smo dakle toliko tijesnozbliženi da iz njega ne možemo čakni kad bismo to htjeli. Čini se da jeimao pravo jedan mislilac tvrdećida su granice čovjekova svijetaupravo granice njegova jezika. A

ipak unatoč toj blizini dospijevamou goleme teškoće hoćemo lirazgovijetno reći što je jezik i učemu je njegova bit. Zbiva li namse to zato jer je jezik ipak dalek iteško dokučiv predmet, koji bismotek složenim metodama znanstve-no-konstruktivnog zahvata moglidovesti do očitovanja? Očito da ne.Ta upravo smo ustanovili da namje jezik posve blizak, možda čakono najbliže od svega. Prije bimoglo biti da nam je prikriven izagonetan upravo zbog svojeposvemašnje blizine u kojoj nenalazimo ni najmanje prostora zaslobodan odmak kojim bismo gamogli sebi predstaviti, metnuti gapred svoju ispitujuću svijest kaoizričit predmet istraživanja.Izgleda da tomu treba pripisatikrajnje čudnovatu činjenicu dajezik, koji nam označavanjemomogućuje pristup svemu što jest isvakovrsno odnošenje spram toga,jedino o sebi šuti i prikriva se. Jertko bi mogao povjerovati da doistakazuje nešto o svojoj biti obja-vljujući nam se u imenu „jezika“(glotta, lingua, language…), kojene označava ništa drugo do tjelesniorgan s pomoću kojeg se fiziološkiizvodi ono na što zapravo mislimokad govorimo o jeziku. Zar bi svaobuhvatnost jezičnog zbivanja okojoj smo početno govorili injegova potpuna stopljenost scjelinom našeg opstanka mogla bitiprikladno označena imenom je-dnog od tjelesnih organa?Znakovito je da se uglavnom u svimjezicima jezik kao ono čime sejezično zbivanje izvodi već svojimimenom razlikuje od samog togzbivanja, koje se u pravilu nazivagovorom. Kažemo li na primjer„jezikom je izgovoreno ovo iliono“, tad smo imenima „jezik“ i„govor“ na neki način označili isto,

a na neki različito. Govoreći ojeziku kao da smo prisiljeni nazbunjeno teturanje između jezika igovora.Možda se u nedoumici u kojoj smose našli možemo osloniti na migkoji nam daje spoznaja da Grci, odkojih smo, kao i svi Europljani,baštinili tako reći sve najvrednijeduhovnog svijeta u kojemu se jošuvijek krećemo, uopće nisu imaliriječ kojom bi označavali ono štomi podrazumijevamo pod imenomjezika. Riječ glotta, dakle „jezik“,u njih je za oznaku toga bilarabljena samo rubno, rijetko i tekkolokvijalno. Kad su htjeli govoritio jeziku kao govoru, u pravilu su seslužili riječju logos, koja međutimnikad nije značila samo jezik igovor, nego barem jednako toliko iodnos, zakon, pojam, razlog i jošmnoštvo drugog. Ta imenica logosi pripadni joj glagol legein nemajubaš ništa s tjelesnim organomjezika, već znače otprilike nekoizlaganje, razlaganje, slaganje isabiranje.A ipak se ta riječ logos u Grkarabila za ono što nakon njih sviEuropljani misle pod imenimajezika, govora i govorenja. Kako toshvatiti i objasniti? Možda najprijeukazivanjem na to da ni logos nijeu Grka ni jedini ni izvorni izraz zaono što mi zovemo jezikom igovorom, već je ograničen naznačenje samo takva govora koji jeveć bitno određen početnom logi-kom i stegnut pravilima gramatikei sintakse. Za razliku od toga ugrčkom ima i jedan izvorniji načinizricanja onoga što mi kasnijizovemo jezikom odnosno govor-om. Reći, kazati glasi u grčkomphanai, glas je phone, a iskazphasis. Pojavljivati se glasiphainesthai, a phos je riječ zasvjetlo. Hoćemo li biti jezika prićibliže, valja nam poći od tih riječi.Jer one nas upućuju na izvornusrodnost jezika odnosno govora sasvjetlom, javom i pojavljivanjem.Izrazi za sve to potječu iz istogajezičnog korijena, baš kao pri-mjerice i srodne im latinske riječi

JEZIK I DOMOVINAGovor na svečanoj akademiji u povodu 175. obljetniceMatice hrvatske, Osijek, 24. listopada 2017.

18

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54fari, fatum, fama, fas i fabula.U svima njima na vidjelo izlazi toda u jeziku i govoru, u imenovanjui označavanju nije riječ tek o ozna-čavanju nečega što postoji neovisnoo jeziku, nego se svaka stvar i svakozbivanje u svijetu upravo jezičnimimenovanjem tek uopće pojavljuju,izlaze na vidjelo i pokazuju se usvjetlu prisutnosti.

Tajna jezikaMožemo li u našem jeziku naćiizraze koji na taj način i u takvojizvornosti kazuju to izlaženje usvjetlo pojave koje se dakle zbivajezikom i govorom? Sama riječ„govor“ ne vodi nas nikamo, jer je,baš kao na primjer njemačka riječSprache ili engleska speach, posvemu sudeći plod onomatopeje,koja u jeziku uvijek svjedoči onjegovoj nemoći za uspostavu iočitovanje dubinskih smislenihsveza te dakle o zastajanju napovršini pukog zvučanja ioglašavanja. Ipak, za razliku odtoga susrećemo jednu drugu po-rodicu riječi koja je u etimo-logijskoj i semantičkoj srodnosti snavedenim grčkim i latinskimriječima te kao i one očituje bitjezika i govora kao izvođenja usvjetlo i na javu – doslovce pro-iz-vođenja – ne samo svake stvari isvake pojave u svijetu nego i samogsvijeta. Mislim na glagol bajati i iznjega izvedene imenice bajka ibasna. Ti izrazi, koji su u našojdanašnjoj jezičnoj svijesti gotovozaboravljeni i ostavljeni u tamičovjekove pretpovijesne mitološkesvijesti, tako da ih smještamo jošsamo u okružje navodno primitivnemitske uobrazilje, nisu ništa manjeod svojih grčkih i latinskih srodnikaiskazivali bit jezika i govora kaopro-iz-vođenja svijeta i svega unjemu. Oslobodimo li se pred-rasuda suvremene znanstvenemetodologije te se jednom doistamisaono otvorimo jezičnom blagupohranjenom u riznici drevne mito-logije i usmene narodne predaje,moći ćemo iskusiti svu daleko-

sežnost te spoznaje.Shvaćanje jezika kao proizvodnjesvijeta i svjetskih bića otvara namuvid u mogućnost sasvim drugogpogleda na njegovu bit. Prije svega,lišava nas duboko uvriježenezablude da je jezik neka vrsta oruđapomoću kojeg misli koje u namaveć postoje gotove i uobličenenaprosto priopćujemo drugima,takva oruđa kojima se po voljislužimo, rabimo ga kad i kolikohoćemo te ga odlažemo kad ga višene trebamo. Jezik kao iskonskuproizvodnju svijeta nedostojno jesmatrati našim oruđem. Prije smo,obrnuto, mi oruđe jezika. U svemsvojem odnošenju spram sebe,spram drugih ljudi i spram svegašto nas susreće u svijetu uvijek smoveć zahvaćeni, vođeni i određenijezikom.Oslobodimo li se preuzetne zabludeo našem gospodstvu nad jezikom,otvorit će nam se i posve novadimenzija odnošenja spram njega,naime ona slušanja. Govoreći sebii drugima, mi gotovo uvijek sluša-mo prvenstveno sebe. Ali moždabismo mogli sebe načas zaboravitite sluh usmjeriti na ono što nam seu onomu što govorimo samo posebi pokazuje, javlja i daje. Točinimo rijetko i iznimno. I jednidruge tek s mukom uspijevamopomno saslušati i doista čuti.Možda je za čovjeka jedna odnajtežih zadaća zbilja slušati, čuti irazumjeti ono što kazuje drugi. Zatosu nam razgovori najčešće prazni iizlišni. Potrebno je mnogo pažnje istrpljenja da bi se pustilo da unašem unutarnjem uhu odjeknu i upamćenju ostanu zvučati sva onajezična gibanja na koja nas upućujegovor drugoga. A još je mnogo težeod toga imati sluha za sve titrajeznačenja u riječima jezika samog,dakle neovisno o meni i o drugomu.U svem čovjekovu govoru prvotnogovori jezik, pritom se služećiljudima. Možda je jedinopjesnicima i misliocima, tom tihomi neupadljivom plemstvu duha,dano da to iskuse. Ono što zovemopromišljenošću i razboritošću

ponajprije je suzdržanost pomnogosluškivanja onoga što nam samjezik poručuje, za što nas rabi i štopomoću nas objavljuje dok namdopušta varavi privid da mi rabimoi koristimo njega.Osluškujući jezik mogli bismospoznati da se ono što znamo kaomišljenje zbiva na način pažljivaprosljeđivanja uzajamnih odnosa imeđusobnih upućivanja riječiunutar jednog ili više različitihjezika, tako da se misao rađa svakiput kad taj unutarnji razgovor dušesa samom sobom dospije doprivremenog zastoja i dovršetka.Osnaženi tom spoznajom ne bismose više dali zavarati mnijenjem daje jezik nešto što naprosto postojikao gotovo i zaključeno, kako namto izgleda ponajprije zato što gauobičajeno označavamo imenicom.Ono što jezik jest u svojoj biti ne dase izreći imenicom, nego samoglagolom. Jer on je uistinu proces,zbivanje, događanje. On je živadjelatnost, a ne gotovo djelo,energeia, a ne ergon, kako je tosvojedobno ustvrdio Wilhelm vonHumboldt, možda najdublji od svihkoji su promišljali tajnu jezika.Tada bismo mogli spoznati i to daniti nema jezika u singularuapstraktne općenitosti. Prodremo lipogledom pod mrežu apstraktnihkonstrukcija takozvanih standard-nih jezika, u zbilji jezičnog zbi-vanja susrećemo samo mnoštvojezičnih tvorbi unutar kojih suokupljene veće ili manje ljudskezajednice, nepostojanih i promjenl-jivih baš kao i same te zajednice.Čak i visoko standardiziran jezik uživoj zbilji uvijek je neki određeni,posebni i samosvojni jezik. Sva-kom jeziku svojstvena je neka samonjegova unutarnja jezična forma, toznači određeni način kakoproizvodi, vidi i tumači svijet i svenjegove pojave. Svaki čovjek kojije u nekom jeziku rođen i u njemuodrasta nužno prihvaća i prisvajataj način još i prije nego što je togapostao svjestan. Kako će segovoreći kretati putanjama jezika,to nije prepušteno njegovu izboru.

19

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54U najranijem djetinjstvu, prije negošto se u njemu probude svijest ivolja, već je zahvaćen jezičnomstrujom koja ga nosi i od rođenja dosmrti određuje način njegovagovora, a time i osjećanja imišljenja. Cijelog života ostajesudbinski određen unutarnjomformom svojega materinskog jezikai uz nju neraskidivo vezan.

Duhovni zavičajPremda se na horizontu današnje ibuduće povijesti naziru obrisiizgradnje, bolje rečeno konstruk-cije nekog sveopćeg i sveobvezujućeg svjetskog jezika, kojuulogu u nedostatku savršenijegkonstrukta danas sve više na sebepreuzima umjetna, tehnički posre-dovana univerzalna inačicaameričko-engleskog, ipak se jošuvijek može reći da čovjek samo uprirodnom pojedinačnom jezikumože iskusiti i spoznati u kolikojmjeri tom jeziku pripada, koliko jenjime određen u svim svojimhtijenjima, potrebama, sklono-stima, strastima i mislima. Čovjekpojedinac još uvijek rađanjemdospijeva u određeni jezik i ostajenjime sudbinski vezan, u njemuraste i obitava te ga stoga osjeća kaomajčinski jezik, jezik svojegzavičaja i domovine. Zato ga i zovematerinskim. U tom jeziku, unjegovu ritmu, melodiji, načinuizgovora samoglasnika i sugla-snika, naglasku, rasporedu riječi iustroju rečenica čovjeku nepo-sredno zvuči i odjekuje svoj-stvenost njegove zemlje i kraja.Drukčije zvuči i drukčije govorijezik ravnice od onoga gorja i surihvrhunaca, drukčije otvoreni obzormorske pučine ili širokoga riječnogtoka od onoga izdvojenih izatvorenih dolina. Svijetla otvo-renost i lakoća juga u jeziku seoglašava drukčije od tamnezgrčenosti sjevera. Sve se to uonomu što nazivamo dijalektom ilinarječjem čuje toliko izravno ineposredno da u pravilu jedva bivaopaženo, a pogotovo izrijekomosviješteno.

Ne presiječe li standardni jezikživotvorni dotok stalno novih zna-čenja iz vrela prirodnih narječja izkojih je nastao, ostat će živ, gibak ikrepak. Čovjeku će se tada otkritikao plod i djelo duhovnog radabezbrojnih ranijih naraštaja, poučitće ga da se iskustvima koja stoje uosnovi svake njegove riječi ne danaći broja ni početka te da blagopohranjeno u njegovoj unutarnjojjezičnoj formi nadmašuje svakupredodžbu i svaki pojam koji bipojedinac za svojega života mogaostvoriti.Iskusi li i shvati to da u svakoj riječimaterinskog jezika koju izgovara snjim zajedno govore bezbrojninaraštaji njegovih pređa, čovjek ćese osjetiti u njemu sklonjen iudomljen, jezik će mu postatiprisnim prostorom obitavanja,duhovnim zavičajem i domovinom.Prava i istinska čovjekova domo-vina prije svega je duhovni prostorotvoren njegovim materinskimjezikom. Jer čovjek je prije svegaduhovno biće. Nasuprot svjesnoj ilinesvjesnoj, izričitoj ili neizričitoj

materijalističkoj predrasudi podvlašću koje živimo već stoljećima,treba uporno ponavljati da svetvarno, zemlja i sve zemaljskestvari, ali i brutalna moć nad njima,koja se rado pričinja onim najvišimi onim za čim valja svim silamanastojati, svoj smisao i svojuvrijednost imaju samo u onoj mjeriu kojoj u njima i iz njih sjajisloboda i nevina čistoća duha.Imamo li na umu sve rečeno, moždasmijemo predložiti naoko neznatnupromjenu naslova ovog promi-šljanja te umjesto „jezik i domo-vina“ reći točnije „jezik kaodomovina“.1,2

Damir Barbarić

1 Objavljeno u Vijencu broj 619, Maticahrvatska, Zagreb 2017.2 Kao gost javne tribine Hrvatskekulturne zajednice u Wiesbadenu,profesor Barbarić je predstavio temu:Što znači čitati? Njemačka verzijateksta Was heißt „lesen“? objavljenaje u Riječi broj 50. u 2016. godini.Prim. red.

Damir Barbarić rođen je 1952. u Zagrebu gdje je pohađao osnovnu školui gimnaziju. U rodnome gradu diplomirao je 1975. filozofiju i sociologijuna Filozofskome fakultetu te politologiju teoretskoga smjera na Fakultetupolitičkih znanosti na kojem je 1982. doktorirao kod Vanje Sutlića tezomo Platonovim Zakonima.Od 1979. radio je u Institutu za filozofiju u Zagrebu, od 1992. u zvanjuznanstvenoga savjetnika. Od 1997. do 2010. predavao je ontologiju ipovijest filozofije na studiju filozofije Hrvatskih studija Sveučilišta uZagrebu, gdje je od 2003. do 2006. obnašao dužnost voditeljaposlijediplomskog doktorskog studija filozofije. Bio je gostujući profesori istraživač na više europskih sveučilišta i akademija znanosti (Beč,Freiburg, Berlin, Tübingen, München) te suvoditelj doktorskog studija

filozofije na Međunarodnom centru za znanstvenu suradnju Sveučilišta u Tübingenu. Vodio je četiriistraživačka projekta za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i jedan zaMinistarstvo znanosti Republike Austrije. Bio je utemeljiteljem i prvim predsjednikom Udruge zapromicanje filozofije (2001‒2004).Član je uredništva više filozofskih časopisa u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Italiji i Argentini.Uz ostalo, suurednik je časopisâ Internationales Jahrbuch für Hermeneutik i Denkwege (Tübingen),godišnjaka Heidegger-Jahrbuch (Freiburg) kao i knjižnih nizova Heidegger Forum (Frankfurt amMain) te Libri nigri i Libri virides (Nordhausen). Član je i dužnosnik niza stručnih filozofskihdruštava u inozemstvu, uz ostalo član Savjeta Internationale Schelling-Gesellschaft te počasni članSlovenskog filozofskog društva i Sokratische Gesellschaft.Početkom 90-ih godina prošloga stoljećaaktivno se uključio u rad Matice hrvatske kao njezin dužnosnik, autor, suradnik i urednik. Do 1994.bio je prvim pročelnikom Matičina Odjela za filozofiju kojemu je bio i utemeljiteljem (1992). Bioje i jednim od pokretača Filozofske škole Matice hrvatske (2010). Godine 2014. izabran je zaMatičina potpredsjednika. Dugogodišnji je urednik filozofskog niza Biblioteke Parnas za koji jepreveo i priredio dvadesetak izdanja. U istoj biblioteci objavio je i dvije autorske knjige. Urednikje i Matičine filozofske biblioteke ALETHEIA. Također, uredio je i priredio za tisak i niz Matičinihfilozofskih zbornika: Filozofija i teologija (1993); Nietzscheovo nasljeđe (2002); Aristotel iaristotelizam (2003); Hrvatska filozofija u XX. stoljeću (2007); Vrijeme metamorfoza. Uz'Metamorfoze metafizike' Marijana Cipre (2009); Čemu obrazovanje. Razmatranja o budućnostisveučilišta (2011); Bitak i vrijeme. Interpretacije (2013); Prema povijesnom mišljenju. U povodu60. obljetnice njegova života objavila je Matica hrvatska zbornik Zbližavanja.Opsežniju biografiju i bibliografiju Damira Barbarića možete pogledati na stranicama Instituta zafilozofiju u Zagrebu.

20

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

„Zastave“, roman hrvatskogklasika Miroslava Krleže(7.7.1893, Zagreb – 29.12.1981,Zagreb), u pet knjiga, objavlji-van je tijekom 60-tih godina 20.stoljeća u nastavcima uzagrebačkom časopisu „Forum“(1962 – 1968). Kao književnacjelina izlazi prvi put 1967. uZagrebu u sklopu Zorina izdanjaKrležinih „Sabranih djela“ učetri knjige.Drugi je put roman objavljen1976. u sarajevskom izdanjuKrležinih „Sabranih djela“u petknjiga. 2000. u Zagrebu su ob-javljene „Zastave“ u sklopu„Djela Miroslava Krleže“ (Na-klada Ljevak, HM i HAZU).

Roman „Zastave“kao jeka stoljeća

U izdavačkoj kući Wieser-Verlagiz Klagenfurta, slov. Celovec, ti-skan je 2016. Velebni Roman„Die Fahnen“, hrv. „Zastave“ uizvanrednom i savjesnom tims-kom prijevodu Silvije Hinzmanni Gero Fischera. Gospođa Hinz-mann je prevela prvu i petu knji-gu, a Gospodin Fischer, drugu,treću i četvrtu. Osim toga GeroFischer je uredio opširan glosar(rječnik) manje poznatih riječi ipojmova na 130 stranica.Devet godina brinuo se mali i fininakladnik Wieser, koruški Slo-venac, o izdanju i sada darovaoknjiževnom svijetu na njemač-kom jezičnom području velikidar. Pet svezaka i glosar-svezak

ZASTAVERoman Miroslava Krleže injegova novija recepcija nanjemačkom govornom području

zajedno su u šuberu i imaju 2170stranica.Prevođenje „Zastava“ na njema-čki jezik djelomično je poduprloMinistarstvo kulture RepublikeHrvatske. Nakladnik Wieser zah-valjuje se na preuzimanju kumst-va tvrtki Strabag AG, IthebaCapital AG, Radio Agori i zastu-pniku Europskog Parlamenta Eu-genu Freundu i veseli se s njimabrojnim čitateljicama i čitatelj-ima.

Recepcija romana nanjemačkom govornompodručju

O Miroslavu Krleži i njegovomromanu „Zastave“ prošle godineopširne priloge objavili su vodećinjemački dnevni listovi: Sued-deutsche Zeitung u siječnju,Frankfurter Allgemeine Zeitungu veljači i vodeći švicarski dnev-ni list Neue Zuercher Zeitung utravnju 2017. godine. Učinilo jeto i niz drugih medija iz Austrije,Švicarske i Njemačke.Sve to zahvaljujući izdanju nanjemačkom jeziku „Zastava“,koje je objavio austrijski WieserVerlag.

