Kerstin Ekman
Crna voda
1
Izvornik -Handelsere vid vatten - 1993
Glavni likovi:
Annie RaftMia Raft – Anniena kći
Birger Torbjörnsson – okružni lekarAke Vemdal – okružni šef policijeRoland Fjellström – vlasnik kampaLill-Ola Lennartsson – vlasnik ribarniceBrandbergovi:Torsten BrandbergGudrun Brandberg – Johanovi roditeljiHarry Vidart – njihov sused Johan Brandberg
Per-Ola Bjorne Pekka – Johanova polubraćaVaine
Stanovnici Starhilla:Dan UlanderLotta 2
Petrus i BritaSigrid i Gertrud – Britine kćeriBert i EnelPella – Enelina kćiMarianne Öhnberg (Önis)Mats – Önisin sin
Kerstin Ekman je jedan od švedskih najistaknutijih romanopisaca. Rođena je u
1933 u Risinge, malom selu u središtu Švedske. Ona je napisala sedamnaest romana
koji su naširoko objavljenih u drugim skandinavskim jezicima, njemački, finski, nizozemski i francuski, te su osvojili
brojne nagrade i priznanja. Postala je član švedse Akademije umjetnosti i književnosti u 1978, ali je podnela ostavku 1989. Živi u Valsjöbynu, malom selu na sjeveru Švedske.
3
Crna voda je nagrađen od švedske Akademije za najbolji kriminalistički roman.
I DEO
4
SADAŠNJOST
Zvuk. Probudio ju je. Bila je četvrta ura izjutra. Na zaslonu
digitalnoga sata crvene su brojke pokazivale: četiri, nula i dva. Soba osvijetljena sivom svjetlošću. Po prozorskim staklima kišne su kapi iscrtkavale svoje šare, a vani se isparavala vlaga iz trave. Nije se bojala. Tek, naćulila je uši. I onda razabrala zvuk: automobilski motor s niskim brojem okretaja. Tako rano nitko nije kod nje imao što raditi. Saddie, što je ležala na ovčjem krznu malko niže od njezine postelje, i dalje je spavala.
Bila je u trinaestoj godini i posvema gluha. Lupila su vrata automobila. Pa onda još jedna. Znači, najmanje dvije osobe. I onda taj muk. Nikakvih glasova.
Spavala je sa sačmaricom uza se. Postelja joj bila malko odmaknuta od zida, a u tom međuprostoru nalazila se puška. Vrlo zgodno oružje, španjolsko. Sabela. Patrone su ležale iza sata s radiom. Trebale su joj dvadeset i dvije sekunde da prelomi pušku i u cijevi ugura patrone.
5
Uvježbavala je i mjerila vrijeme. Međutim, još nikada je nije morala puniti za ozbiljno.
Vrata su bila zaključana. Nije se dogodilo da bi zaboravila zaključati ulazna vrata. Nikada u svih proteklih osamnaest godina.
I sada je tako ležala s rukom položenom na fino izrezbarenom kundaku svoje Sabele opipavajući njezinu zagasitu i zamašćenu površinu. Ukočena i s osjećajem hladnoće. Nije se htjela otputiti u kuhinju jer bi je onda mogli primijetiti kroz prozor. Umjesto toga je ustala i zaustavila se kod vrata. Saddie je krenula za njom, no ubrzo se svalila na sag ispod malenoga stolića ispred kauča i tamo nastavila hrkati. Nikakva se glasa nije čulo.
Napokon se ipak odluči krenuti u kuhinju. Bez puške. Valjda se to tako obično radi. U vjeri da će sve krenuti po dobru. Kiša je sada bešumno tekla niz okna. Iza koprene stakla i vode stajala je Mia ispred automobila, tijelom privijena uz nečije drugo tijelo.
Bili su vrlo mokri. Jakna joj bješe savim promočena na ramenima i leđima. Kosa joj se u pramenovima priljubila uz glavu čineći se tamnijom negoli je zapravo bila. Njegova kosa bješe doista crna, zapravo smeđecrna i glatka.
Bilo je lišća na njoj. Grančica patuljastih breza i listića paprati. Bit će da ih je Mia dovela ovamo. Igrala se s njime. Toliko su bili priljubljeni jedno uz drugo da se činilo kao da se tamo na kiši on uvukao u nju. Međutim, nije bilo tako. Ono što je ugledala učinilo joj se nekako prastarim. Kao neka rana što se rastvorila u vremenu. I zatim zatvorila, iščezla. Kad su im se lica razdvojila, prepoznala ga je. Poduprla se o kuhinjsku radnu površinu.
Stajala je tamo u svojoj staroj spavaćici posve zaboravivši da bi je na tom mjestu mogli opaziti. Poput životinje u kavezu micalo joj se srce u grudnome košu. Trenutak poslije osjeti mučninu koja je prisili da počne gutati.
6
Naime, usta joj se ispuniše slinom. Isto lice. Tvrđe i surovije poslije osamnaest godina. Međutim, bio je to on. Kiša se slijevala niza staklo kao po nekakvu prozoru vremena, no, kako bilo da bilo, on je bio tamo, on od krvi i mesa.
Koraknula je nazad, ustuknula od prozora. Nisu je mogli primijetiti. Kad je Mia turila ključ u bravu, ona je već ležala u postelji. Čula je Saddie kako se polako vuče u predvorje i iskazuje svoje tiho zadovoljstvo; njezin rep kojim je udarala o kapute u predsoblju tako da su vješalice zazveketale. Mia uđe u kuhinju dok se istodobno začulo pokretanje automobilskog motora. Vjerojatno je stajala u kuhinji i domahivala mu na odlasku. Onda se stane uspinjati stubama sa Saddie za petama. Nije ju bilo ni najmanje briga da se pođe prati. A nije bilo ni preteško razumjeti zašto.
Anniene su noge bile hladne i studen iz njih širila se gore prema tijelu. No nije se usudila otići u kuhinju i upaliti peć ili, štoviše, potražiti kakav jutarnji ogrtač. Nije htjela da Mia čuje kako je ona budna.
Sigurno su vodili ljubav. Možda čak i vani, na kiši. Pa to je onaj momak. Doduše, mnogo stariji. S razlistalim lišćem u mokroj kosi nalikovao je i nečemu drugom. Nečem što je ona već vidjela. Možda nekoj slici. Vidjela je nož premda to nije htjela. Nož u snažnim, mladim tjelesima.
A sad je Mia ležala tamo gore ispunjena njegovim mirisima i nije ih htjela isprati. Htjela ga je ostaviti uza se.
"Što će reći kada Mia dođe dolje?"Tebi su dvadest i tri godine. Između vas mora biti barem kakvih
petnaest godina. Ostavi ga. Opasan je. Prošlo je osamnaest godina otkad je vidjela to lice. Bilo je tada mlado i odražavalo uzbuđenje, ali neke druge vrste. No lice bješe isto. Postelja je škripala iznad nje. Mia ili nije mogla ili nije htjela zaspati. U njoj je pulsirala njegova nazočnost. U njezinim bedrima, trbuhu, vagini i na do rasprsnuća
7
izljubljenim usnama. A Annie je ležala u svojoj postelji sleđena do osušenosti, ispružena i ukočena.
Annie pruži ruku prema telefonskoj slušalici. Još nije bilo ni pola pet. Poželjela mu je čuti glas pa makar i ne mogla dugo razgovarati s njime. Postojao je rizik da je prisluškuju. Bit će da je sad sasvim zatvoren u sebe, slijepljen u omotnici sna. No odazvao se već poslije prvoga zvonca i njoj pade na um misao u kojoj je mjeri bio naviknut da ga bude, ali i da bi mu trebalo dopustiti neka spava ovog subotnjega jutra.
To sam samo ja. Oprosti. Sigurno sam te probudila. Glas mu nije bio jasan.
Ne, ne, nisam spavao. Pa, što je onda? Što da mu odgovori? Čekao je. Vidjela sam ga. Znaš o čemu govorim. Onoga kojega sam vidjela one
noći.Ušutio je. Očito je morao znati na koga je mislila jer je ništa nije
zapitao. To nije moguće nato će on na posljetku. Da, vidjela sam ga. Pa više ga ne bi mogla prepoznati. Ipak sam ga prepoznala. Čula je kako je teško uzdahnuo. Ne znam tko je on produži ona. No uskoro ću saznati. Sad više ne
mogu pričati. Nazvat ću te poslije.
On nije htio spustiti slušalicu. Shvatila je da je želi nekako umiriti, možda uvjeriti da je pogrešno vidjela. No ona ga pozdravi; Dok je spuštala slušalicu, čula je njegovo disanje. Zvuk njegova glasa i dalje se zadržao u njoj. Kao da joj šapuće na uho. Osjećala je toplinu njegova glasa. Kovitlace vlage na njegovim prsima. Dolinu s noćnom izmaglicom, ptice u lišću.
Sad je preostalo jedino čekanje. Mia nije baš dugo spavala. Kada je sišla, Annie je već pila čaj. Mijine su usnice bile raspucane i sva je
8
djelovala posve odsutnom. Bit će da se osjećala nelagodno zato što nije telefonirala i rekla da će doći. No ona i nije namjeravala posjetiti Annie. Došla je u automobilu toga čovjeka. Bilo je očito da cijelo vrijeme misli samo na njega. Toga hladnoga jutra nije mogao naprosto ispariti poput slapova kiše nad planinom. Morale su razgovarati o njemu.
Kako mnogo cvijeća! rekne napokon. Očito se nije sjetila da je završila škola. Nisam telefonirala. Jednostavno nam se dogodilo da smo se dovezli ovamo gore.
Ovo nam je izgovorila je kao da se to samo po sebi razumije. Trebali smo prenoćiti u Nirsbui. I onda odustali? Bilo je previše hladno. Tamo je samo malena peć, a nije bilo ni drva.
Ali smo zato vidjeli tetrijebe. Izvodili su svoje ljubavne plesove u močvari.
Još i sad? Doduše, snijeg je gore. No samo mjestimice. Smjestila se nasuprot
Annie i rukama obgrlila topli čajnik.Kosa joj se osušila, pa joj se ponovno nakovrčala i prošarala
crvenkastom bojom. Na tavanu je pronašla neki stari gornji dio trenirke. Bio je modro izblijedjele boje s natpisom na prsima:
COUP DU MONDE.
Dovezao me Johan Brandberg nastavi zatim. Ti ga znaš, zar ne? Ne, ne poznam ga. Ma da, jasno, on već dugo nije bio kod kuće. Mnoge godine. Osamnaest. Ona je pogleda. Pa onda znači da ga poznaješ? Vidjela sam ga.
9
Mia nije mogla znati što je to njezina mati vidjela onoga puta. Ona sama ležala je duboko u travi s licem tako pritisnutim o tlo da su joj se poslije na mekoj koži otisnule šare od vlati trave i mahovine.
Uto zazvoni telefon. Annie se javi i razabere da poziv dolazi iz javne govornice. Glas koji je tražio Miju bio je posve jasan. Čak previše jasan za njegovu dob. Zar ju je možda vidio, skliznuo natrag u vrijeme?
Poslije razgovora Mia ode. Rekla je Annie da je ne treba voziti. On je, naime, telefonirao iz javne govornice dolje kod prodavaonice i čekao je sa svojim automobilom.
Kad se to dogodilo, Mia je bila s njome. Annie je to pokušala zatajiti pred njom, a Miji je jedva nešto od svega toga ostalo u sjećanju. Međutim, naravno, čula je ona o tome poslije pripovijedanja, i to prihvatala s gnušanjem. Kad bi pred ljudima rekla da je odrasla u Crnoj Vodi, ovi bi samo uzviknuli: »Oh, tamo!«
Početkom sedamdesetih godina Crna Voda bješe selo na umoru kao i mnoga druga. Uz krijesove u Valpurginoj noći kiša bi padala po licima sudionika. U zraku se osjećao smrad dizelskoga ulja. Ljudi bi punili konzerve od kave piljevinom natopljenom uljem i onda ih palili. Onda bi te jedne jedine noći u godini zasvjetlucali putovi od takvih baklji. Inače ništa.
Poslije je to selo postalo crni dragulj. Vidljiv. Pun snage. Da, dogodilo se to ovdje. Ili, točnije rečeno, četiri kilometra uzbrdo od sela, kod vode koja se zvala rječica Lobber.
__________________________________________________________________________________________________________________
Krijesovi u Valpurginoj noći: krijesovi, ognjevi, koji se pale u noći između 30. travnja i 1. svibnja. Naziv je nastao prema imenu njemačke svetice Valpurge iz 8. stoljeća, a približan dan njezine smrti (krajem travnja) povezuje se s poganskim proljetnim običajima uz germansku priču da se te noći sastaju vještice i grabancijaši. U Švedskoj postoji tradicija mističnih povorki ljudi s bakljama, koji se okupljaju na rubovima šuma i onda uz oganj pjevaju odgovarajuće pjesme
Imala je ta rječica i druga imena, a dobivat će i nova. Mjestimice bješe to brzica, koja se nešto više u brdu u malim slapovima rušila niza
10
stijene. No na ovome se mjestu između hitajućih struja stvorilo i širilo nekoliko širokih i dubokih mjesta s mirnom vodom. Na njihovim je rubovima tlo bilo močvarasto, puno spletenih modrikastih vrba. Izrastali su tu visoko ponad glava i sinja krijica i nordijski klobučić, pa ste mogli, dok bi se probijali kroz njih, luko upasti u dabrove rupe. Naokolo rječice pružala se nepristupačna močvara ispresijecana životinjskim stazama. Taj predio nije imao nikakva imena.
***
11
PRE 18 GODINA
Bješe večer uoči Ivanja prije gotovo osamnaest godina. Vruć dan. U
Ostersund su stigle vlakom. Sjećala se toga. No kako joj je to ostalo u sjećanju?
Jasnih i nepobitnih slika u sjećanju bilo je zapravo vrlo malo. Stajala je s ručicom telefona, kojom se poziva taksi, u ruci. Bila je to činjenica i nje se dobro sjeća. Ali ne i mnogo čega drugog. Vrućine. Poslije, tijekom dana, asfalt je ispred robne kuće Tempo bio mekan.U sjećanju joj nije ostalo kako su bile odjevene ni koliko bješe sati kad je vlak ušao u postaju. Na autobusnoj su postaji morale dugo čekati. Autobus za Crnu Vodu išao je u pola tri, onda kao i sada. Svih ovih godina nisu mu mijenjali red vožnje.
Bila je večer uoči Ivanja, dakle petak. Prije je dan uoči Ivanja padao na subotu. Ustanovila je. U njezinim bilješkarima nije bilo ništa zapisano o tom putovanju, jer ih još nije ni imala. Usamljenost još nije bila započela. Sve još bješe živahno.
__________________________________________________________________________________________________________________
Ivanje: blagdan sv. Ivana 24.06., odnosno noć uoči njega, u nordijskim se zemljama posebno proslavlja s krijesovima, plesom i svim drugim što ide usto. Kako se ne bi, poslije obično burno provedene noći, remetio radni ritam, u tim se zemljama
12
dan uoči Ivanja smješta, bez obzira na datum, na dan uoči slobodnog sljedećega dana, pa je tako bio premještan uvijek na subotu, a otkako je uveden petodnevni radni tjedan, na petak.
Ostersund: jedini grad u drugoj po veličini švedskoj pokrajini Jamtland, bogatoj jezerima i planinama. Nalazi se otprilike visini norveškoga Trondheima, a nastao je krajem 18. st. U tom se kraju preklapaju norveškošvedski kulturni utjecaji.
U glavi joj, dapače, i u cijelome tijelu još sve pjevalo. Trebalo je započeti nov život. A to je i učinila.
Kad je pokušala okrenuti ručicu na tefonskom aparatu, ova joj je ostala u raci. Mogla je pomisliti kako joj stvari baš i ne kreću dobro. Ali nije. Pjesma u njoj bila je prejaka.
Uhvatila je taksi na ulici i trebalo im je dosta vremena da obiđu Ostersund. Poslije podne sjele su na klupu u parku i jele nekakvu odstajalu hranu. Pomislila je kako im je to valjda ipak posljednji put. Ukrcale su se u autobus sa svom svojom prtljagom iz odjeljka u vlaku i stvarima spremljenim u spremištu za prtljagu. Miji je pozlilo kod Gravlidena. Grozno ime, grobna strmina, i zato se dobro sjećala da je započelo upravo ovdje. U autobus se uspeo neki starkelja donijevši sa sobom vonj koza. U prepunom autobusu rasla je vrućina i postalo je zagušljivo. Vonj kozarnice okruživao je starca i širio se u nepravilnim valovima, možda usklađenim s pokretima u autobusu. Ljudi su silazili i uspinjali se sa svojim torbama. Očito su bili u kupnji u Ostersundu.
Razmišljala je kako ona na takav način neće moći odlaziti u kupnju. Držala je spremnu vrećicu jer Mia cijelo vrijeme samo što nije počela povraćati. Dok bi autobus stajao, one bi izlazile na svakoj postaji kako bi uhvatile malo svježega zraka. No toga popodneva bilo je doista zagušljivo i vruće. Poslije sat vremena starkelja je izišao i sad je ipak bilo malko lakše. Iscrpljena i sva vruća Mia joj je zaspala na koljenima.
No, sad će joj valjda biti bolje primijetio je vozač autobusa. Koliko još imamo? Vi idete do Crne Vode, je li? Vi ste sa Stjarnberga? Ne, nisam.To ga se nije ticalo. Zar ste na ljetovanju?
13
Pitanje joj se učinilo priglupim. Međutim, odakle da taj čovjek ovdje znade kako je odlučila započeti nov život. Da bi izbjegla daljnja pitanja, potvrdila je daje na godišnjem odmoru. Mia je spavala pa je tako nije mogla ispraviti. Koliko im je još preostalo puta, nikada nije uspjela saznati. Više, naime, nisu razgovarali.
Stigli su u područje šuma i velikih krčevina. Autobus se više nije zaustavljao tako često. U svakom su selu na postolju ispred prodavaonica stajali sanduci s mlijekom i drugim svježim namirnicama. Poštarice bi izlazile i otvarale vrata vozaču koji bi onda unio vreću s poštom. Mještani su sjedili u automobilima i čekali na pisma i večernje novine. Mnogi su pili pivo i dovikivali se međusobno i s vozačem.
Što to oni viču? šaptom je pitala Mia.Međutim, ni Annie nije uspjela razaznati što govore.Putovale su stranom zemljom. Kad bi kakvo veliko i hladno jezero
zasvjetlucalo između stabala smreke, bio bi to samo slučajan prekid jednoličnosti, koji bi ubrzo iščeznuo zamijenjen nekim drugim. Ona nije znala da se uspinju prema sustavu jezera koji se pruža sve do planina u Norveškoj, odakle se napaja iz močvara i planinskih potoka. Na krčevinama ta je velika mreža vodenih žila prekinuta pa se tlo na tijelu krajolika isušilo do gologa mesa. Nije mogla znati da se ovako s puta vide samo malene krčevine, a da su tamo dublje sve veća i veća područja otkinuta od svojih veza s oblacima, nesposobna da bilo što uzvrate kad ih kisele kiše provlaže.
Tek uvečer stigle su do crkve u Robacku. Trebale su se upisati u tamošnje crkvene knjige. Međutim, ta je općina vrlo velika. Nije ni znala dokle se proteže. Dok je vozač istovarivao robu iz autobusa, one su sišle i pogledale prema crkvi. Crkveni zidovi zasljepljujuće su svjetlucali na odbljescima jakog večernjega sunca. Crkva se nalazila na rtu koji se pružao u jezero Ro, a uz crkvu bila je bijela ograda uza samu
14
vodu, pa se tako činila poput ograde na brodu. Cijela je crkva na tom rtu pruženom u planinsko jezero nalikovala nekakvu brodu.
Možda je graditelju namjera bila da se na Sudnji dan odvoji od obale zajedno sa svim svojim mrtvima.Voda se činila hladnom. Obale jezera bile su prekrivene tamnom šumom smreka bez zelenih površina uza samu vodu. Gole stijene i kamene ploče strmoglavo su se rušile u jezero. Znala je da je voda hladna. Dvanaest, trinaest stupnjeva, kako joj je Dan pisao.
Gle onu čudnu djecu! uzvikne Mia.Kod autobusa pojavila se mala povorka djece. Bilo ih je svega
četvero, ali su išla u povorci. Tri su djevojčice bile odjevene u duge oprave, s kosom spletenom u pletenice, i nosile su košarice od brezove kore, a jedan je jedini dječak imao na glavi pletenu kapu koje su mu naušnjaci, dok je hodao, mlatarali po glavi. Zastala su na trenutak i razgovarala s vozačem. A onda se cijela četa otputila seoskom cestom. Hodala su polagano. Učinili su joj se kao nekakva projekcija, isječak iz nekog starog filma ili iz nekog drugog vremena od ovoga sada kad sanduci s mlijekom bučno udaraju o mjesto za istovar ispred prodavaonice. Ili možda to uopće nisu bila djeca?
Možda su to kakva bića iz priča reče Miji, ali se istoga trenutka pokaje zbog toga, jer je Mia vrlo ozbiljno promatrala tu malu četu što se izgubila na zavoju ceste. Vozač autobusa mahne rukom. Bilo je vrijeme odlaska.
Posljednje stajalište autobusa zvalo se Crna Voda. Te je večeri jezero bilo posebno blistavo. Obale u podnožju planine odražavale su se u crnomodroj vodi sa svakom pojedinosti igličavih obrisa smreka, i to jednako jasno kao daje riječ o izvornoj slici. Nipošto o nekom odrazu u vodi, već o nekakvu drugom svijetu i dubini koja se spušta u dugim, šumom prekrivenim strminama prema nevidljivu dnu.
Kad su stupile iz autobusa, noge su im bile ukočene. Mijine usnice bile su suhe i raspucane. Voćnoga im je soka već poodavna nestalo.
15
Annie se osvrnula ne bi li vidjela Dana pa da se on pobrine za Miju dok ona bude skočila u prodavaonicu i kupila kćerkici sok. Bilo je već pola osam i prodavaonica bješe zatvorena. Međutim, trgovac je ostao ovdje dok se roba iskrcavala. Automobili su neprekidno pristizali. Ljudi su dolazili po poštu i novine baš kao i po drugim selima.
No ni Danu ni njegovu Volkswagenu nije bilo traga. Annie nije željela ostati sama pred prodavaonicom.
Uhvatila je Miju za ruku. Njezino maleno, trokutasto lišće bilo je sivobijelo ispod pjega, a kad joj je s njega otrla znoj, kosa joj se čvrsto slijepila na sljepoočnicama i po čelu. Mia je morala piškiti i piti, a zamalo će možda postati i gladna. Međutim, Annie nije mogla mnogo šta učiniti za nju prije negoli stigne Dan. Morala je voditi brigu o preuzimanju svih svojih stvari dok je vozač iskrcavao robu. Stigli su četvrt sata prije, rekao je, pa je zaključila da se Dan upravo zbog toga još nije pojavio.
Kada su već svi automobili otišli, a trgovac zatvorio i otišao svojoj kući dolje na rtu, one su ostale same sa svojim torbama i kutijama stojeći na pošljunčanoj čistini. Poslije sveg onog živahnog kretanja automobila, iznenadno je nastao nepodnošljiv muk. Bilo je posve neobično doživjeti tu tišinu, za kojom je toliko čeznula, i istodobno se osjećati tako nelagodno. Sad bi već doista morao stići.
***
Dan uoči Ivanja Johan Brandberg sjedio je u svojoj sobi za pisaćim
stolom. Bilo je vruće poslijepodne. Čitao je o ekspediciji na Antarktik iz pedesetih godina na brodu Maud. Bio je slobodan. Otkad je završila škola, pripomagao je ocu na pročišćavanju šume. Nije bilo govora o nekakvu drugom poslu. Poslije, ljeti, Vaine i on će se pozabaviti sađenjem. Pitao se kako će se osjećati provodeći cijele dane s Vaineom.
16
Polubrat mu je bio tek godinu dana stariji od njega, ali snažniji. Ne samo u fizičkom smislu. Johan stane misliti na psa Lajku i od toga mu se toliko smučilo da se počeo loše osjećati u toj zagušljivoj sobi. Nagnuo se preko pisaćega stola i otvorio prozor. Pred njegovim se očima pružio vrt, staja i ograđeni prostor s nekoliko Vidartovih koza. Na tom su prostoru izgrickale svu travu, ali je zato s druge strane ograde trava bila bujna i puna cvijeća. Prepoznao je planinčice.
Tijekom listopadskog lova na sobove njihova se lajka dvaput vratila kući i smjestila na stubama što vode na trijem. U subotu prije razdjelbe lovine, Torsten ju je ustrijelio. Tijelo joj je preko blagdana ležalo u drvarnici.
Onda je rekao Vaineu da je zakopa. Sjećao se Johan zvukova dok je Vaine kopačom probijao korovom obraslo tlo iza staje. Tlo je usto već bilo i smrznuto. Sjedio je za svojim stolom, baš kao i sada, ali je tada pred sobom imao udžbenik sociologije. Da me zamolio za pomoć, pomislio je, vjerojatno bih se ispovraćao u tu jamu.
U ponedjeljak je i opet sjedio u školskom autobusu ostavljajući sve za sobom. A sada mora ostati. Cijeli tjedan. Sve tjedne do dvadeset i drugog kolovoza. Morat će pročistiti osam hektara borove šume, a onda će saditi borove contorta po krčevinama iznad Aldine kolibe.
A sada je u svakom slučaju bio slobodan i sjedio ovdje s knjigom zahvaljujući Gudrun. Mogao je postati veterinarom. Ili mjernikom. Bilo je knjiga i knjiga. Sve to ipak nije bilo isto govno, čak ni za Torstena. PerOla je radio u Areu kao upravljač krana. Bjorne je sjekao šumu za SCA, tvornicu celuloze, a to je posljednje godine radio i Pekka. No sada je pričao o rudnicima na otočju Spitsbergen. Ili naftnim platformama. Sve su to, međutim, bile brbljarije. Ili pusti snovi.
Pekka je svoje snove našao u kaši koja se naziva mozgovna supstanca. A čega ima u testisima? Moji sliče jedan drugome. A ja imam istu supstancu u mozgu.
Ali ne i iste gene.
17
Sada su mu ponovno naišle te misli. Imao ih je i želio ih je zadržati. Međutim, nikada se ne bi usudio upitati Gudrun. Barem ne izravno. Došle su mu na pamet jednoga dana dok se skijao s njome. Bilo mu je tek kakvih jedanaest, dvanaest ljeta. U svakom je slučaju bio dovoljno odrastao da može svladati padine Bjornfjalla. Upravo su se uspinjali uz posljednju strmu padinu kad su začuli motor skutera. Isprva nisu shvatili odakle zvuk dolazi, a onda je odjednom nastala mrtva tišina. No kad su, praveći skijama škare, nastavili s uspinjanjem još komad puta, pa ih onda skinuli da bi prošli posljednji uspon preko ledene kore, primijetili su čovjeka na skuteru kojega se lik ocrtavao na pozadini neba.
Tu je sliku Johan mogao bilo kada dozvati u sebi. Visok momak. Narančasta majica i izlizane crne kožnate hlače. Opasač sa srebrnim zakovicama i nož u koricama od roga. Bio je to nož veći od bilo kojega koji je prije vidio, a pri vrhu jako povijen. Momak je skinuo kapu s glave i stavio je na sjedalo skutera. Kosa mu je bila crna sa srebrnastim pramenjem na sljepoočicama. Suženi kapci na očima zbog jake svjetlosti, crne iznutra. A iza njega sve one šiljaste norveške planine.
Traži svoje sobove objasnila mu je Gudrun. A kad su došli gore, on uzvikne »Bouregh!« da bi onda međusobno
nastavili razgovarati na južnolaponskom. Johan nije uspijevao razumjeti čak ni svaku desetu riječ pa se osjetio duboko postiđenim kad mu je Visoki nešto dobacio, a on mu nije mogao odgovoriti. Čovjek mu razbaruši kosu i dohvati ga.
Bilo kada mogao je oživjeti tu sliku. No, postupao je s time štedljivo. Da se ne otrca slika onog Visokog tamo gore prema nebu, koji mu je bio otac.
Tako je to bilo. Nikakva drugog objašnjenja nema. Tada začuje Vidartov automobil. Bio je to Duett s poderanim loncem na ispušnoj cijevi. No, psi su već lajali. Čuli su ga znatno prije njega.
18
Vidart je popravljao automobile pa bi rabljene ponekad kupovao i preprodavao. Duett je upotrebljavao samo za prijevoz posuda s mlijekom. Njegova ih je žena običavala voziti do tora preko imanja Torstena Brandberga. No, sada je i tomu došao kraj.
Prokleti ciganin ljutio se Torsten. Taj bogalj koji ne može raditi. S porezom na pedeset tisuća. Jasno je da onda mora krasti. No ipak je i sam kupio od Vidarta četiri nove novcate gume Hakkapeliitta. I dao za njih jedanaest stotki. No nije držao jezik za zubima. Ispričao je za kuhinjskim stolom da je Vidart jednostavno telefonirao osiguravajućem društvu i rekao: »Prošle su mi noći ukradene četiri nove Hakkapeliitta gume. A najgore u svemu je to što sam ih obećao nekome tko se danas morao odvesti na posao. Uzmite odmah u obradu ovaj moj zahtjev.«
Je li Vidart Ciganin? poslije je Johan upitao Gudrun. Međutim, ona to nije znala. Torsten je objasnio da su ljudi ono kako ih nazivaju.
_________________________________________________________________________________________________________________
_»Bouregh!«: (južnolaponski) »Dobar dan!«
Zašto ga Torsten mrzi? ispitivao je Johan. Kakva li je to riječ! Ipak je ostavila iglu u šivenju kao da u sebi važe riječi o Torstenu i Vidartu.
Torsten nikada nije volio Vidarta reče na posljetku. I to vjerojatno zato što je Vidart došljak u ovome kraju.
Vidart je u Crnoj Vodi živio svega sedamnaest godina. A to je dulje od Johanova životnoga vijeka. Koze u toru pripadale su Harryju Vidartu. Poskakivale su između olupina automobila i probrstile tamo sve panjeve i oko njih.
Torsten mu je predložio neka odmakne jedan zahrđali Volvo PV, a električnu ogradu povuče malko unutra. Naime, onaj dio ograđena prostora što se nalazio uz put pripadao je Brandbergu. Rekao mu je to već poodavno. Vidart je kupio taj posjed s nekretninama od udovice
19
staroga Enokssona, a ona pak nije znala kako stvari stoje s tim ograđenim prostorom. Većina ljudi je tvrdila da je put koji vodi prema gore javan, no Torsten je smatrao kako dio staje pripada njemu baš kao i dio ograđenoga prostora na kojem je stajao taj zahrđali automobil. Svjetlucao se lisičje crvenkastom bojom hrđe, a koze su se pentrale po njemu ne bi li se dočepale vrbe koja se još zelenjela. Inače je taj ograđeni prostor za koze nalikovao zemljištu bogato naprskanom otrovom za uništenje zelenila.
Torsten je u nazočnosti svjedoka upozorio Vidarta po posljednji put neka ukloni tu olupinu od automobila i ogradu.
To treba učiniti najkasnije do ponedjeljka rekao je. Bio je to isti tjedan kada je Johanu završavala škola.Vidart je uvukao ogradu malko dublje i skinuo s olupine sve što se skinuti moglo. Preostalo je trebalo staviti na prednji dio utovarivača, no nešto se pokvarilo s hidraulikom. I tako je prošao i taj tjedan.
U utorak ujutro došla je Vidartova žena s Duettom natovarenim posudama da bi pomuzla koze. No, put bješe prepriječen ogradnim vratima. Izišla je iz auta, pogledala i vidjela da su vrata zatvorena svijenom čeličnom žicom. Nije ih se usudila otvoriti, već se okrenula i odvezla natrag. Otada se Vidart svakoga jutra i večeri do svoga tora s kozama prevozio traktorom preko sjenokoša.
Međutim, to ipak nije moglo trajati zanavijek. Baveći se svojim poslovima u radionici, nije se dva puta dnevno mogao brinuti i za mužnju. A njegova žena nije znala voziti traktor. I tako mu je očito postalo svega toga dosta. Međutim, tom zgodom nije poslao svoju ženu u Duettu, već je krenuo sam.
Motor je radio dok je Vidart izišao iz automobila i otvorio ogradna vrata. Malko se poduže morao zabaviti čeličnom žicom. Kad je automobil prošao kroz vrata i nestao iza staje, Johanovo je srce počelo snažno udarati. Znao je dobro da su mu i otac i braća već podosta prije morali opaziti Vidarta. Dolje kod njih vladala je tišina.
20
Maloprije je još u kuhinji svirao radio. I psi su ušutjeli kad je Duett nestao iza postavljenih vrata. Tada iziđe PerOla. Johan ga je vidio kad je istupio iz zasjenka stuba što vode na trijem. Bio se već presvukao i na sebi imao bijele hlače i isto tako bijelu košulju. Drugi su još očito ostali sjediti u kući. I dalje je vladala potpuna tišina.
PerOla se otputio do šupe gdje su se obavljali stolarski poslovi i iznio iz nje lanac i lokot. Onda je otišao do ogradnih vrata i čvrsto ih lancem povezao uz ogradni stup i zatim lokotom zaključao lanac. Drvena smrekova greda stupa žuto se sjajila na suncu.
Kad je završio posao oko lanca s lokotom, vratio se u kuću. Sada piju kavu, pomislio je Johan. Ne, rakiju. Ili rakiju s kavom. Gudrun je, prije negoli je otišla, stavila na stol kolače. Sad je već bila u Bwangenu u posjetu Torstenovoj majci koja je živjela u staračkom domu. Sva su braća bila kod kuće. Sjedili su tamo dolje i čekali, a Torsten je odlučivao što će činiti. Zasad je van poslao jedino PerOlu. Za to je vrijeme Johanovo srce i dalje snažno udaralo.
Vidartu je trebalo preko jednoga sata za mužnju. Na imanju je vladao muk. Činilo se kao da se dolje u kuhinji nitko niti miče niti razgovara. Johan bi najradije prekinuo tu tišinu, ali se nije usudio uključiti radio. Najbolje će biti ako Torsten uopće ne bude znao da je sada u svojoj sobi i gleda dolje prema onom ograđenom prostoru. Tiho je samo sjedio, a noge, koje je povio u stranu, jer za njih nije bilo mjesta pod stolom, već su mu odavna utrnule.
Tada i nova lajka i jemta stadoše divlje lajati iz svoje psetarnice. Vidjeti Vidarta kako se vozeći pojavljuje iza staje i zaustavlja svoj automobil činilo se kao gledanje nekakva filma. Johanu je već unaprijed sve bilo jasno. Sada će otkriti lanac i lokot. Prodrmat će ga i tada baciti pogled prema kući.
A onda?Zaobišao je ogradu uz rub jarka. S te strane, naime, nije bilo nikakve
ograde. Ograđeni je prostor tora započinjao malo dalje. Torsten je ta
21
vrata postavio kao nekakvu rampu preko puta. Kad je Vidart stupio na pošljunčani dio imanja, usporio je korak. To je pse još više razjarilo. A tada je u Johanov vidokrug ušao Torsten. U ruci je držao grablje i stao grabljati po šljunku.
Otvori tu ogradu! dovikne mu Vidart. Začepite! podvikne Torsten. I psi u tili čas umuknuše. Sada se čulo
jedino odjekivanje zubaca grablji po šljunku. Tada Vidart ponovno podvikne: Otvaraj ogradu! Ja sam s automobilom.
Međutim, Torsten ni da bi pisnuo. Johan se podigao. Dalje nije želio slušati. Stajao je oslonjen na vrata. Vani je Vidart vikao glasno i prodorno, no kad mu je na posljetku Torsten odgovorio, jedino su se njegove riječi mogle razabrati:
Ne vidim nikoga tko bi to mogao učiniti. Vrištavi se razgovor nastavljao. Kozji Vidartov meket. Kad bi samo
mogao zadržati jezik za zubima! Zar ne može shvatiti da mu jedino preostaje otići odavde. Ostaviti svoj automobil. Doći traktorom i na njega prebaciti mlijeko s druge strane.Johan tada začuje neku čudnu buku. Nešto je puklo. Poleti prema prozoru i pogleda dolje. Torsten je u ruci držao pola drška od grabalja. Vršak slomljenoga dijela bio je raskoljen i oštro zašiljen. Bit će da ga je slomio preko koljena.
__________________________________________________________________________________________________________________
lajka: vrsta lovačkih pasa s područja sjeverne Rusije i Skandinavije.jemta: švedska pasmina iz pokrajine Jamtland, vrlo poznata samo u Švedskoj, a priznata 1946.
Vidart je mirno stajao i zurio u Torstena. No, kad je još nešto glasno isklepetao, Torsten iskorači s dva velika koraka prema njemu i prikuči onu polovicu drške prema Vidartovu vratu. Kozji glas zamekeće, a onda obojica otrče u tor, Vidart ispred. Vukao je svoju od polija oštećenu nogu, a za njim Torsten ukočenih leđa.
22
No, ipak je sve pretjecalo brzo. Protrčali su pokraj staje i iščezli iza nje.Psi su ponovno počeli lajati i nisu prestajali sve dok se Torsten nije vratio, i to bez drška od grabalja. Kad je stupio na verandu, izgubio se iz Johanova vidokruga. Doviknuo je psima da ušute i ovi ga odmah poslušaše. To je i Vidartu valjalo učiniti da je imao pameti. Tada zazvekeće staklo na vratima verande.
Kroz pod čulo se kako PerOla nešto pita, a Torsten mu odgovara. Zatim je PerOla opet nešto rekao na što su se svi nasmijali. Vidart bješe kukavica pa je pobjegao. A to je sve ove dolje razveselilo. No ako je otrčao kući, morao se izvući preko onog dijela tora koji nije zaklanjala staja. Morali bi ga vidjeti cijelim putem dok bi grabio nizbrdo preko sjenokoša na putu kući.
Ili se možda sakrio? U kuhinji i opet zavlada tišina i Johana prožme osjećaj da i oni dolje sjede baš kao i on i čekaju da se Vidart pojavi. Potpuni muk u ljetnoj vrelini. Psi su šutjeli. Johan je kroz prozor osjećao kako trava snažno miriše. A i brezino lišće. Torsten je, naime, brezinim lišćem ukrašavao trijem.
Johan je sasvim mirno sjedio pogledavajući s vremena na vrijeme na sat. Prošlo je već jedanaest minuta otkako se Torsten bio vratio. Tada ponovno zazvekeće staklo na vratima verande. Kroz vrata je izišao otac, a za njim PerOla. Zamalo pojave se za njima Bjorne i Pekka i najzad Vaine. Nisu se otputili prema toru, već su nestali iza kuće.
Poslije nekog vremena Johan je začuo kako kreću dva automobila. Čim je zvuk automobilskih motora zamro, Johan trkom pojuri dolje. Ništa nije mislio. Samo je trčao niza stube i onda van. Iza staje se našao za manje od dvije minute. Vidart je ležao na suncu. Poleđuške. Vrat mu je bio zaliven krvlju.
Tekla je prema udubini na dnu vrata, na kojoj mu se nalazila, ovješena na srebrnom lančiću, nekakva pločica ili novčić, mirujući sada u plitkom jezercu ispunjenom krvlju i blistajući kao malen mjesečev srp. Nedaleko od njega okupilo se cijelo stado koza i buljilo u Johana.
23
Ubrzo, koze nastaviše pasti. Johan lagano dodirne Vidartovu ruku i obraz. Vidartova zarasla brada se sivjela. Izgledao je starijim nego inače.
Kapa sa zaslonom ležala mu je iza glave. Na njoj se vidjela velika smeđa mrlja od znoja. Upravo je bio pomuzao koze, i to se osjećalo. Iz tijela mu je i odjeće izbijao jak vonj. Nije bilo nikakva smisla potrčati kući po pomoć. Naime, kuća bješe prazna. Da je barem Gudrun bila kod kuće, ona bi se pobrinula za Vidarta. Ponovno je dotakao sivobijeli obraz i učini mu se kao da je dodirnuo veliku ovcu.
I onda ponovno potrča. No ovaj put krene preko sjenokoša prema prvom imanju dolje koje je pripadalo Westlundovima. Elna ga presretne na stubama što su vodile na trijem. Ona ga uhvati, a on nije znao plače li ili povraća. Činilo se kao da je činio i jedno i drugo.
Birger je krenuo u Crnu Vodu zajedno s Akeom Vemdalom. Namjeravali su loviti ribe. Upravo se na Ivanje započinjalo ribolovom. U stanovitu smislu sve je od samoga početka krenulo na uobičajen način: podizanje očnoga kapka i pogled na zamućenu jabučicu oka sa zjenicom što se izdigla prema gore. Pipanje bila na zglavku ruke. Vrat nije mogao dotaći prije negoli opere ruke.
U svakom slučaju krv više nije tekla pa je nije trebalo ni zaustavljati. Jedino se cijedila u udubinu na dnu vrata i tamo se zgrušavala. Pokazao je Akeu koliko se usjekotina približila arteriji. Ozljeda je imala nepravilne rubove kao da je nastala od neravnoga, nazupčanog predmeta.
Poslije nekog vremena Vidart se osvijestio. Pao je od udarca, rekao je. Udario ga je Torsten Brandberg.
Čime? Šakom. ‘ Pomogli su mu da se podigne. Teško je stajao. ‘ Vrti mi se rekao je. Crni mi se pred očima.
24
Birger ga je podržavao na nogama. Imao je osjećaj da Vidart zapravo igra neku svoju igru. Htio je Akeu Vemdalu pokazati kako mu je loše. I to baš sada kad mu se već ukazala takva prokleta sreća da se šef policije iz Bwangena nađe upravo ovdje kada se sve to dogodilo. I uz njega liječnik. Međutim, Vidart je bio bez svijesti dosta dugo pa Birger nije htio ništa riskirati.
Morat ćeš u bolnicu rekne mu.Protiv toga Vidart nije imao ništa. No, bio je uznemiren zbog mlijeka.
Vratio mu se njegov oštar pogled. Izgledao je prepredeno. Čim su mu stavili njegovu kapu na glavu, on je i opet postao svoj. "Kvragu, da sam se baš morao naći ovdje", pomisli Birger. Rekao je to čim su Harryja Vidarta doveli u Westlundovu kuhinju. Svratili su Westlundu jer je Birger htio čuti kako je s Elnom. Naime, prije dva tjedna poslao ju je u Ostersund zbog žuči.
Assar je telefonirao Ivaru Jonssi. Nije potrebno vozilo hitne pomoći. Bit će dovoljan i Ivarov veliki taksi. Dok su čekali, popeli su se na verandu i zapušili. Birger je mislio malko pričati o Vidartu i Torstenu Brandbergu, no dok su stajali tamo, pojavila se Vidartova žena. Dakako da su telefonirali i njoj, pa je ona, onako trčeći, uvijala pramenove kose na velike uvijače i jecala. Kad je Ivar stigao s Mercedesom, a oni pomogli Vidartu leći na spušteno sjedalo, ona vikne:
Što da učinim s mlijekom? I automobilom?Assar Westlund joj obeća traktorom dopremiti mlijeko kući. Najbolje će biti da Duett zasad ostane ondje, ali ja ću razgovarati s
Torstenom.Kad je taksi otišao, Birger i Ake pođu k dječaku. Ležao je na kauču
presvučenom plišem boje crnoga vina. Elna je spustila zavjese, pa mu je plavičasta svjetlost lice učinila još bljeđim. Nije mu bilo više od šesnaest godina. Kosa mu je bila čvrsta i crna, a oči uske i smeđe. Kad je ustao, vidjelo se da je visok i slabunjav. Inače je više sličio Gudrun negoli Torstenu. Porukovao se s njima, a kada su sjeli, krišom se
25
ogledavao za vjedrom koje je Elna tamo postavila. Malo je povratio na dno vjedra i sad ga je odgurnuo iza kauča. Djelovao je smeteno i uplašeno.
Onda, kako si?Johan se malko trgne, ali ne odgovori ništa. Vidart je odvezen u bolnicu reče Birger. Ali nema nikakve
opasnosti. Već je na nogama.Smeđe se oči rašire. Zar je dječak vjerovao da je Vidart mrtav? Ovo je Ake Vemdal. Znaš li tko je on?Dječak zatrese glavom. Ja sam novi šef policije u Bwangenu rekne Ake. Tko je... tko je prijavio? upita Johan. Nitko. Sjedili smo u kuhinji kod Westlunda kad si došao;. Reci, što se dogodilo? zapita ga Ake. Ne znam. Sjedio je rukama se poduprijevši o bedra i s prignutom glavom.
Njegov je smeđi pogled bio neuhvatljiv. Ali ti si dotrčao po pomoć. Da, jesam. Jesi li vidio kad je oboren? Johan zatrese glavom. A odakle si onda znao da tamo leži? Vidio sam kad je došao. A Torsten krenuo na njega?Dječak ništa ne odgovori, no pogledavao je prema vjedru i više puta
glasno gutnuo kako bi pokazao da osjeća mučninu. Istina, bilo je vruće u sobi, no Birger se pitao osjeća li se dječak doista loše. Možda se samo pretvara kako bi izbjegao odgovor. Ake je pričekao trenutak, a onda ga upita:
Jesi li vidio da je tvoj otac pošao na njega? Ne znam. Nisam o tome razmišljao. Jesi li ga vidio? Je li imao kakvo oruđe? Johan je šutio.
26
Našli smo nešto nastavljao je Ake. Neku vrstu štapa. Prelomljenog.
Tada dječak svojim dugim tijelom učini mački sličan pokret i već se u sljedećoj sekundi povio na kauču okrenuvši im leđa.
Pričekaj tiho će Birger. Hajdemo u kuhinju pa ću ti ispričati što leži u pozadini.
Zar ti znaš? Pa svi znaju.No nisu dospjeli do kuhinje. Začuli su se žestoki glasovi iz kuhinje, a
onda se otvore sobna vrata. Gudrun je stajala na pragu sa svom svjetlošću iz kuhinje iza sebe tako da joj je lice bilo gotovo crno.
Što radite?Pošla je prema Johanu i dotakla ga. Nema on ništa reći o svemu tome rekne zatim. On je jedino
zatražio pomoć za Vidarta. Moramo ga preslušati pa da čujemo što se to ovdje dogodilo. Dovraga s time! uzvrati Gudrun. Ništa se nije dogodilo što bi on
vidio.Bila je niska rasta. Neobično je bilo vidjeti kako podiže tog visokog dječaka s kauča i gura ga pred sobom prema kuhinji. Hodao je spuštene glave. Ake je krenuo za njima.
Valjda ti je jasno da će se provesti istraga o ovome što se ovdje dogodilo.
Samo ti istražuj, ali Johan neće svjedočiti protiv svoga oca.Izjurila je tada dječaka iz kuhinje i ponovno zatvorila kuhinjska
vrata. Ake iskorači kao da ih je želio spriječiti, no Birger mu reče: Pusti. Ionako ga nećeš moći preslušati.Začuli su kako Gudrun pokreće svoj automobil i zatim odlazi. Na
kauču su sjedili jedno uz drugo Elna i Assar. Izgledali su kao gosti u vlastitoj kuhinji. Hajdemo van predloži Birger.
27
Nije mu bilo lako pričati Akeu o Torstenu Brandbergu i Vidartu, jer Ake nije baš ništa znao o njima. A i nikada prije, sve dosada, nije bio u Crnoj Vodi. No mjesto je bilo u njegovu djelokrugu. Došao je iz mjesta koje se zove Dorotea i stupio na dužnost prije nekoliko mjeseci. Birger i Ake bili su jednom zajedno na terenu. Tada se radilo o samoubojstvu negdje prema granici s Norveškom. Ake nije imao nikoga koga bi poslao onamo, a ni automobil na raspolaganju. Neki alkoholičar koji je živio kod svojih roditelja otišao je na tavan i tamo si oduzeo život pucajući iz sačmarice. Kad su nakon nekoliko sati sjeli u automobil da bi se odvezli natrag, Birger je začuo neku pticu kako vrišti. Tek je jednom poslije saznao da je to bila samoubojičina majka.
Birger ih je ponovno posjetio u proljeće kad je došao k nekom bolesniku u blizini. Majka se tada nalazila na klinici na otoku Fros, a oca je našao kako sjedi u kuhinji. Ovaj je prilično dugo živio na kavi i cigaretama i kolabirao upravo kad je došao Birger. Tada je prvi put zaplakao zbog sinove smrti. Birger se uspeo na tavan da vidi jesu li ga uredili. Međutim, mrlje su ostale, a na krovištu su se vidjeli osušeni tragovi mozga i sačme iz puške. Sačmom razbijena žarulja i dalje je visjela na žici. Birger je sve to, koliko je god najbolje mogao, počistio četkom i strugalicom. Poslije toga se pobrinuo da kuću posjećuje netko iz socijalne pomoći koji bi onda pripremao hranu za osamljenog muškarca.
Ake i Birger upoznali su se prigodom tog prvog posjeta i za dugog putovanja natrag kući.
Znaš, ja ti poznajem Johana. Momak pohađa gimnaziju u Bwangenu i ide u isti razred s mojim sinom. Nadaren je. Međutim, samo Gudrun, njegova mama, smatra da bi trebao nastaviti sa školovanjem. Drugi su momci u kući Torstenovi sinovi iz prvoga braka s Mimmi. Umrla je od izljeva krvi u mozak dok je rađala Vainea. Onda se pojavila Gudrun koja mu je pripomagala oko dječaka i u kućanstvu. Pripada velikom laponskom rodu. No onom siromašnom dijelu. Radila
28
je za Torstena, a onda je zatrudnjela, i tako se rodio Johan. Bilo je to jedva godinu dana po Mimminoj smrti. Tako bi se moglo reći da su Vaine i Johan vršnjaci.
Jesu li svi oni Laponci? Ne, samo Gudrun. A Torsten nije nikada bio prijatelj s Laponcima.
Laponci ne bi trebali živjeti u našem selu. Takav je stav imao prema njima, a u tome nije bio osamljen. Torsten
je za svojih dana bio grozan razbijač. Dok je bio mlađi i pod gasom, običavao bi izazivati ljude pitanjem: Ima li koga tko bi htio dobiti batina? Znao bi putovati čak do Bwangena samo da premlati kakva momka. Ne vjerujem da su ikada postojali dobri odnosi između Johana i njegove polubraće, pa tako ni između njega i njegova oca. Međutim, vidio si Gudrun. Nitko da bi mu skinuo vlas s glave kadgod bi ona to mogla vidjeti. I onda ti može biti jasno kako bi Johan mogao imati grdnih nevolja kada bi polubraća povjerovala da se razbrbljao o Torstenu.
To objašnjava stvari. On, naravno, nije mogao znati da smo mi tamo.
Nisam baš siguran da će poslušati i prihvatiti takvo objašnjenje rekne Birger.
Kad su stigli u predvorje svoje kuće, ona mu pokretom glave pokaže da treba otići ravno u svoju sobu. Poslije kakva četvrt sata došla je sa sendvičima od sira i čašom mlijeka. Johana je našla kako sjedi na postelji. Nije se usudio otići čak ni na zahod. Plašio se da ga Torsten ne čuje. Rekla mu je da se još nitko od njih nije vratio kući.
Onda je ipak otišao na zahod pokraj predsoblja i činilo mu se da mokri barem četvrt sata. Kada se vratio, Gudrun je sjedila za pisaćim stolom i netremice gledala prema toru. Bila je žalosna i grickala je kožicu na ispucanim usnama. Kadgod bi mu majka bila žalosna, uvijek bi se osjećao nelagodno. Naime, najčešće je tome bila njegova krivnja. Ljutio je Torstena i razdraživao svoju polubraću.
29
Nisam znao da je tamo bila policija ispričavao se. Nisi ti učinio nikakvu grešku uzvrati ona, ali mu se njezin odgovor
učini nekako mehaničkim. Pitao se što ona zapravo misli. Prođe mu glavom kako ona o njemu znade sve. Ili barem gotovo sve. A on o njoj nije znao baš ništa. Bila je mama i sve što bi radila dolje u kuhinji i vani u vrtu bilo je predvidljivo. A gotovo i sve što bi rekla. Međutim, ono bitno nije znao. Ništa o vremenu dok ga je nosila. Ništa o njoj i čovjeku na skuteru. Ili zašto se udala upravo za Torstena.
Ako ga optuže zbog zlostavljanja, onda će mu oduzeti oružje? pitao je.
Pa mi i ne znamo hoće li uopće biti optužen. Mislio sam ako bude. U tom slučaju više neće moći biti na čelu
lovaca? Prestani sad s time prekine ga Gudrun. Činilo se daje pomislila
kako bi Johan želio da Torsten izgubi lovačku dozvolu. Onda joj je stao pričati što je on uistinu vidio s prozora. No, ona ga nije htjela slušati.
Ostani zasad ovdje reče mu. Ja ću poslije razgovarati s Torstenom.
Kad se podigla, djelovala je umorno. Bila je lijepo odjevena U bijelu pamučnu bluzu navučenu preko oprave sa sitnim cvjetićima. Na nogama je imala sandale s visokim petama. Sad joj je lice i opet izgledalo obično jer je, dok je sjedila na postelji, zajedno s kožicom s raspucalim usana, izgrickala i ruž.
Poslije nekog vremena začuo ju je u kuhinji. Udarila su vratašca na kredencu i zazveckao porculan. Vadila je posuđe iz sudopera. Bili su to uobičajeni zvuči, i to ga je smirivalo.
Oko pola sedam automobili su se vratili. Čuo je glasne i promukle glasove svoje polubraće. Bilo je očito da su se prilično nalili. Torsten se smijao nečemu što je rekao Vaine. Gudran je počela peći ribu i miris se probijao do njega. Onda su jeli svoju okašnjelu večeru, no nitko ga nije
30
pozvao da im se pridruži. Sjedio je zatvoren u sobi kao da je izvršio nekakav zločin.
On bješe jedini od braće kojega Torsten nikada nije istukao. (Gudrun bi ga uvijek zaštićivala. No upravo se on, kojega Torsten nikada nije udario, ponajviše plašio tih batina. Svi su to znali. Majčina ga je zaštita činila smiješnim.
Tada se digne i siđe dolje. Na pola stubišta obuzme ga strah. Ne zbog toga što bi ga mogli istući, već zbog Torstenovih uskih, napola zatvorenih očiju, njegova pritajena načina da vreba prigodu kad bi bio pijan. Zbog naglih pokreta njegove braće namijenjenih da ga uplaše. Onda se odluči otići na pecanje.
Za tih proljetnih noći lovio bi ribu kod Hundtjama, jezerca Itt se nalazilo sasvim blizu puteljka koji je vodio do kućice na Otinmi. Odavde je mogao vidjeti ako bi se netko uputio prema sokolovu gnijezdu uz rječicu Lobber. Nije vjerovao da bi do napada moglo doći s glavne ceste. Henry Stromgren vidio je svaki automobil koji bi prošao tamo gore. Prošloga su ljeta nestala dva ptića.
Jakna mu je visjela u predsoblju, a udica sa štapom i čizme nalazile su se na trijemu. Pazio je da ne zaštropoće štapom, ali kad je izišao i upalio moped, krenuo je silovito kako ne bi pomislili da je tiho pobjegao pred njima. Znao je da ga promatraju kroz kuhinjski prozor. Gliste je pokupio gore kod Alde, jer je obično ostavljao moped na tom mjestu prije negoli bi se uputio do Hundtjarna. Starica je bila na dugotrajnom liječenju u bolnici, pa je oko ulaznih stuba njezine kuće trava prerasla u pravi gustiš. Gliste bi obično iskopavao iza njezine drvarnice.
Na smetlištu malko u šumi našao je konzervu, a u drvarnici je stajala stara motičica za iskapanje krumpira. Nije baš mnogo puta udario motičicom o zemlju kad začuje automobil. Zanio se u zavoju na šljunku. Vrata se na automobilu otvoriše gotovo istodobno kad je zastao. Osluškivao je glasove i korake.
31
Njegova su se polubraća našla oko njega prije negoli je uspio smisliti hoće li pobjeći ili neće. Stajao je s motičicom u ruci, a oni ga sa svih strana opkoliše kao u nekoj igri. Micali su nogama kao nogometaš kad se sprema na izbijanje lopte. Kad su mu se stali približavati, osjetio je miris losiona za brijanje i piva.
Bit će da su se maknuli od stola usred večere i krenuli za njim. Gudrun ih nije mogla spriječiti. Sigurno je pokušala.
Shvatio je kako u ovom trenutku počinje nešto novo. Počelo je zapravo već onda kad je izišao iz kuće, uzeo moped i naglo krenuo ne bi li im pokazao kako mu nije stalo ako ga možda gledaju. Odložio je motičicu na smeđu zemlju punu kopriva i razbijene staklovine. A onda je uzeo štap i konzervu s glistama i stao se uspinjati puteljkom. Oni su ga slijedili gurkajući ga sa svih strana i pitajući ga zbog čega se plaši. Počeo je napola trčati premda to nije htio. Onda Vaine pojuri prema njemu i podmetne mu nogu tako da se Johan svalio na zemlju. Pekka ga uhvati za ruke i ponovno ga podigne.
Ustaj, u vražju mater! Što hoćete od mene?Bjorne ga udari šakom u želudac. Premda to nije učinio punom
snagom, Johan se povine kao da se klanja pa cijela družina udari u smijeh. Usred mučnine koja ga je uhvatila osjeti miris šume. No puta prema njoj nije bilo.
Polubraća su mu bila sa svih strana. PerOla i Pekka zapališe cigarete. Bjorne zatrese glavom kad i njemu ponudiše jednu, uzme naprstak burmuta i stavi ga pod gornju usnicu koja mu se iskrivi. Kao daje otečena. Stajao je otvorenih usta, kao što je običavao, i zurio u Johana. No, nije se činilo da ga namjerava ponovno udariti.
Čega se plašiš? upita ga Pekka. Zar nećeš zvati policiju? Što si se ukočio? Hoćeš li se upišati u gaće? rugao mu se Vaine, a drugi su se smijali. Vainea su smatrali pravim momkom za takve stvari. Udario je Johana, ali ne u lice. Pustili su ga da to sam učini. Možda su se bojali
32
da ne uprljaju svoju odjeću jer su bili odjeveni u svijetle hlače i jakne. Vaine se sve više i više ljutio videći kako se Johan izmiče, uli ipak ne pokušavajući se braniti. Tako nije mogao pokazati sve što zna. Tada počne izvoditi karate udarce uz ukočenu ruku koju bi zaustavljao neposredno uz Johanovo lice.
Bjorne i Pekka izdvojiše se na trenutak od ostalih. Nešto je zaškrebetalo gore u šumi. A onda se vrate i Pekka zapovjedi Vaineu:
Donesi uže za vučenje automobila!Svezat će me, pomisli Johan. Svezat će me o drvo. A onda će otići.
Više se neće usuditi. Neće smjeti zbog Gudrun. Ili zbog policije.No, kad je Pekka dobio uže, nije ga svezao. Samo ga je ovio oko
Johanova tijela, ispod pazuha, i onda povukao. Napravio je tako omču. I onda ga stanu gurati pred sobom. Malko su skrenuli sa staze. U unutrašnjosti šume, između smreka opazio je napola truo, drven poklopac oslonjen na kamen. Nogama su ga stjerali prema rubu okrugle jame obložene kamenjem. Tada Johan krikne.
Kad su ga trebali spustiti kroz otvor jame, pružao je otpor koliko je jače mogao. Udarao je nogama oko sebe i ugrizao jednoga od njih u ruku na što je dobio udarac u zatiljak. Tada se stropoštao i padajući osjetio snažnu bol od težine vlastita tijela jer ga je uže priteglo.
Sad je visio s užetom duboko urezanim ispod pazuha i osjećao težinu vlastitih nogu. Vodu još nije osjetio. Iznad sebe čuo je glasove, ali nije razabirao što viču. Onda je pao.
Kad je došao k sebi, primijeti da se nalazi na dnu bunara. Isušenog, toliko je uspio shvatiti. Taj se bunar za Aldina vremena možda nikada nije upotrebljavao. Nalazio se u napola sjedećem položaju, u mulju nakvašene gline s užetom oko tijela. Isprva je pomislio da mu je nešto slomljeno, ali kad je oprezno opipao noge i ruke, primijeti da osjeća jedino bolove na mjestima na kojima ga je stezalo uže. Na sebi je imao debelu majicu pa mu se, zahvaljujući tome, uže ipak nije previše urezalo u tijelo. Nije mogao doseći ni do čvora ni do kraja užeta. Bit će
33
da su mu se nalazili na leđima. Pokušao se što bolje smjestiti na tom uskom prostoru, a onda je digao pogled.
Otvor bunara gotovo se bijelio na svjetlu ljetne večeri. Nikakva se lica nije vidjelo. Niti išta čulo. Sjedio je u blatu i vodi. Na dnu je bunara bilo kamenja. Izvijao je tijelo ne bi li se oslobodio jednog kamena koji mu je nanosio bol. Zatim je stao tragati za svojim nožem kako bi odrezao uže. Kad ga je dohvatio i prerezao najlonsko uže, pritisak se smanjio i on se uspio uspraviti. Ništa na njemu nije bilo slomljeno. Teško je bilo znati koliko je bunar bio dubok. Svijetli krug visoko gore poprimao je plavkastu boju. No i Johan je sada uspijevao bolje razaznati stijenke bunara. Voda mu je dosezala malko iznad potplata čizama.
Ipak na bunar nisu stavili poklopac. Uskoro bi se trebali vratiti i spustiti mu uže. Vrlo brzo. Zasigurno ne bi voljeli da itko drugi čuje njegovo zapomaganje.
Međutim, on nije ni pomislio da započne dozivati pomoć. Oni vjerojatno sjede u automobilu i samo čekaju da ga čuju kako zapomaže. Oni su ionako oduvijek mislili da je kukavica. Johan, kadgod bi započeli s nekim svađu, on bi se povukao. Bilo je ružno vidjeti kad bi nekoga izmlatili. No ovdje dolje, na dnu bunara, osjetio je da nosi nešto u sebi što oni nisu znali. Neće dozivati. Takvu im zadovoljštinu neće pružiti. Prokleti gadovi!
Umorio se od stajanja. Pokušavao se na različite načine zadnjicom i podlakticama nasloniti na bunarske stijenke kako bi olakšao pritisak. Osjećao je bolove i nekakvo bockanje u nogama i leđima. Neće se moći mnogo dulje zadržati u ovako uspravnom položaju.
Koliko će ga dugo ostaviti ovdje? Jedan sat? Dva? Ili čak preko noći? Najgore će biti ako su otišli u selo i tamo se napili do besvijesti. U tom će slučaju zaboraviti na njega pa ga nitko i neće doći izvući još dugo sljedećega dana. Gudrun će se dati u potragu za njim ako se ne vrati kući. Ako se bude vozila automobilom, opazit će moped. Tako bi se
34
vjerojatno isplatilo početi dozivati pomoć tek u jutarnjim satima. No neće to učiniti. Ovoga se puta Gudrun neće vratiti kući s njime. Sada je tome došao kraj.
***
Uhvatila je Miju za ruku i pošla prema obali. Tamo se, u blizini
vode, nalazila neka kuća. Oronula, neobojena drvena kuća izgrižena kišom i vremenom. Oko kuće podivljalo zelenilo; gomile krasuljica zajedno s pakujcem u gredicama na mjestima gdje se tlo uleknulo i isušilo poprimivši mišju boju. Ribizovo grmlje urastalo je jedno u drugo i stvaralo gustiš od granja koji se posvuda ukorijenio. Na padini prema jezeru grmlje malina izraslo je do neprobojnosti. Trava je Miji dosezala do pojasa, a uza stube koje su vodile na kućni trijem sve je bilo obraslo šumom kopriva. Dalje nije htjela ulaziti u tu zelenu masu ispunjenu zujavim glasanjem kukaca, a iz koje je izbijao miris mirođija i gnjileži.
Annie je podigla Miju na betonski poklopac bunara i ostavila je tamo čekati dok ona ne siđe do vode i napuni bocu. No Mia nije željela piti jezersku vodu. Vrtjela je glavom i čvrsto stisnula usnice. Voda bješe posve bistra.
Prozirna poput stakla sve do smeđega dna na kojem je ležalo nepokretno kamenje. No piti tu vodu Mia nije htjela.
Prodavaonica, u bijelo obojena i s dvije duguljaste zastavice dviju zemalja ponad vrata, nije bila udaljena mnogo koraka od kuće s koprivama. Površina uz benzinsku crpku završavala je ostacima ograde koja je trulila. Ta je ograda vjerojatno pripadala nekoj sad već uklonjenoj kolibi. U susjedstvu duguljaste, niske, zeleno obojene, drvene kuće, koja je vjerojatno pripadala crkvenom udruženju ili pak seoskom domu, nalazila se brvnara što se urušila zajedno sa svojim krovom od šindre. S druge se strane pružala očito nastanjena kuća, jer su u prizemlju svi prozori bili zastrti gusto nabranim najlonskim
35
zavjesama s čipkama. Međutim, tavanski je prozor činio rupu zastrtu krpom. Druga se polovica toga prozora sastojala od masonitske ploče.
Razmišljala je kako je to selo, sada tako mirno poslije sve ono gužve pri dolasku autobusa, teško shvatljivo.
Propadanje i napuštanje sukobljavalo se s novogradnjama i napretkom. Zašto se ne potrude oko uklanjanja urušenih i istrulih zdanja? Zar ih više uopće i ne opažaju? Žitelji toga sela možda primjećuju samo ono što pokazuje napredak njihova naselja. Tamo gdje ona vidi uništenje i propadanje, oni vide moderniziranje i razvoj. A tu je Dan uočavao istinsko. Jer je u svojim pismima ili kratkim telefonskim razgovorima, koje je vjerojatno obavljao iz kioska pokraj dućana, opisivao selo upravo onakvim kakvim ga ona sada vidi pod jalovom večernjom svjetlosti.
To je zelenilo bilo bestidno. Navodilo ju je na pomisao o pubertetskim stidnim dlakama (koje se zapažaju na kupačima i od njih otklanja pogled). To nije očekivala. Prije neku vrstu neplodnosti. Štedljive, bljedolike boje. No, sve te predodžbe, koje mu joj za tjedana čekanja i nemira bile očite, sada su isparile.
Otputile su se do svojih torbi i sjele očekujući. S druge strano puta sjale su na suncu otravnjene strmine. Poljsko je cvijeće isturilo jače boje od onih koje je ikada na njemu vidjela. Točno nasuprot prodavaonici nalazila se moderno izgrađena kuća, obojena u zeleno i tamnosmeđe. Podrumske su prostorije bile visoke jer je kuća bila izgrađena na strmoj padini. I tu se nalzila mala prodavaonica. Na njoj je na drvenoj pločici bio urezan natpis :
RIBARSKI PRIBORŠvedska se zastava talasala na motki što se ukoso uzdizala sa zida.
Unutra se mogla nazreti silueta nekog čovjeka. Annie je uhvatila Miju 36
za ruku i prevela je preko puta. Vrata su bila zaključana, no on joj, kad je zakucala, otvori. Nije prodavao nikakve uobičajene sokove, no Miji je ipak mogao ponuditi domaći voćni sok. Annie nije trebala platiti ni sok ni slatko pecivo što ga je čovjek donio iz kuhinje na gornjemu katu. Međutim, morala je zadovoljiti njegovu znatiželju.
Kosa, češljana prema naprijed i duga na vratu i oko uha bila mu je ispresijecana sjedinama. Nosio je široke hlače. Njoj su se činile nekako idiotskim, gotovo nepriličnim u usporedbi s usko krojenim hlačama. No moda je prodrla i dovde, a ni to ona nije očekivala. Čovjek je izgledao prilično iscrpljeno. Pod očima su mu se naborane i spuštene vrećice spuštale prema obrazima. Nos mu bio velik, s proširenim porama, a očni kapci teški. Međutim, ipak nije djelovao ni najmanje umorno.
Ispričala mu je najmanje što je mogla. Kako je netko trebao doći pred njih i odvesti ih. Da su na putu gore prema Nilsbodarnama. Zapitao ju je ne radi li se o Nirsbui. A što će raditi tamo?
Živjet ćemo tamo neočekivano upadne Mia. Dosada je bez riječi pila svoj sok i jela pecivo.
Čovjek se nasmijao. Annie nikada nije zaboravila taj smijeh. A onda je upita:
Vi pripadate onima sa Stjarnberga? Ne, dolazimo iz Stockholma uzvrati ona. Međutim, njegovo
nagađanje nije bilo sasvim bez osnove.Dan je pronašao Nilsbodarne zahvaljujući zajednici na Stjambergu. Aha, znači, vi ćete Nirsbuu preuzeti od Brandbergovih. Neće to biti
baš lako rekao je s podsmijehom.Nije shvaćala što je time htio reći. Nimalo joj se nije svidio. Više nije
namjeravala pričati o svojim namjerama. Onda se začuje automobil i Mia poleti prema prozoru. No to nije bio Dan. Četiri su momka izišla iz velikoga Volva, kojim su se, uz prštanje šljunka oko kotača, dovezli do kuće. Bila su to zapravo tri mlada momka i jedan, gotovo dječak, koji je vozio. Vozaču je moglo biti jedva osamnaest godina. Kad su ušli u
37
prodavaonicu, oko njih se rasprostro miris losiona za brijanje i rakije. Jedan od njih bio je odjeven u bijelo, a na hlačama je imao mrlje od gline. Kao da ga je netko udario nogom. Hlače su mu bile uske i sašivene od tanke tkanine. Annie mu je mogla jasno razabrati genitalije koje su se ocrtavale na pozadini bedra, pa je, kud ju je pogledao, morala odvrnuti pogled. Bili su odjeveni u skladu s dočekivanjem Ivanja. Tako se još jednom uvjerila da se i ovdje slijedi moda.
Sa svim svojim dotadašnjim zamišljanjima osjetila se gotovo djetinjasto. Svojim velikim tijelima i jakim glasovima ispunili su malu prodavaonicu. No, čim su je ugledali, odjednom utihnuše, pa se učinilo kao da više ne znaju po što su došli. Nije ih zanimao ni pribor za pecanje, ni vitrina s čokoladama, ni večernje novine.
Pa onda... progovorio je čovjek iza tezge i pogledao naivno u Annie. Shvatila je kako je njezin daljnji boravak u prodavaonici nepoželjan i osjetila se neugodno. Uhvatila je Miju za ruku i izišla. Tek što je zatvorila vrata za sobom, začuje kako su se u prodavaonici i opet podigli glasovi.
Mia je htjela piškiti pa su ušle među grmlje ribiza. Dana nije bilo na vidiku. Tišina jednaka kao i prije. Neki se nulobus dovezao do seoskoga doma i vozač je istovarivao glazbala i velike zvučnike. Odlučila je s Mijom sjesti na ulazne stube napuštene kuće i čekati. Međutim, iz trave su dolijetali gotovo nevidljivi kukci. Ubod im je bio poput iskri što bi skočile iz vatre. Mia stane plakati. Annie je zagrli i otrči s njome kroz duboku travu. Za svakim njezinim korakom podizao se oblačić tih kukaca što su boli.
Gore, na prostoru na kojem se istovarivala roba bile su donekle mirne od njih. Izgledalo je kao da se ti kukci nalaze posvuda, i u travi i na lišću. Jezero je i dalje bilo jednako mirno, no boje su se produbile. Iz seoskoga su doma dopirali mukli udarci električnoga basa i poigravanje na klavijaturi glasovira, strahovito pojačani pojačalom i zvučnicima.
38
Četvorica su momaka izišla iz prodavaonice pribora za pecanje, sjela u automobil i stala piti pivo iz boca. Ostavili su otvorena vrata pruživši noge prema van. Najmlađi, koji je i dalje ostao sjediti vani na stubama, razmetljivo se podrignuo kad je ispio bocu i bacio je na šljunak. Ostali su mu se smijali. Trgovac je izišao i rekao im nešto tihim glasom. Pokupio je bačenu bocu i unio je u prodavaonicu bacivši pritom pogled na Annie koja je sjedila s druge strane puta. Shvatila je da se tu radi o zakonski nedopuštenoj prodaji pića.
Možda je u boci bilo jako pivo, s većim postotkom alkohola. Stizalo je još automobila koji su se pri kočenju klizali po šljunku uz rub ceste. U njima su bili gotovo sami muškarci, mladi momci. Nije razumjela što su to dovikivali jedni drugima, no uspjela je razabrati da su neki među njima bili i Norvežani. Većina je djelovala dobroćudno napita.
Automobili su se dovezli i do seoskoga doma iz kojega su se čuli nekakvi strugavi i mukli zvuči glazbala dok su ispitivali zvučnike. Ispred prodavaonice pribora za pecanje nekoliko se Norvežana zadirkivalo s momkom koji je vozio Volvo. Kad se ovaj krivudavo uputio prema automobilu, bio je već dobrano pijan. Hrapavim je glasom pjevao neku kratku pjesmicu koju Annie nije razumjela. Na svaki je način ta pjesmica izazivala veselje, pa ju je ponovio. A onda ju je još nekoliko puta iznova otpjevao koračajući naokolo u svojim tijesnim hlačama. Naposljetku je uspjela razabrati riječi:
"Mojem ocu kuro skače, jedva stane mu u gaće. Mojoj majci otac bio drag, al još draži onaj njegov vrag. " Vrtio se nespretno kao medvjed na sajmu, a onda gotovo zateturao pred jedan od automobila u kojem je sjedio stariji čovjek s kapom na kojoj je pisalo Robaks Bil&Plat (Automehaničarska i autolimarska radionica Roback).
Eh, Vaine, do vraga, a ne bi li pitao Everta je li stavio svoga miša u tvoju majku! doviknuo mu vlasnik prodavaonice. Te su njegove riječi izazvale dugotrajan smijeh iz drugih automobila. No naglo se utiša kad iz Volva istupi jedan od momaka. Najdeblji među njima, krupan
39
momak sa smeđom kovrčavom kosom koja se ispod njegove kape sa štitnikom činila uznojenom. On nije bio posebno lijepo odjeven, već je na sebi imao traperice i debelu plavu majicu. Annie se učinilo čudnim što je momak nosi sada, usred ljeta. Majica mu je bila spuštena preko stražnjice, a ispod majice njihao se ukoričeni nož.
Široko se raskoračio na stubama. Kao da čovjek gleda nekakav kaubojski film. Podigao je ruku. Shvatila je da će prisustvovati odmjeravanju snaga. Ruka mu je bila ukočena i s malim prstom i vanjskim rubom dlana okrenuta prema zastavi što je vijorila na motki na zidu do vrata. Ukočenom rukom zahvati tada zastavu i motka se uz prasak slomi. Vlasnik nestane u svojoj prodavaonici i za sobom zatvori vrata. A momak što je slomio motku polagano odšeta natrag do Volva i uvuče se na stražnje sjedalo. Drugiod momaka povuče onoga koji je pjevao onu pjesmicu, pa upali motor i odvezu se dolje do seoskoga doma. Ostali su ih automobili slijedili.U domu su započeli svirati, no sad to više nisu bili pokusi. I »ulazilo je sve više automobila, ali Dana nije bilo niotkuda.
***
Torstena Brandberga i njegova četiri starija sina nije bilo lako
uhvatiti. Poslije jednosatne isplanirane vožnje automobilom i propitkivanja Ake Vemdal i Birger Torbjornsson već su napustili potragu, no onda su, na povratku u autokamp u Tangenu, ipak naišli na njih. Sva su petorica sjedila u recepciji kod Rolanda Fjellstroma i pila pivo. Nikakve nije bilo koristi od njihova preslušavanja. Torsten nije zanijekao da je udario Vidarta, ali je ustvrdio da je to bilo u samoobrani. Što se tiče drška od grablji, objasnio je da mu je on poslužio kako bi se njime zaštitio.
40
Vidart je ležao u nesvijesti preko dvadeset minuta rekao je Ake. Najmanje toliko.
A vi to vjerujete? Budite sigurni da je bio na nogama odmah nakon što sam otišao.
Sinovi su se cerekali. Torsten je sjedio rukom obgrlivši konzervu s pivom. Djelovao je mirno, gotovo veselo. Momci što su stajali oko njega bili su mišićavi i nijedan od njih još nije stigao zadobiti sramotni biljeg šumskoga radnika. Vaine, sedamnaestogodišnjak, djelovao je pijano. Teško je disao otvorenim ustima. Bio je jednako krupan kao i ostali. Pred svom tom nagomilanom mišićnom snagom Birger se osjećao debelim i mlitavim.
Ake se opet raspitivao o dršku grabalja, ali je dobio isti odgovor. Torsten se nije ni pomaknuo. Sve to s velikom njegovom rukom oko konzerve s pivom učinilo se na posljetku podosta usiljenim, lažnim. Kad su odlazili, on je ostao sjediti u istom položaju i nije im otpozdravio.
Ake i Birger osjetiše glad pa, prije negoli će otići, uđu u kolibu nešto pojesti. Računali su s ribom za večeru, pa nisu kupili ništa osim piva i kruha. Međutim, Birger je kupio kolut kobasice u slučaju da ništa ne ulove.
Zar tu nema nikakva bara ili hotela? Ne, ne ovdje.I tako su se prihvatili posla i stali jesti nepečenu kobasicu sa
dvopekom. Birger je time bio sasvim zadovoljan. No isto je tako često odlučivao kako će morati početi pripremati za sebe pravu hranu. Pitao se kako taj problem Ake rješava. Naime, znao je da Ake živi sam. Ali nije znao je li razveden ili udovac ili možda jednostavno stari momak.
Kad je sjeo u automobil i krenuo prema rječici Svartvass, Birger se osjećao kao ostarjeli neženja. Ljudi su se kretali prema seoskome domu. Iz doma je dopirala bučna glazba. Vidjeli su djevojke odjevene u svijetlu odjeću kako žure niz padinu. Unatoč debelom vjetrobranskom staklu automobila doživljavao ih je kao nekakav ovlaženi miomiris.
41
Pitao se što Barbro sada radi. Ona je radila na organiziranju informacijskoga sastanka o potencijalnim nalazištima urana na Bjornfjallu, pa joj vjerojatno nije pala na pamet proslava Ivanjske noći. Tako ni prošle godine nije htela slaviti Božić.
Ispred male prodavaonice LillOlle stajali su automobili, pa kako je Ake primijetio da je otvorena, htio je ući i kupiti nove mamce, muhe. No Birgeru je uspjelo odvratiti ga od toga. Ake je, naime, ustanovio da su svi što sjede u automobilima pijani. U najgorem bi slučaju mogao shvatiti da LillOla Lennartsson prodaje i nešto drugo, a ne samo muhe za ribe i dozvole za hvatanje. A pijanstvo za volanom ne bi smio nipošto previdjeti.
Kod Aronssonovih sjedila je neka mlada žena. Imala je uza se malu djevojčicu. Birgeru se učini da izgledaju prilično staromodno, možda zbog toga što je djevojčica imala pletenice, a žena nosila dugu, modru opravu. Sjedile su na svojim torbama ispod prostora za istovar robe i djelovale kao da nekoga očekuju. No žena je izgledala izgubljeno. Na trenutak ju je htio upitati kamo se otputila i ima li nekoga tko bi trebao doći po nju. No nije želio biti nametljiv.
***
Rukom je pokušao zasjeniti sat kako bi uspio razaznati
rasvijetljene kazaljke. No, svjetlost tamo gore bila je prejaka, a na dnu bunara premračno da bi mogao razabrati brojke. Više mu nije bilo sasvim jasno koliko je vremena proboravio u bunaru. Oštro kamenje i smrad mulja, hrapavi škriljevac na stijenama bunara i onaj svijetao krug gore koji je zasljepljivao sve je to činilo rupu koja je vodila ravno u bezvremenost. Potpuna praznina i usamljenost. Morat će sjesti u taj mulj. Traperice su mu već ionako bile mokre straga, pa to i neće mnogo značiti. Bilo mu je hladno. Kad je sjeo i odgurnuo nekoliko kamena,
42
čelom se oslonivši o svoja koljena, učinilo mu se kao da osjeća neko micanje u svojoj blizini.
Sjedio je i potpuno se umirio. Ma smiješno! Što bi se moglo nalaziti na dnu nekog isušena bunara? Nema tu štakora. Pomislio je na priviđenja. Da je tako slab, pa mu se već počelo pričinjati.
Ništa nije osjećao pod potplatima. Bio je prisiljen pipati rukom između kamenja. Tada osjeti kako mu je nešto zadrhtalo na dlanu. Nešto hladno i glatko. I onda snažan pokret, kao da ga je neka ruka odgurnula. Kriknuo je.
Ustao je, stao tabati i udarati nogama, bezumno vikati prema svijetlome krugu.
U pomoć! Izvucite me!Na posljetku je još samo vrištao, bez riječi. No, krug tamo gore i dalje
je bio svijetao i nalikovao modroj ploči. Ništa se na njoj nije pomicalo. Glas mu prepukne. Stajao je leđima pritisnut o neravnu i oštra stijenu bunara. Dolje uz stopala nešto se ipak nalazilo. Veće od zmije. Ponovno osjeti studen. Dok je vikao, zaboravio je na hladnoću.
Štogod učinio, ništa se promijeniti neće. Stijene bunara i onaj modri poklopac neba ostali su isti. Pa i ono snažno što se nalazi dolje uz njegova stopala. Pokušao je ponovno vikati, ali osjeti bol u grlu. Nešto kao da mu je prepuklo. U času ga obuzme osjećaj da se dno bunara podiže i da ga nešto potiskuje prema teškoj, modrobijeloj ploči.
Ponovno je uzeo nož u ruku. Bio je to malen nož i usto tup. Imao ga je samo za čišćenje ribe. A kako bi njime i mogao zamahivati ovdje u mraku?
Stao je tabati i udarati nogama između kamenja na dnu bunara izvlačeći tako smrad mulja iz vode. Međutim, ništa se nije micalo. Onda je počeo sustavno gaziti i osjetio uza stijenu bunara isto ono pomicanje premda je nekamo klizilo ustranu. Tada je stao udarati nogama tako da je voda prštala na sve strane, a nožni su mu prsti udarali o kamenje. No nije se brinuo zbog boli. Odlučio je udarati dok se sve ne umiri. Dok
43
ne izbije život iz onoga što se miče. Bilo to što bilo. U svakom sam slučaju veći, razmišljao je.
Nešto je li to bio miris? navede ga na pomisao o ribi. Pritom se prisjeti dodira ruke sa zmijom.
Jegulja! Pa to je jegulja u bunara! U stara su vremena bacali jegulje u
bunare, znao je on to. One bi ga onda održavale čistim od crvi, kukaca i sitnih gmizavaca. Osjetio se umornim. Mora se pomokriti. No ako se
pomokrim u vodu, onda je neću moći piti, pomislio je. Najprije se moram napiti. U slučaju da ovdje moram ostati duže. Pa možda i nije preopasno piti vlastitu mokraću? Bit će razrijeđena. Jegulje mogu živjeti i stotinu godina. Ova je možda bijela. Neću ovdje moći dulje ostati. Onda ću morati živjeti s jeguljom. Baš me briga. Ali voda? I studen? Koliko je vremena ovaj bunar bio suh ili gotovo suh? Kako, dovraga, može jegulja godinama preživjeti u tako malo vode?
Počeo je drhtati od hladnoće i udarati se rakama. No to nije bilo dovoljno da smiri tijelo. Podrhtavalo je. Pokušao se ugrijati tabanjem, no to je sada činio oprezno. Čemu zgaziti tu jegulju? Bila mu je odvratna pomisao da se pomokri u vodu, ali je napokon i to morao učiniti jer bi mu inače mjehur prsnuo, osjećao je. A onda je sjeo ne bi li se odmorio. Prstima je pipao među kamenjem i napipao jegulju. Izvila mu se između prstiju, ali nije mogla pobjeći daleko. Kakvo gadno iskušenje za jednu jegulju! I koliko li ju je samo puta kamen udario u glavu?!
Bit će da su Pekka i Bjorne bacali kamenje u bunar kako bi ustanovili koliko vode ima u njemu. Očito da ga nisu namjeravali utopiti. Ili se barem nisu usudili. Morao se ponovno podići jer ga je odozdo hladila voda. U tmini nije bilo moguće jasno razabrati stijene bunara.
Pipajući je osjetio da su na raspuklinama prekrivene mahovinom. Očito da je prošlo podosta vremena otkad se voda nalazila u bunara.
44
Stijene bunara bile su, dakako, pravljene od škriljevca kao što su u prošlosti bili i svi ostali radovi s kamenom u tom kraju, ploče škriljevca bile su izmaknute uslijed smrzavanja. Bila je to malko povijena stara bunarska rupa.
Pokušao se sasvim umiriti i osluškivati zvukove automobila i glasove. No nije čuo ništa. Čak ni ptice. Tamo gore, gdje su postojali vrijeme i svjetlost, bila je večer uoči Ivanja. Ljudi su jeli. Pristizali su Norvežani.
Automobili su, zaustavljajući se, klizili po šljunku ispred seoskoga doma. Pričalo se o Torstenu i Vidartu i kako je Torstenov vlastiti sin otrčao i sve prijavio. Ili kako se već inače sve to prikazivalo. Glazba je svirala punom parom i unutra se plesalo. Ili je već možda sve bilo gotovo? Više nije imao sliku o vremenu. Gudrun je, dakako, oprala sve posuđe i preko oprave odjenula bijelu vestu. Jesu li pošli dolje u seoski dom?
Torstena nije bilo ni najmanje briga za priče o njemu. Je li Gudrun znala da je Torsten, dok je bio mlad, znao premlatiti momke koje gotovo i nije poznavao? I da je s nekom drugom dvojicom izvukao Enokssona pred kuću i tamo ga prebio samo zato što je taj napustio ekipu drvosječa i počeo raditi kod Henningssona. I da su to učinili najmanje dva puta?
Je li sve to znala i ipak se udala za Torstena? Ima li nečeg duboko unutra u slatkoj, malenoj Gudrun, s njezinim tečajevima engleskoga i bojenja tkanina prirodnim bojama, a što se njoj sviđa? Pod okriljem noći? Javi mu se mučnina. Možda nije u redu da tako razmišlja. Možda je odvratno? No u svakom je slučaju njezina krivnja što se on sada našao u bunaru.
Svjetlost nije silazila u bunar. Bila je tamo gore. Mogao ju je vidjeti. Ali nikakve koristi od nje ovdje dolje. Bunar bješe predubok. Netko je kopao i kopao pouzdajući se u nadu, najprije zato što su se rašlje jarebike povile prema dolje upravo na ovome mjestu, a poslije iz čiste
45
mahnitosti. A onda je taj, ma tko bio, malopomalo nastavio tvrdoglavo kopati. Nije to bio Aldin muž. Mora da je to bio netko tko je ovdje iskrčio šumu i podigao kolibu. Dolazio kući iz šume i žvačući jeo, pa stavljao kapu na glavu i opet izlazio. A ako je imao sinove, oni su morali nasuti šljunak. Kad je na posljetku naišao na vodu, mogao je dokazati da nije pogriješio. I onda su stijene bunara obložene škriljevcem, posao za koji bi se moglo reći da je izvršen vrlo brižno i prvorazredno.
Međutim, voda se povukla.Johan je sjeo uz jegulju. Nije prošlo mnogo vremena kad mu je naglo
postalo vrlo hladno. Ni kad je ustao, nije mu bilo bolje. Stražnji mu je dio hlača promočio. Zadrijemao je zatiljkom oslonjen o oštre ploče škriljevca.
Bješe to neka vrsta sna, premda je cijelo vrijeme znao gdje se nalazi. Morat će se naizmjence odmarati, ali i micati se sve dok ne dođu po njega. Probudio ga je osjećaj da mu je nešto dodirnulo ruku. Međutim, i donji i gornji dio ruke su mu utrnuli. Neudobno je sjedio na podmetnutim rukama ispod jedne polovice tijela. Više nije osjećao hladnoću. Tijelo mu bješe ukočeno i prožeto hladnoćom bunara. Kad se pokušao uspraviti, noge nisu htjele poslušati.
Tada se prisjeti jegulje. Sada mu je nadošao strah koji nije postojao prije. Ne zbog ribe, već zbog onoga što bi se moglo dogoditi. Misli bi mu tek gdjekad zastale na tome. Da bi se svašta moglo dogoditi. I da stvari baš i ne idu glatko. Možda pođe po zlu. Pa da bude prekasno.
Dogodit će se najgore. Nešto što se ne može zamisliti. Onaj stari Anners ležao je mrtav u svojoj kolibi pet tjedana. U staji mu je konj uginuo od žeđi. Pa ona patka batoglavica s udicom koja joj je probila kljun i njezino vodom promočeno, napola istrunulo perje.
Dječak Enoksson koji si je motornom pilom prepilio bedro. Kako? Nitko nikada nije saznao. Tek, krenulo je po zlu. Moram se podići. Jegulja me probudila.
46
Počeo je micati prstima na nogama i rukama i polagano vraćao osjet u listove i podlaktice. Na posljetku se pridigao, leđima oslonjen na kameni zid, i oćutio se poput preklopljenog (livenoga stalka za sušenje koji treba rastvoriti. Prstima se uhvatio za ispupčene ploče škriljevca i uspravio se. Najzad je ponovno stajao i počeo tabati nogama da se ugrije. A onda mu nešto sine. Kao udar struje.
Kamenje je virilo iz zida. Možda sve do vrha bunara? Bunar se slijegao. Vrškom čizme će dobiti potporanj. Ako više gore ne nađe dovoljno ispupčen potporanj za nogu u škriljevcu, nožem će iskopati mahovinu. Penjati se!
O, Bože! Uspinjati se, korak po korak. Izvući se odavde. Podupirati se stražnjicom o stijenu i dizati se sve više i više.
Odmah se dao na posao. Ubrzo je pronašao uporište za nogu, pa onda još jedno, istina nešto lošije, no koje je bilo dovoljno dobro ako se stražnjicom dobro opre o stijenu bunara. Sada više nije stajao u vodi. Tada počne razmišljati o jegulji. Znao je da je to neka vrsta ludosti ili barem lude smjelosti, no ipak to učini.
Opet se vratio na dno, čučnuo i stao pretraživati po vodi i po lišću u blatu sve dok nije uhvatio klisko i snažno tijelo stisnuto između kamenja. Bila je to vraški velika jegulja. Kad ju je uhvatio, silovito je udarala i izvijala se. Pipao je da pronađe nož, ali onda mu padne na um da je toj jegulji možda i stotinu godina. Ili u svakom slučaju barem više od pedeset. Jer Aldin muž sasvim sigurno nije iskopavao ovaj bunar. Kad bi imao nešto u što bi je stavio. Strgne zatim sa sebe vunenu majicu i košulju, ali brzo ponovno navuče majicu jer je zaista bilo hladno. A onda košulju stavi u vodu, pa kad je ponovno napipao jegulju, ovije košulju oko nje. Rukavima je čvrsto sveže, i tako je dobio dobro svezani zavežljaj. Jegulja je u njemu podrhtavala i mlatarala. Napipao je svoj remen i na njega pokraj noža rukavima košulje priveže zavežljaj s jeguljom. Taj je pokretni mokri zavežljaj bio teži nego što je mislio.
47
I onda se ponovno počne uspinjati. Naišao je na tri uporišta prije negoli je uspon postao vrlo težak. Nije bilo nikakvih izbojaka ploča škriljevaca na koja bi se mogao uprijeti. Bolje bi mu bilo kad bi bio bos. No oklijevao je sa žrtvovanjem čizama. Bos bi se morao vući kući rubom jarka. A kući nije želio. Nije se namjeravao vratiti podrugljivim smijuljcima svoje polubraće i Gudruninom zavaravanju s čašom mlijeka i sendvičima koje bi mu donosila gore u sobu.
Onda se prisjeti užeta za vučenje automobila, kojim su ga bili svezali. I tako se ponovno vrati dolje i dok ga je tražio po vodi, njegova razdraženost splasne. Sve mu posta nalik ulomcima iz nekakva sna. Nikada kraja. Neprestance mu je nadolazilo nešto novo.
Sada je i čizme čvrsto privezao o pojas i prošao u dva koraka prva tri uporišta. Bila su oštra, ali se on ipak kretao dalje. Odmarao se oslonjen na zadnjicu, naginjao se prema naprijed i čvrsto se pripijao uza stijenu pred sobom.
Mišići su mu podrhtavali, a svako novo uporište koje bi pronašao plaćao je bolom na nožnim prstima. No ipak ih je uguravao. Nož nije mogao upotrijebiti nijednom prilikom. Naime, nigdje nije smio popustiti u zahvatu. Bilo je trenutaka kad se svom svojom težinom odmarao samo na laktu ili koljenu.
Vukao se prema gore da bi mu najzad svjetlost udarila u lice, a rukama trebalo tek malo da dohvate rub bunara. Posljednje se decimetre dizao stražnjicom. Vunena mu je majica zapinjala, leđa su mu strugala po oštrom škriljevcu. Nije smio popustiti pred bolovima, već se prisilio i kretao dalje. Jegulja je divlje mlatarala u zavežljaju od košulje. Kao da pruža posljednje napore kako bi se vratila u svoju tamnicu. Kad se Johan podigao preko ruba bunara, njegov mu zavežljaj prepriječi put. Sad ću je ušutkati, pomislio je. Međutim, nije to imao čime i učiniti. Posljednjim se trzajem izdigao iz bunara i snažno, koliko je jače mogao, udario nogama o njegovu stijenu. Istegao se za taj još
48
posljednji uspona, i tako se našao izvan bunara i legao u travu. Jegulja ne koprcala ispred njega.
Nije htio ovdje ostati ležati. Neće me oni gadovi pronaći ovdje, razmišljao je. Na nebu zasljepljujuća svjetlost, no Aldina ju koliba i šuma iza nje ležala u sjeni planinskoga grebena. Polagano i tiho, onako bosonog, krenuo je prema kolibi, zaobišao je, skinuo čizme s remena i obuo ih. Bilo je dvadeset minuta do ponoći. Od kuće sam otišao u sedam, razmišljao je. Uhvatili su me nakon deset minuta, možda poslije četvrt sata. Onda su se gluparali malko, možda deset minuta. U bunaru sam se našao prije pola osam. Odsjedio sam, dakle, u njemu preko četiri sata. Prošlo ga je sve zadovoljstvo. Bilo mu je hladno. Sjećao se opijenosti od vlastite smionosti kad se dosjetio da bi se vlastitom snagom mogao uspeti iz bunara. Međutim, to i nije bila nekakva neobična misao. Možda je bilo čudnije što mu ona nije na pamet pala odmah.
