Strahoviti potres na Banovini porušio je tisuće obiteljskih domova, a uz desetke crkava, nastradala je i katedrala u Sisku

Gla

silo

Hrv

atsk

ih k

atol

ički

h m

isija

u Š

vica

rsko

j M

issio

nsbl

att d

er K

atho

lisch

en K

roat

en-M

issio

nen

in d

er S

chw

eiz

■ Ožu

jak

/ Mär

z 20

21. ■

God

ina

/ Jah

rgan

g 52

. ■ B

r. / N

r. 1

/202

Sretan Uskrs!

GODINA SVETOGA JOSIPA –NEBESKOGA ZAŠTITNIKA CRKVE I HRVATSKE

Frohe OsternJoyeuses Paques

Buona Pasqua

SUVREMENI SVJEDOCI USKRSLOGA

2 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 3

EDITORIAL

In letzter Zeit berichten Ärzte über die zunehmende Zahl von psychisch erkrankten und belasteten Menschen.

Stressige Lebensumstände verstärken zusätzlich psychische Erkrankungen. Während des letzten Jahres hatte die Coro-na-Pandemie gravierende Auswirkungen auf die psychisc-he Gesundheit der Menschen. So wird auch in den Medien ständig darüber berichtet, dass die Pandemie große negative Folgen gerade auf die Psyche der Menschen weltweit haben wird. In unserem Volk werden diese Folgen – so die Exper-ten – noch stärker auftreten aufgrund der zwei Erdbeben, die gerade im Jahr der Pandemie die Bewohner von Zagreb und der Region Banovina stark getroffen haben.

Selbst vor diesen beiden Notständen verspürte man eine Art der Unzufriedenheit und Hoffnungslosigkeit. Immer

öfter wurden Aussagen lauter wie «Auf was kann ich denn noch hoffen?» «Wie kann ich etwas Besseres erwarten?» «Wie kann ich eine positive Geisteshaltung bewahren?» Die neue-ste epidemiologische Situation hat uns so weit gebracht, dass das Wort «negativ» häufiger benutzt wird als das Wort «po-sitiv». Es scheint als werden insbesondere jüngere Menschen von der Hoffnungslosigkeit, Unzufriedenheit und Depression heimgesucht, oder wir bemerken es an ihnen nur stärker.

Der Schlüssel für die Reise der Menschen durch die Zeit war stets die Hoffnung. Die Hoffnung ist der Glaube an

etwas Besseres. Sie ist eine der drei christlichen Grundtugen-den, ohne die es unmöglich zu leben ist: Glaube, Hoffnung und Liebe. Hoffnung ist nicht nur eine Erwartungshaltung, dass sich etwas zum Guten wendet, sondern vielmehr das aktive Einbringen in diesen Prozess. Erst dann wird die Hoffnung wahrhaftig und lebendig. Neben dem Glauben und der Liebe ist Hoffnung der Antrieb zu etwas Neuem, Besserem, zur Veränderung. Die Hoffnung unterscheidet Gläubige und Nichtgläubige. «Ein Christ ist ein Mensch der Hoffnung», wie es Papst Franziskus oft betont.

Die Hoffnung entfaltet ihre vollkommene Bedeutung gerade dann, wenn es schwierig ist, in herausfordern-

den Lebenssituationen, in Abstürzen, Krisen und Misserfol-gen. Solange wir hoffen, leben wir tatsächlich, oder wie es das weise Sprichwort sagt: «Die Hoffnung stirbt zuletzt!» Nur wenn wir die Hoffnung in uns begraben, sind wir tote Menschen. Damit dies nicht geschieht, ist es wichtig, posi-tiv zu bleiben und nicht aufzugeben. Der Glaube und die

Hoffnung auf Vergebung haben den heiligen Petrus nach sei-ner Verleugnung zurück zum Leben gebracht; Judas allerdin-gs nicht, denn er hörte auf zu hoffen.

Die alten Väter sagten, dass man das Beten nur erler-nen kann, indem man betet. So können auch die wei-

tverbreitete Hoffnungslosigkeit, Unlust und depressive Verstimmung nur besiegt werden durch das Erwachen der Hoffnung und das nicht Aufgeben des guten Weges. «In der Hoffnung gegen jede Hoffnung fing auch Abraham an zu gla-uben, dass er Stammvater einer Menge von Völkern werden wird» – heißt es im Buch Genesis. Im Vergleich zu Abraham sind wir uns oftmals unserer eigenen Kraft und Fähigkeit, wenn wir uns auf Gott verlassen, nicht bewusst. Dennoch haben wir erfahren, dass wir in manchen Lebenssituationen mehr tun und ertragen in der Lage sind als wir uns hätten vorstellen können. Bestes Beispiel hierfür sind Menschen, die im Krieg waren, eine schwere Krankheit oder ein anderes Leid erfahren mussten. Denn wie Paulus sagte «Ich vermag alles durch den, der mich stark macht».

Vielleicht sind gerade diese Fastenzeit und das Oster-fest das Moment, mich zu entschließen das zu tun, was

ich monate- oder jahrelang aufgeschoben haben. So kann ich natürlich von meinen Abhängigkeiten und schlechten Gewohnheiten ablassen. Auch kann ich bessere Beziehun-gen zu meinen Mitmenschen aufbauen. Natürlich kann ich genauso mit dem Schlechtreden und Urteilen über anderen Menschen aufhören. Ich kann selbstverständlich zu einer ve-rantwortungsvolleren, geduldigeren und freundlicheren Per-son im Umgang mit anderen Menschen werden. Natürlich kann ich ein neues Kapitel in meinem Leben aufschlagen. Ich kann mich verändern und ein besserer Mensch und Christ werden. Gott, der Abraham die Kraft gab, gibt sie auch mir; ich darf nur nicht aufhören, daran zu glauben und zu hoffen.

«Wir aber hatten gehofft, dass Er der sei, der Israel erlösen werde» sagten zwei der Jünger Jesu auf dem Weg nach Emmaus. Obwohl sie vieles nicht verstanden hatten, hör-ten sie nicht auf zu hoffen. Aus diesem Grund und in der Hoffnung gegen jede Hoffnung beginnen wir nun stärker zu glauben, und uns wird es gut gehen.

In diesem Sinne wünsche ich Ihnen frohe und gesegnete Ostern voller Hoffnung durch die Auferstehung Jesu!

In der Hoffnung gegen jede Hoffnung

IMPRESSUM

MOVISGlasilo Hrvatskih katoličkih misija u ŠvicarskojMissionsblatt der katholischen Kroaten- Missionen in der Schweiz

Herausgeber/izdaju:Kath. Kroaten-Missionen in der SchweizHrvatske katoličke misije u Švicarskoj

Adresse/adresa:Bederstrasse 76, 8002 ZürichTelefon: 043 317 96 33E-Mail: movis@hkm-movis.ch I www.hkm-movis.chBürozeiten / uredovno vrijeme:utorak, srijeda i petak: 14.00-18.00

Odgovorni urednik /Verantwortlich: fra Branko Radoš, branko.rados@gmx.ch

Glavni urednik /Chefredakteur: fra Mićo Pinjuh, fra_mico@bluewin.ch

Uredništvo /Redaktion: fra Branko Radoš, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Miljenko-Mika Stojić i fra Niko Leutar

LayoutKonzept:Electronic Publisher BubalovićE-Mail: publisher@publidesk.ch | www.publidesk.ch

Dobrovoljni prilozi za MOVIS/SpendeKroaten-Missionen in der Schweiz / MOVISRaiffeisenbank - 5000 0525 0003 19001 St. GallenKonto: 90-788788-7IBAN: CH03 8000 5000 0525 0003 1Matthofring 2, 6005 Luzern (c/o Branko Rados)

Druck/tisak:Vogt-Schild Druck AG, DerendingenErscheint vierteljährlich / izlazi 4 puta godišnje

Naklada /Auflage: 14000

Strahoviti potres na Banovini porušio je tisuće obiteljskih domova, a uz desetke crkava, nastradala je i katedrala u Sisku

Gla

silo

Hrv

atsk

ih k

atol

ički

h m

isija

u Š

vica

rsko

j M

issio

nsbl

att d

er K

atho

lisch

en K

roat

en-M

issio

nen

in d

er S

chw

eiz

■ Ožu

jak

/ Mär

z 20

21. ■

God

ina

/ Jah

rgan

g 52

. ■ B

r. / N

r. 1

/202

Sretan Uskrs!

GODINA SVETOGA JOSIPA –NEBESKOGA ZAŠTITNIKA CRKVE I HRVATSKE

Frohe OsternJoyeuses Paques

Buona Pasqua

SUVREMENI SVJEDOCI USKRSLOGA

USKRS 2021.

→ naslovna slika: U nadi protiv svake nade - katedrala u Sisku: Stjepan Vego→ obrada naslovnice: publidesk.ch

Ovaj broj MOVIS-a potpisan je za tisak 15.3. 2021.

Tekstove za sljedeći broj MOVIS-a primamo do 5. lipnja 2021.

U nadi protiv svake nade

Liječnici u novije vrijeme često govore o sve većem broju psihički bole-snih ili opterećenih ljudi. Stresne životne situacije - naglašavaju - do-

datno potenciraju psihičke bolesti. Na psihičko zdravlje zadnju je godinu u velikoj mjeri utjecala pandemija koronavirusa. U medijima se neprestano naglašava da će ona ostaviti velike posljedice upravo na psihičko zdravlje ljudi diljem svijeta. U našem narodu te će posljedice – kažu - biti još izraže-nije zbog dvaju potresa koji su baš u godini pandemije zadesili stanovnike Zagreba i Banovine.

I prije ovih najnovijih nevolja osjećalo se svojevrsno nezadovoljstvo i be-znađe. Sve se češće moglo čuti: «Čemu se mogu nadati?» «Kako očekivati

bolje?» «Kako ostati duhom pozitivan?» Ova najnovija epidemiološka situ-acija nas je dovela dotle da nam je riječ «negativan» postala draža od riječi «pozitivan». Beznađe, nezadovoljstvo i depresija kao da su posebno zahva-tili mlade ljude ili su nam kod njih te pojave izraženije i uočljivije.

Ključna riječ za opstojnost čovjeka u svako vrijeme bila je nada. Nada je vjera u bolje. Ona je jedna od triju osnovnih kršćanskih kreposti bez

kojih je nemoguće živjeti: vjera, ufanje (nada) i ljubav. Nada nije puko išče-kivanje promijene na bolje, nego aktivno uključivanje u taj proces. Tek tada nada postaje oživotvorena. Uz vjeru i ljubav, nada je pokretač onog novog i boljeg. Po njoj prepoznajemo vjernika od nevjernika. «Kršćanin je čovjek nade» – kako u svojim nastupima često spominje papa Franjo.

Nada u svom punom značenju do izražaja dolazi upravo kad je teško, u nevoljama života, u padovima i neuspjesima, u kriznim situacijama.

Dok god se nadamo dotle zapravo i živimo. Ili kako kaže ona mudra izreka: «Nada umire posljednja!» Tek kada pokopamo nadu u sebi, mrtvi smo ljudi. A da se to ne bi dogodilo onda je važno ostati pozitivan i ne odustati. Vjera i nada u oproštenje vratila je u život svetog Petra nakon zatajenja. Judu pak nije, jer se prestao nadati.

Stari su oci govorili da se naučiti moliti može samo moleći. Pobijediti ovo rašireno beznađe, bezvoljnost i depresiju moguće je samo buđenjem

nade u nama i neodustajanjem od puta dobra. «U nadi protiv svake nade, povjerova Abraham da će postati ocem naroda mnogih» – kaže knjiga Po-stanka. Mi za razliku od Abrahama nismo svjesni vlastite snage i sposobno-sti ako se na Boga oslonimo. Ipak u pojedinim prigodama doživimo da mo-žemo i učiniti i podnijeti puno više nego što bismo mogli zamisliti. O tome najzornije svjedoče oni koji su prošli rat, tešku bolest ili koju drugu veliku nevolju. «Sve mogu u onome koji me jača» – rekao bi sveti Pavao.

Možda je upravo ova korizma i Uskrs trenutak kada ću se odvažiti i uči-niti ono što odgađam mjesecima ili godinama. Jasno je da se mogu

riješiti ovisnosti i poroka. Jasno je da mogu izgraditi bolje međuljudske od-nose. Jasno je da se mogu kloniti ogovaranja, klevetanja i osuđivanja. Jasno je da mogu biti odgovorniji, strpljiviji i ljubazniji u svagdanjem ophođenju prema drugima. Jasno je da mogu okrenuti novu stranicu u svom životu. Ja-sno je da mogu postati drukčiji, bolji čovjek i vjernik. Bog koji je dao sna-gu Abrahamu, daje je i meni samo ne smijem prestati vjerovati i nadati se.

«A mi smo se nadali da je On onaj koji ima spasiti Izraela» – govore dvojica Isusovih učenika na putu u Emaus. Iako puno toga nisu razumjeli ipak se nisu prestali nadati. Zato u nadi protiv svake nade i mi istinski povjerujmo i bit će nam dobro. U tom duhu želim vam sretno i blagoslovljeno Uskrsnuće Isusovo!

Fra Branko Radoš, nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj

IZ SADRŽAJA

3 Treća stranica Prijevod uvodnika ... (DE)4 Tema broja Preko korizmene karantene do proslave Uskrsa5-29 Misije Izvješća iz pastoralnog života u HKM30 MOVIS-ov intervju Razgovor s prof. dr. sc. Alemkom Markotić35 Stranica za mlade Isusovo lice - poučne priče36 Proplamsaji duha Bakine mudre izreke 37 Hrvatski moj jezik materinski Hrvatski jezik38 Crkva koja krvari Suvremeni svjedoci Uskrsloga40 Crtice iz Domovine Vidljivi i nevidljivi egzodusi Hrvata ...41 Međugorje Opustjelo Međugorje?45 Zdravi odgoj Odgoj za zdravi stil života50 Život s medijima Komunikacija - prožeta iskrenošću i ljubavlju - temelj je zdrava obiteljskoga ozračja

Hrvatska katolička misija Schlossgasse 32, 8003 Zürich (jedina, točna adresa!)Telefon: 044 455 80 60 Faks: 044 461 19 39E-Mail: hkm.zuerich@bluewin.ch www.hkmzuerich.ch

Misionari: fra Ivan Prusina fra Stjepan Neimarević fra Antonio Šakota Katehistica i orguljašica: s. Zora JažoSuradnice: Đurđica Novak, Ankica Blažević i Marija Dukić

■ Raspored misa

■ ZÜRICH: crkva sv. Josipa, Röntgenstr. 80, svake nedjelje u 8.00 i 12.15 sati■ ZÜRICH: crkva sv. Felix i Regula, Hardstr. 76, svakog petka krunica s misom u 19.30 satiU vrijeme pandemije slavimo i jednu svetu misu svake subote u 19.30 sati.■ ZÜRICH: Misijska kapelica, Schlossgasse 32, ponedjeljak - subota u 7.30 sati■ WINTERTHUR: crkva sv. Ulricha, Seuzacher-strasse 1, svake nedjelje u 11.00 sati (ljeti u 10.30)■ DIETIKON crkva sv. Josipa, Urdorferstrasse 44, svake nedjelje u 10.30 sati ■ HORGEN: crkva sv. Josipa, Burghaldenstr. 5, svake nedjelje u 14.45 sati■ AFFOLTERN a.A.: crkva sv. Josipa, Seewadelstr. 13, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ BÜLACH: crkva Presv. Trojstva, Scheuchzerstr. 1, svake 1. i 3. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ USTER: crkva sv. Andrije, Neuwiesenstr. 17, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 14.30 ■ MÄNNEDORF: crkva sv. Stjepana, Hasenacker-strasse 19, svake 1. i 3. subote u 19.00 sati■ WALD: crkva sv. Margarite, Rütistr. 31, svake 4. nedjelje u mj. u 17.00 sati■ GLARUS: ckva sv. Fridolina, Agidius-Tschu-distr. 8, svake 2. subote u mjesecu u 19.15 sati

MISIJA ZÜRICHTEMA BROJA

Dr. fra Tomislav Pervan

Pobožnost sv. JosipuSvake srijede kroz ovu godinu u crkvi sv. Josipa u 19.30 sati.

13. utoraka u čast sv. Ante PadovanskogOd 16. ožujka do 08. lipnja 2021. godine u crkvi sv. Felixa i Regule i 19.30 sati.

Prva sveta pričestZürich, crkva sv. Josipa, subota 17. travnja 2021. u 11.00 sati.

KrizmaZürich, crkva sv. Josipa, subota 29. svibnja 2021. u 11.00 sati.

HodočašćaUkoliko prilike budu dopuštale organizirati ćemo i hodočašća. Jedno od njih na jesen bi bilo u Svetu zemlju (Izrael).

Mise za mladeJednom mjesečno u crkvi sv. Felixa i Regule u 18.00 sati.

25. obljetnica braka

Anita i Mladen Martić

U Crkvi sv. Franje u Gučoj Gori bilo je sve-čano u nedjelju, 27. prosinca 2020. godine.

Anita r. Lovrinović i Mladen Martić obilježili su 25 godina braka – srebrni pir. Svoju radost podijelili su s najbližima u Gučoj Gori, koliko je to u vremenu pandemije bilo moguće. Vjen-čali su se 16. prosinca 1995. godine u Frauen-feldu i u zajedničkom životu Bog im je podario 3 sina: Antonia, Marka i Niku. Anita i Mladen zahvaljuju na svemu što su od Boga primili i žele da im Gospodin Bog udijeli još mnogo sretnih i blagoslovljenih dana u njihovom životu. Sretno!

4 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 5

PREKO KORIZMENE KARANTENE DO PROSLAVE USKRSA

Najčešća riječ koja se mogla čuti tijekom minule godine, otkako svijetom hara neugodni virus COVID19, nesporno

je riječ «izolacija», odn. «karantena». Izvorno se riječ povezuje s 40-dnevnim razdobljem koje netko mora provesti u osami kao preven-tiva širenju zaraze. U karanteni su nekoć, ali i danas, zbog straha od zaraznih bolesti, morali biti i brodovi u lukama prije nego se dopusti posadi pristajanje uz obalu. Zoran primjer su bili cruiseri koji su prošle godine mjesecima stajali usidreni pred lukama. Mjere karantene provodile su se za epidemija koje su harale svi-jetom. Naziv četrdeset dana dade se povezati s 40 dana korizme ('karantena' je izvedenica iz latinskog 'quadraginta', odn. «quadragesima», tal. 'quaresima', od čega naša «korizma»), tako da vrijeme korizme ima simboličko značenje, vrijeme povučenosti, «karantene», vrijeme u pustinji, izolaciji, onoga na što Isus misli govo-reći o postu i molitvi: Povući se u nutrinu duše i srca, i tu moliti i postiti pred Ocem nebeskim. Posljedice korona-krize moći će se na duhovnoj razini usporediti s posljedicama potresa koji je 1755. uništio Lisabon. Ni danas, nakon više od 250 godina, ne zna se točan uzrok potresa, koji je svojedobno tu divnu metropolu sravnio sa zemljom. Znamo jedno, potres je uzdrmao i u korijenu promijenio onodobnu misao, kul-turu, umjetnost, filozofiju, cijelu epohu. Naja-vio kraj vremena optimizma (Leibniz) i vjeru u prosvjetiteljstvo. I ova korona-kriza što hara svijetom, jamačno će ostavit duboke posljedi-ce i potrese na društvenom, civilizacijskom, teološkom, kulturološkom polju; posljedice koje danas nitko nije kadar sagledati. Mož-da će medicina pobijediti virus, ali će nas na duhovnom, kulturološkom i teološkom polju, još dugo traumatizirati i držati pod nadzorom, ljudi će se morati hrvati s njime i njegovim ne-gativnim učincima. Suvremeno liberalno društvo pokušalo je ovla-dati prirodom ili se barem osigurati. Kontem-plativni, refleksivni um postao je instrumen-talno-tehnički, usmjeren na činidbu, ne na promišljanje. Priroda je postala gradivom koje se koristi i odbacuje. Ekonomija je sredstvo, sa-držaj, cilj i smisao egzistencije. Bilježi se i pam-ti uspjeh i učinak, osobe se i stvari vrjednuju prema korisnosti, pragmatičnosti, u konačnici prema novčanoj vrijednosti. Nismo trebali ko-rona-krizu da bi nam postalo vidljivo kako se računi za konačne inventure ne podudaraju. Srljamo u kolektivni stečaj, materijalni i moral-ni. Gospodarske i financijske krize prije dese-tak godina jasno su očitovale krhkost sustava, ekološka kriza i zagrijavanje planeta pokazuju da čovjek uništava temelje života na planetu. Pandemija-velepošast stjerala je ekonomiju u

shut-down, ograničila slobode, uzdrmala poli-tički poredak. Stavila pod veliki upitnik sigur-nost građana. Čovjek konačno spoznaje svoju stvorenost i ograničenost. Vjera nije da bi bila potrošna roba za naše potrebe. Crkva nije ser-vis. Davno je protiv toga digao svoj glas danski mislilac S. Kierkegaard. Kritički je promatrao luteransku zajednicu u Danskoj, te zaključio kako je postojeće kršćanstvo dokinulo istinsko kršćanstvo otupljujući oštricu vjere, uklanjaju-ći iskonski «skandalon» kršćanstva i kršćanske poruke. Kršćanstvo se «pripitomilo», «udomi-lo», osiguralo u društvu, prepustilo građanskoj svijesti i ugodi. Uklonjen je izazov kršćanstva - Krist raspeti. Prazne crkve, prazan Trg Sve-toga Petra u Rimu znak su nutarnje praznine u dušama suvremenih vjernika? Nietzsche se ru-gao kako su «prazne crkve mauzoleji mrtvoga Boga». Vrijeme u kome živimo nalik je tišini Velike subote kad i Bog šuti. Isus, međutim, nije na Veliku subotu neaktivan. «Silazi nad pakao» da bi otkupio i izveo pravednike u Bož-je svjetlo. To je postojana hrid Radosne vijesti i Uskrsa. Isus silazi u «tamu i sjene smrti» kao pobjednik nad silama, moćima i vrhovništvi-ma svijeta. To je ujedno i poruka da se nasla-njamo na ramena prethodnih naraštaja, da na njima gradimo svoje danas i sutra.

Uskrs – početak novoga svijeta Dan Gospodnjega uskrsnuća ponajbolje osli-kava stanje u kome se danas nalazimo. Uskrsno jutro, Marija je na grobu sva uplakana, poput mnogih koji danas oplakuju svoje mrtve zbog iznenadne smrti. A učenici? Skupili se iza «za-tvorenih vrata» u strahu od Židova. Strah da ih ne snađe istovjetna sudbina kao i Učitelja. Onodobni «lockdown». A onda sumnja, dvoj-ba. Sumnjaju učenici, sumnja napose Toma Blizanac. Marija sva u suzama u vrtu pred pra-znim grobom. Na svoje čuđenje susreće Isusa koji je oslovljava i daje nalog. Treba javiti uče-nicima u «lockdownu» da je on uskrsnuo, da je odsada on jedini Gospodar svijeta i ljudi. I mi imamo pravo plakati. Pavao poručuje, «radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima» (Rim 12,15). Starozavjetni molitvenik – Psaltir – u gotovo trećini psalama oslikava stanje u kome se danas nalazimo. Žali se molitelj na frustra-cije, bolesti, tjeskobu, strah, žalost, gnjev, smrt,

ostavljenost, ogorčen je zbog stanja u kome se živi. Vapije Bogu! To je i Isusov molitvenik, molio je psalme za Posljednje večere, ali i dok je visio na križu. Suze su opravdane, izraz su našega tugovanja. Tugovati i žalovati, plakati, izraz je ljubavi prema nekomu, empatije koju ćutimo. I Isus je plakao nad Lazarom. Uskrs - u sumrak Isus ulazi kroz zatvorena vra-ta u društvo svojih uplakanih i preplašenih. S njima blaguje, potom im daje nalog, zaputiti se u misije u cijeli svijet. Snagom Duha opraštati grijehe, stvarati novi svijet. Ono što je bio Isus za života za svoj narod Izrael, učenici trebaju snagom Duha biti za cijeli svijet. Ni manje ni više! Do dana današnjega. Potom slijedi ovje-rovljenje pred Tomom koji je dvojio glede au-tentičnosti kazivanja ostalih apostola. Isus se ponovno ukazuje, nosi na sebi rane, znakove svoje patnje i ljubavi. I čini se kao da suze, za-tvorena vrata i dvojba idu zajedno. Isus ih šalje – ali ostaje negdje u podsvijesti dvojba, hoće li to imati učinka u svijetu. Hoće li biljka izrasti? Čemu se nadati?

Ivanovo Evanđelje – sve činim novo Upravo u Ivanovu Evanđelju čudesa koja Isus čini najava su novoga svijeta, novoga stvorenja, novoga života. Bog se u Isusu objavljuje. Pre-tvara vodu u vino, hrani kruhom života, liječi bolesti, donosi zdravlje u svijet, vraća vid sli-jepima, život preminulima. Novi je to početak, proljeće novoga života. Sve što je Isus činio za života, omogućuje i svojima, snagom Duha Svetoga. U gornjoj odaji Posljednje večere Isus daje svojima, uplakanima, prestrašenima, dvojiteljima, jasan nalog, činiti što je on činio. I oni su s tim započeli, na sami dan Duhova. Slušatelji nisu mogli vjerovati, ali je Petar s ostalima dao jasne znakove novoga početka u svijetu. Uskrs je poruka da je kamen s groba odvaljen, da Bog uskrisuje mrtve. U korizme-nom smo hodu prema Uskrsu. Trebamo imati na umu da su učenici prepoznali Uskrsloga po ranama na rukama, nogama, boku. Bez te Isu-sove «iskaznice» bio bi on utvara, sablast. To je identifikacijski i razlikovni kriterij za kršćane. Život s križem, život u hodu za Isusom Kri-stom, Crkva koja se vraća svojoj zadaći, služiti čovjeku. Papa Franjo naglašeno ističe kako je Crkva nalik poljskoj bolnici, na bojišnici gdje vida rane, tješi, podiže. Poruke Uskrsa nema bez svjedoka uskrsnuća. Služiti i nasljedovati Isusa Krista služeći bližnjemu, skrbeći za po-trebite. Obnova Crkve nakon korone treba se nadahnuti na primjeru svetoga Martina koji sa sebe skida časnički ogrtač, rasijeca ga nadvoje i zaogrće siromaha, ili svetoga Franje, koji sila-zi s konja i ljubi gubavca. Samo tako ćemo biti pred svijetom autentični.

U korizmenom smo hodu prema Uskrsu. Trebamo imati na umu da su učenici prepoznali Uskrsloga po ranama na rukama, nogama, boku. To je identifikacijski i razlikovni kriterij za kršćane. Život s

križem, život u hodu za Isusom Kristom, Crkva koja se vraća svojoj zadaći, služiti čovjeku.

Misijski Kalendar

Vjenčanja

Kršteni u Misiji

Lorena Dinca, kći Fabia Dinca i Katarine Filipović, 19. prosinca 2020. u DietikonuBorna Bošnjak, sin Brunin i Marijane r. Penić, 20. siječnja 2021. u ZürichuTin Bože Kutleša, sin Matin i Daniele r. Bolješić, 23. siječnja 2021. u MettmenstettenuEla Ević, kći Goranova i Sanele r. Božić, 30. siječnja 2021. u ZürichuKiara Lipak, kći Valentinova i Mateje r. Ćosić, 6. veljače 2021. u ZürichuAmalija Ćurić, kći Mariova i Ivane r. Šepović, 6. veljače 2021. u DietikonuToma Radoš, sin Milanov i Bernarde r. Babić, 13. veljače 2021. u ZürichuGabriela Oreč, kći Dejanova i Marije r. Pavić, 21. veljače 2021. u Bülachu

NIKOLA IVANKOVIĆ i IVANA ERIĆ29. siječnja 2021. u Regensdorfu

Svete mise i liturgijski obredi u uskrsno vrijemeVeliki četvrtak, 1. travnja 2021.Zürich, sv. Josip u 18.00 satiDietikon, sv. Josip u 19.00 sati

Veliki petak, 2. travnja 2021.Dietikon, sv. Josip u 17.00 satiZürich, sv. Josip u 17.00 sati

Velika subota, 3. travnja 2021.Dietikon, sv. Josip u 20.00 satiZürich, sv. Josip u 24.00 sata

USKRS, 4. travnja 2021.Zürich, sv. Josip u 8.00 i 12.15 satiDietikon, sv. Josip u 9.00 i 10.30 satiWinterthur, sv. Ulrich u 11.00 satiHorgen, sv. Josip u 14.45 satiAffoltern, sv. Josip u 17.00 satiBülach, Presv. Trojstvo u 17.00 sati

Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja 2021.Dietikon, sv. Josip u 12.00 satiZürich, sv. Josip u 12.15 sati

Misijska pomoć za pogođene potresom na Banovini

Čim smo čuli tužnu vijest kako je strašni po-tres pogodio stanovnike Banovine i da su

mnogi ostali bez svega, bez krova nad glavom, na žalost neki su izgubili i svoj život, odlučili smo se uključiti i pomoći kroz molitvu ali i ma-terijalno. Najbitnije je bilo u startu omogućiti ljudima da mogu imati kakav takav topli kutak i ne ostati na ulici. Mnogi su se odmah uklju-čili bilo osobnom uplatom ili preko konta. Kao zajednica uplatili smo 6 stambenih jedinica s našom oznakom, preko centralnog Caritasa. Do sada smo uputili kao pomoć 70.000 CHF preko centralnog Caritasa, Caritasa biskupi-je Sisak i Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Naravno, tu nismo stali nego ćemo i dalje, prema svojim mogućnostima, pomagati naj-potrebnijima. Trenutno još na kontu imamo iznos od 9 424.50 CHF, što ćemo uskoro poslati Caritasu biskupije Sisak.Od srca zahvaljujemo svima koji su se uključili, našim vjernicima ali i drugima koji su se odazvali.

Posebna zahvala domaćim župama koje su se također uključile u ovu akciju: Zürich: sv. Felix i Regula (6 000.00), sv. Josip (1 622.50), Herz Jesu Wiedikon (726.70); Dietikon: sv. Agata i sv. Josip (749.40); Horgen: sv. Josip (1 136.10); Birmensdorf: sv. Martin (966.20) i Uster: sv. Andrija (532.20).

Kao zajednica uplatili smo 6 stambenih jedinica s našom oznakom, preko centralnog Caritasa.

†Stjepan Medaković 1955.– 2020.

†Đuro Kosić 1955.– 2021.

†Mate Ivančević 1937.– 2020.

†Snježana Pranjić 1968.– 2020. naši pokojnici

Misijska statistika za 2020.

Krštenja 46 djecePrva pričest 40 djeceKrizma 41 mladihVjenčanja 3 paraTečaj priprave za brak 29 parovaUmrlo 14 osobaBlagoslovljeno 925 obiteljiPomoć siromašnima 68 865 CHF

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 76 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

MISIJA ZÜRICH

U nedjelju, 14. veljače, svetim misnim slavljem u Dietikonu, s počekom u

10.30, proslavili smo Stepinčevo. Spomen na našeg nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, ovaj put smo obilježili u prilično skromnijem broju vjernika. Zbog okolno-sti bilo nas je 50-ak. Međutim, i mali broj prisutnih potrudio se vanjskim znakovima iskazati što u srcu nosi. Tako, po ulazu u crkvu dočekao nas je lijepo okićeni oltar-ski prostor u aranžmanu naših suradnika iz Dietikona. Pred oltar se stavljaju darovi Bogu na prinos, a mi smo ovaj put i vidlji-vo i nevidljivo prinijeli Bogu i zagovoru bl. Alojzija našu Domovinu koja posljednjih mjeseci posebno tešku žrtvu podnosi. Ta-kođer, tko god je mogao došao je na misu u narodnoj nošnji, a osobito naši mladi što nas posebno raduje. Naša s. Zora je pjeva-njem i sviranjem uveličala misno slavlje, koje je predslavio fra Antonio.

Te nedjelje Gospodin je u evanđelju pred nas stavio lik jednog gubavca koji dolazi pred Isusa tražeći ozdravljenje. Znamo da su oni, zbog naravi svoje bolesti, stal-no morali biti «u izolaciji» kako se osta-tak zajednice ne bi zarazio. Čovjek kad je izoliran, to jest isključen iz redovitog života zajednice može, uz križ koji bolest svakako sa sobom nosi, natovariti na sebe i onaj još teži, da uopće nije željen, voljen i potreban na ovom svijetu i tako razvi-ti osjećaj manje vrijednosti ili potpune nevrijednosti. Bl. Alojzije bio je, kao što

Moja mama je rođe-na 20. studenog 1968. godine u Gornjoj Tramošnici kao prvo dijete Tadije i Kate Marjanović. Kao mla-da žena je 1989. otišla «trbuhom za kruhom» i tako je doselila u Švi-

carsku. Stekla je ukupno 30 godina isku-stva u njezi. Crkveni brak sa mojim tatom Ivom sklopila je 09. veljače.2002. godine. U braku su dobili dvoje djece: mene (Ka-tja) i mog malog bracu Stjepana.Od tih 30 godina, 17 godina je s velikom strašću i ljubavlju radila na intenzivnom odjelu. Kao što svi znate, mama je imala ogromno znanje i još veće iskustvo, koje je voljela upotrijebiti i dijeliti sa svima nama. Naš anđeo je u lipnju 2017. saznao za svoju tešku bolest. Ta bolest našeg borca nikad nije zaustavila i borila se do posljed-njeg daha, 05. prosinca 2020. godine. Svaka je majka posebna na svoj način. Na-ravno, meni je moja majka najposebnija, ona je sada anđeo i uvijek će biti s nama .Ona je bila jednostavna i uvijek nasmijana žena. I kad bih joj vidjela tugu u očima, ona se pravila da je sve u redu i samo bi se nasmijala jer nas nije htjela rastužiti. Ni-kad joj nije bilo teško nešto napraviti i uvi-jek je bila tu, za tješiti i dati nam savjete. Zato je moja majka pravi heroj, jer uz svu svoju tugu i bol koju je prošla, ona je uspje-la biti dobra, jaka, poštena i savršena majka koju nikada ne bih mijenjala u životu. Na svojoj sam majci najviše voljela njezin sjajni osmijeh na licu. Nešto tako toplo i puno ljubavi ne mogu uspoređivati ni sa čim.Premda mame više nema, osjećam ju u srcu, ona nas nikad ne napušta, sa nama je u svakom trenutku. Samo bih svoju majku još jedanput željela vidjeti;da joj kažem da mi je bila idol, da se za ništa ne mora brinuti, da ću gledati na bracu i tatu, da joj obećavam da ću pokušati biti odlič-na medicinska sestra kao i ona, da joj ispričam sve gluposti koje sam uči-nila, što još nije znala,da je još jednom upitam za savjet, da joj se zahvalim od sveg srca za naš život i za njezinu borbui da joj zadnji put kažem da je volim, i da će ona zauvijek živjeti u mom srcu.Oprostili smo se od naše Snježane svetom misom u Usteru 08. prosinca, te je preve-zena u domovinu i pokopana u Zagrebu. Iskrena sućut suprugu Ivi Vladi, kćeri Ka-tji, sinu Stjepanu i svima ožalošćenima, a ti draga Snježana počivaj u miru Božjem. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

netko napisa, dobar pastir u zlu vremenu. I on se susretao s različitim ljudima i još različitijim potrebama. I hvala dragom Bogu što je, onda kada je to bilo osobito teško i nepopularno, djecom Božjom pro-glasio ljude svih rasa, vjera i svjetonazora. Naš blaženik, dika roda našega, svojim životom i djelom snažno nas potiče da u zlim vremenima ostanemo – ljudi. Ljudi za ljude. Božji ljudi koji u «gubavcima da-našnjice» vide čovjeka. I Čovjeka – iskr-

vavljenog, ranjenog, izoliranog i raspetog. Zahvalni smo dragom Bogu što je svome hrvatskom narodu dao bl. Alojzija, uzora vjernosti Bogu i Crkvi – jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj. On je svoje biti katolik i apostolski nasljednik posvjedočio vjernošću do mučeničke smrti. Stoga se nadamo da će, kada se ispuni vrijeme, biti čašćen i postavljen za primjer svima u istoj Crkvi. A dotada, i svakog dana, bl. Alojzije – moli za nas.

Stepinčevo u DietikonuZahvalni smo dragom Bogu što je svome hrvatskom narodu dao bl. Alojzija,

uzora vjernosti Bogu i Crkvi – jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj.

Stjepan je rođen 11. si-ječnja 1955. u Ivankovu (Vinkovci) od majke Janje i oca Antuna, kao drugo dijete. Crkveni brak sklapa sa Anom Smolčić u Retkovcima 15. kolovoza 1981. go-

dine, te se vraća u Švicarsku, u Zürich gdje je došao 1980. godine. Ana ostaje sa svekr-vom do proljeća 1982. i tada mu se pridru-žuje. U sretnom braku rađaju troje djece. Ivan, Ante i Mia. Obitelj je Stjepanu bila velika sreća. Neumorno radi da bi Ana bila kod kuće uz djecu. Svaki slobodan trenutak koristi pomažući joj u kućnim poslovima. Na radost svima snaha Dijana rađa 2016. kćerku Leanu te 2017. kćerku Enu. Bilo je to veliko veselje a dida Stjepan posebno oduševljen. Odlazi u mirovinu 11. siječnja 2020. i u svibnju 2020. napu-šta Zurich. S radošču odlazi u svoje rod-no Ivankovo. Supruga Ana ga posjećuje u ljeto i ostaje dva mjeseca, nakon čega se vraća u Zürich zbog liječničkih pregleda. Željela se, kada to obavi, vratiti k njemu u Ivankovo. Za Stjepana je to bilo dugo išče-kivanje pa je želio posjetiti obitelj za Božić da ga zajedno proslave. S radošču smo ga svi očekivali; da bi 27. studenoga dobili tužnu vijest da je iznenada preminuo. Ra-dost se pretvara u tugu a Božićni blagda-ni u utjehu. Ispraćen je na vječni počinak 1. prosinca 2020. na groblju u Ivankovu. Ponosno ga nosimo u srcu, prikazujemo u molitvi, s nadom i vjerom u Uskrsnuće i ponovni susret.Iskrena sućut supruzi Ani, djeci Ivanu, Anti i Mii, snahi Dijani, unukama Leani i Eni i svima ožalošćenima. Počivao u miru Božjemu!

Mate je rođen 21. svib-nja 1937. u Ceri kraj Drniša u dalmatinskoj zagori. Kao dijete se seli sa svojom obitelji u Pri-vlaku kraj Vinkovaca, gdje je završio osnov-nu školu te zanat kao

pekarski majstor. 1970. godine odlazi u Švicarsku gdje je upoznao suprugu Milku s kojom sklapa brak 1972. godine. Odmah se uključuje u zajednicu hrvatske katoličke misije u Zürihu, gdje je bio suradnik dugo godina. Bio je i dugogodišnji član hrvat-ske kulturne zajednice i hrvatskog kluba. Za vrijeme domovinskog rata angažirao se u hrvatskom humanitarnom forumu, koji je prikupljao sredstva za pomoć hrvatskim građanima koji su izgubili domove i ostali bez krova nad glavom. U starijim godina-ma se povukao, iz zdravstenih razloga, iz svih zajednica i posvetio se svojoj obitelji te svojim unucima. Preminuo je 12. prosinca.2020. godine od infekcije i posljednica Covida-19 u bolnici u Zollikerbergu.Ostavlja za sobom suprugu Milku, kće-ri Jasminku, Mariju, Jelenu, Ljiljanu, te unučad Jael, Joshuvu, Michelle, Marina i Maxima, kojima izražavamo najiskreniju sućut.Mate će bit pokopan u obiteljskoj grobnici u Vrlici, Splitsko-Dalmatinskoj županiji. Počivao u miru Božjem.