Lerke von Saalfeld, novinarka ipublicistkinja, piše u FAZ-u od23.02.2017. pod naslovom: „VonZagreb aufs Welt-Wirrwarr ge-schaut (Iz Zagreba gledao nasvjetsku zbrku) recenziju „Zasta-va“ i ističe sljedeće: „Pedesetgodina je trebalo, da bi se moglokonačno čitati na njemačkom tajroman epohe“. Nešto dalje utekstu navodi kako je Krleža biouvjereni europljanin i savršeno jepoznavao europsku književnost ifilozofiju, u Hrvatskoj je bionesumnjivo literarni i duhovniautoritet. „Na dvije tisuće strani-ca opisuje autor deset godina,koje su Europu potresle i promje-nile, 1912. do 1922. Kao jednaparalelna akcija Robertu Musiluopisuje Krleža slom k.u.k.Monarhije, i očajnu borbu malihzemalja za oslobođenje iz okovavelesile i iz habsburške tamnicenaroda.“ Pred kraj prikaza pišenovinarka von Saalfeld:“Trebaotkriti jednog europskog pisca.Možda jedan vic povijesti: UZagrebu postoji u međuvremenujedan lijepi i originalno uređenBela – i Miroslav – Krleža muzeju bivšoj vili židovskog bankara,u kojoj je proveo pisac sa svojomženom posljednja desetljeća svogživota; muzej je otvoren jednogdana u tjednu, utorkom od 11 –17 sati.“ Po skrivećki se govorilokako se u toj otetoj vili osjećaokao u kućnom pritvoru. Temeljiti opširan prikaz „Zastava“ poda-rio je austrijski pisac i publicistKarl-Markus Gauss esejom zanjemački radio WDR u Koelnu,u kojem poručuje:“Narodi Euro-pe obratite pažnju na ovog auto-ra!“U muenchenskom dnevniku SZod 4.1.2017. Gauss piše kako jeretorički briljantan kritičar Podu-navske Monarhije i u Austrijimalo poznat. „S onu stranu ne-vidljive granice žive prema

21

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Krleži oni narodi, koji sumoćnijim državama uvijekslužili kao lopte za igru i moćniciih smatraju kao primjer za za-ostalost, korupciju, bratoubojst-vo i u najboljem slučaju opo-našajuća umjetnost drugoga re-da.“ Prema Gaussu Krleža šiba u„Zastavama“ feudalnu i boga-tašku drskost mađarske Vlade,koja vlada i nad Hrvatskom, alijoš više strpljenje, podnošenjepatnje i podanički duh u Hrvata.Njegove simpatije su uz plebe-jce, kojima je uskraćena naobraz-ba i materijalni probitak. Odbojnisu mu predstavnici vlasti, izo-pačeni aristokrati, otvrdli čino-vnici i častohlepni oficiri. Drugupolitičku pozadinu Krležinih

„Zastava“ i njegovih djela tvoripo Gaussu njegova sumnjičavaprivrženost zajedničkoj državiSrba, Hrvata i Slovenaca (SHS),koju su kao operetnu i korumpi-ranu Kraljevinu nije mogaosmisliti.

Stanko Lasić, nedavno u Parizupreminuli književni povjesničar,kao ponajbolji poznavateljKrležinog djela, citira u prvojknjizi svoje „Krležologije“na str.107 u svezi SHS Krležu: „U de-set godina postojanja Kraljevine600 političkih umorstava, 30.000političkih zatvorenika, 3000emigranata, 24 smrtne osude.“Povjesničar i književni kritičarJoerg Plath objavio je u

švicarskom dnevniku NZZ od15. 04. 2017. recenziju „Zastava“Miroslava Krleže pod naslovom:„Jedno mjesto u literarnom ka-nonu Moderne“. Prema Plathu„Zastave“ su jedna mješavina sli-ka jedne epohe i društvenog ro-mana, romana svijesti irazgovornog romana – tako lu-cidne i uglađene, da podsjećajuna Roberta Musila i njegov ro-man: „Mann ohne Eigen-schaften“ (Muškarac bezsvojstava).

Uz to Krleža pripovjeda u roma-nu o jednoj zaposjednutoj zemljisa nesigurnom samosviješću usjeni Zapadne Europe.

22

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

„Zastave“

Sadržaj i prikaz konteksta vreme-na i prostora na koji se odnose„Zastave“ su prema Krleži „ljeto-pis“, „kronika“ i „dramatska his-torija“, u pet knjiga zagrebačkeobitelji Emerički od sredine 19.stoljeća do 1922. Posebna kon-centracija romana usredotočenaje na burne godine između 1913.i 1922., koje zaslužuju ime „de-set krvavih godina“, koje su Eu-ropu potresle i promjenile.

Osnovnu strukturu romana činisukob između oca i sina, dvaKamila. Glavni lik je 1891.rođeni Kamilo de Emerički, je-dan oštroumni mladić i buntov-nik s radikalnim moralizmom,koji nosi crte i iskustva pisca.Može se reći da su „Zastave“zato i autobiografski roman, jerKrleža piše samo o onome što jedobro upoznao u Zagrebu, uPečuhu na Hungaricumu, o ono-me što je vidio kao socijalni no-vinar i sudionik Prvog svjetskograta na ratištu i u pozadini. Oso-bito je bio ljutit na političku sce-nu, koja je pokazivala da jeAustro-Ugarska Monarhija do-trajala tvorevina i da nije imalasnage za reforme i modernizaci-ju, pa je stoga i propala. Otacsrditog mladića zove se takođerKamilo de Emerički i pripadaplemićkoj lozi, visoki je činov-nik, voditelj policijskog resora uHrvatskoj.Dok mladi Kamilo mrzi „tamni-cu naroda “Austro-Ugarsku, a ikasnije Kraljevstvo SHS, jer sevladajuća garnitura samo preseli-la u tu tvorevinu, stari Kamilo jeogledni primjer upravo tih prev-rtljivih moćnih igrača, koji su ipod madžarskim režimom i podsrpskom Kraljevinom SHS našlisvoju stolicu i spremno surađuju.Poslije 1918. postat će čak mi-nistar.

Već prva knjiga počinje spolitičkim obiteljskim sukobom.Na zgražanje oca Emeričkognjegov je sin objavio u ma-đarskim novinama „Barjaci“zagriženu polemiku o izdaji hr-vatskih interesa. Tekst je izazvaobijes u vladajućim krugovima.Sad putuje otac vlakom – sa sti-dom i ljutnjom – u Budimpeštu,da bi se osobno ispričao ma-đarskom predsjedniku Vlade.Prije toga vodio je ljutit razgovorsa sinom, o hrvatskom patriotiz-mu, o oslobodilačkom zanosu i oruskim metodama, koje neki izb-jegavaju: atentate i eksplozije.

Proturatni roman

Dramatična prva faza krize 20.stoljeća obrađena je u mnogimpoznatim književnim djelima.Pisci opisuju jedan predratni svi-jet, kojeg karakterizira jedan dru-gi, nemirni i nestabilni. Krleža jegledao na to nemirno krizno vri-jeme iz južnoslavenske perspek-tive. „Deset krvavih godina“započet će tamo već 1912., saBalkanskim ratovima. U Njimasu se dogodila etnička čišćenja iprotjerivanja i grozne osvajačkeborbe za proširenje teritorija, kaoplijen za poraženo OsmanskoCarstvo. Grčka, Bugarska i Srbi-ja bili su glavni protivnicimeđusobno, iako saveznici.U „Zastavama“ je prije svegavažan 2. Balkanski rat, koji jezavršio pobjedom Srbije nadBugarima u bitki na Bregalnici.Ta pobjeda je poremetila ravno-težu među kasnijim južno- sla-venskim narodima i dovela jeSrbe u dominirajuću pozicijuprema Hrvatima i Slovencima.Hibridna srpska samosvijest bilaje tada i jedan upaljač kod izbi-janja Prvog svjetskog rata.Hrvatska je u to vrijeme pred1914. bila pod Madžarskom i

izložena agresivnoj mađarizaciji.To opisuje Kamilo Emerički, gla-vni junak romana, u svom novin-skom članku: “Poznato je, da pouzoru austrijsko-madžarske Na-godbe iz godine 1867., jednu go-dinu kasnije uslijedila jevarijanta hrvatsko-madžarske na-godbe, jedan kompromis pod po-sebnim političkim i strategijskimokolnostima:Poslije blamaže austrijske carskevojske kod Koeniggraetza, podgrmljavinom pruskih topova, podmalo zavidnom ulogom potoplje-nih, nije Habsburgu preostaloništa drugo, nego li se spasiti smadžarskim kvazirevolucionar-nim suverenitetom iz 1848.U posljednjem trenutku da prido-bije elitne jedinice mađarskihgrofova odustao je Habsburg odsvojih triju Kraljevstva Hrvatske,Slavonije i Dalmacije, i stavio jeHrvatsku pred gotov čin jednekapitulacije ...“ (Zastave I,16)Tako je Hrvatska došla pod Ug-arsku (Madžarsku). Kamilov hr-vatski patriotizam može se takoobjasniti kolonijalizmom, otpo-rom prema imperijalizmu, s jed-ne strane uspoređuje Kamilopoložaj Hrvata čak sa situacijomizrabljivanih Marokanaca. Vla-davina Podunavske Monarhijeimala je svoje uvjerljive razloge.U sedamnaestom stoljeću, kad jeOsmanlijsko Carstvo i islam stal-no prodiralo u smjeru Zapada,značila je habsburška zaštita zaHrvatsku kao manje zlo: „jer štoje na kraju preostalo nama Hrva-tima nego da se u onoj jezivojturskoj katastrofi sklonimo podprotektorat Austrije“ (ZastaveI,131).

O osobinama Krležinogpisanja

Krleža se kod pisanja „Zastava“koristi pjesničkim zanosom:

23

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

njegovi opisi su poput slapa, opi-sivanja bez daha, razgovori i pre-pirke na pedesetak stranica istalno kruže oko podražujućihtema tadašnje srednjoeuropskepolitike. Pisac ne voli tihe tonovei melankoliju. Mladi Kamilo ne-ma samo strast za politiku, negoi za privlačne žene: atraktivnu nodosta stariju pjesnikinju Anu Bo-rongay. Ona je udata za profesoraOttokara Erdelya, nakladnikajednog važnog časopisa i sa svojestrane podupiratelja Kamila. Onje opet zaručen sa jednom mla-dom ženom, Jolandom, iz gra-đanske obitelji – mnogo razlogadakle za ljubomoru i suparništvo.Figuru nadarene pjesnikinje(poetese) Ane preuzeo je Krležakao iz priručnika dekadencije(rasapa) na prelazu stoljeća. Kaošto roman u prikazivanju hrvats-kog pitanja koristi majstorskerečenice kao slapove, ne škrtari uprikazivanju Aninih čari.

Ništa za fine duše

Jedan daljnji motiv (tema) prveknjige jest smrt Kamilove majke.Prisustvuje pogrebu prve klasepo sparnom vremenu, pliva uznoju, potišten crnom pompom,potpuno stran između ljudi u fra-kovima i cilindrima. Poslije svo-jih pobunjeničkih političkihčlanaka osjeća da je pod prismot-rom. Na više stranica – iz kutazgađenog Kamila – opisani suljudi na sprovodu, njihovo mrml-janje sućuti na grobu. Taj socijal-no-kritičan egsistencijalizam,filozofska struja poslije rata,odiše najcrnjim beznađem.

Privlačni umreženi odnosi

Uz duge i naporne dodatne teks-tove „Zastave“ dobivaju zanimljipoložaj likova, koji je pregledan

i realan. Nakon odnosa premaocu, koji je pun sukoba, za Kami-la su važna dva prijateljstva izmladih dana. To je na jednoj stra-ni Joja (Joakim) koga zanosnocijeni, on je radikalnija verzijanjega samog: jedan mladi inte-lektualac, kod kojeg bijes na„mađarske barone“ prelazi uspremnost na nasilje. To počinjes razbijanjem prozora i nastavljase s manjim napadima dinami-tom.

Već kao učenik Joja je pritvorennakon neuspjelog bombaškognapada, a kasnije provodi duge

zatvorske kazne u jednom srps-kom zatvoru.Na drugoj je strani Kamilovškolski prijatelj Trupac, kojiraspolaže s drukčijom inteligen-cijom: onom, kojom se postižeosobna korist. U razgovorima snjim, usprkos privrženosti premanjegovim ciničnim doskočicama,kao idealist, s voljom za istinom,školovanom na Nietzscheu, ko-jom razotkriva pokvarenost dru-štva i prozrijeva namjere poli-tičara i intelektualaca. Sam pakgaji neosnovane nade kad vidioslobađanje Hrvatske kao lijepipopratni efekt srpskih pobjeda.Amadeo Trupac ga grdi zbog to-ga.

Nezadovoljstva s bračnimživotom

U kasnijim dijelovima romanaAmadeo će postati ratni profiter;poslije 1918. on kao uspješni po-duzetnik vodi jedan grofovskiživot. Njegovi razgovori s Kami-lom spadaju u jake odlomke ro-mana, jer se u njima ne radi samoo politici, nego npr. o frustracija-ma u bračnom životu. Amadeo iKamilo oženili su se sestrama; imeđu šogorima se puno priča.

U suprotnosti s Amadeom Kami-lo pati u odnosima, svugdje i usvako vrijeme. Prije svega osjećavojni rok za Austro-Ugarsku kaoduboko poniženje. Satiričkim(rugalačkim) pogledom gledaKrleža na prisilni aparat, npr. uosobi generala konjice vitezaMartinenghia, koji se pokazujedruželjubiv i prijazan.

Vojnički život samo je mučenjeljudi

Prepun bijesa opisuje roman voj-na i ratna iskustva. Kamilo jeviše puta ranjen, kod eksplozijeskladišta municije umalo je izgu-

Juraj Planinc, umirovljeni caritasovsocijalni savjetnik, germanist ipovjesničar, rođen je 6.lipnja 1950. uSv. Jani kod Jastrebarskog (Jaske).Osnovnu školu pohađao je uSvetojanskoj Gorici, a srednju školuna Šalati u Zagrebu od 1965.-1969.,gdje i maturira. Od jeseni 1969. dosiječnja 1971. služi vojni rok u Vršcu(Banat). Od veljače 1971. do ljeta1972. studira na Bogoslovnomfakultetu na Kaptolu (Zagreb), a ondajedan semestar na Veterini u Zagrebu.U proljeće 1973. odlazi u Njemačku ugrad Gelsenkirchen, gdje radi do jeseniu tvornici, kad se upisuje u Bochumuna studij germanistike i opće povijesti.Od 1983. oženjen je, otac dviju kćeri.Uz studij radi po tvornicama i sam seškoluje, a nakon 2. državnog ispita ujesen 1986. zapošljava se kodnjemačkog Caritasa u Gummersbachu(NRW) kod Koelna kao socijalnisavjetnik za strane radnike do ljeta2013., kada odlazi u mirovinu, a odtravnja 2014. živi sa suprugomPavicom u Mainzu. Od 1971. pišepovremeno pjesme na kajkavskom, aneke od njih su objavljene u zbornikuhrvatskih studenata "Susret" i listuHKM Bochum "Pod ruhrskim nebom".U frankfurtskoj "Živoj zajednici",mjesečniku hrvatskih katoličkih misijau Njemačkoj, "Korijenu" (list HKMWiehl), "Luči" (list HKM Bochum) i"Našim zvonima"(HKM Koeln)objavljuje povremeno tekstove izkulturno-socijalne proble-matike, a uGlasu Koncila prijevode tekstova snjemačkog jezika.

24

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

bio obje noge. Već 1922. jeKrleža s „Hrvatskim bogom Mar-som“, jednim važnim nizom no-vela o klaonici Prvog svjetskograta, prikazao vojnički život kaomučenje ljudi, ponižavanje, drek,blato i smrad. I zaglupljivanje.Ruga se kvaliteti austro-ugarskepuške repetirke, a u poglavlju„Tedeum za pobjedu kod Przse-mysla“ opisuje pomno i po-drugljivo svečane patriotskeparade za pobjedu u godini 1915.Kasnije, s pogledom na totalniporaz 1918. izgleda to kao jednalakrdija.

U bezvlašću na koncu rata došloje i na hrvatskom području doustanaka („Zeleni kadar“) ipljački. Kamilov otac doživljavana svom posjedu „hajku ljutitihseljaka“, koji izvikuju radikalneparole, nadahnuti Ruskom revo-lucijom – s kojom odmah počinjeizvlašćivanje imovine. Jedva jesa srpskom vojskom spriječenlinč.

Scena na koncu romanapodsjeća na Kafku

Stari Kamilo Emerički ne moženahvaliti srpske vojnike, koji sumu na vrijeme došli u pomoć. Tascena na koncu pokazuje, kakoSrbi, od kojih se Kamilo nadaooslobođenju, štite vladajuće i pri-vilegirane, tako da dostojanstve-nici kao stari Emerički s letećimbarjacima prelaze od madžarskedominacije u Austrou-UgarskomCarstvu prema srpskoj dominaci-ji Kraljevine SHS.S tom scenom počinje takođerkonačni razdor između Kamilastarijeg i mlađeg. S jednim za-strašujućim govorom, kojipodsjeća na Kafku, odbacuje sta-ri Emerički na koncu vlastitogsina.

Krleža između politike iknjiževnosti

2100 stranica „Zastava“ sunaporni i zanimljivi čitalački ma-raton. Taj je roman prije svega:govor. S nestvarnom rječitošćuraspravljaju likovi o političkimpitanjima, koja su pokretala hr-vatsku inteligenciju i Krležu predsto godina. Mnogo se hvalilo ihvali snaga jezika i višeglasjedjela. Tomu je doprinijelo i izv-anredni njemački prijevod„Zastava“ Silvije Hinzmann iGero Fischera.Roman „Zastave“ je prema pre-voditeljici Hinzmann itekako ak-tualan. Krleža ne samo daslikovito i detaljno opisuje ras-pad Austro-Ugarske Monarhije1918., a toga ćemo se na svimrazinama sjetiti ove 2018., baškao i Prvog svjetskog rata 1914.-1918. Na primjeru oca i sinaEmerički prikazuje raspadanje

međuljudskih veza, moralnih vri-jednosti, egoizam i beskrupuloz-nost. Preokreti početkom 20.stoljeća u Europi podsjećaju nasituaciju u kojoj danas živimo. Imi smo svjedoci ratova,političkih, ekonomskih, društve-nih nemira i preokreta, jačanjaradikalnih strujanja, svojevolj-nih, beskrupuloznih političara,ne samo u Europi, već i svijetu.Krleža je dobro prošao u svimtrim nedemokratskim sustavima20. stoljeća jer se družio sumjetnošću prije svega, a trebaloje preživjeti u raljama politike, dabi se moglo stvarati i sanjati.Čitati Krležu nije bilo i nije lako,kao hrvatski klasik barem nekostane živjeti u malom krugusvojih čitatelja.

Juraj Planinc

Referent Juraj Planinc i tajnica Zajednice Jela Wagner-Šare

25

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Profesor Damir Barbarić,dopredsjednika Matice hrvat-ske, prove je nekoliko decenijasvog života proučavajući an-tičku filozofiju i djela osnivačafilozofske Akademije – Platona.Barbarić je preveo jedno odnjegovih najpoznatijih djela"Timej", a koje se tiskano unakladi Matice hrvatske. Uzhrvatski, knjiga sadržava tekstna starogrčkom jeziku i filološkapojašnjenja pojedinih pojmova.

Gotovo da nema pitanja, dodanašnjeg dana, o kojem Platon usvojim spisima nije govorio.Dobro to zna prof. Damir Barbarićiz zagrebačkog Instituta za filozo-fiju, koji, kaže, njegove radoveproučava gotovo cijeli život. Višeod 20 godina radio je na prijevodujednog od Platonovih najvažnijihdjela - Timeju. Prvom hrvatskomizdanju.Krajnje čudnovata, gotovo bi sereklo kao jednokratna u cjelokup-

noj našoj zapadnoj povijesti sin-teza kozmologije, etike, teologije,ontologije, prirodne znanosti čaki estetike na svoj način. Jednakrajnje neobična forma u kojoj jecjelina tada dostupnih znanstvenihspoznaja ugrađena u još obuhvat-niju cjelinu jednog čudnog, ne-običnog logički vođenog nita,objašnjava profesor Barbarić.

Dugo je Timej bio središnji Plato-nov ili općenito filozofski spis.Knjiga iz koje su se crpile spoz-naje o prirodi i nastanku svijeta.Platonov dijalog Timej (Timaios)ima iznimno značenje ne samo kaomonument Platonove filozofijenego i za razvitak filozofske misli.Timej nije samo filozofsko djelo ukojem je ideja svijeta kao kozmosapostavljena na središnji način,nego i prvo takovo filozofskodjelo koje je odredilo čovjekovuiznimnost, čovjekovu izvrsnostkao skladbu svijeta. Taj Platonovmodel postala je dominantna an-

tropološka teza sve do modernogdoba.

Davno prije nego što smo počeligovoriti o božanskom stvaranjusvijeta u okviru kršćanskog svjeto-nazora Platon već govori o Bogukoji kao obrtnik ili rukotvorac,tvorac oblikuje cjelinu svijeta izprethodnog postojećeg kaosa kojiu potpuno nedokučivom i neuhvat-ljivom nemiru gibanja prethodicjelini svijeta, kaže Barbarić.