Prije negoli se izvukao iz svoga zakloništa, pozorno je osluškivao neće li čuti zvuk automobilskoga motora. A onda se, stane uspinjati stazom. Kamo je krenuo, nije točno znao. Tek, van iz toga sela.
***
Kukci su bili sitni, manji od glavice pribadače, pa se gotovo i nisu
vidjeli prije negoli bi se pojavili u roju. Izjedali su ih dok su se probijale kroz visoku travu. No, čim su se uspele do prostora ispred prodavaonice, kukce je odnijela zračna struja s jezera. Nije to bio nekakav pravi vjetar i večer je zapravo bila topla. Izboli su im obraze i vrat i uvlačili se u kutove očiju. Ubode su osjećale kao užarene iskre od vatre. Mia je plakala i udarala oko sebe. Bilo je to doista teško podnijeti. Morale su otrčati do one prodavaonice potrepština za ribolov i pokucati na vrata. No vlasnik prodavaonice i njegova supruga sada su
49
sjedili u gornjem dijelu kuće i gledali televizijski program, pa je proteklo dosta vremena prije negoli su začuli kucanje.
Nije se nimalo iznenadio što su se i opet stvorile ovdje. Bit će da su on ili njegova supruga provirili iza zavjesa. Sa šaljive je strane primio njihove muke s kukcima i dao im naslutiti kako čovjek mora biti rođen takav da se može uhvatiti u koštac s njima. »To je vrsta komaraca komarčići«, objasnio im je. Žena mu je nadodala kako sumnja da postoji itko tko bi im se mogao suprotstaviti. Onda je postao malko žučljiv i napomenuo kako ljudi koji rade po šumama ne bi mogli otići kući pod izlikom da su ih napali kukci. Valja se jedino priviknuti na njih.
Upitala ga je bi li smjele sjesti u prodavaonicu i tamo čekati. Premda bi zapravo rado našla mjesto gdje bi mogle i jesti.
Takvoga mjesta nema. Barem ne u ovome selu.Rekao je to gotovo pobjednički. Ispred televizora u dnevnoj sobi
sjedila je njegova supruga i s pola pozornosti promatrala zbivanja na ekranu. Zajedno su sjedili na zelenom kauču. Na stoliću sa pločom izrađenom od keramičkih pločica nalazila se kava i mnoge vrste sitnih kolača. Imali su nešto smeđe u širokim čašama. Možda liker od čokolade?
Ne bi li možda negdje trebali uzeti sobu? Roland je rekao da je u autokampu sve popunjeno doviknula je
njegova žena.U glasu joj se osjetilo zlobno zadovoljstvo. Postoji i privatni smještaj, ali je vjerojatno potpuno zauzeto sve do
poslije Ivanja potvrdio je vlasnik. Onda joj pade na pamet da je Dan mislio kako večer uoči Ivanja pada dan poslije. Na subotu. Zapravo je tako i bilo. Stari način računanja dana uoči Ivanja.
Moj je momak vjerojatno gore u Nilsbodarnama rekne ona. Valjda smo se krivo razumjeli. Znate li nekoga tko bi nas mogao odvesti tamo gore?
Nema puta do tamo.
50
Znam. No do tamo gdje počinje staza. Imam kartu sa sobom. Odande poslije nije tako daleko. Muž i žena su se pogledali. Osjećala je da u njima postoji nekakav otpor, kritički stav prema njoj. Nije posrijedi bila nevoljkost, već nešto profinjenije. Kao da su dobili potvrdu za nešto u čemu su se slagali.
Trebala bih kupiti nešto hrane za malu kazala je osjećajući nelagodu zbog toga. Vlasnikova se žena nije oglasila iz dnevne sobe. Samo je i dalje zurila u ekran.
To je u redu uzvrati vlasnik. Premda bismo najprije voljeli do kraja pogledati film. A možete i vi s nama.
Tako je Annie mogla sjesti u naslonjač uza stolić za kavu. Mia joj se popela u krilo. No, djevojčica je uskoro izgubila zanimanje za film i stala se ogledavati po sobi punoj stvari koje su joj se morale činiti čudnima. Bilo je tu mnogo životinja, izvezenih i izrezbarenih, ali i napravljenih od kristala ili keramike. Žena je donijela šalicu i dok je ulijevala kavu, pokušavala je zadržati pogled na ekranu gdje se poznati glumac kretao odjeven u svećeničku mantiju. Mia je počela sustavno tamaniti kolače, tortu i glazirano slatko i sitno pecivo što se nalazilo u malenim, papirnatim košaricama. Annie je sjedila ukoso u naslonjaču kako bi na oku mogla držati prostor ispred prodavaonice. S vremena na vrijeme znao bi ovuda proći poneki automobil.
No nijedan se nije zaustavljao. Uskoro je Mia, skvrčena u njezinu krilu, zaspala. Duge su joj noge visjele postrance, a u usta je utrpala palac. Prošlo je dosta vremena otkad je posljednji put vidjela Miju da stavlja palac u usta.
Kad je pomalo nastrana drama s ekrana završila, otišli su u kuhinju i vlasnikova je žena skuhala nešto za Miju, što se zvalo kaša od borovnica. Uzela je borovnice iz hladnjaka stavila ih u vodu i pustila da zakuhaju i zatim ih pomiješala s ječmenim brašnom. Naravno da Mia to nije htjela jesti. Nalikovalo je tamnoljubičastom ljepilu. No zato je rado pojela sendvič s kobasicom i popila čašu mlijeka.
51
Annie baci pogled u sobu pokraj kuhinje. Bila je puna slika. Na zidu ponad postelje nalazila se jedna, napravljena od kratkodlaka, mekana pliša. Obojena jakim preljevima ružičaste, zlatne i smeđe boje, prikazivala je golu djevojku s napetim, blago mekim prsima s ispupčenim bradavicama. Izgledale su kao velike očne jabučice koje promatraju one koji ulaze u sobu. Morale su pogledati na vlasnikovu ženu svaki put kad bi se pojavila s krpom za brisanje prašine. Sve bješe vrlo čisto.
Mislili su da bi se Annie s djevojčicom trebala zadržati u selu, no ona je osjetila gušenje već i u toj dugoj i uskoj bijeloj kuhinji. A usto, možda se Danu nešto dogodilo. On je tamo gore živio posve sam. Međutim, vlasnik, koji se zvao Ola, odbacio je tu pomisao.
Pa što bi mu se moglo tamo dogoditi? Mogao je slomiti nogu. Primijetila je da im se učinila čudnom. Eh, živjeti u Nirsbui rekne žena izdahtavajući zrak između
opuštenih usana poput kakva konja. Ipak, Annie ga je uspjela nagovoriti da ih odveze. Dopustio im je ostaviti svoju prtljagu u garaži, gdje su se jedino preobule. Umjesto cipela čizme. Ola im je objasnio da moraju obuti čizme jer će prolaziti preko močvarnoga tla.
Zar ne biste ipak ostale? bilo je posljednje što je vlasnikova žena rekla. No nije istodobno objasnila gdje bi to one mogle ostati. Stajala je na stubama s rukama uvučenim u rukave svoje veste. Naime, vani je postalo hladnije, no i dalje svijetlo.
Ola im je rekao da krenu naprijed. I to ne cestom koja vodi prema Norveškoj, već neka skrenu na odvojku usred sela. On će ih dostići i odvesti gore.
Kad su napustile selo, Annie osjeti silno olakšanje. Počele su se gotovo odmah uspinjati, ali nisu morale daleko hodati. Čim su se udaljile od posljednje kuće u selu, Ola ih je dostigao svojim automobilom.
A zašto smo morale same proći prvi dio puta? upita Annie.
52
On se podsmjehne. No Annie se ustvrdoglavila. Nije ju, doduše, uplašilo što ih je primio u automobil tek kada to nitko nije mogao vidjeti. Pa njegova je žena znala da će ih njezin muž odvesti. No ipak se osjetila nelagodno.
No da, ne treba baš pred ljudima pokazati da vozite pripadnike Crvene garde odvratio je.
Te su je riječi toliko smele da se nije mogla pribrati i zatražiti objašnjenje. Pa to zvuči tako glupo. Ili ima povijesni prizvuk. Pomislila je na Diktoniusov spjev o Crvenom Emiliju, u kojem majka steže ruku oko vrata svoga izvanbračnoga čeda.
Što je on znao o Crvenoj gardi u vrijeme finskoga građanskoga rata ? Nije ga dalje ništa pitala, već samo reče:
Mislim da će nas moj momak ipak sresti. On je očito samo okasnio. A je li on tvoj momak? upita je podrugljivo. Da, naravno. A tako, dakle. Nisam mislio da imaš nekoga stalnog, već tako od
prigode do prigode.Sad više ne smijem ništa reći, pomisli ona. Ma što se dogodilo. Cijelim su se putem prostirale same šume. Nikakva naselja. _________________________________________________________________________________________________________________Finski građanski rat (1918): poslije uspjeha ruske revolucije finska Crvena garda uz pomoć sovjetske vojske diže ustanak (27. 1.) i preuzima vlast u južnoj Finskoj. Međutim, legalne vlasti, »bijeli«, pod vođstvom generala Mannerheima i uz pomoć u Njemačkoj vojno obrazovanih Finaca, pa i švedskih dobrovoljaca, uspijevaju poraziti »crvene gardiste« i poslije niza krvavih bitaka zauzimaju 16. 5. Helsinki, čime je građanski rat završen. Tome je svakako pripomoglo što su Sovjeti bili prisiljeni 3. 3. 1918. oglasiti se neutralnim u tom sukobu.Diktonius, Elmer (18961961): uz Edith Sodergran jedan od najistaknutijih švedskofinskih pjesnika i stvaratelja švedske modeme i ekspresionističke lirike. U vrlo muzikalnoj poeziji sadržani su mu mnogi aktualni politički i socijalni motivi s jakim simpatijama prema komunističkim idealima u vremenu ruske revolucije i finskog građanskoga rata.
Kad su stigli do jedne čistine, on joj reče neka se okrene i baci pogled na jezero. Odavde su se vidjele planine duboko u Norveškoj. Crnjele su se ili bile modro osjenčane, s vrhovima ispruganim snijegom. Na velikom se jezeru vidjela mrlja tirkizne boje, koja kao da nije imala nikakve povezanosti s bojom neba. Naokolo te mrlje voda bješe, zbog dubine, tamnomodra.
53
Šuma je i opet prevladala i cesta se sada počela strmo uspinjati. Povijene breze s crnom koprenom od lišajeva miješale su se sa smrekama. A onda se šuma otvori i ona ugleda jezerce što se bljeskalo daleko dolje pokraj ceste. Bilo je gotovo crno odražavajući smrekine šume. Tek negdje po sredini vidio se nešto svjetliji krug. No ni taj nije odražavao bljedolikomodru boju neba, već je bio zlataste boje poput crvenkastoga preljeva staroga zlata.
Ola se zaustavi uz rub ceste. Reče kako su stigli do Stromgrenova imanja. Zapravo bila je to neka vrsta stočarskog planinskog posjeda, neki veliki katun. Annie nije znala što bi to imalo značiti. Psi su bijesno lajali i nalijetali na žičanu ogradu. Neka se pojava pomolila na prozoru, no kad se automobil zaustavio, nitko nije izišao.
Na padini se nalazilo mnogo međusobno udaljenih, malenih zdanja od sivih balvana. Pokazao joj je stazu koja je od jedne drvarnice vodila do malene sive brvnare.
Ova vodi dolje prema rječici i morate je slijediti do posljednje staje. Tamo ćete doći do puta koji vodi dolje iz sela. Ongdje treba skrenuti
54
ulijevo, jer ćete inače otići još niže dolje. Uz rub ceste stajao je crveni Renault 4. Nije se činilo da bi taj pripadao ovom imanju, jer je stari Opel bio parkiran uza zid staje. Prema tome, u kolibi bi se morali nalaziti ljudi. Ljudi koji posjeduju malen, crveni automobil. Odmah se osjeti bolje.
Imala je naprtnjaču s njihovim majicama i paketom sendviča koji im je spremila Olina supruga. Kartu je izvadila još dok su se vozili. Ola joj je pomogao da se snađe među naseljem koliba koje je on zvao Nirsbua. Na karti se to naselje zvalo Nilsbodarna. Sada je shvatila da je to skup zgrada za ljetni boravak stoke i njezinih čuvara. Staza se nastavljala prema istoku preko močvarnoga tla i prema rječici koja se na karti zvala Fjallno. Ola ju je zvao Lobber. Morale su je prijeći. »Tamo se nalazi plićak«, objašnjavao joj je Ola, i lako ga je pronaći jer se nalazi na mjestu na kojem rječica utječe u veliko planinsko jezero Lloppen. Tada se put nastavlja prema Stjarnbergu.
No one će morati krenuti istočno prema malenom crnom četverokutu na kojem je naznačena Nirsbua.
Pa hvala vam onda na vožnji morala je ipak reći. Nije se usudila zamoliti da mu plati za uslugu. Jednostavno se plašila kakva neukusna odgovora.
Zašto Dan nije došao? upitala je Mia čim su ostale. Ne znam, valjda se zabunio u danu. Nije čula zvuk Olina automobila, no bit će da se već odvezao. Sad su
se čule jedino ptice, a i one su se oglašavale nekako neodlučno. Možda su i one već spavale premda je posvuda bilo svjetlo. Ponoć je već bila prošla. Neka se ptica javljala jednoličnim tonom. Poput tetrijeba. Oko njih osjećao se snažan miris brezina lišća.
Lišće ovdje nije bilo tako razvijeno kao dolje u selu. I trava na pašnjacima bila je kraća negoli ona dolje na obroncima. Taj se planinski stočarski posjed sastojao od crveno obojene, sasvim moderne kuće i staje za goveda, nekoliko psetarnica i više niskih, sivih koliba na jednoj
55
padini. Svjetlost je sada bila toliko nepouzdana da se činilo kako se kuće, što su ležale sasvim dolje prema jezeru, pomiču. Dok su tako hodale, Mia se držala Anniene ruke.
Pozorno su osluškivale zvukove što su dolazili iz šume. Kako samo može tako rekne Mia, a Annie je shvatila da joj kćekica
misli na pticu, vjerojatno tetrijeba, što je uporno pjevao jednoličnim tonom. Pašnjak se spuštao dolje prema potoku, a na mjestu gdje se tlo slegnulo, staza se dijelila. Tu se nalazilo maleno zdanje s urušenim krovom od šindre.
Ovdje moramo skrenuti ulijevo.Staza je zavijala i ponovno se počela uspinjati. Poslije nekog vremena
spaziše ponovno drvenjaru i kuću, ali sada s njihove stražnje strane. Annie se zbuni. Na karti se nigdje nije nalazila ta mreža staza na pašnjaku, a nije bilo ni traga mnogim niskim brvnarama što su sada svjetlucale u svjetlosti bijele noći. Za svaku su se sigurnost vratile do potoka i kod one kućice s urušenim krovom krenuše u drugom smjeru.
Sada je staza postala šira. Činilo se da ipak nekamo vodi, a i udaljavala ih je od malenih, sivih brvnara. Ušle su u šumu koja se sastojala gotovo isključivo od iskrivljenih breza obraslih lišajevima. Dio ih je pao na tlo, i tamo su polagano trunule, a iz njih su, poput tumora, izrastale gljive rupičarke. Paprati su izbijale iz trave ispod breza, no njihovi čupavosmeđi vršci još su bili svijeni. Šuma s visećim crnim lišajevima i kroz naraštaje srušenih stabala bila je prožeta nježnim ptičjim pjevom, zviždukanjem, žvrgoljenjem, cijukanjem. Međutim, nijednu pticu nisu uspjele opaziti.
Došle su do visoravni, pa se Annie to učini čudnim jer su se već trebale približiti jezeru. Sad se činilo kao da se uspinju na tlo nekog grebena, a staza se uključivala u drugu, mnogo širu i izgaženiju. Shvatila je da su krenule pogrešnim smjerom. Ola ih je upozorio da moraju paziti kako ne bi došle na stazu koja vodi iz Crne Vode. Ako njome nastave, ponovno će se spustiti blizu sela.
56
Moramo se vratiti rekne. Mia joj dobaci pogled kao kakva odrasla osoba.
Ili... čekaj! Vjerojatno smo pošle ispravnom stazom iz sela. Ali se sada opet spuštamo. Moramo se vratiti, ali ne putem kojim ćemo se spustiti odakle smo došle, već krenuti ovom širokom stazom prema jezeru. Pričekaj, pa da vidimo.
Smjestila je Miju na panj i počela odvijati kartu. Uz sivu svjetlost ispod breza bilo je teško razabrati pojedinosti na njoj. Uviđala je da bi trebala imati kompas. Međutim, kad su se odvojile od Olina automobila, nije mogla ni slutiti da je ovaj krajolik tako ispunjen puteljcima, koji su se granali i nestajali u dugim, mokrim prugama močvarnoga tla, razasutim sivim zgradama i ljudskim napravama, uzvišicama i udubljenjima koje nije očekivala, i to na mjestima gdje je sve trebalo biti pusto. Čak ni imena mjesta nisu bila jednaka na karti i u stvarnosti.
Žurila je osloboditi se Ole jer se osjećala pritiješnjenom njegovom nepriličnom i napola agresivnom znatiželjom. Taj čovjek nije ni na koji način odgovarao njezinoj predodžbi o ljudima koji žive ovdje.
Tiho! tada će Mia šaptom. Osluškivala je vrlo pozorno. Sada je i Annie uspjela čuti nekakav oštar, ujednačen zvuk i muklo udaranje. Zvuk im se približavao i postade joj jasno da se netko uspinje stazom i prilazi im. Rukom obgrli Miju i gotovo je gurne iza nekog panja. Djevojčica pade na kartu i papir zašušti. Tada Annie ponovno začuje taj zvuk i shvati kako oštrina zvuka dolazi od disanja. Netko je teško disao. No nije mogla ustanoviti radi li se o životinji ili čovjeku. Pritisnula je Mijinu glavu o tlo, no sama se nije uspjela izmaknuti iza panja kako bi ostala neprimijećenom. Panj nije bio dovoljno visok.
Nije ju opazio. Teškom se mukom uspinjao stazom pogleda ukočeno usmjerenog prema naprijed. Usta su mu bila otvorena, a oštar zvuk disanja od napora dolazio je u malenim, isprekidanim udarima. Bio je tamnoput i imao dugu, glatku kosu, zabačenu iza uha. Oči su mu bile
57
uske i crne. Nešto je nosio u naručju. Nije mogla razabrati što bi to moglo biti, već je samo zapazila da mu to, dok se uspinjao, otežava hod. Onda joj je nestao iz vida.
Uplašila je Miju. Sad joj je zbog toga bilo žao. No, ukloniti je iz vidokruga bio je njezin posve nagonski čin.
Bio je to neki dječak rekne, pokušavajući tako riječima odagnati strah s Mijina lica.
Ima li ovdje životinja? Ne znam. A sad bismo morale požuriti. Nismo više daleko od
Nirsbue. Može nam se dogoditi da čak i sretnemo Dana. Vjerojatno će se sjetiti da je pogriješio dan. Kad su krenule dalje, hodale su tiho i osluškivale. Pa onaj se visoki, crnokosi momak mogao okrenuti i vratiti.
Mia je osjetila kako joj je majka napeta pa joj više nije ispuštala ruku. Ovdje gore bilo je svježije, pa su se tako barem riješile kukaca. U početku je staza bila jasno vidljiva i lako prohodna. Vodila je dolje u nizinu, a tlo je postajalo sve mekše da bi najzad prešlo u daleko pruženu močvaru.
Bijeli cvjetovi nalik pramenovima vune sjali su u noćnoj svjetlosti. Bilo ih je na tisuće u zračnome sloju koji se lagano pomicao malko iznad svih onih preljeva crvenožutih i zelenih boja šaša. Dok su teško vukle noge, čuo se zvuk šljapanja oko čizama. Nekoliko se puta staza granala, no Annie nije bilo teško odijeliti između njih onu najutabaniju.
Šuma se povukla nešto više. Sve su se više udaljavale od nje. Postalo je mračnije. Mislila je kako će se uskoro i opet razdaniti. Mia se nije tužila da joj je teško, a Annie ju se nije usudila pitati. Morale su, naravno, nastaviti put. Međutim, staza je bila mnogo duža i lošije prohodna nego što je Annie predmnijevala. Močvarno je tlo usisavalo čizme i uvlačilo noge.
Stigle su do malena potočića i prešle preko njega. Htjele su popiti malko vode, ali čim bi se zaustavile, komarci bi ih nemilice napali. Kad su, hvatajući ravnotežu dok su preskakivale s kamena na kamen, stigle
58
na drugu stranu potoka, staza se granala u više nejasnih odvojaka. Dok su hodale naokolo tražeći pravu stazu, sve su se više udaljavale od potočića. No kad su se stale vraćati, kako bi se našle na polaznome mjestu, prijelaza je nestalo. Samo kamenje i bistra voda koja je preko pjeskovita tla žuborila žuborom željna razgovora. Kaljužnica, još nesavladana. Neka vrsta vunastih sivozelenih grančica vrbe naginjala se nad vodu. A i povijene breze, prekrivene crnim lišajem. Tako je otprilike izgledalo posvuda. Nije znala mjesto na kojem su prešle potočić.
Znaš li što rekla je pokušavajući se pokazati odlučnom. Mislim da je teško pronaći stazu ovdje gore u močvari. Kako bi bilo
da prijeđemo ravno prijeko i pokušamo umjesto toga pronaći rječicu?Nije mogla vidjeti vodu, no morala je postojati rječica koja je tekla
prema dolje, i to iza širokoga pojasa zelena šipražja i ponekih breza. Za početak krenule se uz potočić. No sasvim nešto drugo bješe hodati onuda gdje nije bilo nikakve staze.
Tlo je bilo neravno, s velikim i tvrdim busenjem trave neposredno uz potočić. Pitala se što li je to Mia opažala dok se hitrim pogledima osvrtala naokolo. Busenje je sličilo lubanjama obraslim grmljem što proviruju iz zemlje.
Breze bjehu iskrivljene pune kvrga.Na posljednjem su dijelu puta prema rječici skrenule preko
močvarnoga tla koje im se zibalo pod nogama. Sada su već mogle čuti vodu u rječici, isti onaj razgovora željni žubor kao u potočića, ali s više glasova. Prema karti koju je imala, rječica se trebala spuštati s planine. Njezini zavoji i vijuge završavali su kod jezera Kloppen. Kada su u močvari zaobišle mali otočić s brezama, ona napokon ugleda jezero. Bijela ploča, metalni sjaj svjetliji od neba.
Uz rječicu rasle su iste pahuljaste vrbe kao oko potočića, ali je šikarje ovdje bilo više. Činilo se neprobojnim. Među brezama tlo bješe čvršće, ali vrlo neravno. Počela je osjećati pravi umor. Koliko će još Mia sa
59
svojim znatno kraćim nogama moći izdržati ovo hodanje goredolje po rupama i neravninama?
Onda se, sasvim neočekivano, prorijedi gustiš od vrba tako da je jedan obronak prema rječici bio potpuno slobodan. Odjednom zasvjetluca nešto modro, pa kad prođoše mimo posljednjih grmova koji su im zaklanjali vidik, spaziše jednu uz drugu dvije iskrivljene smreke i među njima maleni šator. Neka ptica koja je tu kružila raširenih krila najednom ih stisne uz tijelo i zaroni. Čuo se fijukavi zvuk koji je možda bio krik. Nalikovala je projektilu na putu kroz zrak. U šator se nije moglo smjestiti više od dvije osobe. Nalazio se blizu vode koja je snažno derala između okrugloga kamenja. Annie najprije osjeti golemo olakšanje. Onaj, ona ili oni što su ležali u šatoru i spavali uz šum i žubor došli su ovamo i morali su znati kuda vodi staza i gdje se može prijeći rječicu. Onda pogleda Miju.
Njezin pogled usredotočen na tu malenu jasnomodru piramidu odavao je uznemirenost od straha. Annie ju je morala umiriti riječima kako je sada sve u redu. Našle su ljude. Uskoro će pronaći i Nirsbuu i doći do cilja.
Međutim, rekla nije ništa. Uhvatila je Miju za ruku i polagano je odvela iza žbunja.
Idemo šapnula joj je premda je šaptanje bilo posve nepotrebno. Zbog huka vode unutra u šatoru nisu mogli baš ništa čuti.
***
Srebrnasta se svjetlost razlijevala oko kolibe. Ova se nalazila
visoko i Johanu se kroz promreženost divlje krasuljice u toj nepouzdanoj svjetlosti činilo kao da se čas podiže pa opet spušta. Kao da zemlja diše. Nije ušao kroz vrata. Prije je ključ kolibe uvijek visio na čavlu ispod strehe na zabatu okrenutom prema jezeru.
60
No Torsten je rekao ako ljudi sa Stjarnberga budu zauzeli kolibu, on će ih prijaviti policiji zbog provale. I tako je postavio željeznu poprečnu motku i zaključao je lokotom. Ključ se nalazio u njega kod kuće. Nije bilo preteško izvaditi čavle kojima je bio pribijen sobni prozor bez šarki. Kad se popeo kroz prozor, bacio je zavežljaj sa jeguljom na kuhinjski stol i odmah se dao na mučan posao paljenju peći. Najprije je trebalo uzeti petrolej koji služi za potpaljivanje. Tada je u petrolej umočio novinski papir, ugurao ga u rupu za odušak i zapalio. Kad je otvorio zatvarač dimnjaka, nešto je zaštropotalo možda tijelo neke ptice? i srušilo se. A kud je potpalio suharke i drva, prokuljao je gust, žuti dim. Bio je na rubu plača. Dok je onako promrzao i dršćući čučao ispred, osjećao je kao da je izgubio deset, petnaest godina svoga života. Jedak dim uskoro je ispunio kolibu.
Otvorio je prozor, izvukao upaljena drva i stavio ih u peć. Tada je sve započeo iznova. Petrolej je plamtio u rupi i Johanu se učini kao da vatra ovaj put tutnji drukčije negoli prvi put.
Kad je istrčao na stazu, zaokupi ga pomisao na toplinu peći u sobi, na vrući kakao i na stare pokrivače koje bi ogrnuo oko sebe. Zaželi biti u gnijezdu. No kad je peć ipak dotjerao u red, u jedak se dim razišao, preostalo mu je još mnogo čega učiniti prije negoli će se moći skvrčiti i početi razmišljati. A htio je razmišljati. Morao je. No najprije je trebao donijeti vjedro vode s jezera, a da bi izišao, morao se propentrati kroz kuhinjski prozor. Poslije će morati sobni prozor namjestiti u njegov okvir i ponovno zabiti čavle. Valjalo mu je svoje promočene traperice objesiti uz peć, ali nije ništa našao što bi mogao navući na sebe dok se one budu sušile. Bilo je tu starih jakni, ali ne i hlača. Ogrnuo je nekakvu deku oko nogu i spoticao se hodajući naokolo kao da na sebi ima dugu opravu.
Pronašao je kakao u jednom paketiću, ali je zato od mlijeka u prahu preostalo samo nekoliko žućkastih grumena, slijepljenih od vlage. Tako
61
je morao piti razvodnjeni kakao, no u svakom slučaju ipak vruć. Keksi su preuzeli miris kolibe.
Koliko samo spremanja da bi se dobilo malo topline i nešto u želudac. Kad se uvukao pod deke, sunce je već izišlo. Cijelo je to vrijeme jegulja drhturila u zavežljaju od košulje, no Johan se sjetio na nju tek nakon što je već legao. Onda je ustao, odvezao rukave košulje i stavio jegulju u vjedro s vodom. Udarila je svojim dugim i svijetlim tijelom po vodi, koja se uzburkala od snage skrivene u njezinu mišićju. Smirila se i legla svijena na dno žutoga, plastičnog vjedra, a Johanu je ponestalo snage da je i dalje promatra. Nije mogao više ni misliti. Treba to prebaciti za poslije. Mora spavati.
No bilo mu je tako prokleto hladno i nije mogao usnuti. U sobi bješe previše svjetla, a čuo je i bučno glasanje ptica kroz loše zatvorene prozore. Posebice ga je smetala velika sjenica koja je neprestance ponavljala i ponavljala dva prodorna tona.
Ispod čvrsto zatvorenih očnih kapaka Johana su i dalje pekle oči od dima. Stanje bi mu se ublažilo jedino kad bi ih otvorio. Poslije nekog vremena ustao je i u peć ubacio još suhe brezovine, pune mišjih izmetina.
Sad je bio posve budan i drhturio od hladnoće ispod vlažnih pokrivača. Sunce je jasno sjalo kroz istočni prozor kolibe, a sjenicu se nije predavala. Odlučio je razmišljati. Ali ne pod ovakvim okolnostima. Misli i slike provaljivale su u njega baš kao i ove sunčeve zrake izvana. Nije ih mogao zatvoriti tamo vani ili složiti u neki red. Vidio je Torstena kako naginje svoje snažno tijelo nad umivaonik i bučno frkće u dodiru s vodom. Na plećima mu opaža bubuljice i mrlje.
Promatra Gudruninu ruku na njegovim leđima kuko klizi po tim bubuljicama. Kako je sve to, dovraga, mogao videti tako jasno?! Pa to, zapravo, nikada vidio nije. Bio je uhvaćen u zamku. Ulovljen u paučinu i zarobljen. Hrana koju je jeo dolazila je iz snage tih Torstenovih mišića. Sve to je znao, vjerojatno ono najdublje, proizišlo je iz
62
Torstenova mozga. Unijeli su u njega svoje programe. I sad mu je mozak iscrpljen i prevreo od milijuna podataka koje bi on želio isključiti, ali ih ne može zaustaviti. Oni i dalje jure kroz njegovu glavu.
Ustao je i otvorio radio koji su objesili na čavao u stropu kako bi izbjegli sjenu što je čini visina šume iza kolibe.
Međutim, baterije su oslabile pa se čulo samo pucketanje.Osjećat će se vjerojatno bolje ako stavi nešto u sebe. Bila je tu
konzerva graha u sosu od rajčica. Otvorio ju je i stao jesti zagrijavši je. Okus je bio slatkasto odvratan. No, poslije mu se tijelom ipak razlije toplina i on je osjeti ponajprije u slabinama i bedrima. Zajedno s nekom vrstom drijemeža takav se osjećaj topline popodnevima znao često ušuljati u njega i uzbuditi ga. Izvadi i uhvati svoje udo i osjeti da je vruće i naraslo. Zatim zaboravi i na njega, a više nije čuo ni prodorno glasanje sjenice. San mu je dolepršao u mozak. Bez nasilja, no unatoč tome nije mu uspio odoljeti.
***
Uz rječicu Svartvass nije bilo osobito mnogo mušica. Večer je
dovoljno topla, no možda im još nije došlo vrijeme. Za tri sata uhvatili su, doduše, dvadesetak komada, no svega ih je pet bilo dovoljno veliko. Opazili su dabra kako pliva s posljednjim odrazom sunčeva sjaja u vodi. Okrenuo se širokim udarcem svoga plosnatoga repa i nestao gotovo u istom trenutku kada i sunce.
Ribe su prestale gristi i oni krenuše natrag prema autu. Već je jedan sat prošao otkad je Birger stao peći male pastrve. Koliba se ispunila teškim sivim dimom, no uz sve ipak je taj miris bio ugodan. Ake je natočio viski i iznio pivo.
63
Poslije jela osjetiše se premorenima i odoše u postelju ne rastrebivši stol. Dok je Ake hrkao na gornjem ležaju, Birgerom je prevladavao osjećaj sveopćeg ovdašnjeg siromaštva. Vonj riba u skučenoj kolibi. Zvuk automobila koji su stizali u kamp. Urlanje pijanih momaka i cika djevojaka. No oni koji su stizali kočeći i klizeći se automobilima po šljunku barem su se dokopali žena. A ovdje leže dva stara momka i češu se ispod pokrivača. Bez čak i jednog jedinog cvjetka na stolu noć uoči Ivanja. Moram se trgnuti, razmišljao je. Sutra će napraviti pravi objed. U istom trenutku kad je samome sebi dao to obećanje, a on će ga malo pomalo i ostvariti uvidio je kako više ne vjeruje da će mu se ona vratiti.
***
Ovo ju je tlo plašilo. Upadale su u duboke jame. Mia je plakala.
Slijedile su staze koje su zapravo bile tuneli u gustoj šikari. Nestajale bi u velikim rupama i Annie napokon shvati da to nisu staze koje su stvorili ljudi. No pronašla je mjesto na kojem se rječica ulijeva u jezero pa su čule kako između kamenja brbljaju i žubore maleni brzaci.
S Mijom ih nije bilo lako prijeći. Dno je bilo kamenito i ona se spotakla nekoliko puta, a i voda je ulazila u njezine niske čizme. Kad su ipak prešle preko brzaka, naišle su na stazu koja je sada bila jasnija čak i na teže prolaznim mjestima pa i tamo gdje je bila gusta šikara. Držale su se staze gotovo ne dižući pogleda s uskoga puteljka prekrivenog klizavim iglicama crnogorice. Na kraju krajeva pronađoše Nirsbuu na obronku na kojem su u noćnoj svjetlosti cvjetale tisuće planinčica.
64
Niske, sive brvnare. Tek kada su se stale uspinjati prema nečemu što je trebalo biti koliba gdje su živjeli ljudi koji su čuvali stoku na ljetnoj ispaši, shvatila je zašto su ti sagovi trave i cvijeća bili toliko gusti i tako visoki.
Nitko ih nije kosio. Međutim, vidjelo se kako je tu nedavno netko prolazio kroz visoku travu.
Koliba bješe izvana zaključana. Preko vrata nalazila se motka i na njoj lokot. Opipala ga je, ali ga nije mogla otvoriti. Netko je bio ovdje i došao kroz mokru travu do kolibe. Ali nije prošao kroz vrata. Uspela se na hrpu cigala i provirila kroz prozorsko staklo u kuhinju. Sve je unutra bilo nisko. Peć se nalazila gotovo na podu. Svjetlost je padala kroz prozor tako da je na vratima od peći mogla pročitati ime proizvođača: Skillingaryd br. 23. Bio je na podu prazan kauč. Možda se to nazivalo posteljom. Ispod njega moglo se izvući ladicu, pa se sve u svemu na njega moglo smjestiti nekoliko djece. Bio je tu i neki naizgled klimav stol i dva polomljena stolca. Žuto plastično vjedro. Na zidu uokvirena slika žene s trnovom krunom. Malo otpadaka, na stolu nekakva konzerva i rastrgane novine. Začađeni umivaonik. I ništa više. Dok je obilazila oko kuće, kako bi provirila i kroz druge prozore, začuje Mijin plač. Naime, čim bi djevojčica zastala, napali bi je komarci i mušice.
Na jednom su prozoru sa stražnje strane kolibe bile navučene zavjese, modrokarirane i prilično prljave. Uspjelo joj je vidjeti tek dio zida s tapetama oslikanim modrim cvjetićima, koje su dobile i novi uzorak: smeđe mrlje od vlage. Malo niže bio je odlijepljeni dio tapete. A onda je uspjela vidjeti djelić postelje. Bit će da se radilo o postelji jer joj se činilo da prepoznala izblijedjeli pokrivač od mješavine vune i pamuka. Sasvim dolje ispod njega izvirivalo je stopalo. To bi značilo da je neko ipak ovdje.
65
Unutra iza navučenih zavjesa bilo je mračno. Stala je lupati po prozorskom staklu ne bi li ga probudila. Onda je primijetila kako je noga iznenada iščeznula.
Čekala je, ali se više ništa nije dogodilo. Vladala je tišina, pogledala je pokrivač. Nije se micao i bio je sasvim ravan. Ništa se tu nije micalo. Lupati o staklo više se nije usuđivala. Stopalo. Sasvim bijelo na škrtoj i mutnoj svjetlosti. Valjda je to ipak bio Dan? No zašto se skrivao?
Vratila se do prednje strane kolibe, ali je i nehotice hodala pažljivo, šuljala se i pokušala pripaziti da ne nagazi na nešto što bi dalo neki zvuk. Mia je sada plakala poput dojenčeta. Otvorenih usta, dok su joj se suze razlijevale po licu. Annie nije sebi uspijevala objasniti neobjašnjivo: da je Dan u kolibi, ali ne želi izići. Nije mogla ni zamisliti da bi Mia mogla izdržati taj dugi put natrag. Jedva bi to mogla i sama.
Odnijela je djevojčicu u šumu izvan vidokruga kuće. Je li to Dan tamo ležao? Zašto je povukao nogu? Sjela je na panj i držala Miju u krilu. Otkinutom grančicom cijelo je vrijeme tjerala kukce. Šaputala joj je kako će se vratiti, ali samo do modroga šatora. Probudit će one koji spavaju u njemu i zamoliti ih za pomoć. Možda imaju kuhalo na petrolej, pa bi im mogli skuhati malo čaja. Ili možda čak kakao. A onda će ih sigurno odvesti do ceste, a jedan od njih, ako je velik i jak momak, nosit će Miju. Zatim će ih u svom Renaultu 4, a ono je sigurno bio njihov automobil, odvesti u selo. Pa će uskoro, doista uskoro, za sat vremena ili najviše dva, ležati skupljene u toploj postelji. Plač je prestao i prešao u jecanje. Mia ponovno gurne palac u usta i nakratko zaspi.
Kada su krenule, granulo je jutarnje sunce između drveća. Brujalo je od ptičjega pjeva. Sad, kad je sunce ponovno počelo grijati, sve se činilo mnogo lakšim. Rječicu su prešle na istom mjestu. Annie se nije usudila pronalaziti neki drugi put. Kada su prešle preko rječice, trebale su pronaći put natrag do šatora, no sada nije bilo tako lako ići duž rječice.
66
Sve je bilo obraslo visokim, neprohodnim šašem, s tlom što su ga prekopale životinje.
Morale su krenuti više gore, prema rubu močvare. Napokon je spazila one dvije smreke što su ih oluje međusobno preplele, ali šator nije vidjela. Naprosto nije bilo moguće da bi postojale još dvije povijene smreke uz tu rječicu. Već joj je bilo jasno kako je teško raspoznati oznake na močvarnome tlu. U ovoj još ipak nepouzdanoj noćnoj svjetlosti činilo se kao da su se i stabla i šiprag pomakli.
Ostani sjediti ovdje reče tada Miji. To mora biti tamo dolje pokraj smreka. Otići ću pogledati. Pa ako sam se zabunila, barem ti nećeš morati uzalud hodati. Dala joj je naprtnjaču da sjedne na nju umjesto na blatnjavo tlo i brezinu grančicu neka se njome brani od kukaca. Prišla je. Je li to pravo mesto. Traperice su još uvek bile tu ali šatora nije bilo. A onda je videla , šator je bio srušen , zato ga ranije nije videla.Umor je udario svom snagom pala je na kolena, trava je bila vlažna i lepljiva. Ruke su joj prljave, oprala ih je u vodi povraćala je nezna koliko je vremena prošlo. Kada se vratila rekla je Miji. "Oni više nisu tu."
***
Pročitao je negdje kako jegulja može dugo živjeti bez hrane i tako
se probijati kroz plitke jarke na svom putu prema novim vodama i moru.A ako se nađe zatvorenom u nekakvoj bari koja nije povezana s potocima ili jezerima, ona može odgmizati kroz vlažnu travu i tako dospjeti do vode tekućice.
Sada je nemirno ležala u žutom plastičnom vjedru. Bilo je rano izjutra, a vrijeme jasno i sunčano. Unutra bješe toplo pa se nije morao dizati i paliti peć. Bio se uplašio kad je čuo lupanje na prozor, no sada je i to prošlo. Smirio se čim je čuo ženski glas. Gudrun ga je tražila. Može to učiniti još jednom. Međutim, više nije mogao zaspati, ali to i
67
nije bilo tako strašno. Uostalom, nije više bio ni tako umoran. A morao je i razmišljati, premda mu to baš i nije nekako išlo. Bio je suviše gladan. digao se i počeo kopati po ormaru iznad sudopera.
Paket praška za palačinke. Bijeli papar. Kakao. Kako je to smiješno! Doma je cjela kuća bila prepuna hrane. I škrinje za duboko smrzavanje, smočnice, i hladnjak, i podrum. Valjalo bi mu se bez premišljali otputiti kući.
Ali, pa nije to cijeli svijet. Znao se prije pritajiti u svojoj sobi zgrbljen nad pisaćim stolom. I onda bi mu se satima fućkalo za sve njih skupa. Samo bi se preko blagdana okupila sva porodica. Pet mišićavih gomila. Vonj losiona za brijanje i dima od cigara. Ispijanje jakog alkohola izmiješanog s gaziranim pićem.
Sportska natjecanja na treperavom plavkastom ekranu i spuštene zavjese. Divlje startanje vozila. I nezadovoljstvo što bi znalo ejakulirati s vremena na vrijeme. Gudrun kao nekakav vražji tamjan u sobi.
Odakle izvire mržnja?Ustao je i navukao na sebe traperice koje su se osušile, ali su bile
krute od gline. U vodi je smiješao prašak za palačinke s kakaom. Nije se rastopio. Ljepljive su grude plovile naokolo, a kakao se suh zadržao na površini. Zapalio je vatru u peći ne bi li zagrijao tu juhu nimalo ukusna izgleda. Trebao se pomokriti pa se morao pentrati kroz prozor. Sve je to skupa bilo baš smiješno. Čitav niz muka. Nikada nije podnosio stvari s kojima se gubilo vrijeme i u kojima nije bilo reda. Kao, primjerice šatorovanje.
Kad se ponovno kroz prozor vratio u sobu, smjesa čokolade i tijesta za palačinke burno je vrela. Zgusnula se i primila za dno. Kad se malko ohladila, pojeo ju je, a onda je za sobom sve pospremio. Nije bilo nikakva smisla nastaviti ovako, Gudrun se sigurno grdno uznemirila. Bit će da je uzbunila cijelu kuću. Sigurno se nitko isprva nije ni pomakao, bio je siguran. Pitao se nije li ga sama morala tražiti.
68
Kad se bude vratio, podrugljivo će mu se nasmijati. I onda šutjeti. A sam neće smjeti reći ni riječi. Morat će živjeti tamo i dalje, skvrčen i poguren. Godinu za godinom. A onda odsluženje vojnoga roka.
Tada mu padne na um kako će i tamo biti isto. Torsten i njegovi pravi sinovi nisu bili glupavi. Samo ponekad otišli bi malo predaleko. Onda bi morali platiti globe. Isto će tako biti i u vojsci. I na sveučilištu. Premda će tamo ipak imati veće mogućnosti. Ondje bi se mogao osjećati sigurnim baš kao Torsten na svom šumskom traktoru. A možda će i on, Johan, moći kadikad otići malo predaleko.
Potražio je vjedro s poklopcem, koje je služilo za skupljanje barskih kupina, a kad ga je našao, stavio je jegulju u njega. Nije se ni opirala ni udarala. Bojao se da ima posla s lukavom starom đavolicom i zato je, prije negoli se ispentrao kroz prozor, poklopac čvrsto zatvorio.
Nad jezerom Kloppen sunce je žarko sjalo. Jedva je mogao zadržati pogled na vodi. No prije negoli će otići, morao je na zahod, koji se nalazio dolje u šumi pokraj obale. Daske što su mu činile zidove bile su srebrnastosive i blago zelene boje, prekrivene tankim slojem lišajeva. Unutra je sve pucketalo od kukaca i vonjalo po truleži. Počeo je čitati neki od starih brojeva časopisa Allers. Časopis je već po rubovima požutio, a u njemu je teško mogao naći nešto novo što već prije nije pročitao. Bio je tu neki roman u nastavcima, na koji nikada prije nije svraćao pozornost. Mislio je, naime, da govori o ljubavi. A sada je zapazio kako se tu ipak radi o političkoj priči, premda s natruhama ljubavi. Riječ je bila o ženi alkoholičarki koja je plakala. Njezin se muž napio i pregazio mladu, zgodnu djevojku s kojom je bio u društvu. Najgore bi bilo ako to bude saznao njezin brat. I novine. Chappaquiddick.
Ta mu riječ sijevne glavom, isprva bez ikakva značenja. Poslije se prisjeti Edwarda Kennedyja. Onda stane hitro kopati po lupi novina i časopisa kako bi našao još nastavaka toga romana. No, da. Bila je to priča o predsjednikovu bratu. Premda je pisac izmijenio imena.
69
Nedostajao je početak i svršetak, ali je čitao ono što je našao.Gadna priča, doista! Edward Kennedy bio je još uvijek aktivan. Otišao je malko predaleko. No te su se stvari sredile.
Za takve se uvijek sve sredi.Gadljivost je rasla u njemu kao smrad govna s izderanog novinskoga
papira. Onda istrgne stranicu s licem predsjednikove prijateljice suze, ukočen pogled, biserna ogrlica, crvene usnešto su požutjele i dobro je izgužva da omekša, pa njome obriše stražnjicu. Sada, kad se iskenjao, postao je još gladniji.
Jezero je izgledalo nekako čudnovato. Tiho. Kao da je od ulja. Kao da je voda postala ljepljivom. Baš nikoga nije vidio s druge strane jezera, pa zaključi kako je to dobro. Iako je zacijelo bilo potpuno svejedno. Jer, čim se bude uspeo do Stromgrenova imanja i do puta, srest će ljude. A oni će se pitati što li on to nosi u vjedru.
A onda opazi jedan kanu. Bio je izrađen od laka metala i oštro se odsjajivao unutar šaša. Što se zapravo događa kad se čovjek odluči? Johanu prođe glavom kako se on nikada nije znao odlučiti. Pa ni onda kad je uzeo kratko veslo iz ljetne kuhinje, ni kada je otpiračem otvorio lokot na lancu. Mislio je jedino kako bi bilo dobro više ne hodati. Ako bude veslao duž cijeloga jezera, stići će dolje do Robacka. A odande može autostopom kući. Bilo bi to bolje negoli, vukući se, na bolnim nogama spustiti se od Stromgrenova imanja s nekakvim vjedrom.
Voda se uvijala oko vitkoga tijela kanua. Kada je spustio veslo i zaveslao, učini mu se kao da su zadrhtali mišići ispod kože vode.
O, Bože, kako je pojurila! Zamah vjetra donio je miris smole i trave, a kad bi veslo udarilo o vodu, osjetio bi se miris vode onakav kakav već jest.
Baka mu je znala čitati neke stare stihove o ratovanju u Norveškoj. Sve što se našlo u njezinoj staroj glavi. Slušaj kako smreke šušte. U svom je životu svega dvaput bila u Ostersundu. Iako ni tada na duže vrijeme. Zamisli što bi bilo kad bi ljudi morali putovati kao jegulje da bi
70
se parili. U neizbježnom vječnom puzanju. Kreni na Sargaško more! Razuzdano Sargaško more. Kreni na Sargaško more!
Osjećao se kao utroba blistave školjke. On i kanu nikada nisu bili jedna cjelina. Torsten, koji je znao po ledu i magli, za bješnjenja listopadskih oluja hvatati ribu i s po tridesetak mreža odjednom, govorio je kako je to vraški smiješno plovilo. No, je li se usudio sjesti u njega? Ta gomila mišića. Kup sala.
Mora razmisliti. Jezero se sužavalo dolje prema Robacku i rt je ispružio svoju ruku. Posljednji komad puta kanu je klizio, a kapi su vode padale s vesla. Upravo dok je povlačio kanu na travu, dosjeti se kako bi ga mogli pronaći dolje ispod pilane u Robacku. Gudrun će se, naravno, voziti naokolo i propitkivati se.
Znači, mora se sad odlučiti. Povuče kanu i punom ga snagom gurne u vodu. Matica ga ponese. Za njim baci i veslo, ali se u istom trenutku i pokaje. Kanu će ipak otplesati do pilane i tamo se zaustaviti udarajući o kamenje. Učinio je glupost. Međutim, što je, tu je. Morao je znati da poslije četvrte ure ujutro na cesti neće biti mnogo automobila. Sunce ga je prevarilo. Sjeo je na travu pokraj ceste. Čuo je jedino huk rječice u koritu. Učinio mu se poput tutnjave vlaka. Ili kao golemi zahod u kojem neprekidno teče voda za ispiranje. Ptice su se jedva čule. Iznenadio se kad se na posljetku pojavio jedan automobil. Pojurio je na cestu sa svojim vjedrom i podigao palac. U bijelom Saabu bila je žena. Zakočila je tako da je šljunak proprštao na sve strane.
Ideš li u Norvešku? upitala ga je.On samo kimne. Vjedro je stavio na pod ispred stražnjega sjedala. Nije ga uopće pitala
što se nalazi u njemu. Nije bila blagorječiva i učini mu se da govori kao Finci što su znali obavljati poslove čišćenja kod Torstena. Posvuda u automobilu bilo je svega i svačega, među ostalim papirića od čokolade, a na stražnjem se sjedalu nalazio plastični kanister s pićem kupljenim na brodu.
71
Tu je vraški lijepo! rekne ona dok je put prolazio pokraj Crne Vode. Nikada se prije nisam vozila ovuda. Obično idem preko Ostersunda i Trondheima.
Kad stigoše u selo, sve se činilo mirnim i uspavanim, no onda on ugleda Vidartov stari Duett što se kretao putem prema Tangenu. Skupio se na sjedalu kako bi ostao neprimijećen.
O, joj, joj, dečko! rekne žena. Smijala se nekakvim grubim glasom, ne baš veselim. Zvučao je taj njezin smijeh ponešto podrugljivo i on se oseti malko nesigurnim u njezinu društvu. Dobro uzdahne kad su prešli granicu. Sad je bilo dosta Švedske. Taman koliko je trebalo. Jesi li ti možda Šveđanin?
Ona, dakako, nije čula baš previše riječi iz njegovih usta. Johan zatrese glavom.
Norvežanin? Ne odgovori Johan. Ne, izravno!A to je bila, naravno, istina. Ili je, barem, mogla biti istina. Sve je
bilo moguće. Osjetio je da se zbiva nešto novo. Nešto drugo osim sjedenja i zgurivanja u sobi. Međutim, on nije imao novaca uza se. Samo da prođem nekako ovaj vikend, razmišljao je. Subota je. Ili možda Ivanje? Samo neka blagdan prođe pa će potražiti nekakav posao oko čišćenja. Ili pak sađenja.
***
Kad je netko zalupao na vratima, bilo je oko pola pet ujutro. Birger
nije spavao, a glava ga je počela boljeti odmah otkako ju je podigao s jastuka. Oprezno je ustao. Čim je otvorio vrata, a jutarnji zrak prostrujio u sobu, osjetio je kako se vonj dima od isprženih riba zadržao u hladnoj i ustajaloj mješavini s mirisom duhana. Roland Fjellstrom,
72
vlasnik autokampa, stajao je pred vratima i rekao mu da se nešto dogodilo gore kod rječice lobber.
Ake Vemdal navukao je hlače i krenuo u recepciju. A Birger je ostao stajati s oslonjenim čelom na prozorsko staklo. Osjećao je da mu je lice otečeno. Sad bi trebao zaspati. Uski je duboki zaljev između Tangena i općinske granice svjetlucao. S druge se strane dug oblak nasukao na planinski greben. Razdirali su ga vršci smreka pa je poput mlijeka istjecao u vodu. Sunce je dolazilo iz krivoga smjera. Ta neobična svjetlost uzrokovala je da se osjećao nekako izložen i stran. Vidio je kako patke uzlijeću s vode. Za njima su ostajale drhturave pruge. Daleko tamo voda se pomicala. Poslije je opazio da je to čamac.
Netko je veslao i čamac se kretao jednoličnom i dobrom brzinom prema Tangenu. Dugo je tako stajao i promatrao okolicu znajući kako će uskoro, najzad, moći zaspati dubokim snom. No možda bi ipak trebao Akeu pristaviti vodu za kavu.
Bio je to netko u lovu na vidre. Kakav vražji lukavac! No ako se ide u lov na vidre, pametno je to učiniti prije pet sati ujutro na Ivanje dok cijeli autokamp spava dubokim, mamurnim snom. Gledao je kako na vodi uz čamac pleše daska što služi za hvatanje vidri. U čamcu se nalazio neki momak. Oko kažiprsta imao je svezani konopac kako bi osjetio hoće li se nešto uhvatiti na udice ispod daske. Što bi učinio ako bi se na mamac uhvatila riba, teško je zamisliti.
A onda je prestao veslati pa je čamac klizio od snage posljednjega zaveslaja. Usporavao je. Čovjek je vodom polijevao vilice za vesla. Vesla su vjerojatno škripala. To Birger nije uspijevao čuti, ali je zato začuo korake vani na šljunku. Ake Vemdal dotrčao je natrag.
Čamac je skrenuo i postavio se poprijeko. Blagim zamahom veslač ga je ispravio i pokrenuo. Bio je to Bjorne Brandberg. Sad ga je prepoznao. I on stari momak. Koristio se prilikom dok su drugi, opušteni i suhih usta, spavali. Bit će da je konopac imao i među zubima.
Ake otvori vrata.
73
Morat ćeš sa mnom reče Birgeru. Idemo do Stromgrenova imanja.
***
Bila je odjevena u opravu od denima, grube pamučne tkanine, sa
strana zamazane krvlju. Prema dolje bila je smočena i zaprljana. I ona i djevojčica bile su iscrpljene. Djevojčica je nosila pletenice što su se sada otplele. Njezino iscijeđeno i od plača otečeno lice navelo ga je na neprijateljski stav prema majci. Nije joj povjerovao nijednu jedinu riječ od onoga što je ispričala. Sve je to djelovalo nevjerojatno suludo. Vući se sa šestogodišnjim djetetom po močvarnome tlu gore prema Stjarnbergu, i to usred noći. U dugoj opravi.
No kad je pregledao djevojčicu, ustanovi da joj je lice otečeno od uboda kukaca. Oriana joj je pripremila toplo mlijeko i namestila postelju na kauču u sobi. Za to je vrijeme djevojčicina lutka sjedila, uspravna kao svijeća, na kuhinjskom stolcu i zurila u ugašeni televizijski ekran.
Bilo je potrebno da Henry Stromgren pođe s njima kako bi pronašli to mjesto, ali Ake nije htio Orianu ostaviti samu s devojčičinom majkom. Zamolio je Henryja da pripazi na nju. Ne smije se udaljiti odavde. Niti doći u blizinu bilo kakva oružja. Neka se nipošto ne nađe neki nož na stolu. Telefonirao je da dobije pojačanje. No potrajat će nekoliko sati prije negoli stignu do Crne Vode, a zatim ovamo gore.
Ake i Birger krenuli su niz rječicu Lobber i poslije lutanja pronašli ono mjesto. Bio je tu šator i ležao na tlu točno kao što je rekla. Šator je bio rasporen i natopljen krvlju koja se počela sušiti. Šatorsko se platno ovilo oko dvaju tijela. Jedno je tijelo napola ležalo preko drugoga. Vladao je potpuni muk.Oprezno su uklonili šatorsko platno, a morali su i na nekoliko mjesta osloboditi klinove od laka metala kako bi ga mogli podići. Ake je zahtijevao da što manje dodiruju šator i stvari oko njega.
74
Sunce je preplavljivalo dugu kosu. Bila je crna i kovrčava. A sada ljepljiva od krvi i s paperjem po sebi. Posvuda je bilo sve puno paperja čvrsto zadjenutog u lokvama krvi. Kad su dodirnuli šatorsko krilo, paperje je poletjelo iz rasporenih vreća za spavanje. Meko je ptičje perje odlepršalo na planinskome vjetru.
Jedno lice. Usnice izvučene prema gore. Gornja usnica iznad zuba. Osušena. Mlada žena. Ležala je ispod.
Možda ju je čovjek, koji je napola ležao preko nje, pokušao zaštititi od uboda. Bio je svjetlokos. Na zatiljku mu je bila mrlja zgrušane krvi.
Birger stavi dva prsta na mjesto gdje je nekoć kucalo bilo. Pronašao je ženin vrat ispod razbarušene kose i paperja. No otkucaja nije bilo, a mjesto na vratu bješe hladnije od vršaka njegovih prstiju.
Ostavi ih onda reče mu Ake. Doći će tehničko osoblje.Šatorsko su platno malko povukli u stranu i otkrili tranzistorski
radio. Jedna je ruka, bit će muška, ostala ukočenom u pokušaju da uhvati držak radija. Pokraj radija ležao je par smotanih čarapa, prekrivenih paperjem, velika čokolada u nerazderanom omotu i mnogo obrađenih manjih kamenova nalik nejednakim biserima. Bit će da je oko vrata imala ogrlicu. Lice je pokazivalo bljedoću koja je prelazila u sivilo.
Sjedni tamo rekao je Ake i pokazao na slomljeno stablo breze. Krošnja se počela zelenjeti i prvo je svoje lišće namakala u vodi. No ličinke su ga već izjele, što mu se gadilo. Voda je strujala, a njezin je zvuk bio zapravo splet mnogih zvukova.
Šumjela je, žuborila i brboljila. Ponekad se činilo kao da netko jednoličnim glasom govori iz vode.
Gledao je kako Ake puzi oko šatora. Lakom je rukom dodirivao modro šatorsko platno. Nad njim je kriještala neka grabljivica. Zvučalo je kao da jadikuje. Birgeru posta hladno.
Možda bi se ti trebao vratiti gore predloži mu Ake. One obje tamo su pod šokom.
75
Ne dolazi u obzir. Ovaj se neće vratiti. To se nikada ne zna.Bili su izvan nečega što se može spoznati. No jutarnja im je studen
kočila misli u jednakoj mjeri kao i pokrete. Dok je sjedio tamo, Birger nije ništa ni mislio, a niti nagađao. Slušao je kako teče ta prozirna voda koja nije imala ništa reći. Samo je brbljala. Tkanje tih glasova budilo je jeku u njegovu mozgu, a mozak je sve to pretvarao u brbljanje. Na trenutak pomisli kako je čuo ono što se ovdje dogodilo. Da se to urezalo u bijelu noć, a valovi i virovi u vodi sve to ponovno pričaju. No, on ipak nije mogao razlikovati ništa više osim brbljanja i sitnih krikova. Gdjekad mu se to činilo kao nekakvo mijaukanje.
Ne znam gdje je Barbro, razmišljao je. Čak se i ne pitam. Na nekoj vrsti prosvjeda protiv iskapanja urana na Bjornfjallu. Rekla je da će šatorovati. Ali gdje?
Stajali su uz sudoper. Na limenu radnu površinu stavili su njezinu naprtnjaču od prugaste vunene tkanine. Vrlo oprezno vadili su sadržaj iz nje. Nakon što bi je pozorno pregledao, svaku je stvar odvojio za sebe.
Bio je to šef policije, sa sjedištem u Bwangenu. Drugi je bio liječnik. Maloprije vratili su se s očevida pokraj rječice. Hlače šefa policije bile su mokre na koljenima. Pitao ju je kako se zove.
To ste vidjeli na mojoj vozačkoj dozvoli.Nije mario za njezin odgovor, već ju je nastavio ispitivati kada je
rođena i gdje se rodila. Na jednom od Danovih pisama, što se sada nalazilo na sudoperu, pisalo je: Annie Raft, Karlbergsvagen 121. Ponadala se da će se on time zadovoljiti.
Rođena sam 21. listopada 1941. Bila sam na putu prema Nilsbodarnama. Trebala sam se nastaniti tamo.
Nasta muk. Očekivala je sljedeće pitanje. »Jeste li kolibu iznajmili od Brandbergovih preko ljeta?« No oni možda nisu znali kome je koliba pripadala. Prije dvanaest sati ni ona to nije znala. Stoga joj je na neki
76
način bilo lako odgovoriti. Međutim, pitanje nije dolazilo. Umjesto toga reče šef policije:
Izjavili ste da ste bili na putu iz Nirsbue?Sada je prvi put upotrijebio riječ »izjavili«. Čudno je bilo to što se nije
sjećala da je išta rekla. Međutim, bit će da je tako bilo. Inače ih Henry Stromgren ne bi zvao telefonski.
Ja sam bila u Nirsbui uzvratila je. Teško joj je bilo izgovoriti to ime i požalila je što ga je upotrijebila u tom obliku. Govor je bio pun stupica. Zapravo to i nije bio nikakav razgovor. Prošlo je već dvadeset i šest sati otkako je posljednji put spavala. Reći ću točno kao što je bilo, razmišljala je. Reći ću da sam bila pokraj kuće čuvara stoke, kod jedne od sporednih zgrada. Ne, neću kazati sporedna zgrada. Koliba? Vratila sam se od nje jer je bila prazna. Neću pričati o onome što sam vidjela. To nema nikakva značenja.
No šef ju je policije nastavio ispitivati, ali sada o njezinu zanimanju. Ja sam učiteljica.Kad je ušutio, učini joj se da joj ne vjeruje. Školovala sam se na Pedagoškoj akademiji u Stockholmu. Pohađala
sam i Višu glazbenu školu. Gdje ste namješteni?Pitanja su mu bila vrlo točna. Na ovo bješe nemoguće odgovoriti.
Dobila je iznenadan napadaj vrtoglavice i zapitala može li se na trenutak odmoriti. No on je hladno ponovio:
Gdje ste namješteni? Prestala sam raditi. A prije sam radila u školi za obrazovanje
odraslih u Malarvagu. Predavala sam švedski jezik i glazbu. A i književnost. To je bio poseban predmet. Prestala sam raditi proljetos. No bila sam i na ljetnom tečaju zbornoga pjevanja, koji je trajao dva tjedna. Tako nisam bila gotova sve do sada. Dan je otputovao naprijed.
Sada je rekla previše. Nije se trebala pokazati susretljivom prema njima. Oni su bili temeljiti u svom sustavu.
77
Odjeveni u sportske hlače s džepovima na bedrima. Imali su lažnovojničku opremu. Stopostotno sigurni u sebe.
Međutim, obojicau bili neobrijani. Kad bi ih Dan takve vidio, bilo bi mu ih teže raspoznati.
Dan Ulander reče šef policije. Bit će da ga je ili pozivao ili mu je ime pročitao na poleđini omotnice od pisma.
Gdje se on sada nalazi? Ne znam uzvrati Annie. Trebao me dočekati, ali nije došao.
Pomislila sam da je tamo gore. I zato sam krenula onamo. Krenuli ste onamo...Među papirima imao je i kartu. Sad ju je izvukao i stao je promatrati. Koliko je djevojčici? zapitao je drugi. Pogledala ga je i zaključila da
se počeo debljati. Debeli liječnik. Odgovorila je da joj je šest godina. Pošli ste sa šestogodišnjom djevojčicom u Nirsbuu ovako po noći? I
onda natrag?Bilo je upravo tako. Nije mogla zanijekati. Mogla je reći kako nije
znala koliko je dug put donde. No oni su znali da je imala kartu. Naprtnjača je bila na sudoperu i sve što se nalazilo u njoj sad je bilo naredano po nehrđajućem limu. Dok su vadili stvari, pitali su je nije li sa sobom imala kakav nož. To je navede na razmišljanje o preživljavanju u opasnim situacijama. Nož, šibice, podloga za ležanje. Takve stvari. A ona čak ni kompas nije imala. Na sudoperu su bili poslagani: karta, kutija bombona, Danovo pismo, paket tampona, paket sa sendvičima, Mijine Barbike s Kenom i odjeća za njih kao i njihove cipelice. Bio je tu i njezin crveni novčanik.
Kad su stigli, šef policije zamolio je Orianu Stromgren da neko vrijeme ostane u kuhinji. Zatim je rekao Annie da skine svoju džins jaknu. Dok joj je on pregledavao džepove na jakni, liječnik joj je pregledao tijelo ispod majice i suknje. Sasvim profesionalno opipavanje. Morala je skinuti i čizme. Međutim, sve to njoj uopće nije bilo jasno pa i
78
nije reagirala kad su joj kopali po naprtnjači. Tek sada joj se razjasni ono pitanje o nožu.
Zar nemate sa sobom nikakvu fotografiju Dana Ulandera? Odgovorila je da nema. On nije dopuštao da ga se fotografira.
Što hoćete time reći? Zar on ne želi ići fotografu ili ne dopušta da ga fotografiraju.
Ne znam.Pomislila je kako joj je to jedini razuman odgovor ovoga jutra. Bili ste u Nirsbui. I uplašili se.Ta je tvrdnja stigla neočekivano. Nije shvaćala odakle mu ta
pomisao. Zar je to možda ona sama rekla? Ili možda Mia? Pa Mia valjda nije razabrala da joj je majka uplašena? Pa ona se nalazila na drugoj strani kuće.
Ispričajte nam čega ste se uplašili.Ispričala je kako je vidjela ono stopalo. Sad je već imala bolji nadzor
nad samom sobom. Napadaji vrtoglavice, koje je osjećala kao vrlo kratku, možda od jedne sekunde, nesvjesticu ili padanje u san, sad se više nisu pojavljivali tako često. Nije im trebala previše pričati. Zato je samo spomenula kako je, kad se navirila kroz prozor, primijetila stopalo.
I to vas je uplašilo? Onda se stopalo povuklo. Udarala sam o prozorsko staklo i stopalo
je iščezlo. Jeste li, možda, prepoznali to stopalo?Nije željela da joj postave takvo pitanje. Već je razmišljala o tome.
Prije nekoliko mjeseci rekla je Danu da će ga prepoznati i po najmanjoj mrlji na njegovoj koži. Dovoljan će joj biti uvojak kose ili nokat na malome prstu. U mračnoj će sobi prepoznati i miris njegova tijela među drugim tijelima.
Da, da, prepoznala sam ga. Bilo je Danovo. Živite li s tim čovjekom?
79
Da. Jeste li zajedno živjeli dok ste radili u školi za obrazovanje odraslih
u Malarvagu? Da. Gdje ste stanovali? Tamo. Što je on radio? Nije radio. Stanovao je s vama, a nije radio? Mi nismo stanovali zajedno reče ona i glas joj posta slabašan i na
kraju plačljiv. Pa rekli ste da ste živjeli zajedno. Da, bili smo zajedno. Trebali smo ovdje zajedno stanovati. A od čega ste mislili živjeti? Ja bih predavala, a on bi radio. Pretpostavila je sljedeće pitanje, pa
stoga doda: Ja bih trebala postati učiteljicom za djecu zajednice Stjarnberg. Pa vi ste izjavili da ne pripadate toj zajednici primijeti šef policije.Opet se ponovila riječ kako je ona nešto izjavila. A kome sam ja to rekla? uzvikne ona očekujući da će on uzvratiti:
»Ja sam tu da postavljam pitanja.« Međutim, on će gotovo prijateljski: Vozaču autobusa.Policija je potražila vozača autobusa i probudila ga. Nešto se doista
dogodilo. No ona više nije znala što je sve ispripovijedala otkako je došla u ovu kuću. Morala je ispričati što je vidjela. A što je to ona vidjela?
Dvoje je ljudi bilo mrtvo. To su bili rekli nakon što su se vratili s rječice. Probodeni nožem. Kuhinja osvijetljena ovako blistavim sjajem sunca u ranim jutarnjim satima izgledala je čudesno. Prozaičnu svagdašnjost toga mjesta, s njegovom lažnom ili istinskom dubinom, bilo je nemoguće odrediti, baš kao u snu.
80
Tu su Henry i Oriana Stromgren provodili svoju toplu, mirisom duhana prožetu svakidašnjicu, koju Annie nije poznavala. Mirisa koza ovdje nije bilo. Imali su, naravno, tuš, a odjeću su skidali u prostoriji ispred tuša. Bili su kozari, ali drukčije vrste od ljudi sa Stjamberga. Odgonetavala je njihov život unatoč velikom umoru. Televizor
u kuhinji. Hladnjak zelene boje avokada. Zelene tapete s velikim mazarijama koje su trebale biti uzorci. Henry i Oriana nisu pružali nikakve znakove o svom podrijetlu ili namjerama. No u sadašnjem je trenutku Annie osjetila da su ljubazni.
Koliko je bilo sati kad ste se vratili iz Nirsbue? Dva sata ili možda nešto manje. Možete li se sjetiti nekog trenutka kad ste sigurno pogledali na sat
za vrijeme tog vašeg hodanja? Kod rječice. Ne, kod kolibe. Prije nego smo krenule odanle. Koliko je tada bilo sati na vašem satu? Preko dva. To znači da ste šator vidjeli neposredno prije? Da. Onda je još bio podignut. Tada se još ondje nije dogodilo ništa.U tom trenutku začuje vani lajanje pasa i zvuk automobila. Policajac
je odavao dojam kao da to uopće ne primjećuje. Lijevom je rukom lagano podupro glavu. Kažiprst i palac pravili su rašlje. Njegove modrosive oči pričvrstile su uza se njezin pogled. Ona mu je pokazivala put kroz tu surovu izmaglicu i krv, ali je krivudala. Ne može se tako dugo gledati drugog čovjeka ravno u oči ako se to ne uvježba, razmišljala je. No ipak mu je pogled djelovao malko rastreseno. Ili umorno. Nakon nekog vremena morala je pogledati u stranu.
Išli ste prema Nirsbui, a kad ste stigli tamo, što ste učinili? Promatrala. Pogledala sam kroz kuhinjski prozor. A poslije kroz
jedan prozor sa strane. Niste kucali na vrata? Nisam.
81
A zašto?Preko vrata nalazila se motka i na njoj velik lokot. Nije im to htjela
reći. Onda bi mogli ustvrditi da je Dan provalio u kolibu. Dok je tijekom noći prevaljivala taj dugi put s Mijom, sve joj se činilo neophodnim i samo po sebi razumljivim. A sada je sve to skupa zbunjivalo. Nemoguće da se objasni.
Za svih proteklih godina sačuvala je sjećanje na to pješačenje. Međutim, koliko bi se svega toga prisjećala da je taj policajac u toj pretoploj kuhinji nije prisiljavao da mu sve to opet i opet opisuje. U svim životima bilo je smušenih događaja, nelogičnosti ili krajnje suludih činova. Pa se zaborave. No oni joj nisu dopuštali da zaboravi.
Prisiljavali su je da sve poveže u jednu sliku. Međutim, ta slika nije bila točna. Postidjela se. Oni su je prisilili da se osjeti postiđenom. Liječnikova su pitanja bila najgora, a on ih nije postavio mnogo. Ispitivao ju je jedino o Miji. A onda se uključio šef policije:
Vratimo se tom čovjeku s kojim ste željeli zajedno stanovati. Dakle, on se nije pojavio. Jeste li se dogovorili s
njime da dođe i pričeka vas kod autobusa? Pa to je sasvim razumljivo uzvrati ona. A on nije došao. Nije. Kako ste ga dugo čekali? Što bi mogla odgovoriti? Onda se sjetila
cjelovečernjega filma i rekla kako je čekati počela kad je došla do Ole i njegove supruge.
Jeste li stvorili kakve zaključke zbog čega se nije pojavio? Da. Pomislila sam kako je možda zaboravio da je toga dana bio dan
uoči Ivanja. Spavao je. Znači da je bilo tako. A zašto mislite da je povukao svoju nogu kad ste pokucali na
prozor? Odakle da znam? Vi ga poznajete?
82
Ne znam. Zašto se pobjegli odande? Zašto niste pokušali ući u kolibu? Šutjela je. Čega ste se bojali? nastavio ju je ispitivati.Da, dobro pitanje. Čega se uplašila. Sad više to ne zna. To je
uništeno. Veći je užasni strah potisnuo manji. Zašto ste se vratili?Zapravo ne znam. Sve je to bilo nekako neugodno. Jeste li pomislili
da unutra ima nekoga drugog? Neku drugu ženu?Nijedno od njih dvoje više nije imalo nikakva izraza. Čak ni
osobnosti.Je li imao nekoga?Njihova su lica bile dvije ploče blijedoga, vlažnoga mesa. Nisu rekli
ništa. Pozorno su je promatrali. No ona je izdržala i nije ništa odgovorila.
Policajac se digao. Oči su mu se crvenjele i izgledao je umoran. No drugi je bio očito pospaniji. Gdjekad bi malko zijevnuo, a očni bi mu se kapci spustili. Imao je blijede, naborane kupke. Sada se pribrao i priključio šefu policije koji je napustio kuhinju. Ubrzo, evo Oriane Stromberg koja je sišla s potkrovlja, kamo su je otjerali zajedno s djevojčicom.
Dok je kuhala kavu, više je puta na brzinu, postrance pogledala prema Annie. Kad je kava bila kuhana, bilo je to neko svijetlosmeđe, malko kiselkasto piće. Ponudila joj je pogače s mekim kozjim sirom. Tom prigodom Annie ga je jela, ali nikada više. Nasuprot tome, Mia ga je jela i poslije. Nije, naime, taj sir povezivala s onim što se dogodilo.
Sada je Mia spavala u Orianinoj i Henryjevoj sobi. Nitko nije rekao da moraju ostati kod Strombergovih. A Annie čak nije ili znala smije li napustiti kuhinju. Nije imala auto kojim bi se mogla prebaciti dolje u selo. Nije naprosto bilo ničega o čemu hi ona smjela odlučivati.
Sjedeći na kauču u kuhinji, na čas bi zaspala, pa joj Oriana ponudi neka prilegne. No Annie je željela i dalje sjediti. Nije smjela leći. Mislila
83
je ako zaspi i tako klizne iz tog zbivanja, koje više i nije bilo zbivanje, da će se probuditi u nečem nepovratnom.
Malo poslije toga policajac se vratio. Imao je na sebi sivi ogrtač s policijskim simbolima i reflektirajućim oznakama. Trebala bi poći s njima do rječice. Potrebno je zbog identifikacije, objasnio joj je.
Pa tamo nije nitko koga bih poznavala.Policajac ništa ne odgovori. Stajao je uz otvorena kuhinjska vrata
čekajući je da mu se priključi. Liječnik i šef policije čekali su vani. Sad se tu već okupilo mnogo ljudi i automobila. Psi su neprestance lajali. Rekla je kako neće moći pogledati ona trupla u šatoru. To je za nju naprosto nemoguće.
Moramo vas zamoliti za to rekao joj je šef policije. Rekao je kako je mora zamoliti, ali to ipak nije učinio. On je prekapao po njezinim stvarima. A ovaj joj je drugi rukama opipavao tijelo.
Želimo čuti prepoznajete li jednu od žrtava. A zašto bih ja to morala učiniti? Zašto baš jednu od žrtava? Nama je možda poznato tko je djevojka odgovori joj šef policije.
No, željeli bismo da pogledate momka.Putem je povraćala. Strpljivo su čekali. Liječnik joj je čak
pripomagao. Poslije su je stali požurivati da nastavi stazom što se gubila u močvarnoj vlazi. Plakala je i približavala se rječici dok su je neprestance požurivali pa čak i gurkali.
Ići će to brzo, vrlo brzo tješio ju je Birger, kojemu tada još nije znala ime.
Ja znam da to nije Dan! Dobro odgovorio joj je. To će biti brzo gotovo. Uklonili su šatorsko
krilo. Ležali su jedno do drugoga, na leđima. Bili su ukočeni, no tijela nisu bila ispružena kako treba, već povijena u koljenima i laktovima, prsti rašireni. Djevojčina su leđa bila povijena, a glava joj je, čini se, bila podignuta s plastične podloge, na kojoj je ležala, i tako se ukrutila.
84
Na obrazu je imala ranu sa smeđecrnim rubovima. Rana je nalikovala ustima, još jednim ustima, koja su bila otvorena.
Nije to bio Dan. Bila su to za nju dva strana bića, blijedosivih i isušenih lica, okruženih slijepljenom kosom. Oko šatora bilo je više muškaraca. Imali su svitke s plastičnim vrpcama i pomicali okolo stalak kamere i kovčege od lakog metala. Svuda naokolo bilo je paperja. Bijelog, neposlušnog paperja. Unutar svojih stisnutih zubi osjećala je okus izbljuvka, kiselosti i oporosti.
Odvezli su je dolje u selo. Rekla je da želi čekati Dana, pa je odvedoše u autokamp. Dali su joj jednu kolibu da se uvuče u nju zajedno s Mijom. Bila je napravljena od crveno obojenih dasaka i imala je malenu verandu.
Sličila je nekakvoj kućici za dječju zabavu. Na kolibi je bio samo jedan prozor, pa je unutra bilo mračno i smrdjelo je po duhanskom dimu i starim dekama. Bilo je prije podne. Nije joj bilo sasvim jasno koliko je sati, a nije smogla snage ni pogledati. Mia i Annie zaspale su zajedno stisnute na najdonjoj postelji u kolibi. Kad se Annie probudila, primijetila je lica na prozoru.
Autokamp je bio pun ljudi. Automobili su vozili pokraj recepcije. Ljudi što bi izlazili iz njih bili su lijepo odjeveni, ali im Annie nije uspijevala vidjeti lica. Tek oči. Ona i Mia morale su napokon napustiti svoje skrovište jer je djevojčica bila gladna. Annie je osjećala mučninu. Došle su u recepciju i tamo im je Roland Fjellstrom dao kobasicu i vrećicu makarona koji se brzo priređuju. Bio je crnokos. Oči blistavomodre. Zamijetila je jedino njegovu nisku frizuru, pa joj se učinio kao da dolazi iz filma o planetu majmuna. Nije ga mogla ni na koji način pročitati, a možda je tako bilo i sa svim ostalim maskama na licima. Nije ih uspijevala protumačiti i opažala je samo poglede koji su klizili po njezinu vlastitom ukočenom licu.
Među tim ljudima pričalo se kako je ona opazila nekoga gore na stazi i svi su oni znali da je rekla policiji kako bi to mogao biti neki stranac.
85
Mislili su da je to bio ubojica, a to je mislila i ona. Ipak se kolebala reći kako je izgledao, jer bi to djelovalo vrlo zarazno. Nalikovao je Vijetnamcu.
Toliko se kolebala da na posljetku to i nikada nije izrekla. U autokampu više nije mogla izdržati, pa ju je, nakon što je Mia pojela kobasicu i makarone, uzela za njezinu malenu ruku i povela gore prema cesti. Automobili bi usporavali vožnju, a ljudi u njima promatrali bi ih kroz stakla. Mislila je da će ih Dan lakše pronaći ako se budu kretale cestom. Pa morat će jednom doći.
Najzad je zaključila kako nema smisla ovako lunjati po selu. Više su puta pročitavale oglase na oglasnoj ploči kod prodavaonice: Tombola u društvenim prostorijama župe Vika. Proslava Ivanja u Kvaibakkenu. Kaša od brašna i kiseloga vrhnja. Norveški specijalitet. Kupujte čizme u Fiskebui. Tretorn teniske lopte. Vrlo jeftino! Ivanjska služba Božja kod Bjornstubackena. Bijelo brašno pogodna ponuda!
Nije se željela vratiti u autokamp. Na jednom proplanku vidjela je nekoliko kuća, a Mia ju je pitala zašto na jednoj ploči piše KOLIBA, kad se ionako vidi da je to koliba.
Nije joj padalo na pamet da jedna jedina slobodna koliba u selu možda nije i najbolja. Jednostavno se s Mijom uspela proplankom i upitala stariju ženu sasvim gore na vrhu bi li im htjela iznajmiti kolibu uz cestu. Stajala je trideset kruna na noć.
Kad su izišle iz njezine kuće, nije se mogla sjetiti kako Aagot Fagerli izgleda. Sjećala se samo pojedinosti da joj je dala trideset kruna. Uzele su naprtnjače u autokampu i otputile se u kolibu. No policija ih je stigla. Nije, naime, smjela napustiti autokamp prije negoli im to javi. Pokazala im je kolibu, a onda su je policijskim automobilom odvezli do Oline garaže pokraj prodavaonice pribora za pecanje tako da je mogla pokupiti svoju prtljagu.
Kad su ostale same, Annie iznutra zaključa vrata. Ključ je zapravo bio vrlo jednostavan otpirač sa sjekiricom u obliku slova. Takva brava
86
nije mogla pružiti veliku zaštitu. U predsoblju, tapeciranom svjetlozelenim ugorenim daskama, nalazila su se vrata, a iza njih strme stube koje su vodile na tavan. Popela se i pogledala. Bile su tu staklenke s džemom i pekmezom, stara odjeća i savijeni sagovi. Inače prazno.
Koliba bješe pregledna i svijetla. Velika kuhinja sa žutom, drvenom, ugorenom podlogom i tapete jarkomodre boje. Prozori na sva tri zida. Soba nije imala nikakvih vrata, tek otvoreni prolaz sa starim i lijepo oblikovanim vijencem nad otvorom. Posvuda svjetlost, prostorija providna kroz sve prozore. U kuhinji su se nalazila dva velika ormara, pa kad je Anuie otvorila žuto obojena vrata od masonita, našla je u jednome police na kojima su bili švedski vuneni pokrivači i čvrsto nabijeni jastuci s perjem presvučeni prugastim jastučnicama. Drugi je ormar bio prazan s izuzetkom nekoliko prastarih vješalica. Bio je tu i željezni štednjak, zahrđao s gornje strane, te duga kuhinjska radna površina prekrivena samoljepljivom plastikom s uzorkom jednakim kao i na keramičkim pločicama bijele boje s oslikanim malenim vjetrenjačama. Uz jedan prozor stajali su stol i dva stolca s naslonima za ruke. U sobi se nalazila široka postelja s prekrivačem na šare koje su se sastojale od nepravilno raspoređenih malih pravokutnika i pruga crne i žute boje.
Mia je tiho sjedila u kuhinji na željeznom ležaju s vunenim madracem, a kad je Annie pogledala djevojčičino lice, pomislila je: Pa što sam ja to učinila?
***
Ima u ovom području još ljudi rekao je Ake Vemdal. Moramo ih
izvući.
87
Raširio je karte po Orianinu kuhinjskom stolu. Birgeru je rekao da se može, ako želi, odvesti u autokamp. Stiglo je, naime, osoblje iz Ostersunda. I liječnici sa sudske medicine. Zato nije potrebno da se ovdje zadržava.
Morat ćemo nadzirati sva kretanja na ovom području, prekontrolirajte popise svih koji ga napuštaju. Počeo je upotrebljavati isti vojnički jezik kao i šef tehničkoga odjeljenja koji se sada smjestio u Henryjevu hambaru. Kud bi se htio ispraviti, on bi podigao prst u zrak i rekao kao vojnički zapovijeda: »Ispravljaj!«
Barbro je još uvijek tamo primijeti Birger.Nisu mu dopustili da je ide tražiti. Policija je stvari preuzela u svoje
ruke. Zamolio je da vidi popise osoba koje su napustile područje, ali mu Vemdal reče kako nije mnogo ljudi otišlo i da su svi pribilježeni. Svega troje.
Preslušali su ih dok su Birger i on bili dolje zajedno s Annie Raft. Pokazalo se da nijedna od tih osoba nije bila u blizini mjesta na kojem se nalazio šator. Ili na gazu preko rječice.
Ake je mislio da zna tko je usmrćena djevojka. Našli su, joj, putovnicu na ime Sabine Vestdijk, dvadesettrogodišnje studentice ili tako nekako. Ake nije bio siguran u pravo značenje francuske riječi etuđiante. Crveni Renault što je stajao parkiran uz Stromgrenovo imanje imao je oznaku NL, a i tablicu s imenom, koja je odgovarala onomu u putovnici. Djevojčino je lice odgovaralo fotografiji u putovnici. U automobilu se nalazio još jedan šator.
Dvije su stvari bile nejasne. Identitet muškarca i šator. Zašto su imali dva šatora u jednom tako malenom automobilu kao što je Renault?
Birger gotovo i nije slušao. Mislio je na Barbro koja se morala nalaziti na nekom mjestu tamo negdje vani.
Preostali su demonstranti, vukući se, došli sa svojim naprtnjačama nekoliko sati prije službe Božje. Iz Bwangena pristigli su minibusom,
88
koji je stao kod jednog slagališta trupaca udaljenog dobar kilometar od Stromgrenova imanja. Među njima bilo je najviše učitelja. Nekoliko teta, srebrnastoprosijede kose i odjevenih u staromodnu sportsku odjeću. Prepoznao ih je jer su pripadale pokretima Mir i sloboda i Amnesty International.
Barbro je s njima znala održavati sastanke kod kuće. U starom Volkswagenovu autobusu stigli su pripadnici zajednice iz Robacka. S njima su stigli i ljudi sa Stjarnberga, koji su prenoćili s njima kako djeca ujutro ne bi morala prohodati cijeli dugi put iz Stjarnberga. Na sebi su imali Inka kape, vunene majice sa šarama, laponske kljunaste cipele i kožnate naprtnjače. Svoje su motke s natpisima ostavili u autobusu. Saznali su da je svečana misa kod Bjornstubackena otkazana. No policijsko osoblje koje je izviđalo po terenu donijelo je sa sobom dva plakata koja su našli tamo gore:
TRAGANJE ZA URANOM JE ZAPOČELOKRENITE NA IZLET NA IVANJE!RAZOTKRIJTE OPĆINSKE LAŽI!
Birger je te tekstove već vidio u mnogo inačica ispisane na Barbroinu crtaćem stolu. Krenite s nama na ivanjski izlet! Uvjerite se na vlastite oči: općina vam laže o uranu! Općinski savjet ne govori istinu! Dođite i uvjerite se u to.
Pitao se što se to tamo moglo vidjeti. »Stupove«, odgovorila mu je. Pa tko će na Bjornfjall u ovo doba, na Ivanje? Ni snijeg se još otopio nije. Ona mu je, međutim, odgovorila da će na službu Božju na otvorenom doći mnogo svijeta. Tako je to i jedina prigoda koju su imali. Neki će im se zacijelo pridružiti. A drugi će, ako ništa drugo, vidjeti plakate.
Dvojica muškaraca koje je Vemdal poslao gore po stazi nisu opazili ni liječnikovu suprugu ni bilo kakav šator. Demonstranti nisu znali gdje je
89
bila. Čak nisu ni znali da će doći prethodne večeri. Birger je mislio kako će cijela skupina to zajednički učiniti.
Nisam je gotovo ništa ni pitao, razmišljao je. A zašto ostali demonstranti ništa ne znaju? Kad ih je sam priupitao, učinilo mu se da mu odgovaraju nekako neodređeno, izbjegavajući. Osim ako jednostavno nisu lagali.
Bili su to dugi sati, dug dan pun sunca, ispunjen glasovima i koračanjem, polascima automobila, pasjim lavežom. Osjećaj ga nije napuštao. Strah. Nemirna savjest. Što je posrijedi? Štogod bilo u njemu na svaki ga je način boljelo, uzrokovalo oštru i trajnu bol. Neku vrstu sile. Zaželio je da može vikati kao što je to činila ova ovdje blijeda žena u opravi od denima. Jer u tom je kraju ostalo još ljudi. Barbro Torbjornsson i Dan Ulander. Možda i još neki o kojima se ne zna.
Tko je taj Dan Ulander? upitao je Vemdala. Jedan od demonstranata.Vemdal nije imao dovoljno ljudi na raspolaganju. Pomišljao je na
mjesnu pješadiju zavičajne obrane. Ako imaju posla s kakvim luđakom. Birger ga je promatrao nagnutog nad raširenim planom toga kraja. Htjeli su sve ovo pretvoriti u vojnu akciju.
Luđak. Uz taj naziv veže se i snaga. Svemu treba dati neko ime. Tako se i ovo nešto nazivalo Područjem.
Koje to područje? Gdje ono završava? Na karti se činilo kao da se po njemu šire lišajevi u blago zelenim, žutim i smeđim preljevima. No to su bila brda i močvare. Čak gore do Multhogena. Postoji jedan put. Ali do tamo su kilometri i kilometri bespuća. Vriština, močvara, planinskih vrhunaca.
Vani je još stajalo nekoliko skupina demonstranata. Iz sela su stigli znatiželjnici, više automobila. Nekolicina ih je uvečer uoči Ivanja vidjela nizozemski automobil u selu ispred prodavaonice pribora za pecanje.
90
Zatvorit ćemo područje reče Ake Vemdal. Zatvorite dolje u selu i pobrinite se da sav ovaj svijet odavde ode.
Nazvali su ih znatiželjnicima. Međutim, zašto su oni zapravo došli? Za Birgerova djetinjstva bjesnio je rat i sve je bilo loše. Čak je i toaletni papir bio tanak. Tanak i šupljikav. Često se derao. Nikada se nije mogao suzdržati da ne pomiriši svoje prste kad bi mu se papir razderao. Bili su ljepljivi i smrdljivi. No ipak im je želio osjetiti miris.
Stoga reći za ove ljude da su znatiželjni, ne bi bilo točno. Oni su htjeli osjetiti ozračje. Na tavanskom prozoru primijetiše lica djece Henryja i Oriane Stromgren. Bila su znatiželjna. Henry je odvukao televizijski aparat na tavan i kroz prozor uvlačio antenu. No više ih je zanimalo što se događa dolje na dvorištu. A i psi su lajali cijeloga dana. Promukli su od lajanja.
LillOla Lennartsson došao je u policijskom automobilu. Na sebi je imao plišani radni kombinezon. LillOla, dok je još živio u Bwangenu, bio je švedski prvaku trčanju na duge pruge. Otkada se Birger sjećao da Ola prodaje sve vrste odjeće za slobodne djelatnosti u prirodi u prodavaonici pribora za pecanje, takva se odjeća na njemu činila posve nevjerojatnom. Prodavao je usto i odjeću za igru i papuče od kože sobova i kunića. Kombinezon mu je bio tijesno priljubljen uz mršava stegna i tako otkrivao da je taj nekadašnji prvak u maratonskom trčanju počeo gubiti stražnjicu.
Ake je želio da zajedno s Birgerom ode u Henryjev hambar. LillOla djelovao je nekako uplašeno i drhturavo. Tada je Birgeru postalo jasno da su pogriješili što su prisilili onu ženu u modroj suknji od denima da, zbog identifikacije leševa, pođe s njima do rječice. Bilo je to surovo i učinjeno u brzini. Moglo se s tim i pričekati. Ja sam trebao pripaziti na nju, razmišljao je.
Dok se uspinjao mostićem što je vodio na hambar, hlačnice su kombinezona, široke pri dnu, lepršale oko Olinih gležnjeva. Hodao je visoko podignutih ramena i glavom ispruženom prema naprijed. Bio je
91
u isto takvu položaju dok je promatrao leševe. A ovi su se sada činili nešto starijima. Siviji. Jedan je leš ležao na prenosnim kolicima.
Ola kimne. To je ta djevojka. Bila je u prodavaonici.A onda su mu pokazali leš čovjeka, koji se nalazio na policijskim
nosilima. Ovoga nisam nikada vidio. Je li bila sama u prodavaonici? Da, bila je sama i nije spominjala nikakva momka. Vemdal ga je
zamolio neka pozorno promotri muškarca.Ola je to i učinio nimalo se ne žureći. Birger je gledao u stranu. Na
starom limu za pečenje ležala je u zapečaćenim plastičnim vrećama odjeća i predmeti koje su pronašli u srušenom šatoru. Opazio je biserje od ogrlice kako leži među paperjem. Pronašli su i nit na koju je biserje bilo navođeno i stavili je u istu vrećicu s biserjem. Bila je bijele boje, ali je nekoliko centimetara bilo prekriveno krvlju. Bilo je tu i sitnih predmeta koji i nisu tako potrebni u šatoru: biserje, kopča za kosu, bilješkar sa zodijačkim znakom na koricama: Strijelac.
Sve su te stvari sada bile bez ikakva smisla.A onda nešto zacvili sa stola, slabašno, nalik cijuku ptice, približio se
i opazio malen kavez sa smeđim štakorom u njemu. Osjeti gađenje. Štakor se vrtio po kavezu, a zatim se potpuno smirio gledajući svojim staklastim, crnim očicama.
Ola je završio svoj posao. Bio je sasvim siguran, izjavio je. Djevojku je prepoznao, ali ne i muškarca. Njega nije nikada vidio. Sada je želio otići. No identifikaciju je izvršio dobro. Kad su ponovno došli na mostić, rekao je da je djevojka kod njega kupila neke stvari za pecanje. Uzice i nekoliko manjih leptirića sa skrivenom kukom. I unajmila je njegov šator.
Da, unajmila dodao je. Imala je sa sobom vraški golem šator za kampiranje. Vidio sam ga kad sam s njome otišao do njezina
92
automobila pogledati motke za šator i procijeniti koje su joj veličine konopca potrebne. Takav se šator ne podiže uz rječicu Lobber.
Pa kako to da je baš htjela otići tamo?Ola nije znao. On joj je prodao dozvolu za pecanje i dao joj uobičajenu
kartu. Je li poznavala okolicu? Ne znam. Govorila je samo engleski. Morao je ponovno otići u hambar i pogledati šator kako bi vidio je li
ga doista prepoznaje. To je bar lako. Modre je boje s crnim i bijelim motkama. To je šator
marke Pingvin.No Ake je želio da ga još jednom pogleda. I tako Ola ponovno pođe u
hambar. Na ramenima njegova plišanog kombinezona vidjele su se sive vlasi i prhut. Birger je dobio dojam da su ga izvukli iz postelje ili u najmanju ruku zatekli u vrlo osobnoj situaciji. On ga, naime, nikada prije nije vidio odjevena drukčije negoli u modernu sportsku odjeću.
Kada je vidio šator, odjednom podvikne i ustukne nekoliko koraka. Očito da nije znao da su žrtve, dok su ležale pod šatorom, bile probodene nožem. Okrenuo se kako bi izbjegao pogled na prorezano šatorsko krilo i smeđe mrlje od krvi.
Onda se sruši. Dogodilo se to tako neočekivano da ga uopće nisu uspjeli pridržati. Ostao je ležati na malenoj smeđoj gomili na podu. Kad mu se njegova prema naprijed počešljana, poluduga kosa raščupala, moglo se primijeti da je počeo ćelaviti. Dok su ga iznosili, Birger opazi Stromgrenovu djecu kako se naviruju kroz tavanski prozor.
Morate ih udaljiti dobacio je Stromgrenovima. Tako to ne ide. Djeca će se uplašiti.
Međutim, nisu ga slušali. Kakva je to zbrka ovdje, razmišljao je. A gdje je Barbro? Nikakve greške nije bilo sa srcem LillOle Lennartssona. Obična nesvjestica.
Ipak ću ga dobro pregledati reče Birger.
93
Odvest ćemo ga kući. Pođite s nama. Nije htio. No bilo je teško odbiti. Dok se vozio za policijskim autom prema selu, zamišljao je da to prevoze Barbro i da su je našli iza staje dolje kod rječice. Čista ludost. No srce je uzbunjeno kucalo. I usto neujednačeno.
Kad je uzeo svoju liječničku torbu iz garderobe, vidio je pastrve koje su on i Ake upecali na rječici Svartvass. Možda se nisu pokvarile, razmišljao je. Ako su dobre, pojest ćemo ih večeras. U hladnjaku ima limuna.