Đuro je rođen 9. veljače 1955. godine u selu Bok općina Orašje BiH, od oca Ive i majke Mande r. Ivanović. Brak je sklopio 1992. sa Tomislavom De-ljak. U Švicarsku je došao

1987. i ostao do svoje zaslužene mirovine. Kroz svo vrijeme bio je vrijedan član naše misijske zajednice. Iznenadna smrt ga je zatekla u Zagrebu. Sahranjen je u rodnom kraju. Iskrena sućut supruzi Tomislavi, sinovima Ivi i Tomislavu, braći, sestrama i mnogo-brojnoj rodbini.Papi počivaj u miru Božjem.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA BASEL

Nastanak Misije

Hrvatska katolička misija u Baselu, po bro-ju stanovnika drugom gradu u Švicarskoj,

nastala je prvim dijeljenjem dotada jedine Hr-vatske katoličke misije u Švicarskoj sa sjedi-štem u Zürichu, po broju stanovnika najvećem gradu u Švicarskoj. Sve papirnate formalnosti (dekreti) osnivanju Misije obavljene su tijekom 1971. Za prvoga dušobrižnika i voditelja misi-je dolazi na Silvestrovo, 31. prosinca 1971., fra Lucijan Kordić. On je bio prvi hrvatski dušo-brižnik u Švicarskoj uopće (1961. do 1967.). Dolazeći za dušobrižnika u Basel, on se zapra-vo reaktivirao u hrvatskoj inozemnoj pastvi. Međutim, to nije bio početak hrvatske pastve u Baselu. Fra Lucijan je još od kraja 1953. kao neslužbeni (neimenovani) hrvatski dušobriž-nik iz Fribourga povremeno obilazio hrvatske izbjeglice u Baselu i vršio među njima neke dušobrižničke čine. Kada je u rujnu 1961. i službeno imenovan hrvatskim dušobrižnikom u Švicarskoj, taj rad je pojačan. Duhovna skrb o Hrvatima u Baselu još se više pojačava po-četkom sedamdesetih godina kada se svakim danom povećavao broj Hrvata koji su dolazili na «privremeni rad» u Švicarsku. Tako se na prvom rasporedu stalnih hrvatskih misa u Švi-carskoj, objavljenom u Movisu 1970. (br. I/2, 19), nalazi i Basel s dvije mise mjesečno, a u drugom i Solothurn s jednom misom mjeseč-no (Movis, br. I/3, 16). Prvu misu kao službeni dušobrižnik u Baselu slavio je fra Lucijan 2. siječnja 1972. u crkvi Sv. Ante (nazočno je bilo 50 vjernika). To je stvarni početak postojanja, odnosno djelovanja HKM Basel. Već sljedeće nedjelje, 9. siječnja 1972., slavio je misu u Oltenu u kapucinskoj crkvi. Nazočan je bio samo jedan vjernik. Ipak, od tada je i Olten na rasporedu stalnih misa s jed-nom misom mjesečno. I Solothurn je još jedno vrijeme ostao s jednom misom mjesečno. Na prvoj misi bilo je nazočno četrdesetak vjernika. Svečano otvorenje HKM Basel obavljeno je 30. siječnja 1972. prigodnim programom nakon redovite mise, u kojemu je sudjelovala i HKM Zürich sa svojim ravnateljstvom i folklornim sastavom i orkestrom «Movis-Croatia». Na-stupio je i crkveni pjevački zbor novoosnovane HKM Basel pod vodstvom s. Ljerke Kunić.Dušobrižnik je nastojao što prije stupiti u kon-takt i sa skupinama hrvatskih vjernika u dru-gim većim središtima na području misije i s njima dogovoriti slavljenje mise. Po manjim mjestima se misa slavila povremeno, po dogo-voru, kao npr. U Rothristu, Grenchenu, Aller-heiligenbergu i Barmelweidu. Rad Misije se neprestano, iz godine u godinu, povećavao. To je najbolje uočio dušobrižnik fra Berislav Kutle koji se u studenomu 1991., nakon ravno sedam godina, ponovno vratio za vodite-lja misije. Godinu dana nakon povratka on piše:«Kada sam, nakon sedam godina, opet došao u baselsku Misiju, susreo sam se s mnogim no-vostima i činjenicama … Misija je dobila nove prostorije i preselila u drugu gradsku četvrt. Sad smo bliže crkvi Sv. Mihaela, a mnogo je manje buke i prometa … Svakako je najveća i najpozitivnija novost povećanje vjernika na nedjeljnim svetim misama. Na prvoj nedjeljnoj misi koju sam slavio 10. studenoga 1991. vidio sam prvi put punu crkvu vjernika. Prije sedam godina nedjeljnu misu u Baselu u St. Michaelu redovno je posjećivalo od 50 do 80 vjernika. Više od toga bilo ih je samo za Božić i Uskrs, kada su se u crkvu navraćali i »godišnjaci« ili, da ih tako nazovemo, »crkveni sezonci«. Sad se taj broj udeseterostručio … U crkvi sam vidio i

Uskrsna ispovijedBasel, velika ispovijed je u petak, 26.03. 2021. od 15.30 sati u crkvi sv. Michaela.Liestal, svake nedjelje u korizmi prije i poslije miseBassecourt, 27.03. 2021. od 16.00 sati

Raspored u Velikom tjednuVeliki četvrtak: 1.04. 2021. u 18.00 sati je misa Večere Gospodnje

Veliki petak: (post i nemrs) 2.04. 2021. u 17.30 - obredi čitanja Muke, ljubljenje križa i pričest.

Velika subota: 3.04. 2021. u 19.30 sati - obred blagoslova vatre, hvalospjev Uskrsnoj svijeći, misa i na kraju blagoslov jela.

Za raspored misa na Uskrs i u uskrsno vrije-me - bit ćete pravovremeno obaviješteni preko naše web-stranice: www.hkm-basel.ch

Prva pričest 2021.Prva pričest bit će u subotu, 8.05. 2021. u 15.00 sati u crkvi sv. Michaela u Baselu

Majčin danMajčin dan ćemo proslaviti 9.05. 2021. u Baselu u crkvi St. Michaelkirche i u Liestalu.

Mladi uspješni

Boris ĐakovićBoris Đaković je rođen 27.10. 1990. godine od roditelja Jakoba i Ankice. Ove godine je uspješno dipolomirao Sport (MSc in Sport Science) i ubrzo nekon toga za Ekonomskog informatičara (MSc Business Administration, Focus: Information Systems) na Universitätu u Bernu.

Statistika misije Basel 2020.

Prošlu 2020. godinu je i statistički i duhovno obilježila korona, Covid 19. Nismo mogli

proslaviti krizmu, a trebalo je pristupiti 39 kan-didata, Prvu pričest smo proslavili u najužem krugu prvopričesnika i njihovih roditelja (13 prvopričesnika), misna slavlja su praktično od sredine veljače pa sve do kraja svibnja slavljena bez vjernika. U Baselu se to ponovilo i krajem 11. i 12. mjeseca. Liturgijski listić «Živa riječ» je tiskan u manjem izdanju (200 primjeraka); za Uskrs nije bilo zajedničke ispovijedi, za Božić je misonar sam ispovijedao danima i nedjelja-ma. Pristupilo je sakramentu ispovijedi preko 1500 vjernika; nije bilo proslave Majčina dana, nije bilo duhovnih obnova, susreta ministrana-ta, dvodnevnog hodočašća u Einsiedeln, susre-ta mladih u Einsiedelnu, Nikolinja (samo smo djeci podijelili darove nakon svetih misa), ni-smo mogli slaviti mise «zornice» kroz Došašća, nije bilo ni božićnog koncerta, teško se dolazilo do bolesnika u bolnicama, kršteno je 17 djece, umrle 4 osobe; proslavljeno 227 svetih misa s narodom i mise za Švicarce svake srijede misa u St. Michaelkirche u 9.00 sati, kod časnih se-stara u Personalhausu svakog četvrtka u 6.30 sati i svake subote u 8.00 sati; blagoslovljeno oko 250 obitelji. Molitvena zajednica «Majka Triput Divna» je bila aktivna i molitveno i u pomoći Misiji. U svemu ovome dobro je jedino da je pokre-nuta misijska web-stranica: www.hkm-basel.ch koja je dobro poslužila u ovo vrijeme.

Nakon mature Boris upisuje studij u Bernu a istovremeno trenira Taekwondo u Spitzen-sportzentrum u Magglingen gdje je i živio 3 godine. Postao je uspješan sportaš i bio više puta Švicarski prvak i član nacionalnoga tima Švicarske, što mu je omogućilo da sudjeluje i na Univerzijadi, na Europskom prvenstvu i na kraju i na Svjetskom prvenstvu u Africi, u Be-ninu. U slobodno vrijeme rado i sljubavlju vo-lontira s djecom s poteškoćama u razvoju. Sada radi za grad Basel-Stadt u zavodu za statistiku. Lijepo ga je vidjeti na svetoj misi nedjeljom i to često i s roditeljima. Borisu čestitamo, kao i njegovim roditeljima.

pred crkvom sam susreo i mnoge druge koji su se prije daleko držali od crkve iz razno-raznih razloga. A što ih je sada povuklo ili pokrenulo da pođu u crkvu na misu? Je li to možda nu-tarnji poticaj i glad duše za Bogom? Vjerojat-no kod nekoga ima i takvih motiva. Međutim, izgleda najvjerojatnije da su većinu u crkvu dovele nagle društvene promjene u Domovini i rasulo bivše nesretne i neprirodne države Ju-goslavije. Mnogima je prije nedostajalo »hra-brosti« da bi mogli očitovati i javno svoju vjeru u crkvi na nedjeljnoj misi. Neki su se plašili državnih vlastodržaca kojima je Crkva bila kao jedina »opozicija« i državni »neprijatelj«, pa su »radi mira« s vlastodršcima, i da bi izbjegli razne neugodnosti saslušavanja, oduzimanja putovnica, prijetnje i ucjene prilikom dola-ska u Domovinu za vrijeme Božića, Uskrsa ili godišnjeg odmora, izbjegavali crkvu … Sve se polako mijenja i otrježnjuje. Sada svi drukčije misle, govore i ponašaju se … Sad su svi Hr-vati, vjernici i katolici. Svi žele i traže hrvatske putovnice i mnogi se njima ponose. I dobro je da je to tako. Dobro je da se ljudi oslobađaju pogubnih zabluda prošlosti. Još bolje će biti ako se ove nove činjenice prihvate razumski, svjesno i odgovorno jer uvijek postoji opasnost da neki novonastale promjene i činjenice pri-hvate samo površno, samo zato što sada puše drugi vjetar, pa mu se treba prilagoditi. Zbog toga nas velik broj ljudi na nedjeljnim svetim misama ne smije zavarati, pa da i mi padnemo u zabludu. Jer, redovni dolazak na nedjeljnu Sv. Misu nije jedini ni jedino pravi znak i vjernosti vjeri i Crkvi. Pravi i iskreni vjernici spremni su posvjedočiti svoju vjeru u svako vrijeme i na svakom mjestu i ustrajati u tomu i u najvećim i najgorim kušnjama» (Movis, br. XXIII/88, 5).Nakon pola godine, u neku ruku nastavljajući, fra Berislav piše: «Po svojim godinama života »misija Basel« spada već u odrasle i punoljetne misije … Iako se nekome može činiti da se u Misiji sve ustalilo, ipak to nije tako. Misija je živi organizam, Crkva u malom, pa premda ne mijenja tračnice ni kolosijek u vožnji, ipak za vrijeme putovanja nailazi na razne promje-ne, znakove i upozorenja na koja treba paziti i kojima se treba prilagođavati. Jedno je sasvim sigurno i zna se od njezina rođenja, zašto je ro-đena, dozvana u život, i koji joj je cilj i svrha, a to je služenje ljudima u tuđini. Služenje naj-prije na duhovnom području, odgajajući ljude u vjeri i čuvajući u njima vjeru otaca, a zatim služenje i na odgojnom planu, jer treba ljude odgajati da budu svjesni kao ljudi, kulturni i civilizirani. Da ne zaborave svoje ime i podri-jetlo. Da se ne stide legitimirati i predstaviti svakome i svugdje gdje je to potrebno. Da naši ljudi znaju da pripadaju svom hrvatskom naro-du koji je jedan od najstarijih i najkulturnijih europskih kršćanskih naroda. Da je to narod koji ima svoje ime, svoju zemlju Hrvatsku, svo-ju povijest, jezik i kulturu, svoju vjeru i običaje … Bogu hvala, nesretne Jugoslavije – koja je sve poduzimala kako bi hrvatske misije oblati-la, oklevetala i proglasila neprijateljima komu-nističko-utopističke ideologije i njezinih tvora-ca, a samim tim i Jugoslavije kao države – više nema i nadamo se da je nikada više neće ni biti. Raspalo se nekoć silno komunističko carstvo, a naše hrvatske katoličke misije i dalje žive sa svojim narodom, dijeleći s njima sve dobro i zlo koje im donose dani i godine. Zato sam uvjeren da će povijest, koju budu pisali objek-tivni, istinoljubivi i nepristrani povjesničari na temelju povijesnih dokumenata, odati puno priznanje Crkvi u Hrvata za njezino istinsko i vjerno služenje svome narodu i u domovini i u iseljeništvo» (Movis, br. XIC/90, 5). ■ Nastavlja se.

Ususret «Zlatnom jubileumu Hrvatske takoličke misije Basel»

▶

Hrvatska katolička misijaWaldenburgerstrasse 32, 4052 BaselTelefon / Faks: 061 692 76 40Mobilni: 076 331 63 79E-Mail: petar.topic@bluewin.chwww.hkm-basel.ch

Misionar: fra Petar TopićSuradnica: Marija Marušić

■ Raspored misa

■ BASEL: Crkva sv. Mihaela, Allmend- strasse 34, svake nedjelje u 8.00 (od 28.04.) i u 11.00 sati■ BASEL: Svakog prvog petka u mjesecu misa i ispovijed u 18.30 sati■ LIESTAL: Crkva Bruder Klaus, Mühle-mattstrasse 3, svake nedjelje u 13.00 sati■ BASSECOURT: crkva St-Pierre, Rue de Prayé 6, svake 2. i 4. subite u mj. u 17.30 sati

MISIJA BASEL

Misijska mrežna web-stranica: www.hkm-basel.ch

Dragi vjernici, pozivam vas da redovito pratite na ovoj stranici raspored misa, naj-važnije obavijesti i posebno nedjeljna misna čitanja s duhovnom mišlju za misna čitanja i to s duhovnim i liturgijskim pjesmama.

†Ivanka Maslać 1971.– 2021.

naši pokojnici

†Zdenka Kopčalija 1946.– 2021.

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 98 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Kršteni u Misiji

Molitvena zajednica «Majka Triput Divna»

Molitvena zajednica se okuplja svake tre-će nedjelje u mjesecu u Baselu u 10.30 sati i (pred)moli krunicu s vjernicima, a poslije mise članovi ostaju u crkvi u kratkom razgovoru i dogovoru.

Nova adresa misije Basel

Svi vi koji primate Movis obratite pažnju kako biste vidjeli da misija Basel od 1. 2. 2021. ima novu adresu:

Waldenburgerstrasse 32, 4052 Basel,i pribilježite sebi novu adresu. Hvala!

Rafael Lončar, sin Josipa i Marine r. Maslać, 28. studenoga 2020. u BaseluOliver Rogić, sin Roberta i Ivane r. Stojanović, 6. veljače 2021. u BaseluLuka Paleško, sin Ivana i Nikoline r. Capeta, 6. veljače 2021. u Baselu

!

U nedjelju predvečer, 14. 02. 2021. godine, u Neumu, izne-nada je umrla, Ivanka Maslać r. Volić. Ivanka je rođena 05. 09. 1971. godine od roditelja Tome i Ivke u Travniku. Vjen-čala se s Draganom Maslaćom 25. 06. 1994. u Baselu. Bog im je podario četvero djece:

Marija, Božidar, Nikolina i Klara. U petak, 12. 02. otišli su svi skupa iz Švicarske na odmor u Hercegovinu, a u nedjelju, 14. 02.sve se promi-jenilo, Ivanka je umrla (srce). Sprovod je bio u utorak, 16. 02. 2021. godine u Obaljenom gro-blju, župa Hrasno, Hercegovina u 15.00 sati. Ivanka je bila član misije Basel, a na poseban način je bila angažirana i prva koja se uklju-čila u osnivanje folklorne grupe u misiji Basel «HKUD Croatia» i uspješno je vodila folklor nekoliko godina. U folklornu grupu je bila uključena i cijela obitelj pok. Ivanke. Nakon prestanka vođenja folklorne grupe HKUD Croatia iz Basela, Ivanka je preuzela i vodi-la «HKUD Zlatni Vez» iz Solothurna. Ljubav prema folkloru Ivanka je potvrđivala svojim radom što će ostati u srcima svih folkloraša i mladih i starijih. Kao plemenita majka i učite-ljica folklora ostat će dugo u našim srcima, sje-ćanjima i molitvama. Ivanka tvoja poletnost i radost će nam nedostajati u misijskoj zajednici. Hvala ti za dobro učinjeno i neka ti Bog bude vječna nagrada za sve dobro.Tugujućima zbog neizbježne tvoje smrti, s vje-rom u uskrsnuće, izražavamo kršćansku sućut suprugu Draganu, djeci Mariji, Božidaru, Ni-kolini i Klari, braći i sestrama s obiteljima, rod-bini i prijateljima. Počivala u miru Božjemu!

Zdenka je rođena 17. 07. 1946. godine od roditelja Matije i Dragice Mačić u selu Jankovići kod Travni-ka. Brak je sklopila s Ivom Kopčalija 9.10. 1972. godi-ne. Bog im je podario pe-tero djece: Zorana, Zoricu, Ljilju, Gorana i Gordanu, a

djeca su im podarila 10 unučadi. Ratno stanje u Bosni prisililo je Zdenku s djecom skloniti se kod muža pok. Ive u Švicarskoj. Krajem 1991. godine dolazi s djecom u Courredlin (JU) gdje je živjela sve do svoje smrti.Zdenka je nakon kratke i teške bolesti i opre-mljena sakramentima umirućih umrla 15.02. u bolnici u Porentryu, a pokopana je u srije-du, 17.02. na mjesnom groblju Courrendlin uz grobnicu pok. muža Ive. Sprovode obrede je vodio fra Petar Topić uz domaćega župnika Antoine Dubosson.Tugujućima zbog neizbježne smrti, s vjerom u uskrsnuće, izražavamo sućut djeci Zoranu, Zorici, Ljilji, Goranu i Gordani s obiteljima, najbližoj rodbini i prijateljima.Počivala u miru Božjemu!

Pomogli smo stradalima u potresu u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim selima

U dogovoru s udrugama i zajednicama naše Misije: NK POSAVINA, NK ALKAR,

folklorna grupa «HKUD CROATIA», ZA-JEDNICA BABOGREDACA BASEL, CRO FOOTBALL CH i Hrvatske kat. Misije Basel - odlučili smo zajednički pokrenuti akciju priku-pljanja novčane pomoći za stradale u potresu u Petrinji, Sisku i Glini. Kako se kaže: «Složna braća kuću grade, a nesložna razgrađuju!» – tako smo mi kao složna braća od mise zahval-nice uoči Nove godine (četvrtak večer, 31.12. 2020.) pa do nedjelje 3.01. 2021. godine priku-pili i poslali novčanu pomoć od 43.500 CHF. 1. Glavnom Caritasu u Hrvatskoj (Zagreb) 15.000 CHF 2. Caritasu Sisačke biskupije u Sisku 15.000 CHF 3. Caritasu Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda Zagreb 13.500 CHF (za župe koje vode franjevci).HVALA VELIKA SVIM DAROVATELJIMA I NEKA IH BOG BLAGOSLOVI!

Svečano otvorenje HKM Basel obavljeno je 30. siječnja 1972. godine, a prvu misu kao službeni dušobrižnik u Baselu slavio je fra Lucijan 2. siječnja 1972. u crkvi sv. Ante (nazočno je bilo 50 vjernika).Od tada će uskoro biti 50 godina postojanja HKM Basel. Zlatni jubilej. Život i aktivno djelovanje kroz 50 godina nije jednostavno sažeti u nekoliko redaka. Djelovanje hrvatske kat. Misije Basel nije bilo ograničeno samo na vjerski život čovjeka koji je bio daleko od svoje Domovine, nego obuhvaća očuvanje i nacionalnog i kulturnog identiteta. Usporedio bih misiju Basel i njezino značenje za našega čovjeka sa «svjetionikom» koji je nazvan «Hrvatska katolička misija Basel».Budući da nema sigurnosti da ćemo moći normalno proslaviti «zlatni jubilej» Misije, u ovom broju ćemo otpočeti s poviješću misije Basel i nastaviti u drugim brojevima Movisa.

Misijska kronika

Mariano Bošnjak, sin Josipa i Marina r. Božić, 12. prosinca 2020. u ThunuGabriel Stipić, sin Marinka i Ivanke r. Lovrić, 3. siječnja 2021. u BernuAna Radoš, kći Milana i Marije r. Matić, 23. siječnja 2021. u Könizu/BEFilip Martinović, sin Franje i Lucije r. Matić, 23. siječnja 2021. u BernuDominic Simonović, sin Nikole i Ksenije r. Jozić, 24. siječnja 2021. u BernuRaphael Piljić, sin Dalibora i Mariann r. Lorejas, 31. siječnja 2021.u LangentahluMia Balukčić, kći Ilije i Marie r. Paurević, 31. siječnja 2021. u LangenthaluKatja Bekić, kći Daria i Ane r. Rajić, 20. veljače 2021. u Bernu

Potres Sisak2000.- Röm.kath. Kirchgemeinde Münsingen, 1100.- Pfarramt St. Marie Biel1000.- WKB ISOLIERUNJG AG, Schönbühl, Kath. Pfarrramt Meiringen, Ev.Reformierte Gesamtkirche Bern500.- Jozo Đorđević, Zoran Tunić, Familie Gr-beš, Bože Radoš (Klaus), Marin Aljinović, Dr. Jasna Aljinović, Pfarrei Heiligkreuz Bremgar-ten, Ante i Marica Ćorluka, Dalibor i Ivana Marković, Landeskirche d.K.Bern400.- Roman Gürtl, Irena i Željko Vlahović, 300.- Ivan Filipović, Pero Kozarić, Ivanka i Ma-rinko Stipić, Josef i Adela Bodi, Katica Kupre-šak, Stipe Radoš, Mission Spanischsprechende, Talijanska misija Bern200.- Stipan Čolina, Dr. Nevenka Wyss, N.N., M-M Hadjikan, Tomislav Kukuruzović, Pero i Kata ovačević, Anto Franjić, Nikola Ćurić, Franjo i Finka Erceg, Marijan Gudelj, Ivan Ko-vačić, Ninoslav i Jasminka Bujanović, Tomislav Ćurić, N.N., Jozo Anić, Damir Kljajić, Slavko Grgić, Josip i Kata Ćutuk150.- Josip Orlovski, Vinko Franjić 100.- Fam. Prevender, Ivo Grgić , Đuro Kozić, Šimo Kozina, Ilija Križanac, Marta Domislić, Andrija Azinović, Leonard Ćetković, Zoran Martinović, Ante Knežević, Bože Boća Radoš, Zdenko Tomić, Jozo Radoš, Ilija Grgić, Jozan Marinčić, Mirjana Kukuruzović, Jasenko Cr-nogorčević, Ana Kukuruzović, Ante Grbešić, Mira Schüler, Nikola Crnogorac, Ana Marti, Šimo Maksimović, Marko Matijević, Mario Kukuruzović, Zvonimir Stanić, Kolja Tunić, Branko Tunić, Integral Phisio, Pavo Ćorić, Zvonimir Čamber, Ilija Bošnjak, Ivan Grgić, Mara Pranjć Glavaš, Mateo Ćorić, Ivan Garić, Ivanko Martić, Pren Lešaj, Marie Th. Riede, Mato Grgić, Pavo Čarapović, Kath. Pfarramt Meiriengen

Tečaj pripreme za crkveno vjenčanjeUnatoč epidemiji Corone u našoj misiji je i ove godine održan jednodnevni tečaj pripreme za crkveno vjenčanje članova naše misije, koji se ove godine žele crkveno vjenčati u misiji ili domovini.U prvom dijelu misionar je upoznao mlade sa funkcioniranjem naših katoličkih misija u Švicarskoj te sa pastoralno teološkim dimenzijama braka, kao i pripremama za crkveno vjenčanje. U drugom dijelu je dr. Nevenka Wyss upoznala mlade sa psihološko-medicinskim aspektima bračnoga i obiteljskoga života. Tečaj priprave pohađali su: Ivan Kukuruzović i Katarina Blažević, Marko Šitum i Fabienne Sollberger, Marijan Franjić i Martina Čavara, Matej Buljan i Jela Matić, Dario Bekić i Ana Rajić, Antonio Brica i Kristina Jazvić, Mario Radoš, Tomislav Ćurić i Tomislav Crnac

Rođena je 10.10.1960 u Osijeku u obitelji sa pet sestara i jednim bra-tom. Nakon osmogodišnjeg i sred-njoškolskoga školovanja i kratkoga zapošljenja udaje se 27.12.1980. za Vladimira Eklića s kojim onda dolazi u Švicarsku u Huttwil gdje ostaje 41 godinu do smrti u Inselspitalu u Ber-nu 17.01.2021. Čitavo vrijeme marlji-

vo radi 40 godina u Wollspinerei u Huttwilu. Sin Daniel daruje im pored nevjeste Nicol i dvoje unučadi Gabriela i Amaliju. Ispratili su je rodbina i prijatelji 21.01.2021 prvo u crkvi Bruder Klaus u Huttwilu, gdje je orgulje svirao g. Hans Zempf, a misionar fra Gojko predvodio misu kao i kasnije sprovodne obrede na mjesnome gro-blju na njemačkom i hrvatskome jeziku. Pokoj vječni daruj joj Gospodine.

Rodio se 2.01.1958. u Potočanima u Posavini kao treće od sedmero djece Lovre Jukića i Ljubice r. Kovač. Na-kon osnovne škole završava srednju elektro-mašinsku školu u Odžaku, te ubrzo 1978. odlazi u Švicarsku. Ne-koliko godina radi u Ticinu, a onda prelazi u Davos, gdje ostaje do 1999. godine. Iz nesretnoga kratkoga braka

tada «bježi» sestrama Ani i Stani u Bern i zapošljava se 1.01.1999. u klinici u Kirchlindachu te tu ostaje cijelo vrijeme do penzioniranja 31.01.2021. Kratko je uživao zasluženu mirovinu nakon 43 godine rada. Nenadno umire u Bernu 3.03.2021. Misionar fra Gojko, vjernici i prijatelji ispraćaju ga dva dana kasnije u Bernu. Poko-pan je 9.03.2021. u obiteljskoj grobnici u Stenjevcu kod Zagreba. Redovno je posjećivao naše nedjeljne mise u Bernu i pomagao u misiji. Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

Rodio se 3.09.1960. godine u Vojskovi kao 3 dijete u obitelji Ante i Ivke Doš-lić sa četiri sestre i dva brata. Nakon osnovne i srednje škole kratko radi u domovini, a onda 1987. vjenčaje se s Jelom r. Brajinović u Gornjoj Dubici. Iste godine odlaze u Švicarsku gdje im Bog daruje Ivanu, Marija i Ka-tju. Volio je svoj posao stolara koji je

marljivo obavljao, dok ga nije pogodila neizlječiva bo-lest od koje je umro u Inselspitalu u Bernu 6.03.2021. Fra Gojko mu je u bolnici podijelio bolesničko poma-zanje, a fra Ivan ga ispratio sa sv. Misom u St. Josefu u Könizu dva dana kasnije. Pokopan je u Kuševcu kod Đakova, gdje je za vrijeme domovinskoga rata roditelji-ma kupio kuću i gdje se obitelj kasnije željela nastaniti. Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

Kruh sv. Ante 100 plus300.- Ilija Mijatović250.- N.N, Marin Aljinović200.- Ilija Marčić, Jure Ljubić, Kristijan An-drijanić, Branimir Vidović, Kata Katić, Vlado Perak, Nikola Klemenčić, Richard Zimmer-mann, N.N, Dragica Šuker, IPB SPITEX AG, Vera Tudjina100-. Ivica Gavranović, Slavko i Anka Soldo, Dalibor i Valentina Miletić, Mato Brajnović, M+M Čolić, Jana Šišić, Divna i Marko Leutar, Toma Begčević, Marko Klarić, Dragan Batinić, Vjekoslav Ilić, Marijan Dabić, Darijo Bajić, Marko Lucić, Lucija Eschler, Franjo Marko-vić, Zdenka i Marko Kovačević, Ivan Filipović, Marko Jelić, Stipe Radoš, Ilija , Kopčić, Josip Orlovski, Marko i Slavica Josić, Lucija Kaderli, Berislav Kovač, Branko Lovaković, Pero Suhalj, Josip Ćutuk, Vesna i Stipica Petrušić, Kristijana Letica, Fritz Stegmann, Jozo Kovačević, Franjo i Finka Erceg, Dario Maras, Goran Bušić, Iva i Ante Knežević, Jasna Aljinović, Ana i Nikola Ćurić, Dario Bekić, Tihomir Jovanović, Mario Bajić, Dražen Sladoja, Goran Rajič, Mara Du-bravac, Dijana Vijačkić, Mila Andrić, Vesna Stucki, V-S Petrović, Miroslav Ćalić, Ivo Mi-kulić, Marko Princip, Drago Grmača, Marijan Andačić, Andrija i Gordana Majstorović, Mati-ja Vučur, Dr. Roman Gürtl, Smiljan Ćorić, Mi-lorad Soldo, Ruža Graf, Anto Matković, Ivan Zubak, V – M Olujić

Pomogli smo30 000 Za stradale u potresu (Biskupija Sisak);10 000 Provincija Mostar;4 000 Biskup Varaždin(krizma), Misija Lau-sanne-Wallis;2 500 (Caritas Sisak za stradale u potresu - da-ruje župa Christ König Biel);2 000 P.V. – Otok;

2 000 (Kravarsko V. Gorica - daruje Župa St. Josef Köniz) ; 1500 Laudato Televizija ZG ;1 000 Obitelj N N, Bern ; 600 Novo Selo ;500 Kuća nade Odžak, P.J. - Petrinja, Dom zdravlja Odžak, J.T. - Bern ;300 Veljaci, M.K. – Bern, M.J. - Petrinja ;200 Turčin, M.S. - Langenthal, T- Wünnewil ; 100 Špionica, Prud

Hrvatska katolička misijaZähringerstrasse 40, 3012 BernTelefon: 031 302 02 15 Fax: 031 302 05 13E-Mail: hkm.bern@bluewin.chwww.hkm-bern.chUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak, od 10.00 do 16.00Misionar: fra Gojko Zovko, privatQuartiergasse 12, 3013 BernTelefon: 031 331 56 52 Fax: 031 332 12 48Natel: 079 379 66 66 E-Mail: goja.z@bluewin.chSuradnica: Ruža Radoš

■ Raspored misa

■ BERN: Bethlehem Kirche, Eymattstrasse 2B, 3027 Bern, svake nedjelje u 12.00 i u 13.00 sati■ BERN: župna crkva st. Josef, Stapfenstr. 25, 3098 Koeniz, svake subote u 19.00■ BIEL: Pfarrkirche Christ König, Geyisried- weg 31, svake 2. i 4. nedjelje u mj. u 17.00 ■ LANGENTHAL: crkva Sv. Marije, Schul- hausstrasse 11A, svake nedjelje u 8.30 ■ THUN: crkva sv. Marije, Kapellenweg 9, svake nedjelje u 14.30■ MEIRINGEN: Guthirt, Haupt-strasse, sva kog 1. poned. u 19.30 i 3. nedjelje u 17.00■ INTERLAKEN: župna crkva Heiliggeist, Schlossstr. 6, svake 1. i 3. srijede u 19.30

Molitvene pobožnosti

Bern: crkva St. Mauritius, Waldmannstrasse 60, 3027 Bern: molenje krunice svakoga četvrt-ka u 19.00 sati, a svakoga posljednjega četvrtka krunica u 18.30 sa svetom misom i klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu.Bern: crkva St. Mauritius: svakoga prvoga pet-ka u mjesecu krunica i ispovijed u 18.00, a sve-ta misa u 19.00 sati.Na svim mjestima gdje se slavi misa pola sata pri-je mise molenje krunice i mogućnost za ispovijed.

MISIJA BERN

†Katja Mađura-Tojćić 1948.– 2020.

†Ranka Eklić 1960.– 2021.

†Juro Jukić 1958.– 2021.

†Jozo Došlić 1960.– 2021.

Katja je došla Sa suprugom Mirkom u Śvicarsku i tu su ostali da žive i rade. U Braku su rodili 2 djece: Monika i Roland. Radila je do njene mirovine i od tada je uživala sa svojom djecom i unučadima. Volila je također provo-diti vrijeme sa svojim prijateljicama i putovati. U ljeto 2020. godine obolila je od teške bolesti s kojom se hrabro

i teško borila do 27. prosinca 2020. Preminula je u 72. godini života. Iskrena sućut sinu Rolandu, kćeri Moniki i unučadima Jasmini i Justinu i svima ožalošćenima. Počivala u miru Božjem! 

naši pokojnici

Švicarsko «živo evanđelje» doputovalo u Sisak

Sisački biskup Vlado Košić primio je u uto-rak, 9. ožujka u Velikom Kaptolu u Sisku

voditelja HKM Bern fra Gojka Zovka sa surad-nikom i predsjednikom misijskoga vijeća An-tom Ćorlukom i novinarom Vladom Čuturom. Tom prigodom fra Gojko je uručio biskupu Košiću donaciju vjernika misije Bern za Caritas Sisačke biskupije te u potresu za stradale crkve. Biskup Košić upoznao je nazočne o teškoćama koje su nastale nedavnim potresom na područ-ju Sisačke biskupije, o stanju koje proživljava-ju vjernici, ali puni nade u Božju providnost. Istodobno, mons. Košić gostima je zahvalio na daru.  Uz novčanu donaciju koju je prikupila misija Bern (30 000 CHF), o. Zovko i sakristan švicarske župe Ćorluka darovali su i švicarske čokolade djelatnicima biskupije. Nakon toga, o. Zovko posjetio je i prostorije Caritasa te upo-znao s. Smilju Čirko o akciji koja je pokrenuta s pojedinačnim donacijama u Bernu prema Caritasu Sisačke biskupije. U obilasku stradale Sisačke biskupije podršku su dali i u potresu stradale župe u Kravarskom gdje su se susreli sa župnikom vlč. Sinišom Blatarićem. Za stra-dalu crkvu i župni dvor Ante Čorluka darovao je župniku novčanu donaciju prikupljenu pod njegovim vodstvom na švicarskoj župi St. Josef iz Köniza. Svojim izjavama obojica su istaknula da im je želja stvarati poveznicu između Švi-carske i Hrvatske, jer katolištvo je zajedništvo i to je ono što posebno resi Katoličku Crkvu. «Evanđelje je živo kad se oplemenjuje djelima, posebno prema onima koji su u potrebi», na-glasili su pastoralni djelatnici iz Švicarske. (V.Č.)

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 1110 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Misijska kronika

Misijski Kalendar

Kršteni u Misiji

Pomoć za biskupiju SisakNašu misiju je prije dvije godine posjetio sisač-ki biskup mons. Vlado Košić,Osobni prijatelj našega misionara. Odmah na-kon potresa u njegovoj biskupiji, misionar mu je obećao da će naši vjernici pomoći ugroženi-ma u njegovoj biskupiji kao i u obnovi sisačke katedrale, te da će pomoć osobno donijeti u Sisak. Pomoć od 30.000 švicarskih franaka (ca. 205.000 kuna) misionar je zajedno sa presjed-nikom našega misijskoga vijeća g. Antom Ćor-lukom osobno predao biskupu Vladi Košiću u Sisku 9.03.2021. godine.Inače na području naše misije mnogi su na ra-zličite načine pomagali. Misija je pomogla više ugroženih obitelji preko rodbine iz naše misije. G. Dalibor Marković iz Langenthala vozio je skupljenu pomoć sa 14 kombija. G. Kesedžić iz Burgdorfa učinio je to kamionom. G. Goran Zubak također je više puta vozio kombijem. Mnogi su se uključili u razne akcije koje još traju. Mi smo kao misija poslali na sve katolič-ke župe u kantonu Bern da direktno uplate na caritas sisačke biskupije. Hvala svima.Naše tradicionalno ljetno hodošašće biti će u Sisak, zadnje nedjelje u srpnju.

Uskrsni terminiVeliki Petak: 2.04.2021. Bethlehem Kirche u 15.00

Velika Subota: 3.04.2021.Meiringen: u 10.00 sveta misa i blagoslov uskrsnoga jelaLangenthal: u 14.00 sveta misa i blagoslov uskrsnoga jelaBiel: u 16.00 sveta misa i blagoslov uskrsnoga jelaThun: u 18.00 sveta misa i blagoslov uskrsnoga jelaBern: u 22.00 obred uskrsne noći i blagoslov uskrsnoga jela

NapomenaS obzirom na navedenu situaciju trebate se prijavljivati za sv. Mise u Langenthalu, Bernu i Thunu. U Bernu su uvedene dodat-ne mise u 13.15 i 14.00. Vrijeme prijave je svakoga ponedjeljka od 14.00, ali samo za mise i obrede navedenoga tjedna.

Misijska statistika

Krštenja 34Prva pričest 21Krizma 36Vjenčanja u misiji 2Tečaj za brak 15Izdani dokumenti 215Umrli 8Kruh sv. Ante 71 658.05 CHF

Premda nam je rodna mjesta di-jelilo samo malo brdo i rođenja

nekoliko dana, zagrebačkoga dugo-godišnjega gradolnačelnika Milana Bandića, koji je umro u ranim ju-tarnjim satima druge korizmene ne-djelje, osobno sam susreo tek prije 5 godina u našoj misiji, gdje je došao na godišnju feštu naših Plehančana. Budući da smo sjedili jedan do dru-goga osobno mi je rekao da je bio mi-nistrant u svojim rodnim Grudama, a kada sam ga pozvao na sutrašnju nedjeljnu misu u Bernu, reče mi da će sutra biti na misi u Zagrebu. Takav je bio leteći Hercegovac o kojemu je zagrebački kardinal, Josip Bozanić, u poruci obitelji, koja je pročitana na sprovodu, napisao: «U Njemu se osjetila duhovnost iz koje je niknuo, kao i potreba za blizinom s malim ljudima koji su u potrebi i koji trpe, što su lako prepoznatljivi naglasci kr-šćanske kulture». Čovjek velike duše i velikoga srca susreo je Boga kao svoga Oca, u što je čvrsto vjerovao, oči u oči, kao čovjek, kako reče prva pjesma na ispraćaju. Te nedjelje smo na svim misama u našoj misiji zahva-lili Bogu za sve dobro što je učinio «svjedok kršćanske vjere na ljevici» za svoj Zagreb i čitav hrvatski narod. Počivao u miru.

†Pavo Kvasina 1949. – 2021.†Jozo Zeba 1951. – 2020.