Mnogo je filozofa i znanstvenikau povijesti koji su bili inspiriraniPlatonovim dijalogom i onime štogovori.

Da i ne spominjemo ove ljude sapočetka 20. st.. dakle, velikefizičare koji su također bili inspi-rirani time, a mogli bismo reći dai današnji znanstvenici, pogotovokozmolozi, koji danas imajudaleko više spoznaja nego smoimali prije 100 ili 2000 godina

Damir Barbarić:

SKLADBA SVIJETAPlatonov Timej

Tekst izvornika s hrvatskimprijevodom, uvodom te filološkim i filozofskim komentarom.

Matica hrvatska, Zagreb 2017.

26

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

govore o postanku svijeta. Govoreo tome kako je postao, iz čega jenastao a o svemu tome Platongovori u Timeju. Znanstvena ot-krića zakonitosti mikro- i makro-kozmos nam danas pružaju slikusvijeta kakvu Platon i generacijenjegovi sljedbenika nisu mogli nizamisliti. No matematička preciz-nost i geometrija tih empiričkihpromatranja bila je već u anticipreduvjet racionalne spoznaje. Ateleološki odgovor, na koji nidanašnja znanost nema bolji ilizadovoljavajući odgovor, ostajePlatonov princip Dobrote kao zad-nje svrhe skladbe svijeta.1Timej ili O metafizici je Platonovdijalog koji govori o stvaranjusvijeta od strane demijurga, bogastvoritelja.Kako i sama riječ govori „demi-urg“ je ponajprije rukotvorac, kojidoduše nešto zgotovljava, ali zarazliku od riječi teološke nauke ostvaranju, on ne stvara iz ničega.Božanski rukotvorac zgotovljavastvari prema uzoru ideja. Uzor iliideje prema kojima se ravna„demiurgovo“ djelovanje odgo-vara Platonu poznatoj matematcipitagorjske astronomije. Demijurgoblikuje svjetsku dušu, ali što jesa ovom dušom po sebi? Ona nijeniti princip života niti znanje, većizvor periodičkog, pravilnog kre-tanja koje uvijek ostaje isto i čijase bit može izraziti brojevima injihovim odnosima, slično putanjizvijezda i planeta.Platonov bog je demijurg (δημ-ιουργός dēmio(u)rgós), tj. stvori-telj svijeta. Platon u dijalogu

1 Njegovo etičko učenje je povezano sučenjem o idealnoj državi, koje je izniou dijalogu Država. Idealna država sezasniva na ostvarenju ideje prave-dnosti: u njoj svaki pripadnik staležaradi posao za koji je sposoban. PoPlatonu etički ideal je postići vrlinu,koja se zasniva na znanju. To je težnjak ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti.Dobra ideja se ne može ostvariti samou pojedincu nego istovremeno uzajednici, odnosno u državi.

Timej piše kako sve što postoji imanužno neki uzrok kao pret-postavku, jer bez uzroka ništa nemože nastati. Demijurg je stvoriosvaku stvar i to tako da se služiouzorom, idejom, dakle onim što jeuvijek jednako, pa zbog toga takvostvaranje mora, kao nešto naj-bolje, uspjeti. Dcmijurg je, dakle,svijet stvorio prema idejinajsavršenijeg bića koje sva bićau sebi sadrži.Dijalog Timej opisuje svijet kojizahtijeva određenu nauku o čo-vjeku, odnosno potvrđuje među-sobnu ovisnost svijeta i zadaćekoja pada u dio čovjeku.Platon opisuje nastanak, razvitaki dovršenje svijeta sve do pojavečovjeka, čime uvodi kozmološko-antropološku narav idealnog dru-štva ili države (politeia). Platonpostavlja pitanje kako svijet pri-rode mora biti uređen da bi se unjemu kao u svojem naravnomelementu stvorila idealna država(društvo) i daje odgovor:„Kažimo dakle da je naš govor osvemiru (tou pantos) sad većdošao do konca (telos: cilja). Jeruzimajući u obzir smrtna i bes-mrtna živa bića i ispunivši senjima, ovaj svijet ovdje (hode hokosmos) tako je, vidljivo živo bićekoje obuhvaća vidljiva živa bića,postao slikom (eikon) onogumnog, bog osjetilni (theos aisthe-tos), najveći, najbolji, najljepši inajsavršeniji, koji je jedno nebo,ovo ovdje (heis ouranos hode)jednorođeno“ (92 c7-d3).Svijet/kozmos, za kojeg se kaouređenu cjelinu pretpostavlja da jelijep i dobar, identificiran je snebom (ouranos). Cjelokupna pri-roda (narav svih stvari) nasljeđujesada status neba. „Dakle, da bi ovotu bilo po jednosti (monosis)slično savršenom živom biću, raditoga sačinitelj nije učinio ni dva nibeskonačno svjetova, nego jednoje postalo i dalje će biti ovojednorođeno (monogenes) nebo“(31 b 3–4).

Na taj način Platon ukazuje naodnos između kozmološkog iantropološkog, između životačovjeka i života kozmosa. Tučovjek nije taj koji jamči poredaksvijeta, nego je nasljedovanje pre-thodno postojećeg poretka ne-ljudskih, „fizikalnih“ realnosti onokoje pomaže čovjeku postićipunoću svojeg čovještva. A dobarsavjet koji možemo polučiti je dase mudrost (sophia) sastoji uoponašanju lijepog (kósmos).Knjiga prof. Barbarića Skladbasvijeta Platonov Timej je dvo-jezična, uz prijevod na hrvatskiponuđen je i izvorni grčki tekst tefilološki komentari i tumačenjapojedinih pojmova.Profesor Damir Barbarić jedan jeod naših najspremnijih i zacijelonajboljih istraživača filozofskepredaje, napose grčke antičke filo-zofije. Taj je svoj status potvrdioi učestalim objavljivanjem u ino-zemstvu, kod afirmiranih izdavačai u poznatim publikacijama.2U cjelini gledano, BarbarićevaSkladba svijeta nije još jedanznanstveni rad iz povijesti filozo-fije, nego knjiga koja izuzetni do-prinos hrvatskoj filozofiji.Skladba svijeta vrlo jasan i na-dasve temeljit prijevod, čija kvali-teta nadilazi i mnoga druga prevo-đenja u svjetskim jezicima.Filološki i filozofski komentari uknjizi su zasnovani na izvornoj ibogatoj sekundarnoj literaturi štoznatno produbljuju razumijevanjeteksta. Uvod u prijevod svjedočinajvišim filozofskim ambicijamai donosi studiju koja će osposobitii manje upućenog čitatelja na sus-ret s Timejom. Ovo djelo profe-sora Barbarića je dobar putokaz uizvornu filozofsku uznesenost. Azahvalni čitatelj prepoznat ćekako se mudrost (sophia) sastoji uoponašanju lijepog (kósmos).

Ivica Košak

2 Usp. Kratki životopis profesoraBarbarića na str. 16

27

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Ranko Matasović (rođ. 14. Svi-bnja 1968.) redoviti je profesorna Odsjeku za lingvistiku Filo-zofskoga fakulteta u Zagrebu,na kojem predaje kolegije izporedbene gramatike indo-eu-ropskih jezika, keltistike ijezične tipologije, a u svojojuskoro 30-godišnjoj znanstve-noj karijeri iz tih je područjasveukupno objavio pored višeod 120 znanstvenih radova 12monografija i brojne prijevodes različitih jezika, kao što su:engleski, grčki, hetitski, kabar-dinski, latinski, litavski, novo-irski, ruski, staroirski i velški.Osim po poznavanju navedenihjezika, Matasović je poznat i popoznavanju još nekoliko dese-taka jezika, što ga čini ne samonajvećim hrvatskim lingvi-stičkim stručnjakom nego isvjetskom znanstvenom kla-som. Lingvistička povijestEurope (2016.), koja se ovdje

ukratko predstavlja, 12-ta jeautorova monografija u kojojse jezik pokazuje kao prozor upovijest. Jezik čuva elementepovijesne predaje koja nasetnički, kulturno i civilizacijskioblikuje.

Naposljetku, pitamo se i kakvuje ulogu imao jezik u životupojedinca u raznim razdobl-jima europske povijesti? Kakavje odnos imao čovjek premasvojem jeziku i prema jezicimadrugih, te koliko je bila ra-širena više- jezičnost? Pri tomene mislimo samo na pripadnikeviših, obrazovanijih klasa, kojesu imale prilike ostaviti jezičnetragove za sobom, u doba kadje pismen bio tek vrlo malendio stanovništva Europe, već ina »obične ljude« koji su bilinepismeni.1

1 Matasović, str. 12

Europa ima zanimljivu jezičnupovijest, o čemu govore rezul-tati lingvistike, povijesti, gene-tike i arheologije, a na štoukazuje i ova monografiji. Pro-mišljanje o jeziku utjecalo je narazvitak kulture, na samosvijesti opstanak pojedinih europskihnaroda i europske kulture ucjelini. Upravo ovo cjelovitopromatranje objašnjava zaštosu u knjizi neki povijesni pro-cesi biti istaknuti kao bitni, doksu drugi bili zapostavljeni.

U nastavku autor upozorava napitanje: - ima li smisla pisatipovijest europskih jezika akosu oni povezani s nacijama kojedanas njima govore? Čak i akoumjesto o jezicima nacija go-vorimo o jezicima etničkih sku-pina, zapadamo u opasnost daolako pretpostavimo kako suetničke skupine nešto posto-

RANKO MATASOVIĆ:

LINGVISTIČKA POVIJEST EUROPE

Matica hrvatska

Zagreb, 2016. 339 str.

28

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54jano i nepromjenjivo /.../2 štonikako nije slučaj. ProfesorMatasović objašnjava: I kaošto etničke skupine mogunastajati i nestajati u povijes-nom procesu, tako to mogu ijezici, a premda su odnosijezika i etničkih skupina kojenjima govore često komplicir-ani i višeznačni, to ne znači dati odnosi ne mogu biti predme-tom objektivnoga povijesnogproučavanja. Istražujući povi-jest etničkih skupina prouča-vamo kako su pripadnici poje-dinih društvenih skupinarazmišljali o svojem identitetu,a istražujući povijest jezikaproučavamo kako su govorili ipisali.3

Autor smatra kako se brojeuropskih jezika ne može pre-cizno odrediti, prvenstvenozbog nejasnih kriterija premakojima se jezik može razliko-vati od dijalekta, ali pretpostav-lja da se taj broj u posljednjihnekoliko stoljeća nije značajnosmanjio, procjenjujući stoganjihov broj u 16. st. na sedam-desetak, pri čemu je otprilikedvije trećine tih jezika imaloneki oblik pismenosti.4 Mata-sović naglašava kako u to vri-jeme zapravo možemo razliko-vati dvije skupine jezika: velikejezike pojedinih europskihdržava, koji sve više napredujuu pogledu standardizacije iširenja područja svoje upo-trebe, i jezike naroda koji nisuostvarili političku neovisnost2 Matasović, str. 13/143 Matasović, str. 144 Upravo razdoblje 16. stoljeća postajesudbinska odrednica održanja hrvat-skog jezika, kako to tumači TomislavBogdan u djelu Prva svitlos u izdanjuMatice hrvatske, Zagreb, 2017. Prim.aut.

pa počinju nazadovati u stup-nju svoje standardizacije.Štoviše, u tom su vremenu nekijezici i izumrli, kao što sustaropruski (baltijski jezik) usjevero-istočnoj Njemačkoj,jatvinški (također baltijskijezik) na pograničnom podru-čju Pruske i Poljske, polapski(slavenski jezik) u Njemačkoj,kornički (keltski jezik) nazapadnom engleskom poluo-toku Cornwallu i kumanski(turkijski jezik) u Ugarskoj.

Što se tiče procesa normiranjaeuropskih jezika, Najznačajnijisu rezultat državnih napora nastandardizaciji i kodifikacijivelikih jezika Europe u 17. i 18.stoljeću normativni rječnicinacionalnih akademija.5

Koncepcija odabira standard-nog leksika i gramatičkih obli-ka, kako doznajemo u djelu, seu to doba u mnogim slučaje-vima ničime nije razlikovala odsuvremenih koncepcija normi-ranja. Standardizacija jezika,odnosno normiranje jednogazajedničkog idioma koji je tre-bao služiti kulturnim i politi-čkim potrebama velikih i svecentraliziranijih država, nijebila moguća bez odabira riječii gramatičkih konstrukcija kojesu se trebale smatrati pravil-nima. Pri tome treba znati da seodabir standardnih, odnosnouzoritih riječi i konstrukcijarijetko vršio pragmatičkih oda-birom najpoznatijih ili naj-proširenijih oblika s najdužomtradicijom u pisanoj riječi.

Ova vrijedna monografija napi-sana je za opću upotrebu, kako

5 Matasović, str. 229

za prosječnog laika, tako i zaprosječnog lingvistu. S obzi-rom na svoju iscrpnost i jednoji drugoj vrsti čitatelja će otvo-riti dosad neotkriven lingvisti-čki prostor i omogućiti boljerazumijevanje kako svojeg,tako i tuđeg jezika.

U djelu se prepoznaje ne samojezikoslovac, poliglot, negoupravo zavaljujući i pedago-škom karakteru Matasovićevemonografije, čitatelj si možedočarati ne samo jezik pojedi-nog razdoblja, nego i sam povi-jesni kontekst u kojem se tajjezik razvijao.

Također, u ovoj je knjiziMatasović opet pokazao svojuverziranost u svim lingvisti-čkim disciplinama, a ne samou poredbenoj gramatici indoeu-ropskih jezika, keltistici i je-zičnoj tipologiji, koje slove kaonjegove osebujne sposobnosti.I nije nezamislivo kako biprijevod na jedan od velikihjezika o kojima piše, polučiouspjeh, kakav očekujemo i unašem, malom jeziku.

Čitajući njena zanimljivo napi-sana poglavlja, stranicu po stra-nicu, svaki će čitatelj doći dozaključka kako nije knjigapriručnik za uski krug jezi-koslovaca, nego ključ jezika ipisma o kakvom je moždasamo sanjao Matija Vlačić Ili-rik u svom legendarnom Ključusvetog pisma - jezičnom leksi-konu koji ukazuje na potrebuvišejezičnog razumijevanja ukulturi.

Ivica Košak

29

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Rijetko je kojem hrvatskomromanopiscu uspjelo tekst liri-kom prožeti, senzibilnost istan-čanu zapisati i izravno se perci-pijentu obratiti kao Kozarčaninu.On je pisac „retorike“, otvoreno-sti i interaktivne veze s čitate-ljem, on opisuje karaktere,ličnosti romana, uvjete života tihistih likova, pozicioniranost ženeu obitelji, društvu, prostoru, asve u ruhu izraza koji ne štedi naispovijesti i umetanju priče upriču, na jedan osoben način –oblikovanje metapriče, naracijeu tom metatekstu i tumačenjuistog. Ovo su naime literarnidragulji Kozarčaninova diskursa,u kojima se ta retorička dimen-zija ogleda upravo u njegovojpotrebi da se kroz književnodjelo katarzično preživi muka itežina okolnosti u kojima seglavni lik njegova romana Samčovjek našao.To je opisana epopeja stradanjaljudskih ideala u romanesknojstrukturi, pokušaj da se u životuostvari i realizira idealizirananamjera, potraga za srećom,mirom, blagostanjem.Georg Lukacs kaže da takva„epopeja oblikuje životni totali-

tet koji je sam sobom zatvoren,roman traži da, oblikujući, otkri-je i podigne skriven totalitetživota. (...) Tako se osnovni duhromana, duh kojim se određujeforma, objektivira kao psiho-logija romanesknog junaka:heroji su oni koji traže.“1 Obiteljkao temat te odnos prema majcii ocu također je psihološki iz-nijansiran u ovom romanu,osjetljiva djetetova duša nakongubitka majke, očeva izdaja.Zapita se čitatelj, ima li itko unjegovom djetinjstvu, ranojmladosti, da mu lijepom riječju,ničim drugim, obraduje srce.Stanovišta profesora Dražića uromanu graniče s percepcijomrazlika između sela i grada uKovačićevoj Registraturi, u ko-joj se alegoričnost tih razlikanajviše osjeti u opisu ponašanjai navika podrobno opisane maće-he, a tematski opus Kozarča-ninova izraza jest kriminal, blud,prevara i izdaja, ubojstvo.Narativnost ovog bildungsroma-

1Teorija romana (Jedan filozof-skohistorijski pokušaj o formamavelike epske literature), Georg Lukacs,„Veselin Masleša“-„Svjetlost“, Saraje-vo, 1990., Str. 47-48

na prati odrastanje dječaka krozškolovanje, prvu ljubav, brak idruštveni položaj sve do njego-vog konačnog sloma – ubojstvakoje će obilježiti njegov život.Tako je noć najčešće bivstvo-vanje poroka i mirisa žene. Jednaod konkretnosti u romanupotvrdit će: „Ti si u bludnji,dragi moj, ako se nadaš, da ljudivode računa o nama. Zar neznaš, da je napolju noć, raskošnanoć alkohola, žena i glazbe, noć,od koje se magli pred očima? Uovoj praznoj, sivoj, memljivojkrčmi predgrađa raširio samsrce na stolu, kao velik, zelenbršljanov list, u koji je utisnutcijeli jedan nujan, uzaludan,otrovan život. Dobro je da čuješsve. Život je proklet i zao, a ženakoju voliš, i koja leži gola nakrevetu kraj tebe, nije tvoja ženai prodat će te za svilenu haljinuili za đerdan lažnih bisera. Noćje saveznik tužnih ljudi“(str.146). I sam tragičan svršetakromana upućuje na neminovanishod, kako naš junak završava:prezren i nevoljen od oca, nimaloomiljen u školi, u društvu, on jeukotvio u svoj svijet, i Buda,jedina koju je volio i kojoj jevjerovao, izdala ga je kao i drugi,te će ju on, neobuzdane strasti inekontrolirane osvete, ubiti iskončati svoje snove, nadanja itrud uložen u namjeru da budekompletan čovjek i uzorangrađanin.I u Kozarčaninovim novelama(Tri gavrana i jedan čovjek,Vode rastu) ponavljaju se oveteme: mučni položaj žene,njihova omalovaženost, na jedannačin obezvrijeđenost, borba zaideale i odglumljeni patriotizam.No profesor iz prve novele netrguje poput Gajskog s hrvats-tvom, on pristaje uz vladu izčisto slavenskog idealizma, želipomoći svom narodu koji je

Ivo Kozarčanin

IZABRANA DJELAPriredio: Ante Stamać

Matica hrvatska

Zagreb, 2008.

30

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

dugo pod mađarskom igermanskom vlašću.No centrum Kozarčaninoveproze uvijek je čovjek sa svimsvojim slabostima, nagonima,grijesima i pohlepama, usudimose reći čovjek sa „svojim“ubojstvima jer se već u naracijisluti da će i Eva tragično završiti,od ruke vlastitog muža; domo-vinski ljigavac Gajski također neizlazi kao pobjednik i pitamo se,tko ovdje kome sudi i s kojimpravom i nastojanjem?!I u drugoj noveli perceptivno seu priču uvlači ženina emotivnaispovijest, iskrena i otvorena.Taj ženski život u nadanjima,iščekivanjima, koja se ovdje i neostvare. Novelistička proza imatakođer lirsku iznijansiranost,osjećaj i suosjećaj s patnjomljudske duše, koja strepi u životui pred njima, pa se ovdje provlačii jedno andrićevsko pitanje: Nijeli trebalo samo živjeti, izbjećistrahove i samo i jednostavno-živjeti.Kozarčanin je intenzivno radiodvanaest godina na svojimdjelima, no ni njegova poezija nezaostaje u kvanitetskokvalitet-skom volumenu.Zbirka Mrtve oči je zbirkatmurnih raspoloženja, poezijatame, crnila i noći, a žena se slavikao pijedestal utjehe, sigurnostii zaštite, u koje subjekt skrivasvoju satirsku glavu. Ženina krvje također crna, duša je mračniprostor noći i sjećanja, u njenomtoplom krilu rasplamsavaju seuspomene na djetinjstvo, ružne ilijepe (U krilu žene). Još jednatema njegove poezije je prirodaljudska, od koje je bolji vuk, gdjeza grumen žežena zlata sestrabrata kolje i jedini izlaz subjektvidi u spavanju (Uspavanka).Prvobitno nema vezu s osno-vnom tematskom notom uspa-vanke-uspavati i imati miran san,

to je ironija kojoj uspijevakonotativnost izraza ugnijezditiu pjesničku formu i dati jojosnovni smisao.U ciklusu Ženske suze i mi ženaje još dublje ukotvljena usemantičku ravan suza, patnje ineshvaćenosti. Poigrava li sevrijeme koje već dugo stoji naistom mjestu s nama, ili su našezablude o sreći moguća prevaranečijih izrečenih riječi: „Tko ti jeto obećao, da ćeš biti sretan“(Pred kišu). U njegovoj poezijinema ništa lijepo i optimističnood prirode. Čak su i ptice ugnijezdima poumirale i šiba iholovni dažd (Posljednja jesen).Pesimizam kulminira u poemiPohod mrtvih, sestra, prijatelj,ljudi – svi su neprijatelji, duš-mani od kojih prijeti pogibelj,nikom se ne može vjerovati, nasve pada mrak, tama, razo-čaranje.