Bila je to neka vradžbina. Barbro, on i Tomas trebali su jesti pržene pastrve za ručak. Sve je moralo biti kao i obično, u svakom slučaju. Onda pokuša razmisliti o značenju svega toga. Zašto je krenula na put prije ostalih demonstranata? I zašto se on nije brinuo zbog toga? Čak nije ništa ni pitao.
Unutra kod Lennartssonovih u njemu se probudi isti osjećaj koji je često imao pri posjetu bolesnicima: da pogledom ulazi u nešto suviše osobno, u nešto što ljudi ovdje ne bi trebali pokazati. Često ga je znalo iznenaditi kako se javna pojavnost ljudi mnogo puta loše podudara s onim kako izgleda i kako miriše u njihovu domu. Oni su uredili svoj dom sa stvarima iz robne kuće u gradu i prodavaonice u Bwangenu, pa im dom izgleda kao u reklami. No u svome su stanu imali mnoštvo osebujnosti. Veliku čeličnu blagajnu premda su bili siromašni ko crkveni miševi. Hrpe kutija. Sve pretrpano starim, kod kuće izrađenim pokućstvom. U uskoj i dugačkoj Olinoj spavaćoj sobi nalazila se samo jedna slika za koju je Birger mislio da je kupljena. Slika gole djevojke. Ostale, a bilo ih je mnogo, izrađene su tehnikom vunenih čvorova. Prepoznao ih je, jer ih je vidio i na drugim mjestima. Obično su imale motive iz prirode: jeleni na izvoru, orlovi u letu, planinski krajobrazi sa suncem. Vjerojatno ih je pravio zajedno sa svojom ženom. Mnogo je i muškaraca koji uz otvoreni televizor večerima rade takve stvari.
94
Ništa čudno nije bilo u tim golim curama, jelenima i slapovima. Niti u tome što netko spava sam. No želio je da ne mora stupiti u tu sobu. Sve je tu bilo nekako čupavo i intimno kao u klokanovu tobolcu.
Ta se nesvjestica nije ni na koji način odrazila na rad LillOlina srca. Međutim, doživio je šok, jak, psihički šok.
Legao je u postelju i osjećao studen. Birger je rekao njegovoj supruzi neka mu donese pokrivač i zagrije mu kakvo piće.
Nipošto kavu! Dao je Oli stesolid da ga popije s vodom i ostavio mu još šest tableta
u malenoj bijeloj omotnici. Možete uzeti jednu po potrebi danas i sutra. Ali nikako više od tri
dnevno. Olina je žena stajala pokraj njih i promatrala. Pokazala je znatiželju. Ili kako bi to već trebalo nazvati. Kao da gleda nekakvu prometnu nezgodu. Morao joj je još jednom reći da Oli donese pokrivač. Poslije je u kuhinji zagrijala mlijeko.
Na odlasku Birger ju je zapitao bi li smio ostaviti ribe u njihovu zamrzivaču kako se ne bi pokvarile. Potvrdno mu je kimnula glavom. Do tada nije prozborila ni riječi. Stekao je dojam da mu se neće sjetiti ni izgleda kad jednom ode iz njihove kuće.
Iz auta je uzeo omot s ribama, vratio se i nakanio ga staviti u zamrzivač koji se nalazio u pomoćnoj prostoriji sa strojem za pranje rublja i sličnim strojevima za kućanstvo. Godina je već podosta odmakla pa je zamrzivač bio poluprazan. No omoti i plastične kutije bili su vrlo uredno složeni i lako se moglo ponešto ubaciti između njih. Razne su bobice s lijeve strane. Gljive i ribu s desne, a na dnu su se očito nalazilo vrećice s mesom. Bila su tu i dva nejednaka papirnata omota s natpisom: NEO IŠ ENI TETRIJEBIČ Ć .
Dok je izvlačio kutiju od sladoleda napunjenu barskom kupinom, kako bi je stavio na svoje ribe ne bi li se tako brže smrznule, srušio je nekoliko jednu na drugu naslaganih kutija s bobicama. U zamrzivaču je
95
zaštropotalo pa je žena provirila iz kuhinje. U istom se trenutku pojavi i LillOla.
Koga vraga radite?!Glas mu je bio piskav i oštar. Viknuo je kao kad je vidio šator u
hambaru Stromgrenova imanja. Ubacujem omot s ribama odgovori Birger. Vaša mi je žena
dopustila.Onda se pozdravio s njima i odvezao u autokamp prigledati ženu koja je pronašla ubijene. I dalje ga je pekla savjest zbog nje. Međutim, našao je nije. Kad se vratio, primijetio je da je tamo stigao veliki policijski autobus s radioantenama. Odred za izviđanje naišao je na trag mopeda na stazi što je vodila iz nastambi za stoku u selu. No moped nisu pronašli. A ni Barbro.
Jesi li siguran da se uopće dovezla ovamo? upitao ga je Ake Vemdal. Što je mogao odgovoriti?
***
Johan je nastojao ostati budnim i smisliti nešto što bi rekao ženi
koja je vozila Saab. A ona je pušila i potiho zviždala. Bilo je to pravo ozračje za san. San ga je zahvaćao sve češće i češće, pa se najzad nije probudio sve dok se nisu stali voziti kroz neka sela. Nije se nimalo činilo da je smanjivala brzinu. A kad je napokon naglo zakočila, poletio je prema naprijed ne dospijevši se poduprijeti.
Hopsa! podvikne samo i, dok je još napola bila u automobilu, rekne:
Idem kupiti cigarete i još štogod.Zapazio je da su zastali u nekom selu kod veće prodavaonice
trgovačkoga lanca »S«. No o kojem se selu radilo, to nije znao. Morali su već proći prva dobro poznata mjesta iza granice. Sad bi se već mogao i iskrcati.
96
Najjednostavnije bi bilo naprosto pobjeći. Tako ne bi morao davati nikakva objašnjenja. Istina, nije znao zašto, ali mu se činilo nekako nelagodno naprosto reći kako se dalje ne želi povesti s njome.
Cigarete i još štogod, bila je rekla. Nije spomenula hranu. Ili je ipak namjerila kupiti i nešto za jelo? On nije imao sa sobom novaca. Svake svoje budne minute postajao je gladniji i gladniji.
Ljudi su došli u subotnje kupovanje. Neki je čovjek trpao plastične kutije kroz stražnja vrata svoga Forda. Vratio se po sanduk s pivom koji je ostavio na stubama. Kad ga je utovario, zatvorio je poklopac stražnjih vrata.
Međutim, jedna je torba ostala na zemlji iza automobila. No čovjek se otputio ravno prema prednjem sjedištu i sjeo. Odvezao se. Činilo se da su u torbi ostale plastične kutije s vrhnjem. Slatkim ili kiselim. A i još ponečega.
Uskoro će se vratiti, prođe Johanovom glavom. Osim ako mu nije daleko do kuće. Vratit će se čim primijeti da je zaboravio torbu. A možda netko iziđe iz prodavaonice i primijeti je. Nije se ništa odlučivao, već je jednostavno učinio. Izišao iz Saaba, napravio tri, četiri koraka i odnio torbu. Bila je baš teška. Obgrlio ju je i ponio je na trbuhu tako da je, dok bude prelazio preko ceste, nitko iz prodavaonice ne može primijetiti. Otputio se po uskom automobilskom putu ravno u šumu. Iza sebe začuo je kako kreće neki auto. Ukočio se i pokušao čuti ne dolazi li netko za njim tko ga je mogao vidjeti iz prodavaonice. Zamalo je put zavio i sad je znao da ga se više iz prodavaonice ne može opaziti. Zgurio se ispod nekog srušenog branika, a onda je sa svojim plijenom otrčao ravno u šumu. Stabla smreka zatvorila su se za njim.
Bila je to strma i mračna šuma s tetrijebovima, mučaljiva na toj vrelini. Leđima oslonjen o smreku sjeo je na mahovinu i stao otvarati paket s hranom. Poriluk, dvanaest paketića kvasca s norveškim natpisom Gjcer (kvasac). Čovjek je očito namjeravao praviti smjesu za pivo pravljeno kod kuće. A ono što je izvana nalikovalo polalitrenim
97
kutijama vrhnja bile su zapravo obične kutije s otrovom za štakore. Limena posuda za pečenje kolača. Sol. Pecivni prašak. Kutija praška za rublje.
Od svega toga samo se taj poriluk mogao jesti. Sam je vrag napunio tu torbu. Dok se još uspinjao, u mislima je pržio riblje pogačice, smrznute u vakumiranom omotu. Uz njih mnogo vrhnja. Pa zar nije danas Ivanje! Zatim table čokolade. Palačinke i sir. No ništa od svega. Nije se mogao odlučiti za poriluk. Ukrasti tu torbu bilo je potpuno besmisleno. A usto je ostao bez svoje jegulje. Vjedro je ostalo u autu, a ona je žena morala već odavna otići.
Tek se sada počeo stidjeti. A, kako da sada opet ostavi tu torbu pred prodavaonicom. Sakrio ju je iza stabla. Kad se vratio na put, požalio je što je to učinio. Vratio se i uzeo otrov za štakore. Gurnuo ga je u kutiju na braniku u koju se stavljala pristojba za korištenje šumskoga puta. Sada barem neće u glodavaca doći do krvarenja u želucu.
Barem ne zbog tih paketa.No prije negoli je stupio na put, odlučio je još malo ostati u šumi i
razmisliti u kojem bi se sada smjeru trebao uputiti autostopom. Međutim, bio je gladan, i to lako gladan da nije mogao pravo razmišljati. Morao je samo hodati. Hodati i hodati dok mu ne prestane kruliti u želucu.
Međutim, Saab je i dalje stajao na svom mjestu. Najprije je pomislio kako se radi o nekom drugom autu, nekom sličnom. No u njemu je sjedila ona ista žena. Žena u modroj majici s bijelim obrubom. Malko se uplašio. Bilo je to, naravno, glupo. I ponešto čudnovato što je ostala sjediti u autu kao da joj je cijelo vrijeme bilo jasno da će se on vratiti. Jela je bananu.
Još ste ovdje? Naravno.Na sjedalu do nje nalazio se paket cigareta Marlboro i najveća tabla
čokolade Freia Firktever.
98
Nisam vjerovala da ćeš otići bez svoje jegulje reče mu. Znači da je podigla poklopac i zavirila u vjedro.
Smiješno, ali lice mu je pocrvenjelo. Osjetio je kako mu se s vrata prelijeva vruć val. Ušao je u auto i ona pokrene motor. Kad je čokoladu htio staviti ispod stakla vjetrobrana, ona mu reče:
Otvori je! Ponudi se, izvoli! On je jeo, a ona se stala smijati.
***
Vemdal mu je prišao s ispruženim dlanom. Na rukama je imao
tanke gumene rukavice. U ruci je držao papir. Nalikovao je izgužvanom dijelu papirnate vrećice. Na njemu se nalazila slika glave Indijanca okićena svečanim perjem i uz nju tiskanim velikim slovima ispisano HOTA. Točno na mjestu gdje je papir bio razderan vidjela se Indijančeva prema gore podignuta smeđa ruka.
Znaš li što je to?Birger zatrese glavom. Ake Vemdal položi papir na blok papira za
pisanje i izvuče neki drugi papir svijen kao smotuljak za prašak. Onda ga stane oprezno otvarati tupom pincetom da bi ga najzad raširio. Sadržaj se sastojao od nekoliko zrnaca bijeloga praška.
To nije nikakav lijek koji poznaješ? Ne. Jeste li našli kakav injektor? Ne, nismo.Onda Birger pogleda na blok papira za pisanje koji se nalazio ispod
oštećene vrećice.Antaris Balte na motociklu za motokros. Uzgajivač sobova, i Barbro
Lund sa sinom. Pa to je ona!Vemdal nije ništa shvaćao. To je Barbro. I moj sin.
99
On pokaže prstom. Pa kakve su to, dovraga, bilješke? To su oni koji su otišli odavde jutros. Otišli iz ovog područja
odgovori mu Vemdal. Pa to je Barbro. Ona se zove Lunci, odnosno tako se zvala.
Djevojačko prezime. A zašto je navela svoje djevojačko prezime? Čini to kad potpisuje svoje slike. Preslušana je i onda se odvezla odavde oko desete ure reče mu
Vemdal. Automobil joj je stajao gore kod Bjornstubackena. Može li se voziti onuda’? Doduše to je put samo za traktore. No očito je da se može. Pa to je bila Barbro, za ime Božje.Kad ga je šok olakšanja prošao, misli su mu se usmjerile na sina.
Kako ga je navela da pođe s njom? Pa on nije htio poći ni na pecanje. Naprosto je nevjerojatno da bi on htio poći demonstrirati protiv iskopavanja uranija. No bio je s njom. Barbro Lund sa sinom nalazila se na popisu.
Vrati se kući samo mu je rekla kad je telefonirao kući iz Stromgrenove kuhinje. I ništa više.
Čim je na popisu vidio njezino ime, javili su mu se problemi sa želucem. Tjeralo ga na veliku nuždu, no nije htio zamoliti da ode na zahod kod Oriane i Henryja. Međutim, dok se vraćao prema selu, crijeva su se počela buniti. Morao je zastati i naći mjesto iza jedne od raštrkanih breza. Nije mogao dalje. Jedan je policijski automobil prolazio mirno i usporio. Dok se odterećivao, Birger im je pokušao domahnuti.
Nikada prije nije tako nešto doživio. A događa se kad je čovjek u veliku strahu. U rovovima. Kad budete napadnuti. No, nijednoj od žrtava tamo u šatoru to se nije dogodilo. A sad, evo, njemu, i to poslije. Poslije preživljenoga straha.
100
Malo podalje u selu kuljao je iz dimnjaka gust, crnosivi dim. Sporo se raspršivao na pozadini sjajnoga neba. Dok je tako čučao, promatrao je taj dim. Bilo ga je tako pritislo da je zaboravio ponijeti papira iz auta. Upotrijebio je pregršt brezina lišća. Poslije je osjetio nelagodu. Morao se oprati pa je otišao do Westlundovih. Elna mu je ponudila kavu, ali ju je morao odbiti jer je i dalje osjećao mučninu u želucu. Assar ga je otpratio do stuba. Birger je primijetio da je Elna objesila rublje na sušenje premda je bilo Ivanje. Modrosive duge gaće i cvjetićima išarane navlake za poplune. Birger je odrastao u radničkoj sredini u okolici Gavlea i za njegova djetinjstva nitko ne bi nedjeljom prao rublje. Za vrijeme službe Božje nitko ne bi čak ni uređivao pošljunčani puteljak pred kućom.
Je li se Vidart vratio? upitao je.Njegov auto Duett stajao je u svojoj hrđavoj veličanstvenosti dolje
pokraj puta, malko poviše na usponu. Još je u bolnici. Duett je vraćen na ovo mjesto negdje tijekom noći.Birger zaključi kako je to dobro. Brandbergovi žele zataškati stvar rekne. Nadaju se da policija sad ima ozbiljnije stvari na pameti. Kad je
zakoračio u auto, osjeti miris spaljene gume. No uz taj miris i još neki, što je izazivalo mučninu. Sivocrni dim
treperio je na vrućini iznad kuće. U Bwangenu je imao susjeda koji je u Valpurginoj noći na krijesu spaljivao otpatke poslije klanja stoke i stare gume. Bilo je to nekako u tom duhu. U prvi je trenutak pomislio da taj dim izlazi iz dimnjaka kod Brandbergovih, ali onda opazi da se to nešto pali kod Lenartssonovih. Sjetio se svoga omota s ribama.
Kad je zakucao na vrata sa stražnje strane kuće, nitko mu ne otvori. Zalupao je na vrata, a onda ih napokon gurne i podvikne prema unutra. Muk. Osjeti neki val nemira ili možda nelagode, ali uđe i otvori vrata LillOline spavaće sobe. LillOla je ležao poleđuške i spavao, a u sobi se osjećala teška, gotovo nepodnosiva vrelina. Preko njega bila je prebacila karirani prekrivač iz automobila. Na noćnom ormariću stajala je
101
poluprazna čaša mlijeka. Omotnica sa stesolidom bila je zgužvana. Progutao je, znači, svih šest tableta.
Birger otvori prozor. Sunce je udaralo s prednje strane kuće, pa je vani bilo gotovo toplije negoli unutra.
Smrad paljevine što se prostirao zrakom proširio se čak do obronka iza Westlundovih. Opipao je LillOlino bilo. Otkucavalo je redovito i mirno. Spavao je i spavat će još dugo, a poslije će ga, vjerojatno, boljeti glava. Njegova koža sa širokim porama bila je sivoblijeda i vlažna. Znoj mu se cijedio s vrata i po čelu. Prije nego je otišao, Birger mu je uklonio prekrivač.
Pošao je uzeti svoj paket s ribama iz zamrzivača, no morao je neko vrijeme tražiti dok ga nije našao. Naslagane su se kutije, naime, izmiješale. Plastične vrećice s okruglicama od mesa i plastične kutije s povrćem našle su se među mesom. Takav nered ja ipak nisam ostavio za sobom, pomislio je. Bit će da je LillOla tu kopao. Pa valjda nije pomislio da sam mu nešto ukrao? Nije valjda pošašavio?
Tada začuje nekakav zvuk iz podruma. Zvuk cijevi centralnoga grijanja posvuda se razlijegao. Morao je zaobići kuću kako bi našao podrumska vrata. Kad ih je otvorio, zapljusne ga smrdljiv dim. A kad se dim malo prorijedio, primijetio je gospođu Lennartsson kako ruje po peći. Čestice čađi i perja kovitlale su se zrakom miješajući se s dimom. Stajala je tamo pognutih leđa i žaračem na dugome dršku čeprkala po dnu peći.
Mogu li vam pomoći? upita je.Uplašio ju je. Okrenula se držeći žarač u ruci. I sama je izgledala
prodimljenom i sivogaravom. Vidjelo se da je bila srdita kad ga je opazila. Ili možda uplašena.
Zagrijavam vodu proštekta ona. Očito, trebao bih vam pomoći, zar ne? Dim vam se vraća iz
dimnjaka. Vjerojatno ste zaboravili otvoriti odušak.
102
Nije mu odgovorila ništa, već je zatvorila vrata na peći. Sad zapazio da je u peć gurala kutije od punjenoga kartona. Bila ih je razrezala u velike ploče. Po podu je posvuda bilo, izgaženog u čađi, bijelog i svjetlosmeđeg ptičjeg paperja.
Sad je već sve gotovo. Ola se osjeća dobro. Možete se odvesti. Popio je sve tablete koje sam mu dao. To nije smio. Otrla je svoje
začađene ruke o kutu koju je odijevala pri čišćenju i, dok je išla prema izlazu, gotovo ga je tjerala ispred sebe. Je li to opasno?
Nije. Nije ih dobio toliko da bi postalo opasno. Pružila je glavu prema naprijed i polagano se vukla prema stubama. Kad je stigla gore, zalupila je vratima tako da su se sva stakla potresla. Bilo joj je dosta. A i meni, pomislio je on.
U odjeljku za rukavice u automobilu našao je vrećicu čokoladnih bombona i dok se vozio, sve ih je pojeo. Rekao je samome sebi kako će biti najbolje ako ih sve pojede, pa će tako moći baciti vrećicu. Nije želio daje Barbro nađe. Naime, gadno se udebljao. A kad ih je sve pojeo, primijetio je kako mu za vrijeme vožnje glava sve više i više klizi prema upravljaču. Oči su mu se sklapale i nailazile su mu besmislene slike. Vidio je kako raspadnuto riblje meso plovi po mutnoj vodi. U Laxkrokenu se morao zaustaviti. Telefonirao je kući iz kioska pokraj prodavaonice. Na drugom kraju žice bio je Tomas.
Moram malo odspavati rekao mu je Birger. Zato ću negdje parkirati. Kako je mama?
Dobro. Što misliš pod time? Pa mislio sam da ti je možda bilo gadno tamo gore. A gdje to? Pa tamo gdje se sve to dogodilo. Pa vi ste bili u blizini. U slušalici
nasta tišina. Ne razumijem rekne Tomas na kraju. Nisam ja bio tamo. Ja sam
noćas bio kod kuće.
103
Prešlo je šest sati kada je Birger stigao kući. Spavao je neudobno i sad ga je sve boljelo od toga što je ležao na položenom sjedalu glavom oslonjen na naslon za glavu. Prije negoli se uvezao u dvorište, zaustavio se i promatrao drvene rezbarije iznad verande i na balkonu.
Iza kuće nalazio se brežuljak s uvelim jasikama. Prije deset godina taj je prostor bio more divljih krasuljica i šumskih iglica s pozadinom šumovitoga obronka. U to su more cvijeća napola utonule olupine automobila zajedno s odbačenim staklom, starim cipelama i istrulom drvenom građom. Razrovano se tlo pretvorilo u baruštinu. Luđak od kojega su to tlo prekupili zaradio je na snovima koji se nikada nisu ostvarili. No nađeni su grmovi crnoga ribiza, dvadeset i jedan. Usred svega tog smeća i otpadaka siromašno je tlo bilo darežljivo.
A čim je uvezao auto u dvorište, ponovno se zaustavio na trenutak i promatrao drvene rezbarije na balkonu.
Spustio je pogled prema fino obrađenim, još neostruganim pojedinostima oko verande, prateći ih do jednog prozora. Prekasno je otkrio Barbroino lice iza stakla. Kad je podigao ruku, lica je nestalo.
Netom je ušao, ona je već bila na stubama što su vodile u gornje sobe. Njegov pozdrav nije joj dostigao korake. Osjetio je neugodu zbog toga što nije odmah otkrio njezino lice.
Promatrao sam bijeli premaz govorio je. Na balkonu je još sasvim dobar.Nije čuo što mu je odgovorila. Lagani su se koraci nastavljali uspinjati.
Obojit ću verandu sljedećeg blagdana. Uzet ću tjedan dana od godišnjeg odmora.
Nestala je u spavaćoj sobi. Opet se nešto promijenilo. Osjećao je te gotovo neprimjetljive promjene u ponašanju. U početku možda nije na njih svraćao dovoljno pozornosti. Ili se nije dovoljno plašio. No sjećao se kada se počela vozati putovima.
***
104
Bilo je to prije dvije i pol godine. Uzela je saonice na odguravanje i
krenula u šumu umjesto da se drži svoga vezenja. Bješe to poslije susreta sa susjedom i njegovim bratom u šumi. KarlAke i njegov brat označavali su stabla na granici sa susjednim zemljištem. Oni su, naime, prodali svoj komad zemlje tvornici celuloze.
Barbro je otišla na saonicama u sumračje poslije objeda i vratila se kad je ostao još samo tračak rumenila na večernjem nebu. Poslije je znala odlaziti i po mraku. Birger je pregledao saonice i pričvrstio na njih reflektirajuća stakla kako bi barem bila vidljiva.
Tuga raste kao zametak govorila je. Što će od njega nastati?Smatrao je da je upotrijebila prejake riječi. U svakom slučaju za neki
komad šumskoga zemljišta. Možda čak i za pobačaj u devetom tjednu. Umjesto toga bilo bi joj bolje da i dalje izrađuje tapiserije. No niti su visjele s tkanja.
Promatrajući sve te raznobojne vunene niti što su visjele s tapiserije, moglo se učiniti da na njoj marljivo radi. No, sve je bilo mrtvo. Iz dana u dan iste niti što vise na isti način.
Krajem veljače propisao joj je lijek anafranil. Nije joj odgovarao i osjećala se loše od njega pa ga je uskoro i prestala uzimati. No prestala je vožnja saonicama.
Sve će posjeći rekla je. Uništit će nam našu šumu. Pa ona nije naša, ti to dobro znaš. KarlAke u svoje slobodno vrijeme odlazi u grad na ples kod Winna
ili pak leti svojim hidroavionom. Britt nije nikada stupila nogom u šumu tamo gore. Astrid zacijelo nije bila u njoj dvadeset, dvadeset i pet godina. Prije je ipak znala dolaziti u nju i brati bobice. No KarlAke i Britt priključuju kampkućicu na svoj auto i odlaze u Norvešku da bi tamo brali bobice. I to mnogo. Naša domaća šuma služi jedino za sječu.
105
A sve samo zato kako bismo mogli dobivati sve više reklama, koje onda bacamo u smeće. I da KarlAke može kupiti još veći Mercedes.
Betonska jama za skupljanje otpadnih voda s gnojišta. O tome se radi. On želi stvoriti sustav s tekućim gnojem. A ovo zemljište gore već je zrelo za sječu.
Pa i prije su prorjeđivali šumu. Siječe se samo ono što je dospjelo za sječu.
Više se to ne dopušta. Sada postoji plan sječe koji je napravila Uprava šuma i mora se raditi u skladu s njime. Birger je smatrao da bi trebali početi razgovarati o šumarstvu uopće. Ali na osnovi činjenica. “Ni njemu se nije sviđala politika sječe šuma. No barem se o tome može raspravljati. Barbro je sjedila s glavom otkrenutom od njega.
Tuga raste... rekla je. Ne znam što učiniti s njome u sebi. Osjećam ogorčenje i mržnju. Možda je to i dobro. A možda i nije. No mržnja znade dati snagu.
Sve su to koještarije reče on kroz smijeh, istodobno osjetivši kako je to bilo grubo izrečeno. Opazio je to i na njezinu licu. Svakako da je on to izrekao u šali. Pa i prije su se znali međusobno šaliti.
Gore u Alvedu bili su se spremni smrznuti zbog svoje rijeke. Policija im je srušila šatore. A sad će im tvornica celuloze oduzeti šumu, a KarlAke će dobiti veći automobil.
Ali ti ne možeš govoriti o toj šumi kao svojoj odvratio joj je dobroćudno, i to tako da je morala shvatiti kako joj dijelom daje za pravo.
Pa ona je znala gdje su lisičje jame i, osluškujući im korake, gdje se ženka soba obično zaustavlja sa svojom mladunčadi. Vodila ga je sa sobom kad bi sazrijevale maline i dovela ravno do njihova grmlja dolje uz obalu. Navela ga da pije vodu iz potoka koji je tekao prema sjeveru. Izvela ga u šumu jedne hladne srpanjske noći za koju mu je kazala da je to noć Pre svetoga Trojstva. Nad močvarastim dijelom uz obalu povijala su se vela izmaglice.
106
Trebao bi to istkati na tapiseriji predložila mu je. Istkati i mišje rupe i lisičje jame i smještaje grmova maline. Bilo bi to nešto predivno.
Nikakve koristi od toga. Slike neće pomoći da drugi ne posijeku šume. Kamen na kojem obično sjedim dok promatram jezero prekrila je mahovina. Barem zasad dok je još ima. A uskoro je više biti neće osušit će se i nestati. I jasike će nestati jer tvornici celuloze one ne trebaju. Srušit će ih i pustiti neka istrunu na tlu. Oborit će stabla preko potoka. I zaprljati ga motornim uljem.
A poslije se to i dogodilo. Jasike su nestale. Nekoliko ih je ipak ostalo njišući se ponad iskrčene šume iza kuće. Međutim, jesenje će ih oluje, jasno, odnijeti. Jednu po jednu. A to nije ni najmanje lijepo. Strašna je muka što protiv toga ništa ne mogu učiniti. Tko bi pomislio sjeći šumu iza stambenih zgrada. Barbro i on kupili su tu staru kuću premda se između njih i šume nalazio još jedan vlasnik. KarlAke i Britt izgradili su ovdje svoju kuću prije petnaest godina.
Prema ljetu prije dvije godine Barbro je ušutjela. Bilo je to znatno prije negoli su došli sa strojevima. Kad je dolazio kući, ona se bavila svojim poslovima. Pripremanje hrane, pranje posuđa. Ponešto čišćenja koje nije stigla obaviti tijekom dana. On, međutim, nije znao čime se ona zanimala po cijele dane. Nije bila previše pričljiva, a ponekad bješe čak i kisela raspoloženja. No znalo se dogoditi da bi mu natočila vina. Ona sama nije mnogo pila. I to nikada. No tada bi sjela nasuprot njemu i uz čašu vina pričala. Pratila ga u vinu, ali ne i pogledom.
Uskoro dolazi čas rekla je.U takvu je trenutku on uvijek znao kamo ona to smjera, ali bi ipak
malko zaobišao problem. Čas? A za što to? Počeli su krčiti šumu za vozila. Pa to može potrajati godinama. Za tvornicu celuloze taj komadićak
nema nikakva značenja. Pričekat će i prihvatiti se toga uz neki drugi zahvat. A to može trajati i trajati.
107
Možeš li zamisliti da će uništiti johe govorila je. Johe, pa breze i sve one velike smreke i borove tamo na vrhu. Pa onda oskoruše kod pješčare, vrijesak, gnuove brusnica, borovnica, svu onu paprat, kiselu djetelinu, trojičnik, veliku, nevjerojatno lelujavu ljubičastu šumu geranija, preslice i one smežurane gljive ljuskavice. Sve će se to osušiti. Spaliti. Deset sam godina živjela s njima. I sad će tome doći kraj.
Pa obično si govorila kako, živeći u jednoj od zapadnih zemalja znaš na čemu si ustvrdi on.
Znaš, možda mi više nije stalo do toga.Najgore u svemu tome bješe što on nikada nije bio načistu je li to kod
nje samo prenemaganje ili istinska bol. Nije se uspijevao odrediti prema tome. Prije, kad bi rekla da je to
boli, još joj je vjerovao. I sada je doista boli. Međutim, je li ta bol uistinu takva kakvom je ona prikazuje?
Ti ljudi imaju zakone na svojoj strani. Budu čak i nagrađivani za takva svoja djela. Veliki Mercedes, vila, hidroavion. Ona mu je ponovno natočila vina, a njega je uhvatila pospanost. Razljutilo ju je kad je primijetila da mu se očni kapci sklapaju. Pokušavao bi se trgnuti.
Sjećaš li se kako je sve to izgledalo kad smo došli ovamo? pitala ga je. Sjećaš li se prvih crvenih ribiza što smo ih jeli među svim onim smećem? Možeš li se prisjetiti kako je zemljište bilo razrovano? Prekopano. Gledala je nekamo postrance, mimo njega, otprilike ukoso od njegova uha. I on sam se mogao rasrditi.
No sada su rane zacijelile odgovorio joj je. Smilje i češljika su se vratili. Rekla si to i sama prije nekoliko dana. Trava i drveće ponovno rastu. Ozdravljaju. Dogodit će se to i s krčevinom. Za nekoliko godina. A onda će se i opet zazelenjeti.
Ja se samo sjećam kako je sve to izgledalo kad smo stigli ovamo. Astrid se pitala zašto smo, zaboga, ovamo došli. Kako takvo mjesto može odgovarati ljudima kao što smo mi, govorila je. I ona i Karin Arvidsson telefonirale su nam i pitale nas mogu li doći skupljati ribize.
108
Helgina ostarjela majka jednoga je jutra osvanula na ulaznim stubama s dva vjedra. »To je previše za vas«, rekla je. I svima smo dopustili da beru. Bili smo opijeni tlom koje je samo davalo i davalo. Htjeli smo im postati jednaki. No meni nije preostalo da naberem više od tri litre ribiza da ga stavim u zamrzivač, jer su one obrale sve grmove, svih dvadeset i jedan. Ništa na njima nisu ostavile. Poslije toga više nije bilo ni glasa od njih, no Norras je gotovo razbio leđa Bonnie s nekakvim štapom. A Wedin nam je pucao na mačke. Gađao ih je sustavno, jednu po jednu. Nitko od njih nije nam ni riječ rekao kad smo zaliječili rane na ovom zemljištu. Najvjerojatnije nisu ni primijetili. No kad bih imala kričave petunije ili smrdljive kadife u plastičnim loncima za cvijeće, ili kolica na kotačiće obojene u ljubičasto i ružičasto i obavijene dragoljubom, eh, onda bi one to odmah primijetile i pohvalile me.
Bilo je u njoj i mržnje i prezira, a ne samo boli. Pekla sam kolače za njihove večernje skupove župljana, održavala
tečajeve engleskog i davala knjige za božićne darove. Čuješ li to? Knjige! Međutim, jasno, prijavio si Norrasa kad je svoje ovce ostavio bez vode, i to zbog surovosti prema životinjama. Muka me hvatala dok sam išla putem riskirajući da sretnem tog mučitelja životinja i ubojicu mačaka. A poslije pobačaja plašila sam se sresti uopće bilo koga. Prije sam mislila da nosim život u sebi. No, oni su ga izvukli iz mene. Baš kao i one ribize.
Oni? Naravno, do pobačaja je došlo dok sam brala brusnice ispod
visokonaponskoga voda. To što govoriš nije razumno, Barbro. Ona ga, međutim, nije slušala. Poslije pobačaja ne usuđujem se izići na put kako ne bih koga srela.
No zato imam šumu. A uskoro je neću imati. Ona pripada njima, kao što si rekao. Šuma je KarlAkeova. Ona ružičastoljubičasta izmaglica ispod drveća u onom gustišu joha naziva se Geranium silvaticum.
109
Ispila je svoju čašu vina u nekoliko gutljaja, a on pomislio: što ako se oda piću?
Geranija. Ona ima svoju sliku utisnutu u stanici. No ljudi ne nose svoju sliku u sebi.
Pa genetski, mislim da imamo... Ona ga i dalje nije slušala. Ljudsko biće može poslati bilo što. Može izrasti oštećeno.
No slika geranije nalazi se u cvijetu samom, sićušna jasna slika. Cvijet se ne pojavljuje izvan nje. Može biti hibrid, mijenjati boju: iz tamno ljubičaste u bijeloružičastu ili sasvim bijelu. Može po sebi imati višebojne pruge ili biti jednobojna. Ali ona ne izlazi izvan svoje slike koja joj je ucrtana duboko u najunutrašnjijoj jezgri njezine stanico.
To i jest jedna slika primijeti on. Zato bi najbolje bilo da je izvezeš umjesto da pričaš o njoj. Od pričanja ništa.
Mislio je to sasvim ozbiljno. Bilo je neke greške u takvu načinu govorenja. Bez obzira na sadržaj. Duga razdoblja šutnje zamjenjuju se trenucima brbljanja. Govor. Ovako ne govori nijedno zdravo ljudsko biće.
Danima prebire po mislima i onda izmisli ovo što je rekla. No ona i dalje priča. Ne veze. Ne crta nikakve slike, ne pravi uzorke. Priča. To je gdje kad i lijepo, ali nije istinski zdravo.
Ne! Ne mogu vesti. Ti bi htio da šumu zamijenim slikom. Onda će ih ljudi iz županije dati izvjesiti po bolnicama. Međutim, ja želim šumu. Bolesnici žele šumu. Oni žele živjeti.
U ožujku je jedan od zelenih, takozvanih »spasilaca rijeka«, stigao iz Stockholma u mjesnu župnu dvoranu kako bi tamo održao predavanje. Birger nije dospio na predavanje prije završetka jer je morao obići jednog bolesnika.
Neke su žene već prale posuđe. U velikoj su dvorani sva svjetla bila pogašena osim onoga za govornicom. U polumraku ispod pozornice, za stolom od masonita s kojega su žene već bile skinule papirnati stolnjak, sjedila je Barbro sa »spasiocem rijeka«. Glave su im bile usko
110
priljubljene i ono malo žućkaste svjetlosti s govornice padalo je na njihove pojave. »Spasilac rijeka« imao je zagasitoplavu boju kose koja mu se spuštala duboko preko ramena. Posrijedi odvojenu stazom. Nosio je kariranu stolarsku košulju i laponske cipele. Kad je Birger ušao i primijetio ih, sve su žene, koje su još ostale i prale posuđe, zastale na otvorenim vratima i stale se navirivati u dvoranu.
***
Je li to on? upitao ju je. Spasilac rijeka. Onaj s Isusovom
kosom? Da, bio je No zašto si, zaboga, rekla da je to tvoj sin? Bila je to samo šala.Stajala je u spavaćoj sobi i stavljala smotane čarape i debele čarape u
kutiju. Nije znao pakira li se ili pravi nekakvo spremanje u ladici komode. Nastavila je s ladicom u kojoj je držala majice i veste. Kad se uputila po novu kutiju u garderobu, on pođe za njom. Znao je da bi joj trebao nešto reći što bi prekinulo njezino pakiranje.
No ako je samo pospremala, bilo bi nepotrebno pa možda i opasno bilo što izgovoriti.
Da otvorimo bocu vina? rekne tada. Mislim da imam bocu mozela u hladnjaku.
Hvala, ne. Sad je zapravo shvatio: vrijeme terapeutskog ispijanja vina je prošlo.
Morala bi telefonirati Vemdalu reče joj Birger. Ih, pa mi nikada nismo bili bliski. Gdje si bila noćas? Gore na Stjarnbergu. Nisam ništa vidjela.
111
Ipak moraš telefonirati. A zašto? Oni ga traže. Ona frkne nosom. To se baš i nije moglo nazvati
smijehom. Neka to oni sami objasne odgovorila je.
***
Ispričao joj je kako je došao do jegulje. No, prije negoli je sve to
ispripovjedio, pozvala ga je na objed u gostionicu u Steinmou. Žena je malko jela i pila žućkasto vino. No prije svega ga je promatrala. I pokazivala zanimanje.
Jeo je pastrvu sa sosom od vrhnja i smrčaka, a usto kuhane krumpire, velike i žute, prave povijene orlovske kljunove. Kad joj je vlasnica bila donijela jelovnik u plastičnim koricama, žena je samo odmahnula rukom i rekla:
Pastrvu dobacila joj je. I vino.U automobilu nisu izmijenili mnogo riječi. Stidio se svojih traperica,
zaprljanih glinom u bunaru, ali i košulje, koju je bio sušio na peći u kolibi. Na toj se vrućini osjećao miris ribe.
To je jegulja objasnio je i onda se osjetio primoranim da joj sve ispriča. U svakoj svojoj drugoj rečenici zvala ga je Johan. Morao joj je reći kako se zove dok su još bili u autu. Iako mu je bilo strašno neprilično, ipak se usudio pitati:
A kako se vi zovete? Ylajali odvrati ona. Ylajali Happolati.Sjedio je pokraj prozora kroz koji ga je sunce grijalo, pa mu je bilo
vruće, a i hrana ga je omamila. Kroz otvoreni prozor dolazio je miris trave i stajskoga gnoja, a tamo ispod staja vidjela se rijeka, troma traka
112
bezbojne i svjetlucave vode. Natočila mu je vina u čašu, no on je radije zamolio mlijeka jer je zapravo još bio gladan. Ona je to očito shvatila pa je dozvala djevojku koja je onda donijela mlijeka u vrču od brušena stakla. Dobio je i puding s barskim kupinama i gustim, žutim vrhnjem. Žena nije uzela desert.
Kad su bili gotovi s jelom, on je morao na zahod, zbog čega se također stidio. No kao izliku rekao je da mora promijeniti vodu u vjedru s jeguljom. U autu je odmah zaspao, a kad se probudio, i sam je osjetio kako mu košulja zaudara. Svukao ju je sa sebe. Bilo je malo čudno što je ostao sjediti s ogoljelim gornjim dijelom tijela, ali po toj vrućini nije htio navlačiti vunenu majicu.
Vozili su se prema zapadu, što je značilo da žena putuje prema obali. Kad se sasvim razbudio, mislio je da nešto mora reći, ali mu ništa nije padalo na pamet osim daje upita je li Happolati finsko ime. »Nije«, odgovorila mu je, očito se zabavljajući na njegov račun.
Činilo mi se da govorite s finskim naglaskom. Ona prasne u smijeh. Nikada to ne reci nekom finskom Šveđaninu! Ja se ne zovem
Happolati. Rekla sam to tek tako dok sam te gledala kako si gladan. Johan nije ništa shvaćao.
A zar vam nije drugo ime, ono Ylja... Zovi me Ylja. To će biti dobro.Dobro? Ne treba je zvati nikakvim drugim imenom. A sama mu se
cijelo vrijeme obraćala njegovim imenom. »Je li ti vruće, Johane?« Zapravo je u tome bilo nekakvog podilaženja.
Naručiti nešto izvan jelovnika, pa onda vino i zatim dva deserta i uza sve to pojesti tek malo pastrve, sve je to nalikovalo višem sloju. Spusti ležaj ako hoćeš, Johane. Jesi li dobro spavao, Johane?«
Izišli su iz auta na jednoj visoravni i onda se spustili kroz močvarno tlo da bi došli do rijeke koja je tekla niz padine. Bilo je kakvih sto ili dvjesta metara do vode. Maleni brzaci na okolitim stjenovitim strminama s druge strane činili su se, ovako iz udaljenosti, kao da
113
miruju. Bijeli oblaci, zakočeno prštanje vode iz pjene zelenila po stranama brda.
Cipele je zamijenila čizmama i tako stajala na krajnjem rubu stijene prekrivene crnom borušnicom. Nije znao bi li se i sam usudio stati na takvu mjestu s nekim iza sebe. Možda, kad bi to bila Gudrun. No ova jo žena stajala tamo u svojim trapericama i lijepoj, ali već otrcanoj majici i naginjala se preko ruba gledajući u dubinu u koju se rušila voda, pri čemu nisu čuli ni najmanjeg zvuka.
Navukao je svoju vunenu majicu jer je s planinskih vriština puhao hladan vjetar. Kad su se vratili u auto, on ponovno skine majicu, a ona ga nekoliko puta pogleda.
Stara je, prođe mu glavom. Svijetla joj je kosa bila gruba. Gore u planini pričvrstila ju je gumicom na zatiljku. Tako se stvorio kratak konjski rep. Nos joj je bio ravan, a brada pravilno odsječena. Usnice blijede, bez šminke. Obrve i oči namazane. Osjetio se čudno kad bi pogledala na njegov ogoljeli gornji dio tijela.
Hoćeš li da ti dam košulju? upitala ga je.Nije znao što da joj odgovori. U nekakvoj njezinoj košulji neće biti
mjesta ni za njegova ramena ni za vrat. Nije rekla više ništa pa on ponovno zaspi.
Kad su se spustili do visine rijeke, a put počeo zavijati prema sjeveru, zaustaviše se i opet kod jedne veće prodavaonice. Bila je zatvorena, ali joj ipak uspije dozvati nekog momka iz dvorišta da joj otvori benzinsku crpku. Kad je natočila benzin, pođe s njim u prodavaonicu. Vratila se noseći mušku košulju, četkicu za zube, sapun i frotirni ručnik sa slikom Betty Boop na njemu.
Ja nemam novaca reče joj Johan, i ona primijeti srdžbu na njegovu licu. No ipak je otišao do rijeke i tamo se oprao. Košulja je bila smeđe boje s bijelim kockama, izrađena od običnog flanela. Osjećao se udobno u njoj. A pogodila mu je i broj. Prekontrolira je li jegulja još živa, a onda ponovno izmijeni vodu u vjedru.
114
Sad je shvatio da se nalazi u bijegu, no nije znao kamo putuju. Činilo se da ova žena može bez nelagode šutjeti bilo kako dugo.
Napravio si neku psinu nato će iznenada ona. Dotada je on više desetaka kilometara napola spavao. Psina je svakako bila smiješna riječ. No to znači da mu nije vjerovala. Pričao joj je o bunaru.
Nisi želio da te vide dok smo se vozili pokraj sela nastavi ona. A sada se već osjećaš sigurnijim.
Ništa nije odgovorio. Ako želiš razmisliti o svemu, možeš neko vrijeme ostati kod nas
predloži mu ona.Što joj to znači »kod nas«? Zar ima muža? Vozili su se sve do večeri.
Tek se tada usudi zapitati: Imate li negdje gore možda kuću za odmor? Ne ja, nego moji rođaci. Vozila je brzo i oštro preko svih tih dugih
brda koja su vodila u planine. Pogledavao je na ploču s instrumentima kako bi vidio neće li motor zakuhati. Bilo je sasvim sigurno da ona na to nije pomišljala. No temperatura na Saabu bila je u granicama normale. Bio je to sasvim nov auto, ali su sjedala ipak već bila malo otrcana. Sve što je imala na sebi i što je razbacano ležalo na stražnjim sjedalima djelovalo je kao stvari kupljene po nepotrebno visokim cijenama. Imala je cipele straga s remenčićem i s kožnatim visokim potpeticama malko ostruganim pri vrhu. Gudrun nikada ne bi nosila takve cipele dok bi vozila auto. Ne bi ni pušila. Znala je da bi u njega to izazvalo mučninu.
***
Annie je zaključala vrata jer više nije namjeravala izlaziti, no
morala je donijeti vode. Ukoso od kuće, u šumi, nalazio se bunar. Zahod je pak bio preko ceste u nekoj staroj staji. No tamo nisu morale odlaziti
115
jer je u sobi u ormariću ispod umivaonika bila noćna posuda. Kad su izišle po vodu, vratile su se s velikim naramcima cvijeća.
Na tavanu je pronašla prazne staklenke za zimnicu, pa su u njih stavile divlje krasuljice, crvene ušće i ljutiće.
Mia je radila, ali su joj tanke usne bile skupljene. Bila je blijeda.Što je ona uopće znala? Da se dogodila neka nesreća. Tako joj je barem Annie objasnila. Dvoje je ljudi stradalo u nesreći, a ne zna se kako se to zbilo. Očekivala je da će Mia zapitati što je s Danom, ali nije. Upitala je samo što će jesti za doručak. Nisu imali ni kruha ni mlijeka. A prodavaonica nije bila otvorena.
U jednom ormaru pokraj štednjaka našle su nešto namirnica, ostavljenih ili zaboravljenih. Bio je tu i paket praška za palačinke, pa joj je Annie obećala da će za doručak napraviti palačinke. I šipkov čaj. A sad će pojesti malko hladnih makarona i onda poći na spavanje.
Pa nije još večer primijeti Mia. Jest, večer je. Alije ovde je gore u ovo doba godine svjetlo vrlo dugo
objasni joj Annie. Pa još je i sunce na nebu protivila se Mia.Na obronku gdje se nalazila kuća iznad prodavaonice pribora za
pecanje trava je bila obasjana suncem. Rasklopile su željezni ležaj u sobi i postavile ga do postelje. Bio je tu i nekakav klimav noćni ormarić. Annie je na njega položila svoj šal, a pokraj budilice stavila staklenku s cvijećem. Obje su voljele slušati radio, pa ga Annie otvori. Zatim se uvuku u postelje.
Mia je ležala sa svojim malim, hladnim šapicama na pokrivaču. Annie ih je trljala i zatim gurnula pod pokrivač. Električna je grijalica pucketala. Uskoro će biti toplije.
Djevojčica je usnula, no i u snu bješe vrlo blijeda. Na radiju su prenosili večernju propovijed. Svećenik je govorio kako se valja prepustiti noći. U noći obitava Bog. Danju moramo rješavati naše probleme, govorio je. Noću se prepuštamo Bogu. A Annie je razmišljala
116
o ono dvoje mladih ljudi koji su legli pod šator i prepustili se svijetloj noći i njezinu bogu.
Slijedilo je još meteorološko izvješće, a tek poslije njega uspjela se malo opustiti. Sve je zvučalo tako uobičajeno. Cijela ta izdužena, kišovita i vjetrovita zemlja sa svojim planinskim predjelima i obalnim pojasom, svojim svjetionicima i rtovima, tisućama otoka i velikim jezerima sada je proživljavala nekoliko vrućih dana i blagih noći. Izvješće se polagano uspinjalo do točke gdje su se i one nalazile, pa pokraj njih prema najsjevernijim krajevima, gdje se svjetlost nije gasila, niti sunce zalazilo.
Spavati nije mogla. Nije bilo roleta koje bi se mogle spustiti. U sobi je i dalje sjala dnevna svjetlost. Ako bude zaspala, mogao bi se neko prikrasti do jednog od prozora i promatrati im lica. Navukla je stoga zavjese s pamučnim čipkama, ali ih one nisu mogle zaštititi od pogleda. Bile su previše rijetke. Zato je ustala i jedan od prozora prekrila prekrivačem za postelju, a drugi svojim šalom, no taj nije bio dovoljno velik. Ležajevi su se mogli vidjeti i kroz kuhinjski prozor.
Razmišljala je o Danu koji ništa nije znao pa ni o svemu ovom što se dogodilo. Tražili su ga. Tražili su i ženu po imenu Barbro Torbjornson, liječnikovu suprugu. Kad pronađu Dana, možda i on dođe ovamo do nje.
Onda primijeti kako je u njoj sve zašutjelo. Inače je neprestance razgovarala s njime. Prošlo je već tako mnogo vremena otkako su bili zajedno.
U početku, prije negoli su međusobno izmijenili i osobnije riječi, on joj je znao često ponešto reći što bi je učinilo nesigurnom. Nije mu mogla odgovoriti. No poslije je izmislila način da se to nastavi. Pronašla je dosjetljive odgovore i tako je započeo međusobni razgovor. Ili, bolje reći, neka vrsta razgovora. A to nije prestajalo ni kad su doista počeli voditi razgovore između sebe. Pa čak ni onda kad su postali ljubavnicima. Nasuprot tome. Pa ni onda kad je postao nepovjerljiv prema njoj. Gdjekad joj je znao reći da se poigrava s njime kao što
117
majka može igrati zabranjene igre sa svojim sinom. No nikada mu nije pokazala da je to između njih nešto ozbiljno.
Pošto su odlučili otići u pokrajinu Jamtland, trebao joj je povjerovati. Međutim, pisma i telefonski razgovori bili su kadšto tako neobični. Razabirala je hladnoću u njegovu glasu, pa bi plakala i podizala glas nebi li saznala što je posrijedi. Onda bi s druge strane žice ponestalo kovanica.
Tako je u jednom pismu stajalo: »Pa ti si na to na neki način prisiljena...« Mislio je pritom na njezin raskid sa školom. No, tu nije bio u pravu. Možda je upravo ovo proteklo jutro bilo dokazom. Da nije mislila ozbiljno, da se plašila sivila svojeg boravka u školi, ne bi mu nikada dopustila ući u njezin život.
Na trenutke je pomišljala da ima vrućicu. Bilo joj je teško i žarilo ju je ovakvo hodanje s njegovom slikom u sebi. Kad bi se sreli, silovita bi se napetost razlabavila u njoj. Bješe to osjećaj sreće. Ili barem osjećaj oslobođenja od patnje.
A sada je sve zanijemilo. Nije se ona u roku od jednoga dana okrenula protiv njega. Čak nije ni primijetila da je stanje u kojem je živjela prošlo. Smatrala je da ne postoji nikakvo drugo objašnjenje osim da se on tamo više ne nalazi. Da više nije živ.
Živci i mišići nanosili su joj bol. Kad bi se okrenula u postelji, nekoliko bi se trenutaka oćutila bolje, no ubrzo bi se i opet osjetila jednako loše. Ako bi ležala postrance, zaboljelo bi je uho. Zadrijemala je, a onda se ponovno probudila misleći da se netko nagnuo nad nju. Vrisnula je tako da se i Mia probudila. Međutim, u sobi, naravno, nije bilo nikoga osim njih dviju.
Sanjala si, mama tješila ju je Mia.Annie je i nadalje uspjela pred sobom zadržati sliku nejasnoga,
sivoga lica što se nagnulo nad njezino. Izborano, drveno lice. Tek poslije dosta vremena shvatila je da ono ne postoji, pokušala je razmišljati o drugim stvarima: o sanduku s knjigama koji je trebao stići za njom, o
118
velikom kovčegu s rubljem i o banduku s porculanskim posuđem. Dan će sigurno smatrati da je ponijela previše stvari, a među njima možda i pogrešne. No bilo je tako mnogo toga što jednostavno nije mogla baciti.
Nastojala je razmišljati o sadržaju svojih sanduka i kutija, mislima ih razdvajajući predmet po predmet i slažući ih pred sobom. To ju je malopomalo odvelo u nov drijemež. No ponovio bi se budila, osušenih usta i s teškom glavoboljom.
Javljale su joj se rastrgane slike protekle noći i dana. Bile su besmislene, no ipak čvrsto urasle iza očiju. Policijske čizme s reflektirajućim trakama. Bijelo paperje iz vreća za spavanje. Brojčani sat Oriane Stromgren, koji je prikazivao pile iz bijele i žute plastike. A ono lice iz sna cijelo je vrijeme vrebalo na nju, Izbrazdano, drveno i pradrevno. Probudila je Miju i ogrnula je pokrivačem.
Moramo otići odavde. Idemo k onoj teti gore. Sama se zaogrnula drugim pokrivačem i tako su zajedno pošle kroz noć u pjev ptica koji su dotad čule samo kroz grubo obrađeno prozorsko staklo na kojem je titrala jutarnja svjetlost.
Sad su ti zvuci postali snažni i probijali se u nju. Nije se više mogla obraniti niti od tih zvukova niti od svjetlosti.
Obronak je bio vrlo strm. Kuća na njegovu vrhu imala je sjajne, ničim zastrte prozore. Mia je zakucala na vrata. Udarala je svojom malenom šakom. Pojavila se Aagot Fagerli s vestom preko noćne košulje i u prvi čas bez zubala. Pustila ih je u kuću i pošla ispred njih u sobu. Još okrenutim leđima uzela je nešto iz čaše s vodom na stolcu pokraj postelje. Poslije joj je lice odmah izgledalo popunjenijim. Mia ju je pozorno promatrala i poslije je pitala mamu o onome što je opazila. Da je bila sama, Annie na to uopće ne bi svratila pozornost.
Bilo joj je hladno. Dugotrajna drhtavica prolazila joj je tijelom. Činilo joj se da vidi pojedinosti tako oštro kao da ima vid ptice grabljivice. Ali nekakav red u mislima s objašnjenjem zbog čega se sad našla ovdje nije više mogla uspostaviti. Zašto je došla u svu tu svjetlost? Mijino joj se
119
lice činilo tako sićušnim. Legni ovdje! reče joj stara teta. Dam it, girl, how spra you are! (Dovraga, curo, kako si krhka!) Poslije će taj glas s njegovim polunorveškim i američkoengleskim riječima i blagim psovkama prepoznavati kao Aagotin. Pa tako i miris po mirođijama u njezinu zahodu. Mirođije i ustajalost. Pokrivač i kauč od kariranog buklea, žutog i smeđeg. Malenu svjetiljku s ukrasima u bijeloj noćnoj svjetlosti. Blag miris petroleja. Nije palila ništa električnog. Bilo bi to besmisleno u sobi prelivenoj svjetlošću. Spustila je tamnomodre rolete i onda je Annie mogla leći na kauč i buljiti u svjetiljku narančaste boje što je visjela sa stropa.
Aagot joj je dala vruće mlijeko s nešto alkoholnog pića u njemu. Zašećereno smeđim medom.
Iznutra se osjećala kao termosboca. Čula je grubo šuškanje dok su Mia i starica listale po velikoj slikovnici sjedeći za kuhinjskim stolom i onda zaspala.
***
Kao da je grmjelo dok je automobil prelazio preko nekog mosta.
Onda se zaustave i ona otvori vrata. Čuo je nekakav slap. Sunce je bilo nisko na nebosklonu. Bilo je nabreklo i rumeno, gotovo skriveno iza planinskog grebena. Bit će da su se nalazili prilično visoko. Dolje uz cestu pružala se brezova šuma puna od vlage nabreklih crnih i zelenih lišajeva. Ptice su pjevale punom snagom. Na tisuće. Njihovi su glasovi romonili ispod i iznad svih onih malenih slapića u slapu i brboljili oko limene cijevi ispod mosta.
Bio je uplašen. Valjda zbog toga što se tako iznenadno probudio ne znajući gdje se nalazi. Činilo se da cesta nastavlja u smjeru planina. Nije se usudio izgovoriti ni riječ bojeći se da mu glas ne zazvuči
120
djetinjasto i srdito. Smiješno, ali mu je u grlu zastao plač. Mora se sasvim razbuditi.
U prtljažniku je imala naprtnjaču s metalnim okvirom. Sad ju je izvadila i stala trpati u nju sve što je ležalo naokolo u automobilu. Navrh svega stavila je njegov sapun i četkicu za zube uvijene u ručnik sa slikom Betty Boop.
On uzme naprtnjaču i stegne je. Spuštali su se niz strmu padinu pokraj potoka što se isto tako strmo rušio, a onda krenuli stazom uz potok.
Je li daleko? Pedeset i pet minuta.Glupavo točno. Mogla je isto tako reći jedan sat. Stjecao jo dojam da
se ona uvijek voli pokazali točnom. Onda neću moći nositi ovo vjedro u ruci rekne on i zaustavi se
kako bi ga čvrsto privezao za naprtnjaču. Ostavili su potok i ušli u stjenovito područje sa starim i osušenim
smrekama koje su se još jedva zelenjele. Puteljak ih je gdjegdje vodio preko malenih močvarastih polja s mirisom vrenja iz mekog i propustljivog tla ispod njih. Hodala je ispred njega. Putem su se odmarali svega dva puta. Tada bi ponovno zapušila. Posljednji se komad puta strmo rušio prema dolje. Opazio je mutnu površinu vode između drveća i oblačića izmaglice što se kovitlala iznad nje, rumenkasta na jutarnjoj svjetlosti. Jezero je ležalo u okrugloj udubini između bregova. Voda bješe nepokretna.
Evo nas prošapće ona. Međutim, Johan nije opazio nikakvu kuću. Promatrao ju je i učinilo mu se kako se poput risa prišuljava posljednji komadić puta do obale. Tamo se spustila na koljena i rukama zahvatila vode.
Isprala je lice i ostala još neko vrijeme tako, klečeći i spuštene glave. Malo zatim kao da se probudila, pa mu dade znak neka joj se približi. Ako je ona nalikovala nekom risu što se šulja, onda se on osjetio sličan
121
losu, nespretnom jednogodišnjaku što putem pada i lomi suhe grane. Jedan je ronac plovio preko jezera ostavljajući za sobom srebrnastorumenu brazdu na vodi. Johan ga je uplašio i ovaj uzleti. Krila su mu zalepetala, a noge udarile o vodu i stale je rezati.
Tu sada možeš ispustiti svoju jegulju reče mu ona. No on je zatresao glavom.
A što ćeš onda učiniti s njome?Nije još zapravo znao. Onda krenuše dalje. Staza koja je išla obalom
jezera dijelila se i oni krenuše putem što je vodio gore kroz šumu, gdje je počela nicati gorska loćika. Kad su se udaljili od jezerca i izmaglice, dočekala ih je jaka svjetlost i porasla vrućina. Između breza zapazio je obrise neke kuće. Bila je to velika, smeđa građevina od brvana s ostakljenom verandom. Iznenadilo ga je kako se tako nešto moglo naći na takvu mjestu.
Po putu kojim su prolazili bilo se nemoguće voziti autom. Možda tek traktorom. Sa stakala na prozorima verande sijevale su žutorumene munje odbljesaka jutarnjega sunca. Na vrhovima zabata kuće nalazili su se profili ptica izdjelani od zacrnjena drva, a cijela je kuća bila prekrivena oplatom od dasaka premazanih katranom. Shvatio je da je to zapravo neka vrsta lovačke kuće, koju su imućni i utjecajni moćnici dali sagraditi negdje u početku stoljeća.
Nije ga odvela do te velike kuće, već su nastavili putem kroz brezovu šumu do druge brvnare koja se nalazila uz obalu nekog potoka.
Spavat ćeš u tetrijebovu skloništu objasnila mu je. Tako su, naime, nazvali tu kućicu nalik nečemu između šupe i kolibe.
Nije to bilo nešto tako loše kao što se činilo prije negoli su ušli. Vidio je da je opremljena ugrađenim ležajevima, a bio je tu i stol smješten ispod jedinoga prozora. Osjećao se miris pjenaste gume. Madraci su dobili svoj vonj od ustajale topline koja se i dalje zadržavala u toj zatvorenoj prostoriji.
122
Nestala je bez riječi, no on je shvatio da će se vratiti. Na stolu se nalazio njegov ručnik, četkica za zube i sapun. Spuštena prema stolu ležala je tu prozorska mreža protiv komaraca i on je počne postavljati. Netom se vratila s čašom mlijeka i dva sendviča, kroz mrežu od komaraca na sada otvorenom prozoru probije se svjež zrak. Sjeo je na ležaj sagnut prema naprijed zbog ležaja iznad njega i jeo sendviče. Za to je vrijeme ona stajala pokraj prozora, pušila i gledala van. Kad je završio s jelom, skine i odgurne od sebe svoje čizme i uvuče se na ležaj. Preko sebe je navukao vuneni pokrivač. Onda se ona okrene. Nije joj mogao vidjeti lice jer je bilo gotovo crno zbog svjetla iz suprotnoga smjera.
Ti i ja moramo učiniti još jednu stvar. A tek onda možeš zaspati.Prišla mu je i skinula pokrivač s njega. Nagnuta prema njemu stavi
mu ruku sprijeda na traperice. Nasmijala mu se, ali je taj smijeh bio prije nalik nekakvu dahtanju. Bit će da je osjetila kako mu je bilo u pimpeku počelo lupati. Kada mu je spustila smičak hlača, uhvatio ga strah. Učinilo mu se da sve to čini nepažljivo i da će mu zupci zatvarača zahvatiti kožicu pri vrhu. No kako su traperice, naravno, bile uske, morala je jače povući kako bi ih rastvorila. Dakako, kad ga je izvadila, nije bio ničemu sličan. Tek pregršt meke kožice i opušteni mišići.
O, kako nježan reče, a glas joj bješe nalik škriputavo drhturavu glasanju ptice snježnice negdje daleko u brezovoj šumi. No kako bilo da bilo, počeo mu se ipak dizati. Njezin je dah odavao vonj alkohola. Imala je sa sobom pića kupljenog na brodu i sad ga je tamo gore popila. Ništa čudnovato. Dugo je vozila i možda se osjeća loše. No srdilo ga je što nije sa sobom donijela bocu i ponudila ga. Ne zato što bi imao želju za pićem, već zato što ga nije ni pitala. Ljutnja, kakogod bila malena, činila mu je dobro. Na trenutak ga je zaista uhvatio strah. Nije to bila nekakva bojažljivost, već pravi strah. Usnice su joj bile malko razmaknute i jezik joj se poigravao u jednom kutku usana. Cijelo se vrijeme poigravala s njegovim pimpekom.
123
Već je on i prije razmišljao o takvoj prigodi. Da će se jednom zgoditi. No pritom su mu se misli vezale uz neku djevojku, djevojku još bez lica, ali nježnu. On je trebao raditi sve moguće stvari. Plašio se da neće pronaći put, da neće naprosto znati. Ili da će biti nespretan i povrijediti je. Ali ne ovako i ovo sad.
Šakom mu obuhvati mošnje, a srednji joj prst zastane negdje unutra, neprilično blizu šupka. On se malko počeo vrtjeti, no njezini su ga prsti čvrsto uhvatili. Bila je to snažna ruka, kratka i široka. Tad se ona polako počela uspravljati, a on za njom. Nije znao je li to zbog njezina zahvata. Prstima je pipala po ležaju iznad njih i onda povukla. Gumeni madrac stao je padati s ležaja i ona ga baci na pod. Onda mu okrene leđa prema madracu i već se u sljedećem trenutku našao na njemu. Ostala je gdje je bila i počela se razodijevati.
Sve je išlo brzo. Na sebi je imala majicu i hlače i svijetlomodre šuštave gaćice. On je sjedio s podignutim koljenima i rukama obgrljenim oko njih. Nije znao što da čini. Zvonilo mu je u ušima. Svjetlo je postajalo jače i jače. Čuo je protjecanje potoka i ptice.
Ona mu svuče hlače i gaće, koje su bile tako prljave da mu posta neugodno. Mulj od gline probio se kroz tkaninu. Stajao je na putu u košulji koja je vonjala po ribi i s vunenom majicom ispod ruke. Već je tada mogla misliti što je htjela.
Kad je ostao gol, ona se postavi iznad njega, pa mu je pramenje njezine svijetle, kovrčave kose došlo u visinu očiju. No on ih je zaklopio. Narastao mu je i bubnjalo je u njemu.
Lagano se nagnuo unatrag poduprijevši se rukama i nije morao činiti baš ništa. Ona raširi noge i popne se na njega. Bilo je malo neprilika. Glavić se malko poteško uguravao između stidnih usana, no kako su se one ovlažile, kliznuo je unutra, a ona je utonula svom težinom na njega. Pa premda su mu živčani završeci odašiljali iskrice od užitka, ipak je istodobno osjećao i bol. Kad bi se izvila prema natrag, iskrivila bi mu
124
pimpek, pa je i izbacivanje sjemenja doživio kao bol zbog koje mu se gornja usna izdigla iznad zuba.
Onda je ponovno došao k sebi, uz grimasu i izvijen prema natrag. Ona je kliznula s njega, a on je osjećao kako iz njega luče i teče. Međutim, ona se nije brinula zbog toga. Skinula je vunenu deku s donjeg ležaja i pokrila ih njome.
Nisu se ljubili. To je moja greška, razmišljao je. Ja nisam činio ništa. Sve je učinjeno na meni. Nagnuo se nad nju i usnama joj tražio lice, koje je sada prekrilo bljedilo. Osjetio je da joj je kosa malko gruba. No sve je ostalo bilo meko. Usnice zapravo tako malene. Kao one stidne usne dolje. Jezik joj je imao malen, živahan vršak. Bila je poput pijeska meka i gruba. I sasvim blijedoputa. Pa kad se nagnuo nad nju, osjetio je koliko je snažniji od nje, kako ona zapravo nije neka osobito razvijena žena. Već omanja i blijedoputa.
Poslije nekog vremena počela se prstom igrati s njegovim pimpekom, a kad je naišla na odaziv, povukla ga je. Nije bilo onako kao što je on to zamišljao. Njemu se činilo kako se sve ovo treba zbivati kao u nekom snu, gotovo neprimjetno. A ne ovako ciljevito. A onda ona opet učini kao i prije. Premda je on sada, kad ga je uzjašila, ležao na leđima. Sada se osjećao sigurnijim. Položio joj je ruke na bedra ispod kukova. Ako se bude previše izvila prema natrag, on će je povući prema sebi. Sada je sve bilo ljepše. Kao u snu, gotovo kao da je sanjao. Ona je žmirila, a on joj je uspio vidjeti zube kad je podigla gornju usnicu. Sjali su joj od sline. Promatrao je kako joj se pomiče tanka koža na očnim kapcima, a mišići čeljusti stežu. Lijepo joj je, razmišljao je, a to joj ja omogućujem. Miči se polagano! U tom neobičnom, snu sličnome stanju prikupljao je snage da podigne leđa, obuhvati je i oboje preokrene. No ona tada otvori oči i upita ga:
Kako se zove tvoj bog?Nije shvatio njezino pitanje pa kao odjek ponovi Bog?
125
Nije bio čak ni potpuno siguran je li dobro čuo. Možda se obrukao tim pitanjem. No bila je to zaista ta riječ.
Ponovila ju je i ona tu postoji kao kamen u ustima. Osjetljiv si na smetanje rekne ona tiho i klizne s njega. Sve se na
njemu omekšalo. No ona je i dalje čekala na njegov odgovor. Ležala je postrance oslonjena na lakat i promatrala ga malko škiljeći. U glavi mu je bila praznina. Kako se zove? pomislio je ponoviti, ali odustane. Kako se zove Bog? Prisjetio se propovjednika kojem je glas tonuo od prvoga sloga da bi onda zazvučao kao da pjeva:
»Isus te očekuje! Isus!« I svoje bake koja je tada počela drhturiti. Osjećao je kako joj tijelo ispod kaputa podrhtava, pa se odmaknuo od nje, postiđen i željan da se popiški.
Bog tvojih predaka pomogla mu je i on najzad shvati. Peive, jedan od laponskih bogova odgovori nesigurno. Bilo je to znanje iz škole. Učiteljičino oduševljenje stavilo ga je u isti nepriličan položaj u kojom se nalazio i sada. Mislio sam da je Tjas Olmai bio vaš muž. Pročitala mu je s lica da
ništa nije znao pa se nasmije. Vodenjak rekne onda ona. Bog riba.
***
126
_________________________________________________________________________________________________________________ Peive: u laponskoj mitologiji »svemogući bog«, pojam »svekolikog oca«.Tjas Olmai: u laponskoj mitologiji bog voda.
Tek kratak tren ukrade mi život... Bio je to neki šlager. Ili možda
neka pjesma. Birger, istina, nije čitao pjesme. No možda je taj stih čuo na radiju. Izrečeno je u svakom slučaju bilo točno. Razumije se, potrajalo je duže od trenutka. Dvadeset, dvadeset i pet minuta. Ili se sve zbilo izvan vremena. Bila je to možda sreća. Ili barem nešto najjače što je doživio. Trebao joj je to ispričati. Međutim, nije se moglo. Valjalo je to učiniti smjesta, bez okolišanja. Ili sada? Posljednji je gutljaj ispio polagano.
Piće sad bješe prilično razvodnjeno jer se i posljednji komadić leda rastopio. A onda se uspeo do spavaonice i tamo zastao ispred vrata. Bojao se. Doista. Razmišljao je koliko se toga dogodilo tijekom jedne godine, godine i pol. Isparilo i odmaknulo se.
127
Onda je otvorio vrata, a ona se podigla i sjela u postelji, kao da je i ona osjećala strah. U noćnoj joj je svjetlosti lice bilo blijedo, a kosa tamna, spletena u debelu pletenicu i povezana vrpcom. Je li mislila da je trebao pokucati? Je li i opet došlo do nekog odmaknuća, koje on nije zamijetio? Rekao je:
Znaš, Barbro, greška je i na meni.I u isti trenutak uvidio koliko je to izrečeno bilo glupo. Mislim reći, svjestan sam da je to moja greška.Netremice ga je promatrala. Oči su joj bile naglašeno crne, a zjenice
divlje raširene. Usne stisnute i bezbojne. Uvidio je da to nije trebao izreći. A što je onda trebao reći? »Upleo sam se u čudnu priču, bilo je to u Sulkvju, znaš možda onaj hotelčić s kraja ulice Radhus. Bila je to najčudnija stvar koju sam doživio i onda su stvari krenule ovako kako su krenule. Zbog toga mi je žao. Međutim, to on nije rekao. Naime, znao je već da ga ona neće pitati što je to doživio. Već samo promatrati.
Zjenice su joj bile velike kao crne borušnice. Bolje će mu biti da je umjesto toga dotakne, i to odmah i sada, uhvatiti je. Mislio je kako će to doista i učiniti. A onda je trenutak dok je to još mogao učiniti prošao. Okrenula se i legnula obrnuvši mu leđa. Njezino tijelo ispod pokrivača bilo je mirno. Lice se nije vidjelo.
A onda je učinio nešto najgluplje za takav trenutak. Uhvatio ju je u pogrešnom času. A to je i sam znao. Svalio se teško u postelju, rukama je obuhvatio oko ramena, okrenuo je i povukao prema sebi. Sve je to bilo posve neprirodno, jer ona u tome nije ni sudjelovala niti je pružala ikakav otpor. Usnama joj je stao doticati kosu i čelo pri čemu je osjetio da su joj obrve namrštene, krenuo joj prema usnama, no u tom se trenutku njezine ruke odupru i rašire i ona ga odgurne uz glas koji je nalikovao i stenjanju i roktanju.
Isprva pomisli kako razlog leži u tome što je vonjao po whiskyu. No onda je stiglo ono pravo, duboko poniženje. Znao je da se cijela života
128
plašio upravo toga. Na ovaj ili onaj način. Digao se i krenuo prema vratima. A ona se nije ni pomaknula.
Pričanje koještarija o šumi i rijeci i krivnji Zapada. Ja imam dvostruku bradu i nosim sandale. U tome je cijela stvar, želudac, trbuh. To je to. No ona je bila u neprilici. Možda i više negoli je mogao uhvatiti. Zastao je na trenutak s rukom na kvaki promatrajući izbočinu ispod popluna. Sada se smirio. Promatrao ju je kao da gleda pacijenticu.
Tko je od vas dvoje došao na pomisao za tu šalu? upitao ju je. Koju šalu? Da će se on praviti tvojim sinom? Ne znam. Valjda on.
***
Ležao je na postelji sa šarom zvijezda na končanim zavjesama koja
se sada ocrtavala na njegovoj smeđoj koži. U sobi je bilo sunca, osjećala se toplina tijela i vlažnost. Njegov se miris, koji joj je znao nadolaziti i u snu, podizao se s postelje premda se tamo nije ništa micalo. Činilo se da je prevladala nova šara, svjetlost je svjetlucala u drugim vlasima, a ne onima boje jasena. Bilo kakav pokret mogao je biti opasan i razbiti ovu ravnotežu u sobi. Pokretom se nije osjećalo ni kad je ona kliznula s njega, a vlažna koža na njegovoj gornjoj usnici srela njezin jezik. Bješe to više kao nekakvo pomicanje u vremenu, polagano kretanje vala koji ih je spojio poslije tjedana hladnoće i užurbanosti i sati preživljenog užasa.
Šaputala je »Dan, Dan!« i mislila kako to ne bi trebala činili, barem ne sada kad je koliba prelivena svjetlošću, i s prozorima što gledaju na sve strane. Kad se probudila, Mia je primijetila Volkswagen. Dovezao
129
se iza staje s druge strane ceste i tamo stajao. Pojurile su iz kuće Aagote Fagerlis da vide je li to on stigao.
No Mia je odmah i odustala. Možda je to bilo sjećanje na ono vrijeme. Ne bi trebala imati takvih prisjećanja, u krajnjem slučaju ne više. »Pa što, to je normalno«, rekao je Dan. Annie se činilo kako se Mijino lice nazire gore na obronku, skriveno u okrilju stabala breza, nestajalo da bi se onda opet pojavilo. No sada nije bilo moguće razmišljati, iznaći što je onda bilo dobro ili loše.
»Kako si nas pronašao?«, Šaputala je Annie, a on joj je odgovorio da je prepoznao naprtnjaču, koja ju ostala stajali na stubama kolibe. Vunenu, na pruge istkanu naprtnjaču s Krote.
Zašto nisi htio otvoriti?Šapnula mu je to u uho, no on je upravo ušao u nju i živci su se
upalili. Neko drvo svjetlosti razgranalo se njezinim tijelom. Zaboravila je na svoje pitanje, ali ga je ponovila kad ju je na trenutak pustio neka se odmori, za smirenijeg disanja, za suzdržavanja, dok joj je šaputao: »Ne miči se! Ne miči se!«.
I onda: Otvoriti?On nije ništa shvaćao. Jesi li spavao? U Nirsbui? Pa to si valjda bio ti? Nije htjela previše govoriti o tome, barem ne zasad, a nije imala ni
snage još jednom pripovijedati o onom strašnom putovanju. »Nije ni potrebno«, rekao joj je. Sada je sve bilo dobro. Sve je upravo onako kao što je trebalo biti kad je izišla iz autobusa. Rekao joj je kako se ovila oko njega kao mokra, uska i meka rukavica, pa je zato sve dobro i ne treba se ni nad čime čuditi. No jedna joj se stvar ipak činila čudnovatom.
Pa ja sam lupala po prozoru.Ni o tome nije ništa znao. No razlog je tome valjda što je spavao,
tvrdo spavao.
130
Zašto nisi došao na autobus? Zar si mislio da smo trebale doći dan uoči Ivanja po starom računanju toga dana? I tako je bilo. A sve što se dogodilo njih se više nije ticalo.
Uspjelo ju je mimoići sve ono što se zbilo. Kao da je bila samo svjedokinjom neke željezničke prometne nezgode. Sve to nije imalo veze s njom. Tek, bilo je strašno.
Sada su slobodni. Domalo prije bila je uhvaćena u mreži. Riba u mreži. Tisuće stvari, gluposti, ljudi, propisi, papiri i stvari, pa stvari, stvari i stvari.
Poput automobilskog akumulatora. Zimi ga treba skinuti, odnijeti u kuću i staviti na radnu površinu gdje se pere posuđe, i to ako temperatura bude niža od deset stupnjeva, i ako auto treba upaliti u petnaest do sedam.
Teta u dječjem vrtiću uzimala je tablete jer je želela smršati, tako je rekla. Međutim, istina je bila da nije moglu raditi ni sa usisivačem bez sredstva za umirenje. Tako joj je ponekih dana lice bilo poput blijedoga punog mjeseca s mrljama. Morala je na bolovanje. To je za nju značilo vratiti se automobilu, cesti, tankom ledu na njoj, svjetlosti automobilskih reflektora.
A u školi: Sjedi i crtaj, Mia! Dobit ćeš keksa ako budeš dobra.Osam školskih sati s mrvljenjem keksa, s prašinom od krede, s
mirisom vunenih majica i inhaliranjem. Mia je morala piškiti i bilo joj je dosadno. Njezino bi brbljanje raspršilo koncentraciju u razredu ako bi ona uopće postojala.
Na alpskoj pastrvi, jezerskoj zlatovčici ostaju tragovi od mreže, razmišljala je dok je on spavao, a sunce izlijevalo svoje zrake. Izlijevalo se i njoj između nogu. Samo se ono malo lišće u okrilju breza gdjekad pojavljivalo i punilo je nemirom. A njih dvoje skrenuli su sada u stranu, u mirnije vode. Jedva su osjećali da vrijeme protječe.
131
Utisnute trake preko blijedoga tijela. Jezerska zlatovčica u prodavaonici pribora za pecanje, jedina takva riba koju je vidjela. Iverci sa sivom sluzi u škrgama. Takav je tvoj život. Čekaj na zeleno svjetlo. Kupi vrećicu mješavine začina.
Dan je došao u školu s osjećajem revolucije. Ili barem s revoltom. Izazivalo je to pomalo na smijeh, jer je on bio tako slabašan, a riječi tako snažne. Maleno i lijepo tijelo, tamna bradica. Nikada ga nije bilo briga što jede.
Revolvirati. To zapravo valjda znači »kotrljati se«. Kao što smo se i mi kotrljali. U početku je malko i zapeklo.
»Ali, zar nije i to lijepo?« šaptao je. »O, Bože, o Bože, o Bože...«Najprije tamo u stanu, kod jednog umjetnika, njegova prijatelja. Ti
prijatelji. Ponekad trotjedno poznanstvo: dijelilo se sve, pa Kropotkin. No među njima bješe jedan koji je stalno kupovao pržene krumpiriće. Konzerve s pivom, boce s terpentinom, vrećice s Estrella čipsom, iscijeđene tube sa slikarskom bojom, boje na papirnatim tanjurima, zamrljani madraci.
Revolvirati! S jednim učenikom.Bakica Henny čuvala je dijete u ulici Karlsberg misleći da je Annie
na tečaju. Onda su, druge zime, ona i Mia počele prenoćivati u Malarvagu. Akumulator iz automobila bio je posrijedi. Ali i Dan.
No tamo vani, ozračje oko njih postalo je sivije. Revolt u provincijalnoj školi bio je previše trom između svih onih velikih zvijeri koje su htjele postati policajcima i postaviti revolucionare uza zid. I onih malenih blondinki u najlonskim bluzama koje su željele postati medicinskim sestrama i zubnim tehničarkama kako bi stavljale flastere na ljude i revolucionare i tako ih zacjeljivale.
U hodniku je uvijek mirisalo po kolačima i laku za kosu. Učenici su među sobom zamjenjivali tjednike i pili pivo srednje jakosti. Dan bješe burevjesnik, zlogodnica burna, no oluja je trajala. Još su uvijek prali i sušili najlonske košulje.
132
Nikada se ne bih oslobodila premda ju je troje kolega iz škole prestalo pozdravljati. Ne bi nikada imala snage, ne bi smjela (Mia!), da on nije došao jednoga jutra dok je Mia spavala pa joj se uvukao ispod pokrivača i vodio s njom ljubav tako divno i slatko kao u kakvoj kući za odmor.
Nikada se ne bih oslobodila da se Mia nije probudila, vidjela nas i istrčala potiho van, ali uplakana, i onda srela Arlena, koji je predavao društvene znanosti.
Dan tuče mamu!Onda su stvari došle do upravitelja, do njegove svijetle sobe s
tapiserijama i posudicama izrađenim na ručnome radu. Vaša nazočnost u školi postala je nepoželjnom. Podrhtavanje brade.
Nesposobnost da se kemijska olovka drži u ruci. On je bio uplašeniji od mene. Bože moj, kako je čeznuo da me izvrijeđa, izbljuje riječi, ispljuje me pravim riječima.
Svi ti akademski građani u savjetu, općinski vijećnici i ženske vojne dobrovoljke. Dan bješe poput psa koji sa sebe stresa vodu premda nije bio mokar. Međutim, moj život...
Bješe to ispit. Mora on to shvatiti.Mia nije htjela poći. Sve je bilo potpuno jasno kad su se stali voziti
uzbrdo. Kod Strombergova imanja skupila se na stražnjem sjedalu, rukama sakrila lice i pomalo oštrim glasom nečujno nešto izgovorila. Annie je zamolila Dana da zaustavi auto.
Hoću kući!Annie joj je pokušala objasniti, no Mia je nije htjela slušati. Hoću kući! Hoću kući!Govorila je stisnutih zuba skrivena iza ruku. Annie iziđe i sjedne uz
nju na stražnje sjedalo. Idemo sada na Stjarnberg. Nikako ne u Nirsbuu. A na Stjarnberg
nas vodi sasvim drugi put. Nećemo proći čak ni mimo onoga puta kojim smo prošle prije. Tamo gore ćemo stanovati. Ima tamo i druge djece.
133
Dok je Annie govorila, Dan je nastavio voziti. Mia se bacila na leđa straga na sjedalu i počela vrištati.
Zaustavi, Dan!No on je vozio dalje, i to vrlo polagano po neravnu putu, kojim su se
izvlačili trupci. Put je vodio prema Bjornstubackenu. Kad su zastali kod mjesta za utovar trupaca, ona pokuša zagrliti Miju. No Mia je za posljednju godinu dana već toliko porasla i ojačala da se mogla oduprijeti. Dan je izišao iz automobila i stao ih promatrati.
On misli da ću se predati. Izgledao je tako prokleto gadno. Upravo kao da je to očekivao. Gnjev provali iz nje, ali se istodobno i ugasi. Postajala bi bijesnom kad bi se osjećala pod pritiskom i mogla je izreći svakakve gluposti. Uz Dana se nikada nije osjećala pod pritiskom. Mia je još samo jecala, što je djelovalo smirenije.
Dan je vani vezivao naprtnjaču. Izgledao je odsutan, a njoj se učinio blijedim. Vjerojatno je policijsko preslušavanje bilo neugodnije negoli ga je on prikazao.
Imaš li još uvijek želju? pitao ju je kada se vratio. Ona samo kimne.
Nije to ništa u svezi s njima. To je nešto što se znade dogoditi za pijanstva u noći uoči Ivanja. Turisti, jedna strankinja. Bilo je strašno, ali je sada prošlo.
Tamo gore imamo veliko društvo reče on tada. Nitko nije sam.Spremanje stvari i plaćanje Aagot Fagerli proteklo je brzo. Ova je
pitala za Dana. Ponudila joj je kavu prije nego budu otišli. Kao da je na taj način htjela upoznati Dana. No Annie joj se zahvalila na ponudi. Objasnila joj je da hitaju.
Bješe to riječ iz starijih vremena. No kad joj je već skliznula s usana, pomislila je da je to bilo dobro. Barem nešto što ljudi mogu razumjeti. Osjećala je isto snažno olakšanje kao kad je prvi put napuštala selo. No Dan je tada skrenuo prema prodavaonici.
Moram telefonirati.
134
Kao da su mu riječi ostale visjeti u autu. Mislila je da su sve te stvari ostavili za sobom. Prema njegovu se glasu moglo prosuditi kao da je bio vezan, potpuno zauzet. Možda zove kući? No u tom slučaju, kamo? Rekao joj je kako sa svojim roditeljima ne želi imati više ništa.
No dogodilo se umorstvo. Pa i ona je telefonirala Henryji i Akeu iz kuće Aagot Fagerli i javila da je sve u redu.
Razgovarao je dugo i uporno. Promatrala ga je kroz staklo i osjećala bol u očima. Rezali su je živci u želucu. Tako ju je boljelo da je s vrstom nevjerice zaključila: ljubomorna sam. Sumnjičava. Sve ružno što postoji. Uništena. Možda više nikada neću moći živjeti drugim životom osim ovim zapletenim.
Kad se vratio, nije joj ništa rekao o tom svom razgovoru. Možda nije imao vremena. Policijski je automobil kliznuo sa stražnje strane benzinske crpke istoga trenutka kada su i oni krenuli cestom prema Strombergovu imanju i planinama.
Kao da je cijelo vrijeme stajao tamo. Zatim ih je pretekao i zaustavio prije negoli su napustili selo.
Smatrala je to neugodnim. Dan im se podrugivao. Rekao im je kako je ovaj svjetlocrveni Volkswagen stajao pokraj staje Aagot Fagerli od ranoga jutra.
Mogli ste ga pregledati bilo kada rekao im je.Međutim, njih nije bilo briga što im on to govori. Htjeli su samo da
pođe s njima do autokampa gdje su imali prostoriju za saslušanje. Annie je ipak ponuđena kava kod one stare Norvežanke, a poslije neka se prošeće s Mijom po strmome obronku. Prošla su dva sata prije negoli se vratio. Onda su ogladnjeli, pa im je jedino preostalo vratiti se do kolibe i pripraviti nešto za jelo, u najmanju ruku za Miju. No ona je razmišljala koliko će joj trebati vremena da staroj teti objasni zašto su se vratili. I usto kako mora otići kupiti stvari za jelo, a poslije svega ponovno pospremiti kolibu. Dan je u autu imao nešto voća.
135
Dan je posjedovao dva načina postojanja. Ponajprije znao se oduševljavati, a bio je i energičan. Okruživalo ga je polje snage. Poticao je druge. Dok bi se kretao po sobi i govorio, svi bi ga promatrali. Kad ga je prvi put zapazila, zaključila je da taj čovjek posjeduje intelektualnu i seksualnu energiju. Tada je vjerovala kako je to u njemu volja za životom.
Međutim, prije bi to mogla biti skupljena snaga. Volja. Oprijeti se dosadi i nedostatku energije. Plesati. Biti zapažen.
Drugi je način njegova postojanja uvijek počinjao s bljedilom. Usne bi mu se stanjile, u glasu se osjećala razdraženost. Uvukao bi se u sebe i postajao tmuran. Pitala se ne ide li upravo sada prema tom stanju. Kopkao je po automobilu i ne pogledavši ih. Tihim je glasom pokušao objasniti Miji da će krenuti sasvim drugim putem. Neće gaziti preko rječice. Postoji tamo malo više gore mostić, a iza njega lako prohodna staza kroz šumu sve do Stjarnberga.
Sve će naše stvari poslije dopremiti za nama. Pa kako to? Do tamo se ne može doći autom. Da, pa kako? Prenijet će ih vjerojatno. Nije mi jasno reče Annie. No kažeš da će nam sve naše stvari
dopremiti.Kad su kasno poslije podne stigli do mosta, vidjela je da je to prilično
velik most. A i staza bješe široka, s tragovima traktora. Dan joj je objasnio da je to novi most. Probijaju put za prijevoz trupaca. Vjerojatno će uskoro ovdje doći do krčenja šume. Njihova se zajednica osjetila ugroženom, no nisu znali točno što će se dogoditi i koliko će se krčevina približiti Stjarnbergu.
Petrus ne želi da se služimo mostom. Zato što pripada Neprijatelju?Međutim, činilo se kao da mu nije drago što se šali na račun toga.Trebalo je dosta vremena dok se nisu uspeli. »Obično treba dobar
sat«, objasnio joj je Dan. No sada su nosili teške naprtnjače, a morali su
136
se i često zaustavljati da bi se Mia mogla odmoriti. Staza se neprekidno uspinjala. Bila je u vrlo lošem stanju. Stopala, šape i papci što su gazili po njoj potpuno su uništili koru s ispupčenih korijena smreka. Gdjekad bi naišli na dubok i jasan trag papaka, i to na crnom i muljevitom tlu. Annie nije ništa znala o tragovima. No tako velikih krava nema, pa je objašnjavala Miji da tu vjerojatno prelaze losovi ostavljajući za sobom velike nakupine okruglih i ovalnih brežuljaka svojih izmetina.
Stigli su do neke ravnine. Mia se i opet htjela odmarati, a Annie je postala nervoznom bojeći se da će Danu dojaditi što se kreću tako sporo. No on je Miji pružio svoj dalekozor i stao je hrabriti. Sada su smreke postale sve rjeđima, a borova više uopće nije bilo. Kraj su preuzele breze s crnim zastavama lišajeva i svjetlozelenim oblacima lišća.
Dok su tako hodali, Dan je zviždukao. Annie je primijetila da toga uopće nije bio svjestan. Bilo je to nekakvo zviždanje bez tona, s jedva ispupčenim usnama. Uspjela je razlikovati dvije melodije. Jedna je bila neki šlager iz pedesetih, kojemu je ona znala jedino pripjev: Baš nam je krasno, baš nam je krasno , tu straga u autu.
A druga neka čeznutljiva pjesma. Hodali su preko jednoga sata prije negoli se dosjetila pjesme. Bila je to melodija iz filma Šerburski kišobrani. Nijednu od tih melodija nije mogla povezati s Danom. Naravno, jer jednostavno ništa nije znala o njegovu prijašnjem životu. Bilo mu je teško. Više joj nije rekao. Jesu li bili tako siromašni? Ima li danas izrazito siromašnih ljudi u Švedskoj? Njezino joj se vlastito podrijetlo nikada nije činilo tako sitno malograđanskim kad bi pomislila na njegovu prošlost. Nije čak ni znala kako bi mu postavila pitanje o tome.
Uhvatila ju je glavobolja i pretpostavila je da to mora biti zbog pritiska remenja od naprtnjače na leđa. Napokon nije više mogla misliti ni na što drugo. Pomišljala je kako će putem razgovarati, ali razgovora je bilo samo u početku ovoga puta. Onda su upali u prazninu misli i
137
naporno hodanje i bilo im je sasvim dosta što su teško disali na usponima. Glavobolja joj se smjestila iznad oka i sad je tu osjećala razorno udaranje uz titranje pred okom. Čim bi došli na malo ravnije tlo ili se čak počeli spuštati, Dan bi opet profućkao. Željela je da prestane, ali mu to nije htjela reći. Najzad stane zaostajati s Mijom samo da ne bi slušala to prodorno zviždanje, koje baš i nije bilo pravilno.
Poslije dva sata prorijedila se i brezova šuma. Silazili su u nekakvo uleknuće u kojem je staza postala crnom i močvarastom. U travi su rasli gusti žbunovi planinčica. Pupoljci su joj bili još čvrsto zatvoreni i zeleni, tek slabašno prelazeći u žuto. Sjećala se kako su bile izgubljene kod Nirsbue, no ovdje je shvatila da se nalaze gore visoko, gotovo u nekom drugom godišnjem dobu. Primijetila je da je trava popasena na mjestima gdje su se uzvišice izdizale ponad udoline. Kad su stigli do prve uzvišice, ugledali su Stjarnberg.
Nekoliko koliba, crvenih i sivih. Kamenito tlo. Najbliža koliba bila je izgrađena od balvana. Balvani su mijenjali boju, odmjenjujući siv, srebrnasti i sivozeleni sjaj. Malo dalje nalazile su se kuće obojene crvenom bojom. Vjetar im je izjedao boju. Izgledale su nenametljivo, razmišljala je. Razborito građene.
Sve bješe isprano od studenog planinskoga vjetra. Taj sa sobom nije donosio nikakvih mirisa, a ni topline. Bez okusa i mirisa ispirao im je lica kao da se radi o kamenim pločama ili travnatim obroncima. Iz brezove se šume čuo i zamirao ptičji pjev. Iza pasišta dizalo se kameno brdo. Okomito se rušilo prema pojasu brezove šume, razlomljeno u obliku pravokutnika. Uplašile su je te besmislene ravne crte i kutovi. U drugim je smjerovima pasište bilo okruženo modrocrnim planinama s nepravilnim bijelim mrljama, sa sjevera, zapada i juga. Nepokretne i daleke.
138
Korito rječice Lobber prolazilo je u širokom luku oko podnožja brda i dijelilo brdo sa šumom i pasištem od planina. No zapravo ih je udaljila razlika u visini.
Dijelile su ih različnosti. Daleko na sjevera nalazila se duga planina s izduženim obroncima i činila se raspolovljenom kao razrezan kruh. Okomita površina presjeka planine sjala je modrom bojom. Izgledala je nestvarnom. Poput kulise. Ukoso iza nje vidjela se još jedna površina, ali bijela, na kojoj je svjetlucao led. Sve je to nalikovalo vrhu piramide i moralo je biti vrlo visoko i nalaziti se vrlo daleko
Strmi, rascijepani oblici, neljudski razmjeri. Činilo se kao da se taj kameni kaos tek nedavno ukrutio na vjetra. Onda Annie začuje tih, meketav glas. Kad je svrnula pogledom prema pašnjaku ispod brda, opazila je stado sivih ovaca s janjadima. Zurile su sasvim mirne, gotovo nepomične. Podigle su svoje srebrnosive glave s dugim povijenim gubičicama okrenutim prema stazi. Uši su im bile ružičaste, obasjane suncem. Znala je kako očekuju da se netko od njih pomakne ili nešto kaže. Mia se uplašila. Onda Annie krene nekoliko koraka prema njima. No tada začuje i nekoliko riječi, nekakvu dječju pjesmicu za koju nije znala odakle dolazi.
Ovčice male, ovčice male, ne bojte se za janjiće svoje.Tako su lijepi, tako su lijepi, grehota bi bila uzeti koje.Mia se smijuljila držeći vršak jezika među zubima. Ovce su nastavile
pasti. Dakako da joj nisu prepoznavale glas, ali ih ona ipak nije uplašila.
Neki je pas počeo lajati. U tišini kakva je ovdje vladala mogla je razabrati šaputanje trave. Moglo se čuti kako zvoni maleni slap u daljini. No tu je tišinu uspjela čuti tek kad ju je razbio onaj pasji lavež, a iz smjera brda začuli se zvuči. Bili su potmuli, redoviti i stravične snage. Isprva ih nije mogla povezati s pojavom tamo kod ugla kuće koja je tiho i ritmički podizala i spuštala sjekira. No onda joj uspije
139
razlikovati taj suh i stvaran zvuk oštrice sjekire od jeke što je stizala s okomite strane brda.
Još uvijek nije znala ništa i sve je prihvaćala kao stvarnost. Pradrevnost drvosječina udaranja. Sigurnost u ritmičnom zvuku udaranja oštrice sjekire o drvo. Vječnost pasjega laveža.
Kad su prišli bliže, opazila je da drvosječina duga, razdijeljena brada nije oko usta bila bijela već žuta. Oči mu nisu bile mutne, niti su se suze cijedile iz njih. Tako star, kao što se to činilo pri prvom pogledu, ipak nije bio.