Hrvatska katolička misijaParadiesstrasse 38, 9000 St. GallenTelefon: 071 277 83 31, Faks: 071 277 83 36Natel: 079 444 85 49Misionar: fra Mićo PinjuhKatehistica i orguljašica: Prof. Jelena Kučak Vujnovićwww.hkm-stgallen.chE-Mail: info@hkm-stgallen.ch

■ Raspored misa

■ BALGACH: Kath. Pfarrkirche, svakog 1. petka u mjesecu i svake (osim 1.!) subote u mjesecu u 18.30 sati ■ WIL: Kapuzinerkirche (St. Antonius), svake nedjelje i zap. blagdana u 9.30 sati■ JONA: Kath. Pfarrkirche (St. Franziscus) u Kempratenu, svake nedjelje u 12.00 sati■ ST. GALLEN: Kath. Pfarrkirche St. Maria (Neudorf), svake nedjelje i zapovjednog blagdana u 18.00 sati, te krunica (u korizmi križni put) i sv. misa svake srijede u 18.30 (Wallfahrtskirche Heiligkreuz)

†Mato Moreng 1969. – 2020.

naši pokojnici

USKRSNE ISPOVIJEDI

St. Gallen (St. Maria Neudorf) – utorak, 23. ožujka 2021. u 18.30Kempraten (St. Franziskus) – srijeda, 24. ožujka 2021. u 18.30Wil (Kapuzinerkirche) – četvrtak, 25. ožujka 2021. u 18.30Balgach (Frongarten) – petak, 26. ožujka 2021. u 18.30

OBREDI USKRSNOGA TJEDNA

Veliki četvrtakSt. Gallen (Heiligkreuz) u 18.00

Veliki petakKempraten (St. Franziskus) u 18.00St. Gallen (St. Fiden) u 21.00

Velika subotaKempraten (St. Franziskus) u 18.00 St. Gallen (St. Maria Neudorf) u 23.00

Ivo Sauter Timotheusov i Antonelin, 20. prosinca 2020. u Kempratenu Mara Ćaleta Ivanova i Nikolinina, 6. veljače 2021. u KempratenuMia Brčina Antunova i Marinina, 20. ožujka 2021. u St. Gallenu

Marijo Žepačkić i Dajana Trivalić, 1. kolovoza 2020. u Kaštel Štafiliću

Nikica i Marica Mijić

Nikica je rođen 2. siječnja 1960. u Slavon-skom Brodu. Sretno djetinjstvo i mladost

proveo je s roditeljima Markom i pok. Anđom i mlađim bratom Zdravkom u obiteljskom domu u Novom Selu. Po završetku medicinske škole 6 godina je radio u bolnici u Slavonskom Brodu. U Švicarsku je došao 2. siječnja 1988., nedugo nakon vjenčanja sa svojom izabra-nicom Maricom. Zaposlio se u Kantonalnoj bolnici u St. Gallenu u operacijskoj dvorani na očnom odjelu, gdje je, kao vrijedan i veo-ma cijenjen zaposlenik, radio pune 32 godine. Također je godinama, dok mu je to posao do-puštao, rado pomagao u Misiji i pratio hrvat-

Majčin danStara životna mudrost nas uči da su ishitre-ne odluke, nerijetko zaodjenute u privid hi-njene hrabrosti s jedne, te pretjerani oprez i malodušje s druge strane, jednako loši životni suputnici. Upravo te činjenice smo imali na umu slažući ovaj Misijski kalendar. To, jasnije rečeno, znači da se, sukladno još uvijek svje-žim iskustvima, može dogoditi da svi naši na-pori i sustavne pripreme za predviđena slav-lja i uobičajene spomendane, na kraju ostanu bez izvedbene završnice. No, ni ta spoznaja, budite uvjereni, neće ni usporiti, ni program-ski osiromašiti, naše napore koji su u tijeku. Spomendan naših roditeljki (živih i onih koje su već preselile u vječnost) svečano ćemo - molitveno i programski - proslaviti u subotu 8. svibnja u Balgachu, te u nedjelju, 9. svibnja 2021. u Kempratenu i St. Gallenu.

Prva sveta pričestPrvu svetu pričest u našoj Misiji proslavit ćemo u nedjelju 30. svibnja 2021. u Gospinoj bazilici u Neudorfu u 16.00 sati. Potpunije, organizacijske i liturgijske, obavijesti pravo-dobno ćemo proslijediti ovogodišnjim malim slavljenicima i njihovim roditeljima.

Sakrament svete potvrde Živo se nadajući smirivanju ovih COVID-neizvjesnosti, proslavu sakramenta svete po-tvrde (krizme), kanimo organizirati u subotu 26. lipnja 2021. u Gospinoj bazilici u Neu-dorfu. Svečano euharistijsko slavlje, kojemu će prethoditi tradicijski mimohod mladih slavljenika i njihovih kumova dvorištem ba-zilike, započet će u 10.00 sati. Sve druge oba-vijesti, poput sakramenta pomirenja (svete ispovijedi) i drugih organizacijskih pojedi-nosti važnih za krizmanike, njihove roditelje i kumove, pravodobno ćemo, sukladno pan-demijskim odredbama, podijeliti s mladim slavljenicima i njihovim obiteljima.

S MARIJOM KROZ KORIZMU

Nije rijetkost da pojedini vjernici na hodo-čašćima i u drugim molitvenim prigoda-

ma, unatoč redovitog i djelatnog sudjelovanja, nerado prihvaćaju ulogu predmolitelja. To iskustvo podjednako vrijedi za hodočasnička putovanja, kao i za brojne druge molitvene susrete. Razlozi su različiti – od činjenice da se pojedinci (i poglavito u nepoznatoj skupi-ni ljudi) osjećaju nesigurnima - do neosporne istine da je katkada pomanjkanje upućenosti u molitvene obrasce i njihov tijek u pitanju. Svjesni činjenice da je rješenje potonjega ra-zloga najučinkovitiji način i najizravniji put k rješenju prvoga, odlučili smo se na ovaj korak. Dali smo, naime, otisnuti (za početak!) 1000 molitvenih predložaka Gospine krunice koje smo, nakon plastične zaštite, ponudili vjernici-ma na 1. korizmenu nedjelju, uz poziv i poticaj, da redovita molitva Gospine krunice zaživi u svakoj našoj obitelji. O oduševljenju vjernika ovom našom korizmenom duhovnom ponu-dom, uz brojne druge veoma pozitivne povrat-ne informacije, zorno govori i činjenica da je prva zaliha ovih molitvenih predložaka već prve nedjelje gotovo razgrabljena. Koliko god nas ohrabruje spoznaja da će se, tijekom ovo-ga svetog vremena, redovitije moliti u brojnim našim obiteljima, toliko nas veseli nada da će se kroz taj proces oblikovati i ohrabriti novi i poduzetniji predmolitelji.

Pavo je rođen 26. kolovo-za 1949. u Modriči, u obi-telji Marka i Anđe Kva-sina. Sretno djetinjstvo i mladost proveo je u svom zavičaju, zajedno s bra-tom Jakovom i sestrom Anicom. Kao vrijedan mladić radio je u mnogim mjestima diljem Hrvatske i BiH. Nesreću na radu, s

teškim tjelesnim posljedicama, doživio je 1988. u poduzeću 'Metalrad' u Modriči. Pavo i nje-gova izabranica Janja Blažević upoznali su se u Modriči. Pred oltar župne crkve u tom gradu stali su 2. lipnja 1983. godine. Gospodin im je u braku podario dvojicu vrijednih sinova – Matu i Martina. U Švicarsku su došli 1991. godine. Pavo je godinama, dok mu je to zdravlje dopu-štalo, radio na održavanju strojeva za tjelovjež-bu u jednom Fitness-centru u Gossau. Njihov obiteljski sklad ozbiljno je narušila COVID-dijagnoza, zbog koje je Pavo hospitaliziran 21. prosinca 2020. Stanje se, unatoč ozbiljnim na-porima liječnika i dobrim početnim rezultati-ma, iz dana u dan postupno pogoršavalo. Njegovo plemenito srce prestalo je kucati u nedjelju 3. siječnja 2021. u Kantonalnoj bolnici u St. Gallenu. Pokopan je u petak, 8. siječnja 2021. na groblju Hofegg u Gossau. Pokopne obrede i misu zadušnicu, neposredno nakon pokopa u St. Pauluskirche, predvodio je hr-vatski misionar fra Mićo Pinjuh. Dok Pavinoj ožalošćenoj obitelji izričemo iskrenu ljudsku sućut, njega toplo preporučujemo ljubavi i milosrđu Svevišnjega.

†Josepka Selak 1948. – 2020.

Josepka, Seka Selak rođe-na je 12. svibnja 1948. go-dine u Oćeviji kao drugo po redu od šestero djece (Josepka, Josip, Zdravko, Dinko, Zdenka i Darko) u obitelji Ivana i Marije Ske-ledžić. Obitelj je 1952. pre-selila najprije u Županju,

te potom 1962. u Požegu. Josepka je u Požegi završila gimnaziju, a u Slavonskom Brodu Višu pedagošku školu. Sakramentalni brak s Marti-nom Selakom sklopila je u Požegi 1970. godi-ne. Godinu dana kasnije sretni roditelji su do-bili sina Tomija. U Švicarsku (Appenzell) došli su 1972. godine. Dvije godine kasnije preselili su u Uzwil i zaposlili se u tvrtki Bühler, gdje su radili sve do povratka u Hrvatsku. Seka je bila dugogodišnja nastavnica hrvatskoga jezika i povijesti u Hrvatskoj dopunskoj školi (HDŠ) u Schaffhausenu, Wilu i St. Gallenu. Rado je sudjelovala na nedjeljnim i blagdanskih mi-snim slavljima kako sa župnom zajednicom u Niederuzwilu, tako i s hrvatskom vjerničkom zajednicom u Wilu i St. Gallenu. Također je, kadgod je bilo potrebno, pomagala projekte HKM St. Gallen. Josepka i Martin su se vratili u Hrvatsku, u Galižanu nedaleko od Pule, 2012. godine. Usnula je u Pulskoj bolnici 25. pro-sinca 2020. nakon duge i teške bolesti. Njezini zemni ostatci položeni su u obiteljsku grobni-cu na gradskom groblju u Puli u četvrtak, 31. prosinca 2020. godine. Ovom prigodom izri-čemo iskrenu sućut njezinu suprugu Martinu, sinu Tomiju s obitelji, kao i svoj drugoj brojnoj rodbini, a našoj Seki želimo vječni mir i pokoj u društvu Božjih izabranika.

ske misionare tijekom blagoslova obitelji u Gossau. Marica je rođena 25. rujna 1965. u Koraću, nedaleko od Slavonskoga Broda. U Švicarsku je k roditeljima došla kao 13-godiš-nja djevojčica 1978. U Gossau, gdje je živjela s roditeljima Pejom i Ružom, sestrom Slađa-nom i bratom Damirom, završila je osnovnu i srednju ekonomsku školu. Po završetku sred-nje strukovne škole 8 godina je radila kao taj-nica u tvrtki Burch Maschinenbau u Gossau. Nikica i Marica su svoj uzajamni izbor okru-nili sakramentalnim brakom u župnoj crkvi u Novom Selu, 28. prosinca 1987. godine. Bog je njihovo bračno zajedništvo blagoslovio s troje djece – Markom, Pejom i Martinom. Najstariji sin Marko je, sa svojom suprugom Andreom, 2018. već zasnovao svoju obitelj. Supružnici Mijić su, nakon desetljetnog bo-ravka u Švicarskoj, konačno odlučili poći u prijevremenu mirovinu i vratiti se u svoj kraj – u Slavonski Brod – gdje će, okruženi po-znatim i dragim ljudima, u miru uživati svoje umirovljeničke dane. Movis će im biti, tako su odlučili, snažna poveznica sa znancima i prijateljima u Švicarskoj. Nikici i Marici želi-mo dobro zdravlje i obilje Božjega blagoslova u njihovu novom domu i Domovini.

POVRATNICI U DOMOVINU

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 1312 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Misijski Kalendar

Vjenčanja

MISIJA ST.GALLEN

Kršteni u Misiji

Jozo je rođen 1951. go-dine u selu Plitska blizu Kotor Varoša kao peto po redu od 9 djece u obi-telji Peje i Kate Zeba. U mladosti ga je posebno snažno pogodio prerani gubitak majke 1972. go-dine. Bračnu zajednicu sa svojom izabranicom

Marijom zasnovao je 11. prosinca 1975. u žu-pnoj crkvi u Vrbanjcima. Gospodin im je po-dario šestero djece: Klaru, Zoru, Ivu, Ružu, Marijanu i Josipa. U Švicarsku ( u Berneck) došao je 1986. godine i zaposlio se u tvrtki Gstöl gdje je, na temelju svojih radnih vještina i iznimnih ljudskih vrlina, bio veoma cijenjen. Drugima je veoma rado pomagao – nerijetko i na vlastiti uštrb i na uštrb svoje obitelji. Su-pruga Marija s djecom pridružila mu se u Švi-carskoj 1992. godine. Na Jozino krhko zdravlje snažno je utjecala pogibija njegova brata Pere, koji je zločinački pogubljen. Osjetno naruše-no zdravlje i teški radni uvjeti na građevini, s vremenom su ga prinudili na prekid radnoga odnosa. Bolest ga je konačno i trajno prikovala za postelju 2017. godine. To je bio prijelomni trenutak za obitelj i znak da treba za njegovu njegu tražiti druga rješenja, primjerena razini i težini njegove bolesti. Najprije je, uz njegovu suglasnost i iznimno razumijevanje nadležnih domaćih ustanova, smješten u dom za starije osobe Mohren Sonnenschein, te potom, na-kon nekoliko godina, u dom za starije osobe Fahr u St. Marghretenu gdje je, 10. prosinca 2020., opremljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu usnuo. Svoj križ «za Isusa», kako je često i sam znao reći, nosio je strpljivo do za-dnjega časa. Pokopan je u Rijeci na gradskom groblju Drenova, 15.12.2020. Dok pok. Jozu preporučujemo milosrđu i ljubavi Božjoj, nje-govoj ožalošćenoj obitelji, supruzi Mariji, djeci i unucima, izričemo iskrenu ljudsku sućut.

Mato je rođen 10. lipnja 1969. u Novom Selu kod Bosanskog Šamca, kao treće po redu od četvero djece koliko su ih njegovi roditelji Jozo i Mara imali. Sretno djetinjstvo, mladost, temeljnu i strukovnu nao-brazbu stekao je u rodnom kraju. U Švicarsku je došao

1990. godine. Svoju buduću suprugu Marinu upoznao je u Tomašici 2003. godine. Njihovo početno poznanstvo, koje se postupno razvilo u iskrenu ljubav, dovelo ih je pred oltar 19. lip-nja 2004. godine. Gospodin je njihovu ljubav okrunio dvojicom sinova – petnaestogodiš-njim Davidom Matthiasom i trinaestogodiš-njim Samuelom Tobiasom. Nakon višegodiš-njega radnoga iskustva u trgovačkoj struci i sedmogodišnjega iskustva u privatnom podu-zetništvu, 5 godina je radio kao Sterilisationsa-ssistent u Kantonalnoj bolnici u St. Gallenu, te od 1. svibnja 2020. godine u Klinici Rosenberg u Heidenu. COVID mu je dijagnosticiran 23. studenoga 2020. U Gospodinu je usnuo, una-toč velikim naporima liječnika, u Kantonalnoj bolnici u St. Gallenu, 19. prosinca 2020. Poko-pan je 24. prosinca 2020. na gradskom groblju Ostfriedhof u St. Gallenu. Pokopne obrede i misu zadušnicu predvodio je hrvatski misio-nar fra Mićo Pinjuh. Matinoj obitelji, supruzi Marini i sinovima, izričemo iskrenu sućut, a Matu preporučujemo milosti i dobroti Božjoj.

SRCE OTVORENO ZA SESTRE I BRAĆU U NEVOLJI

Prošlu godinu smo, unatoč svim nevoljama i ograničenjima, prikupili i na različite crkvene i ine dobrotvorne udruge, obiteljske račune i naslove diljem Hrvatske i BiH, poslali gotovo

50 000 CHF. Cjelovitije izvješće smo objavili u božićnomu broju našega međumisijskoga Gla-sila. I kada smo se ponadali da bismo, barem što se tiče velikih humanitarnih projekata, mogli malo predahnuti, novo i snažno podrhtavanje tla, koje je 28. prosinca prošle godine zauvijek izmijenilo pitomo lice hrvatske Banovine, vratilo nas je u grubu stvarnost. Odmah smo se, poput brojnih naših sunarodnjaka i ljudi dobre volje diljem svijeta, prihvatili posla. Rezultati naših dosadašnjih napora su 8 paleta vrijedne robe, namijenjene bolnicama i staračkim domo-vima, koje su preko naše Misije darovale švicarske tvrtke BERNET Textilpflege iz Bronschho-fena i IVF Hartmann AG iz Goldacha, te 35 000 CHF koje smo već uplatili na račune raznih karitativnih udruga. Budući da je akcija i dalje u tijeku, o konačnim rezultatima ćemo moći nešto određenije govoriti tek za koji mjesec.

Hrvatska katolička misijaMatthofring 2/4, 6005 Luzern Telefon: 041 360 04 47Natel: 079 541 35 08E-Mail: misija@hkm-luzern.ch i hkm.luzern@bluewin.chwww.hkm-luzern.ch www.facebook.com/HKMLuzernMisionar: fra Branko RadošSuradnica: s. Ana Marija Biško

■ Raspored misa

■ LUZERN: crkva sv. Karla, St. Karlistrasse, svake nedjelje i zapov. svetkovine u 12.00■ ENGELBERG: Espenkapelle, po dogovoru srijedom ili četvrtkom u 20.00 sati■ HITZKIRCH: Marienkapelle, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 9.00 sati■ SARNEN: Dorfkapelle, svake 2. i 4. nedje-lje u mjesecu u 9.00 sati■ SCHENKON: Kapelica Namen Jesu, svakog 1. i 3. petka u mjesecu u 19.00 sati

MISIJA LUZERN

Anto je rođen 7. ožujka 1961. godine u Potkraju (Travnik) od roditelja Sti-pe i Peje r. Lukić. Djetinj-stvo i mladost je proveo u rodnom mjestu, gdje je zasnovao i vlastitu obitelj. Crkveni naime brak sa suprugom Dragom r. Žilić

sklopio je 14. lipnja 1980. godine. U braku su dobili dvoje djece: Stipu i Moniku. U po-trazi za boljim život za svoju obitelj Anto je u Švicarsku došao 1981. godine. Radio je u nekoliko firmi: Anliker, Giserei, Ringier. Na-kon dugogodišnjeg života i rada, a ostvarivši pravo na prijevremenu mirovinu, odlučio se u svibnju 2020. vratiti u Hrvatsku. Nažalost vrlo je kratko uživao u zasluženoj mirovini. Izne-nada je naime preminuo u Vrbovcu, 6. veljače 2021. gdje je dva dana kasnije pokopan.Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 1514 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Kršteni u Misiji

Misijski Kalendar

†Anto Dovođa 1961. – 2021.

naši pokojnici

Blagoslov bračnih jubilaraca – U nedjelju, 15. studenog 2020. smo posebno molili za obitelji u našoj misiji. Na kraju svete mise izrečen je blagoslov nad parovima koji ove godine slave jubilarnu obljetnicu svog kršćanskog braka: 5. obljetnicu Dragan i Natascha Dujak; 10. obljet-nicu Kristijan i Dijana Garić, Ante i Elizabeta Sučić, Jozo i Josipa Radat; 15. obljetnicu Mato i Jelica Gudelj; 20. obljetnicu Željo i Jadranka Jurčević, Bono i Anica Suvalj; 25. obljetnicu Dražen i Božena Ivančić, Slaven i Kaća Šuman; 30. obljetnicu Petar i Manda Kajinić, Tvrtko i Milka Marjanović, Juro i Katica Garić, Ivica i Anđa Erenda, 35. obljetnicu Niko i Ivka Du-jak, te 40. Anto i Ljuba Volić. Fra Branko im je darovao prigodne statue svete obitelji i uputio molitvu da i njihove obitelji svakim danom sve više sliče svetoj obitelji.

Vukovarska obljetnica – Povodom 29. obljet-nice vukovarske i žrtve Škabrnje u srijedu, 18. studenog 2020. u večernjim smo satima molili za sve poginule u Vukovaru, Škabrnji, diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i za ne-stale i njihove obitelji. Nakon molitve krunice vjernici su se sa svijećama u rukama okupili oko križa u amfiteatru iza misijskog centra. Voditelj misije je predvodio molitvu odrje-šenja. Svetu misu je sviranjem i pjevanjem obogatila Anamarija Jurić. Misijska dvorana i kapelica također su bile prigodno dekorirane. Budući da je ograničen broj vjernika koji mogu sudjelovati na molitvenim programima, žrtava našega naroda sjetili smo se i na misama u su-botu i nedjelju u Sarnenu i župnoj crkvi svetog Karla u Luzernu.

Misa za mlade – U subotu, 21. studenog 2020. nakon dvije svete mise na kojima je po epide-miološkim mjerama sudjelovalo po pedesetak vjernika slavili smo svetu misu za mlade. Su-djelovali su članovi misijskog zbora Natanel i

njihovi prijatelji. Žao nam je što na ovom lije-pom molitvenom programu nisu mogli sudje-lovati i drugi mladi. Vjerujemo da će uskoro i to biti moguće. Nakon svete mise mladi su ostali u euharistijskom klanjanju. Mladi su pred oltarom od 111 svijeća napisali ime gra-da heroja - Vukovar. Cijeli molitveni program izravno je prenošen putem misijske facebook stranice.

Susret s provincijalom – U četvrtak, 26. stude-nog 2020. u misijskoj se dvorani fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije sreo s misionarima Švicarske. Na početku susreta služena je sveta misa, a potom se na radnom sastanku razgovaralo o buduć-nosti franjevačke nazočnosti u Švicarskoj, te o aktualnim pastoralnim potrebama i poteško-ćama, poglavito u ovom vremenu pandemije koronavirusa.

Adventski kalendar – Vjernici misije su se za Božić između ostalog duhovno pripremali i preko prigodnog Adventskog kalendara. Ka-lendar je sadržajno osmislio fra Branko, a teh-nički uredila tajnica Ivana Ćurić. U kalendaru se moglo svaki dan poslušati duhovnu pjesmu i pogledati videospot, pročitati svetopisamski tekst, prigodan poticajni tekst i kratku molitvu. Sadržaj je bilo moguće otvoriti samo dotičnog i prethodnih dana što je kod vjernika izazvalo i pozitivnu radoznalost. Sadržaj kalendara je na poveznici: https://tuerchen.com/55be5587

Nikolinje – Unatoč pandemiji koronavirusa i svim ograničenjima, sveti Nikola je u subotu, 5. prosinca 2020. uspio doći u Hrvatsku kato-ličku misiju Luzern i obradovati stotinjak djece i njihove roditelje. Susret je po svim epidemio-loškim mjerama organiziran u misijskom cen-tru. Pred svetog Nikolu je dolazila obitelj po obitelj. Djeca su radoznalo prolazila hodnikom

osvijetljenim brojnim lampicama, a onda osta-la oduševljena lijepo uređenom pozornicom na kojoj ih je čekao najdraži svetac. Vidjeli su i njegove svijetle kočije na kojima je dove-zao brojne darove. Imali su dovoljno vremena popričati s dragim gostom, iznijeti mu svoje molitve i želje, te se s njime fotografirati. Neki su mu dali i svoje darove – prigodne crteže. Nakon toga su se u kapelici pomolili i ponije-li sliku svetog Nikole s prigodnim molitvama. Roditelji su izrazili oduševljenje organizacijom ovog susreta i zahvalnost svetom Nikoli što je posjetio njihovu djecu.

Došašće i Božić – Zbog neprilika s virusnom pandemijom Božić smo slavili na malo drukčiji način. Svaki dan je naime slavljeno po nekoliko misa s ograničenim brojem vjernika. Za Božić smo se pripremali svetim misama zornicama koje smo slavili tri puta tjedno. Uspjeli smo or-ganizirati i predbožićnu ispovijed. I blagoslov obitelji bio je organiziran na drukčiji način. Dva tjedna smo naime na svim misama molili za obitelji i blagoslivljali sol i vodu. Vjernici su potom ponijeli omotnice s pripre-mljenim prigodnim slikama, molitvom za obi-telj u koroni i bočicu blagoslovljene vode te po povratku kući posvetili članove obitelji i pro-storije u kojima žive.

Milijun kuna za stradale – Hrvati Luzerna su organizirali dvije vrijedne akcije prikupljanja pomoći stradalima u potresu na Banovini. Nogometaši NK Croatie Luzern su prikupljali materijalne potrepštine i dostavili ih u Petrinju

Izvor i cvijet

Zemlju je zadesila velika suša. Trava je naj-prije požutjela, a onda i potpuno uvenula.

Počelo se sušiti i grmlje i manje drveće. Mje-secima nije palo ni kapi kiše, a i jutra su bila bez rose i ikakva osvježenja. Uginulo je mnoš-tvo malih i velikih životinja. Rijetki su smogli snage umaknuti iz pustinje koja je jednostavno sve gutala. Suša je iz dana u dan postajala sve nesnosnija. Iako je njihovo korjenje seza-lo du-boko u zemlju počelo se sušiti lišće i na onim velikim i jakim stablima. Gotovo svi su izvori i zdenci presušili. Na životu je ostao samo jedan mali cvijet jer mu je obližnji izvor davao po-neku kap vode. Ali i taj izvor je očajavao: «Sve se suši i umire. Što ja mogu učiniti s ove dvije kapi?» U blizini je bilo veliko i jako stablo, čulo je kako se izvor tuži te je prije nego se i ono osušilo reklo: «Od tebe nitko ne traži da nato-piš cijelu pustinju, ako na životu možeš održiš ovaj cvijet ispunio si svoju zadaću.»

Svi smo mi odgovorni za neki cvjetić, ali to za-boravljamo jadajući se zbog svega što ne uspi-jevamo učiniti. Ova korizma i Uskrs nisu zato da promijenimo cijeli svijet, nego samo sebe.

Mateo Jukić, sin Tomislava i Pavice r. Grgić – 28. studenog 2020. u SchenkonuNika Lovrinović, kći Danijea i Maje r. Volić – 28. studenog 2020. u LuzernuTeo Beljan, sin Stipe i Nele r. Krstanović – 16. siječnja 2021. u LuzernuNikole Suvira, kći Branka i Dijane r. Babić – 30. siječnja 2021. u LuzernuPetar Dilberović, sin Maria i Dragice r. Domazetović – 13. veljače 2021. u Luzernu

Zbog nesigurnih epidemioloških mjera nemoguće je dugoročnije planirati misijske aktivnosti, stoga vas pozivamo da redovito pratite misijske internetske portale – web i facebook. Preko njih ćete biti pravodobno informirani. Nadamo se da ćemo najvažnije događaje uspjeti organizirati.

Prva pričest – nedjelja, 9. svibnja 2021.

Krizma – nedjelja, 30. svibnja 2021.

Statistika 2020. Kršteno 30 djecePrvu pričest primilo 20 djeceTečaj za brak završilo 39 mladih U misiji vjenčano 5 parovaUmrle 3 osobeNovčana pomoć siromašnima 31 550 CHF

i Hrvatsku Kostajnici. Uz to su od članova i pri-jatelja prikupili novčani iznos od 20.000 CHF i uručili stradalim obiteljima. HKM Luzern je pokrenula veliku akciju prikupljanja novčanih sredstava. Vjernici su na misijskim portalima bili gotovo svakodnevno informirani o tijeku akcije. Vrijedno je spomenuti angažman dvo-jice vjernika koji su akciju pratili prigodnim letcima na hrvatskom i njemačkom jeziku koje su izrađivali s voditeljem misije. Omogućili su i lakše doniranje putem Twinta i Paypala. Vrijednost ove akcije su prepoznali i pripadni-ci drugih naroda i vjera, kao i švicarske župe i druge crkvene institucije, misijske zajednice drugih nacionalnosti, te sportska i kulturno-umjetnička društva, firme i poduzeća. Vikar biskupije vel. Hans Peter Wasmer je s našom dobrotvornom akcijom upoznao švicarske vjernike. Do 5. veljače 2021. na račun misij-skog humanitarnog fonda je uplaćeno 132.551 CHF. Tako su Hrvati Luzerna prikupili više od milijun kuna. Novac je preko Hrvatskog Cari-tasa uplaćen za 15 potpuno opremljenih kon-tejnerskih modula za četveročlanu obitelj. Uz novčanu pomoć u Misiji se za stradale u po-tresu od 2. do 10. siječnja 2021. godine molila i prigodna devetnica.

Misijska kronika

Hrvatska katolička misijaTerbinerstrasse 51a, 3930 VispTelefon: 079 446 45 21

Misionar: fra Vladimir ErešE-Mail: fra.vlado@gmx.ch vlado@cromission-wallis.ch hkm_lausanne@hotmail.com

■ Raspored misa

■ LAUSANNE: župna crkva St. Redempteur, Av. De Rumine 33, svake 1. i 3. nedjelje u 17 sati■ VISP: Stara župna crkva/Dreikönigskirche, svake 2., 4. i 5. nedjelje u mjesecu u 10 sati■ ZERMATT: katolička župna crkva, svake 2. i 4. nedjelje u 14 sati■ SAAS FEE: katolička župna crkva, (misa po dogovoru)■ FRIBURG: Route de Chantemerle 64,1763 Granges-Paccot, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 10.15 sati■ YVERDON: kat. župna crkva S. Pierre, svake 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 13 sati■ CLARENS: crkva sv. Terezije, 4. nedjelje u 19.15 sati i 2. subote u 19.15 sati■ GENEVE: župna crkva Saint Julien, rue Vi-rginio-Malnati 3, Meyrin, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.15 sati■ SION: Avenue St. Francois 18, 1915 Sion, svake 2. i 4. subote u 17 sati■ NEUCHATEL: kapelica Hopital la Providen-ce, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 16.30 sati ■ COLLOMBEY: kat. župna crkva, Rue des Dents-du-Midi, svake 4. subote u mjesecu u 19 sati■ LEUKERBAD: kapelica Volksheilbad, (misa po dogovoru)

MISIJA LAUSANNE-WALLIS†Antonija Vidić 1948. – 2020.†Ana Gjajić 1952. – 2021.

naši pokojnici

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 1716 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Misijski Kalendar

Misijska kronika

Povratak u Domovinu još jedne mlade obitelji

Bruno Ćapin s obitelji

Termini u uskrsno vrijeme

Visp, Sv. Josip, 19. 3. 2021 sv. Misa u 10 sati Zermatt, 19. 3. 2021. Sv. Misa u 14 sati

Veliki PetakYverdon, u 16 satiFribourg, u 18.30 sati

Velika subota (obredi bdijenja i blagoslov jela)Visp, 3.4. 2021. u 10 sati, samo blagoslov jelaŽeneva, 3.4. 2021. u 16 satiClarens, 3.4. 2021. u 18.15 satiVisp, 3.4. 2021. u 21.30 sati

MISE NA USKRS, 4.4. 2021.Fribourg, u 10.15 satiYverdon, u 13 satiLausanne, u 17 sati

Uskrsni ponedjeljak, 5.4. 2021.Visp, sv. Misa u 10 satiZermatt, sv. Misa i blagoslov jela u 14 sati

Majčin danProslave će biti uz svečanu sv. Misu po svim crkvama. Negdje će biti i prigodnog progra-ma.

Uzašašće, 13.5. 2021.Visp, sv. Misa u 10 satiZermatt, sv. Misa u 14 sati

Tjelovo, 3.6. 2021.Visp, sv. Misa u 10 satiZermatt, sv. misa u 14 sati

Prva sv. Pričest, Lausanne, subota, 5.6. 2021. u 10.30 sati(ili po dogovoru s roditeljima, prema toga trenutka mogućoj situaciji)

Sv. KrizmaNedjelja 7.6. 2020. u 10.30 sati12. sve-misijsko hodočašće u St. Maurice (detaljno ćemo znati pred samu Krizmmu).

Obavijest br. 1 Nova adresa misije - pogledaj u zaglavlju:Kath. Kroatenmission, P. Vladimir EresTerbinerstr. 51a, 3930 Visp

Obavijest br. 2Poštovani i dragi vjernici, ne znam sa sigurno-šću kako će program izgledati u Velikom Tjed-nu. Trenutno nas može biti u crkvi 50 osoba, ali sve se može promijeniti. Staviti ću na papir termine, no sve upute trenutnog redosljeda reći će se u crkvi. Sv. Ispovijed će biti, kao i u božićno vrijeme, u dvoranama, sakristijama ili prigodnim sobama, kako gdje, uz poštivanje razmaka i maske.

Obavijest br. 3Na svemisijskom sastanku dogovorili smo se da ove godine, radi velike opasnosti od co-rona-zaraze, ne idemo na blagoslove obitelji. Želja mnogih vjernika je bila da se ipak ide na blagoslove, zu njihove ustrajne pozive, što sam i poštivao. Na izričiti poziv obavio sam blago-slove u preko polovice obitelji kod kojih sam i do sada išao. Nakon svih blagoslova i posjeta svi smo ostali, a takvi smo i bili, zdravi i veseli.

Obavijest br. 4Ovih dana dobit ćete Pismo od naše nadležne Crkve za novčanu pomoć kako bi naša misija mogla dalje funkcionirati. Molio bih vas da ne nasjedate na ničije priče i tračeve nego da sve-srdno pomognete u uplati tako da opstojimo i da «preživimo» ova vremena, kako bi naša mi-sija mogla dalje živjeti.

Kršteni u Misiji

Vjenčanja

Lukas Pavlović, sin Bojana i Suzane r. Lozančić, 28. studenoga 2020. i VispuToma Maksan, sin Ivana i Aleksandre r. Božović, 5. prosinca 2020. u Vionnazu

BOŽO GUDELJ i KATARINA ANDRIĆBukovica, 28. prosinca 2020.

Nije lako pisati Osmrtnice o osobama koje poznajete i poštivate a odoše prije očekivanja. Bol se iz obite-lji i rodbine prelijeva i na prijatelje kao i na sve nas vjernike. Duša boli i sve-ćenike kada se opraštaju od vjernika koji su ga jako cijenili. Jedna je od takvih

bila i ova vjernica, majka i baka o kojoj pišem koju riječ. Nakon što smo iz-tugovali za Anto-nijom Vidić, koja je preminula prije 25 dana, pokosi nas vijest o našoj Ani. Bila je komplet-na kao vjernica, majka i baka. Sv. Mise slušala, slavila i Mise naručivala i «plaćala» a svakome pomagala koliko god je više mogla. Njezina se ljubav i pažnja jako osjećala u primanju sveće-nika na «blagoslovu obitelji», što je ravno veli-koj svetkovini. Nisi mogao odbiti, nisi mogao ne uzeti i počastiti se jer bi to bila razočaranst i potcjenjivanje njenog gostoprimstva i ljubavi prema blagoslovu i svećeniku. Silna je! U druš-tvu sina Ivice, nevjeste Ružice i dvojice unuka: Nikole i Matea, koji su bili njena posebna lju-bav i radost, osjećala se bogata kršćanska duša, te boravak u njih dugo se pamtio.Rođena je u Bobovcu, u općini Sunja 28. 8. 1952. od oca Mate i majke Jage r. Gućanac. Go-dine odgoja i vrline kršćanskog života bile su odraz i u njenoj kršćanskoj obitelji, po kojoj je živjela cijelog svoga života. S nepunih 20 godi-na udaje se (1971.) za Nikolu Gjajića i sretno žive u rodnom kraju. Bog im podaruje dvoje djece: sina Ivicu i kći Irenu. Nakon sedam (7) godina braka (1978.) dolazi u Švicarsku a malo za njom stiže i muž Nikola. Tu rade u mjestu Zermatt, u podnožju čuvenog Matterhorna, zarađujući svoj svagdanji kruh i podižući svoju djecu. Svoje veliko razočaranje i tugu doživlja-va preranom smrću i gubitkom svoga muža Ni-kole. Ali nastavlja svoj život s ponosom i boli u duši, ali s nadom te molitvom u Boga da odgoji svoju djecu i osigura egzistenciju. Njezin se život u mirovini odvijao između rod-nog kraja i imanja, te Zermatta, gdje joj živi sin s obitelji a kćer u domovini. Neprestano se mo-lila za svoju djecu i unučad. Naručivala nebro-jeno sv. Misa za svoje pokojne, svoju obitelji, mlade i one za koje se nema ili neće tko moliti. Smrt ju je zatekla u rodnom kraju, kod svoje kuće. Bijaše to iznenada i vrlo brzo, od poslje-dica ove današnje bolesti ili virusa. Umire toč-no na Novu godinu, 1. siječnja 2021. godine u bolnici u Karlovcu. Tuga se nadvila nad obitelj i nad vjernike u Zermattu i u rodnoj župi. Po-kopana je 4. siječnja 2021. u Bobovcu.

Dani se odmiču od dana smrti i ukopa naše Ane ali sjećanje, bol u duši i uspomene na nju nikada neće izblijediti. Njezina toplina, usrdna molitva, ljubav prema svojima i svakome živjet će u nama dok i mi živimo. Neka joj je laka zemlja u rodnom kraju, svoje Banovine, koju ovoga momenta potresaju zemljine sile. No neka je Vječna Domovina na Nebesima smjesti na najljepše i najmirnije mjesto u svojim pro-stranstvima. Pokoj vječni darovao joj svemoćni i vječni Bog!

Pomoć potrebitima u Domovini

U ovim ozbiljnim, čudnim i nepoznatim vremenima barem što se tiče sigurnosti

života, mi ipak moramo živjeti. Ljudske potre-be na području pomoći nevoljnima u Hrvat-skoj i Bosni i Hercegovini ne prestaju, nego se i povećavaju. Mi djelujemo u svojim okvirima koliko možemo, nikakve trke niti nadmećanja nego kršćanski vrijedno i ponizno i učinkovito. Nakon poslanog pisma u adventsko vrijeme i poziva za pomoć stiglo je s vaše vjerničke stra-ne 3 650 franaka. Kako je bilo dosta potražnje za pomoć iz domovine podijelili smo do ovog momenta 3 200 franaka: Posavina 800.-; Ivanec 200.-, Zadar 500.-; Hercegovina 300. ; Križevci 200.- i u Čazmu 200. -. Osobe i obitelji zapisane u misijkoj bilježnici od Caritasa. Što je preosta-lo darovati ćemo u daljnjem vremenu. Nakon teškog i razornog potresa u dijelu naše Hrvatske, na Banovini, pristupili smo i mi u sa-kupljanje i darivanje. Naša se misija odazvala, kao i uvijek: pouzdano, dobro i brojno. Hvala svima. Po misijskim zajednicama bilo je ovako: Ženeva 610.- (mnogi su uplatili na račun Cari-tasa i biskupije, kako u ovoj tako i u svakoj mi-sijskoj postaji); Lausanne 550.-; Yverdon 1475.-; Fribourg1410.-; Clarens 1450.-; Collombey 500.-; Sion 610.-; Zermatt 850.- i Visp 1650.-. Naš zajednički misijski doprinos bio je 8 155 franaka. Prilikom fra Vladina boravkanedavno na tim turbulentnim područjima, videći svu bijedu uručili smo nekim obiteljima par daro-va a drugo ostavili za pomoć u kupovini mate-rijala jednoj obitelji koja će svoju kuću morati praviti. Imaju donatore izgradnje ali materijal moraju sami nabaviti. Od novca koji imamo darovat ćemo u njihov materijal. O tome više u idućem broju. Svima vama, dragi moji vjernici, koji ste se nesebično uključili od Boga nagrada a od ljudi velika hvala. Nadamo se da će Bog dragi upraviti životom svih ovih nevoljnih ljudi i obitelji a nama dati u zdravlju i zadovoljstvu.

Nikolinje –skromno i jednostavno

Fribourg. U ovo lijepo pred-blagdansko vri-jeme, koje želimo dočekati spremni radosne duše i tijela bila nam je ove godine ponuđena skromna proslava Nikolinja. Kako nismo mogli u dvorane dati «oduška» tijelu i ugođaju onda smo se zadovoljili u crkvi. Najbolje je bilo u Fribourgu. Naša učiteljica Hrvatske dopunske škole je pripremila skromni program, koji nas je oduševio. Bilo je po onoj staroj: kratko ali slatko. Na sv. Misi bilo je oko 25 djece, što škol-ske što predškolske. Bili smo toliko oduševljeni njihovim recitacijama da smo, iako u crkvi, bili «primorani» uputiti aplauze za krasno doživ-ljen prikaz raznih pojedinosti iz svijeta pje-smica, šaljivih igrokaza na temu Božića i sv. Nikole. Nakon svega, kako se i sv. Nikola boji korone pa je poslao po fra Vladi darove, koje je on podijelio djeci. Bilo je to ne samo u Fribour-gu nego i u nekoliko drugih zajednica. Ali bez prigodnog programa. Ove godine naše, inače bogato programom, Nikolinje bilo je skromno. Nadajmo se, dogodine, boljim vremenima.