„Ovo je noć mrtvih, kad živijauču u grobovima,

a mrtvi ljube njihove žene i pijunjihovo vino.

Ovo je noć straha, kadstvarnost postaje iluzija,

a iluzija stvarnost. Sve gorkenaše dječje brige i sni

sad oživljuju pred nama učudesnim oblicima. „

(Mrtve oči)

Ta ironija, groteska, mračnikalambur, nedostatak eufe-mizma, optimizma, ta inverzijatipična je Kozarčaninova literar-na osobenost, raspoloženje ukojem se subjekt, već navikao,često zatiče i odatle ranjivim ibolnim glasom urliče. Nema tušapata, riječi su uzaludne, „tebenema“, ponavlja subjekt, u tojtežini odgovora, života, bivstvu.

Kozarčanin u povijesti hrvatskeknjiževnosti traje kao pisacsocijalno-kritičkih i društveno-psiholoških tema, pisac kojiumrežavanjem „mračnih“ situ-acija ljudskog života sigurnom iliterarno ubjedljivom rečenicomosvaja pažnju čitatelja izavrjeđuje ozbiljan interpreta-tivni pristup njegovom djelu.Pristup vrijedan vremena i truda.

Ljiljana Tadić-Adžamić

Izvor:Ivo Kozarčanin, Izabrana djela,Matica hrvatska, priredio AnteStamać, Zagreb, 2008.

Literatura:Teorija romana (Jedan filozofsko-historijski pokušaj o formamavelike epske literature), GeorgLukacs, „Veselin Masleša“-„Svjetlost“, Sarajevo, 1990.

Ivo KozarčaninIvo Kozarčanin (14. X. 1911, Hrvatska Dubica – 4. II. 1941, Zagreb),prozaik, pjesnik i književni kritičar. Rano djetinjstvo proveo umađarskom Ögerlaku da bi se već 1918. vratio u rodno mjesto gdjepolazi pučku, a zatim i trgovačku školu; od 1923. živi u Zagrebu, gdjenastavlja školovanje i 1932. upisuje Filozofski fakultet. Radio je kaonovinar i slobodni književnik. Poginuo je nesretnim slučajem, jedne

predratne noći, kad ga je pokraj domobranske vojarne u zagrebačkoj Ilici ustrijeliostražar. U književnosti se javlja stihovima 1928. Surađivao je u najuglednijim hrvatskimknjiževnim časopisima, a od 1938. vodio je kulturnu rubriku »Hrvatskoga dnevnika«.Svoja najznačajnija djela objavio je u Matici hrvatskoj: ciklus pjesama Tuga ljeta uvišeautorskoj zbirci Lirika (1935), roman Sam čovjek (1937), zbirku pjesama Mrtve oči(1938) i zbirku novela Tihi putovi (1939). Godine 1975. objavljen je u sklopu Matičinekapitalne edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti (knj. 131) izbor Kozarčaninovihdjela priređivača Krste Špoljara.

31

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Wiebaden 14.03. 2018. I ožujskisusret u Hrvatskoj čitaonici kojupriređuje Hrvatska kulturna za-jednica – Ogranak Matice hrvat-ske (HKZ/OMH)u Wiesbadenupotvrdila je opravdanost postan-ka. Magistra Ljiljana  Tadić-Adžamić predstavila je IvuKozarčanina, romanopisaca,pjesnika osamljenosti i tuge, alii kritičara ondašnje i svevremen-ske hrvatske književnosti kojauistinu zauzima posebno mjestoi u europskoj književnosti.Kozarčanin je poznavao svijetliterature, upoznat s tokovima ipravcima književne teorije, citi-rao je Petöffija, Jesenjina... Nopisao je najčešće o hrvatskim,domaćim autorima – istaknulaje referentica i naglasila kakopostoji potreba se hrvatskaknjiževna kritika oformi na načinknjiževno-umjetničke, teorijske ikritičke verifikacije.Iako to nije oznaka samo ovogvremena, ipak činjenica dapostoji više knjiga nego dobrihautora jeste izazov književnojkritici. Ne kao preselekciji štivakoju pišu početnici i propalipjesnici kritike po časopisima,već kao seriozna stručna kritika.Takva kritika je pak najoskud-nija i nazanemarivija vrsta u

PISANJE - UNUTARNJA POTREBASusret u Hrvatskoj čitaonici Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu

našoj književnosti - citiran jeKozarčanin.Da pristup književnosti u radujedne kulturne zajednice ne možebiti ograničen na kulturno-his-torijski pristup književnom djelu,potvrđeno je u diskusiji koja sespontano pretvorila u nešto kaoradionicu.Okupljenima se predstavio pisaci pjesnik Zdravko Luburić, članHKZ/OMH koji je čitao svojupoeziju na francuskom, njemač-kom i hrvatskom. Inspiracija jebitan čimbenik u stvaranju lite-rarnog rada – istaknuo je Lubu-rić. Poznavanje stranih jezikana kojima piše, kazao je Luburić– nije samo sredstvo sporazumi-jevanje nego i metoda izraža-vanje emocionalnih nijansi.Njemački je za njega jezik impe-rativa, a melodija francuskogizraza omogućava osjetilni srazduša kod čitatelja. Inspiracijaprati sve nas, opisala je RinaMilković, članica predsjedništvaHKZ/OMH, a makar i rijetkislučajevi u životu kad se onadogodi mogu pomoći da se is-kustva formalno prenose kako birasvijetlili situacije i u kojimatakve inspiracije nema.Pedagoški rad u školama, ukoli-ko se ne oslobodi krutih zahtjeva

ispunjavanja zadanih normi, nepotiče kreativnost – objasnila jena primjeru rada u Hrvatskojnastavi, profesorica MarinaBeroš. I jednostavno sredstvoizražavanja, kao što je haikupoezija (jap. vesela pjesmica)nije moguće bez okvirne slobodeizražavanja, a koja je preduvjetkreativnosti. Školska zadaća nijepravi poticaj za stvaralaštvo.Pjesnik, član Njemačkog savezaknjiževnika, Milorad Miki-Milenković iz Frankfurta pred-stavio je svoj radi i naglasio kakoje njemu pisanje - unutarnjapotreba koja se spontano javlja,a čija poruka postaje jasna tekposlije višekratne obrade kojauključuje i refleksiju smisla vlas-titoga rada. Od poezije i proze neočekuju se rješenja za problemeiz svakodnevnog života, ali knji-ževni radovi objašnjavaju sva-kodnevnicu bolje od dnevneštampe – primijetio je moderatorsusreta Ivica Košak, predsjednikHKZ/OMH.Prisustvo autora i njihovihkritičara je doživljaj koji ne sa-mo da opravdava susret i radHrvatske  čitaonice, nego budiželju da se na ljestvici umjetni-čkih i znanstvenih vrjednota kodsudionika usvoji navika i pri-

32

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

vrženost čitanju – zaključila jeMarta Rimac, članica HKZ/OMH.Iako je literarna tribina u Wies-badenu s četrnaest nazočnih pro-vedena na izrazito zadovoljstvosudionika, u diskusiji su načetapitanja kako dalje. GospodinLuburić je iznio iskustava izVijeća stranaca grada Remschei-da u kojem je on aktivno sudje-lovao na promociji hrvatskeliterature i pisaca u Njemačkoj.Zahtjev i uvjeti integracije, akoje njemačko društva stavljapred strane useljenike ostavljamoalo prostora za nacionalni

kulturni rad. U Wiesbadenu živepredstavnici od preko 150različitih nacija. To predstavljane samo izazov, nego i zahtjevpredstavljanja malih jezika i lite-ratura u multikulturnoj sredini.Multikulturalizam nije preduvjetodrživost kulture jednog naroda,ali može postati metodommeđusobnog uvažavanja, potica-ja i uspjeha kulturnog rada –kazao je Milenković, suosnivačasrpskog kulturnog društva Se-dmica i suradnik Vijeća stranacagrada Frankfurta. Smisao radajedne kulturne zajednice nijesamo njega vlastite kulture nego

i upoznavanja, dapače i suradnjasa kulturom drugih. Pisci i nji-hova djela govore bolje izbližavaju ljude uspješnije oddnevnih novina – zaključio jeKošak.

Ivica Košak

IVO KOZARČANINKNJIŽEVNA KRITIKA

Mnogo je kvazi- i nazovi-kritičara naše današnjice, no maloiskonski vrijednih i iscrpnoanalitičkih kritika. Ovdje se u pr-vom planu polazi od „načitanosti“kritičara, osobnog intelektualnogangažmana i doprinosa književno-kritičkoj misli, no u svemu tome idruštveno-politički diskurs u čijemmiljeu iznjedruju te kritike, dobrimje dijelom utjecao na razvojknjiževno-kritičke i književno-teo-rijske reputacije iste te kritikedanašnjice. „Smrt autora“ RolandaBarthesa ističe kako djelo pišeautora, ne obratno i upravo todestruktivno u piscu-autoru, nara-toru ili protagonistu određenogteksta dovodi u dilemu, tko zapra-vo komu približava koga: pisacčitatelju ideologiju, ona njega au-toru, recipijentski publikum autoraautoru... Može li se na isti načininterpretirati i književna kritika ilipak na način da joj se danas skorolaički i nedubiozno stručno i pro-fesionalno pristupa?! O smrti kriti-ke pisali su mnogi (Boris Post-

nikov, Saša Ćirić, urednik „Beto-na“, dodatak dnevnom listu “ Da-nas“, tekst „Ne uzimaj me u usta:Kritika zajedljivog uma“... u kojojobjašnjava:„Ja volim da me mrze. Nema mi odtoga većeg užitka. Koliko sam putačuo da mi neki ljuti, uvrije-đenipisac, želi polomiti vrat, to je me-lem za moje uši. Svaka kritika jerizična investicija, a preduvjet jesloboda – sloboda da osporiš au-toritete, da se satirično poigravašznačenjima, da ne budeš neopte-rećen umreženošću (...)1

Stoga književna kritika moraispuniti jednu od svojih mno-gobrojnih funkcija: na način da senjom ošamari, uputi ili umreži, dase na ljestvici umjetničkih i znan-stvenih vrjednota u svakoj epohida pečat životu književne kritike ida se upravo njom distancirajunazovi-pisci i pisci, kvazi formepučkih autora, koji ipak ne pri-

1 Pisano za portal Booksa.hr; danas muprigovara da se nije dovoljno jasnoodredio protiv vala nacionalizma uHrvatskoj

padaju književno-umjetničkomdiskursu. To je ta kritika, znanost,institucija, potvrda ali i pojedinackoji će tu kritiku njegovati i nasljedeće generacije prenositi. IvoKozarčanin po svojoj osnovnojvokaciji nije bio kritičar, iako jeuistinu bio načitan, informiran,upućen u svijet književno-interpre-tacijskog angažmana. On je sjajanromanopisac, pjesnik, ali ipak nijekritičar po svojemu osnovnomusmjerenju. Ali... uzmemo linjegovu kritičku riječ, čitamo lipomno njegove kritičke tekstove,ne možemo ne primijetiti jedanuistinu ozbiljan i do krajnosti ob-jektivan pristup književno-umjet-ni- čkom tekstu. Ta rečenica jepotpuna, jasna, precizna, obrazl-ožena. On piše o Krleži, Tadija-noviću, Ujeviću i dr. na jedandrugačiji način od njegovih kolegapo peru; on se naime ne ustručavaukazati na „nesavršenosti“ teksta,zamjera autoru na pojedinostima,no argumentirano uključuje sveprednosti tog istog teksta, upućujena vrijednosti o kojima treba ra-spravljati, što smjestiti u hrvatskuknjiževnu interpretaciju i naćimjesta tekstu u epohalnoj dimenzi-ji vrijednosti te iste književnosti. Tako o Krležinim baladama oKerempuhu analizira krvavu, tam-

33

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

nu i tešku hrvatsku prošlost, piše oobespravljenom „malom“ čovjeku,o gubicima u životu i veoma iscrp-no analizira, kako on veli, „kmets-ku krv svima nepotrebnu“, kmet –ničim nagrađen, kmetom ostao.Kozarčanin se „uživljava“ u tekst,s užitkom piše, analizira, slakoćom, to se jednostavno osjeti.Osećaj protesta je taj koji ostajenakon zatvorenih korica Krležinihbalada, komentira Kozarčanin, tajsamo naoko nespojivi osjećajlakrdijaštva s težinom ratne pogi-bije i konsekventnosti koju ona,nažalost, sa sobom donosi. Iscrpnoje Kozarčanin pisao o nekim opse-sivnim Krležinim temama: siro-mah, zaboravljen, marginaliziran;smrt, „najvjernija kmetska dru-ga“…No u Kozarčaninovim kritikamaima nešto romaneskno: rečenica jeromanizirana, katkad beletrističkilijepa, zvučna. Kozarčanin je poznavao svijetliterature, upoznat s tokovima ipravcima književne teorije, citiraoje Petöffija, Jesenjina... No pisaoje najčešće o hrvatskim, domaćimautorima, te je o Tadijanovićuuistinu vrijedna spomena Kozar-čaninova kritička misao, jer je uTadijanoviću prepoznao jednu no-vu generaciju i posve tada nepoznatnačin pisanja u dotadašnjoj hrvat-skoj poeziji. On je interpretiraoTadijanovićevu poeziju polazećiod njegove istančanosti, preciznos-ti u književnom izrazu. TakoKozarčanin smatra da se našadječja poezija „nije uspjela oslobo-diti šturog i praznog diletantizma“te da djetinstvo kao tematska od-rednica te književnosti priziva psi-hoanalitički pristup, ali s lirskimevokacijama. Međutim, s Tadija-novićevom pojavom nastupa jednanova lirska era s temama: dječjaljubav, siromaštvo, apsurd, zločinrata, dječje brige, radosti, patnja.Iz tog razloga, smatra Kozarčanin,njegova poezija u knjizi „Danidjetinjstva“ prevazilazi okvire

ličnih doživljaja te postaje ispovi-jest i savjest Tadijanovićeve gene-racije, ali i potonjih koje čekamožda još krvaviji put od njego-vog. U Tadijanovićevoj poeziji ćečitatelj pronaći nešto osobno, blis-ko i subjektivno, no također i„opću ljudsku bol“ i protest,sveopći bunt zbog sve djece svijetas teškim djetinjstvom iza sebe, sbolom zbog gubitka oca u ratu.Kozarčanin je majstorski interpre-tirao Tadijanovićevu pjesmu „Mo-ja baka blagosilja žita“, dajući jojna jedan određen način interpreta-tivnu verifikaciju u hrvatskojdječjoj književnosti uopće. Onnapominje kako je „kritika najos-kudnija i nazanemarivija vrsta unašoj književnosti“, „početnici ipropali pjesnici pišu kritike počasopisima“, no „seriozna stručnakritika“ je nešto drugo, ograničenana kulturno-historijsku razinu. Veoma je interesantna imnogoznačenjska Kozarčaninovasintagma „kreativna kritika i esej“.Ovdje je on svrstao Ujevića,Krležu, Nazora dajući opće pogle-de na različite književne problemete se usudio reći da je književnakritika tog vremena na književnimsmotrama „blijeda, brbljava i ugla-vnom bez značenja za književnirazvoj“. Smjelo, ali potkrijepljeno.Nije situacija mnogo bolja ni da-nas, usudimo se reći. Knjige sepubliciraju i više ih je nego dobrihautora. Kao da Kozarčanin govorio današnjoj književnoj sceni:književna produkcija je kvalitativ-no-kvantitativno uspješna, no kri-tika usamljena, nepotpuna. Mnogocitata, uvezivanja, navođenja, malo„suočavanja“ sa samim književno-umjetničkim tekstom i njegovomspektakularnom semantikom.Kozarčanin izdvaja Ujevića, jednuuistinu kulturno-književnu institu-ciju naše književnosti. Lakoća skojom piše, fascinantni odabranistihovi, „intelektualizam u lirici ilirika u eseju“, sve su to vrijedniepiteti Ujevićeve poezije, no gdje

je tu relevantan kritičar koji će na„pravi“ način tumačiti njegovupoeziju, bez ega, predrasudaknjiževno-kritičkih krugova togdoba i društva, profesionalno,stručno, shvativši što je Ujevićevapoezija baš u ondašnje vrijemeznačila, koje je novitete i prekret-nice u hrvatskoj pa i europskojknjiževnosti sa sobom donijela. Kozarčanin analizira Ujevićevodjelo s različitih aspekata, manjesa životopisno-empirijskoga, a višes kritičko-teorijskog: književno-stilske vrijednosti teksta, bogatstvoi milje stilskih figura u njegovojpoeziji, Ujevićev poetski izraz. Toje poezija osamljenosti, neshva-ćenosti i Kozarčanin je sjajno otome napisao:„Svaki je umjetnik u životu sam.Samoća, koja mu kao čovjekudonosi možda mnogo tuge igorčine, oslobađa ga kao umjetnikarazličitih društvenih i umjetničkihobzira, kojih je prepun dnevniživot, dajući njegovu djelu s jednestrane samorodan i autobiografijskikarakter, a s druge strane najširučovječansku prostornost i obuhvat-nost, koja se u samoći slobodnorazvila do svoje pune katarze.Ostaje za njim sitna činovnička iknjiževnička zavist, lajanje site,pijane publike na mjesec, tužnaženska ljubavna darežljivost i za-nos, pohvale i pokude neznalica izlobnika, koji su se ušančili ukritici s topovima i strojnimpuškama.“2

Tako piše Kozarčanin, romano-pisac, pjesnik osamljenosti i tuge,ali i kritičar ondašnje i svevremen-ske hrvatske književnosti koja uis-tinu zauzima posebno mjesto i ueuropskoj književnosti, no treba jojoformiti krila na način književno-umjetničke, teorijske i kritičkeverifikacije.

Ljiljana Tadić-Adžamić

² Ivo Kozarčanin, Izabrana djela,Matica hrvatska, priredio Ante Stamać,Zagreb, 2008. , str. 421

34

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

POEMA JEDNE KONFUZNE LIČNOSTI

Ne interesuje meda li je istina to što pričaš,ali hoću da znam, da li možešdrugog da razočarašda bi sebi ostao veran.

Da li možeš podneti reč da si izdao,a da tvoju dušu ne izdaš, prokažeš?Možeš li da budeš neveranda bi sebi odan ostao?

Hteo bih da znam da li možešsa tvojom, mojom nepotpunošću,još uvek na žalu jezera da stojiši srebrnoj šajbni mesecaneograničeno o ljubavi klicati?

Ja želim da saznam da li možeš prepoznatilepotu svakodnevicei onda kada ne izgleda prijatno,a iz tvoje sveopšte prisutnosti,snagu za život da crpiš?

Hoću da znam da li možeš tvoju i moju radostda izdržiš, i da sebe prepustiš životnoj igri,a svaku žilicu u tvom telu pripremitida u ekstazi zadrhti.

Da voljom gradiš snagu za večni opstanak.A ti sam to možeš.

Ne želim da znam koliko godina imaš,ali tvoje lice odaje mi koliko dugo si u životu trajao.

Mada mi ne govori šta si sa poklonjenimvremenom činio.

Ispričaj mi o vemenukada si nešto reskirao,kako si reagovaokada si osetio dubinu straha?Bezumno se opijaš teškim radom.alkoholom ili, možda,haosom bolesne.dramatične emocije.da bi se uzdigao iznad sebe i svog ega.

Strah pripada životu.Opasne situacije mogu

da budu spas ličnosti.To je prirodan odgovor na blaženi bolkoji nastaje iz saznanjada smo stvarno otvoreniza ljubav, istinu i život.

Mesto u sebi i u svetu pronaćii prepoznati zašto smo stvoreni,čini nam radost.

Mene ne zanima koliko si dugo odživeo,želim znati da li si ludzbog tvoje ljubavne žudnje i snova,zbog životne pustolovine iz mladosti.

I na kraju, neću te ostavitii ako je vreme sve teže:ali podsetiću te na ono što znaš:probudi hrabrost da bi bio jači od straha.

Milorad Miki Milenković

KAO NEKAD

Godine su prošle,Dan za danom ide,Oči moje duše,Žele da te vide.

Godine su prošle,Život lagano teče,U dubini duše tihaIskra tinja i pomalo peče.

Godine su prošle,Sećanie u meni spavaTvoj glas, oči i osmehČuvaću od zaborava.

Godine su prošle,Čovek pomalo stari,Samoća je tužna,Niko za me ne mari.

Pišem ti stihove oveKao nekad u neko vreme,Ti si moja draga muzaNeiscrpne ljubavne teme

Milorad Miki Milenković22.11.2017.