Petrus. Dobila je dojam kako je to cijepanje drva priređeno tek kad Dana, nju i Miju primijete iz kolibe koja se nalazila najbliže stazi. Pas je, naravno, izišao iz kolibe istodobno s čovjekom. Inače bi počeo lajati mnogo prije. A onda se pojavila Brita u dugoj, kod kuće sašivenoj suknji i s pregačom koja se podizala na trbuhu. Brita bješe, naime, u visokom stupnju trudnoće. Pletenica na zatiljku bila joj je smotana u čvor. A pletenice dviju djevojčica spuštale su im se sprijeda preko ramena. Annie primijeti kako se sjaje. No taj je sjaj potjecao od zamašćene kose.
Pletenice su im bile ispletene tik uz glavu i podijeljene udvoje. Zbunjena, Annie osjeti gađenje. Mia se ukočila. Djeca su kao tuđi psi. U pripravnosti, gotovo na granici straha. Stoga, kad su ih poveli u brvnaru, nije ni čula ni vidjela ništa više osim Mije i te strane djece. Bila je i umorna od puta više negoli je htjela pokazati, a i znala je da je Mia vrlo gladna.
Ponudili su ih kašom. Brita ju je zaimačom vadila iz lonca što se nalazio na željeznom štednjaku. Bila je to kaša od žitnih ljusaka i sjemenja te nekakvih malenih, tvrdih komadićaka. Petrus je svojim melodioznim glasom pozorno raščlanjivao čega sve tu unutra ima. Polagano je navodio i zatim ponavljao imena trava i biljaka, vrste sjemenja, voća i oraha. Mia odgurne tanjur tako da je mlijeko izletjelo iz njega.
To smrdi rekla je. Kao cipele iznutra.
140
Bezizražajne oči. Svi su je pogledali. Bilo je to kozje mlijeko, objasnila je Brita, a takvo su mlijeko jedino imali.
Annie uhvati panika. Ne nekakav brzo prolazeći bijes, već panika, koja će ovladati njome za dulje vrijeme. Što ako Mia neće htjeti piti mlijeko? Ako ne bude htjela jesti?
Stigli su do cilja. Ozbiljno je. Dan je izišao. Nad štednjakom, uzidanom između ploča škriljevca, sušio se par čarapa. Glava ju je tako boljela da nije mogla gledati u prozor kroz koji je sunce nadiralo u sobu. Nitko da bi prozborio riječ o onome što se dogodilo dolje kod rječice Lobber. Nitko je nije pitao što je tamo vidjela. Onaj je pjevajući glas pričao o divljim vrstama žitarica i onim kultiviranim. Mia je sjedila skupljenih usana i izbjegavala pogledati u bilo koju od dviju stranih djevojčica.
Oni će stanovati u razložnije građenoj zgradi. Annie zaključi da će to biti bolje. I stropovi su tamo bili viši.
Premda je bila ružna. Povezana s nečim što su nazivali kućom za kuhanje. Nije baš shvatila što bi to zapravo imalo biti. No u toj kući nisu kuhali. Malo dalje bio je kozarnik izgrađen od valovita lima i dasaka.
Petrus i Brita nisu s njima ušli u zgradu. Dan joj je pokazao sobu. Prvo što je zapazila bila je glava s čupavom kosom. Osoba što je ležala u postelji navukla je preko sebe pokrivač tako da joj se vidjela jedino glava. A ta se glava nije micala.
Lotta!Dan je to ime izgovorio gotovo molećivo, kao djetetu. Onda lice izviri,
a malopomalo za njim i tijelo, mršavo i ponešto iskrivljeno. Nije to bilo nikakvo dijete. Lotta bješe odrasla žena bolesna izgleda. Mia ju je pozorno promatrala čvrsto se držeći za naprtnjaču s Krete.
Bila su tu dva ležaja na kat izrađena od metalnih cijevi. Soba je imala samo jedan prozor. Ispod prozora nalazila se ploča od masonita
141
koja je služila kao neka vrsta stola. Na ploči je stajala petrolejka, a druga je visjela na klinu zabijenom u zid. Zidovi su bili tapecirani, no tapete su prebojane sivomodrom bojom. Mjestimice su se nabrale, a i popucale. Uz jedan je zid stajao željezni kamin, a pokraj vrata visjelo je zrcalo uokvireno oštećenim plastičnim okvirom. Opipala ga je. Nije to bila plastika, već celuloid.
Lotta je jedan od dvaju stolaca postavila uza svoju postelju da joj posluži kao noćni ormarić. Savila je svoje gnijezdo. Na zidu su visjele slike mačaka. Inače se Lotta nije brinula za tu sobu. Od zavjesa su preostali još jedino viseći ostaci neke rastrgane pamučne tkanine. Sivožuta boja tih ostataka bila je nekoć zasigurno bijela. No rubovi su im bili još uvijek zeleni i crveni. Ta tkanina nekadašnjih zavjesa probudila je u Annie sjećanje na djetinjstvo, baš kao i onaj okvir zrcala. Četrdesete godine. Krpara što se pružala od vrata do stola pokraj prozora bila je tako prljava da se ni boje na njoj nisu razlikovale.
Nevjerojatno. Možda bi čak počela i praviti planove bijele zavjese, lonci s poljskim cvijećem, čiste krpare da nije bilo te glavobolje. Osjećala se vrlo loše. Stoga oprezno sjedne na praznu postelju pazeći da glavom ne udari o gornju. Gledala je u Dana. Očekivala je da on nešto kaže. Objasni. No pogledi im se nisu sreli. Bio je zabavljen razvezivanjem naprtnjače i pričanjem s Lottom.
Sad ću vas ostaviti tako da se možete dogovoriti kako ćete sve ovo srediti rekao je. No glas mu nije zvučao mirno. Bit će da je nešto ipak primijetio.
Annie je od prvoga trenutka govorila kako ne može živjeti u zajednici. To je zapravo bilo jedino što je uvjerljivo tvrdila. Inače je njezin život bio otvoren. Htjela ga je promijeniti. Ali nikada živjeti s drugim ljudima. Nipošto poslije onog dijela Stockholma, Enskedea.
Iako mu nije pričala o Enskedeu. Bilo bi, naime, nevažno jadikovati o skučenosti u vlastitoj kući. Zvuci iz zahoda. Čitanje burzovnih izvješća na radiju. Buka usisivača. Susjedova cirkularna pila za drva. Za Dana
142
bi to možda bio raj. Kuća.Obećao joj je pronaći kuću samo za njih da bi napokon u pismima i pisao o Nirsbui. Međutim, nije bilo moguće nešto nasilno zauzeti. To je valjda shvatio. Svaka zgrada ipak pripada nekome. Pa makar to bila i koliba samo za boravak preko ljeta. Mislila je kako je on to već sve sredio. Da je sve zapravo gotovo. O tome pisao nije. Možda govorio telefonom?
A je li ova postelja slobodna? reče tada ne mogavši izbjeći da bude ironična. Bila je vrlo blizu osjećaju pritiska.
Lotta kimne. Sjedila je zgurena na rubu svoje postelje i činilo se kao da joj je hladno.
Vi ne želite stanovati zajedno s nekim drugim? Annie je morala pogledati u njezino sivo lice. Lotta je sličila psu koji očekuje da ga izbace udarcem noge. Mia se uspne na gornji, slobodni ležaj. Nije tu bilo nikakvih ljestava i Annie nije uspjelo saznati kako je to Mia izvela. Sjedila je sada gore sa prugastom naprtnjačom u krilu. Napućila je usne i nabrala obrve tako da je nalikovala malenom, inteligentnom i opreznom majmunu. Moram biti na oprezu, razmišljala je Annie. Sa svima.
Tko još stanuje u ovoj kući? upita. No da, ja znam tko stanuje ovdje, ali ne znam u kojoj kući.
Postoji samo ova. I onda Petrusova i Britina. Tu su još dvije prostorije do ove. I kuhinja. Bert i Enel stanuju u jednoj, u oni imaju svoju djevojčicu. A Onis u drugoj s Matsom. Premda postoji samo jedan ležaj. Zapravo, hoću reći dva. Jedan poput ovoga.
Govorila je stokholmskim naglaskom. I bojala se da će je izbaciti. Nije imala izbora: ovdje ili kod Berta i Enel.
Stidljivo se smješila. Onda će Mia odozgo: Zašto su joj zubi tako sivi?Trebalo je to izreći šaptom. Međutim, pretvorilo se u prodorno glasno
pitanje. Lotta jednom rukom obuhvati svoj jastuk, zgrabi pokrivač i izleti iz sobe. Trenutak poslije se vrati i stane sa zida skidati slike
143
mačaka. Čavlići su popadali po postelji. Moraću se sjetiti toga, pomisli Annie. Da ne bi netko legao na njih. Kao da sam od leda. Trebala sam je ipak spriječiti.
Pa nije potrebno da tako odjuriš odavde reče joj. Nije zvučalo nimalo uvjerljivo. Glavobolja ju je sada počela strašno mučiti pa se bojala da će povraćati. A gdje u tom slučaju? Pa valjda postoji kakavtakav zahod?
Lotta izvuče kovčeg i dvije torbe što su se nalazile ispod ležaja. Strugali su dok ih je izvlačila, i to je stvaralo jaku buku. Očito je smogla malo snage pa je sa svom tom bukom zazivala pomoć. No Annie je legla i zaklopila oči. Osjećala je miris plijesni iz jastuka, a vonj stare, pjenaste gume bit će da je dolazio iz madraca. Samo jedan pokret i ja ću povratiti. Sve ovo neka Den sređuje. Čula je kako su se vrata bučno zatvorila, a celuloidni okvir slike udario o tapete. Bile su same.
Morat će pokušati zaspati na trenutak kako bi joj se glavobolja makar malko smirila. Dan se vratio, a Annie je postalo jasno kako je moralo proći podosta vremena, no nije uopće mogla ni pogledati na sat. I dok je žmirkala, sunčana je svjetlost prodirala kroz prozor. U glavi joj se sve zibalo, pucketalo. Rekao je da bi trebali jesti, na što ga je ona zamolila neka Miju povede sa sobom.
Jaja... prošaptala je. Ona jede jaja.U toj njezinoj obamrlosti pristizale su joj slike od prethodne noći.
Ono izborano, drveno lice. Neka kapuljača. Bože dragi, pa što je to? Kako mozak može proizvesti slike nečega što
nikada nismo vidjeli? Opako. Osušeno. Glava što bješe mrtva, a ipak živi. Kao sagnjilo drvo što po pukotinama vrvi životom.
Mia se vratila i stala raspakiravati naprtnjaču s Krete. U njoj su bile njezine Barbielutke i njihova odjeća. Ken je na sebi imao tek gaćice od bijele gaze. Barbika je imala ružičasti prslučić i gaćice isto takve boje. Počela ih je odijevati. Dan nije bio s njom. No na vratima su stajale one
144
dvije djevojčice. Annie je znala da im je devet odnosno sedam godina i da se zovu Sigrid i Gertrud.
Činilo joj se kao da promatra pripitomljene životinje. Pravila se da spava jer samo tako nije trebala razgovarati s njima. Mia je pričala, no Annie je razabrala da se obraća svojim lutkama. Ili su se one obraćale njoj. Kad bi se poistovjetila s Barbikom i htjela odjenuti večernju opravu od srebrnaste tkanine, glas joj se povisivao do umjetnog falseta. No Mia je bila razložna pa joj je govorila kako vani puše. Ken je samo nešto mrmljao.
Zašto niste bile na autobusu? čula je kako jedna od djevojčica govori s vrata. Nije znala obraća li se to njoj.
Nadala se da je pitanje postavljeno Miji, ali ni ona nije odgovarala.Ona mala skupina kod autobusa! S Inka kapama! Oni su mislili da
ćemo doći, preleti Annie kroz glavu. Ali mi smo bile došle. Iako smo se u onom trenutku zatekle u crkvenom dvorištu. Miris pjenaste gume pojavljivao se i nestajao u valovima. Morat ću posuditi plahte za postelje, pomisli Annie.
Dok mi ne dopreme moje vlastite. I tablete protiv glavobolje.
Probudila se uz drukčiju svjetlost. Mora daje bila večer. Osjećala je i dalje glavobolju, ali ne tako jaku. Mogla je i gledati bez osjećaja boli. Da, sag bješe prljav baš kao i zavjese. Sve je skupa bilo siromašno, sivo, smrdljivo od dima i zamrljano od desetogodišnje vlage. Kuća je pripadala Ribičkom klubu Wifsta. Sad se prisjetila.
U ono je vrijeme brodogradilište Wifsta posjedovalo šume oko Stjarnberga. Sad je već dosta vremena prošlo otkada su sve to prodali nekom drugom poduzeću, a njihovi uposlenici nisu dolazili ovamo. Možda su imali neko drugo mjesto.
Došla je ovamo raditi. Učiniti sve ljepšim, a ne ući u nešto već gotovo. Mia se, mumljajući, igrala na gornjem ležaju. Kenu je i Barbiki zacijelo bilo očitano zbog njihovih zahtjeva. Navečer su održali sastanak u
145
glavnoj kolibi. Brita je pripremila biljni čaj s medom. Petrus je objasnio Annie kako na ovakvim sastancima planiraju poslove za sljedeći dan. A onda može svatko od njih iznijeti svoje probleme.
Probleme? glupo je ponovila Annie, pa ju je Petrus zabrinuto pogledao. Nastala je tišina. Dan se njihao na pletenom stolcu. Donio je sa sobom vlat trave i žvakao je. Rumena mu je svjetlost večernjega sunca, što se probijala kroz prozor, padala na lice. Kao da je bio napravljen od zlata. Annie osjeti neki lagani pokret u donjem dijelu trbuha. Proširio se zatim toplim valom krvi prema bedrima. Htjela je učiniti baš isto što i on nagnuti se natrag i zaklopiti oči.
Na kuhinjskom su kauču sjedili Enel i Bert s Enelinom djevojčicom, kojoj je moglo biti pet godina. Zvala se Pella, a kad bi Mia čula za to ime, samo je puhnula kroz nos.
Enel bješe mršava i žilava, a Bert poprilično koščat. Traperice su opušteno visjele na njemu. Ćelavio je i imao smeđe oči. Svatko se od njih dvoje bio razveo i onda su se skrasili ovdje. Dan joj je bio pisao da je Bert arhitekt, ali to nije bilo točno. Zapravo je bio tehnički crtač i namješten u Državnom arhitektonskom uredu u Nynashamnu. Enel je radila kao bolničarka u tamošnjoj bolnici.
Marianne Ohnberg nazvali su Onis i ona je jedina od sviju došla iz Jamtlanda. Međutim, više je godina živjela u Stockholmu i tamo dobila sina Matsa. Radila je u socijalnoj skrbi, i to u prihvatilištu za djecu teško ometenu u razvoju. Bila je podebela, s vrlo lijepim licem. Tako je jako izgrizla svoje nokte da joj je izranjeno meso po vršcima prstiju počelo oticati. Lotta je skupljena sjedila pokraj Onis s majicom koja joj je prebivala ramena. Plakala je. Lice i očni kapci su joj otekli, a usne bile ranjave.
Tiho su razgovarali o kuhanju. Annie je s vremenom shvatila da je riječ o kozjem siru. Pričali su o stočnoj hrani obogaćenoj hranjivim sastojcima. Bert je smatrao da bi janjad trebalo dodatno prihranjivati. Petrus je opet svojim melodioznim glasom tvrdio kako im je ispaša
146
sasvim dovoljna. Trava je ovdje dovoljno sočna i divna. Razvukao je tu posljednju riječ tako da je posebno melodiozna zazvučala. Di...i...i...vna... propjevao je. Čudan bješe taj njegov glas. Kao da njime pjeva. Kao da govori nekim starodrevnim narječjem. No kojim? Sve što bi izrekao zvučalo je smireno i promišljeno. Smješkao se u svoju svjetlosmeđu bradu, žućkastu oko usana. Annie se strašno bojala neće li Mia i opet nešto izvaliti u svezi s time. Na neki način to se žutilo oko usana činilo kao da je upravo nešto pojeo, a dio se toga zadržao oko usana.
Kad se budem odmorila, sve će mi se ovo ovdje učiniti divnim, razmišljala je Annie. Svi ovi ljudi koji su spremni pomoći jedni drugima. Smirenost. Svi su pričali tiho. Dan je šutio. Pa i to bješe neobično. Sjedio je pod slapom sunčeva sjaja. Nije uspijevala dokučiti je li blijed i je li upao u jedno od svojih teških raspoloženja.
Vjerojatno je ipak bio samo umoran. Kad Mia bude zaspala, moći će leći zajedno. I onda se voljeti tiho i silovito, onako kao što gotovo uvijek bude kad je čovjek vrlo umoran ili ima laganu vrućicu.
Lotta...Petrusov je glas zvučao molećivo. Annie je shvatila da su stigli do
problema. Moram ukloniti svoju ironiju. Ona mi služi kao obrana. Dan ju je znao vršcima prstiju pomilovati po licu kao da želi iz nje odagnati neku bol.
»Tamo gore nećeš trebati tu svoju ironiju«, govorio joj je. Teško je govoriti dok su tu nazočni novodošlice započela je Lotta,
a Annie pomislila: evo, dobili smo po zubima! Pokušaj! Sva sam izvan sebe već više dana.Sjedila je na podu leđima naslonjena na zid od balvana, a tada
naglim pokretom skupi noge, rakama obgrli koljena i sakrije lice. Annie obrati joj se Petrus. Da, što?Svi su je gledali.
147
Mi bismo te željeli upoznati reče joj Petrus. Reci nam zašto si tako napeta.
Čekali su. Naprosto su je prisilili da nešto kaže. I to, naravno, o onome što ju je tištilo. Međutim, zašto bi im baš i morala to reći? Nije htjela pričati o takvim stvarima u Mijinoj nazočnosti, nipošto kad bi djeca takve stvari mogla čuti. Sva su djeca tiho sjedila pokraj svojih roditelja pozorno slušajući i promatrajući je.
To je zbog onoga što se dogodilo tamo objašnjavala je. Zbog one nesreće pokraj rječice Lobber. Ja sam ih, naime, vidjela.
Annie obrati joj se Petrus i prikuči joj se tako blizu da je mogla osjetiti njegov dah. Neobičan miris. Kao u nekakve životinje. Je li to od kozjega mlijeka?
O tome nemoj više razmišljati reče joj Petrus, a isti taj miris prostruji preko nje još jednom, kiselkast i blag. S time je sada gotovo. Nas se to ovdje gore ne tiče.
Ali ja sam ih vidjela... čovjeku pada na pamet... no da, želi saznati kako se to dogodilo. Objasniti, mislim reći. Mi smo tu, blizu toga mjesta.
Nismo.Bilo je fantastično tako nešto reći. Nismo! Mi nismo blizu. Nije imala
vremena prosvjedovati. Ovdje si ti sve to napustila nastavi Petrus. Napustila svijet
večernjih novina. Ti si sada ovdje. Draga Lotta!Brita je položila ruke oko uglatih leđa. Kao da na podu sjedi neko
skutreno dijete. Lotta je podigla lice. Bilo je vlažno. Vlažno i otečeno. A što je sad? Strašno je jer svi to na meni odmah primijete reče Lotta.
Osuđena sam. Uvijek bude tako. Svi to na meni zapažaju. Ne slažem se s tobom i ne mislim tako usprotivi se Brita.
148
Da, da, pa čak i djeca. Ova nova. »Kako su ti sivi zubi«, rekla je. Ne mogu to podnijeti. Odmah je primijetila.
Annie pogleda Miju koja se ukočila napućenih usana. Znala je da je sada čvrsto stisnula zube. Obrve su joj iskočile, lice joj se naboralo. Mali se majmun pojavio. O Bože, sad će sve otići dovraga, pomisli Annie i brzo reče:
Mia nije rekla baš tako. A usto, zar nisi upravo rekla da si... da si imala tegoba posljednjih dana. A mi smo stigli poslije podne.
Hladno i oštro. O, Bože! Govorila je glasno kao da se našla pred razredom. Svi su je promatrali osim Lotte.
Annie, ne trebaš se braniti. Barem ne ovdje. Svi smo mi ovdje prijatelji javila se Brita.
Annie je htjela reći da ona nije branila samu sebe, no odustane kad je kutkom oka, strelovito brzo primijetila nešto nevjerojatno Dan se smijuckao.
Želi li netko još nešto reći? upita Petrus. Taj priča kao knjiga, prođe Annie kroz glavu. Kao kakva prokleta Biblija. Vjerojatno je primijetio kako bi sve moglo ispasti iz kolotečine. Sigrid sa svijetlim pletenicama snažno uhvati dah.
Da? Ova se nova djevojčica igra s Barbikama. Mia?Kimnula je glavom nekoliko puta. No da, no da umirujuće će Petrus. Takve stvari mi ovdje
zaboravljamo. Ima tu mnogo čega drugoga. Janjaca i mačića. Živih i zabavnih.
Govorio je blago, čak vrlo blago, ali je Mijino lice ostalo nepomično. Nastavljao je pričati svojim pjevajućim glasom kao da po svaku cijenu mora utjecati na nju. Neće to ići, znala je Annie. Neće sve dok bude imala taj izraz lica.
Barbike su mrtve reče joj Petrus. Zar ne?
149
Sad će nastati pakao, pomisli Annie. Međutim, na njezino iznenađenje Mia odvrati gotovo beskrvno:
Onda ih valjda treba i pokopati. Točno, točno, imaš pravo slagao se Petrus. Smješkajući se
pogledao je Annie. Zapravo s izrazom zadovoljstva. A to je zadovoljstvo zapravo izrazila njegova meko povijena brada. I tada prekinuše. Vani je bilo toplo, ali vani, na pašnjaku, nisu mogli ostati, jer je došlo vrijeme kukaca zvanih komarčići. Sad je barem saznala ime tim gotovo nevidljivim kukcima. Oni su joj pružili izliku da se s Danom mogla povući u kuću. Mia je dojurila, pokupila Barbiku i Kena i onda iščeznula.
Odmah je primijetila da je nestao madrac s Lottine postelje. Možda je to trebala srediti. Međutim, zasad može biti i tako. Jednu će noć moći biti same. Dan je, naime, ponovno nestao. Nije znala što on to radi dok ga nema. No sve će se razjasniti. Izišla je pogledati kuhinju. Bio je tamo željezni štednjak i stol s voštanim stolnjakom i jedan jedini ormar na zidu. Na podu tri škrinje. Vjerojatno su ih upotrebljavali kao neku vrstu ormara jer su u njima bile vrećice sa živežnim namirnicama. Posvuda bješe čisto, a svežnjevi raznih trava sušili su se obješeni iznad štednjaka. To je djelo Onis i Enel, pomislila je. One sigurno drže do čistoće. Bit će tu sasvim dobro. No Dan mora napraviti ormare.
Kroz prozor je doprla neka tugaljiva pjesma kojom se nekoga oplakivalo. Na svoje iznenađenje Annie opazi da to pjeva njezina Mia. Činilo se da joj Sigrid i Gertrud pripomažu. U travi na obronku ponad kuće vidjela se mala hrpa cvijeća. Mia je glasno tulila i mahala oko sebe svežnjem brezinih grančica.
Kad je Annie izišla, primijeti kako ispod cvijeća izviruje gola Barbikina noga. Ta mala, ukočena noga grdno je dirne. Mia je s velikim uživljavanjem pokapala Kena i Barbiku. Napravila im je i križ od drvenih štapića. Dobro izrađen, zajedno pribijen čavlićem.
Bit će da joj je netko pomagao. Možda je Sigrid već bila tako vješta.
150
»Zemlja zemlji, prahu prah, Bog je smrt i prah i zemlja, od zemlje jesi, prah ćeš biti...«, pjevala je Mia neku svoju složenicu riječi za pokojnike, a Annie željela da što prije prestane. Ali ne...
»Velika će ptica doći, donijet će ti smrt i prah...« Sigrid i malena Gertrud pokušale su pjevati zajedno s Mijom, no nisu znale ni riječi ni melodiju. Na kraju je ipak sve bilo gotovo, sasvim gotovo kao da je išlo onako kako piše u knjizi.
Sada spavaju smireno reče Sigrid. Zato će dobiti i šator rekne Mia i odjuri u kuću. Činilo se da joj
komarčići nimalo ne smetaju iako je Annie bila na kraju snaga u borbi s njima. Stala je uz kuhinjski prozor i promatrala kako Mia ponad svojih lutaka i cvijeća postavlja rupčić kao šatorsko platno. Sigrid joj je pomagala poduprijeti ga štapićima.
Kad je sve bilo gotovo, Mia ode od drugih dviju djevojčica i ne pogledavši ih. Zaspala je čim se popela na gornji ležaj. Istina, trebala se i oprati, ali Annie nije znala kako to učiniti. Sutra će, zaključila je. Onda ćemo sve početi ozbiljno.
Dan je došao i pružio se po postelji. Lice mu je bilo vrlo blijedo. A što to svi vide na Lotti? upita ga ona. Što to? Pa to sa sivim zubima. Raspravit ćemo to kad Lotta bude prisutna.Sklopio je oči. Koža mu je izgledala nekako sivom i vlažnom. Ne
osjeća se dobro, padne joj na pamet. Opet su mu došli njegovi teški trenuci. No ipak se nije mogla suzdržati od propitkivanja.
Ipak bih htjela znati o čemu se to radi. Amfetamin. A je li? Znači, brinete se za nju. Hoćete joj pomoći. Da, mi se brinemo za nju reče joj. I ti s nama.No prije negoli je legla, pošla je van po Barbiku i Kena. Bio je tamo i
križ i rupčić, koji je trebao predstavljati šator, a i cvijeće. Međutim,
151
lutkama ni traga. Prokleti balavci, ljutila se. Licemjerni mali monstrumi! Iako, to je posve ljudski. Ne teže ni za čim većim. A sutra ću prestati misliti loše, ali ću im se obratiti oštrije. Pa one su ipak samo djeca.
Petrus i Brita su već legli. Annie je bilo neugodno kad joj je Petrus otvorio, odjenut u sivoprugastu noćnu košulju, koja mu je dosezala gotovo do poda. Tiho je prošaptala kako su Sigrid i Gertrud odnijele Mijine lutke.
Povukao ju je unutra. Dok su vrata nakratko bila otvorena, komarči i drugi kukci nahrupiše unutra prema toplom. Nisu ih odnijele djevojčice reče joj. Već ja. Miji neće nedostajati. I sama si čula. Prihvatila je da su umrli.
Može biti odvrati mu Annie. No bit će ipak najbolje za sve nas ako ujutro, kad se Mia probudi, ustanovimo da su uskrsnuli.
Promatrao ju je svojim okruglim, modrim očima. Bilo je tuge u njima. Daj mi ih zatraži.Polako se otputio do sanduka za drva i otvorio ga. Dok joj je pružao
lutke, izgledao je neizmjerno tužan. No njoj se učinilo kao da ga je već prozrela. Nije njemu žao, mislila je. Gad je on.
***
Nipošto joj nije smio reći kako se zove. Trebao je izmisliti neko ime
kao što je to ona, uostalom, učinila. Sada je znala da mu je ime Johan, što je ona pretvorila u Jukka. Istina, kod kuće je PerErik postao Pekka. No Jukka ipak zvuči previše finski.
Jukka, Jukka, Jukka...Izgovarala je to ime dok bi sjedila na njemu s njegovim pimpekom u
sebi. On se stidio. Ali je taj stid bio sladak. A ona se smijala.
152
Spavao je do kasnoga prijepodneva i probudio se sav znojav, sa suncem koje mu je sjalo ravno u lice. Bio je malko uplašen. Nije se, doduše, bojao. Međutim, bješe nekako napola ustrašen... Hoće li mu reći kako je došlo vrijeme da ode? Nije imao novaca. Morao je ostati barem dok ne prođe Ivanje. Ili da možda pokuša posuditi novaca od nje? No hoće li mu htjeti posuditi? Možda mu se nasmije u lice. A možda mu i dade mnogo, nekoliko stotici. Naprosto, nije znao.
Kad je došla, imala je u košarici čajnik i posudu za kuhanje kave. I sendviče. Sve je izgledalo svakidašnje, gotovo normalno. Isprva je mislio da je na sedviču bio premaz od kozjega sira, ali je onda osjetio daje to zapravo bio maslac od kikirikija. Ona nije jela ništa. Ipak, pila je s njime čaj. No pokvarila ga je ulivši mlijeko u njega.
Trebala ga je, ipak, najprije upitati. Skuhat ću novi čaj rekao je. Ne smiješ nikamo izići sa smijehom mu je odgovorila. Ali ja moram izići! Dobro, ali se onda tako postavi da te, dok mokriš, ne mogu vidjeti iz
kuće.Dok je tako stajao uz rub potoka, a nad njime blistalo i treperilo
brezino lišće, sjetio se što je sanjao neposredno prije negoli se probudio. Letio je iznad velikih šuma. Bio je plavkasti sumrak, a on je letio ne čudeći se tome. Pod njime nije bilo ničega drugog osim krošanja drveća. Letio je nisko i promatrao dim i vrtloge iskara s vatri što su se svjetlucale dolje po krčevinama.
Kad se vratio u kolibu, sjetio se kako mu je ona, dok su ležali na madracu, nešto pričala. Kako je Europa nekoć bila prekrivena golemim šumama sve tamo od Kavkaza pa do Atlantika. Doduše, Kavkaz se u to doba zvao nekako drukčije, ali to je zaboravljeno. Ljudi su palili vatre za dugodnevice, ljetnog solsticija. I to po cijeloj Europi. Po šumama koje se nisu zvale Europa. No čudno je u svemu tome bilo što je sanjao kako vidi razlistalo drveće u sumrak. Kestene i hrastove, tamne brijestove,
153
lipe i jasenove. Gustu šikaru lijesaka. Grmove brusnica. Drenovinu. Nije bio baš siguran je li svo to drveće i grmlje ikada vidio u svom životu. Ona je samo izrekla riječi, a on je usanjao da ih je vidio.
Kad je pojeo sendviče, ona je zaključala vrata. Prišla je prozoru i navukla zavjese. Mislio je reći kako bi trebao oprati zube, ali se nije usudio. Bojao se da će mu se smijati. Spustila je smičak na svojim trapericama i izišla iz njih. Ostale su ležati na podu s otvorenim rupama za noge. Podsjetilo ga to na neki crtani film. Ako bude zakoračila natrag, nogavice će joj se ponovno uspuzati uz noge i zatim sklopiti oko njezine male, čvrste, ponešto ispupčene stražnjice. Pa ona i nije tako stara kao što mi se to učinilo jučer, pomislio je. Inače bi joj guzičica bila plosnatija. Ili joj je možda kralješnica povijena?
Odbacila je svoju prugastu majicu i sad joj je ponovno vidio grudi. Nalikovale su nekoj vrsti bjelkastih kolačića s džemom na vršcima, onakvima kakve je Gudrun znala praviti. Oraspoložila ga je ta pomisao pa je i nestalo njegove uplašenosti. Zaželio joj je reći: hoćeš li pozdraviti staroga znanca?
Prošla mu je ta pomisao glavom kad su spustili madrac na pod, a on se spremao ponovno ući u nju. No nije to rekao jer se plašio da će ispasti glupo. Ona je i dalje imala na sebi gaćice, a kad ih je povukao, rastrgaše se. Ona ih razdere i nestrpljivo odbaci od sebe.
Od papira su! reče on.Nije mu odgovorila. No on je, promatrajući malenu i meku odbačenu hrpicu svijetlomodrog papira, gotovo i zaboravio što mu je činiti. No tako je bilo i bolje, jer se tako mogao duže zadržati u njoj.
Sada je već bila zadovoljnija s njime. Doduše, pokazivala je to na čudan način. Udarala bi ga po zadnjici tako da ga je zapeklo, zatim tapšala i pljuskala naizmjence čas po desnom, čas po lijevom butu.
Kad se ponovno odjenula i pošla rastvoriti zavjese, ona ga pozove. Virili su kroz jednu pukotinu.
Vidiš li ga?
154
Opazio je nekog čovjeka s doista mnogo sivosrebrnastih vlasi u inače bujnoj kosi, koja je nekad bila crna. No čovjek baš i nije bio previše star. Stajao je uz obalu rječice i promatrao vodu. Na sebi je imao zelene, za vjetar nepropusne hlače s preklopljenim džepovima na bedrima i zelenu, kariranu košulju.
Ovaj te ne bi smio vidjeti, upamti to reče mu. Johan joj odgovori kako je nemoguće cijeli božji dan ležati i skrivati se u kolibi. I to, zapravo, u nekakvoj staroj suši. Pa ne mora biti tako, rekla mu je. Važno je da se drži podalje od kuće.
Nije previše važno ako te drugi primijete na razdaljini. Ali se njega čuvaj. On je opasan izrekla je to sa svojim ponešto razvučenim »a«.
Bilo je nemoguće ustvrditi je li sve to bila samo njezina šala. No u svakom će slučaju moći ostati. I nedjelja bješe vruća. Tumarao je naokolo ne dolazeći preblizu kući. Nalazila se tamo i oveća psetarnica, ali bez pasa. Guste su breze uništavale pseće kućice, iz kojih su se već probijale svijetle grane breza. Pronašao je ledanu, prostoriju u kojoj se čuvao led, i to praznu, a zacijelo je takva bila desetljećima. No ipak je ostalo dosta leda ispod piljevine jer ovdje nije bilo struje. U jednoj od šupa sa starim oruđem i zahrđalim vjedrima za haringe našao je kavez za štakore. Preturao je po otpacima i na posljetku pronašao na drvenom koturu konopac za hvatanje vidri. Uzeo je sapun i vjedro s jeguljom koje je bio ostavio s ruba potoka i onda se, uz zaštitu šume, spustio do malenoga, tanjuru sličnog jezerca koje je vidio kada su ono ujutro bili stigli. Obišao je sjevernu stranu jezera na kojoj su obale bile strme i stjenovite.
Jegulja je bila iscrpljena. Nije se gotovo ni micala u pretoploj vodi. Nije bilo teško prebaciti je u onaj kavez za štakore. Spustio ga je onda na neko vrijeme u vodu ne bi li se oporavila, a onda je podigao kavez i stao je pozorno promatrati. Duge su joj se peraje pružale uz tijelo, glava joj se smanjivala prema vrhu. Gubica joj je bila plosnata i sjajno crna.
155
Tijelo joj se sastojalo od dugog, snažnog mišića. Čista volja. Ili nagon. Neko snažno utjelovljenje volje. S trbušne je strane bila bijela.
Ako je istina ono što je čitao, jegulje se mogu probiti do mora čak i odavde. Gmižući kroz rosu, penjući se kroz vodene tokove. Jegulja koja putuje kreće se jednakom brzinom kao i čovjek dok hoda. One uvijek znadu što žele. Možda i ništa više od toga.
Čvrsto je stegao konopac na mreži od čeličnih žica i onda je kavez bacio u duboku vodu. Moglo se činiti kako želi mučiti tu jegulju. Međutim, on je očito nije htio osloboditi. Konopac je pustio neka ode do rascjepa u kamenju i onda ga tamo čvrsto privezao uz korijen bora.
Kad je završio priču s jeguljom, skinuo je sa sebe traperice i gaće i počeo ih prati. Bilo ih je teško oprati samo sapunom i vodom koja usto bješe tako hladna da su mu se ruke ledenile. Kad je odjeću kolikotoliko iscijedio, objesio ju je na brezu, a sam se smjestio na ravni dio neke stijene čekajući da se osuši.
Za one je komarčiće bilo ipak prevruće. Čak se ni komarči nisu pravo pojavili. Granom breze pokušao je ubiti obada. Sunce je pržilo po kamenoj ploči, a povjetarac, koji je nabirao vodenu površinu, izazivao mu je ježurenje kože. Prestalo bi čim bi nestalo vjetra.
Zaspao je. Na suncu su mu se upalili obrazi kao da ima vrućicu. Šum brezina lišća na povjetarcu ugurao mu se u san. Oblaci su se razlijetali nebom kao konji bez kočijaša. Kad bi njihova sjenka pala na njega, osjetio bi je kao hladan val. A kad bi se opet maknuli, pojačala bi se sunčana svjetlost i probila kroz zatvorene mu očne kapke.
Miris šume osjećao je i u snu.Kad se probudio, ležao je s jednom nogom povijenom dok mu je
pimpek mirovao na bedru. Pomislio je kako ga je netko promatrao dok je spavao. No kad je pogledom propratio obrise obale, vidio je samo metež zelenila u zelenom. Finn, zeleni lovac iz mitologije, prođe mu glavom. Baka mu je nešto pričala o njemu. Ili je to pročitao u časopisu Allers. Kako bilo da bilo sjetiti se nije uspijevao. Zelenilo u zelenom
156
među zelenilom. Iznutra se osjećao čudnovato praznim, zelen vrtlog zaborava, uz osjećaj da mu oči ližu kožu.
Digao se i s mukom navukao na sebe mokre traperice. Bilo mu je hladno. Nije znao gdje je u ovom trenutku Ylja i kad će ga potražiti. I opet je ogladnio. Trebao se vratiti u onaj tetrijebov zaklon, leći i čekati hoće li se ona ipak pojaviti i pružiti mu pravo na postojanje. Sve je to skupa bilo vražje sranje i bit će da mu se pomračio um kad se odlučio pobjeći od kuće. To što je Torsten isprebijao Vidarta iza one njihove šupe ipak nije bio treći svjetski rat.
Doduše, vrlo je surovo bilo od njih što su ga spustili u Aldin stari bunar. No budući da se sam izvukao, bila bi to određena prednost za njega da je ostao. Ne, nikakva prednost. Možda pravo na postojanje.
Kakve li riječi! Dospjela mu je jednostavno u mozak. Prije negoli se stao vraćati, izvukao je kavez i pogledao jegulju. Bila je vraški velika. S boljim nožem negoli je bio njegov za čišćenje riba, mogao bi joj odrezati glavu, otići tamo gore u kuću i za neko vrijeme biti kraljem. Negdje bi se ipak možda našla kakva sušara. Kavez je bacio natrag u vodu i kamenjem pažljivo prikrio konopac.
Ništa mu drugo nije preostalo osim spavanja. Da prespava glad. A onda se u kolibu probiju ženski glasovi. Mnogobrojni i svijetli, gdjekad vrištavi. Kroz prozor, koji je gledao prema potoku, nije mogao vidjeti nikoga.
Stoga oprezno malko otvori vrata i spazi mnogo žena oko muškarca odjevenog u zeleno. Kad je ponovno zatvorio vrata i spustio se na ležaj, glasovi mu se učiniše kao kriještanje galebova. Muškarac je nalikovao lisici. Srebrnoj lisici. Uzak, vrlo šiljast nos, ukošene oči. I njegov se glas jasno razabirao u tom ženskom vrištanju. I on je imao finski naglasak. Premda se to ne bi moglo reći sa sigurnošću.
Ylja se nije pokazivala sve do kasno uvečer. Donijela je sa sobom i jelo. Sušeno sobovo srce. Nedostajao ga je samo komadićak. Crni kruh
157
od grubo mljevenog brašna. Soljeni maslac i pržene, ali hladne pastrve. Kuhani, sitni krumpirići. Još mlaki. I finska votka Koskenkorva.
Čudno je što je ona pila votku. Sve ostalo u svezi s njom ukazivalo je na viši sloj. Rekao joj je to. Na pristojan način, kako je on to zamišljao. No ona mu je odgovorila da to bezbojno piće najlakše podnosi i od njega je najmanje mamurna. Zazvučalo je kao da joj je to obična navika. Ponudila ga je i on je pokušao piti kao da je i on naviknut na Koskenkorvu. Ili barem da u tome nema ništa čudno. Premda bješe mučno vidjeti kad mu je votkom napunila čašu za vodu. Dobio je i bocu norveškoga pilsnera, koji je imao malko kiselkast okus. Kad bude ponovno ožednio, morat će donijeti vodu s potoka.
Pojeo je sve. Bit će da su to bili ostaci od ručka gore u kući. Nasmijala mu se kad je ugurao u sebe cijelo sobovo srce. A onda ga je povukla na madrac.
Osjećao se potpuno bunovan i izbezumljen. Na trenutak bi ga kadšto uhvatio i strah. No ponekad prepun radosti i sasvim otkvačen. Činilo bi mu se kao da ne postoji baš ništa drugo osim njezina meka tijela i noćne svjetlosti što je ulazila kroz prozor. Glasovi ptica i žubor vode. Silovit, gotovo nepodnošljiv užitak kad bi mu nešto držala ispod mošnji i tako mu produžavala orgazam premda je već počeo nestajati. Produžavao mu se i produžavao sve do granice boli. Na posljetku mu posta jasno da je to bila boca od votke. Svaki put kad bi neko od njih morao ići mokriti, rashladio bi bocu u potoku.
Kad se probudio, nije imao pojma gdje se nalazi. No bio je strahovito žedan. Dala mu je vode i rekla mu da se nalazi u tetrijebovu zaklonu u Trollevoldenu, da se zove Johan Brandberg, rođen 21. veljače 1957. Znači, dakle, da joj je ispričao i kad se rodio. Što li joj je još rekao?
Kad je ispio vodu, u čašu mu je ulila samo gutljaj votke. Pitao ju je kad je ona rođena. Smatrao je kako to ima pravo saznati.
Ja sam Škorpion odvratila mu je. Više nije uspio izvući iz nje. Kad bi joj bilo lijepo, malko bi zacvilila. A on je bio spreman učiniti bilo
158
što samo da ona opet proštenje i ovako zacvili. Tada bi djelovala mladom i osjećajnom i kao da mu se priklanja. Uhvatila ga vrtoglavica. Možda od pića. I umora.
Vjerojatno je namjeravala otići u kuću kad bude zaspao, pa je zaključio kako mu je najbolje da je upita za neke stvari dok još oči bude mogao držati otvorenima. Htio je znati zašto se ne smije pokazati i kad se ona misli vratiti. Na to mu je uzvratila kako je ne smije previše viđati tijekom dana.
Mi idemo na izlet.Kamo? Do Steingudhule, spilje kamenoga boga, ako baš hoćeš znati. A tko sve ide? Sve one žene? I srebrni lisac? Nasmijala se imenu
koje je nadjenuo u zeleno odjevenom čovjeku. Steingudhula? Je li to doista neka spilja? Da, svakako odgovorila mu je norveškom riječi. A zašto ne bih i ja smio poći s vama? To ti je dosta složeno za objašnjavanje uzvrati mu. Hajde, Jukka.
Zaboravi spilju. Zaboravi one žene.Međutim, on se ustvrdoglavio. Htio je saznati tko su te žene. I onaj u
zeleno odjeven čovjek. Zašto je on opasan? Ma i nije on tako opasan promrmljala mu je pospano u udubinu na
dnu njegova vrata. Pa sama si to rekla. Opasan samo za tebe, mali moj Jukka. . Nisam ja mali. Nisi, nisi, već veliki, tako veliki reče mu ona mazno i blago ga
uhvati za pimpek, koji se odmah uzvrpoljio, premda mu vlasnik ovoga časa nije imao želje. Bio je žedan od onoga sobova srca, pa mu je to pomoglo da ostane sabran. Legne na nju i uhvati je čvrsto za gornji dio ruku. No nije joj nanio bol. Ipak, za svaku ju je sigurnost upitao.
159
Ne, ne boli me. Sve što mi radiš, dobro je. Ali požuri i dođi. Hladno ti je.
Ne sada.On je doista htio nešto saznati. Jesi li siguran da to zaista želiš znati? Da, naravno. No ako jednom saznaš, bit ćeš uhvaćen, mali moj Jukka. Saznam? A što to? Tko su oni, misliš? One su žene pripadnice jednoga starog roda mumljala je. On je
Putnik. A ti si onaj Novi. Novi? Kakav to novi? Novi Putnik.Pustio ju je pa ona otpuže do boce i u čaše im oprezno natoči malo
votke. Kad je popila, legla je poleđuške i sklopila oči, a u njezinu se tijelu nije osjećala nikakva napetost. Svijetla joj je kosa, gruba kao pijesak, klizila kroz njegove prste. Usnice su joj bile blijede. Po prsima i vratu pojaviše joj se crvene mrlje. Možda se pregrubo trljao o nju? I oko usana pojavilo joj se nekakvo šarenilo.
Putnik uvijek dolazi pješice sa živom životinjom. Kao ti. Po tome se zna da je to on. Životinja je njegov pratitelj. Na taj ga način prepoznavaju. Ili netko od njih. Uskoro onda saznaju i ostali.
Koji to »ostali«? Pa žene. One će uzeti tebe umjesto staroga, Putnika. Srebrnoga lisca?Nasmijala se sklopljenih očiju. Naravno. On je došao s lisicom. Da, točno tako. Znaš, Johane, ti
imaš dara. A kakve su to žene? Pripadaju jednom starom plemenu. Kao što su Laponci iz Norveške i Finske?
160
Ne... ne toliko na sjeveru. One žive po velikim šumama između Kavkaza i Atlantika.
Pa nema tamo nikakvih takvih plemena. Na neki način nema. No ipak. Ona su bila matrilinearna. Pokušao
je pronaći neki smisao u toj riječi, no zaključi da je ipak ne razumije. Pritom je mislio na riječi matri i linearan. No u tim riječima za njega nije bilo nikakva značenja.
One svoje podrijetlo računaju po ženskoj liniji, dakle po načelu matrijarhata rekla je gotovo šaptom. Johan nije nipošto želio da ona sada zaspi. Htio je saznati što više. Uklizio je u nju i budio je laganim pokretima. Bila je gotovo prevlažna. Oboje su bili ovlaženi. Bilo je tu mnogo njegove zasluge.
I tako je to postalo tajnom nastavi ona. Čuvaju je. Što to čuvaju? Svoju tajnu. Ovu o Putniku i pripadnosti starom plemenu. Naravno
da se pleme raspalo. Otimali su ih. Priudavali. Rađale su kćerke. I njima priopćavale svoju tajnu. Ali nikada nikome drugome, jer je to bilo opasno. Možda je neka kojom prigodom i izbrbljala ono što je znala. Ali onda su za nju stvari krenule naopako.
Kako? Pogađaj! Pa valjda ćeš mi sad i to ispričati. Da, tebi. Jer ti si novi Putnik. A on je jedini koji to smije saznati.
Prije bi taj novi morao ubiti staroga i stupiti na njegovo mjesto. Kao što? Kao svećenik. Kralj... poglavar. Kako hoćeš. Dakle, kao poglavar neke sekte. Kojoj je on vođa. Nikako. On je naprosto Putnik. I pripada njima. One se ne udavaju?
161
Naravno da se udavaju uzvrati ona. One se udaju, rađaju djecu, postaju supruge, obrazuju se i stječu svoja zanimanja. Žive sasvim normalno.
A gdje to? Posvuda. Raspršene... otuđene možda. No čuvaju tajnu. Ipak,
gdjekad se susreću i održavaju svoje ritualne svečanosti. A on putuje svijetom. Susreće ih na nekom od svetih mjesta, najbližem onome na kojem žive.
Znači da se nikada ne sastaju sve odjednom? Bilo bi to nemoguće. Ima ih koje žive u Izraelu. U Americi. No
ponajviše ih ima u Europi. Kada mogu, pokušavaju otputovati na mjesto gdje će se on pojaviti. Kao ovo, primjerice.
Sve je to koješta reče tada i opet je uhvati za gornji dio ruku, možda malko pregrubo.
Da, možda rekne vedro. No ipak, čuvaj se staroga Putnika. Ako pomisli da želiš preuzeti njegovo mjesto, možda te ubije. Takve su se stvari događale. Prije su stari ubijali sve nove koji bi im pokušali preuzeti položaj. Ili su bili i sami ubijeni. Sada stari Putnik obično sam od sebe odlazi.
Kamo odlazi? Svojim putem. Pokuša pronaći novi život. Normalan život ili kako bi
se to već imalo zvati. Međutim, to i nije tako lako poslije svih proteklih godina. Putnik, naime, nikada ne radi.
Pa od čega onda živi? Od žena. Neke među njima su imućne. I one daju novac. Pa i za
putovanje drugima. I one će sada u spilju? Da. Što ćete tamo raditi?
162
To ćeš saznati tek kad budeš posvećen. Zasad se ne smiješ pokazati sve dok ova svečanost ovdje ne bude dovršena. To ćemo tek poslije priopćiti starome Putniku.
Sve ti to lažeš rekne joj Johan. Misliš da sam toliko djetinjast pa da ću ti sve ovo povjerovati.
Nasmijala mu se. Njezin je smijeh sada zvučao tako meko. Postala je mnogo mekšom, mnogo ljubaznijom. Više se je nije toliko plašio kao u početku. No ipak mu nije bilo drago što se, zavitlava s njime.
Ispričaj mi što ćete raditi sutra. Sasvim ozbiljno. I koje su to žene. Ići ćemo u Steingudhulu. Mislim da to mjesto uopće ne postoji. Postoji, postoji, i to gore u planini. Staza koja vodi pokraj ledane.
Sutra prije podne možeš proviriti kroz zavjese, pa ćeš moći vidjeti kako cijelo društvo prelazi preko potoka.
Dok je, zatvorivši oči, ležala na leđima, on ju je mogao pažljivo promatrati. Gledao ju je i dotaknuo jezikom. Koža na sljepoočicama bila joj je toliko tanka da su se kroz nju mogle vidjeti plavičaste žile. I one su se činile tankima. U takvu položaju prsa su joj se spljoštila. Onaj komadićak džema na vrhu dojke bio je smeđeružičaste boje. I po prsima su se mogle razabrati plavičaste žile. Na gornjem dijelu lijeve ruke vidio se ožiljak od cijepljenja. Inače nije na tijelu imala nikakvih brazgotina. Svijetle, kovrčave dlake među preponama bile su joj grublje negoli na drugim mjestima. Škakljale su ga po nosu i mirisale po moru. Sada je postala ljubazna prema njemu. Možda ipak ne pravi šale na njegov račun, već se samo zabavlja. Sutra će mu reći tko je ona, mislio je. Ispričati pravu istinu. O samoj sebi. Ona me zasad voli.
Kad je otišla od njega, nije mogao zaspati. Pa ionako je spavao gotovo cijeli dan. Nije točno ni znao koji je danas dan. Nedjelja ili ponedjeljak? Dani su se stopili jedan u drugi. Istina, osjećao je umor i oči su ga pekle. No ipak je izišao u bijelu noć ispunjenu ptičjim glasanjem. Bilo je to svakako bolje nego ležati na ležaju i brojiti balvane u kolibi.
163
Sada su tamo u kući svi spavali, pa je smio švrljati oko kuće i dobro je razgledati. Zagledao se u mračnu, kvrgavu, drvenu šindru koja je prekrivala zidove kuće. Sa zabata promatrale su ga siluete zmajevih glava. Bio je tu i željezni vjetrokaz u obliku trodjelnoga barjaka. Prozorska su stakla bila stara i neravna. Sjala su crvenkastim sjajem na jutarnjem suncu. Na gornjem su katu sve zavjese bile navučene.
Pitao se gdje bi se ta spilja mogla nalaziti. Ako uopće i postoji. Rekla je da nije daleko odavde. Staza koja je započinjala kod ledane vodila je preko potoka malenim mostićem od dva trupca i zatim se nastavljala kroz močvaru koja je gore završavala. Bila je to lako prohodna staza kroz močvaru, i to između otočića čvrstoga tla s brezama, klekom i drugim niskim drvećem crnogorice. Krenuo je njome i uživao što se kreće brzo, bez primisli. Tijelo mu se ugrijalo i sav strah nestao.
Svuda oko njega javljalo se i cvrkutalo na stotine ptica. Možda na tisuće, pomislio je. Tisuće ptica pjevaju, a on ide i ide.
Činilo se da staza vodi prema planini. Poslije dvadesetak minuta posta strmijom. Prolazila je kamenim tlom što se pružalo u nekom vjerojatno istočnozapadnom smjeru. Dugi izbojci planine. Najzad je morao čak hvatati ravnotežu po nekom vrlo uskom planinskom grebenu i tako se približavao jednoj od strana planine. Ili brda, pomisli. Ti Norvežani ionako svaku izbočinu na tlu nazivaju planinom.
Staza se nastavljala preko kamenih polica u stijeni. Ubrzo se morao početi i penjati. Kad je strmina postala lakšom, on se okrene. Ono što je vidio bilo je nevjerojatno. More. Široko more. Magličasto plavetnilo na jutarnjem suncu. Izmaglica na obzorju bila je crvenkasta i prožarena. Tamo se nalazilo sunce. Ponad planinskih grebena počeli su se pojavljivati oblaci.Mislio je da se nalaze visoko gore u planinama, uz švedsku granicu. Međutim, bili su blizu mora. Najviše nekoliko kilometara od morske obale i sad je mogao vidjeti sve do Amerike. Greben po kojem je hvatao ravnotežu pružao se vjerojatnije između
164
sjeveroistoka i sjeverozapada. Odlučio se na dalje uspinjanje i promatranje.
I dok se tako uspinjao, hvatajući se za pukotine u stijeni, odjednom se pokajao što to čini. Provalija ispod njega počela ga plašiti. Staza je i dalje bila jasna, no oštro je vijugala uza stijenu. Pod njime bješe uska, usječena dolina nad kojom je vidio ptice kako lete. Kad je kroz njega prošla prva golema lopta oblaka, lice mu se ovlažilo. Onda je opet nekoliko trenutaka bilo sve bistro i jasno pa je mogao vidjeti i oblake ispod sebe. Lebdjeli su nad usjekom u dolini. Razderani, puni pare. U vodenoj izmaglici pomaljale su se krošnje borova. Ovako odozgo činile su mu se poput ptica.
Odlučio je ne gledati više prema dolje. Samo će se uspinjati. Od jedne police u stijeni do druge. Dobro je morao razmisliti prije negoli će krenuti dalje s nekog sigurnoga mjesta. Valjano procijeniti nije li koji kamen ispod njegove noge labav. Treba ići dalje. A onda pronaći neku drugu stazu prema dolje. Neku koja neće biti tako strma.
Nikakve špilje nije opazio. Sve je to skupa bila samo prokleta izmišljotina, no on se uspinjao i uspinjao kao u nekakvu pijanstvu i sad je zapeo na toj jednoj strani planine. Oblaci su plovili ispod i iznad njega i on je bio sav promočen od njihove vlage.
Kad je došao do vrha i osjetio pod nogama čvrstu stijenu prekrivenu lišajem, obori se na njega kiša, i to na mahove, pa sad više nije mogao vidjeti more. Sav se skupio i čekao na bolji vidik. Međutim, zrak je postajao sve gušći i gušći. Sjedio je pod oblačnom kapom planine i s njega se sve cijedilo. Shvatio je da nikada neće pronaći neku bolju stazu. Prije bi se mogao izgubiti tu gore. I zato se poče spuštati. Trbuhom pritisnut o grubu i raspucanu stijenu morao je oprezno isprobavati stopalom je li kamen na koji će stati pouzdan, i pritom se čvrsto pridržavati. Kad je težinu tijela morao prebacivati s jedne ruke na drugu, osjetio bi jaku bol u prstima.
165
Dođe tada snažan nalet vjetra, a hladan pljusak prelije mu se preko leđa. Za njim još jedan, ali mu se učini da je najgore ipak prošlo. Sunce bljesne. Usudio se pogledati preko ramena i sad je ponovno mogao vidjeti sve ono dolje. I opet se vidjelo more okupano svjetlošću.
Kad se već toliko spustio da je sada mogao uspravno hodati bez pomoći ruku, odjednom spazi kraj nekog užeta.
Bilo je vezano oko borova panja i visjelo s druge strane stijene. Na užetu su bili čvorovi. Kraj mu je bio neposredno iznad tla tamo dolje, a samo tlo u dosta lošem stanju i izgaženo. Izgledalo je kao da na mjestu gdje je završavalo uže počinje neka staza.
Jasno mu je bilo da je smisao toga užeta spustiti se njime i onda produžiti stazom što je vodila prema okomitoj strani brda koja se otvarala u velik, gotovo ovalan ulaz.
Špilja. Dakle, ipak postoji. Dok se spuštao po užetu, shvatio je da je najgori dio svoga puta prošao zapravo bez potrebe.
Špilja se nije nalazila tako visoko. Do nje je staza bila lako prohodna. Na ulazu u spilju rasli su žbunovi paprati. A visjeli su i sa stropova spilje. Tamne su stijene prekrivali lišajevi. No samo djelić puta prema unutra. Onda je sve ostalo bez raslinja.
Stajao je na kamenju i šljunku. Brdo je bilo izlokano i raspucano. Bit će da se to događalo kad bi studen u proljeće popustila.
No samo je prvi dio spilje bio ravan. Onda se tlo počelo strmo rušiti u mrak. Bila je to vraški golema spilja. Moći će joj reći kako je bio u njoj. To sigurno nije očekivala od njega. Međutim, treba ipak krenuti još komadić puta.
Mora u njoj postojati nešto, a što bi joj mogao reći da je vidio, kako bi mu povjerovala. Nije mogao silaziti hodajući. Strmina bješe prejaka. Bio je prisiljen sjesti na stražnjicu i tako se spuštati. Ispod njega bila je sipina od šljunka i gline. Traperice će mi otići dovraga, mislio je dok je počesto grdno kočio opirući se o tvrdo tlo iz kojeg se, u njega uraslo, uzdizalo veće kamenje, a za koje se ipak mogao hvatati. Oči su mu se
166
priviknule na mrak i na škrtu svjetlost što je dolazila odozgo. Od kamenja i gline dolazio je trpak i beživotan miris. Miris podzemlja. Na stropu spilje nije bilo ničega do stalaktita. Nigdje ni mrlje mahovine.
Napokon se spustio dolje do ravnijega tla. Pokušao je glasom ustanoviti veličinu prostorije u kojoj se našao. No glas mu zapeo u grlu. Kad bi pokušao uzviknuti, osjetio bi neugodu. Vlaga i studen uvukli su se u njega tako da je postao nekako nespretan. Najradije bi se skupio, sjeo i čekao. Međutim, ništa se u tom slučaju dogoditi neće.
Bio je sam nasuprot trpkome mirisu, mraku i hladnoći koji su pripadali unutrašnjosti brda. Kad je okrenuo glavu, zamijeti otvor spilje odakle ga je zaslijepila svjetlost. Morao je odsjediti neko vrijeme glavom okrenutom u drugom smjeru kako bi se ponovno priviknuo na tamu. Uzimao je kamenje s poda spilje i stao ga bacati oko sebe. Odskakivalo je od stijena. Radio je to sustavno kao da peca.
Čuo je kako je bačeni kamen pao na šljunkovito tlo negdje mnogo dalje.
Znači, tu bi morao postojati prolaz. Spilja se produžavala. Kako daleko? To ga, naprosto, više nije zanimalo. Sada mora krenuti natrag. U svakom će joj slučaju barem moći ispričati u kojem se smjeru špilja nastavlja.
Zažmirio je kad je ponovno bacio kamen ne bi li bolje razabrao na kojoj udaljenosti kamen udara o šljunak. A kad je opet otvorio oči, mogao je bolje razabrati prostor ispred sebe.
Bila je tu neka stijena. Duguljasta i gruba. Uzdizala se. Sužavala pri vrhu. Bila je viša od čovjekove visine.Tada ga odjednom obuzme bezumni strah. Uhvatio ga je bez predupozorenja. Već je i prije osjećao nelagodu. Ali sad se pojavio užas. Tako silovit da je zaboravio biti oprezan. Pojurio je prema gore. Šljunak i kamenje odronjavali su se pod njegovim nogama, pa se klizao natrag. Usprkos svim nagonima on se, da bi uspio izići odavde, trebao smiriti. Hvatati se za kamenje i tako podupirati. Polagano se izvlačiti. Kad je na posljetku ipak stigao do
167
otvora spilje, priljubio je lice uz grubo grmlje crne borušnice i mahovinu i poslije nekog vremena osjetio okus i miris tla koje živi.
Nije zapravo znao čega se uplašio. Naprosto nije htio o tome ni razmišljati. Nikakve koristi od toga. Jedino mu je bilo jasno da se mora udaljiti odavde. Najprije dolje do lovačke kuće, a onda doći do ceste. Krenuti autostopom.
Žene su stigle na stazu malo ponad potoka. Čuo ih je već izdaleka, pa je otrčao i sklonio se iza jednog od humaka.
Legao je duboko dolje iza debeloga stabla breze, koje je polako trulilo prekriveno gljivama. Odavde ih je mogao promatrati.
Srebrni je lisac hodao na čelu. Glasno su pričali i smijali se. Odjeveni u elegantnu sportsku odjeću. Ylja je išla negdje po sredini. Djelovala je uzbuđeno. Uzvikivala.
Kad su prošli, osjećao se mirnije. Vjerojatno je sada imao dovoljno vremena za sebe prije negoli će se vratiti, pa je odlučio prileći i odmoriti se. Strah mu je sasvim iščezao čim je vidio i čuo tu malu skupinu putnika. Djelovali su posve normalno. Ovdje je zapravo sve bilo normalno. No on mora u svakom slučaju nestati odavde.
Zaspao je i probudio se malko prekasno, zaključio je. Međutim, dobro se odmorio. A sada mu valja požuriti. No kako na put bez novaca? Mora stvoriti barem toliko da bi mogao kupiti hrane i iznajmiti neku kolibu dok ne dobije kakav posao oko sađenja ili pročišćavanja šume. Odlučio je uzeti novac iz njezine torbice, iz one duge i smeđe stvari, kvrgave i krute. »Krokodilska koža«, objasnila mu je kad ju je upitao. Neće čekati da se vrati, a neće je ni moliti za novac. Tako se ne bi nikada maknuo odavde.
Lovačka je kuća bila nezaključana. Na stolu verande stajala je petrolejka i neka stolna, društvena igra. Netko je prije ležao na izblijedjelim, prugastim jastucima na kauču. A ako je netko od njih ostao u kući?
168
Dobro, pa što onda? Pa nije zabranjeno ući. Ušao je u mračno predvorje. Po podu bješe razbacanih tenisica, čizama, loptica izgrizenih od pasa. U jednom kutu sačmarica naslonjena o zid. Komadići polisterena. Daska za hvatanje vidri. Po zidovima su visjele uokvirene slike koje su očito bile pravljene početkom stoljeća. Na njima samo muškarci. Na glavama kape od tweeda, a na nogama vezicama vezane čizme. Jedan od njih s nogom na medvjeđoj glavi. Medvjeđe ralje bile svi rastvorene uz pomoć debela štapa. I Torsten je imao sličnu sliku na zidu velike sobe. Na jednoj od fotografija dvojica su na štapu između sebe nosila dva bakalara. Cijelo je društvo zajedno sa svojim psima fotografirano ispred hrpe mrtvih ptica.
Stakla na slikama bila su prašna, a nekoliko ih je bilo i razbijeno. Iza ponekih okvira izvirivali su snopići osušena cvijeća. Nije se baš činilo da se još itko skrbi o tim slikama. Jednostavno su tamo visjele, a lica muškaraca s njih ukočeno su buljila na nered u predvorju.
Bila je tu i kuhinja, a Johanu se učinila potpuno moderniziranom, ali premalenom. Vjerojatno su prostoriju za kuhanje imali izvan kuće. Posvuda je bilo ostataka jela. I boca s vinom. Bit će da ih je najveći broj donesen u naprtnjačama. Mirisalo je po češnjaku i kiselini od prolivena vina. Namazao je kruh prezrelim desertnim sirom i na brzinu pojeo tri, četiri komada. Zatim je sir i kruh potrpao po džepovima.
U blagovaonici se nalazio masivan stol, a po zidovima glave životinja. Na kredencu bile su punjene ptice. Činilo se kao da su ih moljci izjeli, kao da se raspadaju. Osušenih kljunova, ispalih pandži. Samo su im još oči od stakla bile bistre.
Nije ga bilo briga za donje prostorije. Gore su se nalazile spavaonice. Posvuda vreće za spavanje, a u svakoj sobi bilo ih je tri do četiri. Moglo je tu biti između petnaest do dvadeset žena. Yljinu sobu pronašao je uz južni zabat kuće. Zašto je ona smjela spavati sama? Izgledalo je da srebrni lisac nije imao svoju sobu gore. Možda je on spavao kod nekih
169
od žena. No u tom je slučaju morao spavati s njih tri, četiri. Ili možda kod Ylje? Jesu li možda bili oženjeni?
Fućka mi se, zaključi. Ja kidam odavde. Nikada više neću sresti nikoga od njih. Kad je dohvatio ručnu torbicu, obuzeo ga je drukčiji osjećaj. I opet neki polustrah. Torbica se nalazila na stolcu pokraj postelje. Na drugom je stolcu bilo mnogo paketića sa svijetlomodrim papirnatim gaćicama. Postelja nije bila namještena, no mirisala je po njoj, premda nešto slabije. I plahta na ležaju bješe izrađena od papira.Otvorio je torbicu i stao najprije tražiti njezinu vozačku dozvolu da vidi kako se zove i koliko joj je godina. No pomisli kako je to, dovraga, ipak svejedno. Ionako je nikada više neće sresti. Čak možda više neće ni razmišljati o njoj.
U torbici se nalazio novčanik s finskim novčanicama. U jednom je pretincu našao dvije kovanice od po deset norveških kruna. Isprva pomisli kako je nadrljao pa će morati ostati. No onda naiđe na srednji pretinac zatvoren rastrižem. Bio je tu čitav svežanj norveških novčanica od stotinu kruna. S njima i potvrda o zamjeni novčanica. Imala je gotovo tisuću i osam stotina norveških kruna. Vjerojatno neće ni primijetiti ako joj uzme dvjesta. Pa ni ako uzme trista. Napokon izvadi petsto. Sve je to učinio tako brzo da nije imao vremena ni razmisliti.
Bila je tu i previjena vrećica iz ljekarne. Plosnata premda ne i prazna. Provirio je u nju i vidio da sadrži više kutijica s prezervativima kupljenim u ljekarni u Bwangenu. Zajedno s računom. Međutim, oni ih nisu nikada upotrijebili. Nije ništa shvaćao. Uhvati ga srdžba na nju iako nije mogao točno ustvrditi zbog čega.
Kad je začuo glasove, brzo je zatvorio torbicu. Bili su blizu. Već trenutak poslije začuje se bučno otvaranje vrata i kuća se ispuni ženama. Smijale su se i trčeći padale po stubama. Više ih je bilo na putu gore. Našao se u stupici poput štakora. Bila su tu samo jedna vrata i ta su vodila ravno na stubište.
170
Bez razmišljanja krene natraške prema prozoru. Tada se okrene i pogleda dolje. Tlo se činilo mekanim, a nije bilo ni previsoko do dolje. Otvori prozor i iskobelja se kroz njega. Najprije odluči čvrsto se prihvatiti za prozorsku dasku i skočiti tek onda kad se s prozora spusti svom svojom duljinom. To će smanjiti visinu doskoka za duljinu njegova tijela. Međutim, nije mu uspjelo. Učinilo mu se da čuje nekoga na vratima, pa jednostavno iskoči.
U prvom mu se trenutku učini kako je baš sve pošlo po zlu. Zemljište, naime, i nije baš bilo tako mekano. Visoka ga je trava zavarala. Osjetio je oštru bol u kuku, no ubrzo zatim ustanovi da je loše prošao s lijevim stopalom.
Nešto se dogodilo s tim stopalom. Tijelo mu je sveudilj podrhtavalo od pada. Strah ga je u jednakoj mjeri zaokupio kao i sam šok i bol. Stopalo nije osjećao. Odozgo se ništa nije čulo. Ležao je gotovo nevidljiv u visokoj travi i bogato razraslim geranijama. Polagano se stao uspravljati. U stopalu je osjećao potmulo udaranje, ali ne i prejaku bol. Osim kad bi se pokušao oduprijeti o njega. Odvukao se do kućnoga zida i podigao oslanjajući se na njega. Onda je, poskakujući, krenuo oko kuće.
Prstima se čvrsto hvatao za neravnu, katranom premazanu, drvenu šindru. Dok se tako šepajući kretao prema brezovoj šumi i odatle dolje prema kolibi uz potok, nijednom se nije osvrnuo prema kući. Probijao se do tertrijebova zaklona hvatajući se za tanka stabla breza.
Nije dolazila do njega sve do kasno uvečer. Tada mu je donijela hladna prsica lještarke prelivena umakom. No taj se već bio stvrdnuo i djelovao je masno. Donijela mu je i desertnoga sira. Bio je to onaj isti kojim je bio premazao svoje sendviče. Nije ih još pojeo. Stopalo ga je toliko boljelo da se osjećao loše. Gležanj mu je otekao.
Podsjećao ga je na gležnjeve njegove bake po ocu. Plavičasti, nabreknuti. Premda njegova koža nije bila tako gruba kao njezina.
171
Ylja nije previše pričala. Izgledalo je kao da su joj misli još uvijek gore u kući. Nalila mu je votke u čašu, razbila jaje i ubacila ga u votku. Zatim je sve to skupa zapaprila. Pokraj tanjura našle su se četiri žute tablete.
A što je to? Bvitamin. Ona je ćaknuta, pomislio je Johan. No trebao je to primijetiti već u
početku. Sad se opet bojao. Možda je otkrila da joj nedostaje novac? Sasvim bi joj bilo slično da ništa ne kaže. Već samo čeka. Popio je ono iz čaše. Nije se usudio učiniti ništa drugo. I jaje i votka kliznuli su mu iznenađujuće lako niz grlo. Otišla je bez traženja da vode ljubav. Negdje je nekakva greška? Možda se umorila? Ili je već otvorila torbicu?
Nije joj ništa rekao o svojem bolnom stopalu. Cijelo je vrijeme ležao na ležaju s pokrivačem preko nogu. A ni ona ga ništa nije pitala. Tek kad je otišla, uvidio je kako se neće moći maknuti odavde. Bio je njezin zarobljenik.
No možda to ona ipak nije znala.
***
Kad bi kasno uvečer zazvonio telefon, uvijek bi pomislio na
najgore. Da je posrijedi kakav trbuh ili nesreća. Možda srce. Oštar glas u slušalici, piskav od straha. Boli. Hoće ga ili nju raznijeti u prsima kad tako jako udara. Blista mi pred očima. Bedro. Arterija. Otišlo je duboko. Povežite. Povežite čvrsto, ali ne i prečvrsto. Pa jedanaest samoubojica u šest godina, četvero od njih uneređeno.
A na dane proslava njihova kraja, znao je i čarobirati. Tada bi mu kovanice izlazile iz ušiju, a znao je ljudima i gatati. Nitko ne bi mogao vjerovati.
172
Kad bi u pitanju bio trbuh, nikada ne bi riskirao. Međutim, te lipanjske noći neka je umirovljena učiteljica odozgo iz Tuvikena osjećala da joj srce neredovito udara. Čim ju je pregledao uz pomoć radnog EKGa i ustanovio kako se radi o dobroćudnoj aritmiji, on je otišao. No učinio je glupost. Ona će zahtijevati sve više i više kućnih posjeta. Ponijela ga je primamljivost vožnje putovima. Praznina misli, brujanje motora i radio na najnižoj granici čujnosti. Kilometar za kilometrom. Bez obzira kako daleko. Spavati više nije mogao.
Barbro nije rekla ni riječi o proslavi Ivanjske noći. Šutjela je i bavila se svojom odjećom i radnim materijalom. Dobar je dio stvari bio zapakiran u kutije i kovčege. No kad se odvezao, stvari su još stajale u radnoj sobi.
Lagao je učiteljici u Tuvikenu rekavši joj da je samo u prolazu, jer je morao obaviti bolesnički posjet u blizini. Htjela je čuti kod koga i ta joj je radoznalost bolje od kinina ustalila rad njezina srca. Ponudila ga je kavom, a to joj nije mogao odbiti jer je već bila kuhana i tamnosmeđa. Time mu je bila protjerana posljednja pomisao na san.
Usto, onaj će mračni sat uskoro proći. Tračci su providne magle plovili po tresetištima. Vidio je losove kako im se čeljusti miču dok žvaču premda su to ponekad bile samo lišajevima prekrivene stijene.
Za manje od jednoga sata bit će ponovno kod kuće. Barbro će ležati u postelji u koju će i on sam leći. To je i bio razlog što je vozio kroz šume i močvare ne osjećajući mirise i sirovu vlagu. Svakodnevno ga je mučila nečista savjest zbog onoga što se dogodilo. Iako mu to ona nije vjerovala. Dogodilo se to prije dosta vremena i još uvijek nije bilo riječi o tome. No za njega je to bila neizbježna nesreća. Nekroza.
Vozio je prebrzo uskim, šljunkovitim putem koji je često prolazio uz jezera rascijepljena stazama kretanja pataka batoglavica i plijenora. Uz crnu vodu kraj obala te su ptice bile sjajne poput metala. Po sredini jezera, nad najdubljim dijelovima, vidjele su se mrlje od odraza. Neke su bile ružičasto obojene kao koža natopljena krvlju, a druge su
173
svjetlucale modrinom kao dječje bjeloočnice. Pod anestezijom od vožnje on je ipak imao osjećaje.
Međutim, ti osjećaji nisu bili čisti. Kad je stigao u Bwangen, cijelo se naselje kupalo u neobičnoj svjetlosti s istoka. Osvijetljeni su bili pogrešni zabati kuća. Posvuda muk. Dok se vozio uzbrdo pokraj općine, opazio je da su zavjese u policijskoj postaji spuštene. Sive zavjese sa šarama modrosiva i žutozelena lišća. Učinilo mu se da iza njih ipak gori svjetlo.
Zavjese su bile vrlo guste, no kroz tkaninu se ipak mogla razabrati fluorescentna svjetlost. Moram, i to sada, odmah, pomislio je.
Izravno je zakucao na prozorsko staklo i opazio kako se na spojnom mjestu zavjesa proširila pukotina. Onda je izišao Vemdal i otvorio. Sav je bio siv. Po koži lica neujednačeno su se rasprostirali pigmenti od sunčanja. Krv mu se uvukla dublje. Oko njega se širio nekakav miris po kiselom.
Nije ga ništa pitao, već je pošao naprijed prema službenoj prostoriji s navučenim sivim zavjesama. Birger je očekivao hrpe papira na stolu, fascikle ili kutije s registracijskim karticama. Međutim, stol bješe gotovo prazan.
Bio je tu jedino blok na zelenoj podlozi, a na otvorenoj stranici kemijskom olovkom ucrtana spiralna šara uz napisane dvije riječi, koje je uzastopce ponovno ispisivao. Pisao je NAŠI GORENG. Iznad bloka nalazio se kavez sa štakorom. Štakor je bio posve miran i promatrao Birgera koji je sjeo na stolac nasuprot Akeu.
Hvala što si mi telefonirao rekne mu Ake.Ali on to nije bio učinio. No onda se prisjeti da mu je ipak telefonirao
i ispričao o onim čudnim stvarima sa zamrzivačem i kotlovnicom. Vemdal je djelovao kao da ga je Birger posjetio bilo kojeg poslijepodneva, a ne u tri sata ujutro u ponedjeljak.
Pregledali smo tu kotlovnicu. Što vam je rekao?
174
On se strašno zalaže za ljudska prava. Premda ne radi gore stvari od onih koje običavaju činiti oni tamo sjeverno od Ostersunda. Dobio sam svoj papir od tužioca. Naime, i LillOla je bio tamo gore za Ivanjske noći.
Tako smo malko postrugali po peći i pokupili ono što je bilo po podu. Spaljivao je gumene čizme i neočupane ptice. Dakako da je to umjesto njega radila njegova žena.
Dakle, to nije bilo perje iz vreća za spavanje? Moglo bi biti i to. Analizirat će se. Kaže da joj je rekao neka spali
dva tetrijeba koji su bili prestari. Naravno da su sve to koještarije. Ja sam vidio pakete s tetrijebima u zamrzivaču, i to kad sam ga
prvi put otvorio. Imao je i par čizama marke Tretorn, koje su se nalazile u predvorju.
Otisak stopala koji smo našli kod šatora potjecao je od prednjega dijela stopala novih čizama te marke. Čini se da je svojoj ženi dao neka spali više pari.
Ali ne i onaj par čizama za koji vjerujemo da je on nosio.Štakor se vrtio po kavezu. Vukao je stražnjicu po dasci koja je služila kao pod.
Zar ga još uvijek držiš? Pa kako da ga jednostavno pustim? Obojica su promatrala štakora, a ovaj je isto tako promatrao njih. Djevojčini će roditelji doći ovamo napomene Vemdal, kao da je
time pronašao neku vrstu rješenja.Rekao je da se zove Sabine Vestdijk. Birger odjednom poželi da ne
mora slušati o tome. Otac joj ima urarnicu u Leidenu. Urareva kćerka. Prije tri dana. Moraju li je vidjeti? Ne znam jesu li još nekoga poveli sa sobom. A inače, to moraju
učiniti.Birger je pomišljao na onu ranu na obrazu, onaj zijevajući smeđi rez.
Sve se ostalo moglo sakriti.
175
Jesi li pospan? upita ga.Vemdal zatrese glavom. Bi li mu trebao ponuditi sredstvo za
spavanje? Govorilo se da je malko prebrz u propisivanju sedativa. Liječnik s tabletama.
Trebao sam ti spomenuti još jednu stvar kad sam ti telefonirao.Vemdal nije dizao glavu. Znam rekao je. Znaš? Da, misliš valjda na ono s tvojom suprugom? Da je bila s Danom
Ulanderom? Da, u svakom slučaju s njom nije bio naš sin reče Birger. To što
je rekla da je taj Ulander njezin sin, trebalo je biti nekakvom šalom. Bila je s njime gore na Stjarnbergu vidjeti kakvi su uvjeti
stanovanja u toj zajednici. A onda je tamo i prenoćila. No on je otišao u Nirsbuu. Nije, naime, bio siguran kada će stići Annie Raft. I tako je prenoćio tamo.
Pristojni ljudi kao što bješe Vemdal nije se pritom podsmjehnuo. Oni pokušavaju takve stvari izgladiti. A to je možda i gore. Štakor se smirio i gledao u Birgera. Kavez mu je doista bio malen. Jedva se u njemu mogao okrenuti i ništa više, pa je tako stvorio nekakvu shemu svoga kretanja. Okretao se po nekom redu. Bio bi to hitar pokret. Njegov dugi rep bez dlaka povijao se izvan kaveza. Začulo bi se lagano šuškanje. Označavalo je to da su stražnji dio tijela i glatka glavica s finim, dlakom obraslim ušima, promijenili mjesto.
Što ćeš učiniti s njime?Vemdal nije ništa odgovorio. Zurio je u štakora kao što je ovaj opet
zurio u Birgera. No Vemdalove su oči bile nevidljive. Razumije se da ne bi bilo nimalo ugodno ubiti zdravu životinju.
Po leđima i stražnjem dijelu tijela krzno mu je bilo smeđe i sjajno. Zadnjica teška i opuštena. On je preživio.
Kavez mu je premalen.
176
Ona ga je, vjerojatno, najčešće držala na slobodi odgovori mu Vemdal. Oni ih miluju i maze. Puštaju ih sebi na vrat.
Ne bi to smjeli. Štakori nose na sebi opasne parazite. Roditelji to ne znaju. Možda je to neka nova ponuda. Raspitat ćemo
se u prodavaonicama kućnih životinja. Pokušat ćemo ustanoviti što su radili otkako su došli u Švedsku. Uzeo je tada olovku i stao gurkati štakora. Nije se micao, ali je spustio glavu i netremice ga promatrao.
Postoje tri mogućnosti. Jedna je da ih je netko progonio. Netko tko ih je dostigao ovdje. Ili da su nekoga ovdje gore poznavali.
U Crnoj Vodi? Možda u zajednici. Ili možda onu debelu Yvonnu u Robacku i
njezine matadore. Doduše, niječu. No to će činiti pod svim okolnostima. No postoji i treća mogućnost u koju vjerujete. Pijanstvo. Neki luđak.Vemdal zatrese glavom. Ni u što ne treba vjerovati. Barem ne sada, u početku. Ona žena što
ih je pronašla, Annie Raft. Ona je nekoga primijetila. Nekog stranca. To bi dalo naslutiti da ih je netko slijedio. No teško je doći tamo gore automobilom i ostati neprimijećen. Znao je da je to istina. Svaki auto na tim šumskim putovima netko vidi. Tako je oduvijek bilo. Ne može se prošuljati. Ne može izbjeći ljudskim očima i pitanju što tu rade. Spuštaju mrežu u nečije jezero? Bave se zabranjenim lovom? Istovaruju kakvu robu? Međutim, nitko nije zapazio bilo kakav auto s mlađim čovjekom azijskoga podrijetla. Indonežanin? Na bloku je pisalo Naši Goreng. Za Akea Vemdala bilo je krajnje vrijeme spavanju. Usta su mu bila suha, a što se moglo čuti dok bi govorio. Nesumnjivo ga je i glava boljela. Usto u sobi bješe loš zrak iako to Birger više nije osjećao.
Mogao je i mopedom doći do Crne Vode. Premda, koliko se može putovati mopedom? Ne čini se baš pametnim. Međutim, ostali su tragovi mopeda na putu gotovo sve do Stromgrenova imanja. A i natrag. No nismo pronašli moped čiji bi profil guma odgovarao tragovima s puta. Još ne.
177
Gore kod Brandbergovih imali su jedan. No momak je na njemu pobjegao. Uzeo je moped i pobjegao iste
večeri kad se dogodilo ono zlostavljanje. Bojao se braće i oca. Bilo je to oko sedme ure, no mi smo ipak željeli pregledati taj moped.
Jeste li ga našli? Ne, ni moped, ni momka.Zašto taj čovjek još uvijek sjedi u uredu, razmišljao je Birger. Ima tu
neka greška. Ima tu nešto više osim činjenice da ne može spavati. Kakva je ta Sabine Vestdijk bila djevojka? Jeste li uspjeli saznati? Poduzetna. Taj Ivo Msrtens očito nije imao nikakve posebne želje
da pođe s njom. No nagovorila ga je. Stanovali su u istom području obiteljskih kuća. Nisu se posebno
družili ili nešto tome slično. Mislim, da bi bili zaljubljenici. No možda su postali. Roditelji obiju žrtava dobili su razglednice iz Goteborga. Ali poslije više ništa. Zanimljivo je da su mu nestale hlače kao i sve njegove osobne stvari. Roditelji su otprilike znali što je imao sa sobom. Fotoaparat i knjige o pticama. Novčanik s vozačkom dozvolom i studentskom iskaznicom.
Međutim, čini se da od njezinih stvari ništa ne nedostaje. U zatvaraču kojim se zatvarao šator nađeno je perje. Ako je počinitelj otvorio šator i ukrao putovnicu i druge stvari, čudno je da je našao vremena ponovno povući zatvarač na šatoru. Ubodi nožem učinjeni su očito u panici. Ili možda u bijesu. U svakom slučaju brzo. Najgori na njoj. Liječnik sudske medicine računa s jedanaest uboda na njoj i više ili manje osam na njemu. Sve je to, dakako, samo privremeni nalaz. Teško je odrediti točno, jer su neki od uboda promašivali i uzrokovali samo ogrebotine. Očito da ubojica nije ništa vidio. A bit će da su se žrtve i pomicale. I to mnogo. Tako da zapravo ne znamo. A momku nedostaju hlače. To je činjenica.
Nema ih nigdje.
178
Počeo je gutati slinu i oblizivati usne kao da je tek sada postao svjestan suhoće u ustima. Onda upita ne gledajući Birgera:
Čuj, onda kad smo bili na rječici Svartvass. Ono po noći. Da? Jesi li me cijelo vrijeme mogao vidjeti? upita ga Ake. Pa bili smo sasvim blizu jedan do drugoga. Međutim, ne znam.
Jesam li te vidio! Pecali smo.Štakor ponovno sušne, a Birger osjeti val mučnine. Sjedio je tiho
koliko je god više mogao i gledao u sivozeleni sag od linoleuma. Gutao je slinu.
Moram sad ići reče Birger. Učinilo mu se da osjeća štakorski smrad. Vjerojatno se radilo o umišljanju. No morao je krenuti. Htio je preporučiti Vemdalu neka i on s njime pođe kući. Naći će mu mjesto za spavanje. Ipak, riječi nisu izlazile iz njega.Kad je došao kući, primijetio je promjenu. Osjetio ju je. Bila je očigledna kao kad se razmjesti pokućstvo.
Premda je sve izgledalo kao i obično. U predsoblju su svjetlucala uokvirena stakla na akvarelima.
No znao je da je ona otišla. Kuća bješe prazna.I Tomas je bio otišao na putovanje vlakom. To je već odavna bilo odlučeno. Pozdravili su se još prije podne. Međutim, Barbro nije rekla da kani otputovati.Pomislio je ipak kako se ne treba povoditi za slutnjama i vjerovati da
nešto zna. Stoga se uspne stubama i otvori vrata spavaonice. Tek, nije se mnogo brinuo da to učini oprezno. Soba bješe puna svjetlosti i praznine.
Kad se poslijepodnevima vraćao iz svoje okružne ambulante, kuća ga je dočekivala tišinom i svjetlošću. Tada bi inače pili čaj. A sad je popio pivo i pojeo sendvič s jetrenom paštetom. Planirao je da će raditi na slikama. Danja je svjetlost trajala sve do jedanaeste ure navečer. Mislio je da će ona možda telefonirati, no nije se izravno vezivao uz to
179
očekivanje. A kad je telefon najzad zazvonio, trebalo mu je dosta vremena da se odvoji od stalka sa slikom, siđe niza stube i dođe u predsoblje. No s druge strane žice nije bilo popuštanja. Telefon je zvonio sve dok nije podigao slušalicu. Telefonirala je iz javne govornice. Ali nije rekla odakle.
Neko me vrijeme neće biti rekla mu je. Moram o svemu razmisliti. Nadam se da ćeš shvatiti.
O svemu. Ali nije rekla o čemu to. Uhvatila ga je srdžba. No nije imao pravo na to. Budilica ga je probudila poslije nekoliko sati sna. Bio je bijesan, no istodobno je osjećao snažnu i čistu čežnju za njom. Ali kad se sasvim razbudio i podigao, čisti su osjećaji iščeznuli. Njime je ponajviše prevladao stid.
Razgovor bješe kratak. Obećala je ipak da će se uskoro čuti. Glas joj je sada zvučao prijateljskije. Vjerojatno i ona osjeća i stid i lošu savjest. One nedjeljne večeri pitao ju je zašto ništa ne kaže.
A o čemu to? Pakiraš stvari, ali ne kazuješ ništa. A što da ti kažem?Promatrala me neprijateljski. Nije smio nastavljati. No mislio je da
je ona u pravu. Znao je, naime, što pod time misli. Pa ni ti sam nikada ništa ne govoriš.
Kad je razgovor završio, on uzme pivo iz hladnjaka i sjedne na visoki stolac ispred drvenoga stalka za slikanje. Leđima bješe okrenut prema svojoj slici i promatrao je svijetlozelene kovrče razlistalih breza. Sada mogu otputovati u Ostersund, pomisli. Bez laži. Parkirati ispred hotela Sullcy. Izravno, bez zamršenih zaobilaznih putova. Ostati tamo cijelu noć i odvesti se na posao u pet sati. Mogu to učiniti.
Ti nikada ništa ne govoriš. Ne. A što bi mogao reći?Usto, mi smo uvijek tako živjeli. Ti bi rekla ono što je potrebno reći,
Barbro. Uvijek si se znala jasno izraziti. Nikada se nisi izvlačila. Dobro
180
bi promislila o stvarima prije negoli bi ih izrekla. S osjećajem. Politički. Ili blisko tome.
U međuvremenu se, dakle, to dogodilo. A što bih ja, dovraga, trebao reći? Kako bih to mogao nazvati? Evo, ovako, Barbro. Ja sam u Ostersundu. Siječanj je. Hladno da sve puca. Sastanak u županijskome vijeću o raspodjeli sredstava. No ja samo sjedim i pomišljam kako neću uspjeti upaliti auto bez grijača motora. Pa i nisam mogao. Bilo je već kasno. Večerali smo u restoranu Kod strica Adama. Nazvao sam te kući i rekao da ću ostati ovdje. Zovem iz hotela koji se zove Sulky.
Nisam uspio ništa učiniti da mi auto dovezu kući tako kasno, jer je sav bio strašno zamrznut.
To je ugodan, malen hotel. Ovdje znadu boraviti vozači sulkyja, kolica za kasačke utrke. Po zidovima vise slike raskošnih kočija. No vlasnica ima još i božične ukrase.
Draga Barbro! Trebala bi ih vidjeti. Crveni i zeleni vjenčići od papira. Zrcalaste staklene kuglice tirkizne, narančaste, crvene, srebrne i zlatne boje. Božični patuljci. Maleni, ljutiti. Vraški izobličena čudovišta s kapicama u svih okrenutim u istom smjeru. Njemačke izrade.
Svidjeli su mi se. Nalikovali su božičnim patuljcima koje smo držali na božičnom stolu kad sam bio dijete. A i oni su sasvim sigurno bili njemački. U ono je vrijeme sve bilo tako germansko. Bomboni kod AlpOllea, a i svašta drugo.
Zove se Franses. U početku nisam previše mislio na nju. Zgodna žena u svakom slučaju. Tamnoputa i indijanskog profila. Udana za nekog velekockara. Ponekad je i on posjedovao trkaće konje, a gdjekad im je bio tek suvlasnik. Znao bi sve izgubiti i onda im je išlo loše. Čuo sam da je kadšto morala obavljati posao čistačice u bolnici. Kuća im je, dakako, isparila. Najčešće bi imao automobile. Kadikad bi i mnogo stekao.
Umro je dok je bio u usponu. Ona je znala kako su njegovi usponi privremeni i da će uskoro sve izgubiti. No onda ga je zatekao moždani udar. Jedan od natjecatelja, vozač sulkyja, Tomgren, pričao mi je da joj
181
je taj njezin muž, i dok je još ležao u bolnici, znao izmucati i izmrmljati upute kako se treba kladiti u njegovo ime. Ona bi samo kimala glavom i zapisivala. Torngren ju je vidio kako to čini. Međutim, nikada se nije kladila. I tako joj je poslije njegove smrti ostalo novaca. Kupila je hotel koji se tada zvao Tri ljiljana. Bio je u očajnom stanju. Ali ga je uspjela preurediti.I tamo sam dobio sobu. Čista slučajnost. Vjeruješ li u slučajnost? Vjerojatno. U naše vrijeme normalno je vjerovati u slučajnosti.
Otišao sam, iznajmio sobu i legao u tom malenom, toplom hotelu. Bio sam umoran, ali ne i pijan ili tako nešto.
Možda bi se to tako moglo opisati. Jedna stvar za drugom. Redom. Upravo kad sam mislio da ću zaspati, primijetili da sam zaboravio spustiti rolete. Svjetlo s ulice udaralo mi je izravno u i lice. No više mi se nije dalo ustajati. Neka bude kako jest. Cijelo sam vrijeme čuo automobile.
Ispred hotela nalaze se semafori. Gdjekad se pred semaforom zaustavi autobus i motor mu, radeći ina prazno, uporno tutnji. Dakle, nikakva mira. Ni slično miru. Nikakva posebnog i ozračja ili predosjećaja. Baš ništa. Jednostavno sam ležao u postelji. Umoran sam i svjestan da mi je pao krvni tlak. Ti znaš da imam nizak krvni tlak. No time se ništa ne objašnjava. Oduvijek mi je takav. Čak sam i ljosnuo u kupaonici. Sjećaš se kad su mi pukle naočale.
A sad počuj.Ležim tako sklopljenih očiju. A tada je naišlo. Poput neke svjetlosti
iznutra. Kao... kao... kao... nekako kao neki osjećaj svjetlosti. Ne u očima. U tijelu. Osjećaj da mi se tijelom proširuje svjetlosti. Da je oko mene. Ništa drugo osim svjetlosti. A ja sam u sredini. Sve znam. Ne kroz riječi. Blaženstvo.
Da, to je prava riječ.Ne znam koje bih riječi mogao upotrijebiti. Možda je to zato što
nisam ništa ni rekao. Samo ležim u sredini svega što postoji i nema se
182
što objašnjavati, nema se ni prema čemu težiti. Ostaje jedino to dugotrajno stanje blaženstva. Trajalo je dugo. Neka vrsta orgazma, ali snažnije. Kao neki valovi cijelo vrijeme, jedan val svjetlosti za drugim u meni i oko mene.
Povuklo se. Ponovno počinjem raspoznavati sobu. Prozor sa svjetlima s ulice. I ja zaspim kao dijete. Spavam tako dubokim zdravim snom kojim spavamo samo dok smo maleni. Tek je jutro započelo čuđenje.
Čak mi je teško napustiti taj ugodni, maleni i pokućstvom pretrpani hotel. Kao da bi u njemu trebalo postojati nekakvo objašnjenje. Razmišljao sam bih li se malko raspitao kod Franses. Da, ona se očito zove Franses, no izgovara se švedski ili ovdašnjim jemtskim narječjem, svejedno. Oprezno bih priupitao je li još netko drugi primijetio u toj sobi nešto čudno, neku svjetlost ili tako.
Međutim, ja zapravo nisam vidio ništa. Barem ne očima. Stoga je besmisleno postaviti takvo pitanje. Sljedećih sam tjedana čitao o takvim vrstama doživljaja. Nisam dospio ni do čega. Prema medicinskoj literaturi ja sam morao biti gladan i iscrpljen. Ali to nije bilo točno. Pojeo sam krepku večeru i bio umoran, ništa više. U drugoj vrsti literature, do koje sam teško došao, jer je iz područja meni stranog, postoji obilje riječi.
Takvih kao što je blaženstvo, primjerice. Bilo ih je previše. No uhvatih se za riječ blaženstvo. Umorih se od čitanja. Nisam, doduše, imao ni vremena. Ti su tekstovi toliko upućeni sami na sebe. Kao politički ili ekonomski idiom. Ili medicinski što se ovoga tiče. To je prvi put da sam primijetio kako se tekst gradi oko osjećaja. Kako su riječi neka vrsta skela za uspinjanje da bi se stiglo do osjećajnog klimaksa. Da, u najgorem slučaju stvoriti osjećaje i dovesti ih do klimaksa u njima samima. Čak i u izvješćima o financijama županijskoga vijeća. Postalo mi je zlo od toga.
Kružio sam oko hotela. Kako u mislima, tako i sasvim doslovno dok sam bio u Ostersundu. U ožujku sam ponovno prenoćio tamo. Ona nije
183
ništa čudna vidjela u tome. Ionako joj većinu gostiju čine stalni posjetitelji njezina hotela. Pretpostavljala je da ću i ja postati jedan od njih. Sjedim navečer u dvorani i gledam televiziju. Iz termosboce na pritisak uzima se kava, a vlasnica je ponudila paprenjake i dvopek.