Velika tuga prelila je čašu bola u našoj misijskoj za-jednici u Zermattu, kada smo saznali da je od po-sljedica virusa u svojoj do-movini, u rodnoj Posavini, naša dobra i vrijedna maj-ka, supruga i baka krenula na «put k Bogu»: Antoni-

ja Vidić r. Karlović. Dragi Bože, zašto tražiš i sebi uzimaš vrijedne osobe i dobre vjernice: sada nju a za mjesec dana kasnije našu Anu G. Pokosile su nas obje smrti, bol nanijele cijeloj zajednici. Antonija je sa svojim Perom otišla u mirovinu u 10. mjesecu 2009. godine. Otišla je u svoju Posavinu, u svoju G. Dubicu. Punih 11 godina mirovine uživali su njih dvoje u svome rodnom kraju, u svome voljenom zavičaju, na svome imanju i u svome raju. I onda... naišla je ova čudna bolest, pokupila ju je «s nogu» (što se ono kaže) i na krilima anđela otputovala je u Nebo. Antonija se rodila u Gornjoj Dubici (12. 3. 1948.), u obitelji Karlovića, te je svoje djetinj-stvo i mladost provela na rodnom ognjištu, dok je nije upoznao, zavolio i brak s njom sklopio njezin izabranik i mještanin Pero Vidić. Bilo je to 12. 10. 1969. godine. Bog im je u braku po-dario dvije prekrasne kćeri: Ružu i Maru, koja ima svoju obitelj. Dok su oni ostali u rodnom kraju, Pero je išao u Švicarsku (1987.) na se-zonski posao, u Arosu, ali se vraćao kući, da bi dolaskom nesretnoga rata s obitelji morali svi iseliti u Švicarsku, u Zermatt. Bilo je to 1991. godine. U Zermattu su ostali cijelo vrijeme, te 2009. dobivši mirovinu napustili ovu lijepu zemlju i vratili se u najlješi kraj svoga života. Stalno su nam preko natel-poruka poručivali, kako i ona lijepa pjesma kaže: 'Nema raja bez rodnoga kraja'!Njihov život u Švicarskoj, kao i svih nas, bio je: radi i živi. Njezin muž, suprug i dobar vjernik bio je suradnik fra Vladi. Pomagao je gdje god je mogao i kada god je stigao. Antonija je doči-kala i ispraćala svoju djecu i unučad s ljubavlju. Sve je to godinama doživio i osjetio i fra Vlado, puno puta blagoslivljajući obitelji kroz Zermatt u društvu vodiča, njenog muža Pere, a ona ih je dočikala toplim jelom i velikom ljubavlju. Toplinu doma i gostoprimstva pamtit će fra Vlado cijelog života. Zato mi je ova vijest tako teško pala, pa su i suze «činile svoje». I sada je vidim u kutku svoje kuhinje kako nam pravi ona dobra, ukusna i nezaboravna stara jela iz Posavine.

Preminula je prebrzo i prerano: bilo je to 5. pro-sinca 2020. a pokopana tri dana kansije, 8. 12. 2020. u rodnom mjesto svoga rođenja, života i povratka – u Gornjoj Dubici. Vijest se proširila velikom brzinom, praćena velikom tugom, jer bila je na svakom polju života dobra, ponizna i poštovana. Iza nje ostala je velika tuga, vid-ljiva na suprugu Peri i djeci Ruži i Mari, kao i na dragoj unučadi. Neka Ti, poštovana i draga vjernice, Bog bude nagrada za svako dobro dje-lo učinjeno na ovoj zemlji. Pokoj vječni, darovao ti Gospodin Bog!

Stajali smo nedavno pred crkvom u Sionu, veselo čavrljali o svakodnevnim temama a

onda mu se ote radosni osmjeh na licu i veli-ko zadovoljstvo u duši, te uskliknu ponosno: Vraćam se u Hrvatsku! Ostadoh bez teksta i riječi. Nakon dvije evo i treće obitelji koja se odlučuje na ovaj korak. Dok mnogi «bježe» iz Hrvatske oni se vraćaju. Ovaj ponosni imoćanin, koji se rodio u Fran-cuskoj i tamo mladost proveo svoju, rado je s roditeljima, nakon dolaska demokracije i slo-bode u Domovinu odlazio s ocem i majkom, kako bi se «nadisao svježeg hrvatskog zraka». Ljubav prema svome rodu i domu rasla je u njemu zajedno s njim. Oženio je i za svoju suprugu izabrao Ivanu, susjedu i prezimenja-kinju. Rodili su dvoje djece Matea. i Rafaela. Ove godine su bili obojica kandidati za sa-kramente: Mateo za Krizmu a Rafael za Prvu Ispovijed i Pričest. Ali izvanredna ponuda za posao i ljubav prema Hrvatskoj i rodnome

Imotskom bila je toliko jaka da čežnja vuče sve jače i jače. Odluka je pala: idemo!Draga obitelji, bili ste rado i često viđeni vjer-nici u Sionu. Svoju vjernost Bogu i svojoj vjeri gajili ste na redovitoj sv. Misi, sakramentima kao i skromnom životu s puno pažnje i brižno-sti. Svojoj djeci ste usađivali dar ljubavi prema Crkvi i Domovini. Tamo gdje vas život nosi, u prelijepu zemlju Hrvatsku, zemlju ispod juž-nog neba, neka vam bude puna duša osjećaja, kako što se ono kaže: idemo u «raj na zemlji»! Sretno i blagoslovljeno vam bilo!

Hrvatska katolička misijaPostfach 307 7004 Chur

Telefon: 081 641 11 33E-Mail: hkmgr@bluewin.ch

Misionar: fra Vine Ledušić

■ Raspored misa

■ CHUR: Heiligkreuz Kirche, Masanserstra-sse 161, nedjeljom u 17.00 sati (zimi u 16.00).■ BUCHS: Pfrundgutstrasse 5, svake nedjelje u 12.15 sati.■ HEILIGKREUZ/MELS; Staatsstrasse 111, 8888 Heiligkreuz, nedjeljom u 10.00 sati.■ DAVOS: Praviganweg, 12.9.; 10.10.; 14.11.; 12.12. u 19.30 sati.■ ST. MORITZ: Via Maistra 43, 9.9. i 9.12. u 20.00 sati.

Anto Šušak, rođen 9. ožujka 1956. u Kornici kod Bosanskog Šamca, župa Čardak, od rodita-lja Marka i Ljubice Šušak. 1982. dolazi u švicarsku i ostaje tu do svoje smrti

11. siječnja 2021. Preminuo je nakon po-duže neizlječive bolesti u Bad Ragazu gdje je i pokopan 14. siječnja 2021.Ožalosćeni djeca Zdenka, Lidija i Tomas sa svojim obiteljima, rodbina i prijatelji.Pokoj vječni daruj mu gospodine!

Jozo Martino-vić je rođen 11.01.1943. godi-ne u Srnavi (Posa-vina). Bio je peto od šestero djece Ilije i Ivke Mar-tinović. U drugoj

godini života je ostao bez oca Ilije, koji je nestao u ratu 1945. godine.Janja Martinović se rodila 15.09.1951. go-dine u Potočanima (Posavina). Bila je de-steo od jedanaestero djece u obitelji Ante i Luce Grgić. Janja je, također, u ranom djetinjstvu ostala bez oca.

Janja i Jozo odlaze 1970. godine u Švicar-sku u St. Moritz (Engadin) i zapošljavaju se u hotelu Suvretta. Ostaju do kraja života u Engadinu i rade u gastronomiji.Crkveni brak su sklopili 1969. godine a 1970. dobivaju svoje prvo dijete, sina Ili-ju. 1977. godine im se rodio sin Anto koji je, nakon bolesti celebralne paralize, umro 1986. godine. Te iste 1986. godine rodio im se i treći sin Antonio.Janja i Jozo, kao brižni roditelji i odani vjernici, su živjeli za svoju djecu. Ilijin sin i njihov unuk Joshua, kojega su brižno ču-vali i odgajali do njegove četrnaeste godi-ne, im je bio posebna radost.Neka vam Gospodin podari svoj mir.Nedostajati ćete nam puno.Vaši sinovi Antonio (Toni) i Ilija i unuk Joshua. Volimo vas.

Chur, 6.12.2021. - dolazak sv. Nikole u vrijeme COVIDA19

Buchs, 21.12.2020. - sveta misa za nositelje karmelskog škapulara

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 1918 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

MISIJA GRAUBÜNDEN/GONZEN/FL

†Anto Šušak 1956. – 2021.

†Jozo Martinović 1943. – 2020.

†Janja Martinović 1951. – 2021.

naši pokojnici

MALA ZAJEDNICA VELIKOGA SRCA

«Ja u svakom bratu svom vidim lice Tvojei sve patnje ovog svijeta sad su patnje moje.»- pjeva nam Sperantes u svojoj pjesmi «Franjo».

A kad su te patnje među braćom istoga naroda onda nas te patnje još više diraju i u njima ja-snije prepoznajemo Tvoje lice.

Niz snažnih potresa, koji su pogodili našu do-movinu, potresli su i našu malu zajednicu.

Molitvama i bratskom solidarnošću, na čelu s našim misijskim vijećima, smo se uključi-li u pomoć stradalim područjima Petrinje, Siska i Gline. U kratkome roku smo prikupili 27 361.30 CHF. Dvije obitelji smo pomogli izravno sa po 650 CHF, te smo uplatili na račun Hrvatskog Caritasa 12 100 Eura i na račun Hr-vatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Meto-da 12 100 Eura. Hrvatski Caritas nam je prosli-jedio fotografije dva stambena kontejnera koji su financirani od naše pomoći. Svaki kontejner je opremljen za po četiri osobe, sa svim potreb-nim sadržajima.

Vjernici iz naše zajednice, koji su željeli osta-ti anonimni, su također Hrvatskome Caritasu poklonili 90 kreveta s jastucima i posteljinom, a naša misija će sudjelovati u financiranju ma-draca za te krevete.

Sve koji svojim molitvama i materijalnim sredstvima pomažu braću i sestre u nevolji od srca hvala i neka ih nagradi i blagoslovi Gospodin.

VAŽNIJI TERMINI u 2021.

OBREDI VELIKOG PETKA2.4.2021. CHUR, Heiligkreuzkirche u 17.00 sati.

OBREDI VELIKE SUBOTE3.4.2021. CHUR, Heiligkreuzkirche u 23.30 sati.

MAJČIN DAN9.5.2021. BUCHS u 12.15 sati.

TIJELOVO3.6.2021. HEILIGKREUZ/MELS u 19.30 sati.

RODENJE IVANA KRSTITELJA24.6.2021. HEILIGKREUZ/MELS u 19.30 sati.

SV. PETAR I PAVAO29.6.2021. HEILIGKREUZ/MELS u 20.00 sati.

KLANJANJE U BUCHSUČetvrtak, 15.4.2021. u 19.30 sati.Četvrtak, 13.5.2021. u 19.30 sati.Četvrtak, 10.6.2021. u 19.30 sati.

KLANJANJE U CHURUSrijeda, 14.4.2021. u 20.00 sati.Srijeda, 12.5.2021. u 20.00 sati.Srijeda, 9.6.2021. u 20.00 sati.

RASPORED MISA

CHUR: Heiligkreuzkirche, Masanserstra-sse 161, nedjeljom u 16.00 sati (u ljetnom računanju vremena u 17.00 sati).Zbog ograničnja broja okupljenih na mak-simalno 50 osoba uveli smo redovitu misu i subotom u 20.00 sati.

BUCHS: Pfrundgutstrasse 5, svake nedje-lje u 12.15 sati.Zbog ograničnja broja okupljenih na mak-simalno 50 osoba uveli smo redovitu misu i subotom u 17.30 sati.

HEILIGKREUZ/MELS: Staatsstrasse 111, 8888 Heiligkreuz, nedjeljom u 10.00 sati, osim: 23.5.2021. i 26.9.2021.

DAVOS: PraviganwegRedovite svete mise su bile druge subo-te u mjesecu u 20.00 sati. Zbog ograničenja broja okupljenih na maksimalno 50 osoba i uvođenja redovitih svetih misa, subotom

uvečer, u Churu i Buchsu, naše termine smo prebacili na drugi petak u mjese-cu u 20.00 sati. Termini za svete mise su: 9.4.2021.; 7.5.2021.; 18.6.2021.

ST. MORITZ: Via Maistra 43, 8.9.2021. i 8.12.2021. u 20.00 sati.

Povratnik u Domovinu

ustanovu, što ih posebno veseli. Njegujemo su-radnju i druženje s drugim srodnim ustanova-ma, osnovnim i srednjim školama te pojedinim fakultetima i ustanovama, kao i s volonterima iz inozemstva koji nas redovito posjećuju tije-kom ljetnih mjeseci te međusobno održavamo vrlo lijep kontakt i razvijamo zajedništvo bez obzira na različitosti.

Vjerski životKorisnici imaju mogućnost svakodnevno pri-sustvovati euharistijskom slavlju u našoj kape-lici. Također, svakog dana u 14 sati korisnici se zajedno s djelatnicima okupljaju u kapelici na molitvi krunice. Svake subote u Kuću nam do-lazi vjeroučitelj koji s našim korisnicima radi na vjerskom odgoju, a ujedno ih podučava pje-vanju duhovnih pjesama, što ih posebno raduje i veseli.

Kapaciteti i osobljeKapacitet naše kuće je 70 korisnika, od kojih je trideset pokretnih osoba, a 40 potpuno nepo-kretnih osoba, o kojima skrbi 45 zaposlenika: medicinske sestre, njegovateljice, radne terape-utkinje, defektolog, socijalni radnik, fiziotera-peut te drugo pomoćno i tehničko osoblje.Neki od korisnika imaju svoju obitelj koja ih redovito posjećuje i odvozi kući za vikende ili blagdane, no nažalost takvih je vrlo malo, tek desetak. Ostale korisnike nitko ne obilazi niti za njih pita ili ih obitelj kontaktira vrlo rijetko. S obzirom na takve okolnosti, našim smo kori-snicima ujedno i obitelj te važan oslonac i po-drška u životu. Za njih smo uvijek tu, bilo da s nama podijele svoju radost i veselje ili kada trebaju rame za plakanje i savjet. Često možete čuti kako pojedini korisnici naše djelatnice na-zivaju mamama, tetama, sestrama ili bakama.

Pokojna Marica se rodila u obitelji Miletić, 17. travnja 1960. u Stanišiću, u Vojvodi-ni, kamo su njezini roditelji došli iz Kaštela kao kolonisti. O tomu je snimljen i film Veljka Bulajića: «Vlak bez voznog reda». Iščupani iz svoje domaje nisu se mogli

primiti i rasti u Vojvodini, stoga su se vratili u Kaštela kada je Marica imala 4 godine.U Švicarsku je došla 1980. godine, a s Vladimi-rom Mustapićem vjenčala se 1984. Radila je u bolnici kao kuharica i bila je supruga i majka, a s mužem Vladimirom dobila je troje djece: Tinu, Simonu i Antu.Rak je pobijedio njezinu volju i želju za živo-tom. Umrla je u Schaffhausenu na Novu go-dinu, 1. siječnja 2021., a pokopana na groblju Waldfriedhof u Schaffhausenu, 8. siječnja 2021.Iskrena sućut mužu Vladimiru, djeci Tini, Simoni i Anti te rodbini i prijateljima. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Josip SikavicaJedan ljudski život ne može stati u brojke, ali opet se moramo po-služiti brojkama kao okvirom za nošenje portreta života. Josip se rodio u Parčiću kod Siverića, u Hrvatskoj, 1. travnja 1943. Radio je u rudniku kamenog ugljena u Siveriću.

U srpnju 1967. došao je u Švicarsku i radio u poduzeću Georg Fischer sve do odlaska u mi-rovinu, 2008. godine. Vjenčao se s Anom r. Ivić, koja je radila u Njemačkoj, 28. 12. 1969. Nakon vjenčanja nastavili su živjeti u Schaffha-usenu. Imaju kćer jedinicu Elviru, koja se ro-dila u Šibeniku. Ana je otišla u mirovinu 1993. godine, a umrla je 2020. godine i pokopana u Parčiću. Nakon njezine smrti Josip se odlučio vratiti u Hrvatsku, što je i učinio početkom ove godine. Živjet će u Siveriću i u Vodicama, u društvu kćeri Elvire i zeta Ignacija te unučadi i praunučadi.Josip zahvaljuje svima u Misijskoj zajednici na svemu lijepom što je sa svima nama proživio. Poručuje nam da su njegova vrata za sve nas otvorena ako se nađemo u pohodu njegovu kraju. Svi smo dobrodošli! Josipu želimo puno zdravlja i ugodnu starost u društvu njegovih najmilijih u Domovini.

Akcija Adventski vijenci za Nedjelju Caritasa

Prošle godine jedna obitelj nam je dala ideju da pravimo i prodajemo adventske vijence te da novac darujemo za akciju Nedjelja Caritasa u Hrvatskoj i Bosni i

Hercegovini. Ta obitelj je sama napravila vijence, sve troškove nabavke i izrade preuze-li na sebe, a naša je zadaća bila naći kupce. Oni su napravili onoliko vijenaca koliko je trebalo, a radili smo po narudžbi. Prodali smo 45 vijenaca i za Nedjelju Caritasa tako priskrbili 2.500 CHF. Hvala ovoj obitelji na ideji i daru! Hvala također svima koji su uz kupljeni vijenac dodali i svoj dar. Naš sveukupni prilog za Nedjelju Caritasa u Hrvat-skoj i Bosni i Hercegovini iznosi 10.706 CHF. Poslali smo Caritasu Gospićke biskupije i Caritasu župe Kupres po 5.353 CHF. Hvala svima koji su svojim prilozima, svojom molitvom i svojim srcem podržali ovu akciju.

Suradnička večer u Schaffhausenu

Ove godine zbog poznate nam situacije nismo mogli imati druženje misijskih su-radnika, ali zato smo slavili sv. misu zahvalnicu za sve članove naše Misije, pose-

bice za one koji se trude da u Misiji sve bolje funkcionira. Sv. misa bila je u petak, 19. veljače 2021. Molili smo i za utemeljitelja naše Misije, pokojnog fra Antu Perkovića, i za sve naše pokojne.Nakon sv. pričesti svi nazočni dobili su mali skromni dar – od srca za srce i za dušu: krunicu s osobnim imenom. Oni koji nisu bili na sv. misi dobili su krunicu naknadno.To je mali znak priznanja i zahvalnosti za rad i suradnju, a sada s tom krunicom još slađe molimo jedni za druge.

Članovi naše Misije rado sudjeluju u svim akcijama pomoći braći i sestrama u ne-

volji. Tako smo i ovaj put željeli biti ruka koja briše suze te daruje kruh i druge potrepštine za braću i sestre u Hrvatskoj koje je ugrozio sna-žan potres i koji stalno žive u strahu od novih potresa. Mi ne možemo zaustaviti ni spriječiti potrese, ali sigurno možemo biti ruka pomoć-nica onima koje su potresi ugrozili.Nogometni klub Dinamo Schaffhausen djelo-vao je vrlo žurno i učinkovito: organizirao je prikupljanje hrane i higijenskih potrepština, i to je vrlo brzo dostavljeno Caritasu Sisačke biskupije.Članovi i prijatelji Kluba potaknuli su svoje prijatelje da uplaćuju novčana sredstva na ra-čun naše Misije. Lijepo je u ovoj nevolji naše braće i sestara bilo vidjeti nekolicinu imena koji su dali svoje priloge, a nisu članovi naše Misije, ali jesu prijatelji naših članova. Sveukupni prilozi članova naše Misije i prija-telja iznose 26.400 CHF. Novac smo uplatili na račun Caritasa Sisačke biskupije. K tomu valja dodati i dar Župe sv. Ane u Frauenfeldu, koja je na poticaj našeg voditelja Misije uplatila izrav-no Caritasu Sisačke biskupije 2.000 CHF.Hvala svima koji ste, darujući srcem i rukom,

Prilikom mog trodnevnog posjeta ovom kraju i ovim ustanovama na poseban način me se dojmila Kuća sv. Vinka Paulskog.Preporučujem svima da posjete ovu kuću i tu će sigurno vidjeti kako su maleni problemi zdravih ljudi – ma koliko se velikima činili. Oborovo je naselje istočno od Zagreba, blizu naselja Rugvica i blizu autoceste.

popratili svoj dar molitvom kako bi unesreće-ni u ovoj nevolji osjetili da nisu sami i kako bi unatoč nevolji doživjeli radost i snagu da na razvalinama izgrade svoje nove domove. Veliki potresi izazvali su «potrese» i pomake ljubavi i dobročinstva. Hvala vam svima.

Naš dar za područja poharana potresom u Hrvatskoj

Hrvatska katolička misijaKlösterliweg 7, 8500 FrauenfeldNatel: 079 101 42 84E-mail: hkmfrauenfeld@bluewin.chwww.hkm-frauenfeld.chwww.facebook.com/HKMThurgauSchaffhausenMisionar: fra Miljenko Mika Stojić

■ Raspored misa

■ FRAUENFELD: crkva Klösterli, svake nedjelje u 12.00 sati■ SCHAFFHAUSEN: crkva sv. Petra, St. Peter-strasse, svake nedjelje u 17.30 sati■ ARBON: župna crkva sv. Martina, svake 1. i 3. subote u mjesecu u 19.00 sati■ MÜNSTERLINGEN: Klosterkirche, svakenedjelje u 9.30 sati

■ Molitvena večer (krunica, prigoda za sakrament pomirenja, sv. misa i klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu) svakog 1. i 3. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Schaffhausenu, svakog 2. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Kreuzlingenu te svakog 4. četvrtka u mjesecu u 18.30 u Frauenfeldu.

■ Vjeronauk za djecuVjeronauk se održava u sklopu Hrvatske nastave u Kreuzlingenu i Schaffhausenu u dogovoru s učiteljicama.

■ Vjeronauk za prvopričesnikeVjeronauk za prvopričesnike je u dogovoru s njihovim roditeljima. Molimo roditelje da prijave svoju djecu koja su ove školske godine kandidati za Prvu sv. pričest.

MISIJA FRAUENFELD

†Marica Mustapić 1960. – 2021.

naši pokojnici

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 2120 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Misijski Kalendar

Misijska kronika

Pomirenje s Bogom i ljudima – uskrsna ispovijed

Münsterlingen, 17. ožujka 2021. od 18 satiSchaffhausen, 22. ožujka 2021. od 17 satiArbon, 27. ožujka 2021. od 17 do 19 sati Frauenfeld, 29. ožujka 2021. od 18 sati

Bolesnici doma i u bolniciI naši bolesnici trebaju pomirenje s Bogom i ljudima. Javite misionaru kada je netko bole-stan, bilo da je doma ili u bolnici. Posjetit ću bolesnika čim prije budem mogao.

Liturgijska slavlja u Velikom tjednu i na Uskrs

Veliki četvrtak, 1. travnja: sv. misa Večere Gospodnje – Schaffhausen, u 18.30 satiGetsemanska ura – Schaffhausen, od 20.00 do 24.00 sata (po rasporedu)

Veliki petak, 2. travnja: Obredi muke Gos-podnje – Kreuzlingen, u 16 sati – Schaffhausen, u 18.30 i 19.30 satiPOZOR: Veliki petak je neradni dan i zaista je prava šteta ne iskoristiti vrijeme za sudjelova-nje u obredima našega spasenja. Imate prigo-du na dva mjesta: iskoristite to za svoje dobro i za rast u vjeri i ljubavi.

Velika subota, 3. travnjaUskrsno bdijenje – Schaffhausen, u 20 sati

Uskrs, 4. travnjaMünsterlingen, u 9.30; Frauenfeld, u 11.45; Schaffhausen, u 17.00 i 18.15

Uskrsni ponedjeljak, 5. travnjaSchaffhausen, u 17.00 i 18.15Korizmena akcija

Ove godine ne možemo imati korizmene juhe, ali imamo korizmenu akciju. Nije presuši-la naša dobrota, ali nažalost nisu presušile ni potrebe naše braće i sestara u nevolji. Pomogli smo unesrećenima i ugroženima potresima u Hrvatskoj preko Caritasa Sisačke biskupije. Našom korizmenom akcijom želimo pomoći bolesnoj djeci i mladima na području koje je pogođeno potresom. Pomoći ćemo im preko ustanova i udruga koje se brinu o takvoj djeci.Naš misionar s tom je nakanom krajem veljače posjetio ugrožena područja da bi se što bolje upoznao s udrugama i ustanovama koje skrbe o takvoj populaciji.

Pomoći ćemo Caritasovu Domu u Oborovu i Domu za invalide u Komarevu te još nekim udrugama u Sisku, Petrinji, Letovaniću i Glini.Svoje priloge za korizmenu akciju možete upla-titi na naš bankovni račun s naznakom: KORIZMENA AKCIJA.

Naš račun u banci: Kroatische Katholische MissionKloesterliweg 7, 8500 FrauenfeldKonto: 80-500-4 IBAN CH53 0483 5066 1728 9100 0 (Credit Suisse AG)

Caritasov dom Oborovo

Kuća sv. Vinka PaulskogU Kući sv. Vinka Paulskog njegujemo obi-

teljsko ozračje, međusobno zajedništvo, vjerske i duhovne vrijednosti, što se sve pozi-tivno odražava na korisnike kao i na osoblje koje s njima radi. Djelatnost Kuće uključuje pružanje usluga stalnog smještaja, prehrane, njege i brige o zdravlju, medicinske i psihosoci-jalne rehabilitacije, radne terapije, organiziranje kreativnih radionica, osmišljavanje provođenja slobodnog vremena te osposobljavanje za ak-tivnosti svakodnevnog života osoba s višestru-kim tjelesnim i intelektualnim teškoćama.

Misija KućeTemeljni zadatak zaposlenika naše Kuće je da individualnim i grupnim radom omoguće korisnicima usvajanje vještina i navika neop-hodnih za njihov svakodnevni život, kao što su komunikacijske i socijalne vještine te kultur-no-higijenske navike. Nastojimo im također pomoći da usvoje osnovne spoznaje o sebi i svojim mogućnostima, kao i o potrebama ko-risnika s kojima žive.Osnovni cilj Kuće je da zajedničkim radom i aktivnostima pridonosimo podizanju kvalitete života svih naših korisnika i prema mogućno-stima ih uključujemo u život lokalne zajednice. Naša je želja osigurati štićenicima dostojan-stven život koji odgovara suvremenim težnja-ma, odnosno omogućiti im da se osjećaju pot-puno prihvaćenima i uvažavanima u društvu.

Rad s korisnicimaZa svoje korisnike redovito organiziramo lje-tovanja, razne kulturno-zabavne i rekreativne aktivnosti, posjete priredbama, izložbama, koncertima, kazalištu, kino predstavama i sl. Također organiziramo proslave rođendana i prigodnih datuma vezanih uz njihov život ili

MISIJA AARGAUHrvatska katolička misija Bahnhofplatz 1, 5400 Baden, Telefon: 062 822 04 74; Faks: 062 822 57 75Natel: 079 819 87 15E-Mail: niko.leutar@kathaargau.chwww.hkm-aargau.chMisionar: fra Niko LeutarSuradnici: Mario Lovrić i Sanja Nevistić s. Tereza Paluca (orguljašica i vod. zborova)

■ Raspored misa

■ AARAU/ BUCHS: crkva sv. Ivana, Bühl- strasse 8, svake nedjelje u 9.00■ WETTINGEN: crkva sv. Ante, Zentral-strasse 59, svake nedjelje u 12.30 sati, te krunica i sv. misa svakog prvog i trećeg četvrtka u mjesecu u 19.30 u kapeli, a sva-kog četvrtka krunica u 19.30■ MENZIKEN: crkva sv. Ane, Mühlebühl-strasse 5, svake 2. i 4. nedjelje u 16.00 sati.■ ZOFINGEN: crkva Krista Kralja, Mü-hlethalstrasse 15, svake 1. 3. i 5. nedjelje u mjesecu u 16.00■ RHEINFELDEN: crkva sv. Josipa, Her-mann-Keller-Strasse 10, svake 4. subote u mjesecu u 17.45■ BAD ZURZACH: crkva sv. Verene, Haupt- strasse 42, prva subota u mjesecima: veljača, ožujak, svibanj, lipanj, rujan, listopad i studeni - u 18.00 krunica, a u 18.30 sv. misa■ OBERENTFELDEN: crkva sv. Martina, Erlenweg 5, svakog petka krunica u 19.30 sati, a 1. i 3. petka krunica i sv. misa, te sva-kog 1. petka klanjanje Presvetom.

†Petar Bastijančić 1938. – 2021.

†Manda Dujmović 1942. – 2021.

†Vlado Neimarević 1956. – 2021.

naši pokojnici

Vlado je rođen 9. veljače 1956. god. u Gučoj Gori kao treće dijete od rodite-lja Ante i Ivke r. Matković. Odrastao je uz stariju braću Matu i Miroslava i mlađu sestru Jelenu. Osnovnu školu završava u Gučoj

Gori te poslije strukovne škole odlazi u Slove-niju gdje je radio kao građevinac. Godine 1979. kao i većina mladih dolazi na rad kao sezonac u Švicarsku. 1984. god. sklapa kršćanski brak s Ljubom r. Bilješko. U skladnom braku rađaju se dvije kćerke, Ana (1987) i Danijela (1990). Krajem 2019. dijagnosticirana mu je teška bo-lest s kojom se hrabro borio i strpljivo ju pod-nosio. Nažalost, pokušaji raznih terapija nisu dali rezultate. Blago je usnuo u Gospodinu 1. ožujka 2021. u jutarnjim satima. Svetu misu za-dušnicu proslavili smo u Buchsu u nazočnosti obitelji, rodbine i prijatelja. Tijelo je prevezeno u Domovinu gdje je i sahranjen 4. ožujka 2021. godine na Gorici u Gučoj Gori. Obitelj je izgu-bila svoga supruga, oca, a svi mi koji smo ga poznavali i dobrog i dragog čovjeka. Obitelji pokojnoga Vlade iskrena sućut. Počivao u miru Božjem!

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 2322 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Misijska kronika

Misijski Kalendar

Mateo Udovčić, sin Antona i Adele Mrša, (Staffelbach), 5. prosinca 2020. u SuhruPatricija Bičvić, kći Danijela i Anđeline r. Perković, (Klignau), 20. prosinca 2020. u WettingenuIlijana Agatić, kći Mate i Ivane r. Kaurinović, (Reinach), 23. siječnja 2021. u MenzikenuDavid Savić, sin Dražena i Marijele r. Ko-vačević, (Niederlenz), 23. siječnja 2021. u WettingenuHelena Mijatović, kći Markusa i Nataše Trkulj, (Oftringen), 30. siječnja 2021. u ZofingenuHelena Matić, kći Ivice i Marine r. Benić, (Spreitenbach), 13. veljače 2021. u WettingenuMia Zrakić, kći Mišela i Matee r. Vinković, (Schafisheim), 27. veljače 2021. u Wettingenu

Prodaja adventskih vjenaca

Vrijedne i marljive ruke naših žena iz Zo-fingena koje su pokretači ove akcije uz po-

moć drugih žena za Advent 2020. su napravili adventske vijence. Unatoč pandemiji Korona-virusa uspijeli su prodati sve vijence, a zarađe-nih 4725 CHF poslano je na ustanovu Zlatni cekin – Slavonski Brod koja skrbi za osobe sa posebnim potrebama. Hvala njima, a i svima vama što podržavate ovakve akcije.

Nikolinje 2020Zbog pandemije koronavirusa ni sveti Nikola nije mogao doći, ali je poslao darove za naj-manje. Nakon svetih misa djeci su podijeljeni darovi svetog Nikole.

Humanitarna akcija «Djeca za djecu»Svim našim vjernicima, roditeljima i djeci koji su dijeljenjem slastica ili na bilo koji drugi na-čin sudjelovali u humanitarnoj akciji "Djeca za djecu" izražavamo neizmjernu zahvalnost! Akciju su provela djeca uz potporu roditelja. Skupljanjem dobrovoljnih priloga vjernika uputili smo u predbožićnom vremenu pomoć Mala škola - Vareš, kuća sv. Josipa – Hrvatski Leskovac i Majčino selo – Međugorje. novčanu pomoć u vrijednosti 9.500.00 Fr.

Blagoslov obitelji 2021.

Zbog pandemije korona virusa, blagoslov obi-telji 2021. godine bio je organiziran na dosad neuobičajen način. U Misiji smo pripremili i podijelili kuvertu s natpisom «Blagoslov obite-lji 2021.» u kojoj je bila bočica sa svetom vo-dom, naljepnica, svete slike i molitveni obrazac za blagoslov. Podijeljeno je preko 900 kuvera-ta. Zahvaljujem svim suradnicima na pomoći dijeljenja i Vama koji ste na «poseban» način blagoslovili svoj dom. Sve vas dragi Bog blagoslovio!

USKRSNE ISPOVIJEDI

Menziken - srijeda, 10. 3. 2021. od 17.30 sati Buchs - srijeda, 17. 3. 2021. od 17.00 satiWettingen - ponedjeljak, 22.3.2021. od 17.00Zofingen - četvrtak, 25.3.2021. od 17.30 satiRheinfelden - subota, 27.3.2021. od 17.45 sati

Sv. mise i obredi u Velikom tjednu i na Uskrs

CVJETNICA – 28. 3. 2021.Buchs, u 9.00 satiWettingen, u 12.30 i 13.15 satiZofingen, u 16.00 sati

VELIKI ČETVRTAK – 1. 4. 2021.Zofingen, u 20.30 sati

VELIKI PETAK – 2. 4. 2021.Wettingen–Klosterkirche, u 14.00 satiBuchs, u 17.30 sati

VELIKA SUBOTA – 3. 4. 2021.Oberentfelden, u 22.30 sati

USKRS – 4. 4. 2021.Buchs, u 8.00 satiWettingen, u 12.30 i 13.30 satiZofingen, u 16.00 sati

Blagoslov jela je na svim misama na Veliku subotu i na Uskrs!

Važniji termini u 2021.

Prva sveta pričestPrva sveta pričest bit će u našoj Misiji u subo-tu 22. svibnja 2021. u crkvi svetog Petra i Pa-vla u Aarau. U ponedjeljak, 17. svibnja 2021. u 18.00 sati u navedenoj crkvi imat će prvo-pričesnici i njihovi roditelji Svetu ispovijed i probu za Svetu pričest.

Sveta krizmaSveta krizma bit će 5. lipnja 2021. godine u crkvi svetog Ante u Wettingenu u 11.00 sati.

Priprema za brakZbog mjera koje su na snazi prisiljeni smo odgoditi tečaj priprema za brak koji se trebao održati od 1. do 3. ožujka 2021. Novi termin je od 12. do 14. travnja 2021. Tečaj će se odr-žati - ako ne budemo u mogućnosti fizički, onda online.

Hodočašće u LeuggernU četvrtak, 6. svibnja 2021. hodočastit ćemo Gospi u Leuggern. Molit ćemo krunicu i sla-viti svetu misu u 19.30 sati. Dobro došli!

Majčin danU nedjelju, 9. svibnja 2021. na svim misama proslavit ćemo Majčin dan. Ujedno ćemo se pomoliti za sve majke.

Hodočašće u Svetu ZemljuHodočašće u Svetu Zemlju predviđeno je u vrijeme od 5. listopada do 12. listopada 2021. godine. Broj hodočasnika je ograničen.

Misijska statistika za 2020.

Kršteno 44 djece Prvu pričest primilo 17 djeceTečaj za brak završilo 14 parovaVjenčano 3 paraUmrlo 7 osobaNovčana pomoć podijeljena u iznosu od 46 106 CHF

†Josip Ćulumović 1935. – 2020.

Josip je rođen 14. listopada 1935., kao drugi sin od pokojnih roditelja Marte i Pave u Bukovcu kod Perušića (Lika). Nakon završetka osnovne škole u Perušiću, započeo je zanat kao tokar u Zagrebu koji je uspješno završio. Potom se za-pošljava u firmi «Marko Orešković» u Ličkom Osiku. Godine 1958. sklopio je kršćanski brak sa Anom r. Hećimović, koja potječe iz istoga mjesta. Bog im je u braku podario dvoje djece, sina Ivana i kćer Karolinu. Sin im je podario unuka Ivana, a unuk praunuku Cataleyu. U Švicarsku je došao davne 1967. godine, gdje se zaposlio kao tokar u BBC Baden, i tu je ostao cijelo vrijeme sve do mirovine. Godine 1968. dolazi za njim supruga Ana, a godine 1970. slijede djeca. Obitelj mu je značila sve, kao i mnogobrojna rodbina u Hrvatskoj i u Kanadi, gdje mu je stariji brat sa obitelji nastanjen. Jako je volio svoju rodnu Liku i svoj zavičaj. Bila mu je velika želja, jos jednom za života otići u svoj rodni kraj. Nažalost došla je naposljetku teška i duga bolest. Puno je puta bio hospitaliziran, sa nadom da će biti bolje i da će se oporaviti. Pre-minuo je 16. prosinca 2020. godine u starač-kom domu St. Bernhard u Wettingenu u kojem je proveo samo nekoliko dana. Sahranjen je na groblju u Wettingenu 22. prosinca 2020. Nje-govi najdraži pamtit će ga po njegovim dobrim djelima i ostat će vječno u njihovim srcima. Obitelji iskrena sućut. Počivao u miru Božjem!

Kršteni u Misiji

Manda je rođena 29. svib-nja 1942. godine od oca Ante Lovrinovića i majke Ljubice r. Dovođa u Vlaj-sovićima, župa Potkraj. Odrastala je s obitelji u svom rodnom kraju. Brak je sklopila 1967. godine s Ivom Dujmovićem u Do-

njim Korićanima. Bog im je u braku podario sina Antu (1969) i kćerku Snježanu (1969). Ivo je kao sezonac došao u Švicarsku 1982. godine da bi ga Manda slijedila i 1986. došla za njim. Djeca dolaze 1987. godine. U Švicarskoj teče život svojim uobičajenim tijekom. Manda obo-lijeva 1992. godine te strpljivo, pouzdavajući se u Boga i crpeći snagu od Njega, podnosi svoj težak križ. Naposljetku, opremljena svetim sa-kramentima svoju dušu predaje Bogu 20. ve-ljače 2021. u bolnici u Badenu. Sahranjena je u Stenjevcu (Zagreb) 25. veljače 2021. Obitelji pokojne Mande iskrena sućut. Počivala u miru Božjem!

Petar se rodio na Rabu 1938. godine. Tu je odra-stao. Imao je teško djetinj-stvo. Borba i želja za bo-ljim životom dovela ga je najprije u Austriju gdje je radio i gdje je 1969. godi-ne upoznao i svoju buduću suprugu Ivanu. Iste godine

dolaze u Švicarsku. Rađaju se i djeca. Prvo se rađa sin Marin 1972. godine. Poslije sedam go-dina rađa se i kći Suzi 1979. To su i za njega bile godine sreće i radosti. Volio je svoju djecu svim srcem i dušom. No, poslije su došli problemi. Rješavao ih je kako je znao i umio. Redovito je dolazio u crkvu svetog Ante u Wettingenu. U studenom 2020. se razbolio da bi u siječnju 2021. godine predao svoju dušu Bogu. Svetu misu zadušnicu slavili smo u Wettingenu 20. siječnja 2021. godine. Obitelji iskrena sućut. Počivao u miru Božjem!

Krštenje Gospodinovo – Blagoslov djeceU nedjelju, 10. siječnja 2021. godine na sv. mi-sama u Buchsu, Wettingenu i Menzikenu pro-slavili smo svetkovinu Krštenja Gospodinova. Zahvalili smo Gospodinu za sve darove koje primamo, a posebno za dar života i krštenja.Na kraju svete mise u svim mjestima je uprili-čen blagoslov za svu djecu.

Pomoć u potresu razorenoj Petrinji, Glini, Sisku i okolici

Na poziv Hrvatskog Caritasa kao Misija odazvali smo se pozivu i skupljali nov-

čanu pomoć za nastradale u strašnom potresu koji je zahvatio Petrinju, Glinu, Sisak i okolicu. Poziv za pomoć smo uputili i svim švicarskim župama u kantonu Aargau. I oni su se odazvali i pokazali velikodušnost.

Skupljeno: 47.056 CHFOd članova Misije – 32.002 CHFOd švicarskih župa – 15.054 CHF

Sav skupljeni novac smo proslijedili na Hrvat-ski Caritas. Caritas je za najugroženije nabavio 200 modula stambenog prostora da bi ljudi tu mogli živjeti i ostati na svojim ognjištima dok im se ne naprave nove kuće. Treba napomenuti da je i Landeskirche Aargau direktno uplatila na račun Hrvatskog Caritasa 5000 CHF. Hvala svima!