Milorad Miki Milenković rođen je 1941. godine u Beogradu.Pjesnik je i slikar. Pjesme je objavljivao u časopisima, a zastupljen je i uzajedničkim knjigama te antologijama poezije i proze.Član je Udruženja njemačkih književnika i suosnivač mnogobrojnih asocijacija,organizacija i udruženja. I danas aktivno radi u upravi Udruženja pisaca“Sedmica” Pored pjesničkog rada bavi se i slikarstvom. Imao je nekolikosamostalnih i više zajedničkih izložbi slika. Živi u Offenbachu/Njemačka. Nastupioje u i hrvatskoj čitaonici Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu 2018. godine.

35

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

TRAGOVIRoman Marijane DokozeTragovi dojmljiva je i strasnaljubavna priča uokvirena naj-romantičnijim gradom na svijetukojemu nije strana energija dvojeljubavnika i poslovnih suradnikačija međusobna privlačnostnadvladava sve prepreke koje sepojavljuju na putu njihovameđusobnog zbližavanja. Parizkao mjesto u kojemu se i okokojega se događa ljubav, otvarakroz poglavlja vješto prikriveneodgovore na pitanja o istini,ljubavi, žudnji, moralu, obitelji,Drugome, A što mogu prepoznatisamo suptilni, zahtjevniji čitateljiželjni dinamičnih rečenica bezfraza za upisivanje u privatnednevnike.

Naracija različitih govornikaokupljena je oko isprepletenogljubavnog trokuta pa autoricakroz ženski i muški pripovjedačkigovor dojmljivo narativizira onopoznato samo zaljubljenima,strasno traganje za međusobnompripadnošću. Razotkriva se pritome i jedna neobična tetovažaintimnoga koja osoban ritamsvakodnevnoga opisuje različitimemotivnim stanjima kao što susamoća, čežnja, požuda, strast,razočarenje. Polagano razot-

krivajući kodove ljubavnoggovora kroz blage, ali detaljneopise erotičnoga ulazeći pri tomeu prostore tjelesnoga kao bitipostojanja, Marijana Dokozaupisala se u prostor oslobođeneosjećajnosti u hrvatskoj ženskojprozi. Ona pri tome osjećaj in-timnosti toliko zatvoren, nepri-mjetan i zaključan, razlaže odsvakodnevne banalne rutine,pretvarajući ga u uzbudljivčitateljski ritual i strasne prikazedodira, pogleda, daha. Emotivnastanja dovode se na taj način dojasnoće i vidljivosti, do nježnosti,topline, prepoznaje se u nekimepizodama između dvoje ljubav-nika njihova uvježbanost upotiskivanju tjelesne žudnje. Žena

i muškarac pri tome uživaju, žele,oni su zahtjevni, brzi i nepred-vidljivi, ali i usamljeni, lomljivi itjeskobni.

Jedna na prvi pogled klišeiziranapriča kroz roman „Tragovi“ pletese lako, čitko i nepredvidivo pačitatelji ostaju uz nju u jednomedahu do samoga njezinog krajatragajući za odgovorom na pitanjekako balansirati između društve-nog i intimnog, između privatnogi javnog. Autorica pri tomerazmišlja o sebi i o svijetu uokolo,gledajući na ljubav i strast kao nadruštvenu provokaciju koja sepretače u potpuno oslobođeniurlik gladi za drugim!

Nives Tomašević

36

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Nakon mnogo godina ludila irata, putujem kući, u zemljukojoj ne znam ni ime.Moja porodica je u Federaciji,suprugova u Republici Srpskoj,a ja bih najradije ostala izmeđuta dva dijela Bosne, a da mi svakiod njih bude podjednako blizak.Prije dvadeset godina dođoh uNjemačku kao Jugoslavenka popasošu, državljanstvu i duši.Pasoš proglasiše nevažećim,državu nepostojećom, a dušubolesnom što još vjeruje u svojeporijeklo.Možda su u pravu, možda sam jamanjina koja izumire polako, kaoživotinja, a ipak samo u svojuvrstu još vjeruje.U svojoj knjizi Đorde Balaševićje rekao: Jugoslavija je kao starifićo, svi bi htjeli po neki dio, aniko ga neće cijelog. Sad jesvako dobio svoj dio i ostat ćemodjelići, a nikad cjelina. Bosna jebila kao nakalemljena ruža,svaka sorta je imala svojeporijeklo, miris i boju, a ipak surasle i cvjetale zajedno. Mirisalaje mirisom tamjana iz katoličkihkuća, krsnom pogačom sasrpskih slavskih trpeza ibajramskom baklavom izmuslimanskih mahala.Imala je dušu, a sada...Bosna nam ostade kao crvljivajabuka koju još samo tanka kožačuva da ostane cijela.Koračam sada svojim, anepoznatim gradom, prljave meulice za korak vuku, uzaludtražim poznata lica, nemamkome ni ruku pružiti...Prodavnice prazne, bibliotekazaključana, a ulica puna malih

tezgica robe iz Kine. Na krajugrada velika pijaca, kao glavnitržni centar, nekvalitetne robe,znoja i prašine. Na ivici trotoarana kartonske kutije poredaneknjige svih žanrova, u prolazu miih prodavač nudi kao paprikukraj autoputa u jesen. Zaboli mepomisao da su i moje knjige sapolica premještene na ovakosličnu uličnu biblioteku, ali neodolih želji da neku kupim, jer sena drugom mjestu i ne mogunaći. Pronađoh kao na sezonskojrasprodaji u gomili knjiga Derviši smrt Meše Selimovića, paupitah prodavača ima li knjiguTvrđava istog pisca. Tek tad gabolje pogledah i pokajah se štosam mu se obratila, jer i onakomi neće znati dati odgovor. Neo-brijano lice sa žbunom kose naglavi, u sivoj majici koja jepocrnjela na istegnutom pred-njem kraju od brisanja ruku i ušarenim gaćama izblijedjelih bo-ja. Zavukao ruku u te svoje ha-vajske gaće, češući se po zadnjicikao što se neko češka po glavi idok razmišlja reče:- Nemam to, ali imam Gričkuvješticu.

Shvativši da je on, izgleda, malonaučio od svojih kupaca, platihknjige i produžih dalje razmi-šljajući više o sebi nego o njemu.

Zasjela mi neka muka u grudimahvatajući dah, stjerah je u glavu,pa me sad podsjeća da je tu usljepoočnici. S namjerom da uapoteci pronađem lijek, iakosvjesna da se ne radi o fizičkojboli, stojim u redu.

- Ako nemaš, idi, baba, pustime da radim. Puno je vastakvih, nisi mi jedina.

Trgne me glas iza staklenogpulta i tad primijetih staricuispred sebe. Uporno zavlači rukuu džep i prebrojava zgužvanenovčanice. Povijena ramena podpletenim prslukom i šarenamarama osta na mjestu gdje jebila glava koju ona od stida sveviše uvlači ka grudima. Žulje-vitim rukama podiže pletenukorpu pokrivenu izblijedjelomali čistom krpom. Spustivši rukuna njeno rame, pružih apotekarkinovčanicu da platim staričinlijek. Samo na trenutak podižeglavu sa dva vodena oka u ko-jima plivaju zjenice. Tiho izrečezahvalnost i blagoslov, nestadeiza vrata bježeći od srama.

-Koliko god da imate novcane možete svima pomoći -progovori žena iza pulta,pravdajući se, iako nije kriva.

-Nemam toliko novca, ali samimala majku za koju nije bilolijeka - rekoh izlazeći i odnosećibol koji sam i unijela.

Možda će se ova moja ubogazemlja, bar nekad, izliječiti odjada i bijede. Kažu da smo sadoslobođeni. Samih nas ili iluzija,ko zna.1

Nisveta Grabovac - Šabić1 Preuzeto iz knjige: Gorki med, sljubaznom dozvolom autorice,Bosanska riječ, Tuzla, 2011. AutoricaNisveta Grabovac - Šabić rođena je uVelikoj Kladuši 1962. godine. Član jeUdruženja pisaca Liber - VelikaKladuša i član uprave Udruženja pisacaSedmica. Objavila je zbirke poezijeTragovi i Ljubav je grijeh, a zastupljenaje u almanasima Sedmice, zbirciduhovne poezije Poj duše i antologiji39 godina za razmišljanje nanjemačkom jeziku, objavljenoj uSaarbrükenu. Nagrađivana 2002, 2006.i 2008. godine. Živi i radi u Offen-bachu, u Njemačkoj.

MOJ, A NEPOZNAT GRAD

37

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

IDSTEIN, 26. siječanja 2018.godine. Hrvatska kulturnazajednica e.V. iz Wiesbadena usuradnji sa zadrugom za pravednutrgovinu Weltladen Idsten e.G.organizirala je javnu tribinu -radionicu o primjeni začina ukuhinji i medicini. Posebnu ulogu urazradi i najavi teme imala je radnagrupe za samopomoć, Kultur alsLebenshilfe®1. Tridesetak gostijusudjelovalo je i u degustaciji začinakoji su ponuđeni u ambijenturestorana Croatia u Idsteinu naTaunusu. Predavanje o ulozi začinau prehrani i njihovoj dobrobitnostiza zdravlje održao je dr. phar.Asgahr Fassihi. Moderacijuradionice vodio je dipl.inž. IvicaKošak, predsjednik Kulturnezajednice, koji je naglasio kako jeHrvatska kulturna zajednicasuosnivač i aktivni partner Zadruge.Helumt Rinke, voditelj Zadruge zapravednu trgovinu (fairtrade)predstavio je Zadrugu koja uIdsteinu vodi vlastitu trgovinu sproizvodima, a koji su kontroliranii rađeni prema pravilima pravednogplaćanja proizvođača. Zadrugauzorito skrbi za potrajno gospo-darenje. Unatoč takvoj plemenitoji dobroj praksi, potrošnja robe izlanaca pravedne trgovine ne prelaziu Njemačkoj 3% ukupne potrošnje.

1 http://www.lebenshilfe.hkz-wi.de/dokumentation/kultur-als-lebenshilfe.html

PRAVEDNOST I KULTURARadionica za ukusno i korisno

Austrija, Švicarska, pa i VelikaBritanija s udjelom fairtradeproizvoda od preko 15% u ukupnojpotrošnji, pokazuju kako je zahtjevpravednog proizvoda ne samomoralna kategorija, nego i moguća,obostrano korisna praksa. Pravednazarada koja pokrivana ne samozadovoljavanje osnovnih životnihpotreba nego i obrazovanje budućegeneracije osigurava po-trajnogospodarenje u zemlji proizvođača.U pravilu, to su zemlje s rigidnimzemljopisnim uvjetima, oskudnimresursima i nerazvijenom infra-strukturom.Interes sudionika pokazao jekako je i u sredini zasićenihosnovnih potreba, a i niske cijeneprehrambenih proizvoda – Nje-mačkoj, potrebna doedukacijaodraslih, kako bi se shvatilapotreba pravednog gospodarenja.

Mediteranska kuhinjaPovijesni primjer dobre prakse uishrani nalazimo u Mediteranskojkuhinji. Na zahtjev Španjolske, Gr-čke, Italije i Maroka mediteranskakuhinja je uvrštena u UNESCO ustudenom 2010. godine na repre-zentativnom popisu nematerijalnekulturne baštine čovječanstva. U2013. godini ulazak je proširen naHrvatsku, Portugal i Cipar.Mediteranska kultura hrane nijesamo povezana s nizom vještina,rituala, simbola i tradicija okosjetve, berbe, ribolova, držanjaživotinja, očuvanja, prerade,

pripreme i osobito dijeljenja hrane,rekao je Košak - ona ističevrijednosti gostoljubivosti i suživotaljudi svih dobi i različitih društvenihslojeva. I tako postaje ne samonematerijalno nego i izrazitokulturno dobro. Odgojni projektKulturne zajednice provoditi ćeparticipativna istraživanja ovetradicije. Rezultati istraživanja bitće dostupni javnosti kroz različiteumjetničke i publicističke projekte.U tom smislu se i ova radnica uIdsteinu može promatrati kaosvojevrsni performans.Zajedništvo je temelj kulturnogidentiteta i kontinuiteta društavadiljem Mediterana. Mediteranskakultura hrane ističe vrijednostigostoprimstva, dobrosusjedskogponašanja, interkulturalnog dijalo-ga i kreativnosti. Ona igra ključnuulogu u proslavama i blagdanimas okupljanjem ljudi svih dobi idruštvenih pozadina. Mediteranskakultura hrane na Jadranu, obali,otocima i dijelu zaleđa povezana jes okolišnim, klimatskim, povijesnimi kulturnim čimbenicima Meditera-na.

Međusobna povezanost prirodnihresursa i ljudskih potreba, a time iljudskih sposobnosti, odražava se uprehrani stanovništva, a život uskladu s prirodnim blagodatimatemelj je takvog načina života iprehrane.

Doprinos kulturi kroz pravednutrgovinuU Riječi broj 2 iz studenog 1992.predstavljen je nastup Kulturnezajednice na Ljetnom slavljustranke SPD u Wiesbadenu. Jedno

38

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

lice hrvatskoga štanda ostalo jeprepoznatljivo obilježje nastupaZajednice Hrvata u Wiesbadenu –ono je predstavljeno u osobi vjernečlanice društva, gospođe RužiceMatanić. Godine su ostavile traga,a i dvadeseterogodišnji rad Kultur-ne zajednice doživljava neprekidnepromjene, no trajni se oslonac zadruštvo nalazi upravo u radu iosobnom zalaganju vjernih članicaZajednice poput kolegice Ružice.Ne samo vrijedne ruke dragekolegice koje su uvijek spremne napomoć, a što se u ovakvim volon-terskim nastupima gotovo i neprimjećuje, nego vrsna podu-zetnička sposobnost u organizacijirada odlikuje gospođu Matanić.Ružica Matanić vodi danas jednumaloprodajnu trgovinu u Staračkomdomu (GDA Gemeinschaft Deu-tsche Altenhilfe GmbH, Wiesbaden,Hildastraße 2).Kada je Hrvatska kulturnazajednica e.V. postala osnivačkimčlanom jedne fairtrade zadruge -Weltladen Idstein,2 dakle članom2 Weltladen, Riječ broj 43, 2013.Hrvatska kulturna zajednica e.V.Wiesbaden, str. 22

jedne zajednice koja pravednomtrgovačkom praksom želi una-prijediti robnu razmjenu i potrošnjuzasnovanu na pravednim socijalnimi etičkim odnosima, bilo je zaRužicu samo po sebi razumljivo dau svojoj trgovini otvori ponudu i zafairtrade proizvode. Komisijuizbranih artikala preuzela jeHrvatska kulturna zajednica e.V.Za hrvatsku se zajednicu takootvorila mogućnost da ovim isko-rakom predstavi sebe i svoje član-ove u svjetlu dobre poduzetničkeprakse. Produkti za čiju se proiz-vodnju plaćaju poštene nadnice,primanja koja osiguravaju životnepotrebe proizvođača, jesu skuplji,ali imaju nezamjenjiv okus pravde.Okus koji se ne iskušava jezikomnego dušom. I upravo ova plemenitaosobina, koja nam često nedostajeu svakodnevnici, postaje pred-metom rada i integracije hrvatskezajednice u migraciji.

Gospođa Ružica Matanić vodi suspjehom trgovinu staračkog domakao samostalno obiteljsko podu-zeće. A to nije ni jednostavno nilako za ovu Hrvaticu koju sudbina

nije mazila. Ružica je rođena upečalbi poslijeratne migracije, kadase njezina mama, trbuhom zakruhom iz Dalmacije, našla kaosezonska radnica u Vojvodini.Rođena u Hrtkovicima (Ruma)Ružica se našla i sama u dilemi dau tuđini osigura životne potrebe.Veći dio svog radnog života provelaje „na privremenom“ radu uNjemačkoj. Ipak ona nije zaboravilasvoje porijeklo, kako sama sponosom kaže – ispod Dinare.

Kiosk koji ona vodi već petu godini,pored sigurnog radnog mjesta zasina, nije cjelovito životno ispu-njenje uvijek dobro raspoloženečlanice Kulturne zajednice. Uvijekspremna na pomoć i razumijevanjeRužica Matanić predstavlja sve onečlanove Kulturne zajednice bezčijeg samozatajnog doprinosa radudruge ne bi bio moguć.

Naravno, nije zapostavljeno nitiočekivanje za ostvarivanjem dobitiza  Zajednicu,  koja  će  služitiunapređenju  rada  kulturnezajednice  na  opću  korist  upodručju  kulture,  društvenoga

39

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

rada i njegovanju prijateljskihodnosa među narodima.3

Začini

Orijentalni bazar je dobro mjesto zaupoznati svijet mirodija i začina. Udomovini, započeo je referent dr.Fassihi koji je rođen u Iranu, uvijeknavratim u bazar, ne da kupujem,nego da se nađem na mjestuzadovoljstva i izvornih proizvoda.Bazar je u pravilu prekrivenapješačka zona koja se možeprotezati na nekoliko kilometara.Bazar se dijeli na više strukovnihprodajnih mjesta. Tu su obrtničkeradnje i trgovine često pomiješane.Radionice su iznad ili iza proda-vaonica.Trgovine začina zovu se attari, atrgovac je attar. Riječ atr je arapskiizraz za miris, a attarova zadaćakroz povijest, bila je ništa manjenego ekvivalent liječniku ilimedicinskom osoblju. Međutim,attar nije bio odgovoran samo zamedicinske poslove, a u kojima jebio i još uvijek je s ograničenjimaprisutan. On je stručnjak i za bojepovrća jednako kao i tkanina ilivune.Ribari su posebno cijenili savjetattara jer im je davao začine kako

3 Statut Hrvatske kulturne zajednice:h t t p : / / w w w . h k z -wi.de/web_hr/hr_statut.html

bi konzervirali pokvarljivu robu.Kuhari redovito posjećuju njegovutrgovinu kako bi ponuda na tanjurubila lijepa za oko i ukusna za jelo.

Posao attara je bila i ostalaugodna oaza za osjetila.Attar krasi svoju robu, nerijetko suto konusi koji naliče na pejzažvulkanskih planina. Kurkumaplijeni pogled sa svijetlim sunčanimtonovima, zeleni brežuljci koprapored bregova crvene paprike, bi-jelog ili crnog papra. Naravno, tu suzamamljivi korijander, čili paprika,a i nasipi od bijele ili crvenkastesoli. Isto tako, ali egzotično, djelujuvanilija i gomolji đumbira. Aplemeniti šafran je često sakrivenod pogleda pod pultom, poput nekedragocjenosti. Svatko tko je ikadabio u takvom bazaru zna kako boje,mirisi, ali i žamor čine životvrjednijim.U Europi srednjeg vijeka poticajPortugalaca da pronađu morski putdo Indije nije bilo zlato, nego začini(Vasco da Gama 1498.).Začini papar, muškatni oraščić,klinček ili cimet bili su prestižnaroba koja je imala statusni simbol,a njihovim vlasnicima donosilaogromno bogatstvo.Brojni znanstveni radovi opisujuprednosti zdrave i dobro začinjeneprehrane za tijelo i duh. Među njimaje i mnoštvo studija koje opisujumediteransku prehranu kao

učinkovitu mjeru protiv tipičnihcivilizacijskih bolesti.Pored obilja svježeg voća i povrća,zdravo maslinovo ulje, riba i meso,kao i tjestenina dio su mediteranskeprehrane. Ali naravno znamo da jemediteransku zdravu hranu čine izačini kao što su origano, majoran,timijan, ružmarin, lovor, estragon,kadulja, peršin, koreandar…Tradicionalna kuhinja u Marokukoristi dnevno tridesetak začina dabi jelo postalo ukusno i probavljivo.Začini daju hrani ne samo okus,nego poboljšavaju probavu. A to seosigurava ne samo eteričnim uljimai gorkim tvarima, nego također isloženim biokemijskim spojevimakao što su flavonoidi, saponini,terpeni, fenoli i antiperoksidativnibifenili. Oni djeluju kao konzer-vansi u mesu i masti, pa tako npr.ružmarin sadrži djelotvornu karno-solnu kiselina, rosmanol i karnosol.I ne samo zato, ružmarin je čestsastojak likera, aperitiva.Kadulja sadrži tvari koje se koristekao protuupalni lijekovi u upaluusta i grla.Kadulja također djeluje preko-mjernog znojenja. U narodnojmedicini, kadulja se koristi zbogučinka koji inhibira lučenje mlijeka.Začini su dodaci jelu koji ne smijunestati ni u kuhinji, a niti u životu,jer vam trebaju za uživanje u okusujela, jednako kao za radost u životu.Pravedna trgovina orijentalnimmirodijama doprinosi da rad ipotrošnja imaju moralnu obavezujednako kao i kulturnu notu - za-ključio je dr. Fassihi svoje izlaganje.

Ivica Košak

40

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Mainz, utorak, 23. siječnja2018./ Dr. Angela Ilić (UniMünchen) je predstavila gradRijeku/Fiume kao odredištedodira kultura u zadnjoj trećini19. stoljeća. Bio je to kolokvijZavoda za Istočnoeuropskupovijest na kojemu se redovnoraspravljaju tekuća pitanjaistočnoeuropskih studija.