Bilo mi je drago. Znam da ćeš reći kako je to neukusno, jer je estetika za tebe pitanje usklađenosti. Oni svijetlomodri, srednjemodri i sivi tonovi koji postoje u našoj dnevnoj sobi. Svijetlo drvo pokućstva. Povijeno drvo. Metalne šipke. I ja mislim da je to lijepo. Zbirka staklenih predmeta u prozoru. Tvoja velika tapiserija koju si mi poklonila za četrdeseti rođendan. Prikazuje jednu stranu planine.
Čini se da Franses nije nikada otkrila središnju perspektivu. Ona svaku stvar vidi za sebe. Stvari su joj smještene kao otoci. Pa ako ih i tako promatramo, one postaju lijepe ili profinjene ili pak nekakve drukčije. Zapravo nas nikada ne ostavljaju ravnodušnima. Barem ne nju. Dobila je mnoge konje na poklon. Od keramike ili drva, pa čak i od tkanine, s grivama napravljenim u obliku vunenih resa. U šarenu, prugasto obojenu keramičku vazu stavlja naglašeno narančasto obojene mjehuriće i kazuje da ih je njezina baka uvijek držala u toj vazi i upravo na toj polici sa zrcalom. Sve se ovdje odnosi na nju.
Strme stube i dvoranu znade kadikad ispunjavati miris kolača. Peče ih za vozače sulkyja koji potišteno sjede u dvorani. Ako su bili uspješni, onda sjede vani i slave. Alkohol ne smiju unositi u dvoranu. Znadem tamo povremeno noćiti i još uvijek mnogo mislim na ono što mi se ondje dogodilo. No više ne vjerujem da ću ikada shvatiti što je to bilo. Mislim da mi je dovoljno što smijem tamo kadikad doći. Da mogu prespavati u onoj sobi. Nikada ne spuštam rolete. Možda ipak još nešto očekujem. No više se ništa I ne događa.
Postao sam ondje, naravno, neka vrsta kućnoga liječnika. Franses je zdrava žena. Dobro spava i potrebno joj je samo malo tavegyla, antialergina, u proljeće kada sve cvjeta. Međutim, vozači sulkyja imaju sve moguće potrebe. Zanima ih amfetamin, ali to ne ide. Događa se da
184
im dadem kakve pilule za mršavljenje. No samo kao lijek na probu. Kad bih im takav lijek počeo propisivati, sam Bog zna gdje bih završio. Tablete za spavanje, svakako, a dosta puta librium i valium. Ali u opravdanim slučajevima. Nekakav grozan liječnik koji liječi samo tabletama ipak nisam.
A onda je došao Božić prije tri godine. Obje naše majke bile su kod nas. Bilo je malko napeto, ali i dalje srdačno. Hodala si naokolo s poslužavnikom i kavom i, po starom švedskom običaju, pjevala »Dobro vam jutro, dobro vam jutro, gospodaru i gospodarice!«, a onda ste zajedno otišle na svečanu misu. Ranojutarnja misa bila nam je ipak prerana. Ja sam se bavio kuhanjem vina. Stavljao mirođije u njega. Zamislio neka te starije gospođe popiju malko prije objeda ne bi li ih vino još malo održalo u srdačnom raspoloženju. I tada je nazvala Franses.
Umro joj je jedan gost. Našla ga je mrtvog u sobi. Misli da je počinio samoubojstvo. Na noćnom je ormariću bilo više praznih bočica s lijekovima. Jedan sam mu propisao i ja. Poručio sam joj neka se smiri i pričeka pa ću ja u njezino ime telefonirati policiji i bolnici. Međutim, ona je to odbila. Htjela je da svakako dođem. Objasnio sam joj da tako nešto nemam pravo učiniti. Možda bi se čovjeka moglo još spasiti. Moramo se što prije pobrinuti za vozilo hitne pomoći.
Tek kada sam sjeo u auto i krenuo u Ostersund, shvatio sam da smo se Franses i ja zbližili. Imao sam povjerenja u nju. Bio sam potpuno uvjeren kako tom čovjeku nema spasa. A ona je bila žena koja zna što radi. Zato mi, zapravo, nije bilo potrebno otputiti se tamo. Međutim, imao sam povjerenja u nju i pretpostavljao da me treba.
Smjestio se u svoju sobu dan prije Badnjaka i na vratima ostavio uobičajeni hotelski natpis MOLIM NE SMETATI!
Kad je natpis ostao stajati na vratima i na Božić ujutro, pomislila je da ga je zaboravio skinuti, pa je zakucala na vrata. Namjeravala mu je u postelju donijeti kavu. U hotelu je u to vrijeme bilo šestoro gostiju.
185
Samo ovaj i još druga dvojica bili su stalni gosti. Fransesin je hotel morao biti otvoren preko Božića. Tako samo jedan hotel bude otvoren pa se gosti upućuju u njega.
U sobi bješe hladno, a miris vrlo težak. Čovjek je uistinu bio mrtav, i to već dugo. Mršavo tijelo. Fina pidžama. Sve je djelovalo pažljivo pripremljeno. Htio je to učiniti uredno. No skupio je lijekove koji mu baš i nisu jamčili da će samo lijepo zaspati. Jako je povraćao, a napokon se nije uspio okrenuti kako bi se oslobodio onoga što je povraćao. Glava mu je bila blijedosiva. Posteljina i madrac bili su promočeni od mokraće.
Prošlo je već podosta vremena otkad nisam vidio mrtvo tijelo koje je neko vrijeme odstajalo. Sjećam se svojih prvih mrtvaca na Institutu za anatomiju u Uppsali i ljutio sam se što je Franses ovo morala vidjeti. Kao da ju je netko izložio grubosti. Ne ovaj ovdje, blijedi, očajni kockar profesionalac ili poluprofesionalac, koji se uvečer prije Badnjaka ušuljao ovamo sa svojom tek kupljenom pidžamom. Pa on o smrti nije znao ništa.
Na noćnom stoliću do postelje bile su bočice koje su sadržavale antidepresive anafranil i tryptizol. Postalo mi je mučno kad sam na jednoj od njih vidio da sam mu taj lijek ja propisao. No istodobno mi je bilo drago što je to bila i jedina.
Franses je imala jednu molbu. Izradila je plan još i prije negoli mi je telefonirala. Ljudi koji se bave konjima vrlo su praznovjerni rekla mi je. Mnogo više od drugih. »Poslije ovoga ovdje više nikada neću imati stalne goste. Bit će gotovo s time. Trenere, vlasnike konja, velekockare, pa ni ovakve poluprofesionalne. Ni vozače sulkyja. A ti su najgori. Nitko od njih više neće htjeti stanovati kod mene. Taj je čovjek bio drag, ali nije znao što radi kad mi je to učinio. Mislim da ljudi ponajviše misle samo na sebe.«
Željela je sasvim jednostavno da sve goste preselimo u drugi hotel prije nego pozovemo policiju i vozilo hitne pomoći. Tada će u najmanju
186
ruku postojati mogućnost da se ne razglasi to što se dogodilo u hotelu Sullcy.
Isplanirala je kako to i izvesti. Rekli smo da me pozvala jer je osjetila bolove. Utvrdio sam napad bubrežnih kamenaca pa sam telefonirao vlasniku hotela kojeg je poznavala. Srećom taj nije nikamo otputovao. Premda sam pomislio da je to ona dobro znala. Franses bješe blijeda i vrlo odlučna.
Preuzela je na sebe brigu oko gostiju, ali nije se moglo postići da svi gosti odu odjednom. Tako smo morali čekati cijeli Božić. Tebi sam javio kako je riječ o samoubojstvu pa da moram ostati dok se ne sazna kako se to zbilo. Grdno sam se bojao da ne nazoveš bolnicu i pitaš za mene. Franses je ležala u svojoj sobi i nije se pokazivala.
Kad je posljednji gost napustio hotel, već je bilo osam sati uvečer. Tada sam stao ispred te sobe tobože s namjerom da uđem. Trebao sam se praviti da ga moram zasmetati upozorenjem o promjeni hotela. I isto se tako praviti kako sam tek sada otkrio da je mrtav. Gadilo mi se. A sada je u sobi bilo još hladnije. Kad policija bude došla, Franses je morala odglumiti da osjeća bolove. Bilo je to dosta zamršeno i vraški neugodno. Nikada nisam sudjelovao u nečem takvom. Imao sam osjećaj kao da smo ga mi ubili. Franses i ja.
Kad su se pojavili, čovjek je već bio beznadno hladan, gotovo smrznut. Očito da je zatvorio radijator prije negoli je legao. Je li se plašio da će dugo potrajati dok ona ne zakuca na vrata?
Nismo znali. Na neki je način ipak pokazao obzirnost. No da, poslije sam trebao otići kući. No nisam mogao. Bojao sam se da Franses neće moći podnijeti da ostane sama u praznom hotelu. To je otprilike i bilo ono što sam ti rekao: da nisam mogao. Da me obuzelo ono što se dogodilo. Pacijent je umro. Prenoćit ću ovdje. Pitao sam se nećeš li pomisliti da sam pobjegao s proslave Božića i od naših majki.
Onda nas je uhvatila glad. Doslovno tako. Izvukla je haringe, narezala šunke. Popili smo po čašicu rakije. Jeli debele kriške crnoga
187
kruha. Sjećam se da je imao debelu koru na sebi. Razmazivali maslac po kruhu. Sve je bilo dobro. Pivo. Teletina u hladetini. Jetrena pašteta u kobasici koju je jedan od gostiju držao kod nje.
Od Franses je dolazio miris. Nimalo loš, ali jak. Njezina duga, kovrčava, crvenkastocrna kosa spuštala joj se preko ramena. Bojila ju je kanom. No pri korijenu kose vidjelo se da joj je prava boja kose prošarana sivom. Dlake na dnu trbuha bile su joj tamnosmeđe. Prava šuma. Na sebi je još uvijek imala jutarnji kućni ogrtač. Takve ti stvari ne mogu pričati. Pa to i neću učiniti. Samo provjeravam riječi.
Zbog objašnjenja naše opijenosti. Naše gladi. Nije brijala noge. Vjerojatno zato što je bila zima pa je uglavnom nosila duge hlače ili debele čarape. Tako joj se koža činila bodljikavom pod rukom. Sve do koljena. A onda je postala mekom, bijelom. Pa opet bodljikavom.
Kovrčavom. Mirisala je. Dolje smo bili kao dvije čupave životinje koje se trljaju jedna o drugu, pristojno, kao što to životinje čine.
Ona ima dugu, kao kruška oblikovanu stražnjicu. Duge noge s vidljivim mišićima i tetivama. Trbuh joj je bio zaobljen. Brazda kralješnice spušta joj se do mračnoga usjeka imeđu butova. Htio sam doprijeti tamo i posvuda.
Zauvijek, stvarno.No mi ćemo i dalje živjeti onim štedljivim načinom kojim se živi.
Proračunato. Ponajviše riječima. No za ove sate nisu postojale riječi. Na kraju je između tebe i mene sve prestalo.
Vjerojatno sam krenuo krivim putem. Ili možda pravim? Ne znam.
***
Ovdje žene više nisu ostale dugo. Proteklo je nekoliko dana prije no
što je otkrio da su otišle. Bio je zarobljen sa svojim stopalom koje ga je
188
boljelo. Kroz prozor prema potoku vidio je jedino vodu kako teče i treperenje lišća.
Nestali su ženski glasovi. Kao i ptičji. Kada?Srebrni se lisac mogao gdjekad nazrijeti s druge strane vode. Hodao
je naokolo s lovačkom puškom. Ponekad bi se začuo suhi prasak sačmarice. Znači, to je on ubijao tetrijebe. Ubijao ih je usred sezone parenja. Fućkalo se njemu. Baš kao i Pekki.
Pekka se uvijek smijao Gudruninim upozorenjima. No zapravo ni ona nije mnogo marila za lovostaje. Njoj je jedino bilo stalo da budu poštovani. Da budu ljudi, kako je ona to nazivala. Posljednje je godine Johan počeo shvaćati što to za nju znači. Vodila je neprekidnu borbu. Razdoblja lova. Promjena košulja. Psi nemaju pristupa u kuhinju. Sve treba biti kao u kakvoj kući u Bwangenu. Ili još bolje u Ostersundu.
Vaine je ubio pticu grabljivicu. Znao bi to učiniti kadikad. Iz čiste zabave. No ipak je bio u društvu kad su izlupali onoga Nijemca. Zamalo da toga puta nisu otišli malko predaleko. Braća su uhvatila Nijemca kod Robacka. Kad su mu otvorili prtljažnik, našli su tamo tri dubokosmrznute ptice. Dva škanjca mišara i jednu sovu.
Netko mu ih je sigurno dao, ali nikada nisu saznali tko je to bio. Tukli su ga neprekidno sve dok nije ostao ležati. Našao ga je svećenik. U zavjetrini uz rječicu. Od svih ljudi upravo svećenik. I to je Vaineu bilo smiješno. Premda mu je tada bila tek petnaesta i njegov udjel u tom činu i nije mogao biti tko zna kakav. »Mali, ljutiti popić«, nazvao ga je.
Nijemac ih nije prijavio. Toliko je ipak bio pametan. Morao je nekoliko dana preležati u župnome dvoru. Prijašnji pomoćnik župnika nikada se nije brinuo oko hvatanja ribe. U njegovo je vrijeme baš svatko mogao loviti ribu u vodama oko župnoga dvora i postavljati mreže kad to, naravno, nitko ne bi vidio. A onda je došao novi župnik, koji je i sam lovio ribu i provodio vrijeme i izvan župnoga dvora. Pribavio je čamac i držao ga gore u jezeru Bijela Voda. Tamo su jedne
189
večeri Pekka i Vaine hvatali vidre. I upravo se tada pojavio taj prokleti župnik i stao brbljetati piskutavim glasom.
Počeo je pričati o nečemu što je nazivao »šumskim misama« pozivajući gostujuće predavače da govore kako poduzeće prska i krči šume. Da će se on neprekidno zadržavati vani, nitko nije vjerovao. Sve što nije sačinjavalo grad ili unutrašnjost kuće on je nazivao prirodom.
»Trči mu se po močvari«, govorili su stari. Naučio se probijati kroz vrbike i preskakivati preko dabrovih jama i pritom ne slomiti nogu.
No da će početi praviti buku oko hvatanja ribe, s time nitko nije računao. Zato mu je i nestao čamac. Stavio je oglas u tri sela: Ukraden čamac zelene boje s Bijele Vode, Tako su ljudi saznali. A tko je to učinio, i to su znali. Gudran je zujala, no Torsten se nije ništa bunio, jer je taj prokleti župnik jednom doštektao u svom smiješnom automobilu, ušao im ravno u kuhinju i rekao kako zna da su Brandbergovi ispustili istrošeno ulje u rječicu Svartvass. Zacijelo bi nastala paklenska strka u kući, ali je župnik imao sreće jer je kuhinja bila puna ljudi.
Sve je to Johan ispričao Ylji premda nije namjeravao. No dok je ovako, zbog svoje noge, bio osuđen na boravak u sobi, misli su mu se sve više vraćale na Gudrun, Torstena i braću.
Tužno je bilo ovako ležati unutra. Morao je mokriti u posudu za kavu, a i ono drugo, a zatim je podizati i sadržaj bacati kroz prozor u potok. Nije mogao tražiti od nje da mu prenosi tu izmišljenu noćnu posudu. No sljedeće je dane počeo izlaziti. Donijela mu je neki star, ukrašen štap na koji se mogao osloniti. Dakako da se bolje osjećao kad je nuždu mogao obavljati vani. A mogao se i oprati u potoku. Sada se više ne mora plašiti da će ga netko vidjeti, rekla mu je. I srebrni je lisac, naime, otišao svojim putem.
Ostali su sami. No ipak nije bilo govora da bi se Johan mogao preseliti u kuću. Činilo se da ga se zasitila, barem danju. Ona se tamo gore u kući bavila nečim. Pisala je i čitala. Baš je bio glup što joj je pričao o Gudrun i Torstenu. Tamo kod njih sve je izgledalo tako
190
uobičajeno i svakidašnje. Zaključio je kako joj je drago što je Laponac. Naravno da joj je izbrbljao o čovjeku na skuteru i kako je zapravo punokrvni Laponac. No sada se činilo kao da je sve to više ne zanima. Danju mu je bilo dosadno i mnogo je spavao. A i umor ga uhvatio. Baviti se njime bilo joj je drago noću.
Dobivao je hrane koliko mu srcu bilo drago i samo se pitao koliko su toga bili donijeli ovamo gore. Ležala je s njime noću, ali više nije pripovijedala ni o golemim šumama, ni o Putniku, ni o ženama. Bile su to djetinjarije, ali je ipak mogla nastaviti s pričanjem. Onda bi postala drukčijom. Bliža mu je bila dok bi pričala o tim šumama i vatrama što noćima svjetlucaju po krčevinama. Bile su to mračne noći. I tople. Žene posakrivane pred Putnikom, a tamne šume bjelogorice ispunjene njihovim smijehom nalik cvrkutu ptica. Iako su ptice iz te mračne ljetne noći što je činila Europu, već poodavna otišle na spavanje. Doduše, taj zeleni pokrivač, silovite rijeke i šumom prekrivene planine još se tada nisu nazivale Europom.
Umjesto toga ona ga je lukavo navodila neka joj priča o Torstenu i Gudrun. Možda ga i nije nagovarala jer ga zapravo ništa nije ni pitala. Tek slušala.
Znaš kod tebe postoji Edipov kompleks rekla mu je jedne večeri. Znaš li što je to?
Pa to je kad netko ne voli svoga oca. Ti bi htio ubiti svoga oca Torstena i spavati s majkom Gudrun
objasni mu ona.Tada je udari. U lice. Osjetio je svoj dlan na njezinu mekom licu. Ali i
jagodicu njezina lica. Trenutak poslije nije znao što učiniti pa da bi učinjeno postalo neučinjenim. Kao da se ništa dogodilo nije. Kao da je sve to bila samo neka noćna mora.
Zamutilo se ozračje između njih dvoje. Bili su pijani i umorni. Ona je problijedila. I onda mu je to rekla. Bilo je pregrubo. Kao da priča neku grubu šalu. Međutim, čim ju je bio udario, samo trenutak nakon što ju
191
je vidio kako sjedi spuštene glave s obrazom najprije usplamtjelim, a onda s prugastim šarama od njegovih prstiju, shvatio je da je ona jednostavno pričala kao i obično. Ironično. Drsko, ali ne i za ozbiljno. Nije uopće mislila reći da bi on želio spavati s Gudrun i da mašta o tome. Mislila je nešto sasvim drugo, nešto smiješno bez ikakva ozbiljna značenja. A on ju je udario. Kao kakav stroj. Kao okidač. Ne, sve je to samo sanjao.
I ti pripadaš istoj vrsti.Oči joj bjehu otvorene, nije ih skidala s njega. Kad ga je zajašila,
izraz joj je lica bio uobičajen. Torstenov sin dodala je.Tada mu posta jasno da po svaku cijenu mora otići odavde.
***
U utorak ujutro Vemdal je telefonirao prije osme ure i rekao da će
poslati čovjeka da donese Birgerove čizme. No dvojica su policajaca već bila ovdje. Ake to očito nije znao. A oni
su željeli mnogo više od tih čizama. Počeli su kopati po košari za nečisto rublje, u rukama su držali Barbroin bijeli grudnjak, pregledavali gaćice i frotirne ručnike. Kad su bili gotovi, na kuhinjskome stolu našla se hrpa odjeće. Birger je smatrao da je posrijedi greška, a usto je sve to smatrao odvratnim. Bila je tu i njegova prljava odjeća za pecanje koju je na Ivanje bacio među nečisto rublje. Gaće su mu bile zamrljane od nezgode do koje je skoro došlo kad je ulazio u Crnu Vodu.
Pregledavali su i džepove njegovih zelenih hlača i tamo pronašli mnogo papirića u koje su prije bili umotani bomboni. Onda mu tijelom prođe silovit val bijesa. Osjetio je to kao navalu krvi u glavu, a u jednom trenutku i kao snažnu bol. Napadaj migrene koji ne prolazi.
192
Jedan je od policajaca otvorio i stroj za pranje rublja i prstima stao pipati po bubnju. Drugi je, upotrijebivši držak nekakve malene zašiljene lopatice, podigao rešetku na odvodu. Zatim je, obrnuvši je, lopaticom stao vaditi mulj iz odvoda i stavljati ga u plastičnu kutiju.
Zatražili su i njegov nož. Visio mu je na remenu oko pasa. Bio je to dječji nož, Barbroin prvi. No od nje nikada nije postao nikakav ribolovac. Na gornjem je dijelu oštrice bio grubo ižlijebljen. Možda je taj dio služio za ljuštenje grgeča.
Pitali su ga ima li još noževa. Odgovorio im je što će im to, dovraga, a onda otvorio ladice i izvukao noževe.
Teške noževe u crnim plastičnim koricama. Nekima su korice bile obojene, a oštrice oštećene. Bio je tu i Tomasov japanski ribarski nož u drvenim koricama koje su nabrekle pa im nije pošlo za rukom izvući dugu i usku oštricu. Zatim maleni damski nož, koji je Tomas zvao laponskim. Bio je to suvenir s juga i s koricama obloženim sobovim krznom.
A sada čizme. Nemam čizama marke Tretorn reče Birger. Tako ne može doći ni
do kakve zamjene.Raspitivali su se ima li još kakvih čizama, pa je sav bijesan donio iz
garaže i drvarnice još nekoliko pari. Razderanih, popravljanih. Čizama od plastike što su popucale za hladnih dana. Tomasovih i vlastitih. Imali su, naime, iste brojeve obuće. Policajci se na to nisu osvrtali, već su ih uzeli i stavili na njih cedulje s brojevima. Morao je poći i u gornje prostorije po svoje lovačke noževe. Slijedili su ga, a pogledi su im lutali naokolo.
Zapazili su ormar s oružjem i mjesto gdje je držao staro oružje. Sa sobom su odnijeli sve njegove noževe. Pri dolasku u ambulantu kasnio je četrdeset minuta. Marti se to ni najmanje nije svidjelo. Nije joj htio reći da je policija bila kod njega. Zamislio je poslije podne izići i kupiti kolače neka im posluže uz kavu i time je
193
udobrovoljiti. Istina, ako,bude imao vremena.Za ambulantu se, naime, brinula sestra Marta. Svi su znali da ona
odlučuje tko će od pacijenata imati prednost ili koga će primiti kao hitan slučaj. Kada je Birger preuzeo posao u Bwangenu, osjetio je strah pred njom.
U tri sata ušla je k njemu u ordinaciju i priopćila mu da se mora javiti na policiju. Uspjelo joj je da to zazvuči tako kao da je to ona sama odredila.
Ake nije bio tamo. Za njegovim je pisaćim stolom sjedio neki potpuno mu nepoznat čovjek, stariji od Vemdala, s prema naprijed počešljanom kosom, koja je počela sijedjeti. Za pokrajnjim je stolom sjedio policajac u uniformi i brinuo se za magnetofonsko snimanje.
Poslije svega Birger se nije sjećao toga preslušanja, jedino nekoliko istrgnutih rečenica iz cjeline. Kući je stigao tek poslije šeste ure. Dakle, preslušavanje je trajalo oko tri sata.
Te večeri nije u usta stavio ni zalogaja. Bio je preumoran da bi priređivao kakvo jelo, a imao je i osjećaj mučnine. Razgovor se stalno navraćao na Dana Ulandera. Pa na noćenje. Pričali su o šatoru. Znali su vrlo dobro da Barbro nije provela noć pod šatorom.
No vi ste mislili da je ona negdje pod šatorom, zar ne?On više nije ni znao što je mislio. Na Ivanje gotovo da i nije bilo
moguće šatorovati tako visoko gore, jer su još uvijek prijetile proljetne vode. Odgovorio je kako nije znao pa i dalje ne zna tko je taj Dan Ulander. Prosijedi mu se policajac suprotstavio i uzvratio mu kako griješi. Pa oni su se sreli. A na neki je način bio i u pravu. Jer taj je Dan Ulander bio onaj »spasilac rijeka«.
Bilo je mnogo priče o tome kako je on došao u Crnu Vodu. Stigao tamo i bio tako blizu svoje žene, a nije ju potražio. A zbog kojeg đavola bih to trebao učiniti? Penjati se gore u planine? Pa zar nije bio zabrinut zbog nje? Sjećao se pitanja, ali ne i onoga što je odgovorio. Tijekom cijeloga preslušanja, progonile su ga misli da se Barbro nalazi u
194
škripcu. Lagala je govoreći da je Ulander njezin sin. Birger je živo pokušavao objasniti kako je sve to bila samo šala. Pa ona je bila znatno starija od Ulandera.
Odakle on to zna? Da, istina. Odakle on to zna? Pa činilo se tako. Ili mu je ona možda to
rekla? Bilo je to nekako onako... kao šala... među ljudima...Ili među ljubavnicima?Kakva svinja! I koja riječ! Kao iz kakve televizijske serije. Kakva je
prokleta svinja taj čovjek!I usto, nije povukao tu riječ. Nasuprot tome, nastavio je postavljati
bolna, nametljiva, za čast uvredljiva pitanja. A Birger je na njih odgovarao. Kao da ga je napustila svaka hrabrost i svijest o vlastitom ugledu. I to sve zbog iscrpljenosti. Zbog zamora od svih onih ponavljanja i pitanja koja je cijelo vrijeme ponovno morao slušati. Sve do posljednjih pitanja. Sjećao ih se. Jer na njih bješe doista lako odgovoriti.
Je li se udaljio s mjesta na kojem su pecali uz rječicu tijekom te noći? Ne. Nije. Cijelo je vrijeme bio s Akeom Vemdalom.
Probudio se usred noći. Svjetlost bješe siva. Prozorska su okna bila prošarana kišnim kapima. Nije na to svraćao pozornost, tek kad je već odavna napustio pokušaj da zaspi. Kiša je najzad stigla. Barbro je rekla da ne namjerava ništa uzeti iz kuće sve dok u njoj bude živio i Tomas. On ima pravo živjeti u svojoj okolini. Izbjegla je riječi u svojem domu. Njezine su riječi zvučale nekako neprirodno. Možda samo dok je razgovarala s njime. Ili to možda nije ovisilo o riječima, već samo o metalnom otisku njezina glasa; membrani koja je podrhtavala, materiji nabijenoj elektricitetom. Od Ivanja njih su dvoje razgovarali samo telefonski.
On je preuzeo odgovornost da Tomasa zadrži kod kuće onako kao što je bilo prije negoli je ona otišla. Čistio je kuću subotom prijepodne.
195
Kupovao cvijeće za kuću. Nije ga htio brati vani. Uzima previše vremena, a i izgledalo bi previše patetično.U dnevnoj se sobi trebalo u staklenim vazama nalaziti samo bijelo cvijeće ili zeleni listovi i trave. Kupio je neku bijelu ciklamu, ali je uvenula. Dobivala je previše vode, objasnila je čistačica koja je došla pomoći urediti kuću.
No ako sve to potraje, on neće moći sam sve to uređivati. Tomas bi, naime, uvijek pronašao neku izliku da ne mora pomagati u kući. Birger je morao pokušati prije jesenjih kiša dovršiti bojenje drvenine s vanjske strane kuće, i sve je više uviđao kako se neće moći sam brinuti za kuću. Premda se tome opirao. Opirao se tome cijelo vrijeme iako to nikada nije spominjao, pa se nije mnogo bunio ni kad je Barbro našla ženu koja joj je pomagala u uređivanju kuće.
Zapravo je sve to bilo tako jednostavno. Htio je neka ga puste na miru. Želio je pronaći mjesto gdje će postojati apsolutno i samo za sebe. Ne slušati bilo kakve primjedbe.
Biti bez ikakvih tuđih prigledavanja. Ni riječi čuti o tome kako izgleda u kući kod gospodina doktora. Prihvatio je na svaki način pripomoć u uređenju kuće, no rezultati nisu odgovarali njegovim nadanjima. Čistačica bi, dok je čistila usisavačem i raznim krpama, znala promijeniti ponešto. Možda je posrijedi bio miris?
Umakala je te krpe u nekakve kemikalije. Vjerojatno to nisu bila ista sredstva za čišćenje koja je upotrebljavala Barbro. A neki materijali nisu podnosili vodu, to je čak i on počeo shvaćati. Promatrao je osjetljive, svili nalik površine breza i pitao se izbljeđuju li i one.
Htio je zadržati ljepotu soba ili barem onu osobitu blijedu, gotovo prozirnu ljepotu dnevne sobe. One ptice od stakla u prozoru, njihove lagane lebdeće pokrete dok se prolazi preko podnih dasaka sto i pedeset godina starih, ali sveudilj zdravih i izlaštenih do zagasita sjaja.
Ustanovio je kako je staklo teško održavati čistim. Pred očima su mu stale izranjati finske vaze sa žućkastim krugovima od naslaga vapnenca. Čistačica je razbila jednu od staklenih čaša što je stajala na
196
spiralnom stalku u prozoru. Krhotine je ostavila na novinama zajedno s nevjerojatno loše ispisanim objašnjenjem. Bit će da je ipak shvatila vrijednost tih staklenih predmeta, pa je, kad su se sljedećom prigodom susreli, rekla:
Kako bilo da bilo, iz tih čaša ionako nitko ne može piti.Nije mu izbjegao izrazito neprijateljski ton kojim je to izgovorila. Tih
je sedam čaša bilo oblikovano poput cvjetova što se pružaju prema svjetlu.
Ne, iz njih se doista ne može piti samo je rekao i otkrio da je se plaši.
Više nitko nije dolazio u njihovu kuću. On, dakako, nikoga više i nije pozivao. No nitko više ni da bi navratio. Drago mu je bilo da je imao mira jer je bio zaokupljen obradom drva brusnim papirom i bojenjem drvenih rešetaka za koje je smatrao da toj velikoj kući daju njezinu osebujnost. Pomišljao je kako će mu netko možda telefonirati i pozvati ga k sebi na objed ili večeru. No sve su to bili Barbroini prijatelji premda mu to nikada prije nije padalo na pamet. Naime, on sam nije imao vremena stvoriti vlastito društvo. Nitko od njih nije ga nazvao pa da barem čuje kako se osjeća. Jesu li možda zauzeli stranu?
Međutim, u tom slučaju zašto protiv njega? On je snosio krivnju. No o tome oni nisu mogli ništa znati. Bio je sretan što se na miru može baviti bojenjem, ali ipak nije mogao ne primijetiti kako mu se vlastito postojanje nekako raspada. Na um mu pade meso što truli. Nešto sivobijelo. Riba u lukšiji . Besmislena slika koja ga je dugo proganjala.
No, bilo kako bilo, on je pripremao hranu za sebe. Sam je sebi zadao riječ da će to činiti, pa je riječ i održao. Nije svraćao ni susjedima. Oni su, doduše, s njime dijelili pretplatu na novine OstersundsPosten, ali nikada nije imao dovoljno vremena otići do njih i uzeti ih. To je uvijek bilo Barbroin posao. Pročitao bi ih, naime, u ambulanti, pa je prošlo poprilično vremena prije negoli je primijetio da mu ih susjedi nisu donosili, a što zapravo i nikada nisu činili.
197
Jedne je večeri susreo KarlAkea pred kioskom. Ovaj je, bez ikakva uvoda, zatražio neka sredi ono s poljem zasijanim lanom. Birger nije imao pojma o čemu to KarlAke priča. No poslije se dosjetio da je Barbro posudila ili zakupila komad zemlje i unajmila susjeda da je izore i izbrana. Zatim je na njoj posijan lan. Navečer je Birger otklipsao u polja i pronašao taj nevelik komad zemlje. Lan je procvjetao divnom modrom bojom. Pogled na to polje zasijano lanom zaustavljao je dah, govorio je Birger poslije KarlAkeu. Međutim, činilo se da niti KarlAke niti Birgita nisu shvatili kako je Birger htio time opisati ljepotu toga prizora. Sjedili su uz kuhinjski stol i tražili od njega da ukloni lan. On im je objasnio, a tako je i bilo, kako ne zna što bi s njime učinio. Bila je to Barbroina zamisao. U zajednici sa zavičajnim udruženjem. Tako je barem mislio.
Pa možeš ga možda požeti predloži mu Birger. Ili preorati.KarlAke ga je pogledao nekako čudno pa Birger nadoda: Platit ću ti, naravno.Iz nekog razloga probudi to bijes u KarlAkea. Ili je to bio samo
nekakav izgovor da iskali iz sebe neki star, ljutit gnjev koji se već odavna skupljao u njemu.
Platiti? Pa zar ti misliš da se time sve može srediti? Lan je prokleti korov. Izorati polje zasijano lanom ne bi išlo. On ponovno nikne i vraća se.
Tja, onda ni sam ne znam što bi trebalo učiniti odgovori Birger neodređeno.
O tome vam je valjalo razmišljati prije negoli ste ga zasijali.Pa ja nisam u tome sudjelovao, najradije bi Birger rekao. Ja nemam
pojma o lanu. Onda krene od KarlAkea i Birgite. Kimne im glavom na pozdrav praveći se kao da je u žurbi. Moram o svemu tome razmisliti, prođe mu glavom. Ima tu nečega čudnog. Neprijateljskog.
Zaokupi ga misao o Barbroinoj provali srdžbe na susjede poslije njezina pobačaja. A tada je on ležao u gripi. Snijeg je cijeloga siječnja
198
nesmiljeno padao. Cisteći ga sama, ona se gotovo ubila. KarlAke ralicom je kao i uvijek čistio put gore prema njima. Platili bi mu za tu uslugu. No nijednom se nije ponudio da tijekom tih triju tjedana lopatom razgrne snijeg do stuba pred njihovom kućom. Šalio se s Barbro. Zadirkivao ju je, rekla je. »Sad ćeš se morati prihvatiti tog posla. Sad osjećaš kako je to, je li?«
Pretpostavimo da je bila u pravu? Bila je ovdje i vjerojatno osjetila njihovo neprijateljstvo. Zavist zbog života koji su oni smatrali lakšim jer nije zahtijevao fizički rad. Zavist zbog sigurnosti Birgerova namještenja. Zbog njegove plaće. Pogodila ga je pomisao da oni možda i znaju koliko zarađuje. Jednom je prigodom čuo neku primjedbu na račun toga. Nekako mu je prošla pokraj ušiju. No sada se sjetio kako je pomislio da su to mogli saznati samo na temelju podataka iz poreznoga ureda. Spomenuta je brojka bila, naime, točna.
»Nekim je ljudima dobro«, u prolazu je čula Barbro kako KarlAkeov otac govori dok je kopao u krumpirištu. U to je vrijeme izrađivala tapiseriju za kotarsko vijeće, sliku borovnica na pozadini narančastoga polja (premda se ono u tkanju na uvećanim bobama borovnice nije izravno primjećivalo) i na to trošila nerazumno mnogo vremena.
Trebali bi oni znati kako se on kao budala vozao po svom velikom okrugu. Bio mještanima na raspolaganju u svako doba dana i noći. Bio često suhih usana od nesanice i ispunjen strahom daje napravio pogrešnu procjenu.
Spavao s naćulenim ušima. Nikada ne računajući s doista slobodnim vremenom ili punim godišnjim odmorom. No, istina: dijelom mu je ipak bilo dobro. A onda je razmislio. Svojim neukusnim šaljenjem, koje nije bilo ništa drugo do izraz zavisti, dotaknuli su njegovu bolesnu savjest. Dotaknuli su mu savjest kakvu niti je želio imati, niti je bilo razloga da je takvu ima.
Odvrgnuo je misli na lan. Ili ne, zapravo nije. Jednostavno je prestao misliti na to. Pa on je KarlAkeu ponudio novac da ga ukloni.
199
Oslobodio se misli o tome, jer zapravo nikada s time i ništa nije imao. Odlučio je pozvati nekoga na objed jer je uvidio da će upasti u nešto što je u šali dijagnosticirao kao paranoju koja kao da pripada nekome drugome. Telefonirao je Akeu. Trebao je to već odavna učiniti. Ionako mu je bilo čudno kako poslije onako iscrpnoga preslušanja, nije ništa ni znao ni čuo od policije. Neko je vrijeme bio zaokupljen paranoičnim pomislima kako ga sumnjiče da je upravo on nožem rasjekao šator tamo uz rječicu Lobber vjerujući da se u njemu nalazi Barbro s Danom. Poslije se smirio. Tada nazove Akea i rekne mu kako namjerava iz hladnjaka za duboko smrzavanje izvući losov file.
Mnogo ti hvala zahvali mu Ake ali sada doista ne mogu. Glas mu je zvučao nekako drveno. Mogao je i izabrati dan dolaska, ali je bilo očito da mu se ne dolazi. Poslije toga Birgera je uhvatilo samosažaljenje koje je bilo toliko jako da mu se čak nije mogao narugati. Misli mu bjehu raštrkane, ali i manične i vrtjele se oko susjeda, žene koja mu je uređivala kuću (i prestala bez obrazloženja) i Akea Vemdala. Razmišljao je kako je jedina osoba koja je ostala kakva je i bila Marta. No ona nije nikada pokazivala neko posebno prijateljstvo. Nastavljao je posjećivati bolesne susjede ne tražeći da mu plate i davao im lijekove iz vlastitih zaliha. Čeznuo je za Barbro. Jako. Nije mu nimalo pomogao izlet u Ostersund i susret s Frances. Bio je to neki drugi svijet. Ona ne bi mogla razumjeti težinu onoga što se događalo oko njega. Za nju bi to zvučalo otrcano. Donošenje novina. Rascvjetano polje lana. Čistačica koja je prekinula posao.
Telefonirao je Barbroinoj majci i njezinoj braći, a na posljetku je dobio i nju. Dok je razgovarao s njome, uhvatila ga je neka vrsta, grču nalik, poteškoća pri disanju. Njezin je glas bio tih i snažan. Nekako taman, kao što je oduvijek i bio. Zatamnjen kao i njezina kosa, oči i modrosmeđa koža njezinih očnih kapaka. Kao rupe što bi postale vidljivima duboko ispod prepona kad bi raširila noge.
200
Kad mu je grč u prsima popustio, glas mu je počeo podrhtavati od jecanja. Vikala je u slušalicu jer nije shvatila da je on počeo plakati. I sam je to jedva shvatio. Molio ju je neka se vrati kući. Poslije nije mogao shvatiti da je tako nešto govorio, ni da je plakao. No ona je došla.
Bila su to za njega tri nestvarna dana koja su se u njegovu sjećanju zadržala kao da su trajala svega nekoliko sati. Prve je večeri previše popio za večerom, a još više poslije nje. Probudio se sam ispred televizora u gornjoj sobi, a vrata spavaonice bila su zaključana.
Međusobno još nisu progovorili ni riječi o onome što se među njima dogodilo. Ona je uređivala kuću, a on joj je pokušao objasniti što se dogodilo s lončanicama. Uvečer je izrazila želju da zajedno sjednu u dnevnu sobu. Počela je pričati s njime i u njezinu pričanju on je prepoznao gotovo sve što je bila govorila za onog očajnog ranog proljeća. Cijelo je vrijeme pripovijedala o ljudima s kojima je imala nešto zajedničkoga, o ljudima koji više nisu htjeli živjeti u ovakvim okolnostima.
Kojim okolnostima? I zašto je spomenula ljude? Pa on se zove Ulander. Birger se dohvati čaše whiskyja, no ona mu prilično oštro reče da je mora slušati. To je značilo da večeras neće biti ništa od spavanja. Bio je malko zatečen, ali se nastojao svladati koliko je najviše mogao. Nakon što je u njezinu pričanju protekao sat vremena, zazvoni telefon. Zvala je to neka majka čiji je sinčić imao upalu srednjega uha. Bili su kod njega u ordinaciji toga poslijepodneva. Potužila mu se da joj dječak odbija uzeti antibiotik i da ga je ispljunuo. Uputio ju je što joj valja učiniti, no trebalo je obaviti još nekoliko razgovora prije negoli je dijete ipak progutalo propisani lijek.
Barbro mu reče kako ne bi trebao dopuštati da ga nazivaju uvečer kući, a on joj je odgovorio kako im on to i nije dopustio. No ipak ga zovu. Onda je ustala i otišla leći.
201
Sljedeće je večeri bila vrlo odlučna. Zahtijevala je da bezuvjetno razgovaraju. Malko se uplašio i rekao joj neka se ne razljuti ako telefon i opet zazvoni.
Ne brini se, neće uzvratila mu ona.Nije shvatio što je time htjela reći. Pripazio je da se ne lati whiskyja,
pa je zato umjesto toga skuhao kavu. Ona ga je čekala, čudno razdražena, i odbila kavu. Zatim je stala govoriti da bi na kraju zaplakala. Birger se osjeti potpuno nemoćnim. Nije znao što da joj odgovori ili kaže. Praznina u mozgu. Pričala je i plakala dok je nije uhvatio grč. No njemu nije bilo jasno je li ona i mislila ozbiljno o onome što je pričala: o usamljenosti i tišini, i o njegovoj ravnodušnosti.Predbacila mu je također kako i njegova povremena impotencija ovisi o toj ravnodušnosti. A on je gotovo s olakšanjem primio riječi kako ona misli da je impotentan. Govorila je o nekoj vrsti »ledeno teške ravnodušnosti«, koja je zapravo političkoga karaktera. Upotrebljavala je riječi kao što su »građanski« i »cinično«, i on zaključi kako ne bi trebao trpjeti takve budalaštine. Zatim je on ispričao njoj o svojem svakodnevnom poslu, putovanjima do bolesnika, prometnim nezgodama, samoubojstvima, nasiljima i svemu ostalom što je ona već otprije vrlo dobro znala. Nije mu bilo jasno zbog čega se ponizio na tu litaniju što ju je ispričao. Sam nije bio svjestan toga kako su se odjednom našli u gornjem dijelu kuće. Legla je na pod u kupaonici i dlanovima se stala pljuskati po licu.
Nagnuo se nad njezino ukočeno i napeto tijelo i pokušao je podići. Osjetio je kako joj se tijelo rashladilo od ležanja na podu. Opirući se, udarala je oko sebe i zatim se nastavljala pljuskati po licu. Predložio joj je neko sredstvo za umirenje. A onda je na nekoliko sekundi prestalo to pljuskanje i vika baš kao da se zaustavio nekakav stroj. Glasom koji je zvučao gotovo normalnim rekla mu je kako ju je godinama pokušao drogirati tabletama.
202
Tada on iziđe iz kupaonice. Uzeo je svoju posteljinu namjeravajući leći na kauč u dnevnoj sobi. No gore nije nastala tišina. Čuo je njezino vrišteće jecanje, a učinilo mu se i kao da čuje pljuskanje o obraze. Izišao je iz kuće.
Vani bješe hladno, ali i vlažno. Tek kad je udahnuo noćni zrak, učinilo mu se da je smirio svoje disanje. Umjesto toga počela ga boljeti glava, nekakva iskričava bol smještena baš ponad očiju. Sjedio je na stubama s glavom skrivenom u rukama, čuo neki automobil i korake po šljunku, ali mu nije dolazilo do mozga da bi se netko mogao nalaziti u vrtu sve dok nije osjetio nečiju ruku na svojoj.
Bila je to Marta s kišnom kabanicom prebačenom preko spavaćice. Pitala ga je zašto nije digao slušalicu na telefonu. Naime, negdje kod granice došlo je do prometne nezgode. Automobil prve pomoći krenuo je iz Ostersunda prije četvrt sata, a Ivar Jonsson mu je dolazio ususret vozeći ozlijeđenoga u svom taksiju. No Birger bi morao krenuti prema Ivaru. Ovaj se, naime, bojao da će momak iskrvariti i trebalo mu je nešto za umirenje bolova. Pošla je za njim u kuću i već u predsoblju začula vrištanje odozgo. Pogledala ga je ravno u oči, a on nije znao što da joj kaže.
Samo vi krenite, a ja ću se pobrinuti za ovo ovdje. Kad se prema jutru vratio kući, našao je Martu kako sjedi u dnevnoj sobi i rješava križaljku od petka vi nekom starom broju novina OstersundsPosten. Bila je skuhala kavu i pronašla neki pokrivač kojim je ovila noge. Rekla je da Barbro spava i da je telefonsku utičnicu ponovno utaknula na svoje mjesto.
Nisam znao da je isključena reče Birger.U dnevnoj je sobi već bilo sasvim svijetlo pa je mogao razabrati sijede
vlasi u Martinoj kao pijesak žutoj, čvrsto nakovrčanoj kosi, kao i dlačice na gornjoj usni. Mislio je da bi joj nešto trebao reći o Barbro, ali se to pokazalo nepotrebnim. Marta mu je rekla kako kod mnogih dolazi do sloma živaca.
203
Sva ta preslušavanja dovode ljude do ludila. Trebali bi prestati s time. To ionako ničemu ne služi. Najbolje bi bilo sve skupa pustiti na mira. Previše toga uništava. Nije znao misli li to ona ozbiljno. Marta, koju je poznavao kao strogu moralistkinju, uvijek je o stvarima imala svoje čvrsto mišljenje. Nosila je ona u sebi medicinsku intuiciju i posjedovala organizacijski dar o kojem je i on postao ovisan. Kad se odvezla, stao je razmišljati o onome što je rekla, kao da je to bilo vrijedno preispitivanja.
Kad bi samo znali da se to više neće ponoviti, kako bi to mogli jednostavno zataškati i objasniti? Kao prirodnu katastrofu? Nesreću? Klizanje tla? Hoće li i bilo što uspjeti objasniti ako i uhvate onoga koji je držao nož u ruci?
On je znao da ubijanje često nema mnogo veze sa žrtvom. A tko god bio onaj što je u ruci držao dug i oštar lovački nož gore uz rječicu Lobber, je li on, Birger s njime još uopće imao ikakve veze? S tim ubojicom. Misli su mu bile rastresene. Bio je vrlo umoran. Dohvatio je pokrivač kojom je Marta bila omotala svoje noge i legao na kauč. Ubrzo je zaspao, a kad se probudio, čuo je Barbro. Bila je u kuhinji.
Misli su mu i osjećaji bili ponovno probuđeni. Čisti i nezamućeni. Poželio je da ona ode iz kuće i neka se više ne vraća. No nije to htio izreći. Čeznuo je za svojom samoćom i redovitim, tupim danima. Za svojom ambulantom, ordinacijom i mrzovoljnom Martom. Za bojenjem kad se vrati kući. Bocom piva. Emisijom Svijet znanosti na televiziji. Meteorološkim izvješćem. Pretplatit ću se i na OstersundsPosten, razmišljao je. Sam.
Otputovala je istoga dana, a prije njezina odlaska nisu izmijenili mnogo riječi. Nije čak ni spomenula njegovo bojenje verande. Najvjerojatnije nije ni primijetila dokle je dospio.
***
204
Ne može se živjeti u svijetu ne živeći od njega. Riječi su odjeknule u
njezinoj glavi govoreći joj da nisu nastale u njoj. Stoga je krenula naokolo i stala ispitivati. Petrus je odgovorio:
Ako pod svijetom misliš na prirodu, onda bi to trebalo biti točno.Annie reče kako ona ne misli da svijet znači isto što i priroda i da bi
jedino htjela znati odakle te riječi dolaze. Petrus nije znao. Promatrao ju je dugim pogledom. Očito je mislio da se želi prepirati. A ona nije znala želi li prepirku. Osjećala se sasvim dobro. Bilo je toplo i osjećao se slatkasti miris livadskoga cvijeća. Stara ovca voditeljica stada sad je već imala toliko povjerenja u nju da joj je njušku gurala u ruku.
Umirila se i širila joj toplinu po dlanu. Kad je izbacila grudu trave iz kapure i stala preživati, osjetio se dah njezina blagog, sadržajem ispunjenog izdisaja.
Ne, svijet nije isto što i priroda. Bert, koji također nije znao odakle te riječi potječu, ali mu se činilo da ih je negdje čuo, upadne:
Misliš li time reći da je svijet isto što i zajednica, društvo? Ja ne mislim o tome baš ništa. Samo se pitam što bi one mogle
značiti. Ostavi se toga zamolio ju je Dan jedne večeri. Glas mu je bio tih.
Čula se kroz njega molba.Osjetila je kako ju je malko zapekla savjest.Što god to značilo, svijet je pun kukavičjeg kukanja. Vidjela je
kukavice. U prvi joj se trenutak učinilo da je to ptica grabljivica što se spustila na nisku granu. Iz šume je izbijao zasićen vonj gnjileži, izmiješan s istančanom kiselosti svijetlocrvenih češera po vrhovima smrekinih grančica. Čučnula je na mahovinu. Za nastale tišine ptica je zakukala i tako se odala.
U stara se vremena vjerovalo kako se kukavica, kad mine ljeto, pretvara u jastreba. Tada napada rastvorenim pandžama, a kljun joj
205
bude zakrvavljen. U šumi se javlja poput nekakva sata. Bila joj je toliko blizu da joj je uspjela vidjeti poput škriljevca sivo perje na grlu, koje bi joj pri svakom javljanju zatreperilo. Sjedila je povijenih krila i raširenih crnih pera na repu izmrljanih bijelim točkicama. Čim je kukavica odletjela, ona se okrenula i pošla natrag prema kućama. Prvi put kad je silazila niz livadu slijedeći potok što je tekao između stabala prekrivenih crnim lišajevima, uplašila se usred učinjenoga koraka. Nije ju uplašio neki zvuk. Već nešto iz nje, unutra. Ledeno i neumoljivo upozorio ju je neki nagon za koji nikada prije nije znala da i postoji u njoj. Odmah se okrenula i otrčala nazad.
Kad je stigla do drvarnice, sjela je uza zid da je djeca ne primijete. Tamo je sjedila dok joj se disanje nije smirilo i postalo ujednačeno. Nikada nisu pričali o onome što se dogodilo uz rječicu Lobber. Dva su policajca prohodala cijelim putem gore od Stromgrenova imanja i ponovno ih preslušavali u Petrusovoj i Britinoj kolibi. Djeca su morala ostati vani pod vrućim suncem.
Petrus je poslije pričao kako je istraga očito zapela kad su ih sada ponovno počeli preslušavati. No on im je strpljivo ispripovjedio iste stvari koje im je rekao i prije kad su ih preslušavali na Strombergovu imanju. Poslije toga više se nije pričalo o tom događaju.
Činilo se kao da je moguće živjeti ovdje ne misleći na ono što se zbilo kod rječice Lobber. Ono što se tamo zbilo bješe poput nekakve anomalije. Neko odstupanje od uobičajenoga. Baš kao da bi kukavica doista postala jastrebom, samo jednom.
Petrus je smatrao kako ne treba uzimati u obzir nešto što se dogodi »samo jednom«. Samo večernje novine, u lovu na senzacije, naglašavaju netipičnosti. No Annie se pitala ne može li u anomaliji biti podrijetlo mnogo čega što se uključuje u uobičajeni, svakodnevni poredak stvari u prirodu, kako već to Petrus naziva. Mutacije, recimo, oprimjerila je kad su je svi stali netremice promatrati. Zamjeriše joj malko što intelektualizira svoje probleme. U isti se trenutak Dan
206
duboko prignuo iznad svojih izgaženih kljunastih, laponskih cipela pa Annie nasluti kako se on to bori sa smijehom. Ponovno osjeti onu mješavinu radosti i sladostrašća koji su je gotovo onemogućavali da mirno sjedi i sluša večernji zajednički razgovor i kritiku. Kao i obično, Dan je sjedio pod jakom sunčanom svjetlosti što je ulazila kroz prozor paleći njegove kao pepeo obojene pojedinačne pramenove kose. A sada, kad je pokušao sakriti svoje lice, duga mu je kosa potekla prema podu poput rijeke svjetlosti.
Annie uhvati divlja čežnja da je zahvati ustima. Ne poslije. Baš sada. U ovome trenutku. No najprije je nešto zapisala. Naime, čim su se vratili u sobu, uzela je svoj bilješkar, jer nije htjela zaboraviti ono što je imala na pameti. Ono divlje i kaotično što se nalazilo u osnovi stvaranja novoga u prirodi, mora se nalaziti i u svijetu. U civilizaciji. Je li se svijet doista sastojao od smislenih putova kulturnih i ekonomskih pravila kako se to sada prikazuje. Je li se on toliko razlikovao od prirode koja je u svakom trenutku mogla iz sebe izbljuvati ili ispljunuti anomalije? Nešto divlje. Pa zar u nekom smislu nije takva i priroda sama?
Trenutak je prošao. Dan je skupio svoju kosu u krupni konjski rep i učvrstio ga gumilastikom koju mu je dala kako ne bi kosu oštećivao običnim gumicama. Njegovu je razdraženost osjećala kao kinetički nemir u sobi. Staklo se treslo, knjige su padale. Premda to nije bilo tako, govorila je samoj sebi i pokušala ostati sabranom već i zbog Mije. Pravila se da ne primjećuje promjene njegova raspoloženja, a koja su se, na žalost, tako često pojavljivala u nje.
Nije joj previše teško padalo što ga je razdraživalo njezino filozofiranje. Bilo je tu za nju i nekog priznanja, jer kad bi Petrus držao svoje govorancije, Danu se očito bilo teško suzdržati od smijeha. Kad bi ostali sami, nisu o svemu tome mogli raspravljati. Uostalom, ona nije mogla točno odrediti svoj položaj prema Danu, a u odnosu na Petrusa. No kako bilo da bilo, nije namjeravala prestati razmišljati na takav svoj
207
način, jer je u njemu bilo nečega novog, a takvo joj je razmišljanje i pružalo zadovoljstvo. Za nju to bješe kao plivati ili trčati. Gdjekad bi joj se činilo kako je takav život idealan. Fizički rad i razmišljanje. Mnogo promatranja oblaka i planina, drveća i ptica.
Mirisi ovčjega krzna i trave. Danova topla koža. Voda. Čista i žuboreća voda što protječe. Dječji glasovi.
Pred njezinim se očima pojavila spaljena koža na leđima jednog djeteta. Djevojčica iste dobi kao i njezina Mia. Djevojčica koja trči po izbombardiranoj seoskoj cesti, krećući se zapravo u jednom uzorku, zagušljivom poretku koji je po njezinim leđima i rukama plamenom urezao svoju šaru. Je li to bilo tako? Ulazi li i ona u neki takav poredak? Annie je to pitala Berta. Ovaj nije imao ništa protiv da govori o tome, no odgovorio joj je da je to točno.
A u Kambodži? Uspostavlja li se i tamo taj novi poredak? Glas joj je postao piskavo oštrim. Primijetila je to na Bertovim smeđim, pasje smeđim očima, i to izrazitije negoli je čula samu sebe. Odgovorio joj je kako su seljački ratovi bili surovi. Njihov je poredak bio surov. No poslije njega stvorio se novi poredak. Novi svijet.
Svijet? Smatrao je, dakle, da bi trebalo doći do surovih seljačkih ratova po cijeloj zemlji da bi se poslije njih stvorio novi svijet?
***
Jednoga je prijepodneva Ylja došla s njegovim čajem i rekla mu da
mora otići do svoga automobila. Trebala je poći u kupnju. Donijela mu je i dodatne sendviče pa se činilo kako smatra samo po sebi razumljivim da on, dok bude odsutna, neće ulaziti u kuću. No čim bude stala tražiti novac u novčaniku, otkrit će da je on tamo već bio.
208
Kad bude otišla, morat će se, bez obzira na nogu, dokopati ceste i pokušati pobjeći autostopom. To što ju je udario, nije promijenilo ozračje među njima. Ona nije djelovala uplašeno. Pa ni osobito srditom. Prije bi se moglo reći da se na njoj primjećivao lagani izraz prezira. Međutim, zar nije bila takva cijelo vrijeme? Najprije je nekih pola sata mirno ležao. A onda više nije smio čekati. Morao se dočepati ceste i, prije negoli se ona vrati, uhvatiti kakav automobil.
Sa sobom nije ponio ništa osim štapa, novac i svoju majicu koju je svezao oko pasa. Komarči su bili nesnosni jer se kretao polagano. Na nogu se nije mogao pravo oduprijeti. Oteklina mu je očito splasnula i, dok bi mirno ležao, noga ga više nije boljela. No nije mu služila ni za što. Valjalo mu je ipak zaobići jezerce kako bi došao do jegulje. Nije je želio ostaviti da ugine u kavezu za štakore. Trebao ju je zapravo pustiti, ali kad ju je izvukao iz vode, ne učini mu se nemogućim ponijeti je do puta. Jegulja će se sasvim dobro održati i bez vode. Stoga kavez čvrsto sveže uz pojas i s naporom se stane kretati po premekanoj stazi. Štap mu je propadao u tlo pa bi gubio ravnotežu. Morao se oduprijeti na nogu, a to mu je izazivalo bol. Poslije jednoga sata nije stigao dalje od glavne staze. A za nekoliko bi se sati ona mogla vratiti od svoga automobila. Zato će morati dobro naćuliti uši kako bi je mogao čuti i sakriti se prije negoli ga ugleda.
Prošao je još nekoliko stotina metara. Kad se spustio na koljena, jezerce se još razabiralo između borova i niskih smreka na močvarastom tlu. Morao se spustiti na zemlju premda je tlo pod njime bilo mokro. Iz stopala je dopirala bol šireći se u polaganim i ujednačenim otkucajima srca. Nadao se kako će bolovi proći ako se bude odmorio, no oni nisu jenjavali. U prvom trenutku nije uspijevao misliti ni na što drugo osim na te bolove. Malopomalo dođe mu do svijesti kako se više neće moći ni podići. Posta mu hladno od močvarne vode. Komarči su mu napadali lice i zglavke na rukama. Oćutio se poput tijela u klaonici usred šume. Uz dodatne bolove.
209
Uopće je nije čuo kad je došla. Samo se našla tamo, i to je bilo prvi put da ju je vidio iznenađenom. Znao je da mu je lice izjedeno oko očiju i otečeno. Moglo joj se učiniti da je plakao. A možda je tako i bilo. Posljednji sat ili sati gotovo su mu iščezli iz sjećanja. On je neprestance pogledavao na uru, ali vrijeme više nije shvaćao kao nešto pomično. Crni su se, ukrućeni lišajevi pomicali na povjetarcu, a svaki bi mu dašak na nekoliko sekundi otjerao kukce s lica. No bol iz stopala nije nestajala. Sa svoga je sata otkucavala svoje vrijeme.
Podigla ga je na noge, pa se sada mogao osloniti na nju. Kad je otkrila kavez s jeguljom za njegovim pašom, skinula ga je i bacila u jezero. Uzviknuo je i opsovao. Tako ju je na neki način potresao, jer je ona pošla potražiti uzicu koja se zaplela u šipražju uz obalu i onda izvukla kavez iz vode. No onda nije učinila ono što joj je rekao, već je otvorila otvor na dnu kaveza i istresla jegulju u vodu. Johan je tek uspio vidjeti kako je jeguljino tijelo bljesnulo prije negoli će nestati u dubokoj, tamnoj vodi. Pomislio je kako ona nije zavrijedila svega onog kajanja koje je zbog nje nosio u sebi, svega onoga stida.
Dok su se tako vraćali, nisu međusobno ništa razgovarali. Morao se snažno poduprijeti o nju. Kad što mu se učinilo kao da ga ona zapravo nosi. Kad su se vratili do tetrijebova zaklona, želio je jedino ostati na miru. Ali nije smio ništa reći. Misli su mu se cijelo vrijeme vrtjele oko novca. Bit će da je otkrila da joj je nestao. Ali nije rekla ni riječi. Stala je kopati po naprtnjači i izvukla bocu bez naljepnice u kojoj se nalazila bezbojna tekućina. Zaključio je da se ona ovdje osjeća veoma domaćom. Ljudi su imali povjerenja u nju. Inače bi vrlo teško mogla nabaviti kod kuće spravljenu rakiju.
Natoči svakome čašicu, a kad su ih ispili, počne se razodijevati. Sjedio je na stolcu pokraj stola i nije je želio pogledati.
Sa sebe je skinula samo traperice i gaćice. A tada se dohvati njegovih hlača. Navede ga da malko podigne stražnjicu, a zatim ih povuče. Učinio je to da stvari ne postanu još gluplje negoli su bile. No one su
210
takvima ostale u svakom slučaju. Skinula mu je hlače, a on ni da bi se pomaknuo, čak nije ništa ni rekao. Stopalo ga je boljelo. Bol bješe oštra i širila se iz stopala prema gore. Predmnijevao je da će ona to moći shvatiti. Nije joj jednostavno mogao reći: »Pusti me na miru. Boli me.«
Prisjetio se kako ju je udario i pitao se kako se to moglo dogoditi. A sada se nije ni usudio otvoriti usta. Zapravo ga uopće nije bilo briga što će ona reći ili što misli o njemu. Ona je to već ionako mnogo puta pokazala. Premda on to nije htio razumjeti. Mislio je kako se može milovati s njezinom prosudbom o njemu baš kao što joj je jezikom milovao smeđerumene stidne usne u njezinoj mačkici. No ona ga je promatrala ravnodušno baš kao i onaj put kad mu je otvorila vrata svog automobila i pustila ga unutra. Ako bi mu sada rekla nešto podrugljivo i uvredljivo, nešto što nanosi bol, on bi se rasplakao. I to zato što je bio tako strašno umoran i osjećao bolove kao nikada prije.
Suze su samo tekućina, razmišljao je. Samo izlučevina. Kao kod hunjavice, kao sperma. Kao bilo što drugo. No nisu se pojavile. Nisu počele teći preko njegovih otečenih obraza punih bubuljica od ugriza komaraca.Nije rekla ništa kad je vidjela da mu je pimpek klonuo. Kažiprstom je učinila nekoliko brzih pokreta naprijed i natrag i onda ga pustila da padne kao klatno. Učinila je to rastreseno ili ipak možda promišljeno. A onda se bez ikakva nagovještaja nagnula nad njega i stavila ga u usta. I tu ga je izdao. Kao da mu je sva krv iz tijela pojurila u njega tako da je stao pulsirati. I dalje je osjećao bolove u stopalu, jasne ali udaljene.
Frknula je nekako, kao da se smije samoj sebi, a onda se uspentrala na njega. A dok je ona sve to činila, Johan je osjećao kako ga prožima hladnoća. Micala se podosta umjereno. Lice joj bješe malko ukočeno. Nije mu gledala u oči, već nekamo u udubinu na dnu vrata.
Tijelo ga nije slušalo. Osjećao je želju dok bi se micala, no onda bi mu se dogodilo da se stopalom upre o pod kako bi prihvatio njezine kružne pokrete, ali bi ga bol iz nožnoga zgloba odmah obuhvatila. Osjetio bi
211
tada jedino kako ga ta bol siječe i pulsira pa bi mu se lice ubrzo prekrilo tankim slojem znoja. Tekao bi mu preko, vrata. Na posljetku mu je popustila erekcija što je ona, dakako, odmah primijetila i sišla s njega. Izgledalo je kao da je ipak uspjela svršiti, no on je bio siguran da nije postigla ono što je obično htjela.
Uzela je svoju naprtnjaču i otišla ne kazavši više ni riječi. A on se odvukao do ležaja i pokušavao kroz san pobjeći bolovima. No bilo je to teško jer je bio žedan. Nije ostavila ništa drugo do jednih novina i para novih čarapa koje su se nalazile na vrhu naprtnjače, a ona ih zgrabila i bacila tražeći bocu. Shvatio je da će morati izići kako bi se napio vode iz potoka, ali nije znao kako to izvesti.
S jutrom je stigla i kiša. Čuo ju je kroza san. Zvuk lijevanja vode bio je jači od sna. Kad se probudio, nije se čulo šuštanje kiše po krovu, već jaki zvuk što je dolazio od potoka govoreći mu da se nešto moralo dogoditi gore u planini. Oblaci su se prolomili, voda je potekla i pojurila.
Odšepao je van i vidio kako su lišće i trava prekriveni opnom vlage. Voda je u potoku pjevala, a on ju je prskao sebi po licu i puštao je neka se slijeva. Uspio se odvući do mirisavog, mahovinom prekrivenoga tla, na kojem su još cvjetale plamenčice, i usne prikučiti vodi što se plešući udaljavala i vrtložila oko kamenih lubanja. Pio je i mokrio. Stopalo mu je bilo ukočeno, no činilo se kao da se bolovi nisu ozbiljno probudili. Kad se vratio u kolibu, traperice su mu bile mokre s donje strane, a košulja s prednje. Prebacio ih je preko naslona stolca i uzglavnice postelje, a onda i opet othramao van, ali sada sa sapunom. Uspjelo mu je pronaći mjestance u potoku na kojem na dnu nije bilo kamenja i tu spustiti noge osjećajući da čvrsto stoji premda je voda oko njega vrlo brzo tekla. I tada se stao prati kao nikada prije. Studen u vodi najprije mu je otela dah, ali se priviknuo. Disao je manje užurbano. Rukama se trljao. Sapunao se i sapunao i posvuda prao. Uz prepone, ispod testisa, po razdjelnici butina. Ispod pazuha. Istrljao je vrat i ruke. Čučnuo je i
212
prelijevao vodu preko glave. Nasapunao glavu i lice i onda ih trljao sve dok ga nisu počeli žariti.
Bolovi iz stopala opet su se pojavili. Probudili su ih pokreti. No ledeno studena voda ih je prigušivala. Istrljao se jednom ili dva puta i onda počeo i treći put. Postalo mu je hladno, no smatrao je da je to baš lijepo.
Stala je rominjati sitna kiša. Postao je sve pokretljivijim s izuzetkom noge koja se uvrtjela u pijesak i kao da je bila napravljena od drva ili porculana. Glavu je uspio spustiti tako nisko da mu je sada u toj dubokoj rupi tekla kroz kosu.
Netom se uspravio, udar je vjetra protresao breze uz potok. Bio je to hladan, bridak vjetar s planine za kojim su slijedili jedan udar vjetra za drugim tresući i povijajući krošnje drveća. Zatim je počela prava kiša. Oprezno se izvukao iz potoka i stao na mahovinu. Studene su mu kapi pogađale kožu kao ubodi igle, kao lagani udarci da bi poslije postali sve neodređeniji. Najzad ih je osjećao kao neku vrstu vreline.
Stajao je otvorenih usta, a voda je po njemu tekla i tekla, jer sada se već vjetar smirio, a kiša padala okomito, gusta i jaka. Kroz drveće provukla se nekakva vodena zavjesa, neko vodeno prekrivalo preko svega vrelog, rastrganog i polomljenog u krošnjama oko njega omogućujući lišajevima da nabubre i pomaknu se, a mahovini da podigne svoje mekano krzno. Sada je bio čist, čist kao isprani kamen.
Ušla je noseći čajnik u košarici, a on je ispružen ležao na donjem ležaju, gol i prekriven jedino ručnikom. Ni na trenutak nije osjećao strah pred Yljom. Nije ga ni taknula. Dok mu je pružala čaj, bez mlijeka, sjetio se kako joj je kazao da je razmažen. Bila je to istina.
Izgledala je mrzovoljno i bila je trijezna. Sjela je za stol i stala čitati novine koje je tu bila zaboravila. Djelovala je nekako starom. Sivoputom i posve praznom. Možda će morati pričekati nekoliko dana. No čim mu se noga oporavi, valja mu krenuti. Odlučio je uzeti hranu
213
ako mu je donese, ali je nije htio moliti ni za što. Pa u potoku ipak ima vode.
Dugo je tamo sjedila i čitala ne razgovarajući s njime. A onda odjednom sklopi novine, svine ih i ugura u košaru.
Onda moj mali Jukka rekne napokon. Vrijeme je. Vrijeme nam je krenuti kući.
Zatim ode s košaricom i nije se vraćala nekoliko sati. Nije znao što bi te riječi imale značiti. Pa mora pričekati da mu se noga oporavi. A onda će krenuti rekla mu to ona ili ne. Kad se vratila, donijela je naprtnjaču sa sobom, punu.
Ponijet ćeš ovo sa sobom. Dala mu je pritom nešto u malenom, presavijenom papirnatom zamotuljku. Nije shvatio što se nalazi u njemu, pa ga ona rastvori. U papiru se nalazio bijel, zrnast prašak.
To je isto što i tablete rekne mu. Pridržat ćeš papir, evo, ovako, i onda pustiti da ti prašak uđe u usta. Poslije toga popit ćeš vode.
Kad je primijetila da oklijeva, reče mu: Ne misliš valjda da te namjeravam otrovati? To je običan prašak
protiv mamurnosti. Protiv glavobolje. A i protiv bolova, Johane. Bez toga nećeš moći hodati s ovom tvojom nogom.
Onda Johan uspe prašak u usta. Rasuo mu se po ustima i zapeo između zubi i s unutrašnje strane obraza, pa je morao isprati usta vodom kako bi rastopio zrnca praška.
Još jedan reče mu.Imala je punu vrećicu tih zamotuljaka s praškom. Ponadao se da su
dovoljno jaki. Jer sad je želio otići. Trebao je otići.U početku je poskakivao sa štapom, prošao malen komadić puta i
onda se odmarao oslonjen o glavicu štapa. Malo pomalo ustanovio je da mora i sjesti kako bi se odmorio. Nisu
razgovarali. Ona je išla naprijed, često zastajkivala i osvrtala se prema njemu. Kad je počeo zaostajati, sve bespomoćnije teturajući pri svakom
214
poskakivanju naprijed, ona mu je prišla i dopustila mu da je obgrli oko ramena. Tako su nastavili hodati, a njezino je tijelo bilo blizu njegova. Osjećao nije ništa. Čak ni bilo kakvu nelagodu. Uskoro ćemo stići, bila mu je jedina pomisao. Za nekoliko sati. Možda za tri. S vremena na vrijeme pala bi kiša, ali ne prejako. Ponekad, kad bi sjeo, zatvorio bi oči i slušao kako kiša šuška po travi i lišću.
Stanke su zbog odmaranja postajale sve duže i duže. I dalje nisu razgovarali. Nije vodio brigu o tome je li ga otjerala zbog onih novaca. Smislio je kako će ih ostaviti na sjedalu kad bude napuštao njezin auto. No promijenio je mišljenje. Pa ne mora se on povesti s njome. Novac će jednostavno zadržati i stati gore pokraj mosta i autostopirati.
Kad su se uspeli gore, osjećao je jaku bol. No nije joj ništa rekao. Nije htio da ona to sazna. Ona nije mogla znati kako se on teško povrijedio. Ili je sve shvatila kad je našla otvoreni prozor?
Dalje ću moći i sam rekao joj je kad su stigli do mosta i on se naslonio na ogradu. Uskoro će doći netko tko će me povesti.
Bio je mokar, a i ona. Dok joj je ovako visjela u mokrim pramenovima, kosa joj se činila tamnijom. Na koži pod očima vidjela joj se maškara, rasplinut modrocrni polukrug.
Putovat ćeš sa mnom rekla mu je. Nije se htio svaditi s njome. No i nadalje se bavio mišlju da zadrži njezin novac. Mora nekamo otići, unajmiti kakvu sobu i leći s tim svojim zglobom što mu je pulsirao i prijetio da će se rasprsnuti.
Zaspao je u automobilu. Bilo je divno zadrijemati. Nije želio pričati. A ni ona. No to je tako dugo potrajalo da je ta tišina među njima počinjala biti nestvarnom. Probudila ga je poslije jednoga sata i rekla mu neka telefonira svojima kući. Zaustavili su se pokraj neke zgrade nalik seoskome domu u nekom selu koje nije mogao prepoznati. Pokraj kuće nalazila se telefonska govornica.
215
Telefoniraj kući rekla mu je. Neka dođu po tebe. Dala mu je šaku norveških kovanica od po jednu krunu. Uzeo ih je, ali mu nije bilo ni na kraj pameti telefonirati.
Ja ću se za to vrijeme odvesti i kupiti cigarete.Glas joj je zvučao suho, gotovo nekako strugavo. Pomogla mu je izići
iz automobila, a kad se uspravio oslonjen na štap, ona se vrati u auto, upali motor i krene. Prebrzo, učinilo mu se. Nigdje u blizini nije vidio nikakve prodavaonice.
Ušao je u telefonsku govornicu, ali nije telefonirao. Nije želio Gudrun moliti za pomoć. Samo je stajao oslonjen na policu s telefonom i čekao.
Poslije nekog vremena ustanovi da je čekao malko predugo. Iziđe zato iz govornice i sjedne na mokru travu. Više nije mogao stajati, a ona se nije vraćala. Pitao se što li je ta posljednja mala scena trebala značiti. Uljudnost? Obzirnost? Sada je već daleko odmakla. Pušila svoje proklete cigarete u automobilu. Sasvim je sigurno da ih je još imala. Nikada ne bi dopustila da ostane bez njih.
U svakom je slučaju ona izišla iz njegova života, a to je upravo želio. Stajao je sada pokraj toga seoskog doma u nekom selu kojem nije znao imena, s vunenom majicom preko ramena i štapom za šetnju s mjedenom glavicom i kožnatom omčom. No uvidio je da neće moći učiniti mnogo koraka. Kasno poslije podne povezao ga je neki vozač kamiona koji je prevozio staklenu vunu. No taj baš i nije imao mnogo zadovoljstva od Johana, jer je ovaj odmah zaspao. Probudio ga je u Namsosu. Tu se Johan već osjećao kod kuće. Bio je to onaj stravično svakidašnji i opipljivi Namsos. Skladišta dolje u luci. Malene, poprečne ulice. Mogao je nazrijeti Karoliussenovu knjižaru.
Odšepesao je preko ulice jer je tamo opazio natpis nekog pansiona. Pansion je imao blagovaonicu odakle je dopirao miris ribe. Ustajali, ali ne i prejak zadah po masnoći izbijao je i iz zavjesa i krevetnog prekrivača u sobi koju mu je vlasnica namijenila.
216
Pokušao je izuti čizmu, ali mu to ne pođe za rukom. Ne samo zbog toga što mu je to izazivalo bol, već i zato što se čizma zaglavila kod gležnja. Znao je da je mora izuti, pa je odskakutao do vlasnice i zamolio je za škare.
Velike kuhinjske škare. Pomogla mu je razrezati debelu gumu. Čarapa mu je bila promočena i zategnuta. Kad je izvukao stopalo i vidio tamnomodru nabreklu kožu, shvatio je da tako više neće ići dalje. Zamolio je da telefonira.
Gudrun bješe kod kuće. Ona je ionako gotovo uvijek bila kod kuće. Govorila je vrlo tiho. Nije mogao dokučiti što ona misli ili osjeća. Samo mu je rekla da će doći.
Ostani tamo gdje jesi. Kako se zove taj pansion? Lucullus odgovorio joj je. Nalazi se u Lučkoj ulici. Ostani tamo i čekaj me. Trebat će mi, vjerojatno, nekoliko sati. I
nemoj nikome telefonirati.Ponovila je još jednom prije negoli je spustila slušalicu: Nikome više ne telefoniraj. Ostani u sobi i samo čekaj. Nije to
mogao učiniti jer je morao nešto pojesti. Bilo je prekasno za objed, a u ovakvu stanju nije mogao nikamo otići. No vlasnici se pansiona sažalio, pa mu je ugrijala riblje pogačice i u pregrijanoj tavi ispekla velike pogačice od krumpirova tijesta. No ipak ih je pojeo. Dok je čekao na kavu, odšepesao je do kioska po novine. Našao je dva dana stare norveške novine Verdens Gang. Kad mu je donijela kavu i vidjela kako čita stare novine, rekla mu je da će mu donijeti novije.
Ne, hvala vam odgovorio joj je. Želio bih samo biti na miru i malko čitati.
Sasvim pri dnu naslovne stranice nalazila se velika slika s dvjema ženama i muškarcem kako stoje uz putokaz s natpisom Crna Voda. Zapravo, na putokazu je pisalo C NA VO A. Nije shvatio kako se to odjednom piše o njegovoj Crnoj Vodi u dnevniku iz Osla. A i postidio se zbog tako neuredno održavanog putokaza.
217
Na srednjoj, dvostrukoj stranici novina nalazila se slika sasvim zgodne, tamnokose djevojke. Pisalo je zatim o rječici Fjell, no trebalo je pisati Lobber, a tu se nalazila i grubim crtama ucrtana karta na kojoj bjehu istaknuta naselja Stromgren i Stjamberg. Uz rječicu bio je nacrtan i maleni šator. Pisalo je i o nekom putu do ljetnoga pasišta. I o nekom mopedu.
Bile su to zastarjele vijesti i iz njih nije mogao mnogo saznati. Velike središnje stranice sa slikama turista uz prodavaonicu kod Stromgrenova imanja, a onda i rječice Lobber činili su nadopunu. Naslov članka:
TURISTI U SELU SMRTI.
Ispod djevojčine slike našao je najzad nešto jasnije: Mlada djevojka i nepoznati muškarac nađeni su u šatoru mrtvi, izbodeni nožem u noći uoči Ivanja. Pokraj rječice Lobber.
Pa cijelu je posljednju noć imao uza se novine u onom tetrijebovu zaklonu. Nalazile su se dvostruko svijene na podu. Sjećao se slike ribarskih brodova s gornjega dijela na naslovnoj stranici. Ylja ih je čitala.
Čitala ih je i jutros i otada nije s njime htjela imati nikakva posla.
***
Može li čovjek uistinu živjeti u svijetu ne živeći od njega?
Neočekivano, Brita je prepoznala te riječi. Nije to nikakvo pitanje objasnila je. Ti si sve izokrenula.
218
Za posljednjih se tjedana teško kretala naokolo zbog svoje visoke trudnoće i sve je ukazivalo da ne mari za njihove razgovore. No znala je podrijetlo tih riječi.
To vam je sv. Pavao. U Prvoj poslanici Korinćanima. Oni žive u svijetu kao da ne žive od njega. U svijetu koji se primiče svome kraju.
Annie se odmah htjela dohvatiti Biblije, ali je nitko nije imao. Briti se činilo da se nalazi među starudijom koju su prenijeli na tavan Kluba ribiča kad su se useljavali u staru kuću. Annie se uspela na tavan naslonivši ljestve na zabat kuće i uvukla se kroz otvor što je vodio unutra. Sasvim do otvora bilo je drvenine, a u pilovini gomila papira oštećena vlagom.
Otvorila je jednu knjigu krutih, sivih korica. Vojna knjižica. Netko je bio unovačen. Zvao se Arne Jonasson. Odnosila se na godinu 1951. U prvi je trenutak pomislila da je pogrešno pročitala godinu koja označuje stoljeće. Ono nekoliko listova u knjizi bili su žutosmeđe boje i izgledali nagrizenima. Tu se, ubačena u knjigu, nalazila crnobijela fotografija krava kako pasu na nekoj padini pri čijem se vrhu, visoko gore, vidjela kuća. Šestoro je ljudi stajalo na donjem rubu slike ispred ograde imanja. Bila je to obična svijetla i tanka fotokopija. Inače bi mogla pomisliti da je to slika iz prošloga stoljeća. Ženske su oprave bile kratke.
Prvi dojam da je tu riječ o oslikanim kravama bio je na neki način točan. Nije bilo nimalo slučajno što su se našle na toj slici. Bilo je tu, poviše na obronku, i dvoje djece s dugim štapovima, koja su preprečavala kravama put da se maknu sa slike. Krave nisu imale rogove. Imale su po sebi mrlje kao na nekoj slici arhipelaga.
Bila je tu i upisna knjižica o kupnji alkoholnih pića . Podizanja pića bila su redovita. Jedna litra mjesečno. Kupovano u Ostersundu.
219
Međutim kako, ako je stanovao ovdje? Možda je trgovac u Crnoj Vodi kupovao u njegovo ime? Je li taj čovjek zvao se Erik Jonasson jednom mjesečno odlazio dolje u selo sa svojom upisnom knjižicom za kupnju alkoholnih pića? Pa odavde je postajala samo staza za stoku. Je li posjedovao konja? Kad se odselio, zašto nije sa sobom ponio i tu knjižicu? Možda je prije toga umro? No onda se prisjetila da su takve knjižice bile ukinute negdje u 50im godinama. Knjižica ionako nije bila potpuno iskorištena. Možda su ti ljudi živjeli ovdje 50ih godina? Prije kakvih dvadesetak godina. Papir knjižice odavao je dojam kao da potječe iz prošloga stoljeća. A ja sam u to vrijeme još išla u školu, razmišljala je Annie. Živjela sam u Enskedeu i Gardetu. S hladnjakom, telefonom i tramvajima.
U to su vrijeme Erik Jonasson i njegova obitelj živjeli u nekakvu kutku vremena.
Netko je izrezivao slike automobila iz novina i lijepio ih na kockasti papir za računanje. Teško da bi to mogao biti Arne, jer su to bili trbušasti modeli automobila iz 50ih. Lijepljene su bile na dvostruke stranice očito istrgnute iz sredine školskih bilježnica za matematiku. Je li učiteljica primjećivala da su bilježnice postajale sve tanje i tanje?
Zatim jedan izrezani oglas. TEHNI KA ROBA.Č
Privatni pošiljatelj. Taj je maleni izrezak zajedno s liječničkim receptima našao mjesto u kutiji za cigare izrađenoj od tanka drva. Tehnička roba. Imitacije penisa i kožnate uzde prošli su joj kroz sjećanje. S takvim stvarima ipak nije mogao dokasati na Stjarnberg. Bilo je tu i prezervativa. Zbog čega ih je trebalo potajice prodavati? Pa oni nisu bili zabranjeni. Jesu li ljudi navlačili prezir na sebe naručujući prezervative? Nije bila sigurna je li taj odrezak bio samo dvadeset godina star.
U kutiji su se nalazili i recepti iz 30ih. Neki od njih nisu nikada iskorišteni. Nijedan od recepata nije upotrijebljen više odjedanput
220
premda je na njima pisalo da vrijede za trokratno podizanje lijeka. Jesu li svi ozdravljali brže negoli je liječnik očekivao? Ili nisu imali novaca?
Jedna bi joj pomisao uvijek navrla iz osjećaja kad bi pred sobom vidjela papire izjedene vlagom. Pomisao na sućut. Premda neku slabašnu i sa stidom pomiješanu sućut. Kao da najradije sve to nije htjela ni vidjeti ni znati.
No ipak je nastavila kopkati po papirima i onda pronašla školsku svjedodžbu iz 1937. Bila je to svjedodžba iz trećega razreda pučke škole u Crnoj Vodi. Svjedodžba s dosta problematičnih ocjena. No djevojčica Astrid Jonasson imala je ipak jednu najvišu ocjenu, i to iz urednosti i ponašanja. Bit će da joj je tada bilo deset godina.
Rođena 1927. Sada joj, ako je još živjela, nije bilo ni pedeset ljeta. A zašto ne bi živjela? Morala je polaziti školu u Crnoj Vodi i većinu je školskih godina provela u nečijoj tamošnjoj kući na stanu i hrani. Baš kao i ja, razmišljala je Annie. I zapravo ne mnogo dalje od vlastita doma negoli ja. Je li i ona nosila u sebi isti takav osjećaj i živjela s njime, osjećaj oskudnoga normalnoga života iznad crne vode? Usamljenost. Privrženost. Duboka osama. Još jedan divlji pokušaj. Suha i ledena osamljenost. Baš kao i u mene. Do sada.
Djevojčica i njezini roditelji prepustili su svoje privatne papire vlazi i miševima. Nemoguće je prosuditi jesu li to učinili iz nebrige prema sjećanju na svoje živote. Mogli su oboljeti i umrijeti. Ili su Astrid i Arne jednoga dana namjeravali skupiti očeve i majčine stvari? A onda nije bilo ništa od toga. Bilo je predaleko? Možda su živjeli u Oresundu ili još negdje južnije u Švedskoj.
Nalazila su se tu i pisma s izražajem sućuti u povodu smrti. Bijele omotnice s crnim obrubom. Izvukla je jedno da vidi je li neki Jonasson među mrtvima. Pet komada natiskanih pisama s izrazom sućuti uz stihove iz psalama i imenom onoga koji izražava sućut. Samo jedan Jonasson. Arne, koji bješe unovačen 1951. i koji, prema matičnoj knjizi
221
novaka, nikada više nije bio pozivan na vojne vježbe. Je li umro za odsluženja vojnoga roka? Je li posrijedi bila nekakva nesreća? Ili je njegova smrt povezana s velikom smeđom omotnicom iz sanatorija u Osterasu? Nije joj uspjelo razaznati godinu na poštanskom žigu?
Jesu li ljudi iz 50ih umirali od tuberkuloze? Omotnica bješe prazna, ali se u njoj nešto nalazilo. Možda Arneova vojna knjižica i malene, svijetle fotografije djevojaka i momaka u dvadesetim godinama. Takve stvari su dužni vraćati. Bilo je tu i pisama. Nije ih bilo mnogo, ali su neka od njih nosila Arneovo ime na poleđini omotnice.
Izvukla je jedno i opazila nekoliko riječi:
...uzmi ih premda nisu dozreli...
Je li on to pisao o drveću? Pa bio je očito drvosječa. Možda je ležao u sanatoriju i brinuo se zbog neke sječe koju je mogao promatrati s prozora ili balkona.
Mogao je to biti i način slikovnog govorenja. On sam nije bio dozreo. Pa i nitko od onih dvadesetogodišnjaka s fotografije još nije bio dozreo. Nije željela znati što je s tom rečenicom mislio. Moglo se, napokon, odnositi na kupine, smreke ili ljude, a ona nije htjela čitati pisma. Bilo je dovoljno lošega u tome što su bila ostavljena ovdje u tankim svežnjevima, odbačena.
Počela je skupljati te papire i protresati ih da ih oslobodi pilovine. Netko je bio crtao konje po stranicama udžbenika. Jedan konj za drugim, pažljivo nacrtani previše tvrdom olovkom. Osjenčani kako bi se istakla velika konjska bedra. Kopita zacrnjena koliko se najviše moglo slabim otiskom olovke. Ponajviše je konja imalo ormu i uzde s ucrtanim svim mogućim pojedinostima. Ona i nije znala kako se svi ti dijelovi nazivaju. Činili su se kao malene uši što stoje visoko na leđima, možda kao drveni štapići. No onaj koji je to crtao sigurno je znao kako se svi ti dijelovi zovu. Znao je on, ako je još na životu, i svaku riječ kojom se
222
označavala ta složena oprema, a poznavao je do u potankosti konstrukcije i materijale od kojih je bilo napravljeno sve ono remenje i cjelokupna orma.
Bilo je tu i više araka svijenoga, žutosmeđeg, svilenoga papira. Činilo se da se upotrebljavao jer su ti papiri jednom bili presavijeni na sasvim drukčiji način. Pregibi su poslije ravnani, al ipak nisu posve nestali. Nije našla tragove žene koja bi trebala biti majka djece i supruga Erika Jonassona. Možda je taj svileni papir bilo jedino što je uspjela sačuvati. Njime je mogla praviti krojni arak položivši ga na neku opravu. No tko je mogao imati opravu koju je ona željela kopirati? Nije to bila utvara neke oprave, već jedne želje.
Zatim neki bilješkar sa zapisanim pjesmama za pjevanje. U početku su bile zapisivane vrlo starinskim načinom pisanja i pomoću tintene olovke, koju je pisar morao s vremena na vrijeme vlažiti. U dijelu riječi ljubičasta je boja bila naglašenija. Bilo je tu stihova o planinama i modrim brdima, o čežnji i svim mogućim nevoljama, među ostalim i onim sanatorijskim. I opet je osjetila stidljivu sućut, ali i nesigurnost. Jesu li, pjevajući te pjesme, ljudi plakali ili se smijali?
Nadalje su u toj knjižici bile upisivane i pjesmice iz 30ih i možda 40ih godina, ali drugom rukom i olovkom.
Iza svega nazire se žena. Per Olsson je imao seljačko imanje. Stari pisaći stol. Prepoznala je
repertoar svoga oca. Bile su to pjesme Rolfa i Kaja Gullmara. Sve one, i starije
sentimentalne i modernije, bile su vrlo pristojne. Odjednom joj padne na pamet ona pjesmica koju je čula dok je ispred prodavaonice čekala Dana. Zamijetila je da ju je upamtila pa je odluči pribilježiti. Bit će da postoji nekakvo podzemno blago pjesmica, koje ljudi ne zapisuju u bilješkare, ali koje im nije nimalo teško upamtiti.
I onda, doista. Bio je tu jedan primjerak Biblije i tri svežnja godišnjaka konopcem povezanih po deset u svakom paketu. Dublje u
223
pilovini pronašla je još šest godišnjaka svaki za sebe. Sad je bila gotovo sasvim sigurna da su ti ljudi živjeli ovdje sve do 1957.
Ta je serija godišnjaka započela 1922. i završila 1957., a sve su te tanke knjižice bile oblikovane i uvezane, noseći podnaslov Za godinu poslije rođenja Spasitelja Isusa Krista... kao i ime mjesnih novina iz grada Lulea, Luled Horisont.
Jesu li ti ljudi počeli živjeti ovdje tek u moderno doba, kad su elektrika i automobili postali sastavnim dijelom društva? Je li Erik Jonasson bio protivnik civilizacijskoga napretka? Tvrd i strog Jerntlanđanin, sa sklonošću prema nedruštvenom životu, što mu je i obitelj prisililo da živi u pustoši i odustane od društva, svjetlosti, naranača, automobila i slika filmskih zvijezda. Ili je ovo mjesto bilo naslijeđeno? Je li Erikova obitelj činila drugi i posljednji naraštaj ovdje? Podrum od kamena izgrađen je 1910. Ta je godina urezana na jednoj od poprečnih greda povrh ulaznih vrata u podrum. Je li sve bilo gotovo poslije suludog iscrpljivanja dvaju naraštaja? Donijeli su ovamo gore bruseve i kovačke batove, željezne kotače, lopate i sječku. Vidjela ih je po šupama i u travi. Sasvim dalje tamo, u drvarnici, nalazio se i šivaći stroj Singer. Pa drvo od kojeg su se izrađivale klompe. Nekoliko manjih, već izrađenih, u veličini dječjih stopala od tamnoga drva. Zahrđala glačala. Staklenke za lijekove i limene kutije za kolače. Boca s nekom tinkturom koja se zvala Universal.
Ponadala se u godišnjacima pronaći zgodne bilješke o njihovu životu, ali se razočarala. Vrlo neredovito i mjestimice zabilježeni su samo inicijali, i to isprva tintenom olovkom, a poslije običnom. Bilo ih je nemoguće protumačiti. H. K. B. Bt.
Kadkad bi se tu našlo nekoliko riječi o vremenu. Već treći dan oluja. Mraz 3. srpnja. Otvorila je godišnjak za godinu svoga rođenja i stala listati prema natrag.
Za 11. siječnja pisalo je: 52 stupnja. To je uplaši.
224
No onda odmah pomisli da su to bile ratne zime. Premda što ima rat sa zimama? Ovdje je znalo biti 52 °C bio rat ili ne bio.
Znači, dakle, da je bilo 52 °C kad je bila začeta. Svakako ne manje. Pa kako su se ljudi mogli voljeti po takvoj hladnoći? Ili su možda bili prisiljeni na to?
U vrijeme rata vojska se smjestila po stajama i praznim kućama.
U Crnoj Vodi njezin je otac stanovao u kolibi koju su nazvali Sunčana koliba. Zgodna su imena nadjenuli i svim ostalim kućama, pa su se tako zvale: Spokoj, Kunićeva nastamba, Snježni mir i Nedođija. U takvu smještaju nije mogao spavati s Henny. Je li u to vrijeme postojao tamo bilo kakav pansion? Postoji li uopće neko pismo ili bilo kakav papir o tome gdje su oni živjeli?
Henny bješe velika spremačica koja bi sve pobacala ako je u tome ne bi spriječili. Možda i treba biti takvim kad se stanuje u jednosobnom stanu u Gardetu. Prije negoli su se uselili u taj stanić, i Annie je bila prisiljena pobacati mnogo svojih stvari, pa kad bi uvečer ležala u postelji i pokušavala ustanoviti što joj je zapravo još preostalo, osjetila bi tjeskobu pri srcu.
Kad joj je Dan rekao da se zajednica nalazi ponad Crne Vode, u njoj se razvio jak osjećaj neke smislenosti i sudbinskoga.
Pa ako bude otputovala onamo, to će doslovce značiti vraćanje svom začetku. Pitala se jesu li ljudi koji su za sobom ostavili ove uništene i po svojoj necjelovitosti neshvatljive papire bili baš kao i ona ispunjeni osjećajem sudbinskoga. Ili su na svoje živote gledali kao na nešto slučajno i besmisleno razbacano, a što se moglo prosuditi po tim papirima.
Još prije nekoliko sati sjedila je za rasklopnim stolom do prozora u njihovoj sobi i zapisivala u svoju bilježnicu.
Zapise o smislu življenja. Sada su joj se vlastite riječi činile nepriličnima. No ustanovila je kako bi posljedice njezinih razmišljanja
225
mogle biti prilično opasne. Vjerojatno to ne bi ni primijetila da ih nije zapisala.
Nikada nije Danu povjerila da je bila začeta upravo u Crnoj Vodi. Naime, bila je to čista slučajnost, baš kao i ona 52 °C tijekom te ratne zime. No zašto smo tako tkani da svemu pokušavamo pronaći neki smisao i povezanost?
Tako nam radi naš mozak. Tražimo obrasce i red. No istodobno razbacujemo svoje živote, bespomoćno i nesabrano.
Skupila je papire. Kad prvi put bude sa svojim zajedničarima, namjeravala im ih je pokazati. No zasad ih je odlučila sakriti. Treba ih sačuvati, a ne da se preko njih prelazi palčevima, smijucka nad njima ili po njima izlijeva samilost. Prekratko je vrijeme prošlo otkako su napisani. U njima leže tajne još živućih ljudi. Negdje na tom svijetu postoji žena po imenu Astrid i gdjekad joj misli posjećuju Stjarnberg i tamošnji život možda sa slikom ljetnoga raja s mlakim mlijekom i svježe pečenim pogačama? Ili kao školski kut srama u kojem je dobivala batine? A možda i na način kako se Annie prisjećala Enskedea: malo radosti malo tuge. Ali sve u dobrome smislu.
U svojoj je torbi imala malobrojne dokumente koji su objašnjavali njezin identitet i prošlost.
Majka joj se zvala Henny Raft i bila je rođena 1905. To nije proizlazilo iz papira koje je Annie imala sa sobom. Da bi se došlo do toga podatka, treba malko istraživati. Nikome neće pasti na um tragati za roditeljima Annie Raft. No da, ipak, ako bih umrla, razmišljala je. Da sam, primjerice ona u šatoru bila ja.