Blagoslov djece na misi u crkvi Sv. Ante u Wettingenu.

Misijska kronika

25. obljetnica braka

Hrvatska katolička misijaLandhausstrasse 15, 6340 BaarTelefon: +41 767 71 43Fax: +41 41 767 71 44E-Mail: hkm@zg.kath.chMisionar: fra Slavko AntunovićLanggasse 18, 6340 BaarTelefon: +41 41 763 11 86Natel: +41 79 939 13 93 E-Mail: slavko.antun@gmail.comSuradnica: s. Zdenka ĆavarUredno vrijeme: utorkom i petkom od10.00 do 12.00 i od 15.00 do 17.00 sati. Ostalim danima prema dogovoru.

■ Raspored misa

■ ZUG: Pfarrkirche - Gut Hirt, Baarerstr. 62, svake nedjelje u 11.00 i 12.00 sati, a zadnje nedjelje u mjesecu u 10.45 i 11.30 sati.■ ALTDORF: kapelica sv. Josipa, Missionshaus, St. Josefs-Weg 15, svake 1. i 3. nedjelje u mje-secu u 17.00 sati.■ PFÄFFIKON: Pfarrkirche, Mühlematte 3, svake 2. i 4. nedjelje u mjesecu u 14.30 sati.■ SCHWYZ: Kapuzinerkirche, Herrengasse 33, svake 2. i 4. subote u mjesecu u 17.00 sati. ■ EINSIEDELN: svake 1. subote u mjesecu u 18.00 sati.

MISIJA ZUG

†Marija Lovrinović 1950. – 2020.

†Niko Lovrinović 1945. – 2020.

naši pokojnici

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 2524 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Misijski Kalendar

Pobožnost križnog puta kroz korizmeno vrijemeZug, petkom u 20.15 sati u crkvi Gut HirtSchwyz, Pfäffikon i Altdorf, subotom ili ne-djeljom kad je sveta misa, pola sata prije mise je Križni put.

Uskrsna ispovijedOrganizirana uskrsna ispovijed s više sveće-nika bit će u Zugu u crkvi Gut Hirt 18. ožujka 2021. s početkom u 18.00 sati za cijelu misiju.

VELIKI TJEDAN – RASPORED SVETIH MISA I OBREDAVeliki četvrtakZug (Gut Hirt) – u crkvi u 18.30 sati. Sv. misa Večere Gospodnje, poslije toga klanjanje i molitva pred Presvetim Oltarskim Sakra-mentom. S Velikim četvrtkom završavamo vrijeme korizme i ulazimo u Sveto Trodnevlje u najveće i najsvetije dane pred najveći blag-dan Uskrsa.

Veliki petakZug (Gut Hirt) u 17.30 sati. Obredi Velikog petka, dana Kristove muke su: služba riječi, sveopća molitva, otkrivanje i klanjanje kri-žu i pričesti. Taj dan se ne slavi euharistijska služba, sv. misa, nego je to proslava Kristo-ve muke, smrti i uskrsnuća kao što činimo u svakoj svetoj misi.

Velika subotaBrunnen (St. Theresienkirche) u 17.00 sati sv. misa i blagoslov jela.Lachen (Riedkapelle) u 19.30 sati obredi Ve-like subote, sv. misa i blagoslov jela.Baar (St. Martin) u 23.00 sata obredi Velike subote, sv. misa i blagoslov jela.

USKRSZug (Gut Hirt) u 11.00 i 12.00 sati Altdorf u 17.00 sati

Prva sveta pričest

Prva sveta pričest je 18. travnja 2021. u Zugu (Gut Hirt) u 11.00 sati.

Sveta KrizmaSveta Krizma je 29. svibnja 2021. u crkvi St. Thomas Inwil/Baar u 17.00 sati

I ovaj put napomena da su svi termini i pro-grami navedeni u ovom broju podložni pro-mjenama ako to budu zahtjevale okolnosti u kojima se možemo naći.

Marija Lovrinović rođena 5.9.1950, a Niko Lovrinović 29.3.1945. u Maloj Bukovici kod Travnika.Svoje djetinstvo i dio mladosti Niko pro-vodi u rodnoj Bosni ali u potrazi za boljim životom odlazi 1977. godine u Švicarsku gdje ostaje do svoje zaslužene mirovine. Godine 1991. pridružuju mu se i supruga Marija sa kćerkama Antonijom, Renatom, Anitom i Gordanom gdje su živjeli u sret-nom i skladnom obiteljskom ozračju. Niko i Marija se vraćaju 2010. godine u domovinu Hrvatsku, a i u svoju srednju Bosnu. Živjeli su sretno sve do kobnoga dana kada su se zarazili od korone virusa i svoj život završavaju kao Romeo i Julija. Marija umire 28.10.2020. a samo 8 dana poslije 6.11.2020. umire i Niko. Pokopani su na groblju Prahulje općina Travnik a za sobom ostavljaju veliku tugu i prazninu kod svojih najmilijih a i puno šire. Kćeri, zetovi i unučad pamtit će ih kroz cijeli život kao najbolje i sretne roditelje, djeda, baku punca i punicu.Dragi tata draga mama, hvala vam na sve-mu što ste učinili za nas, a sada svaki dan sve više i više osjećamo kako nam nedo-stajete. Čuvajte i tamo - vjerujemo na vrlo lijepom mjestu - jedno drugo, a mi ćemo vas čuvati u svojim srcima do kraja našega života. Volimo vas neizmjerno. Počivajte u Miru Božjem.

Uskrsna čestitkaČovjek se boji križa i patnje ne samo radi toga što je to teško podnositi i nositi, nego i zato što ne vidi vrijednost i smisao takva života. Krist je poslušno, prihvaćajući svoj križ i patnju, došao do cilja koji nitko prije njega nije dosegnuo — do uskrsnuća i konačne pobjede života. Slijedeći njega i mi ćemo prepoznati vrijednost i smisao svakog našeg križa i naše patnje i u njemu pronaći svijetli put prema pobjedi života u našem uskrsnuću. U ovo vrijeme cijeli svijet, a naš narod posebno osjeća težinu svoga život-nog križa i puta. Neka zora Kristova uskrsnuća svojim zrakama osvijetli patnje i križeve svakog vjernika i svega našeg vjerničkog naroda i cijeloga svijeta. Čestit Uskrs i radosne vazmene blagdane!

Snježana i Robert PerkovićSnježana i Robert Perković obnovili su bračna obećanja 10. listopada 2020. godi-ne u Kapucinskoj crkvi u Schwyzu za vri-jeme euharistijskog slavlja te proslavili 25 godina braka.Snježana r. Andrić rođena 1. travnja 1976. godine u mjestu Ričice nedaleko od Trav-nika, i Robert je rođen 1. lipnja 1976. go-dine u Beču. Upoznali su se u Ibachu 1993. godine. Vjenčali su se 7. listopada 1995. godine u Kapucinskoj crkvi gdje su i ob-novili bračna obećanja nakon 25 godina.U skladnom kršćanskom braku Bog im je podario dva sina i kćer. Marko, Dario i Sara ponosno su stajali uz svoje rodite-lje prilikom potvrđivanja njihove ljubavi i vjere pred Bogom.

Naša misijska hodočašća u Svetu ZemljuBilo ih je 7. Zadnje je bilo u svibnju 2019. godine. Mnogi iz misije s velikom željom i čežnjom čekaju 8. i nadaju se da će ove neprilike proći i da će se ponovno naći tamo na svetim mjestima Isusove domovine i žarko Bogu zahvaljivati za sve što su preživjeli.Pogledajte nekoliko slika sa zadnjeg hodočašća koje će nas podsje-titi na ta lijepa i nezaboravna putovanja i hodočašća.

Pomoć stradalima u potresu

Nakon razornog potresa magnitude 6,2 po Richteru 29. prosinca 2020.

godine u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim mjestima, vjerujemo da nije bilo pojedin-ca ni zajednice u Hrvatskoj i u svijetu gdje god žive Hrvati a da se nisu upitali kako i na koji način pomoći ljudima koji po dru-gi puta stradavaju i ostaju bez krova nad glavom. Svjedočili smo i još uvijek svje-dočimo veliku solidarnost hrvatskih ljudi. Pomoć je stizala i stiže sa svih strana. Hrvatski Caritas pokrenuo je gradnju stambenih modula-kućica za privremeni smještaj onima koji su ostali bez doma ili su im kuće razorene da se u njima ne može boraviti, a takvih je mnogo. I nama se u misiji učinilo da bi bilo najkorisnije sudjelovati u financiranju tog projekta. Skupili smo i poslali novčana sredstva za 5 stambenih modula-kućica u iznosu od 41.360 CHF. Važno je spomenuti dvije najviše pojedinačne novčane donacije, iako oni ne žele da se to spominje. Jedna je u iznosu 7.800 CHF koliko inače košta jedna stambena kućica za 4-članu obitelj i druga je u iznosu od 6.500 CHF. Te dvije obitelji su darovali skoro koliko svi ostali, pa im i ovim putem svi skupa iz misije za-hvaljujemo.U korizmi nastavljamo prikupljanje nov-čanih sredstava za stradala područja. To ćemo činiti na isti način kao i do sada: na svetim misama ili uzeti uplatnicu i uplatiti svoj prilog preko banke.

Vjeronauk za prvopričesnike i krizmanike

Hvala svim roditeljima koji su prijavili djecu za Prvu sv. Pričest i sv. Krizmu

– koji se imaju održati ove godine – ako nam to prilike dopuste. Ovim putem po-zivam roditelje i prvopričesnika i krizma-nika na sastanak u prostorijama Misijskog vijeća, zapravo našeg hrvatskog Kluba – u mjestu Luserte – čim to prilike dopuste.

Dogovorit ćemo detalje koji su neophod-ni da se djeca upoznaju sa tajnama vjere – prikladno njihovoj dobi – u duhu hrvat-ske, odnosno bosansko hercegovačke tra-dicije i pobožnosti.

Bračni tečajevi – priprava za brak

Ove godine prijavila su se četiri para zaručnika. Prema nalogu Crkve oni

koji žele primiti sakrament sv. Ženidbe trebaju primiti pouku – tj. znati što to sakramenat svete kršćanske Ženidbe ra-zlikuje od ateističkih, agnostičkih i inih ženidaba. Ukratko – zašto kršćani ne traže pozornicu za fotografiranje unutar pre-krasnih crkvenih prostora – nego zapra-vo traže kršćanski ustanovljen brak. Brak ustanovljen na nauku Isusa Krista, čuvan u tradiciji Crkve i nadasve blagoslovljen od Boga.Hvala našim mladima koji odvažno traže upravo takav brak.

U kasne sate 19. dana mjeseca siječnja 2021. godine posjetio sam gospođu Jelu u sta-račkom domu u Giu-biascu. Brigom njene obitelji i susretljivo-šću osobe koja radi u

staračkom domu – podijelio sam svete sakramente. Nakon sat vremena Jela je preselila u neki drugi svijet – mi vjerujemo dobrom Stvoritelju.

Jela Martinović, djevojačkim prezime-nom Zekić, rođena je 4. srpnja 1933. godine u mjestu Potočani, općina Od-žak, Posavina, BiH. Njezin muž, po-kojni Ivo Martinović, također je bio iz Posavine, selo Srnava, općina Odžak. U braku su rodili troje djece, kćerke Ivanku i Ružicu, te sina Andriju. Po-četkom 90-tih prošlog stoljeća, kada se oblak rata raširio nad BiH, osobito nad Posavinom, Jela je došla u Ticino, CH, k svom sinu Andriji. Tu će ostati sve do svoje smrti, 19.01.2021. godine. Doživjela je životnu dob od 88 godina. Bila je osvjedočeni vjernik. U molitvi i sakramentima tražila je životnu utjehu. I kada, zbog dobi i bolesti, nije mogla u crkvu, željela je da joj svećenik donese utjehu sakramenata. Doživjela je vi-djeti i svoje unuke. U krugu svoje ožalošćene obitelji, rodbine i prijatelja 21.01.2021. godi-ne upriličena je sv. Misa – kojom smo pobožno ispratili zemne ostatke drage pokojnice u njezin voljeni rodni kraj. Pokopana je u Posavini, na mjesnom groblju Srnava.

Obitelj pokojne Jele Martinović zahva-ljuje svojoj rodbini i prijateljima koji su u svakom trenutku bili spremni po-moći i svojim prisustvom odali počast dragoj pokojnici. Neka joj Gospodin podari vječni mir i pokoj.

Međugorje - Etno selo, oaza u srcu hercegovačkog krša

Ako ovogodišnje prilike budu dopuštale, te se mnogi odluče za ho-dočašća, evo jedne preporuke: Ako idete u Međugorje, svakako

posjetite Etno selo, na samom ulazu u Međugorje (ako dolazite od pravca Dalmacija – Ljubuški). Tek na par kilometara od glasovitog sela Međugorje, ispovjedaonice svijeta, u tvrdom hercegovačkom kršu i kamenu smjestilo se, zapravo iskopano je i uređeno ovo pitomo se-oce spremno primiti svakog dobronamjernika, hodočasnika. U duhu i hercegovačkoj tradiciji kuće su urađene od kamena i drveta, staze za šetnju, domaće životinje, miran ambijent donose čovjeku i duhovnu i tjelesnu okrepu.

Vrijedno je spomenuti i osoblje – spremno uvijek učiniti uslugu te svo-jom ljubaznošću priskočiti u svakoj potrebi. Bilo da putujete sami ili s obitelji – ovo je mjesto koje će vam pružiti vrlo pristojno sklonište i odmor. Svakako, ako vam prilike dopuštaju – u vrijeme odmora i hodočašća posjetite ovu duhovnu oazu u srcu Hercegovine, tik do Međugorja.

Hrvatska katolička misijaAl Mai 18, 6528 CamorinoTelefon: 091 840 23 06Mobilni: 079 203 92 40E-Mail: hkmticino@gmail.comwww.hkm-ticino.ch

Misionar: fra Slaven Mijatović

■ Raspored misa

■ ASCONA: crkva u Collegio Papio, svake nedjelje u 9.30 sati■ BIASCA: Chiesa parrocchiale, svake nedjelje u 11.30 sati■ GIUBIASCO: Chiesa san Giobbe, svake nedjelje u 13.00 i svakog I. petka u 19.00 sati■ LOCARNO: Chiesa Nuova, via Cittadella 17, svakog četvrtka u 19.00 sati■ LUGANO: S. Lucia, Massagno, svake subo-te u 19.00 sati

MISIJA TICINO

† Jela Martinović 1933. – 2021.

naši pokojnici

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 2726 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

ISPOVIJEDI ZA USKRS 2021.

Ako nam okolnosti i pravila budu dopu-stili okupljanja u sveta uskrsna vremena – poštujući sve mjere uzrokovane pande-mijom – pristupit ćemo k Velikoj sv. ispo-vijedi po ovom rasporedu:

AsconaUTORAK, 23.3.2021. u 18 sati

Lugano - MassagnoSRIJEDA, 24.3.2021. u 18 sati

LocarnoČETVRTAK, 25.3.2021. u 18 sati

GiubiascoPETAK, 26.3.2021. u 18 sati

LuganoSUBOTA, 27.3.2021. u 18 sati NEDJELJA, 28.3.2021.Ascona, u 8.30, a u svim ostalim mjestima sv. Ispovijed prije Mise.

RASPORED SV. MISA I LITURGIJSKIH OKUPLJANJA – USKRS 2021.

Veliki četvrtak 1. travnja 2021. sv. Misa u Asconi u 19 sati

Veliki petak – Petak Muke Gospodnje 2. travnja 2021. Obredi Velikog Petka Giubiasco, u 18 sati Massagno, u 20 sati

Velika Subota – Vazmeno bdijenje3. travnja 2021.Ascona, sv. Misa u 19 satiLugano, sv. Misa u crkvi sv. Antuna u 23 sata

Uskrs, 4. travnja 2021. Sv. Mise – na svim mjestima prema nedjeljnom rasporedu.

USKRS Egzistencijalna sveta Tajna, OTAJSTVO

Svake godine Crkva se prisjeća najvećeg događaja u svojoj povijesti. Ako Krist

nije uskrsnuo uzaludna je naša vjera – reći će sv. Pavao. Uskrs je temeljni događaj – ugaoni i zaglavni kamen naše vjere. Nema li Uskrsa – nema ni vjere … Zapravo – nema li Uskrsa – sve gubi svoj smisao. Uskrs nije utemeljen na znanosti! Uskrs je utemeljen na svjedocima. A SVJEDOCI su prenijeli svoje iskustvo drugima – da vjeruju ili ne vjeruju. Dakle, Uskrs nije utemeljen na ljudskoj znanosti nego na vjeri – i svjedocima. Najteža pitanja koja svaki čovjek postavlja u svom životu – najteža egzistencijalna pi-tanja, životna pitanja – ne mogu naći od-govor u znanosti: zanimljivo, takva pitanja nalaze odgovor u vjeri. U Uskrsu. Najve-ća tajna darovana ovom svijetu jest tajna, otajstvo Uskrsa. Možda je zato najveća, najljepša liturgi-ja – zapravo, liturgija Uskrsa. Vazmeno trodnevlje. Crkva je sačuvala najbitnije, najveće i najljepše za ove dane. I u svojoj svetoj tradiciji brižljivo, vrlo brižljivo, pa i ljubomorno čuva liturgiju sv. Trodnevlja. Veliki Četvrtak, Petak i Subota. Potrebno je u tim danima samo jedno: pobožno, po-nizno ali i hrabro stajati uz Isusa, Mesiju, proroka iz Nazareta. Sve drugo će se već nadodati…

Poštovani čitatelju ovih redaka, dragi prijatelju, znani i neznani, poštovani vjernici, Hrvati, i svi ljudi dobre bolje: hrabri za istinu, ljubitelji evanđeoske pravednosti, svjedoci božanski djelo-tvorne ljubavi – od zajednice vjernika iz Ticina, koji Boga slave na svom materi-njem, hrvatskom jeziku: sretan vam i blagoslovljen USKRS.Pobjeda dobra nad zlim, pobjeda života nad smrti.

350. OBLJETNICA

PETAR ZRINSKI I FRAN KRSTO

FRANKOPANPovodom 360. obljetnice potpunog

uništenja ove dvije vodeće hrvatske obi-telji, «Hrvatsko kazalište u Švicarskoj» (djeluje u HKM SO od 2000.) priprema

glazbeno-dramski film «BEČKA URO-TA». Odjeću iz toga vremena dobili

smo posredstvom veleposlanstva RH u Bernu, a dobrotom Hrvatskog narodnog

kazališta u Zagrebu. Time želimo dati svoj prilog oživljavanju sjećanja na ove

hrvatske velikane. Jer, važno je ne umri-jeti uskogrudan i neuk, nego biti riječju

i djelom ponosni na značajna imena i vrijednosti svoje narodne baštine! Ne budimo vjernici koji ta svoja narodna

bogatstva prešućuju i ne prenose na one ispred nas! Takvi izdaju svoje korijene i

svoju vjeru te budu stisnuti nezahvalnici za darove koje nam je Bog kao narodu

dao. Ta «i Krist je plakao nad svojim gradom…»!

Usprkos velikoj pobjedi nad turskom voj-skom kod Sv. Gottharda, car Leopold s

Turcima je potpisao teško objašnjiv mir, prema kojemu su poraženi Turci mogli zadržati sve teritorije koje su imali i prije rata. Posebice one na području Hrvatske, jer se car bojao da Hr-vatska ne ojača i ne osamostali se! Gotovo sve što je na bojnom polju bilo osvojeno, na papiru

je vraćeno Turcima. Bio je to povod da hrvat-ski i ugarski velikaši počnu pripremati pobunu protiv Bečkoga dvora. Bili su to hrvatski ban Nikola Zrinski, ugarski palatin Franjo We-sséleny i ostrogonski nadbiskup Đuro Lippay. Stvorili su savez za oslobođenje ispod austrij-ske vlasti. Preko nekog izdajice nešto se o tome načulo u Beču i ubrzo ban Nikola pogiba u lovu pod nikada razjašnjenim okolnostima. Na Nikolino mjesto stupa njegov brat Petar sa svo-jom suprugom Anom Katarinom, a pridružuje im se Katarinin brat Fran Krsto Frankopan i njegova supruga Julia makar je bila Talijan-ka. Svi su bili intelektualci, političari, ratnici i književnici. U njima uskrsava stara misao roda Šubića za narodnom samostalnošću i oslobo-đenjem od habsburško-germanskog apsolutiz-ma. Zrinski spadaju u najstarije i najmoćnije rodove u Hrvatskoj u 13.i 14. st. Oni su grana plemićke obitelji Bribirskih, zvanih Šubići, a ime su stekli po gradu Zrinu. Bili su gospodari najvećeg dijela Hrvatskog kraljevstva, uključu-jući Dalmaciju, Bosnu, Neretvansku kneževinu i Hum, tj. današnju Hercegovinu. Frankopani se spominju kao Krčki kneževi već početkom 12.st. Hrvatski ban Nikola Frankopan IV. s kra-ja 14.st. toliko je bio moćan, da je čak hrvatsko-ugarski kralj Sigismund od njega posuđivao novac za potrebe kraljevstva. Kako su Franko-pani uspješno zaustavljali Turke da ne prođu dalje u Europu, preko njih se u 16.st. vezuje spominjanje Hrvatske kao «predziđa kršćan-stva» - antemurale christianitatis... Grofica Ana Katarina rođena je u Bosiljevu. Za četiri godine starijeg Petra Zrinskog udaje se sa 16 godina i žive u Ozlju. Imali su sina i tri kćeri. Katari-na je bila prava ljepotica, književnica i duboko religiozna osoba, a pomagala je umjetnike i si-rotinju. Nju se ubraja u najobrazovanije žene toga doba u Europi, a spominje se kao najveće žensko ime hrvatske književnosti 17. stoljeća.

Znajući da sami ne mogu protiv austrijske voj-ske, urotnici su za svoj plan tražili pomoć po europskim dvorovima. Kad su vidjeli da im pomoć niotkud ne dolazi, odustali su od voj-nog plana i ponuditi Beču dogovor. Car je pri-stao na pomirbu, ali je zatražio da dođu u Beč i osobno zatraže oprost. Vjerujući da se carska riječ ne poriče, u proljeće 1670. Zrinski i Fran-kopan odlaze u Beč…. U Beču ih je dočekala podla careva prijevara. Car Leopold ih je od-mah dao uhititi i osuditi na smrt. Petar Zrinski i dvadeset-osmogodišnji Fran Krsto Franko-pan pogubljeni su 30. travnja 1671. u 10.00 sati u Wiener Neustadt-u na opće zgražanje čitave Europe.

Posljedice su bile strašne za cijeli narod, jer su pohlepnici iz Beča potpuno opljačkali i uništili te dvije najjače vladarske obitelji u Hrvatskoj. Među čuđenjima na svim stranama, mletački je poslanik zapisao i ovo: «Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili ba-nova dade njegov rod u Hrvatskoj».Više kroničara ističe, da su upravo ti habsbur-ški zločini nad hrvatskim plemstvom i naro-dom donijeli prokletstvo Austriji, koja je 1918.spala na «bečki okrug», a njihova vladajuća di-nastija nestala… Kakva je to bila strahovlada austrijskih careva u Hrvatskoj pokazuje i činjenica, da se ni na-kon stotinu i pedeset godina imena Zrinskog i Frankopana nisu smjela spominjati. Austrijske vlasti tek su nakon 248 godina dozvolile, da se posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Wiener-Neustadt-a prenesu u Hrvatsku. Pokopani su u zagrebačkoj katedrali na samu godišnjicu smrti 1919. Ispod njihovih poprsja stoje riječi koje je napisao mladi Fran Krsto Frankopan: Navik on živi ki zgine pošteno!

Ana Jelinić, kći Petra i Kristine r. Pendić, 27. prosinca 2020. u SolothurnuOliver P. Aračić, sin Ivana i Vesne r. Petrić, 13. veljače 2021. u Langenthalu Marin Petrović, sin Slađana i Josipe. Radoš, 20. ožujka 2021. u DullikenuNino Müller, sin Christiana i Ivane r. Ravlić, 27. veljače 2021. u Dullikenu Nika Degen, kći Christiana i Barbare r. Ivanković, 7. ožujka 2021. u Dullikenu

Navik on živi ki zgine pošteno!

MALI MINISTRANTINekad su Dominik, Filip, Mario i Antonio bili mali ministranti u Balsthalu, a sada za vrijeme

korone «vratili su se» kao oni najviši u misiji, a možda i u Švicarskoj. Hvala momci, fino vas je i vidjeti!

PRVI PČELAR U MISIJI SO

Naši ljudi se bave u ovoj zemlji različi-tim stvarima, ali prvi put evo i jednoga

profesionalnog pčelara. To je V. Martinović, mladi čovjek iz Niedergoesgena (sin Davida i Ivke). Sa svojim pčelama proizvodi med vi-soke kvalitete i to «Natur pur», šumski med, «Waldhonig». Čestitke mu i svaki uspjeh u tome, jer med ima raznolika ljekovita svoj-stva i iz prirode je čovjeku pravi dar Božji!

Reiserstrasse 83, 4600 Olten

Telefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01E-Mail: s_coric@bluewin.chwww.kroatenmission-solothurn.ch

Misionar: fra Šimun Šito Ćorić

Hrvatska kućaReiserstrasse 83, 4600 OltenTelefon: 062 296 41 00 Fax: 062 296 41 01

■ Raspored misa

■ SOLOTHURN: crkva Hl. Geist-Kirche (Hrv. crkva), Wengi Brücke, uvijek prema dogovoru■ DULLIKEN: crkva sv. Vendelina, Bahnhof-strasse 44, svake nedjelje u 12.00■ SOLOTHURN: crkva sv. Marije, Allmen-dstr. 60, svake nedjelje u 14.30 sati■ BALSTHAL: župna crkva, St. Annagasse 2, 1. i 3. nedjelje u mjesecu u 17.00 sati.Molitvene skupine■ Crkva sv. Martina u Zuchwilu, svakog če-tvrtka u 18.30 sati.■ Crkva sv. Vendelina u Dullikenu, krunica svakog četvrtka u 19.00 sati.■ Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajed-nica Krvi Kristove», prvi petak u mjesecu u 19.00 sati. ■ Hrvatska kuća u Oltenu, «Molitvena zajed-nica Sv. Franje», druga nedjelja u mjesecu u 18.00 sati.

MISIJA SOLOTHURN DOBRO JE ZNATI … Da bismo djelovali

Vijesti izabire i komentira: Fra Šito

Što će ti vjera, ako ne rađa dobrim djelima?! Sv. Jakov, apostol

PRATITE OBAVIJESTINA NAŠOJ MREŽNOJ STRANICII NA FACEBOOK-uKako se ne viđamo svake nedjelje zbog koro-navirusa, a i zbog toga što ne idu svi redovi-to na svetu misu i ne čuju obavijesti, novosti iz misije i oko nje možete pratiti na našoj mrežnoj stanici: www.kroatenmission-solothurn.ch

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 2928 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Kršteni u Misiji

POZOR! Nova e-mail adresa za Vaše kontakte sa Misijom SO i fra Šitom: s_coric@bluewin.ch

Raspored u Velikom tjednu

Veliki četvrtakDulliken, u 22.00 sata

Veliki petakDulliken, u 16.30 satiSolothurn, u 19.00 sati

Velika subotaDulliken, u 16.30 – s blagoslovom jela i pila

Polnoćka - Uskrsno bdijenjeSolothurn, u 23.00 i u 24.00 sata

USKRSDulliken i Solothurn, sv. Mise kao nedjeljom

Mali Uskrs (11.4.2021)Trimbach, u 12.00 sati

NE DAJMO DA NAM PONOVNO UKRADU USKRSNE BLAGDANEU ovim vremenima pošasti naše misije su pre-puštene same sebi. Od civilnih i crkvenih vla-sti stižu nam uglavnom ograničenja i zabrane. Govori se o cjepivu, golem je to biznis i različiti interesi u pitanju, a svatko se mora sam sna-laziti tražeći načina za cijepljenje i čuvati se psihofizičkih opterećenja izazvanih ovim ne-prilikama. Zbog svega, ne dopustimo da nam ponovno ukradu Korizmu i Uskrs, nego u svo-jim obiteljima vraćajmo se još više nego dosad korizmenim i uskrsnim postovima, pomoći siromasima, molitvama i običajima! Koliko god bude više moguće, držat ćemo se u crkvi i kraj nje naših liturgijskih slavlja. Uz to, koliko god više možemo, družimo se s ljudima koji su nam dragi i pođimo svojima u domovinu, jer

nas ova ograničenja druženja, i kad osjećamo i ne osjećamo, duševno i fizički ugrožavaju te ostavljaju negativne posljedice.

POMOĆ PODRUČJIMA BANOVINE

Kao hrvatska zajednica HKM Solothurn skupljamo pomoć za od potresa stradalo

područje Banovine. Kao što ste vidjeli u božić-nom broju Movisa prošlu godinu smo preko biskupijskih Caritasa sagradili ili obnovili uru-šenih osam (8) kuća u HR i BiH za mnogočlane obitelji. Ovaj put slično činimo preko Caritasa Sisačke biskupije pod koju spada ovo područ-je. Koliko ćemo moći pomoći, naravno, zavisi od vaše dobrote i priloga. Usput, kako smo se zbog korone većinom vrlo slabo okupljali u crkvi, većinom prema kantonalnim propisima od 15 do 50 ljudi, znatno slabiji su bili i vaši darovi od dosadašnjih. Ovaj put računamo na vašu velikodušnost kao kad smo podizali si-rotinji crkvu u Africi (Kongo). Htjeli smo iz-gradi jednu, a izgradili smo tamo dvije crkve. U jednoj takvoj akciji bili smo jedinstveni kao rijetko tko u našem narodu. Pomoć Banovini je na sad poseban način test a) naše ljudsko-sti, b) naše kršćanske ljubavi prema ljudima u nevolji i c) našega odnosa prema Domovini. Kad je netko Isusa upitao «Tko je moj bližnji», On nije odgovorio «tvoj brat, sestra, rođak…», nego onom filmskom pričom o milosrdnom Samaritancu – onaj tko je u nevolji! Kao što već takvih naših ljudi ima, i vi također budite u va-šoj sredini misionari, misionarke te potaknite svoje prijatelje i poznanike koji slabo ili nikako ne dolaze u crkvu, da se i oni uključe. Tako ćete također vidjeti koliko drže do vas i do ovakvih potreba! Zahvaljujmo Bogu da je život prema nama neusporedivo bolji nego prema mnogim drugima, a neka Gospodin vama i vašima sto-struko uzvrati za vaše nesebične darove!

MOVISOV INTERVIEWMOVISOV INTERVJU

30 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 31

nastavak teksta na 32. str. ▶

Razgovarao: Vlado Čutura

VJERA JE BITNA SASTAVNICA MOGA ŽIVOTA I NEŠTO NAJVRIJEDNIJE ŠTO SU MI MOJI RODITELJI DALI Intervju s prof. dr. sc. Alemkom Markotić- znanstvenicom svjetskoga ugleda

Prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektiv-ne bolesti «Dr. Fran Mihaljević», Zagreb, naslovna je redovita profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pročelnica je Zavoda za urogenitalne infekcije, te voditeljica Znanstvene jedinice kao i Laboratorija za 3. stupanj biosigurnosti. Članica suradnica je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2012. godine. Poznata svjetska stručnjakinja koja je dala svoj doprinos u istraživanju pandemija i epide-mija, prof. dr. Alemka Markotić je Hrvatica i osvjedočena vjernica. Suradnica je brojnih svjetskih prestižnih institucija. O svom radu i pandemiji koja je zahvatila svijet progovara za MOVIS.

Molimo Vas, ukratko se predstavite našem čitateljstvu sa svojih 28 stranica biografije i izvornih znanstvenih radova?Prof. dr. Alemka Markotić: Rođena sam u Zagrebu. Prvih trideset godina života živjela sam u Bosni i Hercegovini, u Za-vidovićima, gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju i gdje su moji roditelji radili kao pravnici, te u Sarajevu gdje sam završila medicinski fakultet i do 1994. go-dine radila na Katedri za mikrobiologiju, Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Završila

sam poslijediplomski studij iz mikrobio-logije i doktorirala iz područja infekto-logije. Potom sam završila specijalizacije iz kliničke imunologije i infektologije. Poslijedoktorska istraživanja, kao stipen-distica Američke nacionalne akademije za znanost, provela sam u Američkom vojno-istraživačkom centru za infektivne bolesti u Sjedinjenim Američkim Država-ma. Objavila sam brojne radove u među-narodnim stručnim i znanstvenim časo-pisima, te održala čitav niz predavanja na

prestižnim međunarodnim institucijama i sveučilištima, te vodila brojne znanstvene projekte. Za svoja istraživanja sam dobila brojna domaća i međunarodna priznanja i nagrade. Redoviti sam profesor na Me-dicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Za-grebu. Članica suradnica sam u Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i pred-sjednica Akademije medicinskih znano-sti Hrvatske. Ravnateljica sam Klinike za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević» u Zagrebu gdje se, u okviru kliničkoga rada, sustavnije bavim liječenjem urogenitalnih infekcija i vodim istraživački tim koji pro-učava različite opasne infektivne uzroč-nike. Od početka pandemije COVID-19 uključena sam u rad Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, te u brojna međuna-

rodna tijela za borbu protiv COVID-19, uključujući i Znanstvenu platformu Eu-ropske komisije.

Ratno iskustvo daje snagu

U vrijeme rata ste radili u Caritasu u Sarajevu, kako je to izgledalo, zapravo što ste proživje-li? Izravno iskustvo?Prof. dr. Alemka Markotić: Rat je jedno posebno iskustvo koje ne želite nikad više proživjeti, iako vam može donijeti jedno posebno pomirenje sa životom i smrti, sa samim sobom i s drugima i podariti vam snagu za prihvaćanje budućih životnih te-goba. Tijekom rata sam, osim na Medicin-skom fakultetu u Sarajevu, radila i u Ca-ritasu Vrhbosanske nadbiskupije, gdje me

je angažirao tadašnji voditelj mons. Tomo Knežević, kojega je kasnije naslijedio vlč. Franjo Tomić. Gotovo svakodnevno sam radila u Caritasovoj ljekarni i Zdravstve-noj skrbi, gdje smo osiguravali lijekove i medicinsku pomoć svima potrebitima u ratnom Sarajevu. Iz toga vremena će mi u trajnom sjećanju ostati zajednički rad s prim. dr. Slavkom Golemcem, časnim sestrama Zorislavom Katić i Marcijanom Krištić i nekolicinom drugih kolega i me-dicinskih sestara, kao i naši stalni obilasci starih i nemoćnih. Bilo je tu puno patnje, ali i ljubavi za bližnjega - žalosti, ali i smi-jeha i radosti. Ta ratna prijateljstva se ni-kada ne zaboravljaju.

Prepoznata u svjetskim znanstvenim krugovima

U svjetskim razmjerima ste prepoznati na svom znanstvenom području. Opišite slobod-no gdje i s kime surađujete, odnosno s kime ste surađivali?Prof. dr. Alemka Markotić: Godinama se bavim istraživanjima opasnih uzročnika zaraznih bolesti, u prvom redu virusa, postupno stvarajući tim izuzetnih mladih ljudi, znanstvenika na tom području. To se pokazalo od iznimne važnosti u ovoj pandemiji kada su, zahvaljujući znanju i iskustvu stečenom u Hrvatskoj i među-narodnim institucijama, bili kadri odmah reagirati i odgovoriti na izazov novog i opasnog koronavirusa. Kolega Ivan-Chri-stian Kurolt je prvi u Hrvatskoj i među prvima u Europi uspostavio dijagnostiku COVID-19 i time omogućio pravodobno prepoznavanje bolesti, kao i identifikaciju i izolaciju oboljelih. Kolegica Željka Ma-čak Šafranko je veoma brzo izolirala novi koronavirus, a sada već i cijeli niz varijan-ti. Kolegice Lidija Cvetko Krajinović i Pe-tra Svoboda su osim u dijagnostiku inten-zivno uključene i u imunopatogenetska istraživanja, dok je naša inženjerka Ivana Milica Lekšić istodobno na svim 'fronto-vima'. Cijeli tim se danonoćno uključuje u dijagnostiku novooboljelih. Zbog obima posla privremeno nam se pridružilo još dvadesetak iznimnih mladih ljudi. Svih

«Budite hrabri, strpljivi i imajte povjerenja i ljubavi jedni za druge»

Dr. Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević», sa suradnicama.

32 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 33

MOVISOV INTERVJU

Rasgovor s prof. dr. sc. Alemkom Markotić

▶ nastavak teksta s 31. str.

ovih godina njegovali smo intenzivnu suradnju s kolegama diljem Hrvatske i u inozemstvu. Tako već godinama surađu-jem s prof.dr.sc. Jamesom W. LeDucom, jednim od vodećih svjetskih stručnjaka na području emergentnih i re-emergentnih zaraznih bolesti, mojom američkom šefi-com prof.dr.sc. Connie Schmaljohn, koja je trenutno direktorica integriranih istra-živačkih laboratorija opasnih uzročnika Nacionalnog instituta za alergologiju i in-fektivne bolesti, brojnim znanstvenicima u Američkom centru za kontrolu bolesti, našim znanstvenikom Slobodanom Pae-sslerom s Medicinskog fakulteta u Galve-stonu u Teksasu, profesorom Ianom Lipki-nom s Columbia Sveučilišta u New Yorku, profesoricom Nancy Conell sa Sveučilišta John Hopkins u Baltimoru, s Američkom nacionalnom akademijom, profesorom Lukom Čičin-Šainom iz Njemačke, aka-demkinjom Tatjanom Avšič Županc iz Ljubljane, profesoricom Mirsadom Hukić iz Sarajeva i brojnim drugima. U Hrvat-skoj smo trenutno kao tim uključeni u dva velika projekta: Centar izvrsnosti za viru-snu imunologiju i cjepiva koji vodi profe-sor Stipan Jonjić, te Centar kompetencija u molekularnoj dijagnostici koji vodi pro-fesor Gordan Lauc, a kroz koji surađuje-mo i s profesorom Draganom Primorcem. Cijeli niz kliničkih suradnji imamo i s kolegama iz drugih dijelova i znanstvenih središta Hrvatske. Ovdje također želim istaknuti i iznimnu suradnju na različitim poljima s mojom prvom znanstvenom novakinjom Ass. dr.sc. Ljiljanom Žmak iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Svaki vjernik doživi napad

Vi svoju vjeru svjedočite svojim životom - jasno i glasno. Koliko ta činjenica utječe na napredovanje u karijeri? Na Stepinčevo ste, primjerice, pred zagrebačkom katedralom sudjelovali u molitvi vjernika…Prof. dr. Alemka Markotić: Vjera je dio moga života i najvrjednije što su mi moji roditelji dali. Svaki vjernik je jamačno, ti-jekom svoga života, iskusio određene na-pade na svoju vjeru i na sebe kao vjernika. No, ako se ne bojite svjedočiti, ako se u životu trudite raditi najbolje što možete, sve ćete izdržati. Ne mogu reći da je moja karijera trpjela zbog moje vjere, ni u bivšoj

državi, ni sada. Pravi ljudi će uvijek cijeniti predan rad, znanje, entuzijazam i zalaga-nje… A meni je, moram priznati, jedino do njihova mišljenja stalo. Upravo takvi pravi ljudi su sustavno pomagali i poti-cali moju karijeru, poput moga mentora akademika Dragana Dekarisa, pokojnoga profesora Ivana Beusa, profesorice Tatjane Jeren i brojnih drugih mojih učitelja.

Za vjeru i domovinu … Imate reference za akademkinju. Kad sve skupa promatrate i vrednujete sa strane, možete li reći koliko je Akademija danas političko pitanje, a koliko ono izvorno kako ju je zamislio i postavio osnivač Strossmayer?Prof. dr. Alemka Markotić: Članica sam suradnica HAZU koju je utemeljio jedan od najpoznatijih Hrvata, biskup Josip Ju-raj Strossmayer, a osnovao je i moderno Hrvatsko sveučilište u Zagrebu. Njegovo geslo «Prosvjetom k slobodi i Za vjeru i domovinu» iznimno je aktualno i danas i ispravan put za napredak i HAZU i cijele naše hrvatske Domovine.