Rijeka (talijanski i mađarski:Fiume, njemački: Sankt Veit amFlaum, slovenski: Reka,čakavski: Rika, Reka) najveća jehrvatska luka, treći po veličinigrad u Hrvatskoj.

Poslije Hrvatsko-ugarske nagod-be iz 1868. godine, mađarska jevlada zbog idealnog zemljopis-nog položaja i dubine mora uKvarnerskom zaljevu razvilaRijeku u jednu od najvećiheuropskih luka i moćno indu-strijsko središte.

Rijeka postaje prema nagodbicorpus separatum, tj. izdvojenotijelo s guvernerom iz mađar-skog plemićkog staleža. Rijekaje 1870. godine u potpunostipripojena Mađarskoj. Mađarskaubrzano razvija Rijeku u svojnajveći pomorsko-lučki centar,te se razvija određeno supar-ništvo između dvije najveće lukeu Austrugarskoj monarhiji, Ri-jeke pod mađarskom i Trsta kojije bio pod austrijskom upravom.

Osim luke, 19. stoljeće doba jevelike gradnje u gradu: izgra-đena je Tvornica papira –

KOZMOPOLITIZAM NA ISTOČNOJ OBALI JADRANAKolokvij o etničkom i religioznom identitetu grada Rijeke/Fiume

Hartera (1821.), osnovana jeNarodna čitaonica (1850.), u radje puštena prva plinara (1852.),na Mlaci je utemeljena rafinerijanafte (1882.), a iste godineRijeka dobiva modernu kana-lizaciju. Razvitak luke, širenje

međunarodne trgovine i spajanjegrada željezničkom prugom sPivkom i Karlovcem (1873.)doprinosio je brzom porastubroja stanovnika s 21.000(1880.) na 50.000 (1910.).Godine 1885. izgrađena je novazgrada riječkog općinskogkazališta.

Ovaj porast stanovništvarezultirao je na jednoj stranipromjenom strukture i na drugojstrani doprinjeo raznolikostitipičnoj za kozmopolitizamlučkog središta. Stanovništvograda, prema statistikama iz1880. i 1890. godine nemajedinstvenu kulturu, ali obi-lježeno je zajedničkim interesom– gospodarskim razvojem grada.Višejezičnost gradskog stanovni-štva je održano usprkos uvo-đenju mađarskog kao školskog islužbenog jezika.

U Rijeci je dominantanfijumanski idiom koji, poputtršćanskog, pripada skupini kolo-nijalnih mletačkih idioma. Tajgovor koji se održao i do danasgovori ne samo o posebnostiidentiteta Riječana nego i obja-šnjava multikulturalnost grada.Posebnosti ipak postoje, kako jenaglasila docentica Ilić, gra-đanska društva se osnivaju ponacionalnom, patronskom klju-ču. Njega vlastite kulture izra-žena je u pjevačkim zborovimaali i kazališnoj kulturi.

Povijest Gradske knjižniceRijeka započinje davne 1849.

Angela Ilić

Dr. Angela Ilić je zamjenicaravnatelja Instituta zanjemačku kulturu i povi-jest jugoistočne Europeu LMU Munichenu (IKGS).Područja njenog istraži-vanja su: Povijest jugo-istočne Europe u 19. i 20.stoljeću; Nacionalni i vjero-dostojni identitet; Manjineu srednjoj i jugoistočnojEuropi; Religija i društvo upost-socijalističkim tranzi-cijskim zemljama; Ekume-nizam i međureligijski dija-log. Pored članstva u znan-stvenim udrugama Südost-europa-Gesellschaft i As-sociation for Slavic, EastEuropean and EurasianStudies. Dr. Ilić je članicaHrvatske kulturne zajed-nice u Wiesbadenu.

41

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

godine, osnivanjem Narodnečitaonice riječke. Narodnačitaonica bila je mjesto na kojemsu se njegovala kulturnadogađanja, a bila je poznata i pozabavama i plesovima. U svojimnajranijim početcima imala jerazličita sjedišta, no već 1890.godine seli se na svoju naj-poznatiju lokaciju – u zgradu naKorzu u čijem se prizemlju idanas nalazi. Kako je u Rijeci biona snazi znatno liberalniji zakono tisku, Supilo je uspioregistrirati Novi list – prvehrvatske dnevne novine.

Predavanje dr. Ilić otkrivaneposredno i zašto je Supilonapustio Dalmaciju te nastaviodjelovati u Rijeci? Odgovor sekrije kako u vrlo povoljnojfinancijskoj ponudi hrvatskihdomoljuba, tako i u brojustanovnika te ekonomskoj snazigrada. Naime, Split je imao tek18.000 stanovnika, a Zadar iDubrovnik još manje. U tom

razdoblju Rijeka je, sa Sušakom,imala 65.000, a Zagreb 75.000stanovnika.

Tolerantnost i liberalni propisiodražavaju se ne samo umultietničkom, višejezičnomnego i religioznom sastavu sta-novništava. Iako se gradskostanovništvo preteženo izjašnja-va kao rimokatoličko, u gradudjeluje grčkokatolička i pravo-slavna, evangelička i židovskavjerska zajednica. Unatočbrojnom prilivu aškenazi – istoč-noeuropskih židovskih doselje-nika, u gradu ne postoji geto.

Ovo predavanje Angele Ilić naSveučilištu u Mainzu možeposlužiti kao objašnjenje zaštoRijeka i njezina regija ne pro-klamiraju tolerantnost i suživot,one ih žive. I danas Primorsko-goranska županija pomaže čak35 kulturno-zavičajnih manjin-skih udruga, tako da baš svatkotko želi sačuvati svoj izvorni

Izvornu građu za ovustudiju pružili su ne samostatistički podaci koji sudostupni od 1880. godine icrkvene knjige, negoposebno arhivska građagrađanskih udruženja. Iakosu društva često nacionalnoorganizirana, ipak njihovrad doprinosi kulturnomrazvoju grada. Tako jenaveden mađarski pjevačkizbor, njemačko znanstven-tehničko društvo, talijanskipatriotski club i ne na krajuhrvatska čitaonica.

Novi list broj jedan

identitet, to može učiniti bezikakvih problema.1

Ivica Košak

1 Objevljeno na portalu Hrvatskogglasa Berlin: http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=178488&cpage=1

42

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

100 Jahre nach Fiume. Ge-spräche über GabrieleD’Annunzio (Villa Vigoni,19.-22.11.2018)

Die Stadt Rijeka (it. Fiume) ander Kvarner Bucht wird am 12.September 1919 von dem italie-nischen Dichter Gabriele D’An-nunzio okkupiert und bleibt fürfünfzehn Monate unter seinerHerrschaft. D’Annunzio schafftdamit nach dem Ende des ErstenWeltkrieges und inmitten derPariser Friedenskonferenz von1919 vollendete Tatsachen. Zu-gleich ist die Mobilisierung derMassen das Ziel des Besatzers:Zeitungen und Filme berichtenüber zahlreiche politische Um-züge und Proklamationen, dievom kriegerischen Ruf „eia, eia,alalà“ begleitet werden. AlsSchauplatz dieser megalomanenpolitischen Autorschaft, die denFaschismus antizipiert, ist Rije-ka 100 Jahre später eines nichtnur deutsch-italienischen, son-dern auch verstärkt europäischenbzw. internationalen Gesprächesin der Villa Vigoni wert.

100 godina nakon Fiume.Razgovori o GabrieleD’Annunziu (Villa Vigoni,19.-22.11.2018.)

12. rujna 1919. D’Annunzio jeokupirao Rijeku i tu će ostatipunih petnaest mjeseci. Time je,poslije završetka Prvoga svjets-kog rata i za trajanja Pariškemirovne konferencije, talijanskuvladu i svjetsku javnost doveo

100 JAHRE NACH FIUMEGespräche über Gabriele D'Annunzio.

Fiume residents cheeringD’Annunzio and his raiders,

September 1919 (Public Domain,via Wikipedia)

pred svršen čin. Uz okupacijugrada, cilj mu je i mobilizacijamasa: novine i filmovi svjedočeo proglasima i političkim po-vorkama uz gromoglasni povik“eia, eia, alalà”. Stotinu godinaposlije ovo nasljeđe političkemegalomanije koja je anticipira-la fašizam bit će u središtu razgo-vora njemačkih, talijanskih idrugih međunarodnih sugovorni-ka u Villi Vigoni.

100 years after Fiume. Dis-cussions about GabrieleD’Annunzio (Villa Vigoni,19.-22.11.2018)

The town of Rijeka (ital. Fiume)on the Kvarner Bay was occup-ied by the Italian poet GabrieleD’Annunzio on September 12,1919, and remained under hisrule for fifteen months. After theend of World War I and in themidst of the Paris Peace Con-ference of 1919, D’Annunziotook matters into his own hands.Beyond occupying the town, hisgoal was to mobilise themasses: newspapers and filmsreported on numerous politicalprocessions and proclamations,which were accompanied by themartial call „eia, eia, alalà“. 100years later, as the scene of thismegalomanic political author-ship which anticipated fascism,Rijeka is well worth revisiting,not only for Germans and Itali-ans, but for Europeans and awider international audience, ina discussion in Villa Vigoni.1

Marijana Erstić, Natke Badurina,Walburga Hülk-Althoff

1 http://blogs.uni-siegen.de/fiume/

Gabriele D’Annunzio (in the middle with the stick) withsome legionaries (Public Domain, via Wikipedia)

43

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

NITKO IM NIJE RAVAN... DJEČICA

Više volim maminu sestru nego svoju.Mamina sestra mi je tetka, a moja mi nije ništa! Moja mama ima bebu u trbuhu, ali ne znam kako ju je progutala. Na mame se ne galami, one su korisne. Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.

Poluotok je otok koji još nije do kraja napravljen. Baka je debela zato što je puna ljubavi. Ja bi tako rado imala još jednog brata, ali moja mama koristi tampone.

Što je čovjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.Djevojčice ne mogu stojećke piškiti zato što se nemaju zašto držati.

Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno stavi u čašu. Jednom sam bila tako bolesna i imala sam 40 kila temperature. Ja nemam više baku , nju su posadili na groblju. Moraju li mame također jesti travu da bi im iz grudi teklo mlijeko?

Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali dovoljno zlata za zlatnu kravu.Švicarske krave koriste se pretežno za pravljenje čokolade. Stanovnici Sardinije zovu se Sardine. Dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna. Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.

Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator. Leptir je insekt iz porodice helikoptera.

Najkorisnija životinja je svinja. Od nje možemo upotrijebiti sve, meso od naprijed i odostraga, kožuza cipele, čekinje za četke i ime za psovanje! Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i životinje koje ne postoje. Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slučaj.

Razlika između sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana. Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja. Veoma sam se uplašio kad je mama oboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.

Svi psi vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.Akvarij je malo stakleno more gdje žive domaće ribe.

Alimentacija je plaća za djecu kada im se tata odseli.

Usvajanje je mnogo bolja mogućnost od rađanja.Tako roditelji mogu sami izabrati dijete i nemoraju prihvatiti baš onoga koga su dobili. Papa živi u Vakuumu.

Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prolile mlijeko.

Moja sestra je opet položila razred sa odličnim uspjehom, sve same petice. Ona to meni namjernoradi! Baka nam je otišla na onaj svet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu!

Priredio: Rajko Radišić, nastavnik

44

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Frankfurt am Main, 3. veljače2018. godine.U organizaciji Hrvatsko-Europs-kog društva Frankfurt održana jediskusija na temu Nova hrvatskamigracija u vijećnici gradaFrankfurta.Migracije stanovnika Hrvatskejednako kao i Bosne i Hercego-vina nisu nova pojava. Valoviiseljenika odlaze već stoljećimapred burom i nedaćama iz svojedomovine.Neočekivana jei jednako takopotresna nova hrvatska migraci-ja, moglo se razabrati iz pozdra-vnih riječi Gordana GrlićaRadmana, veleposlanika Repu-blike Hrvatske u Njemačkoj.Hrvatska je demografski ugro-žena zemlja. Dubravka Jurić,pripadnica tog novog vala ise-ljeništva, zorno je prikazala raz-loge napuštanja rodnog Đakova.U gradu su ulice opustjele. Svakatreća kuća bilježi odlazak zaboljim i sigurnijima životom. Uželji da svojoj djeci osigura ško-

lovanje, a sebi pristojnu mirovi-nu gospođa Jurić je došla u Nje-mačku žaleći za rodnim krajem,za koji vjeruje da ga nije zauvi-jek napustila.

Ivica Komadina, dušobrižnik zahrvatsku pastvu u Njemačkojpredstavio je statističke podatke,prvenstveno za iseljenike iz Hr-vatske i BiH koji se izjašnjavajukao katolici. Njih je prema Ko-madini 76% od preko 317 tisućaHrvatica i Hrvata u SR Nje-mačkoj. Oko 270 tisuća sudržavljani Republike Hrvatske apribližno 47.000 ima dvojnodržavljanstvo. Ne umanjujućištetu koju odlazak dijela mladogi obrazovanog stanovništva činidomovini, Komadina je predsta-vio korist koju katolička crkavau Njemačkoj ima od prirastakatoličke migracije iz Poljske,Italije i Hrvatske. Neovisno osastavu buduće katoličke vjerskezajednice u Njemačkoj, premaKomadini, prioritet u društvu

ima socijalna skrb za strane rad-nike. Tek 8 (osam) socijalnihradnika koji pokrivaju potrebehrvatske migracije je očito nedo-voljno za prihvat i pomoć novihdoseljenika.

Milijan Brkić, HDZ, potpreds-jednik Sabora Republike Hrvat-ske istaknuo je kako nam trebajurješenja za budući razvoj dru-štva, a ne podjele u društvu.Samokritično o političkom vod-stvu, Brkić je istaknuo potrebuotvorenog dijalog. Povjerenje upolitičko vodstvo treba povratitikroz ispravno i ažurno funkcio-niranje pravosuđa i države admi-nistracije.

Josip Juratovic, SPD, članNjemačkog Saveznog parlamen-ta predstavio se kao migrant,„gastarbajter“ prve generacije.Započevši kao radnik lančaneproizvodnje, postao je predstav-nik u parlamentu. Nesvakidašnjukarijeru objašnjava ne kao nešto

NOVA HRVATSKA MIGRACIJABilješka jedne rasprave i otvorena pitanja hrvatske migracije

45

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

samo po sebi razumljivo, negonapor koji u stranoj zemlji trebauložiti i koji je veći, a da bi se nakraju manje postiglo. Ipak, novojdomovini, a koju naziva „ma-ćehom“ ima više za zahvalitinego onoj iskonskoj „domovini-majci“. Juratović želi novoj ge-neraciji migranta da im iskonskadomovina ostane prva ljubavkoja će biti uzvraćena.

Dr. Bernadette Weyland, CDU-kandidatkinja za gradonačelnicuFrankfurta 2018. i Manfred Pen-tz, CDU, dopunili su podijumsku

raspravu, ali i skratili mogućnostza raspravu i dijalog, kako je toiz publike primijetio dr. Stanis-lav Janović, bivši saborski zastu-pnik.

Facit: Iako gornja bilješka podi-jumske rasprave nije zapisnik, ajedva da bi prošla i kao ozbiljnoizvješće, ipak ga predstavljamkao radni papir za dijalog i dis-kusiji koji bi mogli, možda itrebalo uslijediti. Što je to zaistanovo kod migracije u Hrvata?Problemi o kojim se govoriloimaju nesumnjivo povijesni ka-

rakter. Ne zbog toga što se iHrvati trebaju „od stoljeća se-dmog“ smatrati doseljenicimatamo gdje sada na „tvrdoj stini“svoju povijest pišu, nego jedneokolnosti iz početka prošlog(20.) stoljeća.Naime, dr Ante Radić tada piše13. III. 1902. godine u časopisuDom programatski članak: „Ohrvatskoj seljačkoj stranci“ ukojem kaže: „Vrijeme je već dase sami seljaci za sebe postaraju.Već je dosta tog pisanja i govo-renja, što se vidi i čuje od našegospode: naš mili, naš ljubljeni,naš mukotrpni, naš mučenički,naš na krst razapeti narod. Togje već dosta i previše, i što se višetoga čita i čuje, to je tome milomi ljubljenom narodu sve to gore.1…Nepotrebno, znam, ipak napo-minjem kako se mili i ljubljeninarod ovdje treba zamijenitiljubljenom i milom dijaspo-rom…

Ivica Košak

1 Usp. Riječ u izdanju Hrvatske kul-turne zajednice Wiesbaden, broj 41.2011.

DI SU PARE?

Naizgled polemičko pitanje upućeno Predstavniku RH, veleposlaniku Gordanu Grlić Radman, Di su pare(?)– zasnivalo se na najavi Marije Pejčinović Burić, kako će se i Republika Hrvatska s ulaskom u Europuravnati s standardom o korištenju 2,6% BDP za kulturu.1 Kako Marija Pejčinović Burić danas predstavljavladu RH u svojstvu ministrice za vanjske poslove i europske integracije, pitanje upućeno veleposlaniku bise moglo uzeti kao pitanje upućyno na pravu adresu s namjerom da se objasni kako to RH kao članica EUne ulaže u kulturu više od 0,69% BDP2. Ako se uzme u obzir da su 2% zaposlenih u RH kulturni radnici,ostaje pitanje kako razviti kulturni rad i hrvatski identitet bez za to potrebnih sredstava? Ostavimo po straniizjavu veleposlanika Radmana koji je na prvom mjestu smatrao potrebnim navest kako riječ „pare“ nijehrvatski izraz, nego se usredotočimo na odgovor u kojemu veleposlanik tvrdi kako raspoloživa sredstavapostoje i samo treba biti sposoban da ih se dobije! Kod raskoraka u obećanju/najavi Marije PejčinovićBurić iz 2007. godine i današnjih izdvajanja za kulturu u RH, ostaje otvoreno pitanje: jesu li su kulturniradnici, koji čine 2% zaposlenih u RH, nesposobni doći do potrebnih sredstava kako bi kultura hrvatskogčovjeka postala dio zadovoljenja njegovih osnovnih potreba ili su ograničenja neke druge naravi?

[] Red.1 Marija Pejčinović Burić: EUphorie in Kroatien in Kulturreport, Fortschrift Europa, Institut für Auslandsbezihungenund R. Bosch Stiftung, Nr. 1/2007, Stuttgart, S.104.2 http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=7829 Pregledano 8.03.2018.

46

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

PROTOKOLLder XXVIII Mitgliederversammlung der Kroatischen Kulturgemeinschaft e. V. Wiesbaden

Die Jahresmitgliederversammlung der Kroatischen Kulturgemeinschaft e. V. wurde am Sonntag, den 25.Februar 2018. um 14:30 Uhr im Raum „Dom kardinala Kuharića“ der Kroatischen KatholischenGemeinschaft in Wiesbaden, Holsteinstr. 15 A, abgehalten.Anwesende:

- Vorstandsmitglieder(7) der Kroatischen Kulturgemeinschaft e. V.: Ivica Košak, Jakov Rimac,Slaven Ljiljanić, Ružica Matanić, Nada Višak, Nina Wartman, Jela Wagner-Šare.

- Abwesende: Ana Kramarić und Janika Ernst wurden entschuldigt.

- Weitere Mitglieder und Freunde der Kroatischen Kulturgemeinschaft e. V. (lt.Anwesenheitsliste): Dr. Damir Barbarić, Ranko Ćetković, Marijana Dokoza, Katarina Ott,Rina Milković, Iva Matas, Wilfried Wartmann, Agneza Matotek, Ivan Matotek, TobiasLoebbert, Josip Marković, Jadranka Gradac-Loebbert, Marta Rimac, Silivija Šljivić, FrauŠljivić. Marina Beroš, Blaženka Đurasek, Siniša Škarjan, Vesna Ljiljanić, Dijana Črljenec,Lorena Črljenec, Pavo Barukčić, Mattias Wagner, Senad Ajanović, Suzana Ajanović, LjubicaTurić-Mufić, Herr Turić Jr., Stanislav Janović

- der Generalkonsul der Republik Kroatien in Frankfurt am Main, Herr Vladimir Duvnjak

- Fra. Miron Sikirić, Pfarrer der Kroatischen Katholischen Gemeinde in Wiesbaden

Die Mitgliederversammlung wurde von Ivica Košak geleitet. Protokoll der Jahreshauptversammlung desVorjahres (2017) in dem Mitteilungsblatt Riječ Nr. 51/51 abgedruckt und an die Mitglieder versandt. Protokollder Jahreshauptversammlung des Vorjahres wurde einstimmig angenommen.Das Protokoll wurde von Frau Silvija Šljivić geführt.