Mia? Je li ona znala kako joj se zove baka? Henny bješe operetna pjevačica i ime joj je od početka bilo zapravo umjetničko. Ona se uistinu zvala Helga rođena kao Gustafsson i Annie bješe sigurna da Mia o tom nema pojma.
Hennyin otac, Annien djed po majci i Mijin pradjed po majci bili su mrtvi. On se zvao Ruben Gustafsson i Annie je bila na njegovu pogrebu
226
kad joj je bilo deseto ljeto. No sada se više ne sjeća na kojem je groblju ukopan. Bio je vlasnik malene izdavačke kuće, koja se među ostalim bavila izdavanjem pjesmarica, zbirki o prirodnim lijekovima, kalendara o radovima u vrtu i sanjarica.
Neke od tih knjiga nalaze se i na policama kod nje kod kuće. Nitko drugi osim njih samih ne bi ih mogao povezati s obitelji Raft.
Henny, koja je desetljećima lutala po svim dijelovima Švedske, rodila se u jednoj dvorišnoj zgradi otmjenog stokholmskog dijela grada Ostermalmu. Annie je to sebi postavila za cilj, pa je tako s majkom posjetila to dvorište i vidjela visoko i strmo stubište majčine rodne kuće. Danas se, međutim, više nije sjećala, nalazi li se ta zgrada u Skeppargati ili Grev Turegati.
Ake Raft, Annien otac, prije se prezivao Petterson. Rodio se 1908. kao treći sin jednoga slastičara. Annie nije znala zašto je postao glazbenikom. On je prije svega bio pijanist i radio je u kazališnom orkestru kao korepetitor. Oženio se s Henny Raft 1939. Tada je njemu bila trideset i prva, a Henny trideset i četvrta. Annie je sve to znala gotovo napamet, jer je to pripadalo činu njezina stvaranja, kako je to Henny rado pričala. Naime, o djeci među Annienim roditeljima nikada nije bilo ni govora jer je Hennyina karijera operetne pjevačice bila u osjetljivu razdoblju.
Kada su sklopili brak, zajednički su uzeli prezime Raft. Annien je djed po ocu dao vlakom iz Hudiksvalle dopremiti golemu svadbenu krokant tortu. Figura mladenaca od porculana, kojom je torta bila okrunjena, i danas se nalazi u najgornjoj lijevoj ladici Hennyina pisaćega stola. Mladenka je imala maleni veo od pravoga tila. Na podnožju je ostalo nešto karamela, koji je Annie uporno sisala dok nije sasvim nestao.
Taj je njezin djed umro dok je ona bila još malena, ali se ne sjeća koje je to bilo godine. Baka po ocu doživjela je visoke godine tako da joj je Annie mogla pjevati na pogrebu. Bakina je želja bila da joj otpjeva
227
njezinu omiljenu sentimentalnu pjesmicu Đurđica, ali to, naravno, nije bilo moguće.
Uhvatio bi je stid kad bi se sjetila toga. Zašto nije udovoljila bakinoj želji? Sjedila je u bolnici Serafina i držala njezinu mršavu, požutjelu ruku u svojoj i dala joj lažno obećanje. Sada se više nije sjećala bakina djevojačkog prezimena i još se jedino nadala da je sve to Henny sačuvala negdje skriveno. Pa zar ta njezina baka nije mogla dobiti ono što je željela, kad će joj život ionako uskoro biti rasut i zaboravljen?
Henny i Ake vjenčali su se na dan uoči Duhova. U rujnu je započeo rat. Ake je bio pozvan u vojsku, i to ne, kako je očekivao, u jedinicu vojnoga orkestra, već u pješadiju. Poslali su ga u jemtlandsko selo Crna Voda blizu norveške granice. Tamo ga je posjetila Henny i tada zatrudnjela. Možda u Crnoj Vodi nije bilo moguće kupiti prezervative, kao što se nagovještava iz papira Erika Jonassona. A jedna dama u to vrijeme nije, po svemu sudeći, smjela čak ni u Stockholmu otići u ljekarnu i kupiti takve stvari. U listopadu se rodila Annie. Prema obiteljskom kazivanju Henny je zbog svoje visoke trudnoće izgubila glavnu ulogu u opereti Annie Get Your Gun. Umjesto toga dala je svojoj kćerkici na krštenju ime Annie.
Annie bješe još uvijek mlada kada je shvatila da Henny nikada i ne bi dobila glavnu ulogu u toj opereti. Mogla se jedino nadati sporednijoj ulozi Dolly Tate. Njezina ujna i ujak u Enskedeu imali su staru ženku psa boksera, kojoj su nadjenuli ime Dolly, pa je tako Annie cijeloga svog života bila zadovoljna s Hennyinom dobroćudnom prevarom.
Trebala je to ispričati Miji. Zahvaljujući psu, vjerojatno bi to i upamtila. Mogla joj je kazati da su se njezina ujna i ujak, kod kojih je stanovala dok bi joj roditelji putovali po provinciji, zvali Elna i Gote. No uviđala je kako Miji neće nikada moći pokazati svoj vlastiti dom daleko tamo u Sockenvagu, izlaznoj cesti iz Enskedea, i to onakav kakav je izgledao u ono vrijeme. I reći kako se osjećala tamo. Sada je zacijelo
228
preuređen i vjerojatno dobro izoliran. Tijekom zima u 50im godinama osjećali su se kao da žive u kartonskoj kutiji.
Sobu je dijelila s dvije sestrične. Zvale su se Susanne i Vivianne. Bile su jednako glupave kao i njihova imena. Pekla ju je savjest zato što je tako mislila. Mia još nije imala mnogo brige zbog svoje savjesti. Naime, s Pellom, koju je teško podnosila zbog njezina imena, jednostavno nije razgovarala.
Dva preglasna brata, Nisse i Perra, stanovali su u podrumskome stanu, u prijašnjoj praonici, koju je ujak Gote dotjerao i uredio. Palo joj je na um kako je ta prostorija morala biti hladna i mračna. No u ona vremena nije mislila na to. Bilo joj je jedino drago što su ta dvojica bila daleko od nje. Cijela je obitelj bila bučna. No nije osjećala nikakvu čežnju prema tom svom domu u Gardetu, jer se njihov stan sastojao od jedne sobe s udubljenjem u zidu za postelju.
Podsjetila se kako su ljudi prije običavali na prvoj stranici Biblije zapisivati najvažnije događaje iz obiteljskoga života. A kad je otvorila Bibliju koju je pronašla u pilovini, učinilo joj se da je nitko nije ni prelistao. Tanki su listovi bili međusobno usko sljubljeni. Astrid ju je dobila od župe 1942. godine: Uspomena na Svetu Potvrdu.
Psalam 116:12. Je li Astrid ikada otvorila to mjesto u knjizi? Nije to učinila ni Annie, već je potražila Prvu poslanicu Korinćanima i stala je čitati.Riječ je bila o malenoj skupini ljudi izloženih preziru, a koji su posjedovali nešto što su zvali duhovnim darovima. Odgovarani su od vršenja snošaja i hranjenja mesom, no prema potrebi mogli su činiti i jedno i drugo.
Ozbiljno su upozoreni neka ne sumnjaju u zagrobni život. Jer kako budu vjerovali, tako će im, naime, i biti. Stavak o življenju na svijetu nije glasio baš onako kako je to Brita bila navela, a nisu to bile ni one riječi koje su Annie bile zaokupile. No predosjećala je da je izvornost ipak točna. Jasno je proizlazilo iz teksta da je sv. Pavao smatrao kako je katastrofa blizu i da će ona učiniti kraj svakoj mogućnosti
229
zemaljskoga života. Stoga bi ljudi mogli a i morali odustati od brige za svoje najbliže kao i za svoje osjećaje i poslove pa i za svijet uopće. To je očito bilo sasvim suprotno njezinim traganjima, ali u osnovi razboritim mislima.
Dugo je ostala sjediti unutar toga otvora na tavanu. Gertrud i Sigrid prošle su nekoliko puta ovuda i pogledale prema njoj, ali nisu ništa rekle. Za svojih sedam godina Sigridino je lice izgledalo starmalo zabrinuto. Vjerojatno će se i ona jednom uspuzati gore i početi kopati po tim papirima. Morat ću ih sakriti! Ali gdje? Ovdje nema ormara koji bi mogla zaključati. Nije čak imala ni ladice za svoje stvari. Sve je bilo zajedničko. Odlučila je svu tu gomilu papira staviti ispod svoje postelje dok ne smisli neko mjesto gdje bi ih sve mogla sačuvati, pa da se tako ne unište od vlage ili od nalaznika koji će ih posvuda razbacati. Bilo je toga toliko da se morala dva puta spuštati s tavana.
Dok je još stajala na ljestvama i uzimala posljednje što je nakanila ponijeti, dodirnula je pilovinu i ispod nje otkrila ugao neke kutije.
Bila je oštećena vlagom i morala je ovdje ležati mnogo dulje od ostalih stvari. Nekoć je ta modra kutija sadržavala čokoladu. Ime je čokolade bilo Freia, a tekst je bio napisan norveškim jezikom i zlatnim slovima. Kad ju je otvorila, iz nje navre papirnata ženska odjeća. Iskrojena, lijepo obojena i posve cijela izvukla se iz zgnječenosti ispod zaštitnog valovitog zlatnog papira. Ostao je svaki zubac koji ju je trebao učvrstiti uz tijelo lutke. Nije našla ništa što bi bilo otkinuto ili izderano. Sve je pripadalo 40im godinama: utegnutost, ravna ramena, naborane suknje, pojasevi i bočno smješteni nabori. Bilo je tu ženskih ogrtača, kratkih i širokih ženskih kaputića i blejzera, sportskih sakoa. Prisjećala se smiješnih primjedaba koje je Henny dobacivala pokazujući joj stare fotografije. Muf s jezičcima mnogo puta svijenim. Papirnata lutka, koja se nalazila gotovo sasvim pri dnu i nalikovala Avi Gardner ili Joan Crawford, imala je ruke odvojene od tijela. Muf se morao
230
pričvrstiti na rukav ogrtača ona je njime trebala učiniti kretnju. Kao da je nekoga srela. U gradu. Bilo je hladno.
Sniježilo je i možda je bio Badnjak sa zvucima zvona u zraku kao u onom američkom filmu iz vremena ženskih ogrtača.
Lutka od čvrsta kartona bila je domaće izrade kao i sva ta odjeća. Moglo se pomisliti da su joj jako narumenjene usne bojene crvenom drvenom bojicom koje je vršak najprije bio ovlažen. Odjeća je bila obojena razblaženim vodenim bojama, možda onima koje se upotrebljavaju u školi. Cvjetići, kockice, pruge i točkice. Čipkasti rubovi ovratnika. Utkane šljokice. Spušteni nabori. Šavovi i nabori. Sve je to bilo izrađeno vjerno po uzorku, i to brižljivo i s ljubavlju. Da s ljubavlju. Kad bi uzimala u ruke te papirnate odjevne predmete, osjetila bi u tome sebe. Oprezno je sve to skupa stavila ispod zlatnoga papira i onda ponovno zatvorila kutiju.
***
Telefonirao je Ake Vemdal. Bilo je to tako neočekivano da je Birger
ostao bez riječi. No Ake onda reče: Sada sam spreman doći k tebi. Doći? Pa ti si me pozvao na objed.Zar je taj čovjek bio toliko bestidan? Pa bio mu je odbio poziv čak se i
ne zahvalivši na njemu. Birger se osjećao potpuno zatečenim dok je govorio:
Pa naravno. Dobro došao! Kad bi to bilo?Bio je vrlo napet dok je rezao losovo meso i pripremao mornarski
biftek. Vjerojatno je tako bilo i s Akeom jer kad je došao, činilo se kao da ga hrana uopće ne zanima. Sjeo je i stao pijuckati votku kao da je
231
riječ o nekakvu laganom likeru. Bila je to votka Smirnoff. Obično bi se u čašu kanulo malko kumina ili gospine trave. No on je zaboravio na to.
Barbro je otišla, čuo sam.Birger oćuti jaku nelagodu. Znači, priča je krenula. No nitko da bi
njemu rekao makar i riječ. Nitko ga ništa nije pitao, čak ni Marta. Ake Vemdal prvi je spomenuo Barbroin odlazak, no on je bio posve nespretan da bi mogao tješiti Birgera.
Vidjet ćeš da će se vratiti kad se smiri poslije svih tih preslušavanja. Naime, oni su je preslušavali u više navrata. Postoji vrpca s trajanjem od punih sedam sati.
»Oni?« nato će Birger. Zašto kažeš »oni«? Pa zar ti nisi sudjelovao u preslušavanjima?
Tada Ake ispije čašicu na dušak. Te povelike čašice nisu nikada upotrebljavali dok je Barbro bila kod kuće. Dobio ih je na poklon njegov otac, šumar, koji je bio namješten u nekom poduzeću u Gastriklandu. Za svoj četrdeseti rođendan. Na njima su bile ugravirane patke u letu. Na boci se vidjelo psa i lovca. Vemdal je pozorno promatrao mutno izbrušene dijelove na staklu, a Birger mu je ispričao priču o tim čašama. No činilo se kao da ga Vemdal uopće ne sluša.
Ja sam uklonjen iz istrage rekne Vemdal najzad. Službeno?Za Birgera osobno to je pomalo sličilo Barbroinoj odsutnosti u
početku. Kao nešto možda ne posve zaključeno ili čak ne posve stvarno. No Ake je potvrdio da je tako. Službeno. Jasno izraženo.
A zašto? Zato što se smatra da sam previše uključen u sve to. Je li to zato što sam se izbrbljao o tragovima čizama marke Tretorn. Priče o tome nisam čuo. No sada možemo slobodno razgovarati. Jer,
kao što rekoh, ja sam sada uklonjen sa slike. No mislim da se nisu daleko pomakli. Stvari su zapele.
232
Došli su ovamo i stvorili metež rekne Birger. Hoćeš li brusnica? A imam i slanih krastavaca.
No Ake nije gotovo ništa jeo. Boja njegova lica nije bila nimalo dobra. Dobivam i dalje strahovito mnogo anonimnih pisama. Da bih trebao
učiniti ovo i ono. Uhvatiti tog čovjeka, pa da pošten svijet opet može izlaziti. Tako da se turisti više ne plaše. Premda je zapravo stanje upravo obratno.
Turisti upravo hrle ovamo. Autobusima. U pismima mi pišu i prijete neka prestanem njuškati naokolo i neka se čuvam. Stižu mi pošiljke što zaudaraju. I predmeti. Recimo, rabljeni ženski uložak. Htio sam ga priložiti istrazi. Naime, ta je mlada Nizozemka imala mjesečnicu u vrijeme smrti, a ja sam zaključio da je netko našao taj higijenski uložak, ali taj netko ne želi priznati da je bio tamo gore. Onda mi je dano na znanje da sam isključen iz istrage. Jasno izrečeno. Uz napomenu da taj ženski uložak nije ništa drugo negoli dokaz o mojoj upletenosti. Možeš li zamisliti? Međutim, to možda i nije nemoguće.
Pa na koji bi način mogao ti biti u sve to upleten? Ja nisam upleten. Glas mu je zvučao razdraženo. Spavaš li noću? Prestani s time, do vraga! Zar ne znaš kako te zovu? Da, naravno da znam odgovori Birger. No mislim ipak da bi
trebao nešto pojesti. A onda ćemo u sobu i poslušati malo glazbe. Možda bismo mogli izbjeći kavu? Ne bi ti bilo nimalo loše ponijeti sa sobom nekoliko tableta za spavanje. Valjda znaš da ja ipak nisam nikakav liječnik koji propisuje samo tablete. A ni ti nisi onakav kakvim te prikazuju.
Nije točno znao kakvu glazbu pustiti. Nije bio baš siguran da bi Ake mogao voljeti Bacha ili Schuberta. Među svojim prvim LPpločama imao je jednu s naslovom Down South. Bila je to plesna glazba vrlo polagana tempa.
233
Prisjetio se kako je jedan od njegovih seksualno poduzetnijih kolega posudio tu ploču od njega kad se nadao dovesti kući neku djevojku. Kad su tamne, promukle i spore fraze iz saksofona ispunile svijetlu sobu, Birger samo što nije prasnuo u smijeh, a što je Ake, dakako, primijetio.
Što je posrijedi? Mi smo dvojica starih momaka, ti i ja. Beznadno. Ne znam baš je li beznadno. A ti si ipak oženjen. Bio. Ja sam imao tako malo vremena. Premda ponekad pomišljam da
onakav način zapravo oduzima više vremena. To je ono vražje... no, kako se to zove... udvaranje. Ako se ne krene onim najjednostavnijim putem. Ipak je zatražio kavu.
Držiš red ovdje reče mu u kuhinji. Da, održavam red i pripremam objed za sebe svakoga dana. Živim
pod nekom vrstom staklenoga zvona. Ljudima opipavam trbuh i prepone, ali ne razgovaram s njima. Više
ne čitam ni o izvješćima. Neka. Ionako nema ništa novo u njima. Jesi li čitao o Ivi
Msertensu? Ne, nisam. Vratio se kući. Roditelji su telefonirali. Stigao je 1. srpnja. Onaj pod
šatorom nije bio on. Posvadio se s djevojkom u Geteborgu i onda su se rastali. Nije imao blage veze s kim je to mogla biti u šatoru. Kao ni mi.
Zbog čega su se posvadili. Bio je gala rockkoncert u Goteborgu. Ivo Masrtens i Sabine
Vestdijk šatorovali su u kampingu geteborške četvrti Langedrag i tamo stupili u vezu s nekim tko im je htio prodati karte za koncert. Na crno. Ali uz vrlo povoljnu cijenu. Ivo mu nije vjerovao. Bio je siguran da će ih prevariti, da karte nisu ispravne i da ih s njima neće nikada pustiti na koncert. I tako je on odbio. Tada su se posvadili pa je spustio nos. Mislim da je on gadni tvrdoglavac. A ona je otišla na koncert. Nije
234
znao s kime. Je li to bila ona osoba koja im je ponudila karte ili netko drugi. Ivo nije nikada vidio tu osobu. No sumnjao je da se radi o nekom momku. Te se noći nije vratila.
Tijekom prijepodneva gadno se uznemirio i pomislio poći na policiju. Otišao je pitati na recepciju kampinga jesu li je vidjeli, a raspitivao se i u susjednim šatorima. No ipak je na posljetku stigla. Iz nekog drugog šatora. I tako je nastao lom među njima. Bio je tako bijesan da je pokupio svoje stvari i otišao. Vraćao se kući autostopom i za to mu je trebalo nekoliko dana. Kad se vratio kući u Leiden, nije ništa znao o onome što se dogodilo. Dočekali su ga kao da je uskrsnuo iz mrtvih. Kad su se rastali u Langedragu, on nije imao pojma kakvi su bili njezini planovi. No nikada nije bilo ni riječi o planinama, baš nikada. Tako da se čini kako je to bila zamisao toga drugoga momka. Strijelca.
Strijelca? Pa koga je on ustrijelio? Nikoga, koliko znamo. Jedino što smo našli u jednoj staroj torbi,
koja je vjerojatno pripadala njemu, bio je jedan bilješkar. A na njemu se nalazio zodijački znak Strijelca.
Pa, vidio sam ga. Je li onaj štakor bio njegov? Ne znamo. No djevojke se obično ne maze sa štakorima, zar ne?
Vjerujemo da je u svakom slučaju rođen negdje u to vrijeme. Mislim da je Strijelac. A to je zapravo i jedino što znamo o njemu.
A po čemu ti to sudiš? Pa, taj je njegov bilješkar kupljen ovdje, u prodavaonici ICAe u
Bwangenu. Vidi se po oznaci cijene. Tamo imaju sve zodijačke znakove, pa se mogu izabrati. Zašto bi kupio neki drugi osim vlastitoga. Sjetili su ga se. Ali ne i da bi kupio bilješkar. Doduše, bilo je tamo strašno mnogo ljudi prije Ivanja. Uspjeli smo slijediti trag Sabine Vestdijk i njega sve od Langedraga, gdje su oboje bili u kampingu, pa cijelim putem dovde. U onom velikom šatoru. Novine su digle vrašku halabuku, pa su ljudi stali telefonirati. U Bwangen su stigli dva dana prije Ivanja i prvoga dana tamo uzeli sobu. U pansionu Tri bora. Pod njezinim imenom.
235
Tetica iz pansiona ne sjeća se jesu li rekli da je on njezin muž. U svakom je slučaju Sabine otišla leći usred poslijepodneva, a on je otišao u ljekarnu.
Ljekarnica ga se sjetila. Misli da je bio zgodan čovjek. Iako neugodan. Misli da je bio narkoman. Nosio je vrpcu oko čela i djelovao malko nečisto. Premda, tko zna? Ovisi o tome kakve standarde o tome ima ona sama. No ljudi u ljekarni nisu ništa znali reći o njegovu izgledu osim da je imao vrlo dugu kosu. Gnjavio je da mu treba saridon. Nije si dao dokazati da je za sva jaka sredstva potrebno imati liječnički recept. No mislim da ni sama ljekarnica nije znala baš tako dobro engleski. A on je govorio samo engleski. Ponavljao je riječ painkiller (»ubojica bolova«, sredstvo za ublažavanje bolova). Isprva ona nije ništa razumjela. Uhvatila se za dio riječi »killer« (ubojica), pa je mislila da
ima posla s nezgodnom osobom. No meni se čini da je pretjerala. Naime, jednostavno ga je krivo razumjela. Po mojem je mišljenju Sabine Vestdijk bila bolesna i trebala je neko sredstvo za smirenje bolova.
Možda protiv menstruacijskih bolova? Da, ukoliko oni mogu biti tako jaki. Ne znam. Mlade žene mogu imati vrlo jake bolove. U svakom se slučaju taj čovjek vrzmao ovuda. Nije sigurno da je taj
svoj bilješkar kupio sam. Prodavačica u prodavaonici ne sjeća se je li to učinio. Prisjeća se da je govorio engleski. Ona, istina, ne zna engleski. Starija je gospođa. Morala je dozvati pripomoć. Tako znade što je zapravo htio: pivo. Ništa drugo. Šefica u prodavaonici, koja je posredovala, također se sjeća da je kupio samo pivo. Tko mu je onda kupio taj bilješkar? Bilo je tada, dva dana uoči Ivanja, tamo mnogo ljudi. Međutim, nitko od ostalih kupaca nije govorio engleski. Ne znamo čak ni to je li taj Strijelac upisao onaj telefonski broj u bilješkar. Norveški broj. U svakom slučaju on se jako bojao za taj svoj bilješkar
236
jer ga je sakrio ispod plastificiranog kartona na dnu torbe. Taj me podatak strašno zagolicao. No broj se odnosio na kiosk u nekoj zabačenoj rupi na norveškoj obali iznad Bromioysunda. Tamo nemaju pojma o njemu. A čini mi se da je to istina. Te je noći u Tri bora prenoćilo nekoliko Norvežana, koje se, razumije se, dobro čulo. No oni nisu čak ni znali gdje bi se to mjesto moglo nalaziti. Teško je reći jesu li možda lagali. No to nisu bili ljudi koji bi normalno mogli imati bilo što s onim dugokosim momkom u otrcanim i prilično prljavim trapericama. Naime, od Norvežana su tu bili jedan par učitelja iz Namsosa i neki veterinar iz Steinkjera. A ona jadna djevojka nije dobila nikakvih »painkillera«, no umjesto toga imala je priliku napiti se votke, jer je pronađena prazna boca finske votke Koskenkorva.
A prašak koji si mi pokazao? Ake kao da je bio u neprilici. I ja sam o njemu mislio isto što i ljekarnica. No kad su ta zrnca
analizirali, pokazalo se kako je riječ o acetilosalicilnoj kiselini. Kofeinu, također, pa i o sjemenkama kole. Isti sastav kao i u kokakoli.
Semen colae rekne Birger. Međutim, meni nije poznata ta mješavina.
To je u svakom slučaju jače od aspirina. A to je bilo jedino što se našlo kod nje. Na dan uoči Ivanja su nestali. Kliznuli, ne plativši račun. Vjerojatno vrlo rano. Nitko ne zna kamo su toga jutra otišli. A onda se poslije nekog vremena on pojavio kod LillOle Lennartssona. Kupovao je u prodavaonici ICAe. Raspitivao se zapravo o nekoj planini. No počinjem vjerovati da su naprosto zalutali, jer ovdje u blizini nema nikakve planine.
A o kojoj je to planini riječ? Starfjalu. A ta nije ovdje. Za to je vrijeme ona kupovala kod Lill
Ole. Stoga je moguće da je LillOle pomislio kako je ona sama. U tom slučaju nije nimalo čudnovato što se sav zbunio, posudio joj šator i vrtio se oko nje. On je lud za ženama. Priča se kako znade biti tako vraški
237
bezobrazan da odlazi ženama u iznajmljenim kolibama dok im se muževi noću bave ribolovom. Ne znam, ali kažu...
Imao si prigode čuti mnogo prljavoga. O LillOli Lenartssonu nisam čuo mnogo. Rekao je kako te vidio da
prelaziš preko ceste i odlaziš u šumu. Gore prema rječici Lobber. Pa on je lud. Mogao je vidjeti nekoga drugog, a ne tebe. I onda pomisliti da si to
ti. Međutim, sve mi se čini da je on to rekao zato što sam mu pregledao ložionicu centralnoga grijanja. Shvatio je da si mi ti dao mig za to.
Teško mi je povjerovati... Ti si dobar čovjek. No čekaj... nije to sve. Kazao je i da sam mu
poslije pravio neprilike. Pregledavao podrum i kuću. Da te štitim. Laže ta mrcina. No oni su mu povjerovali.
Nasta muk. Tanjur gramofona se okretao, ali Birgeru nije padalo na pamet promijeniti ploču. Uhvatio ga je osjećaj gađenja i više nije ništa želio čuti. No ipak je upitao:
I oni su uistinu povjerovali da sam išao na rječicu Lobber? Ne, nisu. Oni ništa ne vjeruju. Pokušavaju raditi bez pretpostavki.
Pa tako i mislim da nisu nikamo stigli s onim tvojim stvarima, čizmama i što je tu već bilo. Da jesu, već bi dobio glase s njihove strane. Sve to skupa ne trebaš previše uzeti k srcu jer je bilo vrlo mnogo preslušavanja. LillOle. Njegove žene. Ona je mogla biti tamo i vidjeti sve čime se on bavi. Nije ona neupućena ni u njegove priče sa ženama. Preslušavali su Dana Ulandera i Annie Raft i cijelu onu družbu sa Stjarnberga. Yvonnu i njezine momke. Svaki su kamen preokrenuli u selu. No u jednu su stvar ipak uvjereni. Da je on bio spomenuo kako te je vidio. I da je to rekao meni već pri prvom preslušanju.
Držali su kako sam ja to smatrao besmislenim jer sam bio s tobom i kako sam mislio da smo cijelo vrijeme bili u kontaktu. No drže da ja to ne mogu znati sa sigurnošću, i da sam podatak koji mi je dao morao unijeti u zapisnik s preslušanja. Pa makar bio i nepouzdan.
238
I zato si uklonjen iz istrage? Da, objasnili su mi da sam učinio formalnu grešku. Bez obzira
koliko sam smiješnim mogao smatrati njegov podatak, trebao sam ga ipak unijeti u zapisnik. No toga nema. A oni ne vjeruju. U posljednje sam vrijeme skoro poludio. Taj gad! Ta kreatura! Spalio je cijelu paletu novih čizama Tretorn. Bojao se da će mu policija doći u kuću i njuškati. Bit će da je prodavao ukradene stvari jer u njegovim knjigama nije nigdje upisana ikakva pošiljka čizama. Nema ni bilo kakve otpremnice, baš ništa. A prodavao ih je nevjerojatno jeftino. Gotovo svi u selu kupili su ih od njega. Ta činjenica, doduše, ne olakšava sam istražni postupak. I takvu čovjeku oni vjeruju.
A ono perje? Zašto je to spaljivao? Pa on je zakupio pravo lova na sitnu divljač. Zbog toga se onda nije trebao bojati.
Ne znam. Moglo bi se zaključiti da su tu nešto pročačkali, ali o tome nisam ništa čuo. Sada su u potrazi za paperjem iz vreća za spavanje.
Dok je govorio, Ake nije gledao Birgeru u oči. Pogled mu je bio usmjeren kroz veliki prozor što gleda na vrt, no na staklu su se vidjeli jedino odrazi. Nije, dakle, vidio ništa. Gledao je prema vijugavim stazama kroz močvarište što se gubilo u noćnoj izmaglici. Vidio je ljude kako se kreću po Području. Opažao ih je kako izranjaju i onda idu izgubljeni za njegov pogled, koji zapravo nije bio nikakav pogled, već smljevene misli.
Bio je obuzet. Pratio je puteljke po močvarištu i ceste iz sela kao što je Birger svakodnevno pratio zavijutke na rešetkastoj drvenoj ogradi. Bio je uklonjen iz istrage, no njegova je snaga i dalje bila usmjerena prema njoj. Bez ikakve svrhe.
***
239
Kad je ušla, Dan je ležao na njezinoj postelji. Bio je sam u sobi
napola okrenut prema zidu. Gol. Svjetlost s prozora odražavala se na njegovoj smećkastoj koži koja se činila znojavom. Šakom je obuhvatio svoj penis i micao ručnim zglobom i podlakticom. Povukla se, ali je on primijetio njezinu nazočnost u sobi.
Što radiš? upitala ga je i čula samu sebe kako se smije premda to nije bio pravi smijeh.
Onaniram odgovorio joj je ne suviše jasnim glasom. Annie se spusti na koljena. Stavila je papire i knjige na pod. Pokušala je to učiniti što je tiše mogla. A onda nije znala što učiniti sa sobom. Uzela je svežanj papira i nekoliko godišnjaka i stala ih gurati pod postelju. Čula je kako mu disanje postaje ubrzanije. Onda se on trgne i postelja zaškripi. Zatim nasta potpuna tišina.
Usta joj se tako ispuniše slinom da ju je morala progutati, no nastavila je gurati godišnjake prema zidu. Za to se vrijeme on podigao s kreveta. Kad je bila gotova i morala se podići, opazi Dana kako stoji na vratima i otire se u ručnik. Onako zbunjenoj učini se da taj pripada kuhinji.
Ne smiješ me smetati dok mislim na tebe reče joj.Ona se pravila kao da se bavi šalom koji je kao stolnjak postavila na
rasklopni stol. Pokušavala je pronaći nešto što bi mu rekla. No jedino je uspjela pomisliti: on je prirodniji od mene. Smijao bi mi se da zna kako se osjećam.
Kako dramatski sve shvaćam. Na brzinu i bučno zatvori bilješkar što je otvoren ležao na stolu. Kada se okrenula, on je već bio otišao.
Posljednjih su dana Dan i ona više puta vodili ljubav na ono malo sijena što je još preostalo na tavanu sjenika. Bilo je suho i oštro pa ju je bolo kroz tkaninu njezine odjeće. Poslije je htjela ostati ležati u tom
240
mirisu ljeta. Najradije bi spavala ondje. No tu zapravo i nije tko zna kako mirisalo. Bilo je to staro sijeno.
On je htio da to čine i uvečer u sobi. No ona je odbijala, i to zbog Mije. Nije vjerovala da djevojčica spava. Ponekad bi šušnulo nešto tamo gore gdje je ona spavala. Znala se u mraku igrati lutkama. Šaputala bi im. Kad su došli novinari, Annie se sklonila gore na sjenik. Čula ih je kako prolaze dolje zajedno s Petrusom koji im je pričao o uzgajanju koza i pasminama ovaca. Međutim, željeli su se susresti s njome. Htjeli su da im ispriča kako je izgledao onaj rasparani šator na rječici Lobber i što je vidjela od tijela žrtava. No Petrus im je govorio kako se pripravlja sir bez električne struje. Novinari su dugo ostali. Slušala im je glasove. Čulo se kao da govore s djecom. Kako bi joj prošlo vrijeme, okoristila se prilikom da potraži kutijicu svoga pesara koju je izgubila tu na sijenu. Rovala je po prašini i pljevi i dok je tako kopkala, ubrzo naiđe na oštar rub. Nije to bila kutija, već medicinska bočica od bijele plastike. STESOLID, sredstvo za umirenje. Bočica bješe gotovo posve prazna, a izdana na ime Barbro Torbjornsson.
Nastavila je tražiti svoju kutijicu i najzad je pronašla, ali i turpijicu za nokte kao i malenu kutijicu za sapun iz nekoga hotela. Bit će da je u sijeno popadao cjelokupan pribor za njegu noktiju. Sve je te stvari pokazala Danu, i on ih je uzeo. Rekla mu je da se nelagodno osjeća.
A zbog čega? Mislila sam da je to naš tavan. Naše sijeno. Tvoje i moje.Odvratio joj je kako ne može zahtijevati da ovdje gore imaju zasebno
mjesto samo za njih dvoje. Privatnu spavaonicu. Privatan tavan na sjeniku. Bilo je mnogo čega što je morala mijenjati kod sebe. Primjerice, slušanje radija. Bila je vezana uz tu malenu plastičnu kutijicu. Slušala ga je u postelji s utisnutim okruglim zvučnikom u uhu. Nije mogla zaspati prije negoli bi odslušala vijesti u dvadeset i tri sata. Vijetnam, Kambodža, Mozambik. Morala je čuti riječi.
241
Promjene se ne događaju tako brzo da bi o njima trebala slušati svakoga sata rekao joj je Dan. To je čisti otrov.
Možda je bio i u pravu, ali ona je bila kakva je bila. Ovisnica. O jednoj stvari ili drugoj. Kao što je on bio o njezinu tijelu, kako je mislila prije. Međutim, je li doista bio?
Gdjekad je pomislila kako je on nekako neobičan stvor. No uviđala je da je to riječ koju upotrebljavamo za ono što nas zapravo ne zanima. A ovdje je potpuno suprotno: ona ga je bila potpuno svjesna. Koliko je mršav, koliko su mu bila uska leđa, a ruke profinjene kao i stopala. Kako mu se pod svjetlošću svjetiljke kosa preobražava iz pepela u zlato. Više negoli svaka peta vlas poprimila bi mu zlatnu boju. Često je ležala s pramenjem njegove kose na svojoj ruci ili prsima i pregledavala ih vlas po vlas.
U skupini od preko dvadeset novih učenika, koji bi stajali ispred vrata učionice, razlikovala bi ga među svima. Kako je bio drugačiji sa svojim nježnim i gipkim tijelom. Kretao se poput plesača. U učionici, u tuposti zimskoga poslijepodneva i u prigušenu ozračju vune i izdisanja, on bješe jezgra čiste energije koje se morala domoći.
U početku, prije negoli su međusobno počeli izmjenjivati osobnije riječi, razmišljala je o njemu kao neobičnom učeniku. Počela je maštati o njemu. Za vrijeme sata on bi znao izreći nešto što bi je zbunjivalo ili učinilo nesigurnom. Onda bi smislila neki produžetak. Pronašla domišljat odgovor i tako je nastao razgovor. Neka vrsta razgovora.
No to su zapravo bili njezini monolozi. Uvijek tihi. Kad bi tako govorila njemu u samoj sebi, mnogo čega bi joj se pojasnilo. Međutim, u stvarnosti ona nije pričala tako mnogo. Pa čak ni onda kad su počeli voditi ljubav.
Njezina je suzdržljivost bila neka vrsta ovisnosti. Otrov izrečeno njegovim jakim riječima. Nešto čega se čvrsto pridržavala atavističkim, mračnim i zamršenim dijelom same sebe. Mislila je kako je to povezano s Enskedeom, pa poslije s Pedagoškom akademijom i
242
Karlbergsvagenom. Životom koji bi njemu bio u potpunosti nerazumljiv.
Kada bi se među njima događale razarajuće scene, nesporazumi, sukobi ili kako bi se sve moglo nazvati ono što poput noževa para po želucu, kada ga ne bi smjela dotaknuti, jer bi mu osjećaji bili na točki smrzavanja, ona bi mu opazila u očima, u središtu zjenice nepovjerenje.
Kada joj ne bi vjerovao. Smatrao da je sve to za nju samo igra. Trotjedna ljubavna zgoda. Malena, umjerena igra s političkim idejama i jakom seksualnom privlačnošću. Kadikad bi joj rekao kako smatra da joj je on samo neko tijelo. Zlaćano i čupavo. Kao breskva. Da je premlad. Razlika između njih iznosila je devet godina. Ponekad bi joj nabacio kako ga ne uzima ozbiljno. Kao da je naslućivao njezin povremeni osjećaj: da je neobičan. Potpuno nepoznat. Odbačeno živo tkivo. Strano, nezdruživo tkivo duše.
Onis je stajala na vratima i upitala Annie je li zaboravila na večernju mužnju. Da, zaboravila je, a bila je i uznemirena zbog mirisa u sobi. Dohvatila je kuhinjski ručnik i smotanog ga gurnula pod pokrivač. Onis ju je pratila pogledom, ali nije rekla ni riječi. Sigrid joj je bila za petama i rekla kako nipošto nije Annien red za muženje. Raspored je, naime, bio pogrešno napisan.
Annie stavi na sebe veliku pregaču, koju joj je dala Brita, i pođe s njima u kozarnicu. Koze joj nisu bile drage, a usto, ona nikada nije muzla sve dok nije došla na Stjarnberg. Predmnijevala je da upravo zbog toga nije mogla musti koze zajedno s Danom. On je, naime, bio polagan i nespretan, pa je zato pripadao Onisinoj grupi, kojoj je pripadala i Lotta, ali nju nije vidjela.
Bile su to šarene koze. Smeđesive, bijeložute, isprugane i s mrljama po sebi. Nijedna nije bila nalik drugoj, no ona ih još nije naučila razlikovati. Imale su izbočena, slabo obrasla vimena s krutim bradavicama. Posve bi se dragovoljno uspinjale na stol za mužnju, pa
243
tako nije bilo nimalo teško istiskati mlijeko iz njih. Teže se bilo prisjetiti poretka u postupku. Vime je najprije trebalo obrisati, a prvi mlaz mlijeka nije smio završiti u vjedra jer je bio pun bakterija. Ako bi zaboravila obrisati vime, u koze se neće razviti refleks dojenja, poučio ju je Petrus.
Koze su imale jak miris. Ako bi se samo na trenutak okrenula i prestala je iscjeđivati i vući, koza bi se uznemirila. Te životinje imaju čudnovato oblikovane oči s duguljastim zjenicama. Sjaju im se kao raspucao jantar. Neke od njih imaju izrasline što im se njišu na vratu. Malene klepetaljke od mesa. Nije ju zanimalo što je to, već se radije bavila ovcama koje su imale blagi vonj lanolina, no u ovo doba godine njima nije trebalo poklanjati nikakvu pozornost.
A onda se valjalo pozabaviti mlijekom. Hladili bi ga točeći ga u limene kante za mlijeko, koje bi onda stavljali u potok. Tada su zbog vrućine morali svakoga dana iskuhavati masu za sir. Kada bi se mlijeko usirilo, miješali bi ga velikim mješačima nalik vilama koje su zvali prosijačima. Trebalo je zato strašno mnogo vremena, pa bi je ruke grdno zaboljele. Nisu joj povjeravali iscjeđivanje gruda sira i njihovo oblikovanje. No zato se trebala pobrinuti za sirutku. Trebalo ju je kuhati dok ne potamni i postane gusta, a onda bi je izgrabila i ulila u mekani sir.
Mia nije htjela u tome sudjelovati. Kad se tu našla prvi put, začepila je nos i ubrzo nestala zajedno s Matsom i Gertrudom. Zato je Sigrid vrlo rado pomagala pa je Annie zamijetila kako je ta djevojčica postala vrsnom mljekaricom. Ona je izrađivala raspored muženja i bilo joj je vrlo teško priznati kad bi se zabunila.
Tata je muzao na dan uoči Ivanja, a ne Onis. Zato danas nije Onisin dan. Učinjena je greška.
Annie je znala da nema potrebe raspravljati s njome. Pa bilo joj je tek devet godina. No mala bješe tvrdoglava. Pošla je za Annie u kuhinju i stala brbljati. Annie su boljele i ruke i leđa, pa osjeti kako u
244
njoj raste razdražljivost. Zastala je na vratima i zadržala ih kako bi pokazala da u kuhinji želi biti sama.
Ja sam prvi put muzla u ponedjeljak rekne joj. A danas, u četvrtak je drugi put. Između mužnja mora proći dva dana ako postoje tri skupine. Onda je to u redu, zar ne?
No raspored je pogrešan. To ti kažeš. Pustimo sada to. Tvoj tata nije mogao musti na dan
uoči Ivanja jer je tada bio u Robacku.Onda uđe u kuhinju i za sobom zatvori vrata. Naravno da se u isti
tren pokajala. No istodobno valja reći da joj je bilo vrlo lijepo ostati samom makar i na trenutak. Kroz prozor je mogla vidjeti Sigrid kako hoda amotamo i udara nekim štapom po travi. Bila je izvan sebe. Buduća dogmatičarka?
Priznaj joj samo da je u pravu reče joj Onis kad joj je Annie pomogla ugurati tešku kantu za mlijeko preko praga.
Strašno je uzbuđena. Naime, u srijedu će svećenik doći po nju i Gertradu.
Svećenik iz Robacka? Ne, već njihov otac. Pa zar ti to ne znaš?Jedan je svećenik već dolazio na Stjarnberg. No i tom se prigodom
Annie bila sklonila. Mislila je da se radi o istom onom koji je otvorio župni crkveni dom na Ivanje i pozivao ljude na kavu i kolačiće. I na sok. Čula je to dok je sjedila u kuhinji Oriane Stromgren, a policajci ulazili i izlazili. No ovo je bio svećenik oženjen s Britom i otac Sigrid i Gertrade. Onis joj je rekla kako se sada parniče oko skrbi za djecu.
Nije ulazila u to. Bilo je u toj Petrusovoj maloj obitelji nečeg tako izvornoga, tako pradrevnoga. Po njezinu su mišljenju crna djevojčice nalikovale Petrusu. Lica su im bila kao i njegovo kozje izdužena. Budući da je Brita bila svećenikova žena, onda je bilo jasno da joj sv. Pavao nije bio nepoznat. Annie je željela da joj i Dan nešto ispriča o tome.
245
Svećenik je dobio sudsku presudu po kojoj Stjarnberg nije bilo mjesto pogodno za djevojčice, no on je puštao da te stvari teku mirno. Zbog njih. Doći će gore i pokušati ih nagovoriti. Nisam, uostalom, baš sigurna je li to bilo i potrebno. Njegov je adut bila škola. Zbog toga će one preko zime morati ostati u Robacku, pa će tako biti odvojene od svoje majke. Yvonne za skrb o njima nije bila pogodna osoba. Sa stajališta vlasti. No pročulo se da ćeš doći ti i ovdje biti učiteljicom. Tako se stvorila mogućnost da Brita pobijedi u sporu. Sve dok se nije dogodilo ono dolje kod rječice. Sad će doći i odvesti ih. Hoćeš li pripaziti na mlijeko?
Annie je ostala sama s mlijekom koje se kuhalo. Stajala je s toplomjerom u ruci i netremice gledala u mlijeko koje se još uvijek vrtjelo u krug otkako ga je Onis promiješala. Znači, tako oni gledaju na te stvari. Kad bi Mijin otac saznao da se Mia nalazi ovdje, možda bi i on poveo postupak za oduzimanje djeteta s tvrdnjom kako je boravak ovdje za nju opasan. Kao da postoje dva svijeta, razmišljala je. Jedan vani. U kojem se sve to događa. I drugi ovdje.
Molim te zapiši količinu mlijeka! doviknula je Onis otvorivši vrata.
Lice joj bješe ružičasto i blago. Nije bila našminkana, a usnice su joj bile blago modre. Podebela i zgodna djevojka. Mogla bi biti jedna od Krišninih mljekarica čije su usnice dobile boju od cjelivanja njegove kože. Kad bi ovdje postojala neka opasnost, bliska i po život opasna, nju ne bi mogla zaokupljati briga oko količine mlijeka i davanja obroka visoke hranjive vrijednosti. Onis bješe osjetljiva osoba. Znala je musti. Bila je iz Ohna u Jamtlandu. Socijalna radnica.
Dnevnik o mužnji bio je pribadačama pričvršćen na zid, a pokraj njega visjela je na konopcu kemijska olovka. Annie je zapisala »38 litara« i uz to stavila svoj paraf. Drugi su stavljali kratice svojih imena. Njezino AR djelovalo je podosta službeno, no ona taj svoj način pisanja nije željela mijenjati jer je tako i počela. Petrus je pisao: Pus. Njegovo
246
je ime našla na stupcu koji se odnosio na dan uoči Ivanja. »36,5 1. Pus. 40 1. Pus.«
U prvi je trenutak pomislila kako je Sigrid imala pravo. Htjela je odmah izići i reći joj to. No onda je počela razmišljati o rasporedu rada koji se nalazio kod Petrusa i Brite i koji su svake večeri pretresali. Prema tom rasporedu Sigrid nije bila u pravu.
Djevojčica je i dalje, udarajući štapom, hodala po travi ispred kuhinje. Bila je nježna i mršava. Annie je vidjela kako joj se, kad bi se prignula, ocrtava kralješnica ispod majice od trikoa. Željela ju je propitati o dnevniku mužnje. No zastidjela se pri pomisli da je želi iskoristiti. Pa više ga je ljudi ispisivalo. Djevojčica je ovako s leđa izgledala nezaštićena i ožalošćena. Niz malenih kralješaka, krhkih kao školjke. Tanak stup vrata i onda teška kosa što joj je visjela sprijeda spletena u dvije od zamašćenosti sjajne pletenice. Trebala je nositi hlače, a ne opravu. Tanke su joj nožice bile otečene od uboda komaraca.
Uskoro će je preseliti sa Stjarnberga. Ili neće. Neovisno o njezinoj vlastitoj želji. Odrezati joj kosu ili ne. Pa ona zacijelo i nije znala što zapravo hoće. Pa kako bi i mogla znati? Glasovi oko nje bili su snažni. Jedan joj je od njih rekao neka na dan uoči Ivanja pođe i dovede Annie i Miju s autobusa.
Dakle, to su bila ta djeca kod autobusa u Robacku. Sigrid, Gertrud, Mats i Pella. Broj je odgovarao. Vidjela ih je. Matsova Inkakapa i njihove kljunaste laponske cipele i naprtnjače. Nitko od odraslih nije došao s njima. Sigrid je zacijelo vodila skupinu.
Ona bješe poslušna. Netko od odraslih bit će da je rekao: »Idite i dovedite Danovu djevojku i njezinu djevojčicu. Stići će danas. Autobusom.« No djeca su se vratila i rekla da Annie i Mia nisu stigle.
Za to je vrijeme ona stajala na groblju po prvi put proprana hladnim planinskim zrakom, i vidjela je tu djecu. No nije joj palo na pamet da su ona došla po nju i Miju. Vozač autobusa nije znao da ona i Mija pripadaju zajednici sa Stjarnberga. Točnije, ona je to zanijekala.
247
A sada je mogla dozvati to maleno, razljućeno i razočarano stvorenjce i upitati gdje je Petrus bio na dan uoči Ivanja. Kako je lako poslati djevojčice ovamo ili onamo, razmišljala je. S osjećajem. Tada Sigrid krene. Ostavila je štap, zaustavila se i pogledala kroz prozor kao da je očekivala da će je Annie na posljetku dozvati. No Annie je to izbjegla prikrivajući lice u prigušenoj svjetlosti prostorije gdje se prokuhavalo mlijeko. Prema izgledu Sigridinih ramena i leđa činilo se da se predala. Možda je ipak shvatila da ih ima previše. Da su oni odrasli i da nije imala pravo. Annie oprezno skine pribadače s četiri kuta dnevnika o mužnji, zatim ga previne i ugura u džep pregače.
***
Kada je Ake Vemdal otišao, trebalo je oprati suđe. Smeđi se sos
osušio. Telefoniranje. Vađenje mesa iz zamrzivača. Hlađenje žestokoga pića i skidanje prašine s boce vina. Spremanje hrane. Satima. Sve je to skupa uzimalo vremena. Sate. Sjedenje jednog nasuprot drugom i pričanje o onome što ih opsjeda. Pričati. Pričati. S izuzetkom žvakanja i ispijanja pića. Promatranje kristalne čaše. Pripovijedanje o vremenu kad ih je tata dobio.
Ne onako kako je doista bilo, već ublaženo. Nije spominjao da su pjevali Horst Jessel Lied na očev rođendan 1941. Jer ni na koji način ne bi mogao objasniti kako su to činili samo da bi se grubo zabavljali na mamin račun.
Otac ju je nazivao osminkom Židovke. Istina, oca to doista nije bilo briga. Kao što mu nije bio stalo ni do nacionalsocijalizma. Međutim, uživao ju je bockati, i to zato što se rodila bogatom, a zadovoljavala se životom na poljoprivrednom imanju, s jednom kućnom pomoćnicom, kupovanjem u Konzumu i jednim putovanjem u Stockholm godišnje.
248
Unutar sebe bili su vrlo bliski. I ta je njihova unutarnja bliskost bila njihova jedina stvarnost.
Njezina je mržnja bila beznadna. Jednom je rekla: »Tvoj je otac bio snažna priroda.« Bio je tada mrtav već petnaest godina. No prisjećala se silovanja, naravno. Gdjekad ih je Birger čuo kroza zid svoje dječačke sobe. No ona je imala snage da sve prikaže drugim, blažim riječima kako ne bi ponižavala samu sebe. Očev budalasti nacionalsocijalizam bio je isto tako neka vrsta nadomjestka. Možda za mržnju čiju snagu nije razumio.
Ispiranje. Pranje suda. Skupljanje suda. Stavljanje čaša na mjesto da ih nikada više ne izvadi.Pozivanje na objed. Na završetku čašica whiskyja. Ili dvije.
Bez šaputanja u nečije uho, toplo uho. Nikada više.Kada je oprao suđe, izišao je iz kuće. Ukosio je preko sjenokoša.
Gotovo je pao mrak, no ipak je vidio polje lana u svom njegovu poniženju. Od kiše oborene, napola istrule gomile žilavih stabljika. Shvatio je da se između njega i KarlAkea stvorio povod neprijateljstvu. Jedan od onih besmislenih, dugopriželjkivanih, otrcanih povoda, koji stoje iza svakoga seoskog neprijateljstva, a stvorenih prema uzorku sličnom složenom kačkanju. Da, besmislenost do razine djetinjastoga, gotovo izmišljenog. No mržnja bješe stvarna.
***
Gudrun Brandberg vozila je u Audiju svoga sina Johana gore
prema Steinkjeru. Izgledala je srdito. Pogledavao ju je postrance. No on nije osjećao da bi se ljutila zato što je bio pobjegao. I on sam bio je sasvim dovoljno srdit, ali joj to, kao i obično, nije dao da primijeti.
Ona se nije dovezla do pansiona, već je telefonirala s benzinske crpke Statoila kod ulaza u gradić i poručila mu da se ovdje mogu sresti. A kad
249
joj je spomenuo da jedva može i korak učiniti i nema što obuti, rekla mu je neka uzme taksi.
Taksi!Vlasnici pansiona je platio Yljinim novcem i onda su ga odvezli do
crpke. Zapravo on nije htio taknuti taj novac. Gudrun ga uopće nije pitala kako je platio pansion i tek nakon što su se prevezli dobar komad puta, upitala ga je što mu se dogodilo s nogom.
Audi se nešto prebrzo kretao po vrućoj asfaltnoj cesti. Gudrun je i dalje imala isti izgled s profila, no njemu se učini kako to ipak nije ljutnja. Već neka odsutnost. I to tolika da mu je bilo drago što nisu krenuli cestom prema Grongu, jer bi joj se moglo dogoditi da u ovakvu stanju skrene s puta na nekom od brojnih zavoja i sjuri se ravno u rijeku Namsen. Ona nije bila došla iste večeri. Oko jedanaeste mu je ure telefonirala i objasnila da ima mnogo toga obaviti. Johan je otišao u postelju i pokušao zaspati unatoč bolovima. Požalit će ona kad mu bude vidjela nogu, pomišljao je. »Nikome ne telefoniraj«, ponovno ga je upozorila pomalo oštrim glasom
Jesi li me čuo? Da nisi ni sa kime razgovarao.Na benzinskoj je crpki Audi stajao s potpuno nakrcanim stražnjim
sjedalima. Torbe i kutije, ali i pojedinačne stvari. Iznenađen je primijetio da se tamo nalaze i njegove klizaljke za hokej. I palica. A ona je ispijala narančin sok iz tetrapaka. Opazio je da su joj usne osušene i da je vrlo žedna.
Hoćeš li i ti? upitala ga je i pružila mu kovanicu da si kupi sok. Međutim, on nije uzeo. Na sebi je imala istu opravu kao i onoga dana uoči Ivanja, onu sa sitnim cvjetićima. Ona ista bijela, pletena vesta ležala je previjena na jednoj od torbi na stražnjem sjedalu. Činilo se kao da se uopće sve to vrijeme nije razodijevala ili kao da je u Crnoj Vodi vrijeme jednostavno stalo.
Pročitao sam u novinama... o nekom umorstvu. Kraj rječice Lobber. Hajde, uskači u auto samo mu je rekla.
250
Kad su se udaljili od Namsosa, on ju je upitao tko su bili ubijeni. U početku je dugo šutjela kao da ne želi odgovoriti, no poslije mu reče kako su to bili turisti. Stranci.
Je li objašnjeno? Nikada neće ni biti.Nije shvaćao kako nešto takva može reći. Odgovorio joj je kako misli
da to nije u redu. Kako to misliš, »nije u redu«?Htio je zapravo upotrijebiti riječ »pošteno«, ali ju je prešutio. Bit će
da je i sama začula kako su njezine riječi zazvučale čudno, pa ih je sada pokušala pojasniti.
Htjela sam reći da je to gotovo beznadno pokušati ustanoviti. Dogodilo se u noći kad je posvuda bilo tako mnogo turista. I stranaca.
Zar se ljudi ne plaše? Ne bih o tome više htjela pričati. Dosta nam je toga ovih dana bilo i
kod kuće.Riječi su joj imale prizvuk kao da mu predbacuje što je pobjegao
upravo kad bješe najgore. Pobjegao sam jer sam bio bijesan reče Johan. PerOla i Pekka bili
su svinje. A i Vaine i Bjorne skupa s njima. Pretjerali su. Našli su me kod Aldine kuće.
Ne želim o tome ništa znati. A ti o Bjorneu ne bi smio bezobrazno govoriti. Da nije bilo njega, sad bi ti bio u u gadnoj stisci. Očito da je ipak bila srdita na njega. A nije ga ni pitala gdje je sve to vrijeme bio. Tek, je li razgovarao s nekim. Pa što je mislila? Da se skrivao u šumi?
Zašto si ponijela moje stvari?Čuo je samoga sebe kako mu glas zvuči nekako povišeno i cmizdravo,
no prekasno je bilo da ga snizi. Kad mu je odgovarala, njezin je način govorenja u svakom slučaju bio ljubazniji.
Nešto moramo učiniti za tebe rekla mu je. Kod kuće nije nipošto dobro ozračje.
251
Je li Torsten ljutit?Nije mu odgovorila izravno, i ta ga je nepravda zaboljela. Nije mu
dopustila govoriti. Ona naprosto nije htjela ništa znati. Bit će suda rekne onda. Vidart je bulaznio o nekakvu dršku od
vila. Ali to će se već nekako srediti. No, bilo kako bilo, najbolje će biti da za tebe nešto učinimo. Pomislila sam na Langvasslien.
Od toga je imena osjetio lagani udar iznutra. Osjetio je kako mu se krv uzburkala. Osjetio je udaranje u ušima, usnicama.
Čekao je. Razmišljao je kojim će tonom s njime razgovarati sada, kad je najzad otvorila karte. Potiho? Povjerljivo, u neprilici? Ili napola srdito i prkosno? E da bi time naznačila kako je ono što je učinila njezina stvar, a ne njegova.
Treba li reći da je on tako nešto slutio cijelo vrijeme. Da je on, zapravo, samo sin Oule Larasa. A ne Torstenov. Ili bi se trebao pretvarati kako ništa ne zna, ne bi li njoj olakšao položaj?
Nije nastavljala. Barem ne u ovom trenutku, pomisli. Doći će to već, poslije. Neprilično joj je. Produžiti započetu priču za nju bješe jednako glupo kao i da joj on sad počne pripovijedati o Ylji. Naprosto nemoguće. Međutim, ona će morati. Prije negoli stignu do Langvassliena. Najvjerojatnije prije Steinkjera, a do tamo nema više od nekoliko desetaka kilometara.
Kad su stigli u mjesto, ona reče kako im valja nešto pojesti. Ali ja moram u bolnicu dobaci Johan, jer je shvatio da mu to ona
uopće neće predložiti. Sve je ukazivalo kako nju uopće ne zanima stanje njegove noge.
Pa zar je tako loše? primijeti samo.Kad su došli u odjel za hitne slučajeve i dok su čekali, on skine
čarapu. Zinula je od iznenađenja.Očito nije mislila da će sve to potrajati pola dana. Dogovorili su se da
će se, nakon što bude gotov, sastati u kafeteriji, a kad je na posljetku došao, izgledala je iscrpljenom. Kao i obično, osjetio je grižnju savjesti.
252
A onda se rasrdio. Pa nije valjda on kriv što ga je morala čekati tako dugo. Mogla je pitati liječnike. Ispričao joj je da mu je slomljena goljenica, a ligamenti u gležnju popucani. Stavili su mu nogu u gips. Dobio je štake. Međutim, sve su morali platiti, jer nisu bili Norvežani. Gudrun je onda otišla do ureda za prijem bolesnika i objasnila im kako će joj sin u jesen poći u gimnaziju u Steinkjeru, a stanovati u Langvasslienu, pa će vratiti štake kad bude došao na sljedeći pregled. Reći da već stanuje u Langvasslienu, bilo je malko prenagljeno, no činovnica na šalteru prihvatila je to zdravo za gotovo. Zamolila je za adresu i Gudrun joj spremno reče:
Stanovat će kod Pera i Sakke Dorj, poštanski pretinac 12, Langvasslien.
Sakka! Teta. Gudrunina starija sestra. Tek kad su došli do auta, on je upita je li točno ono što je rekla.
Zar ću stanovati kod Sakke? Da, naravno. A gdje bi inače mogao? Pa oni žive u Langvasslienu.
***
Uvečer je došla kiša. Vjetar je najprije navukao oblake od rijetke i
hladne vodene pare. Poput opne nalegla se preko trave i njihovih lica. Smračilo se, a onda naleti vjetar. Kad su se svi okupili kod Petrusa i Brite, udari kiša svom snagom.
Kuhinja se promijenila. Dok sunce ne bi udaralo na ploče od škriljevca, činilo se kao da je onaj zid od peći porastao. Prozor je uokvirivao mračno zelenilo iza kiše što se obrušavala u širokim mlazevima.Sada ga je prvi put vidjela bez jake sunčeve svjetlosti. U
253
sivoći danjega svjetla lica su djelovala iscrpljeno. Ali ne i Danovo. Bilo mu je opušteno. Smiren, igrao se uvojkom svoje kose. Koža na Bertovu licu bila je premlohava.
Jednom prije morao je biti mnogo deblji. Na obrazima su mu se razabirala uleknuća i ožiljci. Možda to bješe uspomena na mladenačke dane s Fincima, koji su ga učinili tako odbojnim.
Enelino je lice bilo zategnuto unutar zabrađena rupca. Koža potamnjela od sunca i čvrsto nategnuta preko jagodica. Činilo se da su svi smršavjeli osim Onis. Ispričala je Annie kako je, penjući se do Stjarnberga, zadobila ozljede među butinama uslijed trenja, pa se sada ustručava sići dolje u selo. Grickala je svoje ranjave i otečene vrške prstiju. Promatrajući je, Mia iskrivi lice.
Po Britinu su licu pretjecale smećkaste sjenke. Oči su joj upale. Unatoč svoj svojoj mršavosti sada je bila teška. Izgledalo je kao da joj čedo napreduje prema koljenima. Rukama je podržavala trbuh ne mareći mnogo za Petrusovo pričanje o hlađenju mlijeka. Na podu ispod nje skvrčila se Lotta. Sjedila je poput djeteta. Lice joj je imalo boju dobrano iznošenoga platna.
Nečeg umornog i istrošenog bilo je i na licu Sigrid, no njoj je ipak bilo svega devet godina. Ista pojava kod svih osim u Dana. Naravno, svi su bili odjeveni. Međutim, bez električne struje nikakvo pretvaranje nije bilo moguće.
Ne možeš se praviti kako nešto nemaš. Kad već imaš. Život lišen ironije polagano im je iskrivljavao zglobove i istezao tetive pa su postajale tanjima i kraćim. Annie je uhvatila snažna čežnja za gradom. Isprobavanje oprava, pa ljudi, mjesta, o čemu se onda priča. Paljenje motora. Brza vožnja. Doticaj sa strahom ili radošću. Obaziranje. Zaboravljanje.
Stigoše do kritike. Petrus izbjegne tu riječ, no Annie ponovno osjeti isplaniranost. Prvu je večer upotrijebio riječ problem. A ovaj je put samo upitao ima li netko nešto reći.
254
Ja imam upadne Annie.Lice mu bješe obraslo, bolje reći dlakavo. Meka, sivosmeđa kosa
kovrčavo mu je padala sa sljepoočica i bez reda se spajala s hrapavijom bradom. Donja mu je usnica bila puna i rumena. No nikako nije bilo lako razotkriti kakav mu se izraz lica krije ispod te obraslosti. Smatrala je da mu je pogled bio više smiren negoli pozoran. Mislio je da će Annie praviti gužvu.
Htjela bih se ispričati Sigrid reče.Djevojčičino lice usplamti. Kakvo je ona dijete bila s kožom na
obrazima u koje tako lako navali krv, oči s izrazom nezaštićenosti prema onome što joj zasigurno neće pružiti radost. No Annie, umjesto da kaže:
»Pogriješila sam što se tiče rasporeda mužnje«, reče: Sigrid je opazila da je raspored rada pogrešno napisan što se tiče
mužnje. Nisam je htjela poslušati. No ona je uistinu bila u pravu. Britu to nije zabrinjavalo. Nije bilo sigurno je li sve to uopće i slušala. Pogled joj je pratio slijevanje kiše niz prozor. Lotta je uronila u samu sebe, a Onis se bavila grickanjem i trganjem već okrvavljene kožice kod nokata. Jedino su Petrus i Dan pozorno slušali. Na neki način i Bert. Teško je reći za Enel. Njezino lice nije bilo lako odgonetnuti.
Možda bismo to mogli i pogledati predloži Annie. Ima li nešto što ti ne odgovara? Bio je neprijateljski raspoložen. A što je uostalom i očekivala?
Počinjem se osjećati neugodno, prođe joj glavom. Bilo je to glupavo s moje strane. I slično meni, kako bi Dan rekao. No ipak je nastavila. Istina, sama je morala donijeti raspored rada. Kad su bili gotovi s rasporedom rada za sutrašnji dan, Petrus ga je bio stavio na kredenc, a sada se nije ni pomaknuo da bi ga dohvatio.
Prema rasporedu Dan je trebao musti na dan uoči Ivanja i na Ivanje, jer je bio sam ovdje. Međutim, čini se da je to ipak učinio Petrus.
255
I ona pruži raspored Petrusu koji ga je čitao ne uzevši ga u ruke. Zatim ga Annie pruži prema Enel. Raspored je, istina, kružio naokolo, ali nije pobudio nikakva zanimanja. Jedina je Sigrid živnula, još uvijek rumena u licu.
A je li? kao čudio se Petrus. Moguće je. Ne shvaćam jedino kako možeš u to biti tako sigurna. No možda se ponekad i potkrade greška. Je li to važno?
Annie izvuče iz džepa dnevnik mužnje, otvori ga i izravna. Ja sam potpuno sigurna reče zatim. A i Sigrid. Kao prvo, Dan nije mogao musti. U svakom slučaju ne tako valjano da bi sve skupa mogao obaviti sam.
Pa on i nije bio sam. Nije bio? Bio je ovdje s Barbro Torbjornsson. Nije htjela pogledati Dana, ali je
shvatila da tamo sjedi posve mirno. Tada Onis i Lotta stanu pričati upadajući jedna drugoj u riječ.
Željela je vidjeti Stjarnberg. Možda se i preseli ovamo gore. Bio bi to dobitak za nas. Zna tkati i prodala je mnogo svojih
tapiserija. Dan joj je trebao pokazati kako je ovdje.On se i ne mora sam braniti, pomisli ona. Sjedio je sklopljenih očiju i
nagnut prema natrag. Sve je to moguće uzvrati Annie. Međutim, Petrus je stavio svoje
ime uz oznaku količine mlijeka na dan uoči Ivanja. Uzela je papir i pročitala.
Evo, tako reče tada Petrus. Točno je. Nije li tako, Sigrid? Jesi li sada zadovoljna?
Djevojčica je sva sjala. Dječje pobjednički i rascvala od sreće. Onda je ta stvar objašnjena. Nije. Annie izbjegne Danov pogled dok je nastavljala.
256
Kad je policija bila ovdje, učinjena je greška. Krenuli su tragom pogrešnoga rasporeda. Dobili su pogrešne podatke.
Eh, sad ćemo s time završiti. Petrus se podigao. Dane, ti ćeš objasniti Annie kako stvari stoje. Jednom i za svagda.
Međutim, Dan joj nije objasnio baš ništa. Ispred nje otišao je u njihovu sobu, a kad je ušla, on je šuteći ležao na svojoj postelji. Annie je pomislila da je to zbog toga što je i Lotta pošla za njima.
Njoj su, naime, dopustili da se zajedno sa svojim slikama mačaka i dvije torbe, u kojima se nalazila cjelokupna njezina imovina, ponovno useli u tu sobu. Mia ju je zavoljela i svidjele su joj se njezine stvari. Običavala je razvrstavati njezine pranjem izblijedjele Tmajice i pamučne gaćice i onda te njihove ostatke ređati po postelji dok bi joj Lotta svojim ponešto promuklim glasom pričala njihovu povijest. Lotta je posjedovala električno sušilo za kosu i radio koji se nije mogao prebaciti na baterijski pogon. Imala je tri para cipela s visokim petama koje je ovdje na Stjarnbergu bilo nemoguće nositi. Bila je tu i jedna vlasulja s grubom, svijetlosmeđom kosom bez sjaja i jedna bombonijera u kojoj su umjesto bombona bile fotografije. Zatim plastična vrećica s koraljnom ogrlicom i indijski nakit s heliotropom i mutnim tirkizima u pocrnjelom srebru. Jedan medo od sintetičkoga pliša. Novčanik prepunjen brzosnimljenim fotografijama, autobusnim kartama i posjetnicama.
A sad su prljavim kartama još iz vremena dok je ovdje postojao Klub ribiča igrale neku kartašku igru. Činilo se da Lotta nije shvaćala kako Dan i Annie žele biti sami. Annie je legla na svoju postelju i čekala. Soba se ispunila energijom što je dolazila od nepokretnoga tijela na ležaju iznad nje.
Annie mu nije mogla ništa reći. Ni Lotti također. Njezina se snaga izlijevala kao kiša po prozorskome staklu. U snovima se može biti nijem ili nepomičan. A ona bješe budna i vjerojatno se mogla micati. No ako
257
se bude prepustila osjećaju nemoći, onda se uskoro više neće moći ni pomaknuti. Uzela je radio sa stolca pokraj postelje i uključila ga. Uz pucketanje razabirao se glas koji je čitao vijesti, a postaja bi se čula čas slabije čas jače.
Baterije su bile na izdisaju.Mia je podigla kartu koju nije željela, pa je ljutito podviknula. Annie
pojača radio. Ćudljivi se val glasnoće vrati i, prije negoli ga je uspjela utišati, glas zatutnji:
»...AGENCIJA REUTER JAVLJA DA IZVORI IZ HANOJA...« Ležaj iznad nje zaškripi i jekne, a Dan skoči na pod. Na trenutak mu
je uspjela opaziti torzo presječen gornjim rubom postelje i ispružene ruke s raširenim prstima, a onda on drekne:
DO STOTINU AVOLA! PRESTANI S TIM!ĐIzjurio je iz sobe prije negoli je bilo što uspjela učiniti, Uostalom,
ionako se više ništa učiniti nije moglo. Zvuk je snižen. Mia se uznemirila držeći kartu u ruci. Zadugo se nije moglo čuti ništa drugo osim bezobzirnog procurivanja kiše kroz oštećene limene žljebove.
Pa znaš da on ne voli slušati vijesti rekne Lotta. Dana ne zanima politika.
Ipak ga je prije zanimala odvrati Annie. On se jedini u školi angažirao.
Ali zasigurno ne u pravom političkom smislu. Mislim stranački. Sa svim je tim prekinuo prije kakve dvije godine.
Pričala je o njemu s nametljivom prisnošću. Dok je sve to izgovarala, činilo se kao da nekoga oponaša. Dan joj je bio objasnio: »Ona ne zna kako mi živimo. Pa ni kako običan život zapravo izgleda. Sve se mora naučiti. Ona je živjela u nečemu što naprosto ne možeš shvatiti.«
Idem k Matsu!Mia baci karte koje je držala u ruci i ode. Vrata se zalupiše
zatresavši se u svom okvim. Annie se željela prisjećati same sebe kao tihog djeteta. Nipošto podložnog, već onog koje razmišlja o nepravdi što
258
živi smješteno u Enskedeu bez prava da zine i vrišti. No ponekad bješe nečeg prisnoga u tim Mijinim nezgrapnim i bijesnim ispadima. Izišla je jer nije htjela slušati da se išta govori o Danu, pretpostavljala je Annie, pa je i taj ispad hladno primila jer joj je to već otprije bilo poznato.
Znam da se ispisao iz stranke nato će Annie. Nije zapravo točno znala o kojoj se to malenoj stranci radi, no nije to htjela pokazati. Smatrala je smiješnim što se njih dvije pokušavaju natkriljivati koja bolje poznaje Danov život.
Nije on svojevoljno izišao iz stranke, već su ga izbacili usprotivi se Lotta. Stvorili su skupinu koja se odvojila, a on im je bio na čelu. No onda se pojavio neki drugi momak koji je nadvladao, pa se Dan morao samokritički opravdavati. Vješali su ga u šumama Nacka, na jednom brdu kod zaljeva Nvckel. Zvučalo je to kao da Lotta misli kako je Dan bio nekakav Tarzan pa, premda stvarno nije željela ništa više pitati o Danu, zausti:
Što hoćeš reći pod tim »vješali su ga«? Pa mislim na njegovu samokritiku. Ponijeli su sa sobom uže,
privezali ga na bor i napravili omču. On se sam trebao objesiti, jer mu je život postao besmislenim. Bio je truo. Zatrovan još od početka
Čime? Buržujštinom. Pa kako je mogao pristati na to? Nikada se ne bi složio s nečim tako
glupim. Pa i nije. Premda bješe blizu. Onda je pobjegao u grad i tamo smo
se sreli. Isprva se dohvatio hašiša, a poslije je počeo s jakim drogama. No s ljudima kao što je on, s takvim zaleđem, stvari se uvijek srede, pa je tako i on završio na psihijatriji. Tatica je sve to sredio. A onda je krenuo u srednju školu za odrasle. I sada više ne želi ni čuti o politici. Pa ni o generalu.
A o kakvom to sad generalu? Svome ocu.
259
Lotta je cijelu noć bila zatvorena u dizalu podzemne željeznice s narkićem koji je uzimao heroin, a tada imao brijač u ruci. Dan je pričao Annie o tome. A sada je pričala Lotta s vrevom u svojoj glavi u kojoj su se stvarale priče. Annie se morala podsjetiti da su to tipične smetene priče drogiranih osoba.
Izišla je ne rekavši Lotti što namjerava učiniti. Znala je da ju je ostavila u beskrajnu prekopavanju po sadržaju dviju putnih torba od modrog šatorskoga platna.
***
Kuća se smjestila na obronku punom vrba i sa šikarom breza.
Ponad nje uzdizalo se brdo Langvass, ali tako strmo i prekriveno brezovim drvećem da mu se dolje iz dvorišta vrh uopće nije mogao vidjeti. Cesta je vijugala iz sela Langvassliena dolje prema jezeru. Netko od onih koji su posjedovali kuću prije Pera prekrili su je azbestnim pločama. Imale su istu boju kao džem od brusnica u prerazrijedenom mlijeku. Kuća je imala dva kata, a tavan, prekriven zeleno obojenim limom, proširivao se u preveliki izboj na kojem se nalazio balkon sa zahrdalom željeznom ogradom. U podnožju ulaznih stuba u kuću nalazio se stalak za sušenje rublja s iskidanim plastičnim konopcima i dva lavora od crvene plastike. Trava i divlje krasuljice izbijale su ravno kroz skuterske saonice. Uz kućni su zabat ležala dva prazna sanduka za pivo, a malko iskrivljena limena cijev bila je oslonjena o zid. Pahulje zelene boje sipile bi s krova poput snijega po travi i lavorima.
Kad su se sasvim približili kući, Johan opazi ispod kuhinjskoga prozora od miša izjedeni sobov rog i smotan plastični sag. Gudrun je preobula cipele u autu, pa se sada probijala kroz travu hodajući u cipelama s niskim potpeticama. Per je izišao na ulazne stube, a za njim
260
je došla i Sakka. S ruku joj je kapala voda. Pozdravila se s njima istodobno se ispričavši što im ne može pružiti ruke jer upravo pere suđe.
No sklopila je ruke na prsima i zatresla njima, a Johan se iznenadio jer se činilo da je Sakka bila oduševljena njihovim dolaskom. I njihov ih je sin, Johanov vršnjak, došao pozdraviti, no on je bio stidljiviji pa se zadržao u predvorju. Zvao se Pergutt ili Pergutten, dakle »Perov dječak«, a Brandbergovi su ga momci oduvijek smatrali smiješnim.
Sve to troje imalo je zaobljena lica i Johan, kao nikada prije, prepozna na njima vlastite oči, nos i obraze. Inače bi se Gudrun i on samo pozdravili s njima pri klanju stoke ili pri označavanju teladi u Tjorndalu. Tu dolje u Langvasslienu Johan nije nikada prije vidio ovu kuću. Peru je bilo neugodno pred Gudrun zbog nereda na dvorištu i ispred ulaznih stuba. Gudrun je ipak bila nešto posebno. A Sakka nije. Možda je to imalo neke veze s onim što je Gudrun govorila o Sakkinu izgledu i dobi: »Ona se zapušta.«
Per je bio nizak čovjek i izrazito krivonog, pa Johan pomisli na Oulu Larasa, vitkog i neobično visokog za Laponca. Pergutten mu se učini kao pravi Perov preslik.
Sad će imati prigodu vidjeti Oulu Larasa. Ovdje bi mogao bilo kada naletjeti na njega. Pomisli kako je nalik Gudrun ništa ne reći, ali ga ostaviti da živi blizu njega. Inače bi ovo njegovo smještavanje u ovu neurednu zabačenost značilo pravi izgon. Posebice ako sve to razmotri njezinim očima. Poznavao ju je. Nered nije mogla ni zamisliti.
Ponudili su ih hranom premda su sami maloprije jeli. Htjeli su popričati i zajedno popiti kavu, a Sakka je izvadila male pogačice, namazala ih maslacem i posula šećerom. Htjeli su čuti kako je Johan povrijedio nogu, što mu je liječnik rekao i kada mora ponovno poći na pregled. Bili su tako ljubazni da se Johan oćuti neugodno.
Čak se i Per sažalio nad njegovom nogom. Johan je znao da je Per žilavo stvorenje. Kad je prije dvije zime bio gore na Tjornfjellu, vozio se
261
skuterom po strmini. Zapeo je nogom o nekakav izbojak i slomio je. Dovukao se do skutera kako je znao i mogao, no nije ga uspio upaliti, pa se morao po dubokom snijegu spuštati niz strmu padinu vukući nogu za sobom.
Nije se vraćao puna dva dana i svi su već pomislili da je gotovo s njim. No sada, evo, sjedi ovdje i jede slatke pogačice s Perguttenom, Sakkom i Johanom. Gudrun nije htjela ništa jesti, već je popušila nekoliko cigareta, što je Johana iznenadilo. Nikada je nije vidio da toliko puši.
Nije se pričalo o onome što se dogodilo kod rječice Lobber. Johanu se učinilo da je Gudrun o tome izrekla svoje mišljenje telefonski. Nitko ga nije ni pitao zašto je otišao od kuće. Da će ostati kod njih i krenuti u školu u Steinkjer činilo se kao već odavna dogovoreno. Bit će da se prošle večeri vodio dug telefonski razgovor između Gudrun i Sakko.
Mislio je kako će barem Pergutten, kad budu sami, željeti pričati s njime o ubojstvu na rječici Lobber, ali ništa od toga. Dječak bješe pomalo sramežljiv i samo je pitao Johana bi li želio vidjeti štenad. Otišli su u ograđen prostor za pse. Tamo je Pergutten morao svezati kuju kako bi i Johan mogao prići psićima. Bila su ih tri i izgledali su kao da im je otprilike tri mjeseca.
Mješanci su između jedne trećine ruske pasmine lajke, dvije trećine laponskoga i laponskofinskog špica, a ima tu i nešto malo sibirskoga haskija. Sve su kuje. Imamo i psa s kojim se pari. Polugonič. Dakle, sve u svemu pet pasmina. Nisu li zgodni?
Jedan je od psića imao svijetlomodre oči pa se Johanu osobito svidio. Rekao je kako je u njega očito prevladala pasmina sibirskoga haskija.
Ako želiš jednoga za sebe, možeš ga dobiti ponudi mu Pergutten.U tom se trenutku Johanu učini kao da je sve to nestvarno, da sanja
i da to traje već dugo. Kad bi pomislio na Ylju, više nije mogao sebi predočiti njezino lice, tek neku mutnu i promjenljivu površinu. I bunar
262
mu se pojavi u mislima. Na trenutak mu na um pade pomisao da je ozlijedio nogu kad je pao u njega.
Nije, dakako, bilo tako, a on je skočio s prvoga kata kuće što se nalazila u bespuću. Ali gdje? Rekao je Gudrun da ga je povezao neki Finac. Jedino mu se taj Finac činio nekako stvarnim. Poslije mu sine da je to slika Srebrnoga Lisca. Promatrao je Perguttena i pokušao razmisliti kako da mu odgovori što prirodnije. Pergutten je nešto pitao i sad je njegovo okruglo, otvoreno lice sjalo od uzbuđenja iščekujući odgovor.
Onda ih Sakka pozove, a kad su ušli u kuću, Gudrun je već bila spremna za odlazak. Per je upravo stavljao novac u novčanik i Johan se strašno zacrveni kad je to primijetio. Nije mislio da će Gudrun i Torsten morati plaćati za njega. Pa on je samo na stanu i hrani. Zaprepastilo ga što je Torsten pristao plaćati za njega, i to sigurno mnogo novaca. Gudrun nije imala svoga novca, znao je on to. Razgovarala je s Perom o novcu, ali na laponskom pa Johan nije uspio ništa razumjeti, a i shvaćao je da se upravo to htjelo i postići.
Čudno se osjećao. Stopalo ga je boljelo, a osjećao je i mučninu od onih pogačica i slabe kave. Gudrun se strašno žurila; činilo mu se to gotovo nevjerojatnim. Pa zar neće ostati ovdje cijelu večer ili možda čak cijelu noć nakon što se nisu vidjeli toliko dana? Htio ju je pitati o mnogim stvarima. I o novcu, među ostalim. Hoće li i on imati nešto svoga novca?
No ona se samo zahvalila i porukovala, a kad je narumenjela usne ispred zrcala u predsoblju, bila je spremna za odlazak
Iziđi sa mnom! zapovjedi mu tiho.Preobula je cipele u autu i onda mu rekla neka sjedne do nje na
prednje sjedalo. Kako se zove taj što te primio u auto i odveo? Ne znam odvrati
Johan po istini. Rekao si da je to bio neki Finac. Živi li on, inače, u Finskoj? Da.
263
Mnogo se preslušava ovdje reče mu zatim. Policija ispituje sve ljude gdje su bili one noći kada se sve to dogodilo. Mi smo rekli da si otišao već uvečer. Otprilike oko sedam sati uvečer uoči Ivanja. Rekli smo da si bio ljutit, što je Torsten mislio da si ga prijavio. Da si uzeo moped i odvezao se dolje prema selu. Mi te nismo odali da si otišao gore prema Aldinoj kolibi i tamo na stazu. Toliko da znaš.
Treba li da i ja tako kažem? upita Johan. Mislim da bi trebao. A oni će doći i ispitivati te. Osim ako taj Finac
ne iskrsne odnekud i ispriča nešto drugo, naravno. Ne vjerujem rekne Johan. Pa onda zbogom pozdravi ga Gudrun.Pomisli kako je to prvi put za cijeloga dana da ga je pogledala. Ali ne
zadugo. Upalila je motor, a on se maknuo s prednjega sjedala i izišao iz auta. Pokušao je dohvatiti svoje štake što su bile oslonjene na auto. No njoj se toliko žurilo da u tome nije uspio. Pojurila je, a štake su pale u travu.
Poslije nekog vremena on će podijeliti sobu s Perguttenom. Naime, tako dugo dok mu bude teško uspinjati se stubama svojom zagipsanom nogom, spavat će u dnevnoj sobi. Per i Sakka legli su rano. Postelja na kauču već mu je bila priređena, no kad je ostao sam u sobi, zaključio je da neće moći zaspati. Bilo je prerano za njega. Tek pola jedanaest, a sunce je razlijevalo svoje rumenilo dolje prema jezeru i preko sjenokoša, koje već više godina nisu bile košene. Vladala je utiha, ali je trava proklasala pa je sve izgledalo kao da su se modrosrebrnasti valovi ukrutili na travnatome moru. Kroz zaštitnu mrežicu protiv komaraca čuo je kosove kako pričaju u brezovoj šumi.
Taj snubeći, čeznutljivi ton podsjetio ga je na Trollevolden, gdje su kosovi znali noćima pričati, pričati i pričati. No bio je to besmislen govor. Ili lažljiv. Nitko nije čeznuo.
Televizijski je ekran bio siv i malko prašnjav. Svjetlost koja je padala na ekran bila je tako jaka da uopće nije bilo nikakva odraza. Na
264
prozorima nije bilo zavjesa. Stol je prepoznao jer je nalikovao onom koji je imala njegova baka po majci. Bio je svijetao i imao jednonožno postolje. Na sredini stola nalazio se čipkast, malen stolnjak. Gudrun je imala isti takav. Plela ih je, naime, baka. A na stolnjaku stajala zdjela za voće izrađena od čvoraste izrasline na drvetu. Njemu se uvijek činilo da takve izrasline izgledaju bolesno. Pa i one breze tamo vani, i one su bile bolesne, iskrivljene, krivo izrasle. Čirevi.
Jastučići na kauču stajali su uzdignuti i naslonjeni na zid. Bila su tu i tri ukrasna jastučića s vezom na križiće. Predstavljali su pasje glave. Glava jednoga psa nalazila se i na slici, trebao je to biti neki špic, velik i žućkastosmeđ. Na drugoj slici bješe naslikano stado sobova na obronku plavičaste, snijegom pokrivene planine. Pa onda još jedna sa starcem kako sjedi u čamcu na jezeru držeći štap za pecanje. Sve je bilo izrađeno u tehnici siluete, pa se čak i konopac od udice nazirao u crnoj ili tamnoljubičastoj boji. Nalazila se tu i uvećana fotografija u boji Perguttena kao konfirmanta. Bio je odjeven u laponsku nošnju. Johan se prisjeti bake dok je ležala na odru. Netko joj je stavio molitvenik u ruke. No bile su joj ukočene i nisu ga mogle čvrsto uhvatiti.
Gudrun nije htjela da pođe s njom vidjeti mrtvu baku, ali se on zatvrdoglavio, premda je znao da će to biti strašno. Poslije je pričao Vaineu kako je izgledala, a onda i ostaloj polubraći. Tako je onda on bio jedini među njima koji je vidio mrtvaca.
Nije se osjećao dobro. Sad, kada je bio sam, osjećao je znatno jaču bol, premda je uzeo tablete što su mu ih dali u Steinkjeru. Ruke su mu bile hladne i općenito se malko loše osjećao. Glavom su mu prolazile misli kako je, zapravo, izbačen iz vlastitoga doma. Iako je, doduše, sam napustio taj svoj dom.
Torsten je očito bio spreman plaćati za njega samo da ga se riješi. Nešto slično kao i s Yljom. Otkako je ono pročitala u novinama, nije više ništa htjela imati s njim. Vidjela ga je rano onoga jutra kako izlazi na glavnu cestu, i to upravo u tom području. Shvatila je to iz onih
265
karata nacrtanih u novinama. Što je mogla zaključiti? Gudrun je pomislila kako bi upao u poteškoće kad bi policija saznala da je s mopedom bio gore kod Aldine kolibe. Ostao je trag mopeda po cijeloj stazi što je vodila gore, rečeno je. I onda natrag. Kao daje počinitelj došao mopedom.
Pokušavaju me zaštititi. Htjeli bi mi pomoći kako ne bih upao u neprilike. Gudrun mu je rekla da mu je Bjorne već pomogao. Međutim, kako? Jesu li mu doista htjeli pomoći ili ga se samo riješiti? Najnevjerojatnije od svega bilo je to što je Torsten pristao plaćati stan i hranu za njega.
A onda mu sine kako to možda nije bio Torsten. Možda Oula Laras? Možda mu je Gudrun na posljetku telefonirala? Zamolila ga za pomoć?
Torsten bi najvjerojatnije radije ispričao policiji kako se Johan mopedom odvezao gore prema Aldinoj kolibi i tamošnjoj stazi. Naprosto zato da se osveti. Zašto bi zaštićivao Johana koji mu čak nije bio ni sin? Možda Torsten baš i nije znao kako stvari zapravo stoje. No mogao je nagađati.
Dovoljno je bilo da me pogleda, razmišljao je Johan. Oči. Kosa. Oblik lica. Sve skupa. Zato me nikada i nije podnosio. No možda mi je Bjorne ipak pomogao. Vjerojatno je on predložio: »Pošaljite ga u Langvasslien kamo i pripada.«
Činilo mu se kao da pokušava trčati po vlažnu i lelujavu močvarnom tlu. Misao mu mora biti hitra kako ne bi utonuo. Osjećao se loše i trpio bolove. Sivio se televizijski ekran, a vani vidjela oštra svjetlost. Netko zakuca na vrata. Ili možda pipa po sobnim vratima. Neodlučno, kao da se onaj tko stoji iza vrata boji da je Johan zaspao. Bio je to Pergutten. Kad je Johan otvorio vrata, ovaj ga upita:
Hoćeš li igrati MonopoliJohan mu ništa ne odgovori, no Pergutten je vjerojatno pomislio kako
mu je Johan kimnuo, jer je odmah iz kredenca izvukao igraću ploču s kutijom u kojoj su bile kartice i novčanice za igru. Bila je to norveška
266
inačica te igre, pa Pergutten prijeđe na norveški. Johan prepusti Perguttenu vođenje banke, ali se gotovo pokaje jer nije bilo lako procjenjivati vrijednosti ulica i trgova bez kartica ispred sebe.
Ja nisam nikada bio u Oslu reče Johan, kad mu je krenulo loše, a to se dogodilo odmah u početku.
Niti ja otpovrati Pergutten. No već je pred sobom imao kupljene Radhusplatsen i Prinsens gate. Bilo je vrlo skupo upasti na ta polja, a Johanu se to više puta dogodilo. Imao je i nesreću. Pri sljedećem kretanju po ploči upao je na polje na kojem je morao izvlačiti kartu, a na njoj je pisalo: »Idi u zatvor!«
Kvragu! opsuje. Sreća da je to samo igra. Pergutten se složio s time i onda su odigrali još jednu igru u kojoj je on također nadmoćno pobijedio. Tada donese pepsi kolu i pržene krumpiriće i malopomalo pristiglo tako i pola dva. Pitao je Johana hoće li nastaviti s igrom, što je Johan prihvatio. Uzeo je još jednu tabletu protiv bolova i onda je na njega došao red držati banku. Obojica su se smjestila na kauču pa se tako onaj koji nije bio na redu da pomiče svoju figuricu i baca kocku mogao malko ispružiti i odmoriti.
Johana je oko pete ure probudilo Perguttenovo hrkanje. Ležao je na drugom kraju kauča s glavom oslonjenom na jedan od jastuka s vezom na križiće. Na njegovim su prsima raspršeno ležale vlasničke kartice za Ullevdl Hageby, Prinsens gate, Rddhusplassen i Trondheimsveien.
***
Sunčeva je svjetlost silovito prodirala, no sada kroz drugi prozor,
a brbljanje je kosova svom snagom dopiralo iz brezove šume iza kuće. Padala je hladna kiša i kvasila Annienu glavu i ramena. Dok je hodala, osjećala je kako joj se bluza smočila na prsima, a rub suknje počeo
267
povlačiti po travi. Ovce su se ispod velike breze usko priljubile jedna uz drugu. Krzna su im pod kišom bila tamnoprljavosiva.
Tražila je naokolo po kuhinji i kozarniku jer je bila sigurna kako je negdje sam. U maloj staji, koju nisu mogli upotrijebiti jer jasle nisu bile dovoljno velike za sve ovce, vladala je sumračna svjetlost, koja se činila ispunjenom zadahom disanja. Kao da se jak vonj mrtvih krava smračio ovdje i ostao visjeti ispod nosača krovišta. Slojevi paučine beživotno su visjeli čupavi od prašine. Prišla je strmim stubama i stala osluškivati.
Ništa se nije čulo, ali je osjetila njegovu nazočnost. Kad ga je zazvala, nije se odazvao.No kad je provirila iznad stuba, najprije nije vidjela ništa osim jasnosivoga danjega svjetla što je sipilo kroz pukotine. Onda se sjena na sijenu zgusnula u njegovo tijelo i ona primijeti kako on leži baš kao i prije dolje u kući, nepomičan i poleđuške.
Kako je, Dan?Nije očekivala odgovora. Ona je znala da je pred njima sada obred:
tišina, pa ispad, zatim protuudarac i onda ukočenost. Tišina i novi početak. Ponavljanja, pomisli s osjećajem umora kakav nikada prije nije poznavala.
Obično bi ćutjela strah.A onda je najzad krenulo. Njegov glas isprva rezak, a njezin topao.
Zapravo samo mlak, kao meso ili puding. On koji je uvijek slušao krive tonove, obori se na nju:
Zar nisi čula samu sebe? upita je. A ona je zaista bila čula samu sebe. I to dobro.
Pa kako ti to, dovraga, sebi zamišljaš?! Doći ovamo i ovako se ponašati. Kakva ti je to vražja ljubaznost? Pa što ti misliš da si zapravo? Smatraš li da smo mi ostali tvoj razred u školi u kojem ćeš preslušavati i prekoravati?!
Pogledala se, čula samu sebe kao izopačenu, ali, na žalost, ne do neprepoznatljivosti, pa izgubi želju da se brani. Sjedila je natmurena i promočena do kože na suhome sijenu i po prvi put za vrijeme svađe, jer
268
ovo je ipak bila svađa, mislila na nešto drugo. Jednostavno na sijeno. Koliko bi moglo biti staro. Kako je suho, ostarjelo i sasvim bez snage. Sijeno iz 50ih. A poslije mu je rekla, nakon što se ispucao, kako joj je žao što nije dočekao nju i Miju kad su stigle autobusom u Crnu Vodu, već je poslao djecu.
Ti uopće nisi vjerovao da ću ja doći dan uoči Ivanja po starom računanju. Točno si znao kada ću stići i pobrinuo se da dođu po mene u Roback. Ja sam smislila ono o danu uoči Ivanja po starom računanju, a ti si se toga prihvatio jer je tako bilo najlakše. Međutim, mene nije briga što si dopustio da u to povjerujem, nije me briga ni zbog one, kako se ono zove... Barbro. Ime joj se nalazilo na jednoj konzervi, koja se, uostalom, ovdje nalazila, to ti dobro znaš. Nije me briga zbog toga. Zaista je tako.
Morao je čuti da joj je glas zastrugao, no ovaj put nije rekao ništa. Umorno je razmišljala kako on zna da nismo u stanju dospjeti ni do kakve iskrenosti. Kiša se smirivala, samo se još čulo kako šušti po krovu, a ona je uspjela razabrati jednolično i oštro zviždanje ptice koju Mia i ona nisu bile uspjele vidjeti. Na sve je četiri otpuzala i ispružila se pokraj njega na sijenu vidjevši da su mu oči sveudilj sklopljene.
Je li tvoj otac general? upitala ga je. Ne, nije. A što je onda? Bojnik.Više nije trebala pitati. Mogla ga je pronaći i u telefonskoj knjizi.
Otmjeni Djursholm ili Ostermalm. Možda Larkstan. No odavde je daleko do stokholmske telefonske knjige.
Rekao si da si odrastao u siromašnoj sredini. Vrlo siromašnoj. Pa i jesam. Toliko siromašnoj da to ne možeš ni zamisliti. Reci, zar ne možemo biti iskreni jedno prema drugome? Kreni onda!
269
No da, a što je on njoj mogao vjerovati? O dolasku Mije na svijet gotovo ništa. Jednom je prigodom zaželio čuti tko joj je bio otac, pa je upitao je li i on pohađao Pedagošku akademiju istodobno kad i ona. Odgovorila mu je »da«. Ili barem kimnula glavom. Premda je to zapravo bila laž. Na neki način laž, no na neki i nije. Jednako kao i ovo s njegovim siromaštvom.
Ovako dalje nećemo nikamo dospjeti, razmišljala je. Mi smo već prošli ljubavničko vrijeme kad se međusobno priča o vlastitom životu. U njih to bješe silovito, pri čemu su rasvjetljavali sami sebe. A što sada možemo odabrati za pričanje, neka je vrsta sadašnje stvarnosti. Ono u čemu se nalazimo.
Gdje je Petrus bio dan uoči Ivanja? Ovdje. Bit će da si to ipak već izračunala. Ti ne voliš Petrusa. Ja to nisam rekla. Samo mi se čini čudnim zašto laže gdje je bio dan
uoči Ivanja i tijekom noći. Svi mi lažemo. Nema u tome ničega čudnog. To je ono što ne uspijevam shvatiti. Zašto mu pomažete Mi ne pomažemo Petrusu. Svi smo skupa bili ovdje. Zar niste bili u Robacku? Ne, bili smo ovdje. Ja sam samo djecu odvezao dolje. A onda sam se
vratio s Barbro Torbjornsson. Pokupio sam je u Bwangenu. Trebala se priključiti demonstrantima kod Bjornstubackena, no ja sam joj predložio neka dođe na Stjarnberg i prenoći kod nas. Mislio sam kako ću je uspjeti sklonuti da se pokuša preseliti ovamo. Za nas je to bilo tako važno da sam pomislio kako ćeš se uspjeti snaći za tu jednu noć. Trebala si prespavati s Mijom kod Yvonne. Sve je bilo sređeno.