Svijet je pred izazovom Pitanje i današnjice. Kako se boriti s virusom koji mutira i koji je još uvijek velika nepozna-nica?Prof. dr. Alemka Markotić: Cijeli svijet je pred jednim ogromnim izazovom koji nije

doživio još od vremena španjolske gripe. Pa možda i većim. Svi koji se godinama bavimo istraživanjima virusa, složit ćemo se da se radi o veoma izazovnom i dobrim dijelom nepredvidivom virusu - sa znan-stvenog i kliničkog stajališta - koji nas neprestance iznenađuje novim zagonet-kama i zadatcima koje postavlja pred nas. S druge, pak, strane svi problemi koje je prouzročio, doveli su do oslobađanja silne i stvaralačke pozitivne energije u biomedi-cinskom svijetu, gdje su znanstvenici, ali i cjelokupno medicinsko osoblje, udružili svo svoje znanje, modernu tehnologiju, iskustvo i predanost i već u jednoj godini (što se nikada prije u povijesti tako brzo nije dogodilo) imamo cijeli niz cjepiva, di-jagnostičkih metoda i različitih terapeuti-ka. Uz sve to ne možemo ni bez jednostav-nih epidemioloških mjera, koje vrijede već stoljećima, uključujući i karantenu koju je prvi put u svijetu uvela Dubrovačka Repu-blika 27. srpnja 1377. godine.

«Problem korone je složen, pa ćemo na dulje staze morati kombinirati stare i uspješne epidemiološke metode i najmoderniju biomedi-cinsku tehnologiju. Svi vjerujemo da cijepljenje većine svjetskoga stanovništva može ograničiti i zaustaviti širenje SARS-CoV-2.»

Doprinos znanstvenom otkriću Riješili ste problem «mišje groznice». Na koji se način može riješiti problem korone?Prof. dr. Alemka Markotić: Hemoragij-skom vrućicom s bubrežnim sindormom ili u narodu poznatom «mišjom grozni-com» bavim se, kroz istraživački i klinički rad, još od studentskih dana. No, ni ja, a ni drugi znanstvenici, a na tom području sam surađivala zaista s brojnima u svije-tu, nismo, nažalost, još uvijek riješili ovu opasnu bolest, iako sam sa svojim timom doprinijela značajnim znanstvenim ot-krićima. Problem korone je veoma slo-žen i morat ćemo na dulje staze, kao što sam već spomenula, kombinirati stare i uspješne epidemiološke metode i najmo-derniju biomedicinsku tehnologiju. No svi vjerujemo da cijepljenje većine svjetskoga stanovništva može ograničiti i zaustaviti širenje SARS-CoV-2. Za to će, međutim, trebati vremena budući da proizvodni ka-paciteti cjepiva u svijetu još uvijek nisu na potrebnoj razini, pa će ih biti nužno značajno povećati. Jedan od najuspješni-jih primjera iz povijesti je eradikacija ve-likih boginja. Činjenica je da su od virusa

velikih boginja stoljećima obolijevali i umirali milijuni ljudi. Uspješno je iskori-jenjen upravo zahvaljujući sveobuhvatnoj kampanji cijepljenja.

Uskrsli Krist je pobijedio smrt

Uskrsna poruka Movisovim čitateljima i vjernicima? Poruka vjernicima?Prof. dr. Alemka Markotić: Budite hrabri, strpljivi i imajte povjerenja i ljubavi jedni za druge. Na taj način se može nadvlada-ti svaka poteškoća. Pa i sama smrt, što je zorno posvjedočio Uskrsli Krist. Sretan Uskrs svima!

Jedan od najuspješnijih primjera iz povijesti je

eradikacija velikih boginja. Od virusa velikih boginja su

stoljećima obolijevali i umirali milijuni ljudi, a uspješno je

iskorijenjen upravo zahvaljujući sveobuhvatnoj

kampanji cijepljenja.

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar: umio je slikati prekrasne iko-ne. Htio je načiniti najljepšu sliku, Kristov portret. Ali gdje pronaći model prikladan da

izrazi patnju i radost, smrt i uskrsnuće, ljudskost i božanstvo? Epifan nije imao mira: konačno je krenuo na put. Prošao je Europu pomno zagledajući u svako lice. Ništa. Nigdje nije našao lice prema kojemu bi naslikao Krista. Jedne je večeri zaspao moleći psalam: »Lice tvoje, Gos-podine, ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.« Usnuo je san. Anđeo ga je u tom snu vodio ljudima pokazujući mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je sličila Kristovoj: radost mlade zaručnice, nevinost djeteta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osuđenika, dobrotu majke, zgranutost siročeta, strogost suca, veselje zabavljača, milosrđe ispovjednika, izmučeno lice gubavca. Epifan se vratio u samostan i počeo raditi. Nakon godinu dana Kristova ikona je bila gotova. Pokazao ju je opatu i braći koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo je lice bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi čovjeka u dubini duše i postavljalo pitanja. Nemoj tražiti Krista u jednom čovjeku, nego u svakom čovjeku traži nešto od Kristova lica. Bruno Ferrero

Što drugi misle o meni?Jednog su mudrog čovjeka pitali koliko mu je važno što drugi misle o njemu. Nasmiješio se i

rekao: «Do moje dvadesete godine nije me bilo briga što drugi misle o meni. Nakon dvade-sete stalno sam se brinuo zbog toga što ljudi misle o meni. I onda sam jednoga dana, negdje nakon pedesete godine života, shvatio da oni gotovo nikada nisu ni razmišljali o meni. I od tada ne brinem o tome što drugi misle o meni…»

Pokušaj biti sretan u svojoj situaciji, u vlastitoj kožiNe znam jesi li sretan. Ali ako bi rado bio sretan, želim ti nešto reći: Pokušaj biti sretan

uz svoje mogućnosti, u svojoj situaciji, u vlastitoj koži. Sanjao sam. Bila jedna luda riba. I vidjela galeba kako se njiše na morskom valu i igra s vjetrom, pa pomisli: Mora da je galeb mnogo sretniji od mene. I zamoli majmuna da je izvadi iz vode. On to spremno učini i položi ribu na kopno. Pristigao sam još za vremena: već je ugibala. Brzo je bacim natrag u vodu. U taj tren bijaše to najsretnija riba na svijetu. Kad sam se probudio, odjednom sam znao da je veoma mnogo ljudi nesretno zato što se ne mogu pomiriti sa svojim granicama, sa svojom situacijom, sa svojim ograničenim mogućnostima, jer se ne osjećaju ugodno u vlastitoj koži. Dokle god misliš da je onaj drugi sretniji zato što stanuje na drugoj, mnogo ljepšoj obali, sam ćeš biti vrlo nesretan. Sreća počiva u sjeni zadovoljnih. Phil Bosmans

ŽIVOT JE MASKENBALŽivot je maskenbal. Svatko se krije ako u sebe siguran nije. Život je maskenbal. Ljudi su krivi. S tuđom maskom lakše se živi.

Tako su glasili stihovi popijevke iz 1976. godine. I pogodili su kakav život provodi većina lju-di. Nesigurnih i uplašenih pred zahtjevnošću života. U ovo naše vrijeme obveznog nošenja

medicinskih maski jasno su artikulirani glasovi koji govore o posljedicama koje će to ostaviti na tjelesno i psihičko zdravlje nas koji živimo pod maskama. I pomažu nam da napokon shva-timo koliko je poguban život pod maskama o kojem stihovi pjevaju. Pod maskama koje sami sebi stavljamo od najranijeg djetinjstva. Koliku štetu činimo svojoj psihi i svojoj duši. Ljubav počinje u trenutku kada skinemo svoje maske. Jer tamo gdje ima ljubavi, nema straha. A maske stavljamo na sebe iz straha i da bismo se osjećali sigurnije. A u ljubavi nema sigurnosti. Ljubav je prepuštenost, ranjiva i nepredvidiva. Zato ima ljudi koji nikada ne dožive ljubav. Jer se ne usude skinuti masku i izložiti se. Uvijek postoji i strah da se osoba koju volimo i pred kojom skinemo masku uplaši našeg stvarnoga izgleda, jer je i zavoljela krinku u kojoj smo joj se poka-zali. Pa nas opet strah i nesigurnost ostave maskirane. Lažne i nesretne.

Duboka je simbolika početka korizme. Dan prije Čiste srijede ludujemo maskirani da bi-smo, simbolički i stvarno, skinuli sa sebe maske u korizmi. Da bismo pred Bogom i ljudi-

ma bili onakvi kakvi doista jesmo. I da bismo svoje nedostatke popravljali, a ne ih prikrivali. Jer prikriveni nedostatak je i dalje nedostatak, dok obraćenje doista mijenja čovjeka na bolje. Čini mi se vrijedno, govoreći o maskama, spomenuti još jedan vid cijeloživotnoga maskenbala, koji je svuda oko nas i koji živimo u svim vidovima postojanja. Mi ljudi smo oni koji drugima stavljamo maske, budući da ih ne želimo vidjeti u pravome svjetlu. Stavljamo na njihova lica i njihove živote maske koje ne odgovaraju njima, nego našemu pogledu na njih. Pretvaramo ljude u ono što bismo mi željeli gledati ili što doista vidimo u njima, iako takvi nisu. Na neke ljude stavljamo maske koje ih uljepšavaju i idealiziraju. Divimo im se iako to ne zaslužuju i očekujemo od njih dobiti ono što nemaju pa nam niti ne mogu dati. S druge, pak, strane na neke ljude stavljamo maske naših predrasuda, i trpamo ih u unaprijed pripremljene kategorije ne želeći vidjeti njihovu slojevitost niti njihove dobre strane. Budući da maskiranje ima dvije dimenzije, i skidanje maski treba ići u dva pravca. Valja nam skidati svoje maske i micati s dru-gih ljudi maske koje smo na njih nalijepili. I onda će život prestati biti maskenbal, a bit će bal. Svečani ples u kojemu ćemo radosni i razigrani živjeti svoj život na zemlji.

Poruka mladimaGospodin ne želi da pred njim nosimo maske,kao što ne želi da se maskiramo pred drugima.Odvaži se danas, i barem pred Bogom, skini svoju masku.Budite slobodni!

«Hvala ti što sam stvoren tako čudesno.»

(Ps 139, 14a)

Ministrantski Kutak

MALI MOVIS Stranicu pripremaju:

Iva Noršić i Marijin i Mihael

Kuzmičić

Mladi Osnaženi Vjerom Izgrađuju Svijet

Stranicu uređuju: Nikola Kuzmičić, dipl. teolog i Kristina Bitanga, magistra novinarstva

Lijepa li si ... Lonjsko polje ■

34 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 35

Hajdete za mnom (6)

Iz bakine škrinje { }

ZA CRKVU KOJA PRIVLAČI I POKREĆE

Po čemu možemo procijeniti kakav je tko čovjek?Promisli: Po čemu je Bartolomej spoznao tko je Isus?

Tema za razgovor u zajednici: Kako se širi Radosna vijest?

Isusovo lice

Evo istinskoga Izraelca u kojemu nema prijevare!

Evanđelisti Matej, Marko i Luka spominju apostola Bartolomeja. To ime dolazi od riječi Bar Talmaj tj. Talmajev sin. No sv. Ivan u svome evanđelju spominje Natanaela, a bibličari iz više razloga smatraju da se radi o istom apostolu te

da mu je Natanael zapravo ime, a Bartolomej nešto poput prezimena. U Ivanovu evanđelju zapisan je događaj kako Filip javlja Natanaelu da su pronašli Mesiju te ga poziva da ga dođe vidjeti, a potom se opisuje prvi susret Natanaela i Isusa. Iz toga zapisa mnogo doznajemo o tom apostolu. Dobro je poznavao Zakon i Proroke. Imao je doduše i neke nedoumice. No, sumnjao je zato što je bio veoma oprezan i razborit. Želio je, naime, zbog mnoštva lažnih proroka, najprije dobro promisliti i biti na čistu je li Isus doista pravi Mesija. Sam Isus je za njega rekao da je istiniti Izraelac u kojem nema prijevare, tj. da je pošten i iskren čovjek. Natanael se toga dana uvjerio da je Isus doista Sin Božji, pa je pošao za njim. Predaja kaže da je nakon silaska Duha Svetoga pošao naviještati Radosnu vijest čak do Indije. Zbog svoje je vjere okrutno mučen i ubijen. Danas se njegove relikvije nalaze u Rimu, u crkvi sv. Bartolomeja na otočiću usred rijeke Tiber.

Pučki naziv za Bartolomeja u Hrvatskoj jest Bartol. Osim što je sv. Bartol izabran za ne-

beskoga zaštitnika više župa u našoj Domovini to se ime, posljednjih petnaestak godina, sve češće ubraja u imena koja se daju dječacima. No, najpoznatiji hrvatski Bartol prezimena Kašić, rođen je u 16. st. na otoku Pagu. Bio je svećenik, isusovac, ugledni pisac, jezikoslovac i prevoditelj. Napisao je prvu hrvatsku gramati-ku te je prevodio liturgijske knjige na hrvatski. Godine 1633. dovršio je i prijevod Biblije, koji je objavljen tek 1999. godine.

Pročitaj ulomak iz prvoga poglavlja Ivanova evanđelja, od 43. do 51. retka, pa pronađi rečenice iz kojih se vidi da je Bartolomej bio: sumnjičav, odlučan, vjeran, mudar, apostol, Kristov.Potom upiši te riječi u tablicu tako da od prvih slova dobiješ naziv stabla pod kojim je Isus vidio Natanaela prije negoli su se susreli.

?

POUČNE PRIČE

Dr. sc. Tamara Gazdić-AlerićHRVATSKI MOJ JEZIK MATERINSKI

Uzalud se diči tuđim, tko svoj materinski jezik ne poznaje!

XLVI.

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 3736 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Hrvatski naš materinski

PROPLAMSAJI DUHA■ Piše: Stjepan Lice

Bakine mudre izreke

Tek sam kasnije – bit će: i podosta kasnije – to shvatio: moja me je baka, već od mojih najmlađih dana, učila životnoj mudrosti

a da to uopće nisam primjećivao. Nije bilo zgode ili nezgode koju ne bi mogla obogatiti i zaliječiti, u kojoj ne bi mogla prizemljiti i uzdići one kojih se ticalo, nekom mudrom misli kakvu, koliko pamtim, nisam bio u prilici ni od koga drugoga čuti. Veoma je rado opravdavala i Boga i ljude. No istodobno je suzdržano, go-tovo smjerno, ali zbog toga ništa manje odlučno, izricala i svoje povjerenje i svoju zahtjevnost i prema Bogu i prema čovjeku. Ni pokraj koga nije htjela proći tek tako. Jednako tako, nije pristajala na to da ijedan – bilo Božji, bilo ljudski prolazak – prođe olako. Bila je sigurna, svatko ima svoje obveze. Svatko može učiniti nešto što drugi ne može. Barem: što drugi ne može učiniti na prikladan način. I Bog i čovjek.

U vrijeme mojih mladenačkih pametovanja, znala mi je reći: «Da nema tebe i žlice, ja bih vilicom trebala jesti juhu.» Time

mi je govorila mnogo više nego što bi ikakvom opomenom mo-gla. I vjerujem da je postigla više nego što sam umio prepoznati. Jedna od njezinih omiljenih izreka bila je: «Nema ništa gorega od odmornoga uma.» Onaj tko je ozbiljno zaposlen, usredotočen na nešto vrijedno, onaj tko se trudi nekome pomoći, biti životno na usluzi, nema vremena – a ni potrebe – smišljati što bi bilo kad bi bilo… Ne upušta se odviše u to kako bi tko trebao urediti svoj život, svoje odnose. Ne izmišlja neki usporedni svijet – koji će nje-ga ili koga uz njega bilo odvesti od zbilje, bilo dodatno opteretiti – nego se posvećuje svijetu u kojemu živi, čovjeku uz kojega živi. On se trudi, umara se, pritom, razumljivo, i griješi, ispravlja svoje pogrješke, živi hrabro. A odviše je onih koji znaju riješiti svačiji život, osim svoj. Odviše onih koji imaju spremne odgovore, pa i one konačne, za svačije brige, osim za svoje. Sjećam se: Upravo sam nedugo bio napunio dvadeset godina, kada mi je otac javio da je umrla. Jednostavno usnula. Dok sam žurio kući, potiho sam – za sebe – iznovice pjevao refren duhovne šansone koju smo u to vrijeme češće pjevali na misama i na našim vjerničkim susretima:

U dan jedan ti ćeš pozvat' mene k sebi u raj,u dan krasan ti ćeš postat' moja sreća sam.

Moja mi je baka dala razumjeti da životnu mudrost, mudrost dostojnu i vremena i vječnosti, ne stječemo olako mudrujući, nego predano živeći.

Molitva za neznanca

Dogodilo se to prije desetak godina... U prolazu me suzdržano, uz osmijeh, zau-stavlja jedan čovjek. Po nečemu stječem

dojam da je svećenik. Predstavlja mi se imenom i prezimenom, jednostavnim, čestim, toliko jed-nostavnim i čestim da ih nisam upamtio, premda sam bio siguran da hoću.

Jeste li Vi...? – i navodi mi ime i prezime.Nakon što sam mu odgovorio potvrdno, reče mi:

Znate, ja već godinama... desetljećima... svakoga dana molim za Vas.Zahvaljujem mu zbunjen a on nastavlja:

Ima tome već dosta godina... Bio sam teško bole-stan. Dospio sam u bolnicu i činilo mi se da su svi digli ruke od mene. Svi, osim Vašega strica. On se baš veoma potrudio oko mene. I, evo, vidite – izli-ječio me je. Pitao sam ga kako mu se mogu odužiti. On se samo nasmiješio i odmahnuo rukom. «Samo Vi budite dobro...», rekao je. Onda se malo zami-slio pa nadodao: «Zapravo, možete učiniti nešto... Pomolite se za moga nećaka». I otada molim za Vas.

Dobro pamtim stručnost, suosjećajnost i preda-nost moga strica. Mnogi su ih doživjeli... U vri-jeme kad smo se taj svećenik i ja susreli, protekle su već godine od stričeve smrti. I – prije toga – godine od njegovog umirovljenja. Koliko li je to godina?!

Ne znam što je moga strica potaknulo da mu to predloži. Nešto osobito što se zbivalo u to vrije-me ili, jednostavno, njegova ljubav prema meni? U svakom slučaju, netko je – meni osobito bli-zak – zamolio za molitvu za mene. Netko je meni nepoznat molio za mene. Uporno molio. Na dra-gocjen se način uključio u moj život. Silan je to blagoslov. Pomišljam: kad bi svatko od nas molio, uporno molio za nekoga nepoznatoga, za nekoga koga je tek usput sreo, o kome je tek usput čuo, za neko-ga... jer svakome je potrebna molitva... koliko bi ovaj svijet bio bolji. Ljudskiji. Više Božji. I koliko bi naše duše – a onda i misli i ruke – bile plemenitije.

Jezik nas snažno povezuje s našim pred-cima, s narodom i zajednicom, s na-

šom djecom, njihovom djecom i djecom njihove djece. Ne možemo promišljati o svom identitetu, a da ne promišljamo o svome materinskom jeziku, o jeziku ko-jim smo se prvo počeli služiti, na kojem smo progovorili. Jezik je dio identiteta svake osobe. Ni na jednom se jeziku na svijetu ne možemo bolje izraziti nego na svom materinskome jeziku. Od svoga ro-đenja, slušajući svoje roditelje i ljude koji nas okružuju, usvajamo mjesni, zavičaj-ni ili tzv. materinski govor. S polaskom u školu počinjemo učiti hrvatski standardni jezik koji nam služi kako bismo se mogli sporazumjeti u službenoj komunikaciji (školi, trgovini, poslu). Ako ste u djetinj-stvu usvojili neki hrvatski mjesni (zavi-čajni, materinski) govor, onda hrvatski standardni jezik ne učite kao strani jezik, nego ga učite samo u onom dijelu u kojem se on razlikuje od vašega mjesnoga, zavi-čajnoga, materinskoga govora. Ako ste u djetinjstvu usvojili neki drugi jezik, koji je vama materinski, onda hrvatski standar-dni jezik učite kao novi, strani jezik. Po-jam hrvatski jezik širi je od pojma hrvatski standardni jezik. Prema tome, nije riječ o istoznačnim nazivima. Zajedničkim na-zivom hrvatski jezik nazivamo sve govo-re (idiome) kojima je govorom i pismom hrvatska jezična zajednica komunicirala u povijesti, komunicira u sadašnjosti i ko-municirat će u budućnosti, na različitim zemljopisnim područjima. Hrvatski jezik čini i hrvatski standardni jezik, odnosno oblik jezika koji je umjetno stvoren (neor-ganski idiom) kako bi služio široj jezičnoj zajednici kao sredstvo komunikacije, jer standardni jezik omogućuje komunikaci-ju zajedničkim kodom svim govornicima hrvatskoga jezika bez obzira na to kojim se mjesnim, zavičajnim, materinskim go-vorom služili u svakodnevnoj komunika-ciji u svojoj mjesnoj sredini. Hrvatski jezik obuhvaća, uz hrvatski standardni jezik, i sva tri narječja, odnosno sve dijalekte i nji-hove mjesne govore kao konkretna ostva-

renja apstraktnih dijalekata i narječja, i sve gradske govore (razgovorni jezik, žargone, tajne jezike).

Naziv «hrvatski jezik»

Hrvatski je slavenski jezik, zapadno-južnoslavenske podskupine u sla-

venskoj grani indoeuropske jezične obite-lji. Razvio se iz praslavenskoga iz kojega su se razvili i svi ostali slavenski jezici. Jezik se najčešće naziva po narodu koji se njime služi. Tako se jezik Hrvata naziva hrvat-skim jezikom. Zanimljivo je spomenuti da se najranija potvrda naziva hrvatski jezik nalazi u pravnome dokumentu nastalome između 1275. i 1395. u središnjoj Istri. Taj se dokument naziva Istarski razvod i u njemu se spominje hrvatski. Pisan je hr-vatskim jezikom na glagoljici te je sačuvan u dvama prijepisima kurzivnom glagolji-com iz 16. stoljeća koji se nazivaju prema mjestu pronalaska: Momjanski i Kršanski. Danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u kojoj se, u Zbirci ru-kopisa i starih knjiga, čuvaju brojna vrijed-na povijesna djela. Uz najstariju hrvatsku knjigu Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.), treba spomenuti još i knjige tiska-ne latinicom i hrvatskom ćirilicom. Ivan Belostenec, Ruđer Josip Bošković, Matija Divković, Marin Držić, Marin Getaldić, Ivan Gundulić, Juraj Habdelić, Andrija Kačić Miošić, Antun Kanižlić, Bartol Ka-šić, Matija Petar Katančić, Baltazar Adam Krčelić, Hanibal i Ivan Lučić, Marko Ma-rulić, Jakov Mikalja, Franjo Petrić, Dinko Ranjina, Matija Antun Relković, Benedikt Stay, Matija Vlačić Ilirik, Pavao Ritter Vi-tezović, Antun i Faust Vrančić, samo su

neki od značajnih autora čija se djela ču-vaju u Zbirci. Najvrjednija djela hrvatske kulturne baštine digitalizirana su i mogu se pretraživati i pregledavati u pojedinim digitalnim zbirkama koje su dostupne na portalu Digitalne zbirke (https://digital-na.nsk.hr/pb/) Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Ustavna odredba o službenom jeziku i pismu RH

Hrvatska je nakon provedenoga refe-renduma o odcjepljenju od Socija-

lističke Federativne Republike Jugoslavije i nakon proglašenja svoje suverenosti i samostalnosti 22. prosinca 1990. donijela Ustav Republike Hrvatske, kolokvijalno nazvan Božićnim Ustavom jer je nastao u božićno vrijeme, u kojem se u članku 12. propisuje da je u Republici Hrvatskoj «u službenoj (je) uporabi hrvatski jezik i latinično pismo». Taj je članak Ustava u nepromijenjenu obliku ostao i u dorada-ma prvoga Ustava Republike Hrvatske. Priključenjem Republike Hrvatske Europ-skoj uniji 1. srpnja 2013. godine hrvatski je jezik postao 24. službeni jezik Europske unije, što znači da su svi službeni doku-menti i zakoni Europske unije dostupni i na hrvatskome jeziku. Osim toga, svatko tko se želi obratiti kojoj od institucija Eu-ropske unije, može to napraviti na hrvat-skome jeziku i dobiti na njemu odgovor. Iste je 2013. godine Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Hrvatskoj pokrenuo obilježavanje Mjeseca hrvatskoga jezika kako bi govornicima hrvatskoga jezika podignuo razinu svijesti o očuvanju ma-terinskoga jezika koji je osnova nacional-noga identiteta. Za početak Mjeseca hrvatskoga jezika znakovito je uzet 21. veljače, Međunarod-ni dan materinskoga jezika, a obilježava se do 17. ožujka u cijeloj Hrvatskoj predava-njima, radionicama i kulturnim priredba-ma. Danas se hrvatskim kao materinskim jezikom služi više od 5,5 milijuna ljudi.

Ustav Republike Hrvatske u članku 12. propisuje da je u Republici Hrvatskoj «u služ-benoj (je) uporabi hrvatski jezik i latinično pismo». Priključenjem Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. godine hrvatski je jezik postao 24. službeni jezik Europ-ske unije, što znači da su svi službeni dokumenti i zakoni Europske unije dostupni i na hrvatskome jeziku. Osim toga, svatko tko se želi obratiti kojoj od institucija Europske unije, može to napraviti na hrvatskome jeziku i dobiti na njemu odgovor.

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 3938 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

CRKVA KOJA KRVARI

«Žalosno je podsjetiti da je u ovome trenutku velik broj kršćana koji trpe progone u različitim svjetskim područjima, te se mo-ramo nadati i moliti da se njihova patnja što prije zaustavi. Mnogo ih je: današnjih je mučenika više nego u prvim stoljećima. Toj braći i sestrama izražavamo našu blizinu: mi smo jedno tijelo, a ti su kršćani udovi Kristovoga tijela – Crkve - koji krvare.»

Tim je dramatičnim riječima na op-ćoj audijenciji u srijedu 29. travnja protekle 2020. godine papa Franjo

upozorio na nepodnošljivo stanje nepošti-vanja vjerske slobode i progona kršćana, velikim dijelom katolika, u mnogim ze-mljama suvremenoga svijeta. No, o njima se rijetko piše i izvještava u suvremenim medijima, kao da nije medijski zanimljivo, ni vrijedno, spomenuti ih barem kao žrtve nasilja. Rijetka je iznimka katolički tjednik «Glas Koncila» koji više godina piše o tim današnjim mučenicima – kako ih naziva papa Franjo – i o Uskrsu objavljuje teksto-ve govoreći o njima kao o svjedocima vje-re i uskrsnim pobjednicima. I doista, oni zbog svoga vjerničkoga života i mučeničke smrti koju su podnijeli zbog vjernosti Kri-stu i Crkvi, a najčešće su ubijeni «in odium fidei» – iz mržnje prema vjeri – zaslužuju da ih se sjetimo i na stranicama ovoga na-šega uskrsnoga «Movisa».

Ubijeno dvadeset misionaraPrema informacijama koje je prikupila misijska agencija Fides i objavila ih 30. prosinca 2020. u svijetu je protekle godi-ne ubijeno 20 misionara: osam svećenika, jedan redovnik, tri redovnice, dva sjeme-ništarca i šest vjernika laika. Najviše ih je ubijeno u dvjema Amerikama: 5 svećenika i 3 vjernika laika, potom u Africi 1 sveće-nik, 3 redovnice, 1 sjemeništarac i dvojica laika. U Aziji je ubijen jedan svećenik, 1

sjemeništarac i 1 laik, a u Europi 1 svećenik i 1 redovnik. Ako se pogleda dva desetlje-ća unatrag – od 2000. do 2020. godine - u svijetu je ubijeno čak 535 pastoralnih dje-latnika među kojima su i petorica biskupa. Prigodom prikupljanja godišnjih informa-cija o ubijenim misionarima, kako ističe misijska agencija Fides, oni koriste pojam 'misionar' za svakoga krštenika, svjesni da je svaki član Božjega naroda, «snagom pri-mljenog krštenja» postao učenik – misio-nar. Svaki krštenik je, bez obzira kakva bila njegova služba u Crkvi i stupanj znanja o njegovoj vjeri, aktivni subjekt evangeliza-cije«, pa stoga i godišnji popis Fidesa ne obuhvaća samo misionare »ad gentes« u najužemu smislu toga pojma, nego nastoji zabilježiti sve krštenike koji su uključeni u život Crkve, a umrli su nasilnom smrću, pa čak i kada nije sigurno jesu li ubijeni »in odium fidei« – iz mržnje prema vjeri. Zato, u sastavljanju toga popisa, i ne kori-ste pojam »mučenik« u uskomu značenju te riječi, nego u etimološkom smislu »svje-doci«, kako se ne bi ušlo u meritum od-luke Crkve koja će moguće neke od njih, predlažući ih i provodeći proces pomnoga ispitivanja, neke od njih nakon provede-noga postupka proglasiti blaženima i/ili svetima. To se doista često i događa, jer je za neke suvremene svjedoke vjere u Krista i vjernosti Crkvi moguće naći i dovoljno podataka iz života i pastoralnoga djelova-nja, kao i dovoljno svjedočanstava vjerni-ka i drugih ljudi o svetosti njihova života. Ovdje također valja spomenuti i to da su u 2020. godini neki od pastoralnih djelat-nika ubijeni za vrijeme pokušaja otmice, krađe ili pljačke i da su ta djela počinjena sa stravičnom surovošću, ili su pak sami bili predmetom otmice ili su se zatekli na mjestu na kojemu je došlo do pucnjave i nasilnih čina u mjestu njihova djelovanja. Veoma često je riječ o okruženju u koje-mu vladaju ekonomsko i kulturno siro-maštvo, krajnje nepoštivanje života i bilo kakvih ljudskih prava. Nitko od njih nije učinio neko djelo koje bismo mogli nazva-ti »izvanrednim“, već su jednostavno – u svojoj pobožnosti – dijelili isti svakodnev-ni život najvećega dijela stanovnika, dono-seći svoje evanđeosko svjedočanstvo kao znak kršćanske nade.

Papa Franjo je na općoj audijenciji 2. prosinca 2020. godine podsjetio na 40-u obljetnicu smrti četiri misionarke iz Sje-verne Amerike koje su ubijene u El Sal-vadoru gdje su ih oteli, silovali i ubili pripadnici paravojnih postrojbi. U toj je prigodi rekao: «Svoju su službu obavljale u El Salvadoru u kontekstu građanskoga rata. Evanđeoskom zauzetošću i izlažući se velikim rizicima donosile su hranu i lijekove prognanima, te su pomagale naj-siromašnijim obiteljima. Te su žene živjele svoju vjeru velikom velikodušnošću. Pri-mjer su za sve da postanu vjerni učenici misionari.» Upravo na taj način treba čita-ti i tumačiti ovozemaljske okolnosti ubije-nih misionara: župnika koji su dijelili sve što su imali s ljudima koji su im povjere-ni na pastoralnu skrb, koje su ubili očajni zločinci u potrazi za tko zna kakvim sa-krivenim blagom u crkvi, ili pak onih koji su bili žrtve neke odbačene osobe kojoj su posvećivali cijele dane svoga života; redovnica koje su se zauzimale za odgoj i obrazovanje mladih naraštaja, a napadnu-te su dok su išle u službu ili nisu oklije-vale svoj život dovesti u opasnost kako bi spasile djecu koja su im povjerena; ili pak mladih, čak i djevojčica, koje su kršćansko zauzimanje prihvaćale s poletom i uvje-reno u prilikama slijepoga nasilja koje ne vodi računa o životnoj dobi; kateheta laika zauzetih u službi mirotvoraca i svjedoka vjere među zajednicama koje žive negdje na rubu, na mjestima do kojih je gotovo nemoguće doći.

Otmičarima propovijedao evanđeljePoseban spomen prema agenciji Fides zaslužuje svijetlo svjedočanstvo osamna-estogodišnjega sjemeništarca koji je otet u Nigeriji, u kojoj su nedostatak sigurno-sti i otmice svakodnevica. Kako je rekao njegov ubojica, ubijen je jer je «nastavio propovijedati evanđelje Isusa Krista» svo-jim otmičarima. Svi su oni živjeli služeći drugima velikodušno i posvećeno, u tiši-ni i samozatajno, ne gledajući na rizike i opasnosti, a ponajmanje na «radne sate» ili radno vrijeme, a sve kako bi pomogli onima koji su bili u potrebi. Zato su doi-

sta «primjer za sve kako bi postali vjerni učenici misionari». Popisu kojega svake godine priprema Fides trebalo bi svakako dodati i onaj puno duži, kažu iz te misijske agencije, koji bi obuhvatio sve one pasto-ralne djelatnike ili jednostavne vjernike koje napadaju i premlaćuju, pljačkaju i oti-maju, kojima prijete – čak i njihovi susjedi. Na taj popis bi također trebalo staviti i ka-toličke ustanove – vrtiće, škole, ambulan-te, bolnice – koje služe svim stanovnicima neke zemlje ili područja, pa ih svejedno napadaju, pljačkaju ili pale. «O mnogim

tim događajima možda nikada nećemo pročitati vijest, ali je istina da u mnogim kutovima planete mnogi još trpe i životom plaćaju svoju vjeru u Isusa Krista.» Stoga ne smijemo zaboraviti da je povijest Crkve – još od prvomučenika svetoga Stjepana kojega slavimo 26. prosinca odmah nakon Božića – povijest mučeništva i povijest mučenika, hrabrih svjedoka za uskrsloga Krista. Oni su «sjeme kršćanstva», kao što je u drugome stoljeću zapisao Tertulijan, njihova prolivena krv uvijek se smatrala primjerom i davala je snagu cijeloj crkve-

SUVREMENI SVJEDOCI USKRSLOGAnoj zajednici, bila izvor nadahnuća i živo-ta, a tako je i danas. «Mučeništvo je najveće svjedočanstvo vjere, jer vjerno prikazuje Krista, dajući vlastiti život tako da bi drugi mogli imati život u izobilju» istaknula je Biskupska konferencija El Salvadora na-javljujući i Jubilejsku godinu mučenika u povodu 40. obljetnice mučeništva svetoga biskupa Oscara Arnulfa Romera, kojega su ubili na oltaru, dok je slavio misu. Na taj način salvadorski biskupi žele podsjeti-ti na nacionalne mučenike te države, ali i na sve druge mučenike u svojoj zemlji kao što su o. Rutilio Grande i o. Cosme Spe-sotto, ali i drugi mučenici po svijetu.

Mučenici nas prate na životnom hodočašću«Mučenici su dali svoj život i prate nas na našem hodočašću vjere. Želimo čuti nji-hov glas i istodobno doprinijeti da taj glas odjekne u javnosti», napisali su biskupi, dodajući da se u 2020. godini, pogođenoj i izmučenoj pandemijom koronavirusa, kao i u ovoj 2021. koja donosi nove iza-zove, ne smije zaboraviti da «među udo-ve koji krvare na Kristovom tijelu» treba ubrojiti i sve one stotine svećenika i re-dovnica, bolničkih kapelana i duhovnika, pastoralnih djelatnika iz zdravstvenoga sustava, kao i biskupa, koji su izgubili svoj život dok su služili bolesnoj braći i sestra-ma pogođenima tom bolešću. Činjenica je, naime, da je, nakon liječnika, u Europi najveći broj upravo svećenika koji su dali svoj doprinos u toj borbi. O tome govore tek djelomični i nepotpuni podatci Vijeća europskih biskupskih konferencija, prema kojima je - od kraja veljače do kraja rujna 2020. godine na europskom kontinentu od posljedica zaraze koronavirusom - umrlo najmanje 400 svećenika. Među njima nije mal broj misionara i misionarki koji su se, nakon dugogodišnjega rada u misijama, vratili doma. Njihova tijela, izmučena du-gogodišnjim evangelizacijskim radom u misijama, nisu izdržala napad virusa, te su preminuli darujući tako svoj život i služeći drugima. Upravo onako kako su naučili u misijama, tamo gdje su se odricali i trpjeli ne bi li drugima pružili tračak nade u bolji život - ne bi li siromašnima i obespravlje-nima donijeli poruku mira i radosti Krista uskrsloga.

■ dr.sc. Danijel Labaš

«Mučeništvo je najveće svjedočanstvo vjere, jer vjerno prikazuje Krista, dajući vlastiti život tako da bi drugi mogli imati život u izobilju»

Poseban spomen zaslužuje svijetlo svjedočanstvo osamnaestogodišnjega sjemeništarca koji je otet u Nigeriji, u kojoj su nedostatak sigurnosti i otmice svakodnevica. Kako je rekao njegov ubojica, ubijen je jer je «nastavio propovijedati evanđelje Isusa Krista» svojim otmičarima.

Opustjelo Međugorje?Kad se o Međugorju radi uglav-nom smo slušali o rijekama ho-dočasnika, redovima za ispovi-jed, veličanstvenom Maldifestu, o seminarima posta i molitvi, o raspravama nadnaravnosti ili ne-nadnaravnosti Gospinih ukazanja. Nerijetko se u novin-skim člancima provlačila tema o materijalnom bogatstvu i novcu koji stiže u Međugorju.

Neki su se domaći mediji raspisa-li kako je Međugorje posljednjih mjeseci sablasno pusto, kako on-

dje vlada «pustoš koja se ne pamti» te kako je «vjerski turizam u Međugorju doživio slom». Neki su zajedljivo podsjetili kako su zlobnici u vrijeme komunizma Gospu Međugorsku nazivali «Gospom od devi-za», a danas bi – dodaju - prema viđenome ovih dana u doba pandemije vjerojatnije skovali nešto kao – «Gospa od čemera».

Međugorje dijeli sudbinu svih drugih masovnijih odredišta - ne samo u Bo-sni i Hercegovini, već i u ostatku svijeta. Kaže mi poznanik, inače djelatnik u Eu-ropskom parlamentu, kako je posljednjih mjeseci Brisel, sjedište Europske unije, poznat po kaotičnom prometu, velikim gužvama i dnevnim posjetama tisuća Europljana, sablasno prazan, izuzmemo li onaj dio lokalnih stanovnika. Pust je i Pariz, u odnosu na razdoblje prije pande-mije, njegove galerije, muzeji i susretišta svih vrsta zjape prazni… Baš kao i sve eu-ropske metropole, bez turista, posjetitelja, prolaznika... Već mjesecima nas je sve ova pandemija prizemljila, zarobila i usporila. Zrakoplovi ne lete, linije se otkazuju, po-slovnice zrakoplovnih kompanija se za-tvaraju, a djelatnici otpuštaju… Hrvatska je, osobito njezina jadranska obala, malo živnula tijekom ljeta, ali su nažalost neki njezini gradovi, poput slavnog i općepo-znatog Dubrovnika, koji je ovisan o gosti-ma iz udaljenijih zemalja, ostali prilično prazni. Ljudi ostaju doma, boje se, žele ali ne mogu putovati, zbog posla, zdravlja, sigurnosnih mjera, pa i zbog spomenutih problema oko zrakoplovnih linija.