Tagesordnung:1. Eröffnung und Begrüßung2. Anlässlich des Internationalen Tages der Muttersprache am 21. Februar wird uns ein Beitrag

des Kroatischen Sprachunterrichts in Hessen erinnern.3. Geschäftsbericht des Vorstandes4. Kassenbericht5. Diskussion über den Bericht des Vorstandes und über den Kassenbericht6. Entlastung des Vorstandes und des Kassenwartes7. Vorstandswahlen entsprechend der Vereinssatzung § 3 Abs. 58. Pause9. Verschiedenes mit Diskussion über die Ausrichtung der Vereinstätigkeiten

47

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

TOP 1. Eröffnung und Begrüßung

Der Vorsitzende der Kroatischen Kulturgemeinschaft Wiesbaden e. V. (HKZ-Wi), Ivica Košak, begrüßte alleAnwesenden und stellte fest, dass die Einladung zur Jahresmitgliederversammlung fristgerecht versandt wordenwar.Zweiundvierzig Teilnehmer haben zur erfolgreichen Manifestation der kroatischen Kultur und zur Wahl derneuen Gemeinschaftsführungbeigetragen. Das katholischeMissionszentrum für Ausländer mitkroatischer Sprache in Wiesbaden,in dem Fra. Miron Sikirić dieTeilnehmer begrüßt - Das Treffenfand im Heim des Kardinals Kuharićstatt. Fra Miron, der Leiter derMission betonte die Bedeutung undden Wert der Kultur und derMuttersprache als ein Merkmal, dasden Menschen bereichert. DerVertreter der Republik Kroatien inFrankfurt, Generalkonsul VladimirDuvnjak begrüßte die Teilnehmerund stellte fest, dass Organisationenwie die Kroatische Kultur-gemeinschaft in Wiesbaden – alsanerkannter Zweig der MatrixCroatiae1 aus Zagreb unersetzlichsind für die Arbeit an der Erhaltung der Identität der kroatischen Bürger, die im Ausland leben. DerVizepräsident des kroatischen Matrix Croatiae in Zagreb, Professor Dr. Damir Barbarić, lobte die Entwicklungder Kulturgemeinschaft in Wiesbaden. Obwohl die Kulturgemeinschaft in den letzten 28 Jahren existiert hat,wurde der Status der kollektiven Mitgliedschaft in Matrix Croatiae erst vor zwei Jahren anerkannt. Die erzieltenErgebnisse, obwohl schwer zu messen, sind sichtbar, insbesondere die Herausgabe von Mitteilungsblatt Riječ/Das Wort. Die Kulturgemeinschaft – als Mitgleid im kroatischen Kulturverband Matrix Croatiae hat bisher52 Ausgaben des Wort-Magazins (Riječ) veröffentlicht. Das Wort repräsentiert nicht nur Szenarien, sondernwird auch als ein Spiegel der kulturellen Aktivitäten der lokalen Kroatischen Kulturgemeinschaft in Wiesbadenangesehen.Die dreiköpfige Delegation der kroatischen Kulturgemeinschaft des Ruhrgebiets (Ogranak Matice hrvatskeza Ruhr) hat zusammen mit der Zentrale von Zagreb zu einer Sondersitzung der deutschen Zweige derkroatischen Matrix in Wiesbaden beigetragen. Der Vorsitzende der Kroatischen Kulturgemeinschaft für dasRuhrgebiet, Herr Josip Marković und Frau Dr. Jadranka Gradac stellten die Arbeit der Kultur-gemeinschaftfür das Ruhrgebiet vor. Literarische Werke in der bildenden Kunst ergänzen die Idee der Einführung derkroatischen Kultur in die deutsche Umwelt. Der Vor-sitzende Marković begrüßte die Möglichkeit derZusammenarbeit mit Kolleginnen und Kollegen in Wiesbaden und wies darauf hin, dass die Vernetzung derKulturge-meinschaften nicht auf das bes-chränkt sein kann, was die Anderen tun sondern die Kooperation und

1 Matrix Croatiae, Die Matica hrvatska (kroatisch für Kroatische [Bienen-] Königin), kurz MH, ist der wohl wichtigstekroatische Kulturverband. Die Matica hrvatska wurde 1842 nach dem Vorbild der Ungarischen wissenschaftlichenGesellschaft und der Matice česká unter dem Namen Matica ilirska (bis 1843) in Zagreb gegründet. Sie entstand aus derZagreber Volkslesehalle (Narodna citaonica) und der Gesellschaft für illyrische Sprache und Literatur (Drustvo za jezikilirski i slovesnost). Die Matica hrvatska war dem Illyrismus verpflichtet und hatte die Förderung des kroatischen(illyrischen) Schrifttums zum Ziel. Ihre Aufgaben lagen zwischen denen eines Verlages und einer Akademie derWissenschaften. In der Österreichisch-Ungarischen Monarchie kämpfte die Matica hrvatska für das kulturelle Bewusstseinund die kulturelle Emanzipation der Südslawen und vertrat die südslawische Kultur gegen die Magyarisierungs- undGermanisierungstendenzen der Monarchie. In Zadar wurde 1849 und erneut 1862 eine dalmatinische Matica gegründet,die sich 1911 mit der Matica hrvatska vereinigte. Vor dem Zweiten Weltkrieg blieben Teile der Matica hrvatska auch vornationalistischen und faschistischen Tendenzen nicht verschont. Auch im sozialistischen Jugoslawien blieb der Kulturvereinnach einer Neuausrichtung zunächst bestehen. 1971 musste die Matica hrvatska ihre Tätigkeit einstellen, da sie sich imKroatischen Frühling für die Kroatische Sprache engagiert hatte. 1991 nahm sie ihre Tätigkeit wieder auf. AktuellerPräsident ist seit 2014 Stjepan Damjanović.

48

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

der Austausch sollen und können derMotor für den Erfolg jeder lokalenGemeinschaft sein.

Der Vorsitzende Košak stellte dieTagesordnung vor. DieAnwesenden nahmen dieTagesordnung einstimmig an.

TOP 2. Anlässlich desInternationalen Tages derMuttersprache am 21. Februar hatdie Lehrerin Marina Beroš einenProgrammpunkt als traditionelleVeranstaltung der kroatischenKulturgemeinschaft vorbereitet. DieSchülerin der 8. Klasse, LauraČerljenec trug das Gedicht Rodu o jeziku des Dichters Peter Preradović (19. Jh.) vor.

TOP 3. Geschäftsbericht des VorstandesDer Geschäftsbericht wurde vom Vorsitzenden Herrn Ivica Košak vorgestellt:Die Kroatische Kulturgemeinschaft e.V. hat im Jahre 2015 folgende Projekte und Maßnahmen durchgeführtund publizistisch im Mitteilungsblatt „Riječ – Das Wort“ Nr. 51/52 erfasst und dargestellt:

Die Aktivitäten der Kulturgemeinschaft e.V. werden auf dem Portal http://www.hkz-wi.de/ in kroatischerSprache und die deutsche Version auf dem Portal http://de.hkz-wi.de/ dargestellt.Eine Dokumentation über die mehrjährige Arbeit ist in der Zeitschrift RIJEČ verfügbar. DigitalisierteZeitschriftenbestände sind gespeichert und öffentlich zugänglich: http://www.rijec.hkz-wi.de/Der Arbeitskreis Gesundheit und Soziales des HKZ-Wi wurde beim Deutschen Gesundheitszentrum in derBundeshauptstadt Hessens registriert. Die Gruppe trägt den Namen Kultur als Lebenshilfe und agiert alsselbstständige Selbsthilfe-Gemeinschaft. Das Arbeitsprogramm und die Ziele der Initiative HKZ-Wi sind imInternet veröffentlicht: http://www.lebenshilfe.hkz-wi.de/haupt.htmlLiteratur im Dialog ist eine Veranstaltungsreihe, die darauf abzielt, die Muttersprache kroatischer Migrantenden Sprachen des Gastlandes näher zu bringen. Literarische Werke in originaler wie übersetzter Form sollenden Dialog anregen. Kritiker und Schriftsteller sprechen über Begriffe und Ziele des Schreibens. GegenwärtigeWerke und Klassiker der Weltliteratur werden gezeigt. Diese Serie ist eine Initiative der kroatischenKulturgemeinschaft e.V. Wiesbaden und entstand in Kooperation mit den Verbänden und Institutionen imdeutschsprachigen Raum.Frühere Arbeiten als Ankündigungen sind auf dem Portal veröffentlicht: http://www.hkz-wi.de/de.hkz/Literatur%20im%20Dialog/home.html 2

Die mehrjährige Arbeit und die Tradition in der Kulturgemeinschaft waren ein Ansporn für die Einrichtungeines kroatischen Lesesaals in Wiesbaden. In Erinnerung an Edwin Bukulin, Mitbegründer der kroatischenKulturgemeinschaft in Wiesbaden und einem langjährigen Mitarbeiter des Vorstands sowie Mitglieds derRedaktion Riječ/Das Wort, trägt der kroatische Lesesaal in Wiesbaden den Namen: Kroatischer Lesesaal„Edvin Bukulin“.3

Die HKZ-Wi ist Mitbegründer und Miteigentümer einer Genossenschaft mit eigener Verkaufsfläche in Idstein:Fair Trade Weltladen Idstein. Unser Beitrag zur Kultur durch fairen Handel ist dargestellt auf: http://www.hkz-wi.de/fairtrade.html

23 Literatur im Dialog ist eine Veranstaltungsreihe, die es sich zum Ziel setzt, die Originalsprachen der benachbartenSprachräume, sowie übersetzte Sprache dem Publikum nahe zu bringen, aber auch miteinander ins Gespräch zu kommen.Zu Wort werden kommen Kritiker sowie Autoren, die über Bedingungen und Ziele ihres Schreibens sprechen. Vorgestelltwerden aktuelle Werke aber auch Klassiker der Weltliteratur. Diese Reihe entsteht als eine Initiative der KroatischenKulturgemeinschaft e.V. Wiesbaden.

49

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Die HKZ-Wi organisiert dieSportgruppe "Kegel" als aktiveSelbsthilfe.Kultur ist ein Lebensberater. In derGemeinschaft hört Kulturarbeit nichtmit der Wissenschaft auf sondernmöchte lehren, wie eine nachhaltigeund gesunde Gemeinschaft entstehenkönnte.

Die Herausgabe desMitteilungsblattes „RIJEČ – DASWORT“ hat das Ziel, dieSprachkompetenz zu fördern, sowiedie Ausübung derÖffentlichkeitsarbeit zuermöglichen, die Information undKommunikation im Internet für Senioren, Sprach- und Kulturpflege im interkulturellen Milieu der kroatischenKulturgemeinschaft zu fördern, und die Kulturgüter im interkulturellen Raum darzustellen.

Die Ergebnisse der Vereinsarbeit sind im Mitteilungsblatt publiziert und der Öffentlichkeit vorgestellt sowieim Internet veröffentlicht worden. Monatlich werden die veröffentlichen Inhalte im Internet 50.000 Mal vonüber 4.000 IP Adressen, d.h. persönlichen Rechnern besucht.

Der Geschäftsbericht wurde einstimmig angenommen.

TOP 4. KassenberichtDie Kassenwartin, Frau Nina Wartmann trug den Kassenbericht für 2017 vor. Die Ein- und Ausgaben wurdengraphisch präsentiert.

Die Kassenprüferin Frau Marta Rimac berichtete über die Kassenprüfung. Es wurde festgestellt, dassalle Bewegungen korrekt verbucht wurden. Alle geprüften Positionen waren durch Belege nachgewiesen.Alle Bankkonto-Auszüge waren vorhanden und wurden nachvollzogen.Gegenüberstellung der Einnahmen und Ausgaben

TOP 5. Diskussion über den Bericht des Vorstandes und über den KassenberichtAlle Berichte wurden einstimmig akzeptiert.

TOP 6. Entlastung des Vorstandes und des KassenwartesDer Vorstand und der Kassenwart wurden mit zwei Stimmen Enthaltung ohne Gegenstimmen mehrheitlichentlastet.

TOP 7. Vorstandswahlen entsprechend der Vereinssatzung § 3 Abs. 5In geheimer Wahl wurden die neuen Vorstandsmitglieder gewählt.

Abrechnungszeitraum:01.01.2017- 31.12.2017Einnahmen 6.563,01 €Ausgaben -6.538,60 €Differenz 24,41 €

50

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Als Mitglieder der Wahlkommission wurden Frau Marta Rimac, Frau Nada Višak und Frau Nina Wartmannvon der Versammlung bestellt und per Akklamation einstimmig bestätigt.Die 25 anwesenden Mitglieder der Gemeinschaft wählten die neuen Vorstandsmitglieder.

51

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Herr Ivica Košak wurde als Vorsitzenden-Kandidat vorgeschlagen und er nahm die Kandidatur an. Mit 17Stimmen von abgegeben 25 Wahlzettel wurde Herr Ivica Košak zum Vorsitzenden in geheimer Wahl gewählt.Herr Ivica Košak nahm die Wahl an.Die Kandidaten für die 8 Mitglieder des Vorstandes waren:

10. Marina Beroš,11. Slaven Ljiljanić,12. Jela Wagner-Šare,13. Rina Milković,14. Jakov Rimac,15. Ružica Matanić,16. Sivija Šljivić,17. Ljubica Turić,18. Janika Ernst19. Branko Višak

Zu neuen Vorstandsmitgliedern wurden in geheimer Wahl gewählt (mit Stimmen/abgegebenenStimmen): Marina Beroš, 24/25, Slaven Ljiljanić, 22/25, Jela Wartmann-Šare, 19/25, Rina Milković,23/25, Jakov Rimac, 23/25, Ružica Matanić, 21/25, Sivija Šljivić, 22/25 i Ljubica Turić. 14/25.Nicht gewählt wurden Janika Ernst, und Branko Višak.Die gewählten Mitglieder nahmen die Wahl an.

TOP 8. PAUSE – Die neu gewählten Vorstandsmitglieder zogen sich in der Pause zur 1. konstituierendenSitzung zurück.

TOP 9. (Die Versammlung nahm ihre Arbeit wieder auf.) Verschiedenes mit Diskussion über dieAusrichtung der zukünftigen VereinstätigkeitenDer Vorsitzende Herr Ivica Košak teilte der Versammlung die neu verteilten Aufgaben desVereinsvorstandes mit. Die Aufgabenteilung wurde einstimmig beschlossen, protokolliert und dieVorstandsmitglieder nahmen die ihnen zugesprochenen Aufgaben an. Die Aufgaben sind wie folgt verteilt:

20.Marina Beroš, 1. stellvertretende Vorsitzende21.Slaven Ljiljanić 2. stellvertretender Vorsitzender22.Jela Wagner-Šare, Sekretärin23.Rina Milković, Kassenwartin24.Ružica Matanić, Beisitzerin25.Sivija Šljivić, Beisitzerin26.Jakov Rimac, Beisitzer27.Ljubica Turić, Beisitzerin

Der neue Vorstand nahm seine Arbeit auf.

Zum Planung und Ausführung sind folgender Aktivitäten vorgeschlagen:

1. Herausgabe des Mitteilungsblattes „Riječ – Das Wort“ Nr. 53 für das Jahr 20182. Pflege der Internet-Präsenz3. Veranstaltung anlässlich des „Internationalen Tages der Muttersprache“ der UNESCO am 21.02.20184. UN-Tag des Wassers am 22. März 20185. Welttag des Buches und des Urheberhechts am 23. April 20186. EUROPAWOCHE 2018, Podiumsdiskussion und Workshop anlässlich der EU-Woche7. Vereinsausflug8. Beteiligung am Internationalen Sommerfest in Idstein am 23. Juni 20189. Beteiligung am Internationalen Sommerfest in Wiesbaden im September 201810. Buchvorstellung und Diskussionsveranstaltung in der Interkulturellen Woche 201811. St. Martinstag – Vereinsausflug unter Beteiligung der Arbeitsgruppe für Selbsthilfe12. Betreuung der Selbsthilfegruppe „Kultur als Lebenshilfe“

52

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Über die zukünftige Arbeit in der Kulturgemeinschaft wurde eine allgemeine Übereinstimmung bestätigt. DieKraft der Gemeinschaft entsteht durch die kulturelle und interkulturelle Arbeit. Eine dauerhafte und wichtigeAufgabe bleibt es, „den kroatischen Lesesaal“ zu erhalten. Die Jahresversammlung 2018 mit Teilnehmern ausEssen, Frankfurt, Mainz, Zagreb… hat neue Kooperationsfelder für zukünftige Projekte eröffnet, die ein lokalerVerband nicht allein durchführen kann. Die nächste Ausgabe der Zeitschrift Riječ/Das Wort wird imGeneralkonsulat der Republik Kroatien in Frankfurt vorgestellt. Wir planen, auf die Einladung des deutschenBundestagsabgeordneten Herrn Juratović, SPD, MdB in Berlin zu reagieren, um die besten Wege für dieZusammenarbeit und Vernetzung in der Bundesrepublik Deutschland zu finden. Matrix Croatiae/Maticahrvatska, Kroatische Buchgilde und die Zentralstelle für Kroaten außerhalb Kroatiens sind die Institutionen,mit deren Instanzen wir eine bessere Zusammenarbeit ausbauen wollen.

Unsere publizistische Tätigkeit bietet nicht nur die dauerhafte Archivierung von Ergebnissen der Vereinsarbeitsondern stärkt auch die Sprach- und Kommunikationskompetenz der Teilnehmer. Die Aufwendungen fürredaktionelle Tätigkeiten sind gleichzeitig ein Beleg für den Beitrag jedes Einzelnen im Verein, aber auch einMittel zur Präsentation der eigenen Kulturkompetenz nach außen. Um im multikulturellen Milieu ebenbürtigagieren zu können, sollte unsere zukünftige Arbeit über nationalen Kulturgrenzen hinweg ausgeweitet werden.

Die vorhandene Dokumentation kann leider nicht konsequent mehrsprachig (Deutsch und Kroatisch) geführtworden. Dazu haben wir die finanziellen Mittel nicht, die aber für eine durchgehenden Übersetzerarbeit oderentsprechende Autorenhonorare notwendig wären.

Durch die verstärke Akquisition / Fundraising für Bildung und Kultur sollen die Vereinsaufgaben in Zukunftnoch besser unterstützt und erfolgreicher gestaltet werden.

In Anschluss fand ein gemütliches Beisammensein statt mit Spezialitäten aus der kroatischen Küche.

Die Versammlung endete um 21:00 Uhr.

Wiesbaden, den 02. März, 2018 Protokollführerin: Silvija Šljivić

Für die Übersetzung ins Deutsche: Ivica Košak Idstein, den 05. März, 2018

53

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

RIJEČ: Što ste po zanimanju ičime ste se sve u životu bavili?

Jadranka Löbbert-Gradac:Zovem se Jadranka Löbbert-Gradac i diplomirala sam naVeterinarskom fakultetu Sveu-čilišta u Zagrebu 1991. godine.

Ivica Košak: Diplomirani saminženjer elektrotehnike s diplo-mom Sveučilišta u Siegenu.Životne prilike i poneka lutanjanaveli su me da se bavim i onimposlovima koja nisu svojstvenakarijeri u tehničkoj struci. Na toje sigurno utjecao i studijfilozofije na Filozofsko-Teo-loškom Fakultetu u Zagrebu,tako da se moj radni vijek uvijekodvijao nekako na razmeđu ali ipreklapanju humanističkoga iprirodo-znanstvenog. Putovanjekroz Indiju krajem 70-ih imalo jetako za mene ne samo ciljupoznavanja strane kulture negoi humanitarne pomoći, konkretnona elektrifikaciji i uvođenjutekuće vode u jedan sabirnicentara za oboljele od lepre uistočno indijskoj pokrajini AndraPradeš. Studij u Njemačkojdopustio mi je, kao znanstvenomnovaku, rad na projektimapročišćavanja otpadnih voda.Saznanja iz tog razdobljasenzibilizirala su me za problemezagađivanja okoliša i suradnje uNjemačkom savezu za zaštituokoliša (BUND). Moja karijeranastavlja se u Tehnološkomcentru Sveučilišta u Kaisers-lauternu na razvoju i konstrukcijibiomedicinske opreme, a završa-

IZ OGRANAKA MATICE HRVATSKE ZARIJEČ

Razgovor Jadranka Löbbert-Gradac i Ivice Košaka u povodu XXVIII Sabora HKZ/OMH u Wies-badenu

va u planiranju automatizacijesigurnosnih uređaja u farma-ceutsko-kemijskoj industriji.Pored brige da se na zapostaviobiteljski život, od početkadevedesetih godina uključen samu i organizaciju bivših studenatahrvatskih sveučilišta u Njema-čkoj, AMAC-D (Alma MaterAlumni – Deutschland).

RIJEČ: U kojim umjetnostimanajviše uživate?Ivica Košak: Literatura je umom životu uvijek maladvostruko pozitivan karakter. Najednoj strani budila je znati-želju, a na drugoj strani pružalaodgovore. Pri tome zanema-rujem estetski, a možda i poetskikarakter literature. Doduše, us-hićen sam nekim vještim jezičnimrješenjem. To me uvijek na nekinačin osvježava i motivira. Ipremda skroman, ali ipak uvid ustrane (ne i tuđe) jezike, veseli

me što su poneki izrazi ne-prevodivi, pa se njihovo poi-manje odvija na jednoj ira-cionalnoj razini, koja izazivaposebnu vrstu napora, slikovitobih rekao – jedinu vrstu etičkiopravdane - bitke sa stranimsvijetom.Užitak pak nalazim u likovnomizražaju, slici ili modelu. Vje-ština kojom nadareni uspijevajujednostavnim potezima pred-staviti složenu stvarnost, pod-sjeća me pri tom i na vještinujezičnog izražaja.