Onda znači da on nije bio sam s njome! Jedva što se misao stvorila u Annienoj glavi, a ona povjerovala kako će tamo i ostati, Dan se naglo pomakne na sijenu i legne na nju. Vršcima prstiju dotaknuo joj je lice. Htio ju je vidjeti i osjetiti. On zna što ja mislim. To mu se sviđa. Opet
270
smo prisni, veoma. Jedno drugome ispunjavamo prostor oko sebe, osjećamo jedno drugo kao što se može namirisati grom, elektricitet.
Pa ti si skroz naskroz mokra!I opet je oživio i prije negoli ga je mogla spriječiti, već je svukao
košulju sa sebe i raširio je po sijenu. Počeo ju je svlačiti i razgolićavati joj hladnu kožu koju je lickao govoreći joj kako je doživljava kao kožu gmazova; kao žabu iz bunara s naboranom kožom i bradavicama, doduše, samo dvjema, a sad on želi od nje stvoriti ljudsko biće i zagrijati ga na kiši i hladnoći.
Moj pesar reče ona. Ja ću ti ga donijeti. A i odjeću. Kvragu i ti, Annie! Pa ti nikada ništa
ne zaboravljaš. Prava si učiteljica.Bio je u pravu. Ona samo što nije izustila kako žabe nisu gmazovi. I
dok ga nije bilo, ona je obnažena ležala na njegovoj košulji. Obgrlila se rukama jer joj je bilo hladno. Kad se vratio, navukao je na nju majicu, ali ništa na donji dio tijela, no donio je sa sobom i pokrivač i stavio ga pod nju.
Ispričat ćeš mi kako ste vi svi mogli biti na Stjarnbergu u noći uoči Ivanja reče mu. Svi osim tebe i Barbro Torbjornsson došli su iz Robacka na Ivanje i prenoćili tamo. Svi ste bili preslušani. Pa i Petrus.
Legao je na nju i pričao. Sad se i njegova koža smočila i naježurila od hladnoće pa ga je morala trljati. Kazao joj je kako su na Ivanje poslije mužnje počeli silaziti. Ona baš i nije sve čula jer mu se gdjekad jezik našao u njezinim ustima, a i šuštalo je dok mu je košuljom brisala leđa. Nije mogla shvatiti zašto nisu prešli preko mosta, jer to je ipak bio najbliži put do Bjornstubackena. Jesu li doista prešli preko gaza? Pa onda su svakako vidjeli šator.
Krenuli su tim putem jer je Petrus smatrao da drugi put pripada Neprijatelju. Bio je to put šumskoga poduzeća, a tim se putom nisu željeli koristiti. On je imao načela, koja nisu uvijek uzimana u obzir kad je trebalo prenositi teže stvari. No kad je bio zajedno s drugima, morali
271
su ići onom pravom, starom stazom. Dan je hodao sprijeda s Barbro Torbjornsson i još su bili prilično visoko gore kad spaziše da se nešto miče dolje kod rječice. Nalazili su se na golim, kamenim pločama gdje počinje borova šuma i vidik prema rječici Lobber bješe im potpuno otvoren.
Kroz dalekozor je razabrao da su to policajci. Kabanice, policijske kape, opasači sve je to on vidio, pa i nosila, dvoja, koja su, prekrivena, prenosili.
Lica se nisu vidjela. Shvaćaš? Kad prekriju ljudima lice, to znači da su mrtvi. Stajali smo tamo gore i sve promatrali premda nismo znali o čemu se radi. A onda smo se okrenuli. Sakrili smo se malko više gore gdje nas nisu mogli opaziti, i tu smo čekali na druge. Prošlo je neko vrijeme jer je Brita sada malko poteška pa tako i hoda, a Onis je dobila žuljeve na nozi. No ipak su pristigle pa su izišle na čistinu između drveća i odande mogle gledati kroz dalekozor. Tako su svi vidjeli policajce i nosila. Promatrali smo ih još dugo dok su prolazili močvarom, jer je mjestimice vidik bio otvoren. A onda nismo znali što učinili. Vratiti se ili krenuti preko mosta u Bjornstubacken? Nismo se željeli spustiti sa Stjarnberga i naći se među policijom.
A zašto ne? Nije to mogla shvatiti i odmaknula ga je od sebe, a zatim ga uhvatila za nadlaktice i prisilila da se podigne. Tako mu je mogla gledati u lice.
Ti, kao učiteljica, htjela bi, naravno, ići dalje i pitati što se to dogodilo kako bi se onda mogla staviti vlastima na raspolaganje.
Njegovo je ruganje sada zvučalo prijateljski. Sjetila se preslušavanja dolje u kuhinji na Strombergovu imanju i pomislila kako je on osumnjičen zbog nje. Iako ne sasvim. Oni nisu željeli biti umiješani. Rekao joj je da su Petrus i Brita bili zabrinuti za djevojčice. Ako zajednica na Stjarnbergu bude spomenuta u novinama, jer je policija i njih preslušavala, to onda neće biti dobro za parnicu o skrbništvu.
272
Usto, ne bi bilo nimalo dobro čuti da je netko ubijen u blizini Stjarnberga, pa će biti najbolje ništa ne znati o svemu što se dogodilo.
Netko je od njih došao na zamisao kako bi svi skupa trebali otići dolje u Roback i praviti se kao da su tamo proveli cijelu noć. Djeca su ionako tamo spavala, zar ne? Zvučalo bi sasvim vjerojatno da su i odrasli bili s djecom. No Dan i Barbro morali su krenuti dalje prema Bjornstubackenu jer je tamo ostao Volkswagen. Barbro nije mogla biti u Robacku. Čak nije ni poznavala Yvonne i nije imala baš nikakva razloga da bude tamo.
I tako su onda s mjesta gdje se staza dijelila Dan i Barbro krenuli prema istoku i nastavili put dolje do mosta pa zatim prema Bjornstubackenu. Ostali su napustili stazu i krenuli dolje prema Kloppenu. I za Onis i za Britu bilo je teško hodati po neutabanu putu. No naišli su na stazu uz jezero i slijedili je do ušća kod Robacka da bi se onda stvorili kod Yvonne. A ona se potpuno složila s njima da su ispravno postupili.
Udo mu je sada bilo između njezinih bedara. Pokušavao se probiti u nju. Osjećala ga je kao nekakvu okruglu glavicu, štenetu nalik i s nevinim čelom. Nije namjeravala odbiti njegovu obijesnu igru, a nije ni mogla. No bilo joj je neobično da se on miče u njoj dok ona razmišlja o bijeloj noći za koje je lutala naokolo po močvari tražeći stazu.
Nije mu bio osobito velik, ali je nabreknuo u njoj, a i njezina je želja rasla sa svakim mekim udarom. Zidovi njezine unutrašnjosti su se zatezali i opuštali ublažavajući sjećanje na strah i rasplinjujući ga. Sve se pretvorilo u nekakvo mutno prisjećanje potpune zbunjenosti. Da ju je pitao zašto se upustila u tumaranje po nepoznatu i opasnu tlu umjesto da pronađe neko mjesto u selu gdje bi mogla prespavati, ona mu ne bi znala odgovoriti. I kad ju je policajac ispitivao, ona je odgovarala smušeno. Gotovo da je pritom lagala ili u najmanju ruku prešućivala pojedine stvari.
273
Ne želimo iskazivati svoju zbunjenost. Pa čak nijedno drugome. Premda bismo to trebali. A sada je on to učinio.
Lagao je malčice o Ivanju jer se stidio. On uopće nije bio u Nirsbui jer je mislio da ću ja tamo doći. Mislio je da spavam u Robacku kod Yvonne.
Zapekla ga je savjest jer nije ništa učinio glede kuće. Trebali smo tamo stanovati, obećao mi je. I onda je samo svratio tamo vidjeti može li se nešto srediti na brzinu.
Dan koji uvijek radi više stvari odjednom. Koji previše obećava. Koji je tako ljubak, tako silno životno topao i divan. Koji se, evo sada, pomiče u meni, polagano, koji se nalazi u meni zbunjen i postiđen baš kao i ja.
Nije više važna Nirsbua, pustimo to šaputala je ona. U svakom slučaju ne bih sada željela živjeti tamo. Ne sada kada se sve to dogodilo. Bolje nam je da budemo zajedno s drugima.
Zar se bojiš? Ponekad.Draškao ju je vrškom jezika po udubljenju na gornjoj usni. Igra koju
je ona poznavala. Znao bi je pri kraju natjerati da ga nogama obuhvati oko leđa i snažno se pomiče prema njemu. No njezina je želja bila nekako raspršena. Pojavljivala se i nestajala.
Ne razmišljaj, ne razmišljaj šaputao je. Ipak, samo jedno. Kad si bio u Nirsbui. Ne shvaćam kako si uspio
ući. Nikakav problem. Brandberg uvijek objesi ključ ispod strehe.
Poslije, kad je ljeto bilo na putu da procvjeta, a oni obavili kosidbu sijena, Mia je izrazila želju da noć prespavaju u sijenu. I tako poniješe pokrivače i jastuke na sjenik. Annie je znala kako se to sijeno sada naziva, a i sama je sudjelovala pri punjenju sjenika finim poljskim sijenom s pasišta. Ležale su na njemu i osjećale mirise, bit će, od
274
mente, bijele djeteline i divljih klinčića. Jarkožuta boja ljutića gubila se u tami, a krhke se kandilke lako lomile. Annie, Lotta i Mia šuškale su i smijale se ležeći jedna pokraj druge. Mia nije htjela ni pomisliti da se vrate u kuću u svoje postelje, već da spavaju na sijenu. Kao što to radiš ti i Dan, rekla je.
No one noći kad je padala kiša, Annie nije spavala, ali i nije govorila o tome, već je htjela udovoljiti Mijinoj želji. Međutim, oko četvrte ure ujutro Mia je počela cendrati kako joj je hladno. Tada ju je Annie odnijela sa sjenika i položila u njezinu postelju, a odmah za njom stigla je i Lotta s pokrivačima, jastucima i knjigom Čarobnjakov šešir, koju ona i Mia nisu uspjele dočitati zbog mraka na sjeniku. Ljeto se bližilo kraju, a s njime i sjaj bijelih, ljetnih noći.
Ne, Annie nije uopće mogla zaspati one noći kad je bila s Danom, premda su zajedno bili budni čak do tri sata ujutro. On je spavao. Disao je smireno. Ležao je sklupčan u obliku koji je stvorilo njezino tijelo oko njegovih leđa. Nije se gotovo usudila ni pomaknuti od straha da ga ne probudi.
Ležala je i gledala Nirsbuu pred sobom. Vrata kolibe. Metalnu motku i lokot koji nitko nije otključao. U sjećanju bješe to jedino tako. Jer tako je i bilo.
***
On je nalikovao satiru. Jareća bradica, vlažna i crvena donja usna.
Jesu li seljani zbog toga govorili da ima harem? Stado koza presrelo je Birgera na stazi kojom se uspinjao. Nije se usudio okrenuti leđa velikome jarcu i morao je praviti groteskne okrete i izvijanja kako bi ga držao ispred sebe. Taj jarac sivožute dlake imao je povijene i krupne rogove. Među stražnjim mu se nogama klatile mošnice s crnim pjegama, koje su mogle težiti barem jedan kilogram. Koze su bile znatiželjne i ukočeno su zurile u Birgera. Gurale su se oko njega po
275
stazi pa nije mogao ni nakratko sjesti i odmoriti se. Kad je stigao na vrh, bio je posve iscrpljen. Sjeklo ga je u ošitu i po nažuljanim mjestima.
Marta je rekla da su ih gore već posjetili ljudi iz socijalne službe. Birger se pitao tko je od njih imao snage doći ovamo. Pokazala mu je mjesne novine s velikim naslovom na naslovnoj stranici:
PRVO DIJETE RO ENO NA STJARNBERGUĐ
Ispod naslova bila je slika roditelja. Čovjek s razdijeljenom bradicom držao je dijete. Na glavi je imao nekakvu kapu nalik busenu. Žena je sjedila pokraj njega na stubama ispred trijema s uvojcima hmelja po sebi. Sjedile su tu još dvije žene i jedan maleni dječak, a ispod stuba u travi je ležao pas. Na slici nije bilo Annie Raft. Iza ugla kuće provirivalo je lice za koje je zaključio da bi trebalo biti dječačko. No poslije je ustanovio da je to bila djevojčica koju je bio pregledavao na Stromgrenovu imanju. Kosa joj je bila podrezana pa mu se djevojčica sada činila mršavijom.
Vratilo mu se sjećanje na njezino lice, koje je prvi put vidio tamo kod Oriane i Henryja. Svijetlosiva svjetlost ljetne noći u sobi bila je varava. Mislio je da je djevojčicu netko zlostavljao. No poslije se uvjerio da su joj otekline na licu nastale od ugriza kukaca. Kad je vidio tu sliku, postao je nesigurnim. To je lišce bilo nejasno, mršavo, nekako stisnuto. Kako se to dijete osjeća? Što jede gore?
Socijalni je radnik izvijestio da je dojenče zdravo. Međutim, jesu li pogledali ovu djevojčicu? To Marta nije znala.
Kozar sada nije imao nikakvu kapu na glavi. Primio je Birgera s ljubaznošću što je ovoga posramilo jer je od šumskoga poduzeća pribavio papire prema kojima mu je bilo dopušteno loviti ribu u dva jezerca ispod Stjarnberga i prenoćiti u klupskoj kolibi. Bojao se, naime,
276
da će postati sumnjičavi ako se pojavi bez nekog pravog razloga. Sjećao se Annie Raft i njezine nepristupačnosti tijekom prvoga preslušanja.
U svakom je slučaju posjednik Stjarnberga imao četiri žene, i to se podudaralo s onim što su seljani tvrdili. Nije se pojavio nijedan drugi muškarac. Šećeraš i njegova žena čini se da su otišli. Došli su bili u ambulantu prije nekoliko tjedana. Tada je muškarac bio blijed i žalio se na glavobolju. Glava mu je bila hladna i vlažna, a na stopalima je počeo dobivati malene rane koje su teško zarašćivale.
Njegova je žena sjedila u čekaonici odjevena u dugu, vunenu opravu i zabrađena rupcem. Spuštao joj se duboko na čelo i skrivao joj kosu. Nije ništa govorila i jedva bi podizala pogled sa svoga pletiva, ali je stvarala poseban ugođaj u toj prostoriji. Još je osam pacijenata čekalo na svoj red i nitko od njih da bi izustio ma i riječ. Čak nisu ni dodirnuli od razlistavanja već gotovo izderane tjednike.
Birger ju je pozvao da bi je ispitao o dijeti i načinu življenja na Stjarnbergu. Pripovijedala je kako joj je muž imao tešku inzulinsku krizu. Tako jednoga dana tijekom kosidbe sijena samo što nije zapao u inzulinsku komu. Činilo se kao da se sam stidio to priznati. Bila je toliko prisebna da mu pruži zdjelicu mekog kozjeg sira. Kad je lakomo progutao taj sir, uspio se oporaviti. Inače su ponajčešće jeli krumpir i kozetinu, kozje mlijeko i sir, dakle, upravo onu hranu prema kojoj se morao vrlo pažljivo odnositi. Usto, morao je lako i redovito vježbati i nipošto ne obavljati teške fizičke poslove. Birger mu je savjetovao neka se preseli natrag u Nynashamn, odakle je i potjecao.
A što se hašiša i takvih stvari tiče nastavio je morate i sami shvatiti kako je to nespojivo s njegovim stanjem.
Hvala budi Bogu da se nisu razljutili. Valjda su bili preumorni. Odgovorila mu je jedino kako oni s takvim stvarima nemaju baš nikakve veze. Valjda je mislio na one iz Robacka.
Birger je znao da je Yvonne iz Robacka nadrljala kad je uhvaćena na granici s nešto malo marihuane. Ona i njezina dva podstanara, dva
277
izgubljena bića znatno starija od nje, bili su optuženi. Tvrdila je kako su samo išli na neku zabavu i da ona nije ništa prodavala. Sud je u stanovitu smislu povjerovao njezinim riječima. Naime, s jedne su strane doista bili sprijateljeni s nekoliko norveških sitnih lupeža u selu blizu granice, a s druge, ta je marihuana, prema policijskim nalazima, bila vrlo slabe kvalitete. Jedva bi se i mogla preprodavati.
Tijekom pregledavanja terena poslije ubojstva uz rječicu Lobber policija je pronašla stabljike konoplje kako bujno rastu u jednom rascjepu planine ispod Stjarnberga. Otada je carinska policija počela nadzirati Yvonne, kad bi se svojim starim kombijem Volkswagen vozila preko granice. Tvrdila je kako zajednica na Stjarnbergu nema ništa s tim uzgojem konoplje. No policija je posumnjala u jednog od muških članova tamo gore. Birger nije mogao povjerovati da bi to mogao biti onaj šećeraš. On i njegova žena djelovali su previše jadno. Njihova su mu se lica uvrtjala u pamćenje. Njezino mršavo i opaljeno suncem. A njegovo blijedo i otromboljeno. Kad su izišli, Marta je provjetrila ambulantu. Naime, sa sobom su donijeli jak vonj po kozama.
Ovdje gore taj se miris nije osjećao. Jedna od žena bila je uočljivo lijepa. Vrlo svijetle kose, no tamnih obrva i trepavica. Tamnomodre oči i usne s izraženo oblikovanim lukom gornje usne. No imala je previše kilograma. Bit će da joj je, baš kao i njemu, bilo vrlo teško uspeti se do Stjarnberga.
To bi možda moglo biti rješenje za mene. Ovako punačka žena. Lelujavo debela. Susret dviju velikodušno obdarenih mesnatosti. Mora da su joj dlake dolje tamne. Pa onda te lijepe oči s gustim trepavicama. Usne, obrisi gornje usne bili su joj još izraženiji i profinjeniji, jer bi joj lice inače utonulo u debljinu. Butine usko priljubljene. Jaka bedra i prsa što su se ovjesila pa teže prema središtu Zemlje.
Čovjek s rascijepljenom bradicom živahno je pričao o pravljenju sira. Jarac u tebi sjedi, pomisli o njemu Birger. Satir. Taj pokazuje zanimanje jedino za kozji sir. Birger je znao da su se ljudi sve tamo do
278
Bwangena podijelili u dvije skupine. U jednu, koja je smatrala da tu zajednicu treba ofuriti vrelom vodom baš kao gamad i tako uništiti, i drugu, koja je držala da te ljude treba ostaviti na miru.
Oni su ipak osposobili napušteni komad zemlje i donijeli malko živosti u taj kraj. Pustili su životinje u šumu, a što bi i poduzeće, koje joj je vlasnikom, bilo učinilo. Kosili su pasišta, koja su stale preuzimati divlje geranije, šumske iglice i otrovni dragoljub, a šikara počela prodirati u njih.
I bez previše razmišljanja on se priklanjao skupini koja je pokazivala više snošljivosti. Tako su uvijek postupali i on i Barbro. Smatrao je da ti ljudi mogu ovdje ostati sve dok ne budu zapuštali svoju djecu.
No kad se našao tu gore, nije mu bilo lako zauzeti stajalište. Kolebao se. Razljutilo ga kad je vidio ruševnu klupsku kuću i pitao se jesu li ti ljudi uvidjeli da ona uopće nije izolirana. Kako misle preživjeti zimu? Kad se ona debela, što se zvala Marianne, prignula i ulila biljni čaj u njegov lončić, osjetio je jako uzbuđenje. Ona, naime, nije mirisala po kozama, već po mlijeku, pamučnoj tkanim i toploj koži. Brazda između njezinih dojki bila je duboka i uska. Zbunjeno je stao gledati naokolo po pasištu. Na tri strane svijeta vidio je planinske grebene, tamnomodre provalije, crnobijelim mrljama išarana i još snijegom prekrivena planinska tjemena nalik prsima tetrijeba na okopnjelim dijelovima tla, močvaraste čas zelene čas smeđe obronke što su se spuštali prema šumama. Nebo bješe svijetlomodro, iz vreloga zraka ponad pasišta pristizao je brujav zvuk.
Pitao se kako bi izgledalo živjeti ovdje sam s četirima ženama slušajući oko sebe po cijele dane njihove tihe glasove i promatrajući im blage pokrete. Uza šumor potoka i lelujanje mokrog busenja u močvari dolje prema jezercima. Osjećaj vode.
Nije to drukčije mogao doživjeti osim kao osjećaj vode što se provlači kroz livade, protječe i rominja. Na metličavoj cvasti suručice opažali su se čvrsti bijeloružičasti čvorići. Po mirisu je raspoznavao da su se počeli
279
raspupavati. Filipendula ulmaria. Uskoro će se preko livade preliti njezin slatkastogorak prigušujući miris. Noću, kad bi odlazio u posjet bolesnima, znao bi gdjekad postrance od ceste zaustaviti auto i malko pridrijemati. A kad bi se probudio i izišao se pomokriti, nad poljima bi ležao taj miris i kroz zapah s močvara lebdio poput vrpce nečega neodređena i opojna. Losovi bi stajali u izmaglici i žvakali, možda napola sneni od omamljenosti tim mirisom. Ovdje su ljudi živjeli s time i svakodnevno hodali po raskvašenu tlu, uvlačili u se zapah močvare i promatrali kako vrije i vari dok bi se jutarnje sumaglice kovitlale ponad nje.
Ponešto uglata Annie Raft ovdje se smirila. Skratila je i kosu i nosila nevjerojatno istrošene i izblijedjele traperice umjesto svoje duge suknje. Te hlače i krajnje kratka kosa činile su je modernijom među ostalima. Ona se uglavnom držala na razdaljini, no nije se činilo da ima išta protiv Birgerovih razgovora s njezinom djevojčicom.
Mia mu je pripovijedala kako nije htjela piti kozje mlijeko. No mama je omogućila da joj donose ovamo gore mlijeko u prahu. I osinja gnijezda. Birger, istina, nije znao kakva su to gnijezda, ali je naslućivao da se vjerojatno radi o nekakvim kolačićima. Saznao je da joj je mama skratila kosu, a i svoju, kako bi se lakše mogla prati. Sve ga je to umirilo. Mia je vukla jariće i pokazala mu rovku, koju je usmrtila njezina mačkica. Djevojčica bješe mršava, no djelovala je zdravo i druževno.
Gotovo je sa strahom upitao majku bi li htjela da njezinoj djevojčici i dječaku lijepe Marianne propiše vitamine, no ponuda mu bješe prihvaćena sa zadovoljstvom.
Uvečer se uputio na pecanje. Kad je izišao iz brezove šume, zamijetio je kako se duga močvarišta spuštaju prema jezercima. A ova su se opet nalazila na različitim visinama. S ovoga su se visokoga mjesta na kojem je stajao, sjeverno od Stjarnberga, ova dva jezerca od više njih činila poput vodenih stuba. Odražavala su nebo i poprimala svoju
280
svjetlost od njega, no njihov tamnožuti, metalni ton izgleda da im je ipak dolazio iz vlastitih dubina.
Obale su već bile mračne. Sada se svjetlost, naime, dosta brzo gasila. Promatrao je kako od mraza spaljen šaš po močvarištima mijenja svoje boje u crvenosmeđe i mnogobrojne žute preljeve. Miris mu bješe tako svojstven i povezan s njegovim bojama da se činilo kako sva ta močvarišta doista vriju i isparuju tu crvenosmeđu i žutosmeđu boju. Iz najbližeg močvarišta izdizale su se motke što su nekoć davno prije služile kao stožine na sjenokošama. Čak i tako visoko gore, razmišljao je. Posvuda gdje se moglo skupiti oskudnih vlati trave. Po cijeloj unutrašnjosti zemlje ovdje na sjeveru. Tom carstvu šaša.
Ta unutrašnjost na sjeveru nikada nije bila naseljena. Posvuda tek šaš. S gotovo stotinu raznih vrsta i s imenima kao što su alpski šaš, šaš prstac, igličasti šaš i mnogim drugim. Oštrika. Jalovak. A sada se više ne zovu nikako.
Močvarišta su pala u zaborav. Iz blatnjavih je bara voda svjetlucala prema nebu, a što nitko nije imao prigode vidjeti. Borovi su se rušili. No i tako istrunuli znacima su upozoravali na oluje, znacima koji nikada nisu iščitani. Močvare s tim pocrnjelim motkama sada su ležale u sjeni vremena.
Nekoć su to bile stožine oko kojih se sadijevalo sijeno. Polagano su propadali kao što su se već odavna urušili sjenici, danas prekriveni i prerasli ljuskavim sivilom lišajeva koje se prelijeva u zelenilo.
Voda je klokotala ispod površine zemlje, rominjala kroz tlo i preplavljivala ga za proljetne svjetlosti rastačući sve što je čovjek stvorio.
Ponovno se pitao kako bi bilo živjeti ovdje. Živjeti na rubu sjene koja je nalegla preko te zemlje, preko ovdašnjih seoca i malenih zaselaka. Nalegla preko svega što lagano propada. Živjeti ovdje sve do potpuna zaborava prilagođujući se njihovim kretanjima i radnjama. Jesu li uopće znali što čine?
281
Dok je silazio, kukci ga nisu napadali. No kad je stigao do prvog jezera i zaustavio se, morao je zapaliti suharke i osušene geranije u limenom vjedru za sleđeve, koje je ponio sa sobom. Iznad vjedra položio je travu, pa je u gustome dimu stao stavljati meku na udicu.
Imao je teleskopski ribički štap što je dosezao daleko, no pastrva je oprezno plivala malko izvan njegova dohvata. U svjetlucavoj i nepokretnoj vodi pravila je krugove nalik srebrnim omčama. Zvjezdasti čuperci trolistine još su se održavali na obalama. Unutrašnje površine njezinih bijeloružičastih i dlakavih latica nisu još zadobile smećkastu sjenku. Ovdje je gore vladalo puno ljeto premda je mraz već više puta spalio vrškove trava po močvarama. No ipak je zamijetio muk ptica, pa mu prođe glavom kako su brzo protekli najsvjetliji tjedni, a on se sam u to vrijeme, dok bi ležao budan i mislio na Barbro, najčešće osjećao jadno smatrajući da mu ta svjetlost nanosi bol, a ptice svojim jutarnjim pjevom samo prave buku.
Pastrve su podalje od njegove teleskopske udice visoko iskakale iz vode, a njemu ih nije uspijevalo dosegnuti.
Možda ih je zaplašio dok je obalom gacao u čizmama po lelujavom tlu. Ili bacanjem svoje crne sjene preko njihova kao staklo čista prostora. Stoga je odlučio pokušati na drugom jezeru, pa se prema njemu stao spuštati što je tiše znao i mogao, a i zaustavio se udaljen dva, tri metra od ruba jezera. Kad je bacio udicu, ova zapadne u mulj uza sam vrlo oštar rub jezera. Naime, imao je vrlo laganu udicu na kojoj nije bilo niti plovka opterećena olovom niti utega. Mogao je osjetiti kako se crv povija na kuki. Neka ptica grabljivica strelovito proleti pokraj njega ponad vodene površine što je počela tamnjeti. Zapazio ju je tek kao neku crnu siluetu, krupniju sprijeda. Možda sova?
U istom trenutku osjeti da je zagrizla. Uzica se napela i propjevala. Riba ju je povlačila plivajući divlje u širokim krugovima. Kad ju je podigao, zaplesala je dolje u grmu crne borušnice. Velika, gotovo crna pastrva. Svjetlucala je mutnim sjajem kao da na zatiljku ima
282
oksidirane srebrnaste zakovice. Morao je izvući naočale. Uši na ribi. Stara lukava pastrva s ušima na tijelu.
Obuzme ga silan umor, pa se stane vraćati čim je očistio ribu. Bazao je ništa ne razmišljajući. Noćne su mu ptice presijecale vidokrug. Sjala je busenasta vuna. Milijuni bijelih čuperaka letjeli su hladnim slojevima zraka ponad vršaka šaša. Istanjeni šaš. Opaljen mrazom. Izmožden. Uskoro će kraj ljetu. Njegovoj obijesti i obilju.
Dodijeljen mu je ležaj u sobi u kojoj su živjeli šećeraš i njegova obitelj. Netko mu je stavio čašu s malenim, blijedim zvončićima i s nekoliko mišjakinja. Na jastuku se nalazila jastučnica, a preko madraca prebačen pokrivač. Ponadao se da je to ona ljepotica navukla jastuk na jastučnicu i stavila čašu s cvijećem na stolac do njegove postelje.
Istina, nije bilo tako kasno, ali se ipak osjećao iscrpljenim poslije onoga dugog uspinjanja do Stjarnberga. Kad je sklopio oči, poželio je poslušati radio. Poslije nekoliko minuta začuo ga je, ali s druge strane zida. Bit će da je to Annie Raft slušala vremensku prognozu. Svaka se riječ probijala do njega kroza zid od dasaka. S napetošću je iščekivao hoće li isključiti radio kad završi izvješće o vremenskim prilikama u planinskim predjelima Norrlanda. Međutim, ipak nije. Ostavila ga je uključenim i za vrijeme cijelog pomorskog izvješća pa je tako mogao slijediti vremenska izvješća o vremenu kraj svih svetionika od Sjevernoga mora do Botničkoga zaljeva. Tek kad je cjelokupno putovanje stiglo svome kraju, ona zatvori radio. Ležao je u tišini i pitao se radi li se tu samo o slučajnosti. Ili je ona uvijek običavala pratiti izvješća o svjetionicima od Oxoja sve gore do Farstugrundena i Kemija, baš kao što je i on sam to činio.
Nitko nije pričao o događaju koji se zbio za Ivanjske noći. Dok se uspinjao, prešao je preko gaza i ne pogledavši mjesto na kojem se nalazio šator. Nije osjećao previše nelagode. Međutim, želio se vratiti na to mjesto po danu.
283
Najprije je kupio sira od Petrusa Eliassona. Bio je to bijeložut i vrlo blag kozji sir, a kad je Petrus shvatio da Birger cijeni dozrele sireve, donio mu je i dva malena, smeđa sira uvijena u vlažnu, lanenu krpu. Razotkrio ih je na svečaniji način nego kad je pokazivao smežurano tijelce svoga novorođenčeta. Brita Wigert (ona mu još nije bila zakonita supruga, koliko je Birger uspio shvatiti) stajala je u pozadini držeći maloga na rukama. Uvidio je da se ona nalazi u simbioznom stanju, pa kad ju je takvu vidio, zaboljelo ga je u duši. Prisjetio se Barbro i Tomasa uza se.
Dojke su joj bile prebrazdane modrim žilama, a koža na njima treperavo tanahna i napeta. Bradavice joj bjehu ispupčene, a njihova tamnosmeđa boja razblažila se u smeđeružičastu. Dok ga je držala u naručju, usne su joj gotovo uvijek bile blizu dojenčetova tjemena. Govorila je kako osjeća miris badema.
Dijete. Tomas. Tomas sa svojim grubim glasom i pahuljavom bradicom. Štenetu nalik i drag. Kad bi došlo vrijeme spavanju, znao je doći naguravajući se na njega. Kao da je želio da ga zagrli. Birger bi ga obično ili odgurnuo ili potapšao po leđima. Zar mu nije mogla pružiti još jednu godinu? Ili dvije? Zašto tako odjednom više nije mogla izdržati? I gdje se sada nalazi taj Ulander?
Zagledao se u sireve. Petrus Eliasson odreže komadićak onog smeđijeg, kojeg je mrljava i ljuskava kora sličila unutrašnjoj strani nekog starog čamca. Bio je gotovo smeđ, sasvim žućkast iznutra i kremast kao utroba kakva velikoga kukca. Žvakali su i gledali se ravno u oči. Birger je nekoliko puta kimnuo.
Ovoga ne prodajem rekne Petrus. Možda ćete razumjeti. Taj nema cijene. No ovaj mu nije daleko. Možete kupiti polovicu. No dodat ću mu malko mekoga sira. Uskoro počinje vrijeme lova. A sigurno biste htjeli malo mekoga sira u mesu s umakom?
Svi su oni bili dragi. Ali i nesretni. Brita nije bila samo sjedinjena s djetetom u neprobojnom stanju koje je mirisalo mlijekom i bademom.
284
Bila je zahvaćena i tugom zbog djevojčica koje su morale otići sa svojim ocem.
Sad ih više neće biti natrag sve do sljedećega ljeta. Pitao se zbog čega je odabrala Petrusa. Međutim, možda ona uopće nije odabrala. Jednostavno je dobila dijete, a onda baš i nije mogla otići dolje u župni dvor s djetetom drugog čovjeka i zatražiti da sve bude kao što je bilo prije.
Annie Raft je izjavila da živi s Danom Ulanderom. A gdje se on sada nalazi? Ona namjerava biti učiteljicom za djecu iz ove zajednice. Međutim, školske djece sada ovdje nema. Dječak Marianne Ohnberg kao da nije napunio ni šestu.
Birgera ponudiše kašom, a on izrazi želju da pokraj sebe ima i vrč s onim žutim mlijekom. Mia je pozorno promatrala i njega i čašu pokraj njega. Uočila je da nije pio mlijeka. Namignuo joj je. Dok su drugi pričali, Annie Raft se nije mnogo upletala. No kad je čula da Birger dolazi sa Stromgrenova imanja, pokazala je veće zanimanje.
Hoćete li se istim putem i vratiti?Odgovorio joj je da je auto ostavio gore kod Oriane i Henryja. Navratio sam k njima. Međutim, iskreno govoreći, nisam bio baš
siguran da ću uspjeti doći ovamo gore. Pomišljao sam da bih mogao malko pecati u rječici Lobber ako se ne budem uspio popeti do vas: Tamo dolje ima divnih, mirnih voda. Kod Bjornstubackena one se pretvaraju u brzicu. Pitao se plaši li se Annie rječice Lobber. Htio ju je pitati može li spavati noću, ali se nije usudio.
Krenuo je natrag tek oko sedme ure navečer. Još uvijek bješe dosta svjetla, a tako je trebalo i ostati sve do deset sati. Staza se neprekidno spuštala između visokih i veoma velikih smreka. Slušao je kuckanje žune i zimovkino profinjeno fićukanje. S daškom vjetra dopro je do njega jak i ugodan miris. Cijeloga je dana ljetni, topao zrak mirovao, a sad je zamirisalo po bademu i dojenčetu. Opet ga presiječe bol pa se zapitao hoće li se neprekidno morati izmicati uspomenama što su se
285
dizale iz obronka obraslog busenjem planinske kozokrvnice, Linnaee borealis, iz tople postelje ili dječje pahuljaste kose. Ili treba postati sentimentalan? Upijati i prežvakavati.
Bio se već umorio, pa je zastao da odahne. Tada začuje korake po suhom zemljištu. Neka je grančica prepukla uz oštar zvuk. Čekao je. Nitko se nije pojavio. Osjetio je nelagodu. U svakom je slučaju čuo korake. A sada su utihnuli. Kao da netko isto tako čeka. Nikoga nije primijetio iza sebe. Pravio se kao da promatra drveće. Netko ga promatra, u to je bio potpuno siguran. No nije se htio okrenuti i ponovno baciti pogled na stazu iza sebe.
Onda stane ubrzano hodati. Dok bi, naime, hodao, ništa ne bi čuo. Kad je stigao do vrha brežuljka uz koji se bio uspinjao, gotovo je potrčao niz padinu sve dok nije bio siguran da je stekao tako veliku prednost da ga nitko neće uspjeti uočiti u udolini. Tada naglo skrene u šumu. Potraži zaklon iza oveće stijene prekrivene bijelom mahovinom. Kad bi malko nakrivio glavu, mogao je između brezinih grančica vidjeti stazu. Tada i opet začuje korake. U isti trenutak požali što se skrivao. Bolje bi bilo da je umjesto toga požurio. Maknuo se odavde. Palo mu je na pamet da je ipak bio previše lakovjeran. Gore na Stjarnbergu ozračje bješe potpuno prijateljsko. Petrus Eliasson, nalik jarcu, ponudio mu je sir. Marianne Ohnberg mirisala je po mlijeku. Dakle, samo sam takve stvari tamo zamijetio. Kao kakav petogodišnjak. Ili kućni pas koji služi za razonodu.
Čulo se pucketanje od laganih koraka po stazi. Naletio je na borove češere. A stazom je dolazila ona, Annie Raft. Zastala je i osluškivala, a onda, oklijevajući, nastavila stazom prema dolje. Tada on, naravno, iziđe na stazu i dovikne joj:
Trebate li me zbog nečega?I zbog tih se riječi odmah pokaje. No bilo je kako je bilo. Ona se
okrene i zagleda u njega. Na remenu oko vrata nosila je dalekozor. I ništa više. Prilazio joj je i za to mu se vrijeme činilo da pod njime
286
pucketa granje kao ispod kakva losa. Njezino je lice sada veoma nalikovalo djevojčičinu. Oči pozorne. Usnice uske i skupljene. Kosa joj se sada, ovako skraćena, činila malko crvenkastijom, a obrve tako tamnima, da je pomislio kako ih boji. Imala je malen, ravan nos i na neki način izgledala sasvim zgodno. No odsutno. Sasvim bez topline i otvorenosti. Usto, ona se šuljala za njim.
Što želite? Ništa. Ali, vi ste me ipak slijedili.Stajala je pred njim i grickala donju usnicu. Djelovala je malko
smiješno baš kao i njezina kćerkica. Htjela sam vas samo promatrati reče napokon. Glavom mu prođe:
možda ona baš i nije sasvim pri sebi.To nekakvo čudno podrhtavanje oko nje. Pomanjkanje želje za
druženjem. Ljudi kao da su je se plašili ne usuđujući se razgovarati s njome kao s drugima. Pa kako je, dovraga, mogla postati učiteljicom?!
Tada mu se obrati staloženo i glasom koji je nastojao uvjeriti, tako da je odmah u njoj zamijetio učiteljicu:
Htjela sam vas samo promatrati dalekozorom dok budete prelazili preko rječice.
Je li to bila neka vrsta obzirnosti? Osjetio se nesigurnim. A onda se prisjeti kuda je staza prolazila.
Pa odavde niste mogli vidjeti rječicu. Nisam, ali otamo malo niže. Tamo se nalazi omanja zaravan s koje
se pruža vidik preko rječice i močvarišta sve do Stromgrenova naselja. Nipošto usprotivi se on. Ne ovdje na strmini. Cijelim je putem
gusta šuma. Možda tek tamo negdje kod Bjornstubackena. Ali ni odande se ne može vidjeti gaz na rječici. Do tamo treba prijeći više kilometara. Ako je to ono mjesto s kojeg ste me željeli promatrati.
Ja ću ipak pronaći to mjesto samo je odvratila.
287
A onda nisu ni jedno ni drugo znali što učiniti. On će morati, prije ili poslije, nastaviti svoj put prema dolje. Namjerava li ga pratiti na razmaku? Pa to bi ipak bilo smiješno. Bit će da se i u njezinoj glavi vrtjela slična misao, pa zato reče:
Mogu vas otpratiti komadićak puta. Dok ne naiđemo na to mjesto. Vidikovac.
Ali tako nešto ne postoji.Ona mu, dakako, nije vjerovala. Ili se barem pravila. Krenuli su, on
ispred, a ona odmah za njim. U glavi mu zavlada gotovo praznina. Baš mu ništa nije padalo na pamet što bi joj mogao reći. Izgledalo je da nju nije zbog toga nimalo briga. Kad su prohodali kakvih pet do deset minuta, ona stane.
Ovdje se staza dijeli rekne ona. Da, ova desno vodi dolje prema Bjomstubackenu. Zastala je. Učinila mu se nekako čudnom. A sada se vraćam nato će ona.Ništa mu ne padne na pamet što bi je mogao pitati. Lice joj je
odavalo zatvorenost u samu sebe. Neku tugaljivost. Ili strah. Pa onda, zbogom!Naglo se okrenula. Nije prošao ni trenutak otkako je to učinila i
krenula komadić puta uzbrdo, a u njemu se izgubi ono nevoljko raspoloženje. Kad je pogledao za njom, primijeti kako smiješno izgleda. Traperice, kojih su nogavice bile nepravilno odrezane, bile su joj tako poderane na stražnjici da joj je to mjesto nalikovalo rešetki od debelh, izblijedjelih pamučnih niti. Između njih nazirale su joj se sasvim bijele gaćice. Dok je hodala, stražnjica joj se lagano zibala.
Čujte doviknuo je za njom. Pa kakve vi to hlače imate na sebi?Htio se našaliti na njezin račun. No ona se okrene i stane ga
netremice promatrati. U polutami šume vidio je njezine oči širom rastvorene, tamne.
288
Dobro je da sam vas već prije vidio s leđa. Inače bih povjerovao da ste šupljikavi straga, poput vila šumarica.
Odgovora nije bilo. Vjerojatno tu primjedbu nije smatrala zgodnom. Trenutak poslije već se okrenula i ponovno se stala uspinjati prema Stjarnbergu. Kad je stigao do rječice, u sebi je sveudilj osjećao njezino raspoloženje.
Nije se osvrtao oko sebe. Jedina mu je misao bila kako će za dvadesetak minuta, najviše pola sata, stići gore do Stromgrenova imanja. Nije ni bilo tako kasno. Svratit će k Oriani i Henrvju. Popričati s njima o običnim stvarima. Hvatanju riba. Vodostaju na rječici. Ponuditi ih sirom.
Sad mora samo prijeći rječicu. Brzo. Usred onoga muka iz močvare. Udaljiti se od vode. Od zvukova koji nalikuju laganim kricima i jecajima. Od brboljenja vode oko kamenja i privlačnosti brze, crne vode.
***
Henny je pribavila svijetlomodru, prošivenu jaknu i bijele čizme za
jedrenje. Nosila je bijelu francusku kapu sa svilenim ukrasom u obliku loptice na njezinu vrhu. Ni poslije dvosatnoga dobroga hoda nije se čak ni zadihala.
Mogla je to zahvaliti svojoj znamenitoj pjevačkoj dijafragmi koja joj je u tome pomogla. A usto je Henry Stromgren u naprtnjači nosio njezine stvari. Do Stromgrenov imanja stigla je taksijem Ivara Jonssona. Nejasno je ostalo je li ona za tu pratnju platila Henryju ili je on išao s njome tek tako. Henny baš i nije tako osvajala ljude kao što je to Annie mislila dok je bila mlađom. Prihvaćali su je. A gdjekad bi ih i obuzela. Henry ju je vidio u nekom starom cjelovečernjem filmu.
Zamislite! Evo ga kako sjedi i gleda me kao gangstersku djevojčuru nasuprot Akeu Soderblomu, a svega četrnaest dana poslije našla sam
289
se pred njegovim vratima tu gore u svijetu planina i govorim mu: »Pomozite mi! Gdje mi je kćerka?«
Nipošto nasuprot Akeu Soderblomu. S njime je igrala Sickan Carlsson ili AnnaLisa Ericsson. U istom filmu o kojem je govorila. U prizoru nasuprot Akeu Soderblomu.
Annie ju je stala ispravljati u dobi od četrnaest godina. No uvijek bi to činila potiho. (»Ne pričajte o pubertetu! Annie nikada nije bila u pubertetu!«)
Otkako se Henny pojavila u uleknuću pokraj potoka, svi su buljili u nju i slušali njezine riječi. Čak i Petrus. On je time bio ponajviše dirnut. Usta su mu ostala otvorena.
Probijala se kroz travu ne pokazujući nikakvih znakova umora. Stražnjica joj se njihala. Bila je pogolema; ona je oduvijek imala najženstvenije obline: uzak struk, velike grudi i zaobljenu stražnjicu. Sada su se jasno razabirali kilogrami.
(»Kad bih samo prema svome glasu imala i visinu Gaby Stenberg!«) Šezdeset i osam ljeta sad je već ostavila za sobom, ali joj je profil i dalje bio nedirnut, tek joj se brada malko ovjesila. Sad ju je podigla naspram vjetru:
O, Bože! Kako je vama ovdje lijepo! Znate li uopće na kako divnom mjestu živite?!
Možda su pomišljali da je priglupa. Ili da su joj riječi brže od misli. Sada je sjedila s Mijom na koljenu i hvalila peć zidanu od škriljevca.
Kakva izvanredna izradba od kamena!Annie nije ni za trenutak posumnjala da će u svemu pretjerivati.
Henny je upoznala sve švedske stalno zaposjednute, loše pansionate. Igrala je na pozornicama prigodno skalupljenim od dasaka za jednu večer i koškala se s pijancima iz parka. No nikada se nije žalila i uvijek je postizala ono što je htjela.
Trudna sam.
290
Annie je na to pomislila kad su bijeli, okrugli ukras u obliku loptice i prošivena jakna izronili iz uleknuća, kad je prepoznala da je to ona (hod, glas). Baš u tom trenutku. Ni minutu prije. Tri joj je puta preskočila mjesečnica.
Osjećala sam se odvratno. Pa onda prsa. Premda sam tako mršava. Trudna sam. I to od onoga dana na Ivanje u kolibi Aagot Fagerli. Onoga puta bez pesara. Kad sam se toliko bojala da sam ga i zaboravila. Tada se dogodilo. Morala sam znati. No ipak nisam znala. Kao da sam bila dvostruka ličnost. A sada, ovako izravno. Samo što sam je opazila. Prije negoli me i pogledala onim svojim pogledom. Hoće li se i Mia osjećati tako jednoga dana?
Dijete moje, kako si mi preplanula! I izgledaš tako svježe! I to ti, koja nikada nisi običavala pocrnjeti!
Je li se to već smeđa sjena pojavila? Ili mi je ona zapaža oko očiju. Zar nije znala govoriti: »primjećuje se oko očiju«.
Dan. Pitat će za njega.Ali nije. Vadila je darove. Ružičastu trenirku za Miju. Papučice u
obliku zečića. Imale su uši od čupave tkanine i velike, svijetle oči. Zatim dvije boce crnoga vina. Za Annie bluzu koja bi joj istakla prsa. Henry Stromgren nije mogao ostati te večeri premda je to želio. Vidjelo se da je htio. Pili bi crno vino i kušali najstarije od odstajalih sireva. A sada će joj Petrus pokazati zemunicu, podrum u zemlji i bunar pa neka vidi doista izvrstan starinski rad od kamena. Henny se dogovorila s Henryjem Stromgrenom da dođe po nju u Bjornstubacken za dvadeset i četiri sata. Ake je ostao u selu, u autokampu. Nije volio hodanje po šumi. Iznajmili su dvije kolibe. Jednu za Annie i Miju, a drugu za sebe. Nevjerojatno ljubazni!
Usred svega ovoga Annie je razmišljala o tušu u autokampu. I o televiziji. A onda pomisli: moram naći malo mira. Jedan sat. Ili barem neko vrijeme. Tako umorna još nikada u životu nisam bila.
291
Međutim, nije mogla napustiti društvo. Program se ubrzavao. Podrum od kamena. Kuhinja. Kozarnik. Mia je dovela jariće. Klupska kuća s Annienom i Mijinom sobom. Postelje. Mijine lutke. Papučicezečići ispod postelje pokraj kutije s papirnatim lutkama. Ni jedne riječi o Danu, o Danovoj postelji. Ne još.
Ispijanje čaja poslije podne. Henny je naglasila kako bi zapravo uvijek trebalo piti biljne čajeve jer su korisniji.
Zatim mužnja. Pokušala je i sama uz opći smijeh. Dežurna skupina za mužnju nije ovaj put postojala jer muzli su svi. Baš kao u nekom cjelovečernjem filmu. Istina, ne s Akeom Soderblomom, već s Henny Raft. Za večeru je pripravljena juha od cikle, a poslije nje slijedile su palačinke s borovnicama. Zatim crno vino i sirevi. Henny je obožavala jake sireve. Uživala je i u kiselim baltičkim sleđevima, začinjenom akvavitu, krvavicama, mariniranim sleđevima i mnogo čemu drugom što Annie nije mogla ni zamisliti da stavi u usta. Pričali su o svemu tome pa je izišlo na vidjelo kako Petrus uživa u ribi sušenoj u lukšiji i da je namjeravao tako pripraviti osušene štuke što su čavlima bile pričvršćene po zidovima kuhinje.
Sve ih je uhvatio mrežom na jezeru Kloppen i onda je stao objašnjavati gdje se ono nalazi. U onom smjeru gdje se nalazi i rječica Lobber, a onda, u razmaku manjem od jedne sekunde i bez oklijevanja, Henny upita boje li se.
Naravno uzvrati Brita. Kad što pomislim da je to strašno.Tako nešto nikada prije nije rekla. Nitko od njih nije nikada rekao da
se to na bilo koji način njih tiče. Pa je Annie gotovo povjerovala kako je usamljena sa svojim osjećajem pustoši na rubu pasišta i strahom od šume kad bi dublje zašla u nju. Na tom su mjestu pronašli gljivu zvjezdaču. Mia ju je uočila među smrekama. Izbacila je svoje tamne krakove po mahovini. Djevojčica nije shvaćala da je to gljiva. Mislila je kako je to neka neobična životinja poput morske zvijezde i da će se
292
početi micati kad je dodirne. Imala je sličan miris kao i Dan. Doduše, Mia to nije znala.
Henny je navela Britu da kaže kako stvari zapravo stoje: da se ponekad bojala. Izrekla je to tihim i tugaljivim glasom. Henny je jasno osjetila da je to nešto što se smije samo lagano taknuti, pa zato odmah zagrli Miju i predloži joj da otpjevaju pjesmu Djevica na izvor pošla. Mia je trebala biti mlada djeva, a baka lijeskina grana.
Kako nisu imale pratnju, to je Annie trebala pjevati drugi glas. No kako to ona nije mogla, Henny joj dobaci:
Ih, pa terciraj onda barem malo!No Annie nije htjela. Onda Henny zatraži Miju neka donese mali,
ručni harmonij. I tako je Mia sa svojom bakom zapjevala, i to je zazvučalo sasvim lijepo:
Jedem šećer, pijem vinozato mi je tako fino!
Annie je to glazbalo smatrala u najmanju ruku užasnim, no dok je svirala na njemu, svi živnuše. Petrus je izmijenio tekst na vlastitu ruku, pa je tako i pjevao:
Jedem sira, pijem vino,zato mi je tako fino!
Za tu promjenu svi mu zapljeskaše. Odjednom se Henny nađe pokraj peći lagano oslonjena o to prekrasno djelo u kamenu. Namjeravala je pjevati. Bježim odavde, pomisli Annie. No istodobno je znala da će ostati. Ako se budu smijali, pogledat će Henny ravno u oči i pokušati joj zadržati pogled. Tako je bila pokušala tamo na Malarvagu. Ake i Henny došli su na neku društvenu večer. Najprije su slušali lascivnosti s pozornice u reviji koju su izvodili učenici, nijednoga trenutka ne mijenjajući izraze lica na kojima se odražavalo vedro prihvaćanje predstave i blaga odsutnost misli. Poslije su, na nagovor ravnateljeve supruge, i sami došli na pozornicu. Henny je pjevala, a Ake ju je pratio
293
na neugođenom pijaninu. U početku su učenici samo zamorili i strugali stolcima.
No kad je Henny zapjevala...Pogled tvoj me svu obori,
od plamena on je gori....pri čemu je prema Akeu dobacivala vatrene poglede, dok je ovaj
žmirkao iza svojih debelih leća, neki su počeli svašta dobacivati. Onda su se stali javljati različiti loše prigušivani zvukovi. Mnogi su se podnapili piva pa su se podrigivali. Pojedinci su se smijali tim zvukovima, a onda je nastao opći urnebes i treskanje oborenih stolaca.
Henny je zabacila glavu i glasno otpjevala do kraja: Zbog mladosti užarene
ostao si ti uz mene.Kad je započeo ples, oni su nestali. Annie ih je našla u svome stanu.
Sjedili su za kuhinjskim stolom uz ugašeno svjetlo i ispijali svako svoju čašu konjaka iz Akeove džepne bočice.
A sada je ovdje na Stjarnbergu Henny zapjevala, a Annie, premda je mislila da joj majka sanja, popratila ju je na harmoniju. Hennyin je glas bio pun i bogat.
Maybe he’s lazymaybe he’s slowMaybe I’m crazy,
maybe I knowCan’t help lovingthat man of mine
(Možda je lijen,/ možda polagan./ Možda sam luda,/ možda znam./ Tek voljet’ ga prestat’ ne mogu!)
U 40im se pojavila u reviji Show Boat /Brod kazalište/. Gunđala je naokolo po pozornici u ulozi Nolieine majke oštra jezika. No sanjala je o ulozi odbačene Julie. Sad je pjevala upravo njezinu pjesmu i svi su je
294
netremice promatrali, a Annie bješe spremna udariti ravno u lice svakoga kome bi se njezina majka sada učinila smiješnom.
No nitko nije tako mislio. Sve ih je dirnula svojim tamnim glasom. Onda je Mia morala ponovno zapjevati. Otpjevala je pjesmicu Kada mišić ide van i svi su joj oduševljeno zapljeskali govoreći da je naslijedila bakin glas. Tada je Henny, a prema obrascu, koji je neprekidno zlorabila već petnaest godina, trebala reći: »Glas! Ni govora, dragi moji. Glas se nalazi tamo.« I onda bi svi pogledali na Annie. Međutim, Henny ovaj put nije rekla ništa.
Gotovo je, razmišljala je Annie kad je i opet nastao žamor. Ništa više nije očekivala. Prestara sam. Više me nikada neće gnjaviti.
Osjećala je pustoš, a ne olakšanje. A kako se osjećala Henny? Kako će preživjeti sada bez pouzdanja čak i u svoju kćerku? Annie je oduvijek bila uvjerena da će Henny, kad je prestanu angažirati, jednostavno poludjeti. Sve do umirovljenja Ake je nastavio svirati kao pijanist po restoranima i bio korepetitor. Prestao je s time na dan kad je dobio mirovinu i nije se žalio da mu nešto nedostaje.
Kad je Annie maturirala i krenula u Višu glazbenu školu, a poslije i na Pedagošku akademiju, Hennyni su se nastupi vrlo prorijedili. No Annie je naslijedila njezin glas i trebala je postati školovanom pjevačicom.
(»Školovanje! Zamisli da sam ja mogla imati pravo školovanje!«) No Annie se nije usudila stati na pozornicu. Osjećala bi se loše i počela znojiti. Bojala se da će se onesvijestiti i nikako nije uspijevala uskladiti svoje disanje.
No Henny je rekla da će joj to proći kad završi sa školovanjem. Međutim, Annie nije posjedovala ono stoje Henny još uvijek znala. Način vrtenja stražnjicom, među ostalim.
Annie se bolje snalazila s crkvenim pjevanjem. Tamo je nitko nije morao vidjeti.Već se tijekom druge godine na višoj glazbenoj školi našla na koru crkava Gustafa Adolfa, Oskara i Gustafa Vaše i pjevala usto na
295
jednostavnijim pogrebima. Na biranijim i onim najunosnijima pjevao je zbor dvorskih pjevača.
Henny je uživala slušajući je u crkvi pri čemu bi se uvijek pojavljivala odjevena u dramatično crne boje. Annie se pribojavala da je ne počnu smatrati glazbeno školovanom pogrebnom babom narikačom. A imala je i muke s riječima. Smatrala je da je najljepša glazba na svijetu stvorena uz riječi koje su u najboljem slučaju bile glupave, ali često i bezosjećajno surove. Potražila im je izvore u Bibliji i pronašla nešto što nikada nije znala, jer se inače nije zanimala za religiju: smjesu praznovjerja, ratnoga huškanja i mistike oko napola trulih tijela.
No ipak je nastavila pjevati. Bist Du bei mir , pjevala je i vidjela pred sobom muškarca s kovrčavom kosom iznad nabubrjelog penisa i naborane modrosmeđe mošnje. Da bi postigla potrebne tonove, prisiljavala se da u sebi prizove sve ono što joj se činilo toplim i zemaljski privlačnim nasuprot odvratno razmrskanoj glavi iz koje se cijedila slina i krv, smrdljivim ovojima i zadahu iz otvorena groba. Slikama bi tjerala od sebe odsječenu prorokovu glavu što bulji sa pladnja, razbješnjela krda svinja i vojnike koji kolju malenu djecu. Kad bi ma samo jednom našla u tim suludim i surovim litanijama nešto što bi odražavalo zemaljsku radost ili ljepotu, ona bi se sva ispunila toplinom.
Možda jednostavan čin prijateljstva prema nekom ljudskom biću ili barem nešto što ne bi bilo izrečeno svečano i po život opasno.
Kao Aronov štap što je propupao na krvavom oltaru u šatoru Svjedočanstva, a na njem potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi.
No tako nije moglo ići zadugo. Savjest ju je pekla i pokušavala je, ali nije išlo. Ake joj je pribavio jednosobni stan na Karlbergsvagenu, a Annie je znala da je za njega dao uštedu cijeloga svog života. Ne smiješ se zaduživati, rekla joj je Henny. I Annie je prihvaćala sve što je mogla
296
dobiti samo da bi živjela bez duga: pogrebe, tečajeve pjevanja, uvježbavanje školskih zborova.
Bila je sposobna. Ostvarivala ono za što je bila osposobljena. Svirala je na pijanu ili basu po privatnim društvenim zabavama i zabavama studentskih udruženja. Ali sama pjevati pred slušateljima nije mogla. Kada bi i pokušala, poslije takva nastupa osjećao bi joj se na odjeći kiseo miris znoja. Henny ju je i dalje hrabrila kako će je to proći, ali Ake više nije ništa govorio.
On je bio smiren i nepokolebljivo dostojanstven čovjek, lijepo odjeven i nadasve pristojan. Oduvijek ga je obožavala. No počela je i shvaćati kako on baš i nema velikih ambicija. Malopomalo shvatila je da se može raspravljati i o njegovu otmjenom odijevanju. Dvobojne cipele, u bijelom i smeđem, još se nalaze na tavanu.
Gamaše za niske cipele, koje se nazivaju »pasji kaputići«. Jedan sako s prenaglašenim prugama.
Hennyn je život bio prava drama. Plakala bi i grmjela kad bi je prevarili za kakav angažman ili kad bi dobila kakvu pakosnu kritiku. Međutim, uglavnom je zapravo dobro prolazila. Našla je svoje mjesto: vesele, grublje, drugorazredne uloge junakinja. Izvodila je neukusna dobacivanja riječima i uništavala romantiku u operetama. Tako joj je bilo zapisano i tako je moralo biti. No čudno je bilo što se uvijek činilo kako postoji neka uloga i neka pozornica na svijetu upravo za Henny. Ali, nasuprot tome, ne i za Annie.
Ake je bio dobar glazbenik i posjedovao profinjen sluh. No pokazivao je začuđujuće pomanjkanje zanimanja. Ili je takvim možda postao tijekom godina? Annie se nije mogla sjetiti da bi on ikada svirao kod kuće, i to nešto drugo osim onoga što je Henny bilo potrebno kao pratnja. On je čitao.
Bio je kratkovidan i imao naočale s debelim lećama iza kojih je živio kao zlatna ribica u okrugloj staklenoj posudi. Čitao ne tijekom desetljetnih putovanja autobusom i tijekom života u jednosobnom stanu
297
u kojem je Henny neprekidno brbljala, vježbala i čistila usisavačem. Imao je kožnatu tašku s velikim metalnim dugmetima kojima se Annie voljela igrati. U njoj bi, tako pretrpanoj, prenosio knjige u Gradsku knjižnicu ili ih donosio odande. To je Annie uzela kao stvar samu po sebi razumljivom, baš kao što je bilo samo po sebi razumljivo da je ujak Jote u svom životu pročitao samo jednu knjigu, uspomene velikoga lašca zvanog Kalle Mo’ller.
I ne razmišljajući o tome, sama je Annie postala čitateljicom. Kad je završila sa školom i pobjegla iz one rasklimane drvene kuće u Enskedeu, željela je imati samo jednu stvar vlastitu sobu. Da negdje može imati svoj mir. Čitati. No tada je bila primljena u Višu glazbenu školu i tako počela studirati pjevanje, a Henny joj je neprestance govorila kako je predivno i bajoslovno postati pjevačicom.
Poslije dobre dvije godine shvatila je da neće uspjeti na Višoj glazbenoj školi i da će joj biti pametnije ako se prebaci na glazbeni smjer Pedagoške akademije. Bio je to poraz koji nije mogla podnijeti. Našla se u potpunom stanju mirovanja, nesposobna da prekine, ali isto tako nesposobna da pjeva. Tada se pojavio Sverker Gemlin kao jedan od njezinih profesora.
Predavao je harmoniju i kontrapunkt. Bio je to miran i osjetljiv čovjek. Mia je naslijedila njegove smeđe oči. Gledali bi jedno drugome u oči i tihim glasom pričali o svakodnevnim stvarima. Satima bi ležala na svojoj postelji i raščlanjivala ono o čemu bi pričali. Jednom su se držali za ruke. U taksiju poslije neke proslave. Ruke su sakrili ispod njezina kaputa.
Živjela je opreznim i suhoparnim životom. Seksualno nije bila bez iskustva. Imala je neke gotovo šaljive odnose. Premda baš i nisu bili tako veseli kad bi ih se prisjetila. No kad se pojavio Sverker, kao da se upalila suha trava. Jednoga je prijepodneva stao iza nje uz aparat za fotokopiranje i natisnuo se uz njezinu stražnjicu. Nije ju poljubio, već joj je samo usne pritisnuo o zatiljak nakon što joj je odmaknuo kosu da
298
bi dopro do njega. Ruke su mu bile na aparatu. Vidjela ih je sa svoje jedne i druge strane. Gornji su mu zglobovi prstiju postali blijedi. Imao je jaku erekciju što je osjetila kroz odjeću. Stajao je trenutak tako, ne baš posve mirno, a ona je mislila da će se onesvijestiti.
Dvije večeri poslije ona je ostala u prostorijama škole znajući da on ima predavanje. Sreli su se u hodniku i onda dugo ostali stajati na pristojnoj udaljenosti. Nekoliko minuta poslije već su bili zaključani u njegovoj radnoj sobi.
Ona se bila prije okupala i kupila grudnjak s čipkama. Izvršila je sve pripreme i ne razmislivši jasno o njihovu smislu.Ošamućeni požudom, pokušali su se snaći na uskom, modrom kauču u njegovoj sobi. Najteže je bilo izbjeći naslone za ruke izrađene od brezovine. Mogla je jedino odabrati: ili da joj se taj naslon za ruke nađe pod glavom, a što je bilo opasno, ili da joj se glava nađe izvan kauča.
Poslije su se sretali kod Annie. Doduše to nije bilo baš često. On je, naime, imao My. Vjerojatno se ona i nije zvala tako, ali ju je on tako nazvao. Stajalo je tako i u telefonskoj knjizi.
Annie je znala buljiti u adresu u Angbvju i u telefonski broj, ali nikada nije nazvala.
O svome je braku pisao s ljupkim okolišanjem. Govorio je, primjerice, kako treba čuvati ono što imamo. A ono što je on imao bila je My, pa djeca Jesper i Jannika, zatim kuća u Norra Angbvju i ljetnikovac na Kullenu zajedno s Myjinim roditeljima. A Annie je imala jednosobni stan u Karlbergsvagenu i svoju skupocjenu slobodu.
Mnogo je govorio o tome, ali je Annie započela s tom temom.Kad je došlo ljeto, on je s obitelji otputovao na Kullen. Za to vrijeme
ona nije mogla doći u dodir s njime. Nisu se ni dopisivali. »Bilo bi to nemoguće, jer tamo živimo tako blizu jedni s drugima«, glasilo je njegovo objašnjenje. Prevrtala je i prevrtala u svojoj glavi te njegove riječi. Gdjekad bi u mislima vidjela svu tu obiteljsku cjelinu s punicom i
299
puncem, djecom i prepeličarom španijelom kao neko veliko zmijsko leglo u pohotnom drhturenju.
Pjevala je na ljetnim svadbama i vodila zborove na srednjoškolskom tečaju za odrasle toga ljeta. U srpnju je nekoliko dana bila kod kuće i koristila se prigodom da ode na Višu glazbenu školu i tamo kopira note. U predvorju je naletjela na Sverkera. On je znao njezin raspored vremena. Ispisala mu ga je, naime, na cedulji ako bude slobodan tijekom ljeta.
Objasnio joj je kako je došlo do njegova iznenadnog povratka s Kullena, a on je zaboravio koje će ona dane biti u gradu, ona je uvidjela kako stvari stoje.
Na scenu je stupila razbješnjela žena. Nije to bila ona, već Hrangane iz Wagnerova Tristana i Izolde ili Medeja.
Njezin je istup trajao svega jedan dobar sat. No to bješe sasvim dovoljno da se on zauvijek povuče. Tom ju je prigodom smirivao na modrom kauču. Nije sa sobom imala pesar jer nije znala da će se sresti. Prekinula je studij na Višoj glazbenoj školi. Bilo joj se vrlo teško podsjećati na vrijeme prije negoli je shvatila da je zatrudnela.
Našla se u oku oluje. Tuga i mržnja. Nepokretni. No poslije se nije mogla sjetiti kako je to bilo.
Čim joj je postalo sasvim jasno da je trudna, odlučila se prijeći na Pedagošku akademiju. Akeu i Henny je ispričala da će dobiti dijete. Kad su bile same, Henny joj rekne:
Što namjeravaš učiniti?Mislila je pritom na pobačaj. Premda ne bi tu riječ nikada stavila u
svoja usta. Annie je prvi put u životu znala što želi učiniti. Budući da će dobiti dijete, mora se pobrinuti i za posao. Uzdržavati sebe i svoje dijete, a ne vrzmati se naokolo. Ne više pjevati po sprovodima. Ne upuštati se u odnose s oženjenim profesorima. Ništa više od onoga kako je dotada bilo. Samo dijete i ona.
300
Isprva je namjeravala iznijeti: otac nepoznat. Bila bi to osveta. Međutim, on je neće osjetiti. Uvidjela je da bi to bilo nepravično i prema djetetu. Pomislila je što ako dobije muško dijete. Dječak ne bi smio odrastati ne znajući barem za ime vlastitoga oca.
Sve je to skupa bilo strašno nezgodno pa je o svemu tome razmišljala za dugih šetnja. Jesen te godine bješe vrlo kišovita. Osjećala se potpuno rastočenom, išibanom kišom i vjetrom. Razmišljanje ju nije vodilo ni do čega. Htjela mu je nauditi, ali nije mogla. Nije bilo drugoga načina osim da piše Miji, ali ipak nije htjela biti tako opakom. No ako ne bude zla, neće moći doprijeti do njega.
Malopomalo izvukla je iz sebe klicu osjećaja odvratnosti iz koje je sve to niklo: plašila se da bi on mogao svoje očinstvo staviti pod znak pitanja. Bio je to strah nalik onome od kritika. Netko bi mogao jednostavno napisati kako joj je glas tanahan, preoštar i beznadno slab, a nastup usiljen.
Ni s kim drugim nije spavala osim s njime kad je sasvim u početku, potpuno ošamućena, krenula u odnos i ne znajući hoće li taj odnos imati ikakvu budućnost. Međutim, što je mislio on? Bio je kao oduzet, ništa joj nije vjerovao i postavio isto pitanje kao i Henny:
Što namjeravaš učiniti? Odgovorila mu je kako ne namjerava učiniti ništa drugo osim
obrazovati se za učiteljicu, a njemu je ispao komadičak bademova kolačića u šalicu s kavom. Raskvasio se, a on ga je malko predugo držao u zraku. Sjedili su u kavani u kojoj je bilo vrlo toplo. Nijedno od njih nije skinulo kaput, a njemu su izbijale kapljice znoja s ruba kose na čelu. Razmišljala je: hoće li se on pojaviti s božičnim darovima? Ili na djetetov rođendan? Što ću u tom slučaju reći?
Jesi li o svemu dobro razmislila? upitao ju je. Mislim da je posrijedi velika odluka. Moglo bi se pronaći i neko drugo rješenje. Recimo tako.
301
Ni on nije htio izreći riječ pobačaj. Onda su se rastali. Znao je da se djevojčica zove Mia i nadnevak njezina rođenja, ali ne i gdje se nalazi. Nije ni slutio da je njegovo uzdržavanje za dijete sada bitno za postojanje zajednice na Stjarnbergu jer je pastor Wigert odnedavna obustavio svoja plaćanja.
O Sverkeru nije nikada mogla razmišljati razborito ili ravnodušno. Makar je prošlo već sedam godina otkako je na modrom kauču smirio njezin izljev bijesa.
A gdje ti je tvoj efeb ? ‘Henny je dalje pričala s Petrusom. No Annie bješe sigurna da je čula
»štihvort«.Događalo se to i prije. Hennyni izljevi prijateljstva pristizali su u
kontroliranim valovima. Ništa se nije ispitivalo dok su plamtjeli osjećaji. A onda bi došlo do munjevitoga napadaja.
Efeb? Nešto s operetnim prizvukom? Mladić s rijetkim dlačicama. Sad joj se umor javio jače nego ikada prije. Nije mu uspjela izbjeći.
Jasno hladna poruga. Zato što je znala, naslućivala, nanjušila, ali što? Nešto više od rascjepa. Žalost i umor.
Strah. Ne, to nije mogla naslutiti.Henny joj je vrlo uredno pisala unaprijed i javila kako namjeravaju
doći, a i Annie joj je vrlo uredno otpisala kako to ne dolazi u obzir.
________________________________________________________________Efeb: u antičkoj Ateni naziv za mladića u osamnaestoj godini, slobodnoga podrijetla, koji se uvodio u vojnički popis
novaka.
Nitko ih nije mogao dočekati u Crnoj Vodi, jer je jedino Dan imao auto, a sad je bio zauzet poslovima za zajednicu. No Henny se po običaju nije dala zaustaviti, što je Annie vrlo dobro znala.
Trenutak kad se pojavila pokraj potoka bio je u svakom slučaju nešto što je objašnjavalo. Premda ovakve stvari uvijek i neminovno postanu
302
jasnima. Prije ili poslije. Gori je bio trenutak kad se onaj podebeo liječnik okrenuo i doviknuo joj: »Kakve to hlače imate na sebi?« Čim se vratila kući, skinula je te hlače sa sebe. Bješe to nešto doista gadno.
Što više, i to se moglo nazvati trenutkom objašnjenja. Premda ne i odlučujućeg. Ona sama nije mogla ni o čemu odlučivati. A to joj se u životu opetovano događalo. Uz razdoblja mirovanja. »Kao da se to tebe uopće ne tiče«, govorila joj je Henny u vrijeme kad je Annie odugovlačila s glazbenom školom. I onda poslije na Malarvagu. U početku je sve krenulo po dobru. Bila je zadovoljna na neki tupav način. Što je poslije polagano prešlo u nekakvo stanje mirovanja. Iako ona to nije zamijetila prije negoli se pojavio Dan i počeo je ispitivati o njezinu životu. Namjeravala je spaliti te traperice. No nije točno znala gdje bi to učinila. Nitko je ne bi smio vidjeti pri tome.
Usto, ta teška pamučna tkanina sigurno neće lako gorjeti. Uvidjela je da su se zato i sačuvale.
Bile su promočene visoko na nogavicama kad ih je vidjela visjeti pokraj šatora. Preko smrekine grane. Morala ih je kroz cijelo to vrijeme ipak prepoznati. Ona rešetka od konaca na stražnjici. Etiketa.
Kao da se ona sastojala od dvije osobe. Jedna koja je znala. I onda jedna koja je bez žaljenja navukla na sebe traperice jer joj bješe dosta hodanja u suknjama. Odrezala je preduge nogavice. Preduge i za Dana. O tome je barem trebala razmisliti.
Međutim, nije. Tek kad je liječnik doviknuo za njom dakako, ne imajući ni o čemu pojma, a u što se uvjerila poslije »Kakve to hlače imate na sebi?«, njoj se objasnilo.
Zaželjela ih je istoga trenutka svući sa sebe. Mislila je da će povratiti na onoj stazi. No umjesto toga ona je samo potrčala, i u glavi joj je udaralo: on laže, on laže, on laže...
Naslućivala je da ne postoji nikakav vidikovac s kojega bi se moglo vidjeti ono mjesto na kojem se nalazio šator. I u to bješe uvjerena.
Ipak je on bio dolje pokraj šatora.
303
Ili su tamo dolje bili svi skupa? Nastavljao je lagati premda je obećao da će ispričati sve kako je bilo. Nikada on nije spavao u Nirsbui. U noći je sanjala da se vratio i da leži pokraj nje. Od njega je dolazio jak miris; iz njegova tek opranoga tijela izbijao je miris gljive zvjezdače, jesenji i smeđ, i ona ga je sad ponovno prepoznala. U snu su izmijenili svoje tekućine i one su tekle iz nje kad se već bila probudila; plakala je i bila mokra.
Hanny je čeprkala i opipavala. Slutila je nešto, možda ne ono najgore. Mislila je da se Annie počela zamarati, da je sazrela za omanji napadaj na sebe.
Efeb.Annie se gadio osjećaj da bude smiješnom, a Henny je to dobro znala.
U tom je pogledu bila, naime, nalik svome ocu, a Hanny ih je oboje dobro znala. Oni su bili zadaća njezina života koju je bila prisiljena valjano naučiti.
Namjere su joj, naravno, bile dobre. Annie je pokušavala zamisliti Miju kao odraslu osobu. Miju kao nerazumno, možda smrtno zaljubljenu.
Miju izbačenu iz ravnoteže, jednostavno rečeno.Stigla je večer i ona se povukla. Ovce su pasle uz potok pa im priđe.
Pucketalo je dok bi otkidale travke. Ubrzo su se okupile oko kamena na koji je sjela. Ovca predvodnica prva je legla da bi preživala, a njezin se burag izbacio. Puhala je kroz nosnice. Uzdah. Zrak bješe prohladan, kukci se više nisu usudili pojavljivati. Vime joj se smežuralo, a kvržice od uboda kukaca su zacijelile. Ponovno bješe bređa. Gurala je svoju dugu, lagano povijenu njušku u Annienu ruku. Annie je osjećala njezine tvrde čeljusne kosti i meko tkivo između njih. Čvrsto ju je stisnula. Nastao je neki umor u travi i lišću. Blijedilo je i uvijalo se. Započelo je uvlačenje u sebe. Prema korijenu.
304
Prema posteljici. Nije to imalo nikakve veze sa spoznajom. Događalo se. Pulsiralo kao voda u preplavljenoj mahovini pokraj stijene. Udari bila, koji nježno dotiču rese ravnih mahovina prečica.
Eh, da nas povede sa sobom! Da se pomičemo s lagano pulsirajućom vodom, a ipak ostanemo nepokretni. Poput bilja što raste u vodi, kao voščike i vodene lobelije.
A onda joj nadođe snažna želja da iskuša svoj glas i provjeri jesu li joj mišići ošita još uvijek onakvi kakvi bi trebali biti. Da provjeri posjeduje li opseg glasa kojim može doseći najniže tonove. Krenula je malo dalje. Ovce je nisu pratile preko potoka. Kad su im se loptice napola prežvakane hrane vratile iz želuca, njihove su ih čeljusti počele ponovno prežvakavati. Pritom su dobile izgled neusredotočenosti.
Popela se malko po brdu od škriljevca i najprije pokušala sjedeći. U takvu položaju nije bilo ni govora da će izvući bilo kakav ton. Tada primijeni neke vježbe i osjeti kako joj je glas počeo bujati. Pjevala je. Bio je to snažan osjećaj, upravo onakav kakav je imala nekada. Tonovi joj se nisu gubili, pa ni osjećaj. Pjevala je:
Zemlja me hrani, voda mi okrjepa,to je i razlog što tako sam lijepa!
Neprestance je ponavljala ta dva stiha ispunjena tonovima i osjećajem možda najsnažnijim koji je ikada doživjela.
Zemlja me hrani, voda mi okrjepa,to je i razlog što tako sam lijepa...
Istodobno je bila svjesna kako bi joj, da ovdje dolje nisu bile ovce već ljudi, osjećaji bili ispunjeni tjeskobom i strahom, i odjeća poprimila kiseo miris znoja. Priroda joj je pružila dar. Ali samo jednu polovicu.
Dok se vraćala između ovaca, sve su podizale glave. Na pasištu zavladao muk. Iz dimnjaka nije izlazio dim. Kad je ulazila, vrlo je tiho otvorila vrata u nadi da već svi spavaju.
305
***
Dopustili su mu da iz obora za sobove iziđe s Galmom. I da viče na
njega. Međutim, njemu je zapravo bilo drago da nakratko može biti sam. Dužnost mu je bila da se kao jedan od Tuoma Balteovih momaka brine za njegove žigosane sobove, no bilo mu je u onom vrtlogu tijela, papaka i rogova teško razlikovati one koji su žigosani.
Čulo se pucketanje, gaženje i glasanje životinja. Najveći rogovi sobova lebdjeli su ponad stada. Sva ta gomila životinja djelovala je mrljasto sivo, tek su se poneki bjelkasti sobovi isticali u krdu. Dokle mu je pogled dospijevao, podrhtavao je ispred njega taj škriputavi, zujavi i hrakajući kotač životinja što se vrtio. Zvukovi papaka
čuli svi se kao otkucavanje kakva golema sata.Galm je bio posve divlji. On nije čuvao stado kao ostali laponski psi,
već je lovio. Dok se Johan borio s Galmom, netko mu je stao prilaziti. Dov biene dan hinkoe!Johan nije razumio premda je mislio da bi trebao razumjeti makar
dio rečenog. Kad je dobro pogledao dolaznika, vidio je da je to Oula Laras. U prvi ga je trenutak teško prepoznao, jer je taj čovjek bio mnogo niži u odnosu na sliku kakvu je Johan nosio u sjećanju. Koliko se prisjećao, crna mu je kosa ispod kape onda bila prošarana bijelim vlasima, kao u kakva jazavca. Kakvog to divljaka imaš uza se. Je li to Sibirac?
U brzini Johan potvrdi, ali se poslije grdno pokajao zbog toga. Prva stvar koju je ikada izrekao Ouli Larasu nije bila baš istinita. Tek dijelom. No sada je već bilo prekasno jer Laras uhvati psa za šiju i reče:
Od te vrste pasa trebao bi stvoriti zapregu. I onda se natjecati.
306
Da, pomislio sam na to uzvrati Johan, premda ni to nije bilo baš točno. No izišlo mu je iz usta u isti trenutak.
A čiji si ti?Bilo mu je na usnama da kaže kako je Perguttenov bratić, no upravo
im je u tom trenutku prilazio sam Pergutten i Johan se sjeti o čemu su se njih dvojica dogovorila u školi. Pergutten se više nije želio zvati Pergutten, dakle »Perov dječak«. Stoga Johan reče:
Ja sam bratić Larsa Dorja. A on je sin Torstena Brandberga dometne Pergutten. I Gudrun završi predstavljanje Johan.Nikako nije uspio vidjeti kako je Oula Laras reagirao kad je to
saznao, jer se nije usudio dići pogled. Lice mu se zarumenjelo i znao je da mu je postalo crveno kao plamen. Laras rekne nešto Perguttenu što Johan nije razumio.
Onda Laras podvuče jezik ispod usnice, dohvati grudicu burmuta i ispljune je. Zatim svijenim kažiprstom istrlja prednje zube, nasmije se pokazujući sada čišće zube negoli su bili malo prije i reče:
A sad idemo svatko na svoj posao, momci!Galm je zalajao jer je po Oulinu glasu razabrao da će se sada nešto
dogoditi, a onda je još dugo lajao za Oulom, kad je ovaj ušao u obor za sobove i nestao iza uzvrtjele struje životinja
Uto je, unutar ograde obora, jurila u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Što ti je ono rekao? upita Johan Perguttena. Rekao je: »A tako, ti ćeš se ovdje školovati.« Pergutten je zatim i
sam otišao u ograđeni prostor i Johan je gdje kad zamjećivao blizu Larasa, a kad što daleko od njega. Njegovo se laso vijalo zrakom da bi napokon uhvatio i stao uz pomoć svoga oca vući soba mužjaka. Životinja je pokazivala svoje bjeloočnice i zamahivala rogovima. Kad su je dovukli do klaonice, sob se sa sve četiri upro o zemlju pokušavajući pobjeći od mirisa krvi i zvuka pile. Dizelov je motor zujao jednoličnim
307
tonom, a voda je prštala iz cijevi na pumpi pokraj potoka. Vidio je kako gavrani lebde nad gomilom glava i rogovlja. Međutim, čuti ih nije mogao. Oula Laras je uzviknuo kad ga je jedan od mužjaka gotovo oborio. Dok je trčao naokolo, nož mu je poskakivao za pasom. Dug i povijen. Bit će da je to bio onaj isti nož. Johan se pokušao svega ponovno prisjetiti. No i sada je sve prebrzo prolazilo.
Onoga je puta bila travanjska zima s jakom svjetlošću i tišinom nalik staklenu zvonu oko planine. A sada svi psi laju, motor generatora bruji, a pila za kosti cvili. Tek je nazirao kapu sa štitnikom. Narančastu s bijelim slovima sprijeda. Izgledala je zgodno.
O, gade jedan! vikao je Oula Laras tamo unutra. Zar se nećeš umiriti, prokletinjo!
***
Ušli smo u mračnu šumu. Kroz grane drveća probijale se tanke
zrake svjetlosti. Osjećao se jak miris lišajeva. Kao iz životinjskoga krzna. Malo je lišća u toj jedva osvijetljenoj tami. Breze su obrasle crnim lišajevima. Miris badema izbijao je iz kiselosti i truleži. Jak i sladak. Hoćeš li da krenemo za njim?
Ja ne znam tko si ti. Ponekad samo nazrem neobrijan obraz i okrugle naočale onakva oblika kakvom smo se prije smijali. I ogrtač od krute vunene tkanine. Nećemo se predstavljati jednu drugome. Ne bi to bilo dobro za nas. Ići ćeš sa mnom.
Tamo unutra postoji jedan vuk. Vučica. Ona tumara rubom vidokruga.
Što ćemo učiniti s njome? Imaš li skuter? Da je zima i da imaš skuter, mogao bi je nasmrt izmučiti. No sada je ljeto. Po izmrljanom mahovinastom zemljištu polegao je jak miris badema. Zrak je vrlo miran, no kad se imalo krene, donosi sa sobom miris grabežljivica. Što čovjek može učiniti s vukom. Moramo mu se ukloniti. Izići iz šume jer
308
smo već vrlo daleko od onoga drugog mirisa, poznatog i prisnog koji je gotovo postao gorkim. Nikada mu nismo uspjeli saznati izvorište.
Vučenje koraka. Dan je uvijek započinjao vučenjem koraka ili škripom vrata na peći. Petrus bi ubacivao kladu u peć. A onda bi se i opet začulo kako po podu vuče svoje papuče od ovčje kože. Prilazio bi prozoru da očita termometar. Ako bi se čulo struganje, to je značilo da je okno prekriveno džunglom ledenih kristala. Stružući kažiprstom, napravio bi rupicu za gledanje između bijelih paprati i cvjetova bijelih kata.
Onda bi se u snovima podsjetila šume. A to je izazivalo bol. Postelja je gnijezdo tjelesne topline, no Mijin je vršak nosa bio hladan. Leđa i stražnjicu okrenula bi prema Annienom trbuhu i prsima. Ležala bi skupljena kao dijete u majci. Fetus. Annie se obično ispružila. I ona bi znala ubaciti drva u peć.
Petrus je mokrio. Čulo se štrcanje u noćnu posudu. Ljutila se kad bi to čula. Već u studenome morala se premjestiti u staru kolibu. Oko postelje, u kojoj su spavale ona i Mija, objesila je pokrivače kao neku vrstu zavjesa. Prala se i odijevala uvijek iza tih pokrivača. A kad bi bila prisiljena noću upotrijebiti noćnu posudu, pokušavala se pomokriti uzdržljivo koliko je najviše mogla. Petrus je glasno štrcao. Ponekad je puštao vjetrove.
Znala je čekati dok se on ne bi obukao i možda izišao. Međutim, on nije mnogo spavao. Po cijelu bi noć održavao vatru u peći. Pokušala je dovesti u svijest kako je on ipak bio dobar čovjek. I zapravo duboko nesretan premda to nikada ne bi rekao. Preko zime Brita se s djetetom nalazila u Robacku. Sada nije mogao otići dolje k njoj gotovo već dva tjedna. Najprije ga je u tome spriječilo nevrijeme, a poslije je bilo suviše hladno. Nisu primali nikakvu poštu.
Možda se u poštanskom pretincu nalazilo Danovo pismo. Hladnoća je stanje mirovanja. Njezino vlastito mirovanje je prestalo. Trajalo je sve do onoga trenutka kad joj je liječnik doviknuo ono u šumi. Iznošene
309
traperice već su odavna spaljene. No za nešto drugo nije se mogla odlučiti. Razmišljala je o pobačaju. Pobačaj u Ostersundu?
No ovo je dijete bilo i Danovo. Premda je zasad samo zametak. Njezin izdanak. Malena izraslina koju mora imati pravo ukloniti. Pa on to uopće ne bi trebao znati. Zato mu ništa i nije pisala o tome. Pomislila je da treba pričekati dok se ne vrati, a sada i nije imala nikakve adrese.
Kada će taj zametak postati djetetom? I kada njegovim?Petrus je likvidirao jariće. Ljudi likvidiraju pse kad postanu
agresivni ili loše love. Izraz »likvidirati« bio joj je oduran.Bilo je jutara kad bi se probudila sva prožeta srećom, a nije znala
zašto. Sanjala je. O čemu? Da spavaju zajedno, naravno. No bilo je tu i još nečega.
Dan joj je objasnio. Danju se tome nije mogla smijati. Ali noću, dok bi spavala, sve to bješe kao na javi. Sve su laži dobile svoje objašnjenje, a on je želio njihovo dijete i želio je živjeti s njima. Ono što je osjećala kad bi međusobno miješali svoje blage tekućine postalo je istinitim.
U pismu nije pisao da se namjerava vratiti. Jedino joj je javljao da je opet kod Alveda. Cijeli je mjesec izvlačio matrice na aparatu za šapirografiranje u nekom podrumu u ulici Hogberg. Misli kako će pridobiti jedan par koji bi nadomjestio Berta i Enelvi. Pisao je kako radi na tome.
O djetetu i dalje nije znao ništa. Sada je već postalo dijete. Mia bi položila uho na Annien trbuh i osluškivala. Mogla ga je čuti. Čula ga je kao ptice vi zidu od balvana. Udaranje srca i sitni pokreti. Annie je zaključila da im je Dan oduzeo auto. Sada su svi ovisili o Yvonninu starom autobusu. Smatrala je to bezobzirnim, no predmnijevala je kako on nije mislio izbivati tako dugo. Gdje kad bi ih i Henry Stromgren prebacio do prodavaonice i pošte u Crnoj Vodi. Jednoga je dana pitao ne stoji li to Annien auto kod staje.
Volkswagen boje zubala?
310
Zamolila ga je da sljedeći put kad bude bio dolje pogleda registarski broj. Kad svi se ponovno vidjeli, rekao joj je da je taj broj. Bio je to njezin auto. Stajao je tu cijelo vrijeme.
Te je noći ležala budnom. Oko jedne ure,čula je korake po podu. Čekala je kad će zaškripati vrata na peći. Petrus bi se, čim bi ugurao nekoliko kladica u peć, odvukao natrag u postelju. Međutim, nikakvo se povlačenje papuča nije čulo. Već šuljanje. Pomislila je onda kako bi to mogla biti Onis koja se pošla pomokriti. Začulo se došaptavanje.
Zatim zaškripi postelja. Upravo kad je bila na putu da ponovno zaspi, začuje neki prigušen zvuk. Kao da netko stenje. Nekoliko noći poslije i opet je začula kako se netko šulja. A zatim i opet zacvilješe opruge sa dna postelje, a onda joj ubrzo posta jasno što je to čula.
Smatrala je da su baš sve iznevjerili. Britu. Zajednicu. Sjetila se podrugljivoga smijeha Ole Lennartssona. Njegove prljave aluzije. Ostvarivali su ono što je selo očekivalo. Podgrijavali predrasude. Premda tu nije bilo logike. Pa selo nije ništa znalo. Znala je jedino Annie. Osjećala se poput voajera. Ili auditora, da upotrijebi stranu riječ, ako takva za tako nešto postoji. Smatra se normalnim biti voajerom pred televizijskim ekranom ili filmskim platnom. No koliki bi izdržali u takvoj stvarnosti? Lagano stenjanje. Suzdržano dahtanje. Ritmička škripa postelje. Radili su to svake noći. Oko jedne ure. Nije Petrus davao poticaj. Marianne je dolazila u njegovu postelju.
Gdje kad se Annie činilo da ih potpuno razumije. Bilo što za samo malo topline i bliskosti u ovoj studeni. No kad bi ih čula kako se miču tamo u postelji, u Annie se nikada ne bi javila čežnja za Danom. U njoj bi se jedino budilo gađenje uz pomisao kako je oni samo sprečavaju da snatri o Danu.
Često je sanjarila. U budnome je stanju osjećala strah i gorčinu. U njoj se iznova pojavila stara odbojnost prema Petrusu. Neko je vrijeme mislila sve dobro o njemu. Bio je on zapravo pomalo čudak. Najčešće je razmišljao o sira, pričao biblijskim stilom i sve što bi radio, činio je
311
polagano. Ipak, urađeno bilo bi i valjano. No prisjećala se i stvari koje su u njoj izazivale odbojnost prema njemu.
Kad se Brita porodila, a novinari stigli na Stjamberg, Petrus je sve preuzeo u svoje ruke. On je pričao kako je to rađati djecu na Stjarnbergu. Tada Annie nije željela čitati članke u novinama. No sada, kad ga ne bi bilo u kući, posegnula je za njima. Pronašla je cijelu hrpu izrezaka iz novina. Skupljao je, naime, članke o umorstvu.
U intervjuu o rođenju djeteta pričao je kako je zakopao posteljicu ispod kuhinjskoga prozora. Od nje, po njemu, nastaje dobro gnojivo. Učinio je samo ono što se radilo i prije. U stara vremena, kao što je uvijek govorio. Međutim, nije shvaćao da se u ta stara vremena posteljica na neki način žrtvovala kako bi zemlja postala jednako plodnom kao što je bila i ta žena. Petrus je smatrao da se radilo o gnojivu. Nije to bilo samo glupo već i odvratno.
Poželjela je otići odavde. Mutna, ali postojana želja. A onda je došla studen. Bješe prehladno da se spušta na skijama. No jednom je ipak pokušala. Bilo je minus dvadeset i sedam stupnjeva, i to je bilo prvo jutro od gotovo dva tjedna kad je bilo manje od trideset stupnjeva. Međutim, kad ju je od brzine na prvom spustu dohvatio samo slab vjetar, stale su joj se smrzavati suze. Činilo joj se da će joj oči prsnuti poput stakla, pa se vratila.
Pružila je ruku i zgrabila svoju islandsku vestu, hlače i debele vunene čarape. Dok je Annie ispod pokrivača od krzna navlačila na sebe odjeću, Mia se nije budila. Onda ju je tako zaogrnula pokrivačem da su izvan njega provirivali samo čuperci svijetlocrvene kose.
Vruće je bilo jedino u blizini peći. Prozore su potrpali pokrivačima i ovčjim kožama kako bi onemogućili propuhivanje. Virila je kroz rupicu koju je Petrus ostrgao na ledenom oklopu prozora.
Prošlo je. Studen je isparila, vode su krenule. Barem one na prozorskim oknima. Kad bi lagano dahnula po ledu na prozoru, pretvarao bi se u vodu i otjecao.
312
Gotovo je.Ja nisam nepomično mjesto kojem ćeš se vratiti. Ja nisam označeno i
ograničeno. Ja se događam. Pokretljivost. Kad joj je Onis pružila vrč s čajem pomiješanim s: mlijekom, rekla joj je:
Danas idem dolje.
Snijeg bješe suh. Kristalizirani prah koji se kovitlao oko vršaka skija. Poslije studene noći nije bilo nikakvih tragova na pašnjaku. Lisice su mirovale, a tetrijebi su, čini se, sveudilj bili usvrdlani u snježnu prašinu.
Poslijepodne, kad bi svjetlost ugasla, povorka sjenica uvukla bi se ispod zaklona pod strehama i po rupama od zaglavaka po zidovima kolibe. Čulo ih se kako šuškaju. Tjelešca od po dvadesetak grama stisnuta jedno uz drago tijekom noći, sićušna srca koja su kuckala kao jedno. Sada su se na suncu pripijala uz grude loja.
Visoko gore Bjornfjall se tako bijelio na suncu da je bilo teško zadržati pogled na njemu. Sunčeva užarena jezgra slijedit će je i zablješćivati kroz dva i pol sata. Nebo bješe nekako razrijeđeno i svijetlomodro, no na zenitu crnjelo bi joj se pred očima. Sve su planine bile bijele s oštrim, tamnomodrim, sjenovitim stranama. Po vrhuncima sjajio se led.
Niže uz potok vidjeli su se ptičji tragovi. Lještarka je izvezla mrežu svojim nogama, cupkala pupove breze, prosula ponešto i ostavljala za sobom sićušne i suhe izmetine.
Sad je već ovo tlo poznavala bolje od ikojega. Znala je čemu nalikuje mahovina ispod snijega prožeta lišajevima i blistavim grančicama. Sjećala se kiselkastog mirisa zemlje. Po vlazi. Kad se probije ispod snijega, i njezin će život početi mirisati svojim spolom, mirisati poput vlažne kose.
313
Uspela se visoko iznad pasišta. Pod nanosima snijega breze su se snizile za gotovo metar i pol. Duboko unutar njih zadržao se maleni ostatak topline. Tamo je vladalo neko polusneno stanje, zatišje. Nekakva oskudica.
Ušla je skijama u šumu. Dovde novi snijeg nije stigao. Skije su greble o ledenu koru ispod smreke. Sam Bog zna kako to zvuči dolje kod voluharica. Bila je na putu prema zvuku koji se čuo sve tamo gore na Stjarnbergu.
Gdjekad udaljenije, ovisno o vjetru. Za tihih se dana čuo neprestance. Bučalo je dan za danom. Više i nisu govorili o tome.
Annie se plašila hladnoće. Dijete ju je otežalo, a u trbuhu je ta težina rasla i rasla. Sa svakim proteklim tjednom više se bojala.