Čemu onda vijest da u Međugorju u vri-jeme pandemije nema uobičajenih gužvi, stotina autobusa i ljudi svih boja kože i podrijetla, kao što je to bila svakodnevi-ca!? Nema ih ni u razvikanim turističkim destinacijama, ni u političkim i kultur-nim metropolama svijeta, pa ako hoćete ni u svetištima u Fatimi i Lurdu, gdje se vjernici također pridržavaju striktnih epidemioloških mjera i kontrola, pa tako ni u malom Međugorju. «Ali Međugorje prodaje novine!» – kaže mi iskusni zagre-bački novinar sa smiješkom na licu. Čim u naslovu imate Međugorje, bez obzira je li riječ o kakvom čudu ili odluci Vatikana, svakodnevici u vrijeme korone ili gostova-nju kakve poznate osobe, ljudi čitaju… «A posebno kad je nešto negativno!» – doda-je, jer ljude onda takva tema intrigira, neki se i naslađuju, a neki prate sa zabrinuto-šću. Tako Međugorje postaje tema i kad objektivno novinarske priče nema. A o krivoj percepciji koja se tako stvara nema potrebe ni govoriti…

Sjetimo se samo koliko smo se načitali priča o zabrani i ismijavanju Međugorja, o krivim interpretacijama papinih riječi, a posebice o bogatstvu koje se ondje deset-ljećima navodno gomila. A kad smo kod «zgrtanja novca» i «vjerskog turizma», neki Međugorje ovih kriznih mjeseci pro-matraju isključivo kroz tu prizmu. Proma-traju opustjele štandove sa jeftinim uvo-znim suvenirima, nadograđene hotele i apartmane s novim smještajnim jedinica-ma, koje se ne mogu iznajmiti, te dodatne sadržaje u kojima nema tko uživati. I su-kladno tome zaključuju da je Međugorje, eto propalo, jer nema turista koji će osta-viti koju kunu, odnosno marku. Ali to nije bit Međugorja. Međugorje je od 1981. ži-vjelo i bez luksuznih hotela i ugostiteljskih sadržaja, ali i uz njihove usluge mnogo-brojnim hodočasnicima; bez masovnosti, ali i s masovnošću; uz kritičnost crkvene hijerarhije, ali i uz njezinu blagonaklonost i blagoslov… I bez obzira na sve mijene, prilike i neprilike, svjedočilo je Gospine poruke, jasno i glasno je pronosilo po-ruku svijetom o potrebi povratka Isusu Kristu, kao jedinom Spasitelju, o važnosti mira i ljubavi… A da je ta poruka padala na plodno tlo svjedoče milijuni prijatelja i glasnika Međugorja diljem svijeta, od ko-

jih mnogi uopće nisu bili u Hercegovini, ali unatoč svemu, prate Gospine poruke i nastoje ih živjeti.

Zahvaljujući suvremenim informacijskim i komunikacijskim sredstvima i alatima, prijatelji Međugorja mjesecima prate sva međugorska zbivanja on-line te su srcem i dušom u svetištu Kraljice Mira, možda i više od nekih koji povremeno posjete ovaj kraj iz radoznalosti, u iščekivanju čuda, ili kako bi uživali u nekom od dodatnih sadržaja u ovom mjestu. Međugorje nisu štandovi, ni vašar, trgovine i turizam, iako nijedno svetište ne može pobjeći od tog šarenila komercijalne ponude, koja ide za svim većim okupljanjima ljudi. I ne bismo ga trebali prosuđivati po tim izvanjskim simbolima i znakovima, na koje ni među-gorski franjevci, ni apostolski upravitelj ne mogu utjecati, jer je to mimo njihove nad-ležnosti, a i volje.

Međugorje je molitva, sakramentalni ži-vot, posvećenost Bogu i življenje Gospinih poruka. Međugorje je utočište, ali i inspi-racija, opomena i poticaj. Ono živi tiho, ali svojom snagom i porukom djeluje i na najudaljenije krajeve svijeta, potiče i one koji su bili njegovi protivnici ili su ga rav-nodušno ignorirali. I zato s pravom može-mo reći da Međugorje nije pustoš, mada su njegove ulice u doba Covida 19 prilično prazne, već je puno života i plodova, koji-ma svakodnevno svjedočimo.(usp. Glasnik mira, listopad 2020.)

FENOMEN MEĐUGORJEStranicu uređuje: fra Branko Radoš

Gospina poruka 25. listopada 2020.

«Draga djeco! Danas vas pozivam da još više molite dok u vašem srcu ne osjetite svetost praštanja. U obiteljima mora biti svetosti, jer, dječice, za svijet nema budućnosti bez ljubavi i svetosti, jer se vi dajete u svetosti i radosti Bogu Stvoritelju koji vas ljubi neizmjernom ljubavlju. Zato me šalje k vama. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!»

CRTICE IZ DOMOVINE■ Dr. sc. Ivica Šola

GLAS IZ MEĐUGORJA

MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 4140 MOVIS 1/202 • ožujak • 2021

Vidljivi i nevidljivi egzodusi Hrvata – dva su žalosna i teško zaustavljiva procesaMira Furlan, Santa subito! Đorđe

Balašević, Santo subito, Porfirije Perić, Santo subito..., ne da mi se

dalje nabrajati, ali otvarajući sredstva javno-ga priopćavanja u Hrvatskoj zadnjih mjese-ci, pa i duže, ne možete se oteti dojmu da ste zaspali 1990. godine i probudili se 2021. Isto vam je kao da čitate stavove i vijesti od prije trideset, četrdeset godina. Evolucija je u nas nepoznat pojam, uz izuzetak evolucije mito-va. Ne stvaraju se više mitovi za uporabu 20. stoljeća, već novi, za 21. stoljeće za koje bi Balašević rekao «princip je isti, sve su ostalo nijanse». Novi mitovi na matrici jugoslaven-skog nacionalizma, pri čemu je jugoslaven-stvo još od 1918., suprotno Strossmayero-voj viziji, bilo tek pokriće za velikosrpstvo, preko zaštitnih likova bivšega režima. Ovdje se mitomanija više ne nameće silom, tu je paradigmu odavno otpuhao rani mraz, već zavođenjem, estetikom a ne politikom, pri čemu je estetizacija politike, prema Nolteu, uvijek bila oznaka totalitarizma - uvoda u jednoumlje. Reći danas da je Balaševićeva medijska slika, pisca nezaboravnih stihova, više mit nego stvarnost, na što je, na veoma uljuđen način, u Jutarnjemu listu ukazao Aleksandar Dragaš, znači biti izložen pogr-dama jedne sekte fundamentalista, kojima ne treba stvarnost, razum, već sirova emo-cija i prošlost kojoj ne daju da prođe kako bi ju iznova destilirali, prepravili po pravilima loše nostalgije u kojoj propale i zločinačke ideologije izgledaju privlačnije što više bli-jede, kako bi laž danas, kroz estetsko-senti-mentalni oblik - a ne više politički - učinili nedodirljivom istinom, pojavnošću koja se ne smije kritički ni propitivati, a kamo li, ne daj Bože, raskrinkavati.

Balašević, autor nesumnjiva pjesničkog i glazbenog talenta, u prošloj, totali-tarnoj (!) državi, bio je režimski autor.

Dok sam služio JNA njegove pjesme «Ra-čunajte na nas» u kojoj je «na zakletvu Titu spevao hit», pa onda pjesma «Triput sam video Tita maršala», treštale su svaki dan s razglasa i radio postaja. To je bilo čisto is-piranje mozga. Potom raspadom Jugoslavije, cijeli je svoj opus i karizmu gradio na žalu za tom propalom totalitarnom tvorevinom. To je bio on, to je bio njegov izbor i svjetona-zor i tu mu se nema što niti zamjerati, niti ga zbog toga treba osuđivati. No, ono što razu-mne pojedince i bolje poznavatelje hrvatske – starije i novije povijesti - ozbiljno zbunjuje jest činjenica da već tjednima od njegove, nažalost prerane smrti, u Hrvatskoj ne jenja-

vaju pokušaji njegove 'kanonizacije'. Vrhu-nac tih promidžbenih napora su prijedlozi da mu se daju ulice u hrvatskim gradovima. Takvo što ni medijski ni po inicijativama, nisu doživjeli Oliver i Rajko Dujmić zajed-no. Dujmić koji je pobijedio na Eurosongu, a zajedno s Oliverom utisnuo snažan i pre-poznatljiv žig hrvatskoj pop kulturi. Stvar je otišla tako daleko u mom neshvaćanju, da je, primjerice, 90% gledatelja u emisiji izrazito domoljubnog autora Tihomira Dujmovića, koji su najvećim dijelom sve suprotno od onoga što 'simbolizira' Balaševićev svjeto-nazor, glasovalo da se Balaševiću da ulica u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj. Fenomen Balaševićeve percepcije u Hrvatskoj, zapravo je samo povod za ukazivanje na jedan drugi, daleko pogubniji i složeniji, proces.

U Hrvatskoj se, naime, u posljednje vrijeme razložno puno govori o masovnom iseljavanju Hrvata i sve

očitijemu demografskom kolapsu na nacio-nalnoj razini. Problem je, međutim, što nit-ko ne ukazuje na jedan drugi 'egzodus', koji uvelike uvjetuje i potiče ovaj već spomenuti. Riječ je o sve očitijemu egzodusu – o bijegu Hrvatske i Hrvata od samih sebe, od svoje povijesti, identiteta i pamćenja. Govorimo o procesu koji je dijelom institucionaliziran, a dijelom posljedica pomno osmišljene pro-midžbe vodećih sredstava javnoga priopća-vanja u Hrvatskoj, od kojih su neki u ruka-ma Vučićevih srpskih tajkuna.Zoran primjer unutarnjeg institucijskog eg-zodusa - odmaka Hrvatske od same sebe – je film 'Dnevnik Dijane Budisavljević' koji je, iako čista povijesna krivotvorina koju ni komunisti svojedobno nisu koristili, mimo svake procedure postao dijelom školskoga gradiva u RH, pa će naša djeca učiti kako Stepinac nije bio toliko bitan u spašavanju Srba, Židova i drugih žrtava, već eto, Dija-na Budisavljević čiji izvorni dnevnik na nje-mačkom jeziku nitko nikada nije vidio. Moja djeca koja pohađaju osnovnu školu o Domo-vinskom ratu u udžbenicima imaju nekoliko mutno napisanih kartica, uz obvezni doda-tak o hrvatskim zločinima. Takvih primjera «unutarnjega egzodusa» – odmaka Hrvatske od sebe same – imamo na svakomu koraku. Radi se o procesu 'desimbolizacije' i nove simbolizacije koji je više nego uočljiv na pri-mjeru zamjene Stepinca Dijanom Budisav-ljević. To je proces koji ide odozgor naniže. Naime, ako bih u jednoj riječi trebao sažeti inauguraciju Zorana Milanovića, onda bih rekao da je to bila čista desimbolizacija. Dok

je izgovarao rečenicu kako su ratovi završeni, upravo je tom inaugoracijom i govorom koji je izrekao otvorio novi - rat protiv državnih simbola. To je tipično za svaku anarhističku ljevicu koja se ponaša kao da je ona apsolut-ni početak, da sve prije toga - od Markova trga, koji u sebi simbolizira svu bitnu hrvat-sku prošlost i identitet, preko garde do lente, treba izbrisati. Ukratko, taj Milanovićev rat protiv simbola možemo sažeti u jednoj sli-ci: Ćirilica u Vukovaru - da, predsjednička lenta i crkva Svetog Marka - ne. Milanović je s Pantovčaka uklonio sve biste hrvatskih velikana, od Starčevića do Radića.

Ćirilica je pismo, kao i svako drugo. No onoga trenutka kada je na zgari-štu Vukovara, na krvi koja se cijedila

s Ovčare, na zidu napisano na ćirilici «Ovo je Srbija», ćirilica je prestala biti tek pismo - postala je simbol zločina. To je potom "podebljano» kada su četnici i antifašistička JNA skinuli metcima unakaženi natpis na la-tinici «Ulica Stjepana Radića», i umjesto nje-ga objesili novi ćilirični naziv «Ulica Puniše Račića», Radićeva velikosrpskog ubojice. Svjesni su, naime, vinovnici tih nedjelja da ubojstvo ljudi nije dovršeno dok im ne ubi-jete i simbole i tu prazninu popunite nečim drugim ili «nekim» drugima. I onda se nađe-mo u čudu. Čudimo se ovih dana kako sto-tine mladih studenata (i mojih!), kod zatvo-renih kafića, ispred hrama hrvatske kulture HNK u Zagrebu, do dugo u noć tulumare uz srpske cajke… Čudimo se kada o državnim blagdanima u našim gradovima službene dr-žavne zastave na kućama možemo izbrojiti na prste jedne ruke… Čudimo se kada su u Zagrebu nakon Balaševićeve smrti riječ be-ćarac napisali na ćirilici, a političara koji je rekao da ne zna ćirilicu i ne sluša Balaševića, grubo popljuvali, čudimo se... Treba se, da-kako, svim dopuštenim i raspoloživim sred-stvima boriti protiv fizičkog iseljavanja ljudi iz Hrvatske, ali je isto tako neophodno (mož-da i bitnije od ovog prvog postulata!) boriti se protiv duhovnog, unutarnjeg iseljavanja Hrvata i Hrvatske iz sebe samih i odmaka od svoga izvornoga identiteta i povijesnoga pamćenja. U ovom otvorenom procesu de-simbolizacije, proizvodnje zaborava, i resim-bolizacije, ne treba se ni najmanje čuditi da je Mira Furlan najedanput postala važnija od Relje Bašića, Balašević od Olivera i Dujmića, a novi srpski patrijarh Porfirije promaknut u hrvatsku moralnu vertikalu veću od bla-gopokojnih kardinala Kuharića i biskupa Badurine zajedno.

42 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 43

Hodočasnički su ciljevi u Italiji po-najprije Rim, Asiz, Padova, ali i Torino, mjesto gdje se čuva Sve-

to platno, tzv. «Sindone», u koje je, prema predaji, bilo umotano Isusovo mrtvo tijelo nakon skidanja s križa. To platno je tije-kom minuloga stoljeća bilo predmetom brojnih znanstvenih istraživanja na najvi-šoj razini te dostignućima ljudske tehnike. Platno se čuva u koru torinske prvostolni-ce, gdje je prije nekoliko godina u posljed-njem trenutku čudom spašeno u požaru koji je buknuo u torinskoj katedrali. Plat-no je već jedanput u 16. stoljeću gorjelo, ali su ga sestre klarise brižno popravile i obnovile. Što je to što to platno veličine 436×110 cm, otkano prema uzorku riblje kosti, čini i danas privlačnim i jedinstve-nim? Prije nešto više od deset godina ispi-tivanja metodom raspadanja ugljika izni-jela su tvrdnju da je platno nastalo negdje između 1260. i 1390. godine. Je li riječ o srednjovjekovnoj podvali ili krivotvorini? Međutim, novija istraživanja su pokazala da tomu nije tako. Znanstvenici, katolici i nekatolici, bavili su se Platnom. Torinski kardinal Ballestrero izjavio je god. 1988. da se Crkva ne boji znanosti, da ima u nju povjerenje, te da Crkva može mirne duše saslušati i glas znanosti. «Mišljenje znano-sti ima svoj smjer. I posve je jasno da taj smjer nije konačan ni sveobuhvatan te da nema zadnju riječ spram Platna koje nas podsjeća na Kristovo lice. I ne samo lice, nego nas podsjeća na tajnu Gospodnje muke, smrti pa možda i uskrsnuća.»

Znanost o Torinskomu platnuZnanost je u stalnom usponu. Napreduje nezaustavljivo. Ona mora svoje rezultate uvijek iznova ovjerovljivati, podvrgavati provjerama. Naime, god. 1979. pa potom god. 1996. postupkom digitalne analize slike otkrilo se da su pokojniku koji je oslikan na Platnu bile stavljene na očne trepavice dvije kovanice novca. Numiz-matička istraživanja identificirala su te dvije različite kovanice kao novčiće koji su kovani pod Poncijem Pilatom god. 29. po-slije Krista. Je li moguće stvari krivotvoriti i ugravirati stvari tek četiri godine stare? Pelud otkriven na Platnu istovjetnog je sa-stava kao i pelud star dvije tisuće godina i otkrivena na naslagama Genezaretsko-

ga jezera. K tome pronađena je prašina što potječe iz palestinske pustinje, potom Male Azije, Francuske i Italije, sve pod-ručja kroz koja je Platno prolazilo. Godine 1982. znanstvenicima je uspjelo identifici-rati arterijsku i vensku krv na ra¬nama na čelu (krvne grupe AB), dok rana na boku sadrži ostatke krvi već preminule osobe. Evanđelja nam govore o Isusovoj trnovoj kruni koju su vojnici nabili na Isusovu glavu za njegove Muke, dok je još bio živ, a rana je na boku otvorena nakon Isuso-ve smrti. Otisak na Platnu jest, govoreći fotografskim rječnikom, negativ koji se na papiru pretvara u pozitiv, kad se slika izradi. Nemoguće je bilo naslikati negativ prije nego se uopće znalo za negativ, da-kle, prije otkrića fotografije. Znanstvenici to tumače promjenom celuloze u tkanini koja je nastala spajanjem aloje i mire (po-masti kojima je bilo mrtvo Isusovo tijelo pomazano) s izlučevinama i mokraćom pokojnika. Promjena je jača što je odre-đeno mjesto tkanine bilo bliže pokojni-kovu tijelu. Vezu između intenziteta slike i razmaka tkanine prema tijelu moguće je izračunati matematički te tako stvoriti kompjutersku simulaciju i trodimenzio-nalnu sliku. Posjetiteljima Platna moguće je vidjeti takvu simulaciju u Torinu.

Znanost i predaja o Torinskomu platnu Znanost je k tome utvrdila da je riječ o po-kojniku koji bijaše raspet na križu. Obično se raspeti nisu pokapali zbog težine pre-kršaja i opomene drugima koji bi putem prolazili. K tome nedostaju tragovi raspa-danja, što će reći da je pokojnik uklonjen ili nestao iz Platna. Pokojnik koji bijaše umotan u tkaninu umotan je neopran, ali ipak pomazan, što je po sebi gotovo nevjerojatno. Ali ako se prisjetimo da je Isus umro uoči Pashe, oni koji su pokoj-nika pokapali bili su u žurbi te nisu mo-gli obaviti sve obrede predviđene prema obi¬čaju. Nigdje se ne govori da bi raspeti bili prethodno krunjeni trnjem na glavi, osim u Evan¬đeljima. Prema svemu sude-ći, moguće je doći do zaključka da je kod pokojnika koji bijaše u¬mo¬tan u Platno, te koji je ostavio tragove svoga lica i tijela u njemu, riječ o osobi Isusa Krista. Predaja se sve dosada napaja i živi od toga jam-stva. Ikonografija je kroz cijelu dosadaš-

nju povijest umjetnosti, te proučavajući tolike slike Kristova lica od prvih stoljeća, dolazila do zaključka da su se sve te slike hranile i nadahnjivale upravo na ovoj slici i liku. U šestome stoljeću u Edesi (današ-nja Turska) čuvala se slika, nerukotvorena, nezemaljskog podrijetla, koja je prikazivala Kristov lik. Potom se čuvala u Carigradu, a nakon križarske opsade i zauzeća Carigra-da došla je u posjed francuskih plemića.

Platno – riječi o raspetomu KristuSv. Ivan Pavao II. s ushitom se pred Platnom izrazio: «Platno je neobični i tajanstveni ostatak…, jedincati svjedok – prihvatimo li tumačenje mnogih znanstvenika – samoga blagdana Uskrsa: muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega. Nijemi svjedok koji istodob-no snažno zbori». Taj snažni govor nije-moga Platna i utisnuta lika, razumjet će samo onaj promatrač koji sagleda straho-vita unakaženja nanesena Raspetomu koji bijaše 180 cm visok. Slomljena nosna kost, sva leđa iznakažena, s preko stotinu otvo-renih rana nanesenih dvama bičevima koji su imali željezne privjeske na završetcima. Iz mnogih je rana curila krv. Evanđeoska izvješća osvjetljuju nijemo svjedočanstvo Platna i obrnuto. Naime, svu brutalnost mučitelja koje Evanđelje samo uzgred spominje s «bičevali su ga». Svega toga po-stajemo svjesni kad promatramo taj jedin-stveni ostatak… Istodobno ostajemo za-tečeni i nijemi pred blagim, dobrohotnim i uzvišenim izražajem mučeničkoga lica oslikana na platnu. Nama vjernicima Plat-

TORINSKO PLATNO – NIJEMI SVJEDOK KOJI ISTODOBNO SNAŽNO ZBORI

no je slikovit pristup tajni naše vjere. Pred sobom imamo čovještvo i božanstvo Ras-petoga u svim njihovim protegama. Isto-dobno je ta slika živi poziv spram naše čo-vječnosti i nečovječnosti. Koliko je zločina protiv čovjeka i čovječanstva počinjeno u posljednjih stotinu godina? Pred ovim ni-jemim Svjedokom koji je brutalno mučen do svoje smrti na križu pozvani smo po-štivati dostojan¬stvo svakoga čovjeka. Na ovomu se liku obistinjuje ono što je pret-kazao Izaija: «Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja, da bismo se u nj zaglédali… Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice svoje otkla-nja.. Ali, on je naše bolesti ponio, naše boli na sebe je uzeo. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe… nje-gove nas rane iscijeliše… Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvarao usta svojih… Si-lom ga se i sudom riješiše…, iz zemlje živih njega ukloniše» (Iz 53).

Čovječe – sliko Božja!Knjiga Otkrivenja govori u viđenju o Gos-podinovu licu «kao Suncu kad sja u svoj svojoj žestini», a «oči mu kao ognjen pla-men» (1,14-16). Na nama je moliti ga da nas prožeže svojim očima, svojim Duhom i pogledom, da nam utisne neizbrisivi bi-ljeg u srce, da nas oslobodi iznutra i izvana od svih prisila, da nas uvuče u svoje srce, da ga prihvatimo u svoje biće. Molimo ga da i u nama kao nekoć Veronici utisne svoj božanski neizbrisivi lik prema komu će nas ljudi prepoznavati kao njegove. «Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša» uz-vratio je mali Samuel na Božji opetovani zov. Govori, Gospodine Isuse, da tvoj slu-ga čuje i posluša tvoju riječ, podigne oči i vidi tvoje božansko lice! Na tvome licu, Gospodine, nestaje svake sjene ili tame! Na tvome licu, Gospodine, uklonjene su sve dvojbe i dvoumice, sve nedoumice i traganja. Na tvome licu, Gospodine, sva su obećanja ispunjena, sve čežnje zado-voljene, sva nadanja nadmašena. Hvala ti, Gospodine, što si me pogledao, što si na mene lice svoje svratio, što opstojim samo po tvojoj volji, promisli i ljubavi. I hvala ti, Gospodine, da možemo promatrati tvoje i ljudsko i božansko lice…■ Dr. fra Tomislav Pervan

GODINA SVETOGA JOSIPA – NEBESKOGA ZAŠTITNIKA

CRKVE I HRVATSKEPravi je otac onaj koji odustaje od napasti da živi život svoje djece, i koji poštuje njihovu slobodu. Biti otac ne znači imati u posjedu, nego je to znak koji upućuje na više očinstvo, na Oca nebeskoga.

O 150-oj obljetnici proglašenja svetoga Josipa zaštitnikom opće Crkve, papa Franjo je apostolskim pismom 'Patris corde – Očinskim

srcem' proglasio Godinu svetoga Josipa, koja će trajati do 8. prosinca 2021. uz koju su vezani posebni oprosti. Papa Franjo je, između ostaloga, za sv. Josipa rekao da je to ljubljeni otac, otac pun nježnosti i poslušni, otac koji prihvaća; otac kojeg resi stvaralačka hrabrost - marljiv, uvijek u sjeni. Blaženi Pio IX. odlukom Quemadmodum Deus, potpisanom 8. prosinca 1870., uresio je tim naslovom svetog Josipa. «U pozadini Apostolskoga pisma je pandemija COVIDA-19, koja nam je pomogla shvatiti važnost običnih ljudi, onih koji se, daleko od očiju javnosti, svakodnevno iskazuju u krjeposti strpljivosti i ulijevaju drugima nadu i potiču na suodgovornost. Po tome su nalik svetomu Josipu,

'čovjeku koji prolazi nezapaženo, čovjeku svakodnevne nazočnosti i povučenom u skrovitost', a koji je ipak imao ulogu protagoniste u povijesti spasenja», istaknuo je Papa. Istodobno je s nazočnima podijelio svoju malu tajnu da svakoga dana, već više od četrdeset godina, redovito moli molitvu Marijinu zaručniku preuzetu iz francuskog molitvenika Kongregacije redovnica Isusa i Marije iz 19. stoljeća. «Josip je otac i u poslušnosti Bogu; svojim 'fiat' (neka bude) spašava Mariju i Isusa, i uči svojega Sina činiti Očevu volju. Pozvan od Boga služiti u Isusovu poslanju, on surađuje u velikom otajstvu Otkupljenja i doista je službenik u djelu spasenja. Istodobno, Josip je 'otac u prihvatu', jer prihvaća Mariju bez prethodnoga uvjetovanja. Taj je postupak važan i danas, u ovom svijetu u kojemu je očito psihološko, verbalno i fizičko nasilje nad ženama. Ali, pouzdajući se u Gospodina, Marijin zaručnik prihvaća u svojem životu i događaje koje ne razumije, ostavljajući po strani rasuđivanja i pomirujući se s vlastitim životom. Duhovni Josipov život nije put koji tumači, nego put koji prihvaća, što ne znači da je on pasivno rezignirani čovjek. Štoviše, njegov je protagonizam hrabar i snažan, jer snagom Duha Svetoga, punom nade, zna dati prostor i protuslovnom, neočekivanom, razočaravajućem dijelu života. Praktički, preko svetoga Josipa, kao da nam Bog ponavlja: «Ne bojte se!», jer vjera daje značenje svakom događaju, radosnom ili žalosnom, i čini nas svjesnima da Bog može učiniti da cvijeće nikne među stijenama. Osim toga, Josip ne traži neki izlaz, nego se sa stvarnošću suočava otvorenih očiju, preuzimajući odgovornost na sebe. Zbog toga nas njegovo prihvaćanje potiče da prihvaćamo druge, bez iznimke, takve kakvi oni jesu, uz osobitu naklonost prema najslabijima. Dokument 'Patris corde' ističe također stvaralačku hrabrost svetoga Josipa, koja se vidi posebno u teškoćama, i koja u čovjeku rađa neočekivanu snagu. On se s konkretnim problemima svoje obitelji suočava upravo onako kako to čine sve druge obitelji u svijetu, posebno obitelji emigranata.» Njegov je lik stoga veliki primjer – istaknuo je Papa – u svijetu kojemu su potrebni očevi, a koji odbija gospodare. Pravi je otac onaj koji odustaje od napasti da živi život svoje djece, i koji poštuje njihovu slobodu. Biti otac ne znači imati u posjedu, nego je to znak koji upućuje na više očinstvo, na Oca nebeskoga.

Zaštitnik HrvatskeHrvatski je sabor na svom zasijedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine, na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena na latinskom jeziku je zapisano: «Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran». U spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad hrvatskoga kipara Šime Vulasa. ■ Vlado Čutura

Pitanje slobode izbora pobačaja već duže vrijeme se nameće kao jedna od bolnijih točaka hrvatskog druš-

tva, za koju neki kažu da unosi razdor u društveno i političko tkivo, dodatno nas dijeleći na «ove i one». Ovo pitanje svaka-ko snažno zadire u javno zakonodavstvo, koje ga i propisima uređuje. Dok neki pravo žena na izbor pobačaja smatraju te-kovinom modernizma, neupitnom slobo-dom pojedinca, odnosno žene koja nosi plod, dotle drugi čvrsto stoje na stajalištu kako pitanje odlučivanja o nečijemu živo-tu ne može biti stvar ni pojedinca o čije-mu životu se radi, ni roditelja koji bi od-lučivao o životu tog pojedinca. Pobornici ovoga potonjega svjetonazorskoga stava također smatraju kako dvojba o dopusti-vosti «prava» na slobodu izbora pobačaja nije samo stvar slobode pojedinca, odno-sno majke, pa prema tome ni političko, nego ponajprije moralno, etičko i religio-zno pitanje. Iz ove dvojbe i točke prijepora rađaju se brojna druga pitanja, od kojih je svakako najvažnije pitanje kada zapravo počinje ljudski život – trenutkom začeća ili rađanja. Majka, sukladno postojeće-mu zakonodavstvu, ima pravo na odluku o pobačaju nerođenoga djeteta, dok je ugroza života već rođenoga djeteta i za nju kazneno djelo . Ovdje se, kada je riječ o gore spomenutoj dvojbi, ne želim stavlja-ti u ulogu sudca. Moja isključiva nakana je dati, makar i skromni, doprinos razu-mijevanju složenosti čitave problematike s jedne, te, sa stručnoga i znanstvenoga stajališta, doprinijeti otklanjanju dvojbe o početku ljudskoga života s druge strane.

Znanost i struka danas znaju da ži-vot, odnosno razvoj embrija i fetusa počinje u trenutku oplodnje ženske

jajne stanice! Ovdje, da bih bio još jasniji, također treba reći kako se tom oplodnjom nastali život ne očituje samo i jedino kroz rast broja stanica i tkiva, nego i kroz do-življavanje, osjećanje, pamćenje, slušanje, sposobnost učenja i pokazivanje emocija nastaloga fetusa. A kako nazvati osjeća-nje, slušanje, pamćenje ako ne životom? Stoga, gledano biološki i psihološki, život se ne rađa, ne nastaje, život se nastavlja, on se prenosi. Drugim riječima, ljudska

jedinka ne nastaje u maternici majke u nekom određenom trenutku, ona je tu od trenutka oplodnje, odnosno začeća. Fetus već negdje od petoga mjeseca trudno-će može čuti, opažati, kako majku, tako i neke vanjske zvukove, poput radija ili tele-vizije. Pitanjima razvoja ploda, te pokazi-vanja osjećajnosti, pamćenja i učenja, pr-venstveno se bavi prenatalna psihologija, a nešto manjom zauzetošću i psihijatrija.

Majčine traume, strahovi i nesi-gurnost koji izravno utječu na njezino doživljavanje, neizrav-

no utječu na razvoj ploda. Sam fetus, kroz oscilacije majčina metabolizma i hormon-skog stanja, «osjeća» majčinu i vlastitu ho-meostazu koja, ukoliko je osjetnije naru-šena, jaka i dugotrajnija, može rezultirati spontanim pobačajem ili prijevremenim porođajem. U prvih 15 dana od začeća smatra se da je plod imun na epigenet-ske promjene (promjene gena kao rezul-tat utjecaja okruženja). Već od 15. pa do 45. dana, počinje razvoj organa, pa je u to doba plod najosjetljiviji na prirođene so-matske i/ili neurološke promjene. Period organogeneze (nastanka i razvoja organa), do 90. dana smatra se iznimno rizičnim, pa majkama savjetujemo kroz to vrijeme izbjegavanje uzimanja lijekova, kao i zra-čenja i drugih invazivnih pretraga. Prena-talna psihologija pretpostavlja postojanje stanične memorije, odnosno sjećanja od prvog trenutka začeća, mogućeg preko procesa elektroinformacijskog sparivanja, pošto stanični membranski proteini odgo-varaju i na fizičke i na energetske izvanjske poticaje. Uz pušenje i alkohol ambivalen-tan i negativistički stav majke prema trud-noći i djetetu, najtoksičniji su uzroci djete-tovih fizičkih ili psihičkih trauma.

Neželjena trudnoća, kao i pokušaj prekida trudnoće velike su trau-me kako za psihu majke, tako i za

psihu ploda, odnosno budućega djeteta. Što doživi majka, doživi i fetus. Suklad-no rečenomu, za zdravlje ploda uz majku velik značaj ima i otac, kao i društvena sredina, odnosno okruženja, koje je majci ili potpora ili izvor mogućega stresa. Po-drška supruga ili partnera, te postojanost

njihove emotivne veze tijekom trudnoće, najbitniji su predilekcijski čimbenik za zdravlje ploda. Za uredan razvoj ploda po-trebna je opuštena trudnica, stabilan otac, te prijateljski raspoložena društvena sre-dina s jasnim stavovima prema trudnoći i životu kao najvećoj vrijednosti. Zaštićeni plod opuštene i voljene trudnice ima osje-ćaj blaženosti i svemoći, te sjedinjen s maj-kom ne osjeća nikakvu opasnost. Tek ga intrauterilna ili perinatalna trauma potiču na preispitivanje vlastite nemoći i slabosti, kao i na proces diferencijacije u odnosu na majku i okolinu.

Pokušavajući sažeti ovaj kratki tekst, ponovno ističem kako mi je temelj-ni cilj bio rasvijetliti dvojbu o tre-

nutku početka ljudskoga života i naglasiti, kako je i još nerođeno dijete živo biće. Oni koji odlučuju o pobačaju moraju toga biti svjesni - kako majka i njezin partner, tako isto razne udruge građana i, u konačnici, sam zakonodavac. Ovo nije nimalo lako područje, pa stoga nisu lake ni odluke. Cjelokupnu situaciju mogu dodatno za-komplicirati začeća i trudnoće nakon silovanja, intrauterino dijagnosticirane malformacije ploda, pojave surogat majki i brojna druga pitanja koja se sadašnjo-sti već otvaraju i koja će se u budućnosti otvarati. Svaki sudionik dijaloga kojemu je iskrena nakana doprinijeti razrješava-nju ove problematike, trebao bi krenuti sa stajališta uvažavanja moralno-etičke od-govornosti za vlastitu riječ i stav. Bilo da su roditelji, citirajući velikog libanonskog pjesnika Halila Džubrana, samo luk po-moću kojega su djeca odapeta u život, ili pak, prema psihoanalitičarima, primarne i najvažnije 'figure' u njegovu sazrijeva-nju, nemaju isključiv monopol na dijalog o ljudskoj reprodukciji. Svatko odlučuje o svome životu, a kada je riječ o pobačaju, o životu fetusa, tada odlučuju drugi, u pra-vilu žena koja ga nosi. Nužno je upitati se je li to ispravan, dopustiv i «jedini mogu-ći» stav prema fetusu? Ovo je prevažna i preozbiljna tema, a da bi mogućnost javne riječi bila uskraćena bilo kojemu članu društva i sudioniku društve-noga dijaloga.

Doprinos raspravi o slobodi izbora pobačaja

IZ KUTA JEDNOGA PSIHIJATRAProf. dr. sc. Zoran Zoričić, psihijatar

ZDRAVI ODGOJDr. sc. Jadranka Pavić

ODGOJ ZA ZDRAVI STIL ŽIVOTA

44 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 45

LJUDSKI ŽIVOT ZAPOČINJE ZAČEĆEMTemeljne životne navike stječu se od

najranijega djetinjstva, iako, ne-prijeporna je činjenica da na njih,

tijekom odrastanja i u kasnijoj životnoj dobi, mogu značajno utjecati različite ži-votne okolnosti. No, unatoč toj činjenici, ovdje valja otvoreno reći da su čvrsti i jasni odgojni temelji, postavljeni u čovjekovu ranom djetinjstvu, pouzdan početak u pro-cesu oblikovanja njegova životnoga stila, koji može biti veoma značajan i za njegovu odraslu životnu dob. Iako je nezahvalno ka-tegorički ustvrditi koja od brojnih odred-nica najviše utječe na čovjekovo dobro ili loše zdravlje, neka pouzdana znanstvena istraživanja nam ipak nude određenu vri-jednosnu ljestvicu. Tako, prema tim istra-živanjima, genetski biljeg s kojim smo ro-đeni, te životno i radno okruženje, na naše zdravlje utječu s po 20%, razvijenost i do-stupnost zdravstvenog sustava 10%, a naš životni stil čak 50%. Pod životnim stilom podrazumijevamo obrasce ponašanja po kojima ljudi žive svoju svakodnevicu. To je, dakako, puno širi pojam od samoga nači-na prehrane, odmora i uobičajenih fizičkih aktivnosti. U stil života, primjerice, spada i način na koji se osoba suočava sa stresom, kako komunicira s drugim ljudima, način druženja i provođenja slobodnog vremena, način potrošnje, preuzimanja rizika, rada, stvaranja, samozaštite… Stil života zapravo obuhvaća sva područja ljudskoga djelo-vanja. Koliko stil života utječe na zdravlje može se povezati s pitanjem: Gdje 'pronaći' zdravlje? Na to pitanje u svojoj knjizi Kul-tura, odgoj i zdravlje, odgovara A. Barath: «Zdravlje je u ljudima, u prilikama njiho-vog svakodnevnog života, u okruženjima u kojima oni uče, rade, igraju se i vole. Ono se stvara kroz brigu za sebe i druge, kroz sposobnost za donošenje odluka i kroz nadzor nad vlastitim životom…».

Pozitivna stegaOvdje je nužno naglasiti da se svaka osoba, unatoč činjenici da mnogima životni uvjeti neće ponuditi toliko potrebnu sigurnost i mogućnost neometanog razvoja i plodno-ga djelovanja, upravo u obiteljskom okruž-ju priprema za način života, koji joj kasnije može biti zaštita od nerijetko surove sva-kidašnjice. A to, jasnije rečeno, znači da samo skladna i uravnotežena obitelj može ponuditi prave uvjete za oblikovanje po-

stojana djetetova životnoga stila. Roditelji će u jednoj takvoj obitelji, uz prehrambene navike koje se utvrđuju za obiteljskim sto-lom, svojim osobnim primjerima pokazati svojoj djeci prihvatljiv stil života kada je, primjerice, riječ o izbjegavanju sredstava ovisnosti, o potrebi rada i fizičkih aktiv-nosti, uljuđenoj komunikaciji, razboritoj potrošnji, te kada je u pitanju ponašanje u kriznim situacijama, odgovornom po-štivanju pozitivnih zakonskih odrednica i sl. Stoljetno iskustvo je pokazalo kako je teško mijenjati stečene navike i obrasce po-našanja. Stoga je ispravno reći da je upra-vo djetinjstvo pravo vrijeme za stjecanje određenih navika. Znanstvena istraživanja pokazuju da dijete već u početku puber-teta ima izgrađen prilično postojan sustav zdravstvenih uvjerenja, koji je na kraju pu-berteta učvršćen. Upravo zato je neobično važna razborita i pozitivna roditeljska stega u odgojnom procesu. Pod razboritom i po-zitivnom roditeljskom odgojnom stegom, podrazumijeva se odgojni stil kojim rodi-telji sustavno potiču dobro ponašanje svoje djece, istodobno im, bez fizičkog ili psihič-kog kažnjavanja, strpljivo ukazujući na po-sljedice lošega ponašanja. Pozitivna stega objedinjuje toplinu, red i strukturu tijekom djetetova razvoja – od ranog djetinjstva do rane odrasle dobi. U knjizi: Pozitivna dis-ciplina u svakodnevnom roditeljstvu, prof. dr. Joan E. Durrant, opisuje načine uvođe-nja reda i strukture djeci kroz slijedeće po-stupke: Pripremaju ih za teške situacije tako što im govore što mogu očekivati i kako se s tim mogu nositi, objašnjavaju im razloge za pravila, razgovaraju s djecom o pravilima i saslušaju njihovo mišljenje, pomažu djeci u traženju načina u ispravljanju pogrješaka, pravedni su i fleksibilni, 'nadziru' ljutnju, objasne svoje stajalište i saslušaju mišljenje djeteta, uče ih posljedicama koje njihovi

postupci imaju na druge ljude, djeci pru-žaju informacije potrebne da donesu dobre odluke i često razgovaraju s djecom.

Poticaj na samonadzorSustavan pristup odgoju tijekom djetinj-stva, koji je prožet ljubavlju i 'redom', po-tiče djetetovu sposobnost samonadzora, koji ima stegovnu ulogu u životu djeteta. Samonadzor se odnosi na nadzor impulsa i potiskivanje određenih želja i nagona po-vezanim s impulzivnim reakcijama. Samo-nadzor snažno utječe na svjesnost vlastito-ga ponašanja, samomotivaciju i upornost u savladavanju zadataka, na upravljanje emocijama, sposobnost suočavanja s neu-spjesima i slično. U ostvarenju samonad-zora važna je samostega koja predstavlja 'upravljanje sobom' u svrhu postizanja ne-koga cilja: u poslu, sportu, učenju, provo-đenju dijete i slično. Samostega predstavlja nadmoć uma nad emocijama i sposobnost samonadzora, upornosti, dosljednosti, mo-tivacije koje doprinose dobrobiti, odnosno ovladavanju destruktivnim emocijama, željama i sklonostima. Neosporna je činje-nica da su upravo te destruktivne emocije, želje i sklonosti čest uzrok životnoga stila koji obiluje brojnim zdravstvenim rizici-ma. Tu se, između ostaloga, misli na ne-umjerenost u jelu i piću, pasivnost, razne ovisnosti, rizična ponašanja, nerazborito trošenje novaca, sukobe i probleme u me-đuljudskim odnosima i mnoge druge. Tako je, primjerice, veoma izgledno da će dijete, koje u obitelji tijekom odrastanja nije do-življavalo pohvale, u odrasloj dobi posezati za različitim načinima dokazivanja u druš-tvu tražeći društvenu pozornost. Također je veoma izvjesno da će se dijete, koje je odgajano prezaštitnički, veoma teško sna-laziti u životnim situacijama u kojima treba preuzeti odgovornost, dok će dijete odgaja-no u konzumerizmu sasvim sigurno imati poremećenu ljestvicu vrijednosti i snažnu usmjerenost na 'imati' pod svaku cijenu. Po toj istoj logici će u djetinjstvu stečene navi-ke iz svakodnevnoga života, kao što je kul-tura prehrane, rada, ophođenja s drugima i slično, ostaviti snažan biljeg – negativan ili pozitivan – koji se prenosi u odraslu dob. Stoga je dob djetinjstva i adolescencije izni-mno važna u oblikovanju obrazaca stila ži-vota, koji mogu značajno utjecati na osobu, njezinu obitelj i okolinu.