RIJEČ: Kakav je premaVašem mišljenju položajHrvata u Njemačkoj? Jesu lipovezani s Hrvatskom?Jadranka Löbbert-Gradac:Čini mi se da je koliko Hrvatatoliko i položaja. Svatko bimogao ispričati svoju životnupriču i obrazložiti zašto jenjegova priča ovakva ili onakva.

54

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Promatrajući na facebook-urazgovore, postove i dinamikurazličitih Facebook grupa kojesu se u međuvremenu osnovale,a i ljude koji se vremenom moguvirtuelno ili u stvarnosti tamoupoznati, moglo bi se zaključitida je veoma živo u Njemačkojkad su u pitanju naš ljudi.Najbitnije je da mnogi nisuizgubili osjećaj za humorusprkos svim problemima s kojimse ovdje u Njemačkoj susreću.Naše udruge i komuni-ciraju i nekomuniciraju. Osobno se trudimkomunikaciju popraviti. Kako menajviše od svega zanimahrvatska književnost i knji-ževnici. živući i oni koji nisu višemeđu nama, pokušavam na tompolju i raditi. Koliko je bitnonjegovati na sve moguće načinehrvatski jezik među iseljenicimai njihovom potomstvu ne treba senaglašavati jer je to uvijekaktuelno. Tražim uvijek noveputeve da se to ne izgubi iz vidai pojednostavi u kombinaciji snjemačkim jezikom koji je uvijekspasonosan.

Ivica Košak: Pitanje položajamigranata u svijetu je vrlosloženo. Unatoč ponekim izja-vama o vrlo cijenjenom hrvat-skom radniku, naši sugrađanidijele sudbinu gastarbajtera uNjemačkoj. Njemačka privreda

promatra stranog radnika kao"ljudski kapital" (Humankapital)koji donosi profit u kapitali-stičkoj privredi. Socijalni statusse doduše sukcesivno pobolj-šavaju, ali duhovna nadgradnjakoja je tako potrebna za održanjeintegriteta i identiteta je nešto očemu se Hrvati u Njemačkojmoraju sami brinuti. Oni koji utome ne uspijevaju, ostajugubitnicima ne samo u Njema-čkoj nego i kao povratnici.Uspješnost povezanosti s Hrvat-skom, s onu stranu obiteljskihveza, ovisi upravo stupnju takveduhovne nadgradnje. Ona sečesto miješa s pripadnosti vjer-skoj zajednici, školskom obrazo-vanju, a da se pri tome zaborav-lja na složenost društva u suvre-menoj civilizaciji.

RIJEČ: U kojim su dijelovimaNjemačke Hrvati društvenonajaktivniji?Jadranka Löbbert-Gradac:Svugdje su aktivni prema Face-book-u. Nevjerovatno, ali isti-nito. Možda se za neke manje znaali oni su ipak aktivni.Ivica Košak: Na prvi pogled,prepoznajemo snažnu aktivnostu centrima gdje su hrvatskezajednice brojnije. To bi biliBerlin, Frankfurt, München iStuttgart. Ali ako pogledamobolje, vidi se kako hrvatske

zajednica ili društva u tim velimmjestima imaju istovjetne pro-bleme kao i sredina u kojimanema puno hrvatskih doselje-nika. Mainz, Koblenz ili Wies-baden su gradovi s nevelikompopulacijom Hrvatica i Hrvata,pa ipak društveni rad u timmjestima je izuzetno značajan iuspješan.

RIJEČ: Koliko Hrvatska kul-turna zajednica Wiesbadenima članova? Kako je došlo donjezina osnivanja i tko je za tonajzaslužniji?Ivice Košak: U gradu Wies-badenu, prema njemačkim stati-stičkim podacima živi oko 1300Hrvatica i Hrvata. Nešto dru-gačiju brojku navodi katoličkimisijski ured koji broji do 3000hrvata-katolika na širem po-dručju grada. Kako se premanavodima Naddušbrižničkog u-reda u Frankfurtu, 76% hrvat-skih doseljenika deklariraju kaokatolici, ostaje povelik prosto zaspekulacije o stvarnom broju Hr-vata na području grada Wies-baden. Hrvatska kulturna zajed-nica je na osnivačkoj skupštiniprije 28 godina imala 82 su-potpisnika deklaracije o osni-vanju kulturnog društva. Unatočuspješnom radu i ponekadgotovo spektakularnim uspjesi-ma, taj broj nije nikad bio

55

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

premašen u aktivnom članstvuZajednice. Okvir za stvaranjeKulturne zajednice pružio je većpostojeći Karitasov centar zasocijalnu srkb. Gospođa MajaRunje, socijalna radnica u kari-tasovom uredu i prva pred-sjednica Kulturne zajednice uWiesbadenu otkriva u jednomintervjuu za časopis Riječ kakoje motivacija osnivanja Zaje-dnica imala političku pozadinu.Bilo je to vrijeme u kojemu su sezahtijevanja Hrvatskog narodatrebalo javno manifestirati.

RIJEČ: Surađujete li s drugimhrvatskim udrugama u Nje-mačkoj? S kojima i na kojinačin?Jadranka Löbbert-Gradac:Surađivanje s udrugama se svodizapravo na surađivanje sa je-dnim njihovim pojedinim čla-nom. Iako se grupiranjem za-pravo stvara jedno novo tijelokoje diše na neki drugačiji načinnego svaki član pojedinačno,vežem se često za pojedinca.Trudim se da upoznam i druge uokruženju tog pojedinca jer su ioni vrlo često zanimljivi ljudikoji se ne sreću tek tako na ulici.Grupiranja se vrlo često vežu zapolitiku pa su ljudi i oprezniji

nego što bi bili da se radi okolačima, štrikanju ili nogometu.Ivica Košak: U Rajnsko-Maj-nskoj oblasti koja okupljagradove Darmstatt, Frankfurt,Manniz i Wiesbaden osnovano jepočetkom devedesetih prošlogstoljeća desetak udruga s kojimasu dogovarane zajedničke aktiv-nosti, kazališne predstave, kon-certi, literarne večere, izložbe...Prema načelu da svi ne mogusve, bilo je zadovoljstvo saznatida se u relativnoj blizini zbivaneki hrvatski kulturni događaj.Časopis Riječ je povremeno biomedijski pokrovitelj takvihdogađanja. Vezu na saveznojrazini pokušalo se ostvariti kroztzv. Hrvatski svjetski kongres, štose, nažalost, nije pokazalo izve-

divim, te suradnjom s društvomAMAC-D, koje je također djelo-vao na saveznoj razini. Aspoznaja da je zatvorena lokalnaskupina dobronamjernih aktivi-sta na duži rok i prepuštenasama sebi u pravilu osuđena nanestanak, motivirala je društvona traženje sličnih i povezivanjes njima. Jedna od ponuda našegdruštva je otvorena redakcijačasopisa Riječ za radove izbivanja u drugim sredinama.Uspostavljena je veza s Hrvat-skom maticom iseljenika kojapropagacijski ne samo dapodržava rad Zajednice, nego jei usvojila inicijativu iz Wiesba-dena o osnivanju Ljetne školehrvatskog jezika.Suradnja s Maticom hrvatskomodvijala se u nekoliko faza irazina. Kako je početkom deve-desetih u Njemačkoj djelovalonekoliko udruga koje su sesmatrale kolektivnim članomMH, Zajednica u Wiesbadenu jebila u kontaktu s njima.Razmjenjivali su se referenti ilidistribuiralo knjige. Kulturnazajednica je preuzela i inicijativudruštva AMAC-D da u godininastupa Republike Indije naSajmu knjiga u Frankfurtuprikaže odraz kulture Indije uhrvatskoj književnosti. Tekst tograda koji je nastao u suradnji s

56

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

Maticom hrvatskom iz Zagrebaobjavljen je u Riječi broj 47 ipredstavljen u Frankfurtu naSajmu knjiga 2014. godine. Tajprojekt je postao i pokretač noveinicijative za umrežavanje isuradnju s ograncima MH.

RIJEČ: Koje je Vaše najvećeosobno postignuće, a koje jenajveće postignuće Hrvatskekulturne zajednice Wiesba-den?Ivica Košak: U kulturi je putcilj. Isticati posebna dostignućaznačilo bi umanjivati ono ostalo.I u tome smatram kako je najvećepostignuće naše Zajedniceupravo to što briga i zanajslabiju kariku u lancu ostajestalna zadaća.Jadranka Löbbert-Gradac:Osobno mislim da je vrlo velikastvar izdavanje lista „Riječ“ kojibi mogao prerasti u još veći iznačajniji list kad bi i drugiusmjerili pozornost na njega, aveć je tu i imamo ga. Ogranak u

Wiesbadenu ga nesebićno nudikao platformu u kojoj bi moglisudjelovati i zato mi se čini daga treba i dalje promovirati kaotakvoga. Ja ga vidim ubudućnosti u obliku hrvatsko-njemačkog izdanja Vijenca.

RIJEČ: Matica hrvatska zaRuhrgebiet ima od 2015. Godi-ne status ogranka Maticehrvatske. Što za Zajednicuznači taj status i je li utjecao naprepoznatljivost njezinih dje-latnosti?Jadranka Löbbert-Gradac:Još nije stavljena na papir mladapovijest rada naše UdrugeMatice hrvatske za Ruhrskopodručje. Moguće je da će se ubližoj budućnosti i to dogoditi,ali bi iz toga bilo vidljivo da odpočetka devedesetih godina naovamo sam rad i bit naše UdrugeMatice hrvatske za Ruhrskopodručje mijenja svoje značenje.Razmišljanja što znači samo imeMatice hrvatske i što bi udruga

koja nosi to ime trebala raditi suvrlo individualna u našimredovima. Svatko ima svojeviđenje stvari i utjecaj internetamijenja mogućnosti komunikaci-je i načine zajedničkog rada.Dvojezičnost je vrlo značajna inikako ne smije biti gledana kaoprepreka ili gubljenje vremenanego kao most do onih kojima jehrvatski jezik sporiji i slabiji, aliga vole i željeli bi i dalje rasti unjemu. Dubinu hrvatskog jezikamožemo jedino približiti, ako sei bavimo njime, a za to je uspo-redba ili prijevod na njemačkineminovnost za one koji su vičnisamo konverzacijskom (da ganazovem površnim) jeziku. Du-binski jezik traži veću koncen-traciju i nema pomoći u zvučnomnaglašavanju koja je u govoruolakšavajuća komponenta, alinedostaje u pisanoj riječi. Sveteme koje imaju bilo kakvudubinu zato se odbacuju jer sene mogu pratiti na hrvatskomkao što se mogu na njemačkom.

Maticom hrvatskom iz Zagrebaobjavljen je u Riječi broj 47 ipredstavljen u Frankfurtu naSajmu knjiga 2014. godine. Tajprojekt je postao i pokretač nove

Wiesbadenu ga nesebićno nudikao platformu u kojoj bi moglisudjelovati i zato mi se čini daga treba i dalje promovirati kaotakvoga. Ja ga vidim u

koja nosi to ime trebala raditi suvrlo individualna u našimredovima. Svatko ima svojeviđenje stvari i utjecaj internetamijenja mogućnosti komunikaci-

57

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

RIJEČ: Hrvatska kulturnazajednica Wiesbaden od 2016.godine ima status ogrankaMatice hrvatske. Što za Zaje-dnicu znači taj status i je liutjecao na prepoznatljivostnjezinih djelatnosti?Ivica Košak: Poslije 175 godinarada MH i 28 godina prakseKulturne zajednice u Wies-badenu dvije godine su pre-kratko vrijeme da bi se moglopristupiti ocjenjivanju. Alidopustite mi prenijeti ocjene izOgranka MH za Ruhrskopodručje, a koji su izneseni nagodišnjoj skupštini. Mi vaspratimo, kazala je kolegicaJadranka Gradac. Mi pratimovaš rad, ne da bismo ga ocijenili,nego da bismo ga slijedili! Radouzvraćam taj kompliment jeruzajamno niveliranje našihdjelovanja pospješit će i rezul-tate rada svih.

RIJEČ: Što Vama znači bitičlanom Matice hrvatske?Ivica Košak: Prvenstveno je toosjećaj pripadnosti. Pripadanjenečem većem i uz dužno po-štovanje starijem, a što nas možeučiniti boljim.

RIJEČ: U već dvadesetsedmo-godišnjem djelovanju Zajedni-ce ističe se izdavanje časo-pisa Riječ, sada već 54. broja,koji svjedoči o kontinuiranojprisutnosti hrvatske kulture uNjemačkoj. Kojim se temamačasopis bavi i što on značiHrvatima u Njemačkoj?Ivica Košak: Riječ  je glasiloHrvatske kulturne zajednica e.V.,Wiesbaden, a izlazi u novomtečaju od 2011. godine. U raz-doblju od 2011. do 2017. godinetiskani su brojevi 41-52 naukupno 536 stranice, s više od

stotinu autorica i autora, a kojisu napisali preko 300 naslova.Raspoređenost tema se ukratkomože prikazi kroz sljedećugrafiku:

RIJEČ: Zajednica je sim-bolično na Svjetski dan knjigei autorskih prava 23. travnja2017. pokrenula Hrvatsku či-taonicu Edvin Bukulin. Tomste prilikom izjavili da čitaoni-ca podsjeća na devetnaesto-stoljetne ilirske čitaonice, izkojih je iznikla i Matica ilirska,preimenovana potom u Maticuhrvatsku. U čemu se očitujesličnost današnje Hrvatskečitaonice u Wiesbadenu iondašnjih ilirskih čitaonica?Ivica Košak: Prelomljeno najednostavne potrebe naših člano-va za kulturnim sadržajem, na-čelno nismo poduzeli ništa no-vog. Ono posebno jeste sadržanou multimedijskoj konkurencijisvekolikog sadržaja koja od nastraži, ponekad i nemoguć naporda pristupimo rješavanju osob-nih kulturnih zahtjeva i potrebačlanova Zajednice.

RIJEČ: Na izbornoj skupštini25. veljače 2018. ponovno steizabrani za predsjednika. Ka-kvi su planovi Zajednice unadolazećem razdoblju?Ivica Košak: Uloga predsjed-nika je možda velika, ali nijenezamjenjiva. Snaga zajedniceizvire iz nje same. Održati

Hrvatsku čitaonicu ostaje jednatrajna i važna zadaća. Susretogranaka u Wiesbadenu otvorioje nova polja suradnje naprojektima koje jedna lokalnaudruga ne može sama izvesti.Sljedeći broj Riječi biti ćepredstavljen i u Generalnomkonzulatu RH u Frankfurtu, a toće predstaviti izlazak iz lokalnei vraćanje na regionalnu scenu.Planiramo se odazvati pozivupredstavnika njemačkogaparlamenta u Berlinu kako bismoi na saveznoj razni u Njemačkojpronašli bolje putove za su-radnju i umrežavanje. Maticahrvatska, Hrvatska matica ise-ljenika i Središnji ured za Hrvateizvan RH ostat će institucije sčijim instancijama želimo boljusuradnju.1,2

1 Razgovor je nastao na inicijativuSredišnjice Matice hrvatske u povodusudjelovanje potpredsjednike MH,Damira Barbarića na Saboru Ogrankau Wiesbadenu, a na kojem su su-djelovali i članovi iz Ogranka Maticehrvatske za Rursko područje. Razgovorje ujedno poslužio za predstavuOgranka Matice hrvatske iz Wies-badenu u časopisu Vijenac broj 628.2018.2Vidi: http://www.matica.hr/ogranci/None/izvjesce/887/

58

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. 2018, Nr. 53/54

59

I M P R E S S U M

glasnik Hrvatske kulturne Zajednice -Ogranka Matice hrvatske - Wiesbaden

DAS WORTMitteilungsblatt der Kroatischen

Kulturgemeinschaft e.V.

Vol. XXVII, Nr. 53./54., Wiesbaden,MMXVIII

Adresa / Adresse:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.c/o Ivica Košak, Ernst Töpfer-Str. 4,

65510 IdsteinTel: +49 6126 8145,

E-Mail: info@hkz-wi.dehttp://www.rijec.hkz-wi.de

Nakladnik / Verleger:Hrvatska kulturna zajednica e.V.

WiesbadenKroatische Kulturgemeinschaft e.V.

V.I.S.d.P.: Ivica Košak,Ernst Töpfer-Str. 4, D-65510 Idstein

E-Mail: ivica.kosak@online.de

Glavna urednica / RedaktionsleitungMarina Beroš

Članovi redakcije / RedaktionsmitgliederRužica Matanić, Jela Šare, Rina Milković,Vesna Ljiljanić, Slaven Ljiljanić, Janika

Ernst, Jakov Rimac, Ljubica Turić

Suradnici / MitarbeiterLjiljana Tadić-Adžamić, Alida Bremer,Aleksandra Brnetić, Marijana Dokoza,

Marijana Erstić, Jadranka Gradac,Katica Kiš, Damir Barbarić, Rajko Radišić

Graphik Design / LayoutIvica Košak

Tisak / DruckKlicks GmbH, Ziegelhüttenweg 4,

98693 Ilmenau

Rukopisi se ne vraćaju. Za sadržaj napisaodgovaraju autori. Uredništvo se kao i

izdavač ne mora nužno slagati s mišljenjemautora.

Für unterlagt eingesandte Manuskripteübernehmen wir keine Haftung und senden

diese aus Zeit- und Kostengründen nichtzurück. Für den Inhalt der Beiträge

zeichnen die Autoren verantwortlich, auchspiegelt dieser nicht immer unbedingt die

Meinung der Redaktion wider.

Vertrieb:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.

Oglasi /Anzeigen:1/1S: 100 €, 1/2 S: 50 €, 1/4 S: 25 €,

1/8 S: 13 €Oglas u boji – dvostruka cijena.

Farbdruck - das Doppeltedes Preises für S/W Druck

Banka / Bankverbindung:Wiesbadener Volksbank e.G. Wiesbaden

Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.IBAN: DE30510900000021280500

BIC: WIBADE5WXXX

RIJEČ ISSN 21966109

RY^RiječPREISE DER DEUTSCHEN GESELLSCHAFTFÜR KROATISTIK

An den deutschen Universitäten studiert eine große Anzahl vonStudierenden mit kroatischem Hintergrund, die ihre Abschluss-arbeiten häufig zu verschiedenen Themen aus der kroatischenKultur und Gesellschaft verfassen. Aber auch deutsche und andereStudierende z.B. der Kroatistik schreiben ihre Abschlussarbeitenzu kroatischen Themen. Diese Abschlussarbeiten entstehen auf derBachelor- und Masterebene, aber auch als Doktorarbeiten und alsHabilitationen.Das Ziel der Deutschen Gesellschaft für Kroatistik und derBotschaft der Republik Kroatien in Berlin ist eine Preisverleihungfür die besten Arbeiten der kroatischen Studierenden, bzw. derStudierenden, die ihre Arbeiten zu Themen aus der kroatischenKultur und Gesellschaft geschrieben haben. Es können Arbeiteneingereicht werden, die die Noten 1,0-1,5 erhalten haben, bzw. alshervorragend eingestuft wurden (bei den Dissertationen die Notensumma und magna cum laude).Mit der Preisverleihung werden nicht nur einzelne Arbeitenausgezeichnet, sondern es wird eine noch bessere Anbindung derkroatischen Migranten und der an Kroatien interessierten Studie-renden und Nachwuchswissenschaftler an Kroatien erreicht.

Die Kandidaten sollen bis zum 06.04.2018 folgende Dokumenteeinreichen: ein (BA- Arbeit, MA-Arbeit) bzw. zwei (Doktorarbeit,Habilitation) Gutachten der Abschlussarbeit der Universität, an derder Kandidat/die Kandidatin studiert hat, ein Exemplar derAbschlussarbeit sowie ein Exposé von 1-2 Seiten, in dem das Themaund die Ergebnisse der Arbeit aufgeführt werden. Zudem soll auchein Lebenslauf des Kandidaten/der Kandidatin eingereicht werden.Die Abschlussarbeiten sollten nicht älter als zwei Jahre sein. DieDokumente sollen bis zum 06. April 2018 in PDF- Form an diefolgende Adresse gesendet werden: erstic@germanistik.uni-siegen.de

Die Preise stehen unter der Schirmherrschaft des ZentralenStaatsbüros für Kroaten außerhalb Kroatiens in Zagreb.Die Kommission entscheidet im April 2018 über die Anträge.

Die Preisverleihung wird im Juni 2018 in der Botschaft derRepublik Kroatien in Berlin stattfinden.

PD Dr. Marijana Erstić, M.A.Universität SiegenFakultät IAdolf-Reichwein-Str. 2Raum AR-IF 22257068 Siegen

http://kroatistik.de/preisverleihung-in-der-kroatischen-botschaft-in-berlin/