Pod životnim stilom podrazumijevamo obrasceponašanja po kojima ljudi žive svoju svakodnevicu.

vm@caritas-aargau.ch | T 056 210 35 80

HRVATSKA NASTAVA U ŠVICARSKOJ KONFEDERACIJI

• Sudjelovali učenici hrvatske nastave - prilog pripremile učiteljice Jelena Bušić i Jelena Deljak

To sam jaBok! Ja sam Laura. Dolazim iz Hrvatske. Iako ne volim matematiku, nedavno sam dobila pet plus na ispitu. Imam dvije ptice. Zovu se Spi-derman i Lili. Moja je Lili. Malo je agresivna. Imam i brata. Ime mu je Filip. Stalno se svađa-mo. Kada pjevam, onda i ptice pjevaju. Volim gledati Tik Tok!Laura Burušić, 4. r., Küsnacht

Neobičan susretJednoga jutra sam šetao Zagrebom. Nakon što je kiša prestala padati, sklopio sam svoj šestin-ski kišobran. Nakon što sam krenuo na tržnicu Dolac, čuo sam da netko u daljini plače. Slije-dio sam glas i ugledao naše rukometaše – Do-magoja Duvnjaka i ostatak tima. Bili su veoma tužni zbog svjetskog prvenstva. Prišao sam im. Dugo smo razgovarali. Ispričali su mi što im se dogodilo i zašto su bili tako loši. Rekao sam im da se ne brinu i da će sljedeći put sigurno sve biti bolje. Svi u životu ponekad doživimo poraz. Iznenada je k nama došla moja mama. Bila je ljuta jer sam izašao van bez dopuštenja. Dugo me je tražila. Kad je vidjela rukometaše, prestala se ljutiti. Zahvalila im je što su pazili na mene. Još smo se malo družili, puno slikali i na kraju razišli sretniji nego prije.Ivan Petrić, 7. r., Schaffhausen

Moja bakaMoja baka zove se Ivanka. Ima smeđu kosu, smeđe oči i veoma ju volim. Lijepa je kao ruža, draga je i mila. Uvijek je tu kada ju trebam. Uvijek mi sve kupi i ne bih ju mijenjala ni za što na svijetu. Eleonora Sureta, 3. r., Aarau

Moja sestričnaMoja sestrična zove se Dora. Ona ima sedam godina i ide u drugi razred. Ima smeđu kosu. Dora ima dvojicu braće – Ivana i Antu, te dvije sestre – Tenu i Maju. Obiteljski se veoma puno družimo. Voli se voziti rolama i najdraži film joj je Flika. Kada smo u Požegi kod bake i dje-da, Dora i ja volimo se igrati u velikom vrtu i ići kod tete Hermine na sok. Herminino dijete je Dorina krsna kuma. Kada sam kod Dore, volimo zajedno gledati film ili svirati klavir. Njezin karakter mi se veoma sviđa zato što je dosljedna i voli dijeliti stvari. Voli jesti kao i ja – veoma puno.Iva Lovrić, 7. r., Aarau

Stara hižaStara hiža nalazi se u Hrvatskom zagorju. Sa-građena je od drveta. Stambena površina joj je 75 metara četvornih. Na kući su vidljivi pro-zori i krov. Kuća izgleda veoma trošno i tužno. U dvorištu je travnjak i visoka stabla. Ušavši u kuću osjećala sam se dobro, jer sam na zidu ugledala licitarsko srce, koje me podsjetilo na Zagreb i Zagorje. Odlučila sam ponijeti ga sa sobom u znak sjećanja na Hrvatsko zagorje. Iz kuće sam otišla radosna, što sam imala priliku vidjeti izvornu zagorsku kuću.Patricia Ilić, 7. r., ZH Kappeli

Helena Mršić, 6.r., Schaffhausen

Fabijen Marić 4.r., Aarau

Klara Antunović 6.r., Kappeli

Samuel Brisar 4.r., Kappeli

Mia

Kut

leša,

3.

r., M

ettm

enste

tten

Mija Schatt, 1.r., Regensdorf

Marta Lončar, 3. r., Schaffhausen

Lea Petrić, 4.r., Schaffhausen

Andro Bukovec, 4.r., Schaffhausen

46 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 47

KORISNE INFORMACIJEPiše: Valentina Matolić

Starosne i invalidske mirovineStarosne i invalidske mirovine su od 1. siječnja 2021. povećane za CHF 10.00. Najniže pojedi-načne mjesečne mirovne iznose CHF1'195.00 a najviše, koje mogu dobiti oni koji su radili 44 godine i zarađivali prosječno više od CHF 6'000.00 mjesečno iznose CHF 2'390.00. Isto vrijedi i za invalidske mirovine. Bračni par može skupa dobiti najviše CHF 3'585.00 mje-sečne AHV/IV mirovine.

AHV doprinosi Pojedinci koji se bave isključivo samostalnom djelatnošću i AHV doprinose ne uplaćuju pre-ko poslodavca, moraju ih sami uplaćivati. Za njih je, od 1. siječnja 2021., najniži godišnji AHV doprinos CHF 504.00. Istovjetnu najni-žu stopu AHV doprinosa morat će uplaćivati i pojedinci koji žive od socijalne skrbi i nezapo-sleni studenti.

3a bankovni računi Zaposlene osobe koje u 2. stup uplaćuju preko poslodavca, od 1. siječnja 2021., u 3a bankovni račun mogu uplatiti najviše CHF 6'883.00 go-dišnje, dok oni koji ne uplaćuju doprinose pre-ko poslodavca u drugi stup mogu uplatiti naj-više CHF 34'416.00. Ove uplate se mogu odbiti od poreza putem «Steuererklärunga»

Drugi stup (Pensionskasse) Kamate na ušteđevinu drugoga stupa ostale su nepromijenjene i iznose 1%. Novina je da osobe koje, nakon navršene 58. godine života, ostanu bez posla, mogu i dalje ostati u dota-dašnjoj mirovinskoj blagajni što je, s obzirom na veće kamate, značajna prednost. Do proš-le godine su morali svi koji izgube posao a ne ispunjavaju uvjete za odlazak u mirovinu i ne nađu novog poslodavca sav do tada ušteđeni kapital prebaciti na Freizügigkeitskonto ili Po-licu, u kojih su kamate znatno manje. Druga prednost ove novine je u tome što se, odlaskom u mirovinu, može birati između isplate gotovi-ne ili mjesečne mirovne. Uz napomenu da se s Freizügikeitskonta može podići samo gotovina – ne i mirovina. Dopust za očeve nakon rođenja djeteta Od 1. siječnja 2021. uvedena je i novina da i očevi nakon rođenja djeteta imaju pravo na do-pust. Dok majke, nakon rođenja djeteta, imaju pravo na ukupno 98 dana dopusta, očevi pak imati pravo na 14 dana dopusta, koje mogu koristiti odjedanput ili kao pojedinačne dane. Važno je napomenuti da bi očevi taj dopust trebali iskoristiti u roku od 6 mjeseci nakon rođenja djeteta. Također je važno reći da se ovo pravo očeva na dopust ne gasi ni u sluča-ju dobivanja otkaza kada mu se radni odnos produžuje za te dane. I kada otac, unutar tih 6 mjeseci od rođenja djeteta, mijenja zaposle-nje njegovo pravo na dopust se ne gasi - ima pravo tražiti od novoga poslodavca da iskori-

sti te dane dopusta. Očevi moraju sami tražiti dopust, dok poslodavac, vodeći pritom računa i o interesima očeva, odlučuje kada ga mogu koristiti. Isplate naknade za dane dopusta idu preko «Ausgleichkasse», kao i u slučajevima isplate naknade za dopust majki nakon rođenja djeteta. Ako poslodavci sami izvrše isplatu, no-vac će im vratiti navedena blagajna. Nadokna-da za dane dopusta iznosi 80% prosječne plaće. Pravo na isplatu nadoknade imaju očevi čija djeca su rođena nakon 1. siječnja 2021. Zahtje-vi se podnose od dana djetetova rođenja. Kada je riječ o ovom dopustu, još uvijek je nejasno da li ga mogu koristiti očevi čija su djeca rođe-na u drugoj polovici prošle godine.

Dodatna davanja (Ergänzungsleistung) primateljima AHV/IV mirovinaAHV/IV umirovljenici kojima njihove miro-vine nisu dostatne za život, mogu se prijaviti za primanje dodatne novčane pomoći od dr-žave. Trenutno tu pomoć u CH prima 340.000 umirovljenika. U prošloj godini su izdaci za te umirovljenike iznosili 5,2 milijarde CHF. Bu-dući da se pretpostavljalo da će ti izdatci i dalje rasti, od 1. siječnja su uvedene znatne promje-ne. Najvažnije promjene: ■ Najveća novina je da od 1. siječnja 2021. neće imati pravo na novčane dodatke umi-rovljeni pojedinci koji imaju imovinu veću od CHF 100'000.00, kao ni bračni parovi čija imovina je CHF 200'000.00. Pritom se također računa imovina koju možda trenutno ne posje-duju – iako su ju posjedovali – jer su ju, pri-mjerice, darovali djeci. Darovana imovina se pritom i dalje računa kao da je u posjedu umi-rovljenika. Novina je i to da će bit provjeravano raspolaganje imovinom tijekom posljednjih 10 godina prije odlaska u mirovinu, jer se godiš-nje ne bi trebalo potrošiti više od 10% imovine. Ako se to ipak dogodilo, ta imovina se i dalje, osim u nekim iznimnim slučajevima kao što je održavanje stana ili podmirivanja dugova zubaru, računa kao da i dalje postoji. Stoga je uputno čuvati sve račune, kako bi se razborito trošenje moglo lakše dokazati. ■ Jedna od novina je i to da će nasljednici osoba koje su, uz mirovinu, primale i novčane dodatke, morati državi vraćati taj novac za naj-više 10 godina unazad nakon smrti oba rodite-lja, ako je naslijeđena vrijednost veća od CHF 40'000.00. Ova nova uredba vrijedi samo za dodatke isplaćene od 1. siječnja 2021 godine. ■ Određene promjene su uvedene i kada je riječ o isplaćivanim iznosima za stanarine. Do sada su, pri obračunu dodatnih davanja, mjesečni iznosi za stanarinu uzimani paušal-no – CHF 1'100.00 za samce, odnosno CHF 1'250.00 za obitelji. Promjena je u tome što se od Nove godine iznos stanarine računa ovi-sno o regionu stanovanja. Onima koji stanuju u velikim gradovima, sukladno toj zakonskoj izmjeni, priznavat će se veći iznosi za stana-

rinu, dok će onima koji stanuju na selu biti manji. Tako će pojedincima za stanarinu biti priznato najviše CHF 1'270.00 ako stanuje na selu a do CHF 1'370.00. mjesečno ako živi u Zürichu. Za stanarinu četvoročlane obitelji primjerice u Zürichu će biti maksimalo pri-znato CHF1'960.00 mjesečno, a negdje na selu CHF.1740.00. Novosti su uvedene i kada je ri-ječ o iznosima za osnovne potrebe, tako da su iznosi za djecu ispod 11 godina starosti sma-njeni. Tako je, primjerice, iznos za prvo dijete s CHF 10'170.00, smanjen na CHF 7'200.00. Sve do kraja 2020. godine umirovljenici sam-ci su mogli posjedovati do CHF 37'500.00, a bračni parovi CHF 60'000.00 a da im se to ne uzima u obzir pri odluci o njihovoj zamolbi za dobivanje novčanih dodataka. Od 1. siječnja 2021. ti iznosi su smanjeni na CHF 30'000.00 za samce, odnosno na CHF 50'000.00 za brač-ne parove. To konkretno znači da se navedeni iznosi smiju posjedovati kada se traže novčani dodatci. Kada bračni par s AHV mirovinom primjerice posjeduje CHF 80'000.00 CHF, tada će mu se pri obračunu uzeti u obzir samo CHF. 30 000.00 i to 1/10 tog iznosa, dok ostalih 50 000.00 neće biti uzimato u obzir. Ako jedan bračni partner još uvijek radi dok drugi prima mirovinu, onda se pri prijavi za primanje nov-čanih dodataka iznos zarade partnera ne raču-na 2/3, nego, po novom, 80% te zarade.

Ove promjene vrijede ponajprije za sve koji se prijavljuju od 1. siječnja 2021. Za pojedince koji već primaju novčane dodatke, vrijedit će prijelazno razdoblje od 3 godine. To konkretno znači da će netko tko će, po novim pravilima, primati manje novčane dodatke, to osjetiti tek početkom 2024. godine. S druge pak strane će oni koji bi, sukladno novim pravilima, trebali primati više, to moći koristiti već od početka 2021. Blagajne su obvezne napraviti nove obra-čune i svoje korisnike pravodobno obavijestiti o tim promjenama. Na novčane dodatke uz mirovinu imaju pravo i stranci koji ispunjavaju uvjete za to. Jedan od temeljnih uvjeta je njihov boravak u Švicarskoj zadnjih 10 godina bez prekida, uz napomenu da se ovaj uvjet ne odnosi na EU/EFTA državljane.

Caritas traži volontere koji dobro poznaju njemački i hrvatski jezik za prijevode teksto-va s njemačkoga na hrvatski za njihovu web-stranicu.

Više informacija možete dobiti na telefon 056 210 35 80 ili vm@caritas-aargau.ch, Valentina Matolić

VAŽNE PROMJENE U SOCIJALNIM I MIROVINSKIM OSIGURANJIMA U 2021. GODINI

Od siječnja 2021. godine dogodile su se brojne važne promjene u socijalnim osiguranjima.

OGLASIOGLASI

Vaš radostan poVratak - naš cilj!

Naše usluge za povratnike: planiranje odlaska u redovnu

ili prijevremenu mirovinu izračun buduće mirovine - AHV provjera konta Pensionskasse i potraga

za izgubljenim kontima porezno i pravno savjetovanje u svezi

isplate kapitala iz Pensionskasse i Säule 3a druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj: savjetujemo, financiramo i pratimo Vas

prilikom kupovine nekretnine pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća pravno savjetovanje sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

Im Ifang 16, CH-8307 EffretikonTelefon +41 052 233 50 52 * Fax +41 052 233 50 53info@cromax.ch * www.cromax.ch

Vaš radostan povratak Naš cilj!Naše usluge za povratnike:

planiranje odlaska u redovnu ili prijevremenu

mirovinu

izračun buduće mirovine AHV

provjera konta Pensionkase i potraga za izgubljenim

kontima

porezno i pravno savjetovanje u vezi isplate kapitala

iz Pensionkase i Säule 3a

druge razne usluge (Treuhand) prema dogovoru

Naše usluge u Švicarskoj:savjetujemo, financiramo i pratimo Vas prilikom

kupovine nekretnine

pomažemo Vam prilikom osnivanja Vašeg poduzeća

pravno savjetovanje

sve vrste osiguranja za poduzeća i privatne osobe

www.cromax.ch

8409 Winterthur , Stegackerstr. 6, Fax: +41 52 208 38 39

+41 (0) 52 208 38 38

Naše usluge za povratnike:

Naše usluge u Švicarskoj:

•••••

•••

Vaš radostan povratak –Naš cilj

Veritas Consulting AG

Alfred-Escher-Strasse 348002 Zürich • www.veritas.chT 043 321 93 93 • F 043 321 93 94

• sve vrste osiguranja • hipotekarni krediti i financije• osnivanje firme i vođenje

poslovnih knjiga• planiranje i savjetovanje

kod odlaska u mirovinu• ispunjavanje poreza

Maestral AG Office & Lager: Giesenstrasse 11 CH-8953 Dietikon Telefon: +41(0) 44 743 82 00 Fax: +41 (0) 44 743 82 01 E-mail: info@maestral.ch www.maestral.ch

VeleprodajaGiessenstrasse 11, 8953 DietikonTel. 044 743 82 00, Fax 044 743 82 01

Velika ponuda domaće robei vina vrhunske kvalitete.Dostava u cijeloj Švicarskoj!

CSS – Vaš zdrav-stveni partner.

Suzana MlivončićKundenberaterin+41 58 277 36 79suzana.mlivoncic@css.ch

www.css.ch

Mi nudimo• Zdravstvena

osiguranja• Zdravstvena osigu-

ranja za Hrvatsku• Osiguranja za

kućanstvo• Pravna zaštita

Mi nudimo• Zdravstvena

• Zdravstvena osigu-

• Osiguranja za

Fachpsyhologe für Psychotherapie FSP

Mr. Art. Josip Galic

Psihoterapija■ tretman anksioznih poremećaja, fobija, paničnog napada, depresije, Bourn-out-a

■ psihoze i paranoidne šizofrenije

■ problem ovisnosti

Adresa prakse:Eidmattstrasse 57, Zürich iÄrztepraxis Eichwis-Hombrechtikon

Telefon 079 215 98 91Mail: galic.josip@outlook.com

Sretno Vam i blagoslovljeno Uskrsnuce Isusovo!

MOVIS

Hvala svima Vama koji već godinama svoje usluge, zvanja i znanja oglašavate u MOVISU, te tako pomažete tiskanje MOVISA, Glasila Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj.

Jesi li Tidarovatelj MOVISA?

Hvala Tebi, koji svojim novčanim prilogom (već godinama) omogućavaš tiskanje ovog našeg Glasila, te na taj način pomažeš u vjerskoj, obrazovnoj i uljudbenoj nad-gradnji naše zajednice, Hvala i Tebi, koji do sada nisi, ali ćeš ubuduće svojim novčanim prilogom omogućiti daljnje tiskanje MOVISA na dobrobit cijele zajednice.

MOVIS se financira isključivo dobrovoljnim prilozima vas čitatelja. Bez vaših priloga neće biti ni MOVISA.

Hvala Ti, jer bez Tebe nema MOVISA!

48 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 49

Teško nam je zamisliti naše živote bez ko-munikacije. Zapravo nemoguće. I papa Franjo u poruci za 49. Svjetski dan sred-

stava društvene komunikacije već na početku podsjeća: „Obitelj je prvo mjesto gdje učimo komunicirati.“ Možda je naš najveći problem da smo komunikaciju prepustili slučaju, jer podrazumijevamo da svi znamo komunicirati i da se oko toga ne trebamo posebno truditi. A veoma dobro znamo da bez komunikacije ne možemo graditi naše odnose. Ako i sami ne mislite da je komunikacija važna pokušajte zamisliti svoj posao na kojemu ne razgovara-te, ne šaljete mailove, ne zovete partnere, ne pišete dopise, ne susrećete se na sastancima… Neće li vaš posao u takvoj situaciji veoma brzo propasti? Po čemu je onda situacija u obitelji drukčija? Za nas vjernike poziv (ali i milost) je još važniji, jer smo sklopili sakrament braka obećavši uz prisegu: „Ljubit ću te i poštovati u sve dane života moga…“ Ako krenemo od naših zavjeta i ako ih se neprestano prisjeća-mo, lakše ćemo se nositi s brojnim izazovima koji će nam se ispriječiti na zajedničkom putu. Svjesni smo kako bez komunikacije nema ni braka ni obitelji. Zato nas ne iznenađuje kako su se mnoge obitelji raspale kad je nestalo ko-munikacije. Iskusni duhovnici i svećenici, koji sudjeluju u pastoralu braka i obitelji, često i neumorno napominju: „Razgovarajte! Komu-nicirajte!“ A svi mi veoma dobro znamo da ko-municiramo i kada ne govorimo i kada se ne gledamo - komuniciramo uvijek, pa i kada se u bračnoj postelji okrenemo jedno od drugoga, kada zašutimo, pokažemo nezadovoljstvo … No, svjesni smo da takvi oblici komunikacije ne izgrađuju, zar ne? Neosporna je istina da postoje trenutci kada šutnja može spasiti brak i izgraditi neki odnos, što jamačno nije niti treba biti naše svakodnevno iskustvo. Zato je čak i nama komunikolozima veoma teško dati konkretne savjete za uspješnu komunikaciju u obitelji. To posebice vrijedi za vas koji ste u poodmakloj dobi i još uvijek se jasno prisjećate trenutaka u kojima vam nije pomogao nijedan savjet, već samo i isključivo molitva i ne dvije, nego četiri sklopljene ruke. Kakva bi to tek bila sreća kada bi svaka naša komunikacija započe-la molitvom, sabranošću bez ljutnje, nemira, ogorčenosti i želje da drugoj osobi dokažemo da smo u pravu. Stoga započnimo upravo od šutnje. Molitvene šutnje.

Neprijeporna je činjenica da mi, i kada šutimo, zapravo veoma jasno govo-rimo. Katkada i puno snažnije, nego

da smo izgovorili mnoštvo riječi. Šutnja je posebno važna u odgoju djece. I poglavito u trenutcima kada iskrsne neki problem i oni očekuju našu uznemirenost, nervozu, povišene glasove… U takvim trenutcima će šutnja po-moći i nama i djeci. I možda će biti presudna da hladne glave i u miru počnemo rješavati nastali problem. No, još važniji je primjer koji supružnici daju svojoj djeci kroz međusobnu

komunikaciju. Od toga nema učinkovitije-ga načina za pokazati djeci da se međusobno „ljubimo i poštujemo“, što poglavito vrijedi u krizama, bolestima, problemima, neizvjesno-stima… Ponekad se i sami iznenadimo kako se naša komunikacija može učas promijeniti. Cijeli dan može proći u dobrom raspoloženju, u radosti i miru , da bi se sve skupa, u samo nekoliko minuta, korjenito promijenilo. Vje-rojatno nećemo nikada, uz sve pokušaje, moći do kraja razjasniti i odgovoriti na pitanje kakao je moguće da je naša komunikacija tako krh-ka. No, unatoč toj obeshrabrujućoj spoznaji, ovdje valja veoma otvoreno reći da na mnoge pojedinosti komunikacijskoga procesa može-mo i sami značajno utjecati. Svi smo, naime, prošli iskustva kako je teško biti ustrajan u dobroti i nježnosti u komunikaciji – u prihva-ćanju načela da više slušamo nego što govori-mo. Stoga veoma često naglašavamo kako je u svim našim odnosima daleko važniji onaj koji sluša, nego onaj koji govori. Slušatelj, reći će i Martin Heidegger, a i suvremeni komunikolo-zi, pravi je protagonist zdrave komunikacije. Promjene se događaju tek kada na taj način shvatimo i prihvatimo komunikaciju. Osim toga, iznenadit ćete se na koje sve načine mo-žemo utjecati na kakvoću naše komunikacije. Ovdje nudimo nekoliko komunikacijskih poticaja i pristupa oko kojih bismo se trebali puno više tru-diti. I poglavito u ovo (pred)blagdansko vrijeme.

■ Vrijeme Za dobru komunikaciju važno je osigurati pra-ve preduvjete. A vrijeme je jedan od najvažni-jih. Mi nerijetko, kada se iznenada pojavi neki problem, znamo reći kako nemamo vremena „sada se time baviti“, „ići u širinu“, „sve sku-pa sustavnije objašnjavati“… I sve to s punom sviješću da bi bilo potrebno veoma malo – kat-kada svega nekoliko minuta iskrena razgovora koji može promijeniti naše živote. No, za to vri-jeme se moramo izboriti . Izborite se već danas, sada, dok čitate ovaj tekst. Pronađite trenutak za susret sa suprugom i djecom. I nemojte samo i jedino vi govoriti – radije pustite njih da govore.

■ Uvažavanje Možda ste i sami prošli neugodne situacije u kojima ste npr. bili lažno optuženi, a da niste imali prigodu braniti se – kada ste htjeli iznijeti svoju verziju događaja, a niste dobili prigodu? Iskustvo nas uči da je teško nekoga potaknuti da se otvori, ako ga prekidamo čim počne go-voriti? Zato budite strpljivi, jer se povjerenje i poštovanje može zavrijediti samo iskreno uva-žavajući druge – svoje sugovornike.

■ Iskrenost Možda ćete reći kako se ona, u razgovoru s drugima, sama po sebi podrazumijeva. No, ži-vot nudi posve drukčija iskustva. Ne bismo se iznenadili, cijenjeni čitatelji, kada biste nam i

sami priznali kako niste uvijek, unatoč uvaža-vanja osoba s kojima ste razgovarali, bili posve iskreni. Naše viđenje iskrenosti nerijetko je uvjetovano našim osobnim poimanjem istine. Nisu, nažalost, rijetki pojedinci koji svakoga dana u iskrenosti uništavaju odnose s drugim ljudima, zaboravljajući, naime, da nema iskre-nosti bez uvažavanja u ljubav. Ovdje se čini ko-risnim spomenuti mišljenje psihologa koji drže da je u teškim životnim trenutcima lakše biti iskren ako govorimo o tome kako se sami osje-ćamo, nego ako govorimo o mogućoj krivici i pogrješkama drugih. Iskrenost, prožeta ljubav-lju, uvijek će učinkovitije izgraditi (popraviti) vaš narušeni odnos.

■ Spremnost na promjenu Ako u razgovor o nekoj važnoj obiteljskoj temi (brak, odgoj djece, financijski problemi, bolest…) uđemo s unaprijed stvorenom odlu-kom da ćemo doduše biti iskreni uvažavajući i drugu stranu, ali bez načelne spremnosti na moguće promjene teško je, unatoč činjenici da smo u razgovor krenuli s ljubavlju, očekivati pozitivne pomake u našim odnosima. Neugod-no je iskustvo, koje ste možda i sami već koji put prošli, kada imate dojam da ste neki pro-blem kroz razgovor riješili, a onda najedanput shvatite da to druga osoba nije razumjela. Tu je očito riječ o našim očekivanjima, a ne o osjeća-jima i promjeni stajališta druge osobe. Budite stoga spremni na ustupke! Budite susretljivi! Ne držite se grčevito svojih pogleda, ideja i vi-đenja situacija, jer ćete često ostati sami.

■ Dosljednost Činjenica je da naši međuljudski odnosi nisu nastali preko noći. Oni se postupno oblikuju kroz dane, tjedne, mjesece, godine. Vjerojatno se i sami sjećate nekih događaja i životnih situ-acija nakon kojih ste donijeli određene odluke, a niste bili dosljedni. To se najčešće događa i najlakše uočava kada je riječ o odgoju naše dje-ce. A djeca najprije osjete to postupno popu-štanje i moguće odstupanje od prvotnoga do-govora, pa vješto nastoje iskoristiti tu situaciju. Za dosljednost je , pored strpljivosti, neophod-na i velika upornost.

■ Molitva Sklopite ruke. Ne oklijevajte i ne sumnjajte i sve će biti drukčije! „Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga…“ Neka vas ovaj Uskrs učvrsti u odluci da zdrava komunikacija i po-nizna molitva postanu stožerne vrijednosti u vašim obiteljima!

50 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 MOVIS • 1/202 • ožujak • 2021 51

Foto: M. Cvjetko

(SU)ŽIVOT S MEDIJIMADr. Igor Kanižaj i dr. Danijel Labaš

Mediji i izazov (naše) komunikacije (35)

KOMUNIKACIJA – PROŽETA ISKRENOŠĆU I LJUBAVLJU – TEMELJ JE ZDRAVA OBITELJSKOGA OZRAČJA

Korisne adrese

Hrvatska predstavništva u Švicarskoj

Veleposlanstvo Republike Hrvatske ikonzularni odjel Veleposlanstva3005 Bern, Thunstrasse 45Veleposlanstvo: telefon: 031 352 02 75 fax: 031 352 03 73Konzularni odjel: telefon: 031 352 50 80 fax: 031 352 80 59Uredovno vrijeme:ponedjeljak-petak: 9.00-12.00 satiutorkom i od: 16.00-18.00 sati(Svakog 2. i 4. ponedjeljka. u mj. konzularni odjel ne radi.)

Generalni konzulat RH u Zürichu8008 Zürich, Bellerivestr. 5Telefon: 044 386 67 50; 044 386 67 51Fax: 044 422 83 54Uredovno vrijeme:ponedjeljak i srijeda: 9-13.00 i 15-18.00utorak, četvrtak i petak: 9-13.00 sati.

Konzulat RH u Luganu6900 Lugano, Hotel PestalozziPiazza Indipendenza 9Telefon: 031 352 50 80; fax: 031 352 80 592. i 4. ponedj. u mj. 10.00-12.00 i 13.00-15.00

Botschaft Bosnien und HerzegowinaVeleposlanstvo Bosne i HercegovineThorackerstrasse 3, 3074 Muri bei BernTelefon: 031 351 10 51; fax: 031 351 10 79

Hrvatska dopunska školaZürcherstrasse 48/50, 8953 DietikonTelefon: 044 212 65 44; E-mail: hds-ch@bluewin.chweb-stranica: www.hds-ch.comUredovno vrijeme: ponedjeljak - petak: 8.30-15.00Koordinatorica: Božica Matak

Sozialdienst für KroatischsprachigeBahnhofplatz 1, 3. kat, 5400 Baden Telelefon: 056 210 35 80E-Mail: vm@caritas-aargau.chwww. hrvatskasocijalnasluzba.chUredovno vrijeme:utorak: 09-12.00; srijeda: 13.30-17.30Socijalna radnica: Valentina Matolić

Promjena naslova (adrese)!

Molimo Vas, ako ste tijekom godine mijenjali mjesto svoga boravišta, prijavite Vašu novu adresu/naslov Uredništvu MOVIS-a.Istovjetna zamolba vrijedi za sve novo-utemeljene obitelji koje žele primati MOVIS. Hvala Vam na razumijevanju!

Telefon: 043 317 96 33E-Mail: movis@hkm-movis.ch

MOVIS - Kath. KroatenmissionBederstrasse 76, CH-8002 Zürich

Cijena: 20 CHF

Cijena: 10 CHF

Preporučene knjige

Cijena: 25 CHF

Bolje humor nego tumorOcjena zimskog odmora

• Vraća se Ivica iz škole a mater ga čeka na vratima i kaže:- Sine, sad je zvala učiteljica, dobio si jedinicu iz zadaćnice iz hrvatskoga jezika. Pa, koja je bila tema?- Ma... Kako sam se proveo na zimskom odmoru?- I što si ti napisao?- Dobro, hvala na pitanju!

Umberto da Vanna

KARLO ACUTIS - CYBER SVETACUpoznaj sveca interneta i euharistijeUpoznajte simpatičnog Karla Acutisa. Nije činio nikakve posebne vrato-lomije: išao je u školu, volio je igrati nogomet s prijateljima, bio je maj-stor u videoigrama, rasturao je s računalima… No, uza sve to, jako je volio i krunicu i euharistiju! Shvatio je da je inter-net premoćno oružje kojim se može svjedočiti za Isusa. Upravo spajaju-ći svoje računalno znanje i ljubav prema euharistiji, pripremio je izložbu o euharistijskim čudima koja i dan-danas putuje po svijetu. Umro je jako mlad od leukemije. U svojoj petnaestoj godini.Često mislimo da je svetost namijenjena samo odraslijima, starijima ili mučenicima i onima po čijoj se molitvi događaju čudesa… No to jedno-stavno nije istina, s Karlom se to se dogodilo u 21. stoljeću. On je, može-mo reći, pravi cyber-svetac… Pokazuje da i ti možeš postati svet!

Matthew Lozano, Neal Lozano

OČEVO SRCEKako pronaći naš put natrag u Očevu radostAbba, Oče, Tata, voliš li me?To je pitanje koje nas proganja u dubinama našeg srca. Mi se zatrpavamo projektima, velikim i malim, bojeći se suočavanja sa stidom, nevrijed-nošću ili samoćom što odzvanjaju u tišini pitanja koje nije postavljeno.Pa ipak, nešto u nama očekuje odgovor. Mi čeznemo za osjećajem da smo bezuvjetno, raskošno, neodoljivo voljeni.Ova knjiga je poziv za vas da konačno i u punini doživite tu obilnu lju-bav. Na ovim stranicama započet ćete putovanje k otkriću radosne vijesti koju je Isus obznanio: vijesti da vas Otac ljubi. Otkrit ćete laži koje su vas držale daleko od njega i Njegova milosrđa. Isto tako, osjetit ćete nevjero-jatnu radost snage, prihvaćanja i ljubavi koja teče iz Njegova srca u vaše.Vi ste voljeni. Vi ste prihvaćeni. Vi ste kod kuće.

Jordan B. Peterson

IZVAN REDAJoš 12 pravila za životKlinički psiholog i proslavljeni profesor s Harvarda i Sveučilišta u Toron-tu dr. Jordan B. Peterson svojom knjigom 12 pravila za život milijunima je čitatelja pomogao da kaos u svojem životu dovedu u red. U ovom od-važnom nastavku koji izlazi pod naslovom Izvan reda Peterson donosi još dvanaest životno važnih načela koja će nam pomoći izdržati iscrplju-jući teret što neizbježno prati svaku našu želju da svijet dovedemo u red.Previše kaosa vodi u nestabilnost i tjeskobu, ali previše reda može nas skameniti i učiniti nas pokornima i podloženima. Knjiga Izvan reda po-ziva nas da uspostavimo ravnotežu između kaosa i reda, ta dva temelj-na načela stvarnosti, te nas vodi uskim i tijesnim putem koji ih razdvaja.«Živimo u doba kada se toliko mladih ljudi (i ne samo mladih) osjeća iz-gubljeno… Peterson govori o stavovima koje trebamo zauzeti da prona-đemo put. Taj put nije ni politički korektan ni službeno potvrđen, ali je jako praktičan, a opet uzvišen: Ovaj život koji živiš ima smisla.»(Peggy Noonan, Wall Street Journal)

Hrvoje Lončarević

Velikani i njihove ideje

MARCEL KIEPACH –VELIKI I NEOPRAVDANO ZABORAVLJENI HRVATSKI IZUMITELJ

(Križevci, 1894. – Sokolowo 1915.)

Marcel Kiepach rođen je 12. velja-če 1894. godine kao prvo dije-te u vlastelinskoj obitelji Josipa

i Marte Kiepach. Prezime obitelji Kiepach potječe iz Tirola. Marcel je u Križevci-ma završio pučku školu, a u Zagrebu re-alnu gimnaziju, maturiravši 1914. Iako je bio oduševljen elektrotehnikom, rodite-lji ga šalju na studij gospodarskih nauka u Halle, a poslije u Berlin, računajući da će naslijediti njihovo imanje. No on uspore-do upisuje Visoku tehničku školu u Char-lottenburgu u Berlinu. Pred odlazak na bojište svom rođaku ostavlja na čuvanje prepiske s brojnim patentnim uredima, različite crteže, zabilješke i izračune, koji će poslije završiti u mariborskom Arhivu. Uzor mu je bio Nikola Tesla, o čijim je izu-mima čitao u stručnim časopisima. Njega je oponašao i slijedio u svojim istraživa-njima i otkrićima, od magnetske indukci-je, dinamo-stroja, do elektromotora, tran-sformatora, prenošenja zvučnih valova.

Godine 1910. u Berlinu je izumio svoj ži-ro-kompas - uređaj za daljinski prijenos pokazivanja otklona brodskoga kompa-sa. Godinu dana kasnije (1911.) list Agra-mer Zeitung piše o «umnom čudovištu» i «čudu od djeteta», dok zagrebačke Narod-ne novine također naveliko hvale mladog obećavajućeg znanstvenika: «Sve su ovo tako važna iznašašća, da će u cijelomu svi-jetu pobuditi najživahniji interes, pa i či-tav preokret. Mladom našem maturantu možemo dakle najtoplije čestitati i zaže-ljeti, da mu i daljnji rad (a čujemo da je zabavljen desetkom novih izuma) urodi ovakvim plodom na čast hrvatskom ime-nu i školi koja ga je odgojila.» Drugi važan izum je dinamo-stroj za rasvjetu svih vr-sta kola, koji je 19. siječnja 1912. priznalo francusko Ministarstvo trgovine i in-

dustrije. To otkriće našlo je primjenu u osvjetljavanju kočija, automobila, omni-busa i željezničkih vagona, a električna energija proizvodila se njihovim kreta-njem. U lipnju 1912. prijavljuje Carskom patentnom uredu u Berlinu svoj treći izum: strujni prekidač za rentgenske apa-rate, koji je djelovao na principu tlaka pli-na. Jedan od važnih njegovih patenata je i mali transformator za niski napon, koji prijavljuje zajedno s poznatim konstruk-torom Heinrichom Weilandom. Taj mali transformator proizvodio je niski napon za razne svjetiljke kao što su rudarske ili zubarske, za motore uređaja za masažu i sl. Tu je još i konstrukcija držača za čitanje knjiga, te zahtjev za patentiranje postupka za namatanje svitaka na zatvorenim okvi-rima. Iz njegove opsežne prepiske sa struč-njacima iz Berlina (sačuvanih u Grad-skom muzeju Križevci) može se zaključiti da je Marcel radio na konstruiranju razli-čitih električnih naprava kao što su jed-nofazni motor, bifilarni most, variometar, istosmjerni motor, različiti mjerni instru-menti… Također se zanimao za područje magnetizma, akustike i prijenosa zvučnih signala. Sve što je njegova obitelj sačuvala pohranjeno je, zahvaljujući njegovoj sestri Pauli, u križevačkom Gradskom muzeju. Među ostavštinom su brojna izvorna pa-tentna pisma, korespodencija s raznim patentnim uredima i kolegama. To poseb-no vrijedi spomenuti bilježnicu, odnosno blok sa 130 listova izračuna, crteža, nacr-ta, formula i drugih olovkom ispisanih za-bilješki. Čini se, prema svjedodžbi osmo-ga razreda realne gimnazije, da nije bio

neki matematičar, dok bio je veoma dobar iz njemačkoga jezika, kemije, tjelovježbe i higijene, te izvrstan iz fizike. Uz Marcelo-ve patente veže se i jedna zanimljiva aneg-dota. Marcel je, naime, kao mladi gimna-zijalac sam pošao u Berlin, noseći svoje nacrte. Kada se, naime, kao mladi gimna-zijalac sam pojavio sa svojim crtežima u jednom patentnom uredu u Berlinu, upi-tali su ga zašto otac sam nije donio svoje patente, već ih je poslao po sinu. Njihovu čuđenju nije bilo kraja kada ih je Marcel uvjerio da je upravo on autor donesenih pronalazaka.

Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata Mar-cel se 1914. javlja na front kao jednogodiš-nji dragovoljac. Poginuo je 13. kolovoza 1915. kao austrougarski vojnik na ruskom frontu u Poljskoj. Pokopala ga je njegova eskadrila u parku dvorca Sabnie kod So-kolowa. Ovdje također vrijedi spomenu-ti da mu je njegov sugrađanin Nikola Pa-vić, križevački pjesnik, posvetio jednu svoju pjesmu. Ostavština i zasluge Mar-cela Kiepacha danas su hrvatskoj javnosti nedovoljno poznati - uvelike i zbog poli-tičkih promjena. Povjesničarka Mira Ko-lar-Dimitrijević smatra da su saveznici nakon završetka Prvog svjetskog rata vje-rojatno konfiscirali mnoge patente Au-stro-Ugarske Monarhije, tako i Marcelo-ve. Dr. Vladimir Muljević smatrao je da su neki Marcelovi patenti ukradeni. Sre-ćom, pomalo ga otkrivamo kao hrvatsko-ga velikana svjetskog formata u tehničkim znanostima.