Kad takne nas se gorka smrt...Tako je nešto bila pjevala nekoć u nekoj crkvi. Doduše, tada još nije
shvaćala što ovo »takne« ovdje znači. Približiti se. U stvarnosti.Hladnoća je stanje mirovanja. U meteorološkim izvješćima govore da
visoki tlak leži sasvim mirno. Smrt nas se dotiče. Petrus je smatrao da je ona bolesno sumorna. Pa zar nije glupo previše pričati?
Sad ih je petoro ostalo na Stjarnbergu. Uz njih tri mačke i jedan sivi pas. Devetnaest koza. Jarac. Osam kokoši. I štakori. Ne samo kućni miševi koji bi noću šuškali po podu. Već veliki štakori što su izglodali rupe u drvenim sanducima sa žitom i krmivom od repe.
Lotta je otišla u rujnu. Poslala im je više razglednica, uvijek sa slikama mačaka na njima. Uvjeravala ih je kako će se vratiti na proljeće. A onda su odjednom razglednice prestale stizati.
Je li umrla? Injekcija u nekom zahodu. Neki luđak? Kakvih li misli. Kad takne nas se gorka smrt. To je morbidno, rekao bi Petras. Hladnoća je smrt. Nisko sklupčan život. Preliven voskom. Bez tekućine. Bez pulsa. No u meni krv pulsira. Voda u maternici miče se zajedno s pokretima štapova i micanjem skija.
314
Sad je uspjela čuti vodu. Planinsku rječicu. Rječicu Lobber. Isti zvuk koji se čuo i prije negoli je rječica dobila neko ime. Sišla je do rječice, ali sada više nije čula onu buku prema kojoj se bila uputila. Huka vode bila je ovdje jača. A i struja brža. Po kamenju bilo je zasniježene mahovine, ledenih čipaka i konaca. Valovi su hvatali odraze sunca i polagali pokretnu mrežu preko dna korita. Izgledalo je kao da se tamo na dnu pomiče veliko, crno kamenje tiho klizeći ispod zlatne mreže.
Plašila se onoga mirnog dijela rječice koji se nalazio najbliže Kloppenu, pa je krenula znatno sjevernije. Sada se našla gotovo sasvim gore kod brzica. Kad se stala spuštati, primijetila je da je drveni most zamijenjen željeznom konstrukcijom.
Provezla se na skijama nekoliko kilometara po neravnome zemljištu uzduž rječice prije negoli je ponovno začula brujanje. Bivalo je sve jače i jače. Taj su šum mogli satima slušati gore na pasištu tijekom kratkih dana i dugo nakon što bi se smračilo. Petrus, koji je bio prešao rječicu na gazu, vidio je taj izvor buke. Rekao je kako se radi o procesoru i da je poduzeće odlučilo iskrčiti šumu sve gore do Stjarnberga.
Kad se odjednom našla na čistini, bila je zatečena. Vidjela je stroj. Žut, velik kao kakav autobus. Srušena smreka pomicala se po transportnoj traci. Grane i grančice prštale su oko nje. Stroj je gurao stablo prema naprijed.
Zgrabio ga i stao okretati. Pri svakom pokretu stroj je urlao. Morala se odvesti odavde jer se slušanje toga zvuka nije moglo dugo izdržati. Nije baš bila sigurna gdje se to sada nalazi. Prostor koji je šuma stvorila dolje prema rječici jednostavno je nestao. U snijegu su nastale neobjašnjive uzvišice i udubine. Vidjela je daleko prema močvarama s druge strane rječice. Sve joj se skupa činilo mnogo nasilnije i divljije nego što je mogla vjerovati.
Primijetila je čovjeka visoko gore u vozačevoj kabini. Imao je na sebi kacigu i velike štitnike za uši. Nije ju opazio, a ona se nije usudila približiti. Bojala se da neko stablo ne padne na nju.
315
Istina, činilo se vrlo jednostavnim odskijati se dolje i porazgovoriti s njime. Međutim, nije znala kako bi se mogla približiti procesoru. No kad je u cijelosti uočila kako je šuma raskrčena i uklonjena dolje prema rječici, naprosto se uplašila tog rukovatelja strojem, premda za to nije bilo nikakva razloga. Pa to je bio samo običan čovjek sa žutom kacigom na glavi.
Nije shvaćala kojom brzinom cijeli taj postupak teče. Taj će stroj uskoro dopuzati i do Stjarnberga. Kad im se tamo gore smrzne konoplja, više im opstanka biti neće, netko bješe rekao. I probudio se strah. Na nekim su mjestima ljudi izražavali zadovoljstvo što se poduzeće prihvatilo završnoga krčenja šume podno Stjarnberga. Ipak, mnogi su smatrali kako je šteta što će cijela strana brda prema rječici Lobber ostati ogoljelom.
Hoće li poslije novog pošumljavanja uspjeti tamo uopće išta ponovno porasti? Pa to je tako visoko. Mraz i sunce sve će ispržiti. A što će biti s pašnjakom kad ga šuma više neće zaštićivati?
Dan joj je pisao da je poduzeće zatražilo policijsku pomoć kako bi ih prisilno iselili sa Stjarnberga. Onda će i on doći. Annie je već vidjela pse pred sobom. Vučjake. Policajce sa zaštitnim ogrtačima, opasane remenjem i s pištoljima u futrolama. Mia strahovito uplašena. Promatrala je kako policajci odvode koze, a djeca plaču. No Petrus ju je umirio govoreći joj kako su sve to samo »hici upozorenja« i da poduzeće želi po svaku cijenu izbjeći napise po novinama.
Umjesto toga sada su počeli krčiti šumu. A to je išlo strahovito brzo. Promjene su nastajale tako silovito da su se pred njom našle neshvatljivo stvarnima. Ovako, iz blizine, zvuk je djelovao zastrašujuće. I sobovi su zacijelo iznenađeno zastajali baš kao i ona. Medvjed. Možda je i to stvorenje stajalo gore više između grana i osluškivalo.
Nije ona sječu šume zamišljala baš tako. Mislila je da će se moći nekamo odvesti i porazgovoriti. Da će ih biti više, a ne samo jedan. A
316
sada je morala krenuti rubom šume i čekati na rukovatelja strojem. Lice joj se počelo kočiti.
A što ako joj se smrzne? Ako cjelokupan rezultat ove njezine vožnje ovamo dolje budu jedino smrzotine? A možda on uopće neće htjeti razgovarati s njome. Nije uopće razmišljala o tome kako se taj čovjek možda potpuno slaže s poduzećem. Petrusu i Onisi nije rekla ni riječi o ovome što je namjeravala učiniti. Nije imala snage za raspravljanje. Uostalom nije se ni imalo o čemu raspravljati. Postojala je samo težina u trbuhu koja se povećavala iz dana u dan. Pravila je krugove oko krčevine, uspinjala se između smreka po neravnome zemljištu, često zastajkivala i trljala se oko usta i po obrazima.
On na posljetku zaustavi stroj. Tišina je djelovala kao nagla malaksalost. Tek malko poslije primijetila je da ponovno čuje protjecanje vode u rječici. Rukovatelj stroja spustio se iz kabine. U svojoj je vatiranoj jakni, kanadskim hlačama i čizmama s metalnim učvršćenjem na vrhu kod prstiju izgledao nezgrapnim i teško pokretljivim. Kad je sišao na tlo, pogledao ju je prijekim pogledom.
Prišla mu je na skijama, no kad je htjela zaustiti, osjetila je kako su joj usnice ukočene, pa ih je najprije morala istrljati.
Htjela bih vas nešto pitati.On joj ništa ne odgovori, već oslobodi remen ispod brade i skine
kacigu. Ispod nje imao je podstavljenu kožnatu kapu. Bio je to visok čovjek, sitnih i blizu postavljenih očiju. Tamnoput i vjerojatno izrazito snažan, možda podebeo. No to se moglo teško razabrati. Kimnuo joj je i krenuo prema mostu. Nije shvatila znači li to kimanje da bi trebala poći za njim, pa učini nekoliko neodlučnih koraka na skijama. Okrenuo se i pogledao je. Nije bilo dvojbe da joj time poručuje neka krene za njim.
Hodala je na skijama preko mosta. Sve je izgledalo kao kakvo vojničko uređenje. Stari je most, srušen, ležao pokraj puta. Tamo je
317
stajao automobil i plava prikolica za kampiranje s oznakom poduzeća na sebi.
Uđite unutra reče joj. Kao da vam se lice počelo smrzavati. Ušla je za njim i oprezno istrljala obraze. U prikolici je bilo toplo. Tu
se nalazila upaljena plinska peć, jedan ležaj, dva stolca i stol od mazonita. Dohvatio je posudu od aluminija i zapalio jedan plamenik na štednjaku.
Annie je sjela na jedan od stolaca i spustila smičak na svojoj jakni.Kad je skinuo kožnatu kapu, prepoznala ga je. Nije, doduše, znala
kako se zove, ali je bio jedan od onih koji su ušli u prodavaonicu pribora za ribolov one večeri uoči Ivanja. On je slomio motku sa zastavicom na prodavaonici Ole Lennartssona. Imao je kovrčavu, kestenjavu kosu. Kuhao je kavu i gotovo nije podizao glave s onoga što je radio.
Ja sam sa Stjarnberga reče mu ona, no odmah primijeti kako je to za njega sasvim suvišna obavijest. Imala je na sebi svijetlomodru vatiranu jaknu, koju joj je Henny ostavila, pa je mislila da nalikuje kakvoj turistkinji.
Međutim, početkom siječnja tu nije bilo nikakvih turista. A pokraj mosta nije bilo nikakva drugog automobila osim njegova.
Htjela sam upitati biste li mogli mene i moju kćerkicu odvesti do sela reče mu. I naše stvari.
Ništa nije odgovorio, već je mjerio koliko kave treba staviti u posudu za kuhanje.
Doduše, nisam znala da ovdje imate samo automobil. Mislila sam da ćete imati traktor. Naime, čujemo zvukove čak do Stjarnberga.
To bi se moglo obaviti skuterom odvrati joj. I saonicama. Mogao bih ih dovesti do gore. U subotu, kad sam slobodan.
Platit ću vam, to se razumije samo po sebi. Neće trebati uzvrati on.Natočio im je kavu i dao joj sendvič s jetrenom paštetom u kojoj je
bila čvrsto utisnuta kriška krastavca. Pitala se tko mu spravlja ovakvu
318
hranu za put. U kutiji s hranom imao je i okruglice od mesa s makaronima u umaku.
A biste li mogli telefonirati Aagot Fagerli? nastavi ona. I zamoliti je ako mi može iznajmiti onu svoju kolibu pokraj ceste.
U tom slučaju morat će još večeras uključiti električno grijanje u kolibi primijeti on.
Nije ju ništa pitao, ali je ona smatrala potrebnim objasniti. Dobit ću dijete rekne.Te su ga riječi samo smutile. Nagnuo se nad posudu s hranom i stao
brzo jesti. Ne smijem dijete roditi gore. U slučaju da se nešto dogodi.
Namjeravam pričekati kod Aagot Fagerli dok se trenutak ne približi, a onda otići u Ostersund. Počelo se mračiti. Nije imala baš nikakve osobite želje ponovno izići van na hladnoću, međutim, trebalo je požuriti prije negoli previše zastudeni. Zahvalila mu je na kavi. Ništa joj nije odgovorio.
Dakle, vidimo se onda u subotu?A što ako ne bude došao, razmišljala je. Ako budem tamo stajala sa
svim upakiranim stvarima pokraj razljućenih Petrusa i Onis. Mogu li vas sigurno očekivati? još jednom ga upita. Pa naravno da
će doći. A prije negoli u subotu ujutro krene po nju, upalit će vatru u peći u kolibi Aagot Fagerli.
A mi smo mislili da nam je i taj momak Neprijatelj, razmišljala je odguravajući se štapovima na putu gore prema Stjarnbergu, dok se svjetlost sve više gasila. »Slugani poduzeća«, nazivao je Dan takve kao što je bio taj momak. Prešla sam na stranu Neprijatelja. Snažno zagrabi skijama. Nije se baš često događalo da bi se smijala samoj sebi. Pa to gotovo i nitko ne čini. Kao da se neki poklopac studeni i lošega raspoloženja digao toga dana, koji je inače bio jedan od uobičajenih zimskih dana među ostalima. No ipak to bješe poseban dan. Uvidjela je: stanje mirovanja je prošlo.
319
IIDEO
SADAŠNJOST
320
Nikako da se pravo probudi, ali nije osjećao nikakvu uznemirenost.
Samo želju. Nadošla mu je u polusnu i kliznula u san. Pokušao se gurnuti u nju. Oprezno. Njuškati i pomicati se prema unutra. Ležali su ispred neke peći u kojoj je pucketalo i iz koje je grijalo. Iz korijena njegova nabubrjelog i tupoga uda isijavala je želja poput struje iz malene baterije. No znao je da mora biti smiren. Vrlo smiren. Taj ga je zgusnut, a istodobno prikraćen užitak probudio.
Bit će da je o tome sanjao prvi put kad se u nje pojavio strah. Kao da su tanke stijenke i napeti mišići posjedovali nekakvo sjećanje. Što joj se dogodilo? Nekakva odgovora nije nikada dobio. A sada je tome već tako davno.
Htio je da ona ponovno nazove, ali istodobno nije želio čuti telefon kako zvoni. Samo je želio čuti njezin glas. Taj glas blizu uha. Usnice, zapravo. Tople usnice i disanje. Brezino lišće žarilo se od sunca ispred njezina prozora. A između letvica na roletama probijala se svjetlost.
Ponovno je kliznuo u san i činilo mu se da nije dugo spavao. No kad se probudio, bilo je pola osam. Nazvala ga je jutros rano i gotovo prošaputala kako je vidjela dječaka koji je neke ivanjske noći prije mnogo vremena protrčao pokraj nje stazom prema rječici Lobber. A možda i prema onome šatoru.
Birger u to nije povjerovao. Nijednog trenutka. Vrijeme je moralo promijeniti dječaka. A usto, bio je tu i onaj stranac. Zašto bi se sad odjednom, a poslije dvaju desetljeća, stvorio u Crnoj Vodi? Vidjela je neko lice. Lice koje ju je podsjećalo na dječakovo. Možda čak i ne. Neki
321
je osjećaj prevladao njome, poput snova i utvara iz polusnena stanja. Deja vu. San i neostvarene želje. A želio je ležati pokraj nje. I to sada.
Onda mu odjednom sine da ga je ona nazvala prije pet. Pa koga je to odjednom mogla vidjeti baš u to vrijeme?
Je li bila vani? Posljednji je put razgovarao s njome prije negoli je zaspao. Poželjeli su laku noć jedno drugome.
Bilo je već preko jedanaest. Završavala joj je škola i bila je umorna. Htjela je odmah zaspati. Pružio je ruku prema telefonskoj slušalici, no upravo u tom trenutku zazvoni telefon. Bio je toliko uvjeren kako je to ona da je viknuo u slušalicu:
Annie! Požurite i dođite! Ona krvari! Krvari!Lavina riječi. Izgovorene na jemtlandskom narječju s umekšanim
glasom koji je nalikovao arapskom mekom »š«. Malko je potrajalao prije negoli je uhvatio neki smisao. Najprije je pomislio da to onaj momak govori o Annie. Onda se sjetio da je u petak navečer došlo do tučnjave u izbjegličkom logoru, pa se sada, eto, nastavila.
No u kiosku s kobasicama bio je samo Ahmed, a on nije imao ništa s tim logorom i nikada ne bi ni svratio onamo. On je radio svoje poslove.
Leila krvari! Morate doći! Za takav slučaj treba telefonirati u dom zdravlja odgovorio mu je
Birger pokušavajući djelovati odlučno. Međutim, onaj se drugi, naravno, nije predavao. I tako se Birger
morao otputiti u stan iznad uličnoga kioska i pobrinuti se da Leila ode u bolnicu. Ahmedova je, naime, žena bila u četvrtom mjesecu trudnoće.
Nije to ništa opasno umirivao je Ahmeda. No ovaj nije bio baš previše uvjeren u to. Slijedila je nova bujica riječi. Pripilili su ga da prestane s prodajom svojih jela. Morao je platiti čak i nekakvu globu. A ona se zbog toga uplašila i pobacila.
Ma ne bojte se. Zbog globe se ne pobacuje tješio ga je Birger. Ali vas može uhvatiti paranoja. Držite se vi samo pvoga kioska.
322
Pričali su za mene da sam prljava svinja pa je Leila cijeli dan plakala zbog toga. Pa onda i zbog ove naše kuhinje.
Pa nije valjda baš bilo tako strašno. Morate imati dozvolu za držanje toga kioska. Treba imati prostoriju s tušem za osoblje. Da onda ovo i ono, već što se traži. Ventilatore i takve stvari, Leila najvjerojatnije neće pobaciti. Dat će joj injekcije i morat će neko vrijeme mirno ležati. Sve će se to srediti.
Bila je to njegova poruka. Uvijek. Je li sam vjerovao u ono što govori?Kad je krenuo preko trga u Bwangenu od Ahmedova kioska, koji je
nekad bio prodavaonica pribora za šivanje, do svoga stana, asfalt se već dobrano ugrijao. Trebalo je vremena da otpremi Leilu, pa se sada otputio kući obrijati se i preodjenuti kako bi onda otišao u Life Core na seminar o zdravstvenoj preventivnoj zaštiti. Da sam nije morao održati predavanje, poslao bi sve to skupa dovraga i sjeo u svoj auto. Po cesti prema Svarvassu potrebno mu je sat vožnje. Sad će morati pričekati do poslijepodneva.
Istuširao se, a kad mu je voda za kavu zakuhala, upravo se bio pripremio da joj telefonira. No prisjetio se kako mu je rekla da ne može razgovarati.
Netko je bio kod nje. Zato ga i nije nazivala. Ili možda nije bila kod kuće? Međutim, kamo bi mogla otići? Ili odvesti se?
Bilo je nečega glupavog u svemu tome. Nečeg nespojivog i neobjašnjivog. A ponajviše: nije to nimalo nalikovalo na nju
Najprije je slušao općinskoga savjetnika, koji je, kao socijaldemokrat, nosio traperice i bijelu Lacostemajicu. Kao i obično, obećavao je rasprodati općinu. No nije to mislio uistinu
i učiniti; nipošto prodati je Njemačkoj ili Tvornici celuloze. Namjeravao ju je prodati kao što se prodaje lijepa djevojka. Nastavio je govoriti o zdravlju i načinu života. Nije prečesto spominjao Europsku zajednicu i Europu kao što je to činio prije godinu dana, a nijednom nije upotrijebio ni sintagmu »kvaliteta života«. Dao je do znanja kako je
323
način života u općini unaprijeđen što se zdravlja tiče. Pričao je o vodi, snijegu i zraku. O šumama, planinama i potocima. Nije spominjao šećernu bolest, tegobe s leđima ili infarkte, a sa sobom nije donio ni statistiku o samoubojstvima.
Slijedilo je predavanje o sluznici u usnoj šupljini. Sažeto rečeno, ljudi su zdravi onoliko koliko im je zdrava usna šupljina. Birgera je smetalo što govornik neprikladno upotrebljava riječ dijagnostika. Poslije priče o usnoj šupljini dobili su kavu, čaj ili biljni čaj. Organizacija Life Core više nije bila tako ortodoksna kao onda kad se zvala Dom zdravlja u Bwangenu. Bio je to moderan hotel za održavanje konferencija, ali je u travnju pao pod stečaj. Međutim, djelatnost se nastavljala. Birger je jeo kolač od sira i pio kavu.
Poslije kave došao je red na njega. Prešao je pogledom preko već umornih lica slušatelja i njihove odjeće u bojama sladoleda. Mnogi su na sebi imali majice Life Corea sa slikom prerezane crvene jabuke na prsima.
Osjećao je iščekivanje u zraku: evo, sad je na redu doktor koji znade biti i zabavan. Međutim, nije bilo tako. Čim je stupio na podij, u njemu se pojavi osjećaj da će pasti. Preko ušiju kao da su mu se spustili poklopci i u prvi mu se trenutak učini kao da je oglušio. No izgledalo je da ga čuju dok je govorio u mikrofon jer se nitko nije žalio. Lica slušatelja pred njime svjetlucala su poput putokaza bez natpisa. Nije znao što govori.
Najprije mu se ponovio prethodan, neobičan osjećaj. Iznemoglost, mučnina. Uzetost i mehaničko ponašanje. Govorio je i govorio. Nije se mogao prisjetiti kada se tako osjećao pa ni kako je uopće mogao biti svjestan onoga što se to zbiva s njime. No postojala je bojazan. Silan strah. Više je puta morao ispijati mineralnu vodu. Usta su mu se sušila pa se bojao da će izgubiti glas. Trideset minuta.
Poslije bi trebala biti diskusija. Otkazao ju je za malo kasnije kazavši da mora telefonirati kako bi dobio podatke o nekom pacijentu. Usred
324
panike pokazao je domišljatost. Ostao je sam sa svojim mobitelom u praznoj učionici i ostavio neka telefon zvoni petnaest do dvadeset puta. Pokušao ponovno. Međutim, ona nije odgovarala.
Nije uspio shvatiti zašto nije već prije uvidio da nešto nije u redu. Trebala se javiti. Nikamo nije mogla otići jer je čekala na njega. Obećao joj je da će doći čim seminar završi. I onda otrči do svoga auta doviknuvši recepcionaru kako je hitno morao otići zbog posjeta bolesniku i da se neće moći vratiti. Cesta prema Svartvassu.
***
Kako bi bilo da se nikada nije tamo otputio te zimske večeri? Bi li
postojao neki drugi put? Nije vjerovao. Premda nije znao objasniti i zašto.
Tako se nešto zove slučajnošću. Da se nije radilo o trbuhu. Zaboravio je pacijentovo ime. U svakom je slučaju stanovao u Tangenu, a Birger je posumnjao na upalu potrbušnice. Da se nije vratio autom hitne pomoći, bi li ikada postali bliski?
Telefon je zazvonio dok su jeli. Pozvao je predsjednika za Školstvo sa suprugom i još dvoje, kojih se nije uspio sjetiti. Zbilo se to prije šest godina. A kako se ona sada, poslije skoro dvadeset godina, odjednom mogla dosjetiti lica, koje je vidjela samo nekoliko trenutaka? I to uz slabu svjetlost.
Sjetio se bombonijere koju su mu donijeli. Vidio je kutiju modre boje obrubljenu zlatnom i sliku kraljice kako leži na kauču pokraj vaze s ružičastim, malenim karanfilima. Upravo kad su se smjestili za stol, zazvonio je telefon, a kad se vratio gostima, morao im je reći:
Imam jedan slučaj s trbuhom.
325
Nije imao čak ni vremena zagrijati automobil. Bio je priredio kinesko jelo. Gosti su ostali sjediti za stolom sami uz upaljene svijeće i karanfile kupljene u prodavaonici mješovite robe kad je cesta prema Svartvassu progutala njegov automobil i pred njime zasvjetlucale prve kuće u Tuvallenu. I dok je on jurio dalje, oni su pričali i jeli.
Kuće, ljudi i sela ležali su uvijeni u sebe u mraku i umirali. Ružičaste najlonske zavjese na gnjilećim balvanima koliba, gomile otpadaka, uništeni automobili. I mrak. Jedan od Finaca što je čistio u smjeni na Tingnasu rekao je da se zove Kaamos.
Trbuh. Ne smije se dopustiti nikakav rizik. Treba stići tamo i prepipati pacijenta.
Jedan trbuh u Crnoj Vodi. Po sat vožnje u oba smjera. Jezero se zvalo baš kao i selo koje se nalazilo sa suprotne strane. I u njemu bješe za zimskih večeri mračno kao u rogu. Nastavio je juriti u svome Volvu. Ovo će jezero zadržati svoje ime sve dok i posljednja koliba ne istruli. A tada će ostati bez imena. Nikakvih drugih misli nije imao i dok se tako vozio kroz mrak, ponekad bi mu se javljale, a onda opet nestajale. Šuma bješe sivocrna, pa se čak i snijeg, što se ispred automobilskih farova kovitlao kao pometen metlom, činio tamnim. Svjetiljke na
trijemovima pojedinih imanja blijedo su svjetlile, mali polukrugovi u mrtvačkoj tmini.
Događalo mu se da se za takvih večeri podsjeti vlastite potištenosti. Možda je trebao nešto uzeti. Nešto od onoga što je propisivao za Barbro. No to mu nije pomagalo.
Bio je to onaj pobačaj. Ne, već sječa. Gorjela je. Postoje takvi. U paklu. Često je bio premoren. Kako i ne bi, vozeći ovako naokolo, opipavajući trbuhe i osluškujući srca. Bješe premoren, pa kad bi došao kući, ne bi mogao baš ništa; preostala bi mu donja čeljust što se od muke pružala ispred gornje i par smiješnih sandala.
Pa onda Frances. Barbro ga je smatrala impotentnim, i to je bilo baš dobro. Međutim, s Monikom bio je sasvim drugi slučaj. To se čak nije
326
moglo nazvati ni neuspjehom. Nešto nestvarno, nešto što se jedva moglo dogoditi.
Unatoč tomu što su se odvezli do IKEAe i tamo kupili stvari kojima se mogla ispuniti cijela prikolica. I stolarsku radionicu preuredili u kliniku za manje životinje.
U Barbroino bi vrijeme pričao o okrugu i govorio kako su usamljene kuće pune topline i tajanstvena života, da se u njima drži do sebe i da u njima, u sobama s titravim televizijskim ekranima i osvijetljenim lončanicama, žive hrabri i civilizirani ljudi. No otada je prošlo već dosta vremena. Otkad je Barbro nestala, tama ga je vraški počela izjedati. U svakom mu je slučaju preostao radio u automobilu.
Poslije sat vremena primijetio je prva svjetla u Crnoj Vodi. Zaustavio se ispred prodavaonice ICAe i pustio Bonnie da iziđe iz automobila. Bilo je ljudi koji su se ljutili što Birger dopušta svom psu mokriti ispred prodavaonice. Onda se otišao raspitati gore prema najbližoj kući, jer mu nije bilo sasvim jasno gdje stanuju oni koji su mu telefonirali. Prestao je, naime, tragati po napucima koje su mu telefonski davali.
Ovaj je put trebao ići u Tangen. Kad je istupio iz automobila, psi su zalajali. Cijeli je Tangen lajao. Neka je žena izišla na trijem svoje kuće i prekriženih ruku na prsima čekala na snježnoj vijavici koja je počela jenjavati. Kad je ušao u kuću, dočekao ga je miris životinja. Pas, mačka i neoprana ljudska tijela. Na kraju, duboko u sobi, kamo se trebalo probiti između pretrpanih polica, u uskom je prolazu ležao taj trbuh. Kao da je ulazio u spilju. Birger podigne prugastu noćnu košulju od flanela. Trbuh je bio napet, a u čovjekovim očima prevladavale su bjeloočnice.
Birger je stajao vani s Bonnie i tapkao naokolo očekujući da stigne vozilo hitne pomoći. Nebo se pročistilo. Vidjele su se zvijezde.
Onda je ponovno ušao i pregledao pacijentov trbuh da bi zatim sjeo za kuhinjski stol i stao čitati županijske novine. Cijelo je vrijeme odbijao kavu. Unaprijed je znao da će biti svijetlosmeđa i kiselkasta.
327
Od kuhane mu se kave počela javljati mučnina. No na posljetku je popustio, uzeo ponuđenu kavu i pojeo komad kruha s narezanom sirovom kobasicom na njemu. Dali su mu i plastičnu kutiju s barskim kupinama koju je odlučio ponijeti sa sobom i staviti je u zamrzivač.
Stigao je tada i auto hitne pomoći, ali je zapao u nanos snijega, pa je sada pomogao pri čišćenju snijega lopatom. Kad je najzad i to bilo gotovo, bio je potpuno oznojen, no onda se opet, prije negoli je uspio upaliti motor u vlastitom autu, gotovo smrznuo.
Tada je slijedio put u obratnom smjeru: Roback, Offerberg, Lersjovik, Laxkroken, Tuvallen i napokon Bwangen. Gosti u njegovoj kući bit će da su i dalje sjedili oko niskoga stola uz kauč. Nadao se da su ispili konjak, kao što im je bio rekao.
Dok se vozio pokraj škole u Crnoj Vodi, opazio je da u podrumu gori svjetlo, pa je po tome zaključio da je sauna u pogonu. Pomislio je kako bi bilo divno isprati sa sebe ledenohladni znoj i dobro se zagrijati. Odmoriti se na klupi u sauni brbljajući s nekim od staraca iz sela, a možda mu netko ponudi i pivo.
Njegovi gosti nisu ionako mogli ništa drugo znati osim da će dobrano zakasniti. Vjerojatno će otići kući. Možda i operu posuđe za sobom. Kad se bude vratio, bombonijera, koju su mu donijeli, zacijelo će ostati na stolu. Bio je tako prokleto umoran. Velika je hrpa odjeće ležala na klupi, ali je praonica rublja bila prazna. Sa sobom nije imao ni sapun ni ručnik, no poslužio se bočicom šampona što se nalazila na podu. Oprao se od glave do pete.
Kad ga je zapahnula vruća struja zraka iz malene saune, zatvorio je oči od užitka, a tek poslije mu je sinulo da je pritom vjerojatno i zagroktao. Smjestio se sasvim gore, na najvišoj klupi, gdje mu je stražnjica mogla izgorjeti.
Tek tada spazi da tu već netko otprije sjedi. Ružičaste puti i gol. Oh, oprostite! podvikne. Bio je spreman izjuriti iz saune, ali se ona
samo nasmije. Sjedila je na ručniku, pa mu sad povuče dio i njime
328
prekrije skroman, svijetlocrvenkasti čuperak dlaka između prepona. Učiteljica. Annie Raft. Baš ona. Nije ju vidio sve od pokopa Aagot Fagerli. Tada je na sebi imala crni ogrtač, pa čak i maleni šešir.
Bilo je u tom šeširu nečega staromodnoga i dostojanstvenoga, a što nije mogao sasvim uskladiti sa svim onim gadostima kojih se naslušao o njoj tijekom godina.
Prekriženim rukama prekrio je svoju muškost koja je, kako bilo da bilo, smežurano i pristojno ležala tamo gdje joj je bilo i mjesto. Bit će da je izgledao smiješno, no njezin smijeh nije zazvučao zločesto. Kad se postrance stao povlačiti prema vratima objašnjavajući kako je mislio da je danas dan za muškarce u sauni, ona mu dopusti da ostane.
Promijenili su vrijeme. Naime, muški se svijet gotovo nikada ne koristi saunom. Samo ljudi koji u vrijeme lova dolaze iz južne Švedske. A i ne vjerujem da bi sada mogao bilo tko doći. Ovako kasno uvečer obično sam ovdje sama.
Primijetio je kako su joj po koži izbile ružičaste mrlje, a dojke se zarumenjele oko zatamnjeloga dijela što okružuje bradavice, koje su sada, na vrućini, postale smećkastoružičaste i spljoštene. Pitao se hoće li se opet ispupčiti nakon što iziđu u hladno. Priznao joj je da se poslužio njezinim šamponom, na što ona odvrati:
Ništa za to. Sada barem jednako mirišemo.Onda se ona podigne i iziđe, a Birger pomisli kako mu se nasmiješila
sreća, jer se grdno nadražio. Želja mu je naišla nekako naglo, no bit će da se pomalo pripremala dok je postrance promatrao Annie, ali on nije ništa primjećivao. Međutim, kad mu je dobacila ono o mirisanju i istodobno mu okrenula svoju stražnjicu, priča je bila gotova. Žmirkao je i uzdisao. U istom se trenutku vratila u saunu. U ruci je držala zaimaču, njome zagrabila i bacila vodu na vruće kamenje što se nalazilo na peći u Milini. Šiknula je para i vrelina i za trenutak se nisu mogli vidjeti.
329
No onda je stvar postala vidljiva. Pokušao je svoju nabreklu muškost sakriti rukama ispričavajući se:
Oh, oprostite... oprostite...Ona mu se malko nasmiješila. Nekako izazovno. I onda se povukla
kroz vrata. No u isti se čas ponovno pojavila. Požurite! rekne mu i dobaci ručnik. Izlazite! Pomislio je da će ga
srce izdati kad je uletio u relativnu hladnoću praonice rublja. Povukla ga je prema zahodskim vratima i gurnula unutra. Za njim mu je pristigla odjeća i najzad cipele.
Zaključajte!Sve je to činio ništa ne shvaćajući. No tada začuje ženske glasove.
Vjerojatno su se svlačile u vanjskoj prostoriji. Isprao se vodom iz umivaonika i prstima prošao kroz kosu. Nije imao
češalj. No želio je ipak dobro izgledati. Znao je da će sada s njome krenuti kući. Nije doduše shvaćao odakle
je to mogao znati. No činjenica je da je znao.Dok se otirao u svoje donje rublje i navlačio na sebe ostalu odjeću,
slušao je žene kako se tuširaju i međusobno pričaju. Ubrzo uđoše u saunu, a Annie mu lagano zakuca na vrata. On ih otvori i iskrade se van, a Annie odmah za njim.
Bilo je kao što je znao i mislio. Ostavila je svoje saonice na odguravanje pokraj škole. Kod kuće u nje bilo je još žara u peći. Lavežom ga je dočekala njezina kuja, mješanac laponskih pasa. Tako je Bonnie morala ostati u automobilu.
Najprije mu je dala čaj i sendvič. Sve je išlo smirenim tokom. Smatrao je da je tako i ispravno. A imali su i mnogo štošta pričati. Htio ju je pitati o mnogim stvarima. O Aagot, primjerice. O školi. Zašto se vratila u Crnu Vodu? Smijala se njegovoj gorljivosti da sve to čuje govoreći mu kako će sve pomalo doći na red. Kad se digla i raspremila stol, krenuo je za njom i uhvatio je straga gurajući je prema toploj peći. Kosa joj je bila kratka, pa joj je lako bilo doprijeti do vrata. I to je bilo
330
prvo mjesto u koje ju je poljubio. Jasno je osjetio izbojak posljednjega vratnog kralješka i onda ga uhvati neka nježnost prema njoj, tako snažna da mu navriješe suze na oči.
Koliko se toga dogodilo! mumljao je. Kolike godine! Tako mnogo usamljenosti, razmišljao je. Znao je da je ona nekoliko godina živjela s onom bijedom od čovjeka, Goranom Dubois. I da je bila neke vrste službene zaručnice Rolanda Fjellslroma. No istodobno je znao, osjećao po napetosti u njezinu deloidnom mišiću, koliko bješe osamljena. Koliko zima! Koliko bijelih, besanih ljetnih noći! Kako je satima čitala u sobičku sada produženom u dio spavaonice. Dok je živjela Aagotina sestra, bila je to prostorija u kojoj se peklo.
Možeš li ubaciti nekoliko klada u peć da se održi toplina? upitao ju je. Imala je grijanje na struju, ali je priznala kako ne može biti bez peći.
Kako nabavljaš drva? Kupujem ih. A pomažu mi i pri cijepanju. Bjorne Brandberg je moj
kućni patuljak, »domaći«. Je li još od onih vremena?Kimnula je. Primijetio je da je tiho zaplakala i bio je siguran da zbog
djetetove smrti nije već vrlo dugo plakala. Možda godinama. Kopne stvari u nama, razmišljao je. I u meni. Gomila čežnje. Tvrdoglavo je htjela promijeniti posteljinu. Taj je njezin zahtjev djelovao gotovo svečano. A onda se on razodjenuo prije nje. Doduše, već ga je vidjela golog, ali je on ipak zapita:
Misliš li da sam predebeo? Mislim da si popunjen i dobar.Poslije te tvrdnje oboje se sa smijehom svale u postelju. On gol, a ona
odjevena. Sve je bilo mnogo manje zamršeno od njegovih neobičnih zgoda s damama iz Ostersunda kojima je morao kupovati skupocjene parfeme
A što bješe još gore usiljeno se držati dok bi večerali u hotelu Winn.Opčinile su ga njezine crvene dlake na brežuljku između prepona.
331
Nisu bile ni grube ni kovrčave, već, poput svile, nježno podatljive. Uznemiravalo ju je što joj se taj dio ponešto prorijedio. Posvuda ju je opipao prstima, za koje je ustvrdila da su kratki i podebeli. Zapitao ju je odakle joj ožiljak na goljenici i pozorno joj promotrio pruge na trbuhu. Htio je znati je li joj porođaj s Mijom bio lagan i priznao kako joj je htio postaviti još mnoga pitanja onaj put kad je bila kod njega. No nije se usudio jer su to bile stvari koje se njega nisu ticale. Tada.
A sada ćemo to učiniti rekao joj je i vrlo pažljivo počeo širiti njezine noge. U ovom trenutku kao da smo zaručeni.
Shvatio je da ona to već vrlo dugo nije činila i da se malko boji, fizički boji da će on preduboko zaći u nju, i to vrlo silovito. Međutim, on uopće nije želio ući u nju. Bila je uska iznutra i tek se polagano vlažila. Da, postojao je strah u njoj. Za trenutak njime prostruji srdžba i on pomisli na onoga Duboisa i Fjellstroma, a posebice na onog nevjerojatnog nitkova Ulandera. Ali je i uviđao da će za njih oboje biti najbolje ako potpuno odbaci sve takve misli. A onda bude kao da se odmrznula iznutra pa se stane jako vlažiti. Kao u bunilu stali su se ljubiti, s puno ovlaženosti, i on posve zaboravi na pažljivost ili bilo što drugo, a na što se zbog nje odlučio.
Naprosto nije ništa razmišljao, a ni ona. Gdjekad bi procviljela, a on bi je naglo okrenuo uživajući u tome što ima snage u sebi i što mu je tako silno lijepo da mu je počelo nadolaziti. Onda je stao slušati njihovo isprekidano disanje i pomislio kako mu se zadnjica neprekidno podiže i spušta, ali je i ona primijetila da o nečemu razmišlja.
Upitala ga je što mu se vrzma po glavi. Odvratio joj je kako ga zapravo zaokupljaju ovi njihovi čudni pokreti.
Ja sam šef zdravstva u ovom okrugu, znaš li to? A ti si ovdje i stenješ ispod mene, a ja dajem sve od sebe da bi ti stenjala i dahtala, i najviše što mogu za to pružiti jest ovo... i ovo... i ovo...
I onda je sve bilo gotovo, no ona se samo smijala. Čini mi se da sanjam rekao je dok je poleđuške ležao.
332
Budi bez brige. I kad se probudiš, bit ćeš nadalje šef zdravstva u ovom okrugu.
Između postelje i zida nalazio se međuprostor, i dok je tako ležao raširenih ruku, počeo se čuditi zašto je tu prostoriju tako neobično namjestila. Pipkao je rukom i naišao na nešto hladno, metalno. A zatim opet napipa drveni dio. Fino obrađeno, tvrdo drvo. Kundak. Nije izdržao da ne pogleda.
Pa zar tu držiš sačmaricu? Da, uvijek. Krasna ti je ta puška primijeti kad ju je izvukao. Prava, manja
puška za žensku ruku. U što pucaš njome? U zečeve po zimi?A onda su zaspali i zaboravili održavati vatru u peći. Kad su se
probudili, on opsuje, jer se dosad nije sjetio na Bonnie.Auto mu je u ovoj situaciji sada morao biti sav zamrznut. Trebao ju
je uvesti u kuću. No oboje se ponadaše da će sve proći dobro. Međutim, obje su se kujice odmah stale boriti. Birger ih je pokušao razdvojiti povukavši Bonnie za stražnje noge, no druga ga je zamalo ugrizla. Annie napuni vjedro s vodom i htjede ih politi, ali je Birger spriječi. U svoj onoj buci od režanja, oštrog lajanja i prijetećeg glasanja, uspio je Bonnie odvući u kolibu i zatvoriti vrata.
K vragu i s njima rekne on. Ubiti ne mogu jedna drugu. Bonnie je jača, premda je ova tvoja oštrija. Prestat će kad to shvate.
A ja mislim da bi se ova moja Saddie tukla do smrti reče Annie.No sada je iza zatvorenih vrata bilo već mirnije. Ponovno su legli u
postelju jer je sve teklo kao što je predvidio: psi će se prilagoditi prilikama.
Kad se prisjećao te večeri, cijele duge zimske večeri i noći, pa kad je u mislima sve to prepričavao u sebi, kao da je pregledavao slike. Slike bombonijere na niskom stolu pokraj kauča, ruže od topline na njezinim grudima, auto hitne pomoći upao u snježni nanos, kao da se htio sakriti. Napeta koža trbuha ispod noćne košulje išarane sivim
333
prugama. Zvijezde, u tami oglasna ploča pokraj prodavaonice ICAe i na njoj raspored raznih tečajeva i oglasi o tomboli u Norveškoj. No uočavao je kako se te slike preklapaju s onim mnogobrojnim vožnjama za zimskoga mraka po cesti prema Svartvassu. Ovaj je trbuh bio jedan od desetaka, možda jedan od stotinu trbuha, osjetljivih i napetih koje je bio propipao u spavaonicama s ustajalim zrakom. Nije više bio siguran dosjeća li se baš i prave kuće i one žene na trijemu, pa i kutije s barskim kupinama. No svakako se sve to dogodilo. Međutim, događalo se već premnogo puta. Slika je prelazila preko druge slike; sjećanje na onu večer bješe dragocjeno i on je te slike s mnogo pozornosti pripajao jedne drugima. Tek je možda dio njih izvlačio odnekle drugdje, iz nekih dugih vožnji i drugih mračnih, svjetlucavih, napola uspavanih i umirućih sela pokraj ledom prekrivenih ili poput tinte crnih voda.A čega se sjećala ona? Nekoga lica što se tek moglo nazrijeti da bi onda nestalo u nestalnoj noćnoj svjetlosti ljeta. Jedan dječak. Crne kose i nekog posebnog izražaja. Kakvog? Izražaja jakih osjećaja možda? Ili užurbanosti? Birger se nije uspio točno sjetiti što mu je rekla. Ionako nije vidjela ništa drugo do mutne mrlje na kojoj se to lice našlo u njezinu sjećanju. Nešto ga je u tom sjećanju popunilo. Možda želja?
A sad bješe vruć, ljetni dan i dok se vozio po mrazom oštećenoj i pošljunčanoj cesti prema Svartvassu, svjetlost je bila nekako bljedunjava. Vozio je prebrzo. Nije mu to bio običaj. Ljutio se na oduševljene pristalice zdravlja koji su se borili protiv loših zuba i pretilosti, a mirili se s dvadesetak mrtvih za blagdanskih cestovnih ratova. Kod Offerberga naletio je na rupčagu koja ga je bacila do krova automobila uz udarac u donji postroj. Uzastopce je okretao broj Anniena telefona, ali nikakva odaziva nije bilo. Kad je stigao u Crnu Vodu, pokraj prodavaonice, koja se uskoro trebala zatvoriti, bilo je mnogo ljudi i vozila. Norvežani su došli u subotnju kupnju i izlazili iz trgovine punih ruku kobasica, šteka cigareta i kutija s burmutom. Provozao se dalje jer nije želio da ga itko zaustavi. Vidio je malenu,
334
bijelu kuću na izdanku ispod grebena brda. Ništa se nije micalo oko nje. Tako je obično i bilo. Normalno. Dovezao se pred kuću, ostao sjediti nekoliko trenutaka i čekao. Okno na kuhinjskom prozoru je svjetlucalo. Na kvaki od vrata visjela je nečim napunjena plastična vrećica. Kad se uspeo na trijem, vidio je u vrećici termosbocu i plastičnu kutiju. Vrata su bila zaključana.
Kucao je nekoliko puta. Saddie bi ga svakako čula premda je već bila prilično gluha. Obodrila ga je pomisao što je sa sobom povela psa. I to je bilo normalno. Pomislio je kako je pretjerao kad je samo tako odjurio iz Life Corea. Zaboljela ga je i glava.
Sa sobom nije imao ključeve. Ostali su mu u stanu. No znao je da joj jedan ključ visi u drvarnici. Uzeo ga je i ušao u kolibu.
U kuhinji se osjećao jak miris cvijeća. Ponajviše po đurđicama. Na stolu, na klupi i po oba prozora stajale su bogate kitice cvijeća s proslave završnog dana škole. Na stolu dva upotrijebljena lončića za čaj. Posudica za šećer i košarica za kruh. Marmelade nije bilo. Sir se nalazio u plastičnoj vrećici na klupi. Na stolnjaku su ostale mrvice. Učinilo inu se kao da je upravo raspremala stol.
S nekim je pila čaj. I onda izišla. Opipao je čajnik. Bio je hladan. Čaja nije ništa ostalo, tek na dnu debela naslaga iskuhanog lišća.
U sobi je opazio kako je Saddie izgužvala sag na kojem je ležala ispod stolića pokraj kauča. Bilo je tu još kita cvijeća. Anniena postelja bješe pospremljena. Na trenutak osjeti njezinu samoću jednako snažno kao kad je kod nje bio prvi put.
Pa trebali bismo se, dovraga, vjenčati! Iznenadno mu sine ta misao. Bila je to istina. Premda se uvijek slagao s njome da je ovako najbolje. No njemu to nije bilo po volji. Za nju je možda sve bilo u redu. Međutim, on se želio oženiti njome. Htio je stanovati zajedno s njome i tu je želju imao cijelo vrijeme. Imati je. Ne bi je trebao ostavljati samom u kući bez susjeda. Samo s tom vražjom španjolskom Sabelom za koju je tvrdila da je može napuniti za dvadeset i dvije sekunde.
335
Bila je to panika. Prepoznao ju je. Odjednom se sjetio kako je čučao iznad Weslundovih i praznio crijeva. Iz čista straha.
Sad je već tome tako davno. Gotovo dvadeset ljeta. Ona priča gore s rječice Lobber, i dalje gotovo napola zaboravljena i izbačena iz svijesti, ipak je još vladala njima. Annien šaputavi glas nosio je strah u sebi. A sada ga je time i zarazila.
Bilo mu je nekako lakše kad je to shvatio. Ušao je u prostoriju s tušem i potražio Magnecyl. Dok se ta tableta protiv glavobolje šumeći rastapala u čaši za pranje zuba, on pristavi vodu za kavu. Stavio ju je na električni štednjak jer je bilo pretopio da bi palio peć. Izgledalo je kao da je kišilo po njezinu tek posađenom komadu zemlje. No vlaga je već odavna isparila iz trave. Nije još bilo ni mušica, ni ubadača, pa ni komaraca. Svoj prvi slobodni dan iskoristila je onako kako je željela. Izišla je. Vjerojatno ne predaleko s obzirom da je Saddie bila s njom. Saddie sa svojim lošim zglobovima u kukovima nije se više mogla dugo uspinjati. Annie je uzela svoj auto i možda se odvezla gore. No zaboravila je termosbocu s kavom koju je bila priredila.
Nije mogla biti daleko i on se odluči pričekati je. Sve je govorilo da će biti topla, ugodna večer. Otvorio je prozore. Smetao ga je miris napola uvelih đurđica.
***
Kiša je padala, a jedan čovjek i jedna žena skijali su se planinskom
padinom u smjeru istoka. Snijeg bješe proziran i pucketao je oko njihovih skija. Padala je lagana kiša nošena dugim udarima vjetra. Lica su im bila mokra, no kiša se nije slijevala po njihovim licima, već je dolijetala prema njima. Snježne su se površine smanjivale. Potoci, što su tijekom zime šutjeli, sada su snažno žuborili. Morali su proći duge komade puta preko planinskih vriština noseći skije na ramenu. Spustili
336
su se do rječice prešavši je preko mostića od nabijena snijega i leda u obliku luka. Kad je čuo vodu kako ubrzano protječe, stegao je dah.
Ona je bila trudna, a on opet tako razdragano veseo da je glasno podvikivao dok su se jureći spuštali niz padinu.
Cijelo su se jutro kretali po mrljama od sunčanih zraka na zemlji, hvatali ih kroz planinu, ne uspijevajući uvijek u tome. Pokazao joj je mjesto na kojem su se u drevnim vremenima prinosile žrtve. Sve joj je htio pokazati. Zbog toga su bili kod kuće. Kad bi se bez oklijevanja spustila niz neku strminu, on je kliktao poput svoga djeda po majci:
Sad ... sad...Bojao se za nju. Mnogo mu se toga stalo događati o čemu nikada prije
nije razmišljao, i mnogo od onoga o čemu se nije usudio pripovijedati sada se pokazalo istinitim. Mrak pod laponskim šatorima, upozoravajuće lajanje pasa i probadanje medvjeda kopljem. Želio ju je štititi uz pomoć pasa, kopljem i stupicama, i smijao se samome sebi, glasno i kliktavo. Bio je silno uzbuđen i radostan.
Za njega je sve ovo bilo njegov dom. Uviđao je kako je tako oduvijek i bilo. Mjesto koje je mogao opisati jedino kao takvo. Nije imalo imena i lutalo je baš kao i ova mrlja na zemlji nastala od sunčanih zraka između sjena od oblaka, a pod kojom je počeo razmišljati o svemu tome. Sada su kružili oko mrlje, a on je želio da se i ona nađe u njoj.
Pomišljao je na dijete koje još zapravo i nije bilo nekakvo dijete. A ona i nije željela da on govori o »djetetu«. Još ne. »Fetus« je zvučalo previše klinički, ali ni takvu riječ nije trebalo izgovoriti. Ona je razumjela njegova polupitanja i uvjeravala ga kako za nju nije nimalo opasno kretati se, skijati. Ona se, unatoč tegobama koje su bile očigledne, osjećala sigurnom u svom započetom materinstvu. No dok je prelazila preko mostića od nabijena snijega i šupljikava leda, nije imala pojma o snazi vode što je pretjecala ispod nje, njezinoj ledenoj hladnoći ili divljem kovitlanju dolje u vodenoj struji.
337
Voda, dakako, ima neko svoje ime. Rječicom se zvalo nešto što se nije oduvijek tako zvalo. Nije imao nikakve želje da to kaže. Imala je takva voda svoja imena i na drugim jezicima, starija, ali ipak ne tako stara kao što je riječ »voda«.
Zvuk vode što teče između kamenja postojao je i prije, a postoji i sada. Bez i jedne jedine noći prekida. Tako dugo da bi se moglo reći oduvijek. Studen ga je mogla potisnuti dolje, u pištanje ispod leda. Hladnoća koja tjera ptice u bijeg, koja je ubila starca i njegova staroga psa u loše izoliranoj kolibi dolje kod ušća. Pričao joj je o tom događaju, tako starom da mu je glavna osoba postala studen, a ne starac. Tada su vjerojatno uginuli i dabrovi. Tome je tako davno, tako je daleko. Novi su došli kližući se kroz vodu i turajući noseve u muljevito busenje i počeli rovati. A njihovo je područje ležalo mjestimice na dubini od oko pola metra ispod skija ovo dvoje. Prolazili su skijama po pločama snijega iznad dabrovih hodnika i rupa.
Ovo mjesto zapravo pripada dabrovima reče on.Međutim, to nije bilo nikakvo mjesto, već događanja. Neka od njih
doživjela je još kao dijete. O drugima je on mogao pričati. No bilo je i onoga što je trebalo prešutjeti. Neće proći preko mjesta na kojem su Nizozemci imali svoj šator. Je li ona išta znala o tome?
Pričvrstili su skije na čizme. Bile su to stare Johanove skije s drvenim rubovima. I Vainneove. Našao ih je u kućici i uspio pronaći još tri štapa za njih. Uspeli su se na njima, ili su se dugim dijelovima puta morali vući preko šiblja i mahovine. Na Bjornfjalu bila je svijetla noć i snijeg. Ispod mostića od leda šumjela je rječica.
Vratili su se do Nirsbue. U prvi je trenutak pomislio da bi ovdje mogli prenoćiti. Izići će u sljedeće jutro zaslijepljeni svjetlošću dok će zelenilo izbijati iz pupova breza. No kad su otvorili vrata, zapah ustajalosti udari ih u lice, i tada uvidješe da od toga neće biti ništa.
Na postelji u sobi ležao je pokrivač smotan u klupko sa sivoprljavim plahtama. On ga ukloni da ga Mia ne vidi, i tako ogoli madrac od
338
pjenaste gume, žutosmeđ od starosti i pun neobičnih rupa. Možda su mu miševi odnijeli dijelove u svoja legla. Na čavlu pokraj peći visio je zaprljani frotirani ručnik. Na žalost, na njemu se i nadalje vidio natpis Hotel Winn. Sto će pomisliti, kakvi smo mi to ljudi, prošlo mu je glavom. Bješe to prvi put u osamnaest godina da je o Brandbergovima razmišljao kao »mi«.
Upalio je peć, no uvidio je da neće moći spavati na vlažnom i smrdljivom madracu. Međutim, netko je to činio.
Pogledao je na paket u kredencu, na novi baterijski radio, na novine i datum na njima što je dokazivalo da je netko živio nvdje. Netko tko ovoga trenutka nije bio ovdje, ali je još nedavno pripravljao pečenu svinjetinu u crnoj tavi od lijevanog željeza. Na njezinu dnu bilo je čitavo skladište otopljene svinjske masti.
Surova hladnoća otjerala je Miju iz kolibe. Raširenih nogu sjela je na trijem i podigla lice prema svjetlu i vlažnome vjetru što je nosio kišu. A onda su se stali javljati nekakvi zvukovi dolje iz močvare, nekakvo veselo dječje brboljenje što je čas jačalo, a čas se gubilo. Bilo je to možda posljednje od nekakva kasnonoćnog i ranojutarajeg bunila, a zvuk se podizao kao da pokušava spriječiti svjetlost da prekine opijenost proljetnom noći.
Rekla je kako joj je bilo šesto ljeto kad je taj zvuk čula prvi put. Tada nije shvaćala kakav je to zvuk. I sada joj je djelovao nekako grozničavo, neljudski. A ipak, poput pjesme ili zazivanja.
Močvara se tjera dobaci on.Pijući kavu, slušali su još neko vrijeme te zvukove, a onda preko
rječice i močvarišta krenuše prema mjestu na kojem se klalo sobove. Hodali su uzdignutih lica prema kiši koja je blago sipila. Kad su stigli do parkirališta, za njima je još uvijek stizalo glasanje tetrijebova.
Pokušao je već jednom prigodom prije. I taj pokušaj nije bio unaprijed smišljen. Bio je u Ostersundu, i imao tri slobodna dana, pa je htio otići kući u Langvasslien. Uvečer mu iznenadno pade na um
339
zamisao da norvešku granicu prijeđe kod Crne Vode. Bio je to poprilično dug zaobilazni put i još mu se nejasno vrzmalo glavom kako će tamo negdje i prespavati.
Požalio je kad je stigao u Tuvallen. No tada je već bilo prekasno. Cesta bješe pusta, usto siječanj i vrlo hladno. Šuma kao bijel, crnim prugama isprugan zid, a cesta tunel pod svjetlom svjetiljaka. Otkad je za sobom ostavio Laxkroken, nikoga nije sreo. Ako mu motor zakaže, živ će se smrznuti. To se, naravno, nije dogodilo. Dovezao se u Crnu Vodu i zaustavio auto nedaleko prodavaonice. Izišao je i dok je pregledavao oglasnu ploču, pustio je da motor radi u praznome hodu. Ploča je sada bila osvijetljena. Inače je izgledala kao i obično. Toplomjer, smješten na putu do poštanskog sandučića pokazivao je gotovo 30 °C. Pola sata prije ponoći. Svjetla ni u jednom prozoru, a na ulici ni žive duše. Dosta shvatljivo.
Kad se vratio u auto, zapazi svjetlost negdje s druge strane jezera. Nije mirovalo. Nemirno svjetlo gore na kosini kod Brandbergovih. Bit će da je bilo jako kad se moglo vidjeti preko jezera. Činilo mu se kao da gmiže.
Prisjeti se tada kako mu je Gudrun pričala da su Torsten i PerOla kupili procesor i zajedno osnovali tvrtku. Bilo je mnogo prkosa u njezinu ponosu nad učinjenim. Krenulo im je dobro. PerOla bio je poduzetan i nije se plašio velikih zajmova. I Vaine će raditi za njih. No on nije sudjelovao u vlasništvu tvrtke.
Znaj da ću se ja brinuti za tvoja prava rekla mu je. Bila je dirljiva u svom odlučnom oduševljenju. Uvijek je stajala iza njegovih prava. Objašnjavala mu je kako će naslijediti Torstena, a time i dio tvrtke. Stoga se ne mora bojati da će bilo što izgubiti od stvaranja te tvrtke.
Ne, nije se on bojao. Smatrao je da nema nikakvih prava što se tiče nasljeđivanja Torstena. Istina, nije to rekao.
Tek kad je sjeo u auto i vidio onu gmizavu i igrajuću svjetlost daleko gore na padini brda, procesor posta stvarnim za njega. Zacijelo je to
340
morao biti taj procesor. PerOla i Vaino radili su unatoč hladnoj noći. Vjerojatno su vozili na smjenu. Ako bi mirovali, odakle bi plaćali kamate.
Dvadeset i sedam stupnjeva ispod ništice. Svjetlost je gmizala po padini i isprekidano i bijelo poigravala se po deblima što su se rušila. Mora da je tamo gore sve tutnjilo i škripalo u tom stroju. Međutim, ta buka nije dopirala preko tihog, bijelog jezera.
Puzajuća svjetlost. Puzajuća po svem zaspalom životu. Po svem tom usranom životu koji nije zavrijedio topline. Ni pjesme, ni zabave, ni vode. Pa čak ni lišća.To mržnja u meni puzi šumom, pomislio je. Ja sam suvlasnik tog procesora. Mora biti u pogonu danonoćno, kako zimi tako i ljeti. Taj košta novaca, košta života. Ona junačina u vozačevoj kabini s glavom među zvijezdama radi teže negoli sam ja ikada radio. Ja sam samo suvlasnik. Mržnja u meni puzi tamo gore. Odvezao se od uličnih svjetiljaka, koje su se pojavile kad je bio dječak, i krenuo u mrak na norveškoj strani.
Plašio se studeni, bojao da će mu auto zakazati. No otišao je odande.Sada je ponovno pokušao, i to uspješno. Baš dobro. Jer, izbjegao je
kuću. Mučilo ga je da bi Gudrun preko govorkanja mogla saznati da je bio u selu s Mijom Raft. Namjeravao je telefonirati i stvari objasniti čim stigne u Ostersund. Kako se radilo o nekoj vrsti pokusa. Učinjenog sasvim spontano. Više ili manje. Dva, tri puta godišnje Gudrun je putovala u Trondheim da bi ga obišla. Tada bi se lijepo odjenula i bila vrlo uzbuđena. Svaki put, naime, kad bi je vidio, bila je malko starijom. Ruke su joj podrhtavale. Pedeset i šesta bila joj je za vratom i sad je već bojila kosu u crno. Johan više nije mnogo znao o njezinim brigama i svakodnevnom životu. Mogao je predmnijevati da je sve pretjecalo kao i prije. Premda je Torstenu išlo dobro. Imao je nekoliko građevinskih strojeva. Pa tako i jednu drobilicu s druge strane jezera i bager gore kod Torsberga.
341
Gudrunine oprave nisu bile nimalo jeftine, a usto, ona je i dalje vozila Audi. I to novi, a Johan je shvatio da je to njezin vlastiti. Dok je Johan sjedio u svom autu dolje kod prodavaonice i čekao Miju, gledao je prema kući. Vidio je kuhinjski prozor sa zavjesama tako čvrsto navučenim da se zapravo kroz njih nije moglo gledati van. Naravno, ni unutra, a to im je vjerojatno i bio smisao. Pretpostavljao je da je unutra i da hoda između štednjaka, hladnjaka i sudopera.
Znao je da je dobila i stroj za pranje posuđa. Čekao je Miju. Dobro je krenulo. Da tamo na Nirsbui nije bilo tako prljavo i hladno, a i tako malo drva, mogli su ostati još jedan dan. Mia mu je predlagala da ode gore do Gudrun i Torstena i tamo odspava nekoliko sati. No granica je za njega bila ovdje. Odvezao ju je k njezinoj majci, do kolibe, za koju je on još uvijek smatrao da pripada Aagot Fagerli. On sam ostao je spavati u autu.
Spavala je. Obrazi su joj bili okrugli i sjajni od kreme, obrve, bez maškare, blago žutorumene. Dok je ona spavala, on se bavio svojim mislima.Otkad je zatrudnjela, uvečer bi ubrzo postala pospanom. Nije ju smetalo što bi on, uz upaljenu svjetiljku, čitao. Spavala je kao dijete. U budnom je stanju bila vrlo razložna. Drago mu je bilo što se tako dobro snalazila na ovom svijetu. Razumjela ga.
Onako usamljen, pod svjetiljkom što je osvjetljavala njezinu malko kovrčavu i crvenilom prošaranu kosu, tragao je za nitima svoje duboke povezanosti uz nju. Prije je znao biti munjevito zaokupljen seksom, pa bi, osobito ljeti, živio tijekom nekoliko tjedana kao u kakvoj blagoj opijenosti. No otkako je odrastao, njegove su veze sa ženama poprimile razumnije oblike, u osnovi možda čak i šaljive. Obostrano.
Mia bješe razumna žena, pa kad bi ih strast i sasvim obuhvatila, ne bi im ponestajalo smisla za šalu. Ona bi se ubrzo znala ponovno sabrati. Zabavljalo ga je što je uvijek sve planirala. Izlete, porodiljski dopust, radne zadatke.
342
No istodobno to mu se i sviđalo. Draga mu je bila njezina čvrsta volja, svježa poput zdravoga oraha u još mladozelenoj, ali već otvrdjeloj ljusci. No bilo je tu i drugih stvari. Finijih niti za koje mu je bilo teško pronaći riječi koje bi im nadjenuo. Premda bi se to moglo izreći i grubo jednostavno: kad je sreo Miju, stekao je dojam kako ga ona ima namjeru dovući kući.
Nije to bila nikakva ugodna primisao, no postojala je i djelovala. Da joj to kaže ili možda tek nabaci, bilo bi nerazborito. Nije želio da se Mia osjeti kao nekakvo oruđe. Ona to, zacijelo, nije ni bila. Riječ je bila o pretpostavci.
Dok bi spavala, soba se činila malko stranom. Na zidu povrh postelje držala je poster s nekim licem i imenom njemu nepoznatim. Tamnoputi pjevač sa zrcalastim tamnim naočalama. Na svjetiljci koja je služila za čitanje visio je šešir kao dopunski zaslon. Crn i urešen velikim cvjetovima maka od tkanine. Nikada je nije vidio sa šeširom, a nije ga mogao ni zamisliti na njezinoj glavi, pa se pitao zašto ga je bila kupila.
Razočarao ju je kad joj je rekao da se namjerava odvesti u Ostersund. S vremenom ona će poželjeti posjetiti Torstena i Gudrun. Mogao je to predvidjeti i znao je da će jednom i to doći. Ali ne još.
Kad se odlučio za povratak u Ostersund, bila je razočarana premda se nije durila. Mia se i inače nije durila. Ponajčešće je postizala ono što je htjela. Ali posjedovala je instinkt i znala je kad se mora povući. Bio je lijep dan premda je ujutro kišilo pa, dakako, nije bilo nimalo privlačno vraćati se u Ostersund. U pokušaju da je udobrovolji, pozvao ju je na objed. Rekla je da je losos imao ustajao okus.
Međutim, nije bio loš, inače bi i on to zamijetio. Čim su se vratili u njezin stan, morala je povratiti. Kad je izišla iz kupaonice, djelovala je odlučno. Imala je male smetnje, ali proći će, rekla je. Zaspala je rano, vjerojatno zato što se nije osjećala dobro. Oko devete ure Johan je izišao i nazvao Gudrun. Nije htio probuditi Miju kako ne bi slušala njegov razgovor s Gudrun.
343
Poslije razgovora osjećao se nekako jadno. Gudrun mu nikada nije predlagala da svrati kući u Crnu Vodu i tako ih posjeti. A ovaj put nije se ni dotaknula njihova prolaza kroz Crnu Vodu. Takvim stvarima Johan prije nije pridavao nikakvu važnost. Obitelj Dorjevih smatrao je svojima. Ali otkako je krenuo s Mijom, počeo je to smatrati ponešto neprirodnim.
U osnovi je znao da se ne radi o prirodnosti ili prirodi, već o načinima ophođenja. No u Mijinoj spoznaji svijeta postojala je mudrost da prema Brandbergovima osjeća poštovanje. Razložno poštovanje. Više onih šali sklonih, pametnih i nekonvencionalnih žena, koje je znao dovoditi sa sobom kući u Langvasslien i omogućiti im da se voze s njime u saonicama što su ih vukli psi, balansiralo je po vrlo uskim daskama što su vodile preko zahuktale vode. Preko čista kaosa.
Čim se vratio, legao je u postelju i čitao, no znao ju je i dugo promatrati. Kad je telefon zazvonio, ona je spavala dubokim snom. Probudio ju je i pružio joj slušalicu, a ona je jedva mogla shvatiti o čemu se radi. Bilo je oko jedan sat u noći. On je izišao iz sobe, pristavio vodu za čaj i pržio kruh. Obično kad bi se probudila, osjećala se loše i bila gladna. Kad se vratio u sobu s čajem, ona je sveudilj razgovarala. Zapravo sama nije mnogo pričala.
Umirivala je nekoga. Možda joj je to i pošlo za rukom jer je najzad spustila slušalicu i ponovno se skupila u postelji.
Bio je to mamin prijatelj objasnila je. Torbjornsson. Ona se nekamo odvezla ne rekavši mu kamo, pa je sad napola pošašavio.
Opet je zaspala ne okusivši čaja. A on je i dalje ležao i razmišljao kako da je privoli da se preseli k njemu u Trondheim. Jaki nas osjećaji čine pokretljivima. No još uvijek nije ju se usudio to upitati.
***
344
Usred noći Birger je otkrio da sačmarica nije na mjestu. Sobu je
obasjavala rana svjetlost bijele noći. Ležao je poleđuške na njezinoj postelji, i dalje odjenut. Imao je jaku glavobolju. Razgovarao je s Mijom. Prošloga je jutra, naime, ona pila čaj s Annie. Mia nije bila uznemirena. Mami je valjda palo na pamet da se nekamo odveze na svoju ruku, jednostavno mu je rekla.
Mia nije znala kakvi su njihovi međusobni odnosi. Nije imala pojma o telefonskim razgovorima i nazivanjima toga jutra i večeri. Mislila je da se vjerojatno radilo o nekim svakodnevnim problemima, dogovoru o zajedničkom provođenju blagdana i spavanju pri čemu nijedno od njih nije trebalo biti previše angažirano. A njemu nikada nije padalo na pamet da bi to moglo biti samo tako. To mu je bila neukusna pomisao.
Za trenutak je pomislio telefonirati policiji. No malo poslije okanio se takva razmišljanja i jednostavno stao čekati. Cijeli dan nije pravo jeo. No malopomalo počeo je maslacem premazivati pločice prepečenca i gurati u sebe jednu za drugom. Satovi su prolazili polagano. Ispred prozora ptice kao da su poludjele. Nije uopće mogao shvatiti kako je mogla spavati u to doba godine.
Kuhinja i soba bile su i dalje prepune velikih kita cvijeća koje su joj poklonili njezini učenici. Jaglaci, planinčice i crveni usci. Potočnice sa sićušnim cvijetcima. Đurđice sa svojim zvončićima koji su počeli tamniti po rubovima. Djeca su poharala gredice. Čak su i dječaci dolazili s cvijećem. Našli bi šumarice, anemone, koje su se neprirodno povećale premda još nisu procvjetale, i onda ih nakupljali kao da se prodaju na kilograme. I pjevali pritom, zasigurno.
Ta su djeca malene, religiozne životinjice bez teologije, bješe jednom rekla. Ponavljaju neke radnje ne pitajući se što one znače.
No i protiv vlastite volje ona je bila dirnuta i ponijela je sve te kitice sa sobom kući. On bi sve ovo cvijeće najradije izbacio iz kuće, ali se
345
bojao da je ne ražalosti. Zračilo je iz sebe ugodne mirise kao da se ispričava za sve one ustajale mirise odjeće, kose i usta što su se tu udomili tijekom cijele zime.
Oslobađamo te. Postani sada neka druga. Sama i slobodna.Njezina je sreća, ako je uopće postojala, možda ipak i unatoč svemu bila povezana sa samotnošću. A o tom on nije htio ništa znati. No ona nije prema njemu nikada bila neobzirna. Nikada ne bi izišla ne rekavši mu kamo. Zašto je ispružio ruku prema međuprostoru između postelje i zida? To ni u kojem slučaju nije mogao naslutiti, pa je otkriće proizvelo udar u njemu. Sasvim fizički. Kao da se dotakao naelektrizirane ograde.
Onda se uspravio i počeo posvuda tragati za lovačkom puškom.
***
Zemljište, s dubokim tragovima šumskih traktora, bješe teško
prohodno. Ovdje se gore lišće breza još lijepilo i bilo je jako izbrazdano i naborano. Izdanci šikare izbijali su u žutozelenim i crvenkastim oblacima po stijenama kamenitih provalija i po nakupinama izlomljena šiblja. Kad su se ponovno vratili dolje do mjesta odakle su pošli, ljudi su bili malko utučeni. Nitko nije imao nikakva prijedloga gdje da nastave tragati. PerOla ubacio je u sebe poveliku gužvu burmuta i stajao bez riječi.
Johan je uznemirio ženku vivka što je sjedila u gnijezdu i tako uspio primijetiti njezina modropjegasta jaja. Za traganja naišao je na nekoliko neobično velikih gljiva smrčaka, koje je onda ugurao u džep svoje jakne. No Miji ih još nije pokazao. Naime, ne bi bilo nimalo prikladno trenutku upravo sada skupljati gljive i promatrati ptičja jaja. Najzad PerOla ispljune burmut i reče ljudima neka krenu kući nešto pojesti. Svi koji žele neka se ponovno okupe ovdje za dva sata.
346
Johan je s Mijom ostao uz auto i gledao za Gudrun koja se odvezla u PerOlinu Fordu.
Nije ni pogledala prema njima. Mia na to očito nije svraćala pozornost. Johanu bješe drago što joj nije morao ništa objašnjavati, ali je znao da će to uskoro morati učiniti. Zapravo, neće imati mnogo šta reći, a što nije rekao već prije: da ima loše odnose sa svojim ocem i braćom.
Tako je to oduvijek bilo. U svakom se slučaju ne sjeća nečega drugog. A tako će i ostati, pomislio je. Bez riječi. Ružno. Neprijateljski, iako nitko nije izrekao nijednu jedinu riječ. Zar bi Mia mogla tako nešto shvatiti? Ili je mislila da se sve može srediti samo ako su ljudi dovoljno razumni i promatraju stvari sa svijetle strane. Međutim, on nije znao koliko dubine zahvaća ta njezina »svijetla strana«.
Pitao se kakva je ta njezina mama. Malo više gore stajao je Birger i zurio u šljunak. Neka je žena u ružičastoj jakni živahno razgovarala s njime. No nije se baš činilo da je on i sluša. Na posljetku odoše svi automobili osim Johanova i Birgerova. Poveći, teški čovjek stao im je prilaziti.
Johan? Mia i ja smo zajedno.Johan je mislio kako će najbolje biti ako završe s time što je prije
moguće. Birger mu ništa ne reče. Nije bilo sigurno da je Johanova napomena već doprla u njega. Zurio je u padinu i izgledao umorno. Kosa mu bješe tamna i ljepljiva od znoja.
Moram razgovarati s tobom obratio se Miji. Ne vjerujem, naime, da je ona otišla gore prema krčevini.
Čudne svi bile te njegove riječi, jer je unatoč izrečenom, upravo on dao naputke u kojem bi smjeru tražitelji trebali krenuti. Mia mu je to i rekla. Sjeo je na rub ceste i nastavio buljiti u šljunak. Njegovo se teško lice zatvorilo.
347
Ne znam odvratio je. Nisam spavao. Našao sam plastičnu vrećicu na trijemu. Gudrun ju je objesila na kvaku ulaznih vrata. Tada se Annie već odvezla. Gudrun je pomislila daje Annie nekamo otišla samo nakratko. Po nekom poslu. I zato je objesila tu vrećicu.
Kakvu vrećicu? U njoj je bila termosboca s kavom, pecivo i takve stvari. Gudrun joj
je usto napisala na cedulji neka je nazove kad se vrati kući. No Annie je nije zvala. Po tome izgleda daje imala nekakav drugi, svoj plan.
A prije ste rekli kako je pomislila da je Gudrun već otišla svojim autom pa da je tada Annie pošla za njom.
Da, točno, rekao sam. Ali sada više ne mislim tako. A što mislite sada? Ne znam.Očekivali su kako će nastaviti govoriti, ali više nije rekao ni riječi.
Na posljetku Mia pođe prema autu i sjedne u njega. Odvest ćemo se dolje nešto pojesti reče zatim. A onda ćemo
vidjeti.Kad se Johan otputio prema autu, Birger ga uhvati za ruku.
Ponijela je sa sobom sačmaricu reče mu. Znam to pouzdano jer joj se puška inače uvijek nalazi pokraj postelje.
A zbog čega?Birger nije odgovorio, a Johan nije znao što da mu kaže. Je li bila u depresivnom stanju? ipak ga upita. Birger tada plane: Ma ne, dovraga! Nije na njoj bilo greške. Čekala me, a ja sam trebao
doći jučer poslijepodne. Nikakve greške s njezine strane. Što se događa? dovikne Mia iz auta. Ništa. Nije noćas spavao odvrati joj Johan.Vozili su se nizbrdo, ali joj on nije spomenuo sačmaricu. Smatrao je
kako zapravo nema što pitati. Ipak, rado bi znao kakva je bila ta Annie Raft i zašto je držala pušku pokraj postelje dok je spavala.
348
I ednom od prvih prigoda kad su bili zajedno Birger je ispričao Annie što je doživio u hotelu Sulky. Opisao je taj svoj doživljaj koliko je god bolje mogao i unatoč tome što mu je nedostajala riječ kako bi ga nazvao. Pričao je i o posljedicama koje mu je taj događaj donio: da je poslije njega počeo priču s Frances i tako zapravo uništio vlastiti brak. Slušala je ne prekidajući ga. Kad je bio gotov, ona mu je rekla:
Nemam želje približiti se drugoj stvarnosti. A kad bih to i mogla, ne bih voljela izazivati priviđenja i drugačija stanja.
Bio je silno iznenađen. Očekivao je primjedbe, ali druge vrste. A ona je prihvatila njegovu priču. To ga je gotovo smelo. Pa kako je mogla tako bezbrižno održati ravnotežu između nespojivih stvari? Rekla je:
Ja volim ovu stvarnost. Ili nestvarnost. Ali ne mogu odbaciti onu drugu. Tkanje bude često rijetko, pa ga prozirem. To sam činila i dok sam još bila dijete, i u tome ne vidim neki strašan doživljaj premda bi takvim možda trebao biti. Ja ne pripadam ovoj sredini. Ovu okolinu u koju sam upala nisam ja odabrala. Zbog toga osjećam nježnost prema onome što me okružuje. Pa kadikad čak i prema ljudima. No ponajviše prema krajoliku i kućama.
Malena kuća poput ove rekla je jednom dok su ležali jedno pokraj drugoga u sobi u tami zimske noći ispunjava me silnom nježnošću. Tako je lomljiva i prolazna. U nekoliko sati može izgorjeti dok gromovi tutnje planinom. A istodobno opire se najjačoj hladnoći. Znaš li da smo ovdje imali trideset i šest stupnjeva ispod ništice prošle zime? A odolijeva i kiši što se za jesenjih noći mahnito obara o njezin limeni krov. Čut ćeš.
Čut ćeš.Kroz te je riječi razabrao kako i ona misli da će ostati zajedno i
ubuduće. Pozorno je slušao u tami jer je znao da se takva prigoda neće uskoro ponoviti. Rijetko je bila tako ozbiljna kao sada. U svakodnevnom životu ona inače nije bila tako otvorena premda je podosta pričala.
349
Ovdje nas dvoje nismo sami pričala je. U ovoj kolibi borave još mnoga, mnoga bića. Žive zajedno s nama.
Ose, muhe, kukci kornjaši, srebrne ribice i miševi. Ovamo pripadaju i jastrebovi, što znadu sjediti na telefonskoj žici do zida, pa hermelini u kamenim temeljima i velike sjenice u potkrovlju. Za najstudenijih zimskih noći uvlače se između balvana i oplate. Kad sam u ovu kuću stupila prvi put, ona je već postojala dobrih sto i šezdeset godina, a ostat će i poslije mene ako ne izgori.
Kad su Mia, Johan Brandberg i Birger stigli do kuće, bila je prazna. Ništa nije pomagalo ono što je pričala o miševima i srebrnim ribicama. Nimalo ga nije moglo utješiti što je mislio na njezine riječi o nestvarnosti i stvarnosti. Kuća bješe zastrašujuće prazna, a zrak u njoj zagušljiv.
Mia je počela skupljati cvijeće i bacati ga u vreću za smeće. Morala je uzeti još jednu vreću da bi sve počistila. Stražnjica joj je krupna, razmišljao je Birger promatrajući Miju. No zapravo ne nalikuje Annie. Međutim, ima nešto s tim rukama. Kad je iz hladnjaka vadila kutiju s jajima i maslac, ruke su joj sličile rukama njezine majke.
Johan je sjedio za stolom i odmarao oči na njoj. U običnim prigodama pogled bi njegovih uskih, smeđih očiju bio vrlo brz. No sada su mu i zjenice i smeđecrna kosa dobrano izblijedjeli. Birger ga nije vidio nekoliko godina. Prije je znao biti često kod njih zajedno s Tomasom, no to je prestalo otkako se Tomas preselio u Stockholm.
Pitao se kako su se Mia i Johan našli. Koliko mu je bilo poznato, Johan nije običavao dolaziti u Crnu Vodu.
Bio je meteorolog na uzletištu u Trondheimu. Jednom je prigodom Birger u šali rekao kako je Johan odabrao poziv u skladu sa svojim podrijetlom. Johan se razljutio. Bio je lako upaljiv, barem dok je bio sasvim mlad. »Pa zar vi mislite da mi odlazimo u planinu i buljimo u oblake?«, uzvratio mu je pitanjem. No poslije je prilično opširno objasnio kako se njegov posao odnosi na rad s tablicama i krivuljama.
350
Mia je ispekla jaja i narezala sušene ovčetine. Birger nije mogao jesti. Popio je kavu s njima i pojeo samo nekoliko pločica prženca. Misli su mu tumarale. Nije točno razumio što su govorili, pa je Mia morala ponoviti pitanje: Zar ne postoje staništa smrčaka i s druge strane ceste?
Sve dolje do rječice proteže se močvarište odgovori Johan umjesto njega.
No ona se veoma založila da krenu tragati na tu stranu. Annie nije otišla tražiti smrčke. I Birger se ponadao da je tako. No sada se mora sabrati i ispričati im kako stvari stoje.
Telefonirala mi je rano ujutro rekao je. Nije bilo ni pet sati.Očekivali su nastavak, ali on nije uspio reći ništa više. Digao se od
stola. Ne možemo, do bijesa, ostati sjediti ovdje rekne tada Birger.
Moramo se odvesti natrag i početi je iznova tražiti. Vratili su se dolje, cestom prema Stromgrenovu imanju. Potraga se nastavljala uzbrdo, a uzvikivanje se čulo sve dolje do starog planinskog Stromgrenova imanja. »Ann...iii! Ann...iii!« Birger je primijetio kako se oko Mijinih usana stvorio neki oštar, gotovo gadljiv izraz lica. Hodalo se malko brže.
Stara je kuća stajala prazna s prljavim zavjesama na prozoru. Pašnjak je i opet počeo zarašćivati. Za kasnijega ljeta bit će teško probijati se preko njega zbog loćika, dragoljuba i suručica. Kad su stigli dolje do močvarišta, primijetiše na vlažnoj stazi otisak čizama. Poslije se Birger prisjetio kako je htio predložiti da hodaju pokraj staze ne bi li sačuvali tragove. Međutim, činilo mu se u tom trenutku da je predložiti tako nešto pomalo čudno i neukusno. Posebice dok je Mia nazočna.
Te duge nedjelje nikako nije uspijevao srediti svoje misli. Neugodne primisli o tome kamo je Annie mogla otići treperile su u njegovoj glavi i onda nestajale. Usred svega toga odjednom je počeo razmišljati što će imati za večeru pitajući se je li Annie bila u kupnji prije negoli je otišla.
351
Kad su došli do gaza preko rječice Lobber, Birger primijeti da se Mia loše osjeća. Sve dosad bila je prisebna iako je počela uviđati kako stvari postaju ozbiljne. Sada je stala i odbila krenuti dalje.
Ne sviđa mi se ovo mjesto rekla je tiho. Vjerojatno ni ostalima upadne Birger. Te vražje ptice!Dvije grabljivice kružile su nad njima i javljale se oduženim
krikovima. Jesu li to vjetruše? upita Johan. Nisu, već sivi sokolovi.Rekla je to s punom sigurnošću. Jedna od ptica se udaljila i nestala
im iz vidokruga, no druga ih je nastavila nadzirati. Očito je da poznaješ ptice primijeti Birger. Mislio sam da te to
previše ne zanima. Po prirodi odgovorila mu je malko podrugljivo.Birgeru se učini da Mia ironizira jednu od Annienih doktrina, a koja
se sastojala u zaključku kako nema ničega što ne bi bilo prirodom. Svi smo mi priroda. Čak i veliki se gradovi pretvaraju u ruševine, gdje se onda orlovi gnijezde, a gušteri sunčaju po srušenin zidovima. Pretvaraju se u džungle ili tajnovito oblikovane crnogorične šume.
Pitao se kako Mia gleda na svoju majku. Vjerojatno je kritična prema njoj, inače bi to bilo neprirodno. Ili se samo smije njezinu vjerovanju dakako, s pažnjom prema majci da će opustošene šume jednom ponovno izrasti. Čuo ju je kako je, dok je bila djevojčica, dozivala svoju majku mamice! mamice! Annie je govorila kako ju je Mia tako zvala dok je bila vrlo malena želeći me zaštititi. Sjećao se Birger mršavog, suncem opaljenog djeteta s dječački ošišanom crvenom kosom. A i njezine majke iz toga vremena. Imala je dugu, svijetlu kosu i plahe, ne, bolje reći razdražljive oči. Uske usne. Uvijek na straži.
Malo ću svratiti dolje do rijeke rekne Johan. Vi ostanite ovdje. Poslije možemo produžiti prema Norbui.
352
Aagot Fagerli me poučavala reče Mia. Imala je velike knjige o pticama. Zapravo sam upoznala samo ovu pticu. Sivoga sokola. Mislim da se tako naziva.
Našli su jedan od malenih otočića s čvrstom mahovinastom podlogom, koji su ležali raštrkani po močvari, i tamo se smjestili pokraj istrula brezina debla. Gledali su za Johanom koji je silazio dolje prema rijeci. Močvarište bješe puno vodenih zrcala. Između njih podloge obrasle šašem što su klokotale kao daje sav okopnjeli snijeg upijao u sebe vodu. Šljapnulo bi kad bi se stupilo na tu podlogu. Nebo i zemlja sretali su se u tim zrcalima. Tamo kuda je rijeka pretjecala vidjeli su u zelenilu sivkastu granicu planinske vrbe. Ovako na razdaljini šum brzica i malenih slapova bio je nejasan. Gdje kad bi se začulo kao nekakvo govorenje mnogo ljudi uz poneko međusobno dovikivanje. Kad što bi taj zvuk nalikovao udaljenoj prometnoj buci, glasnijoj ili tišoj, ali uvijek kao potpuno mehaničko mrmorenje.
Čini mi se kao da ponovno prepoznajem to mjesto rekne Mia. I ptice su tu. Istina, one su prapraunučad tadašnjih šukunbakinih baka.
Zacijelo se ne možeš sjetiti one noći uoči Ivanja? Bilo mi je šest godina. Sjećam se dviju neobičnih smreka. Mama me
posjela na srušenu brezu. Bilo je tu gljiva rupičarki poput one tamo. Plašila sam ih se. Mislila sam da su to neke životinje što su se čvrsto upile u drvo.
Mama je krenula dolje do šatora da vidi bi li nam netko mogao pomoći. No ja sam krenula za njom. Strašno sam se bojala da će otići od mene. A ta je ptica bila ondje cijelo vrijeme. Sunovraćala se iznad šatora kad smo tu bile prvi put. Bila je nalik nekakvu kalemu. Trebali biste vidjeti kakva je snaga u njima kad se obrušavaju na plijen. Nalijeću, mislim da se kaže. Došla sam posve blizu i vidjela šator. Bio je sav okrvavljen i razderan i činilo se da se netko nalazi u njemu. Neka je noga izvirivala. Mama je ležala pokraj šatora, a onda je otpuzala do rječice i rukama pljaskala po vodi.
353
Hoćeš reći da si ti doista vidjela šator i što se dogodilo? Da. Ali Annie ne misli tako. Pa naravno. To je jasno. Ona to nikada ne bi mogla podnijeti.
Premda je mogla opaziti, kad se vratila, da sam stajala na stazi znatno niže od mjesta na kojem me ostavila. Mislila sam da će je to rasrditi. Međutim, ona to nije čak ni zamijetila.
Rasrditi?Čudnu mu je to sliku oslikala. Glas joj bješe svijetao, gotovo
piskutavo prodoran. Više nije sličio glasu odrasle žene. A onda su svi pričali o tome. Jesu li pričali i s tobom? Naravno. Pa ja sam bila jedina koja je znala kako se sve to dogodilo. Pa kako se dogodilo? prošaptao je Birger. Ptica se sunovratila i ubila ih svojim oštrim kljunom.Nasmijala se izrazu njegova lica. On je oduvijek bio uvjeren kako je
Mia pouzdana i čestita djevojka. Vedra i poduzetna. Ili, ako bi baš htio biti iskren sasvim jednostavna. Ne previše nalik Annie, ni izvana ni iznutra. Sad se još jedino pitao koliko je u svemu tome pravog i iskrenog.
U to sam bila uvjerena. Više godina. Ne znam kad sam preuzela mišljenje većine.
Njezino je govorenje zvučalo posve odraslo na trenutak, a onda se odjednom vratio glas djevojčice.
Bilo me strah, ali se nisam usudila ništa reći. Tijekom noći koja je slijedila i mama i ja bile smo gadno zaplašene. Izjurila je sa mnom iz kolibe i otišle smo k teti Aagot. Uzela sam sa sobom svoj pokrivač i hodala za njom. Vani je bilo strašno hladno, ali i posve svijetlo. Na to nismo bile navikle. Mislila sam da se radi o nekakvoj greški. Da se više nikada neće smračiti.
354
Mama nije imala snage baviti se sa mnom. Bila je suviše uplašena. Razmišljala sam o tome. Znate li da ću dobiti dijete?
Ne, nisam znao. Annie mi to nije rekla. Pa ni ona još ne zna. Mislila sam da ste, kao liječnik, možda to već i
opazili. Ne primjećuje se još. Ne, ali je u svakom slučaju tako. Zvučalo je malko napadački kad je nadodala: Johan i ja vrlo smo sretni zbog toga. Sasvim razumljivo, naravno odvrati Birger. Aagot je mamu spremila u postelju u svojoj sobi. Bilo joj je tako
hladno da se sva tresla i pričala kako čuje neki čudno fijučući zvuk. Premda se ništa nije čulo. Niti teta Aagot niti ja nismo ništa čule. Vi ste sretali Aagot, zar ne?
Da, mnogo puta odgovorio je Birger. Vesta na spavaćici i nijedan zub. Poslije je stavila zubalo. Kad bi
čvrsto stisnula zube, začulo bi se kako je nešto škljocnulo. I meni je spremila ležaj na kuhinjskom kauču, ali se ja nisam usudila ostati sama. »Ostat ću sjediti uz tebe«, rekla mi je. »Cijelu noć. Neću se micati od tebe.« Bilo mi je neobično čuti kad je izgovorila riječ »noć«, jer je vani već sjalo sunce. Tamo dolje prema Tangenu obasjavalo je već prve kuće. Nisam se usudila leći. Ostala sam sjediti za kuhinjskim stolom i smrzavala se. Teta Aagot zapalila je vatru u štednjaku. Nikada prije nisam vidjela takav štednjak. Pucketalo je i praskalo. Zagrijala je mlijeko, a ono je, jasno, prekipjelo i zagorjelo. Psovala je. Znate li da je Aagot znala psovati? Na nekoj američkonorveškoj jezičnoj mješavini.
Uz dodatak jemtlantskog. »U vražju mater s tim lončićem! Nikad ga više neću moći očistiti. Proklet bio! U paklu se pržio!« Nastavljala je tako. A onda uzela drugi lončić. Sve je to izgledalo tako svakidašnje, osim one svjetlosti izvana.
355
Onda sam joj rekla kako sam vidjela onu pticu. Nisam, istina, rekla što je učinila, jer onda još sve skupa nisam pravo ni shvaćala. Tek je poslije svijet počeo raspredati svoju priču. No bila je to jedino ta ptica. I one okrvavljene krpe od šatora. Svijetlomodre. Kad sam teti Aagot ispričala kako sam vidjela pticu i da je to bilo uz rječicu blizu jezera, ona je samo rekla: »Sivi sokol!« Barem mi se čini da je tako rekla. I kako je to okrutna ptica.
Vidjela sam ga kako se obrušava. Tada je izvukla veliku knjigu, golemu, bila je to jedna od onih, od braće von Wright, naravno. Mama ih ima kod kuće. Kupila ih je na licitaciji poslije smrti tete Aagot. Sjedile smo za kuhinjskim stolom i listale dok nismo naišle na sivog sokola. Na njegov kljun i žute oči. To za mene bješe nešto najstrašnije što sam vidjela. Nikada nisam vidjela nešto odvratnije. Čitala mi je o njemu. Namjeravala je preskočiti one najstrašnije dijelove. No poslije sam i sama sve to pročitavala, i to ne jednom, već mnogo, mnogo puta. Izvještila sam se u pronalaženju upravo tog mjesta. Danje ptice grabljivice. Pododjel: Sokolovi.
Johan se vraćao stazom. Podigli su se i krenuli mu u susret. Čizme su mu šljapkale, a on se klatio dok je gazio močvarom. Kretao se dosta nesigurno.
Hoćemo li sada do Norbue? upita ga Birger. Ne, idemo na cestu. Moramo razgovarati s ostalima. Mia je išla
isprijed i Birger opazi kako se Johan odvojio od nje. Zastajkivao je očekujući da ga Birger pristigne. Tada ga Johan tako čvrsto zgrabi za ruku da ga stisak zaboli.
Najprije je primijetio lice. Voda što se prelijevala preko njega bila je tako bistra da mu se učinilo kako ga promatra dok je dolazio. Oči su joj bile otvorene, a vlasi, što su se pružale u smjeru vodenoga toka, nisu uspijevale prikriti taj pogled. Poslije je shvatio kako to više nije bio nekakav pogled i da njezina bijela koža više ne osjeća hladnoću. Dok su se valovi od protjecanja vode i suncem rasvijetljena mjesta micali po
356
njoj, koža joj je poprimila boju dna rječice i kamenja sa dna. Na trenutak njezina se ruka činila kao od zlata da bi onda potamnjela i postala smeđom. Iako joj je koža cijelo vrijeme bila ponajviše bijela. Ta je bjelina činila osobinu neovisnu od promjena svjetlosti i vode.
Johan je otkoračio natraške ne želeći više promatrati taj prizor. Ni za trenutak nije namjeravao sići do kamenja oko kojeg je voda snažno strujala, pa da je dotakne ili pokuša dignuti iz vode. Izgled joj bješe beskrvan i djelovala je jednako hladno kao otopljena voda s planine što je jurila preko nje. Da bi sve shvatio, to mu jednostavno nije bilo potrebno.
Dok se uspinjao kroz močvaru, jedino je razmišljao kako to reći Miji. A kad je stigao do njih, ponestalo mu je snage da to učini. Zato je kazao Birgeru, a taj veliki i teški čovjek samo se nagnuo prema naprijed kao da ga je netko udario u solarni pleksus. Iz njega se izvije glas. Mia dotrči.
Što je? uzvikne.Nikada nije čuo njezin glas da bi bio tako prodoran. Činilo se da
Birger ne može doći do zraka, a Johan se potpuno izgubio. Gdje je ona? Pod vodom bilo je jedino što je uspio izustiti. Potrčala je prema
rječici cijelo vrijeme izgovarajući nešto piskavo. Ili je zapravo vrištala? Johan nije uspijevao razaznati njezine riječi, no zvučalo je kao da se s nekim svađa. Možda s mamom? Tada se Birger pribere. Posrćući, stane trčati za njom i dospije ju dohvatiti upravo u času kad je padala. Johan je ostao na mjestu i čuo ju je kako plače širom otvorenih usta. Glava joj se bacakala ovamoonamo. Birger joj pritisne lice o svoje rame tako da se zvuk plača prigušio. Johan ih je promatrao i dok je tako stajao, učini mu se kao da vidi dvoje sebi tuđih ljudi.
***
357
Nekom je zgodom Annie rekla kako jedino što sa sigurnošću znade
o svojoj smrti jest da će za sobom ostaviti pozamašnu gomilu smeća. Nije to mislila doslovno tako. Ili možda ipak jest? Bit će da je pritom mislila na modernog zapadnjačkog čovjeka. Ili na nešto slično. Birger se nije sjećao. Osjećao je silovitu razdraženost i znao je da takav osjećaj prethodi napadaju boli.
To se često događalo. Bio je srdit. Mislio je da je ona brbljala mnoge koještarije i govorila nepotrebne stvari. Njezine šale jesu li to bile šale? sada su se pretvorile u ironiju. Ako bi se to tako moglo nazvati. Što je u tome bilo ironično? Bilo kako bilo, on to nije mogao podnijeti. Bilo je u tome nečega neosobnog. Dolazilo je niotkuda.
Htio je vikati. No, dakako, nije vikao. Ali bi često zastao otvorenih usta.
Mia je pospremala. Lice joj se oznojilo. Na rukama je imala rukavice za rad u vrtu. Smeće s poda ubacivala je u crnu vreću. Birger joj je bio spreman pomoći, ali na neki nezgrapan, ukočen način. No ništa nije bilo od toga. Nije bio u Crnoj Vodi od pogreba. A sad bješe srpanj sa zrakom teškim od vlage i mirisa. Kad je došao, Mia ga je zagrlila. Rijetko bi to činila. A onda se vratila čišćenju.
Johan je ulazio i izlazio s kutijama i vrećicama. Birger se smjestio na nekoj kutiji što se našla na podu i promatrao sav taj nered. Pokušao je svaku stvar odjelito promatrati. Električne vodove, ražanj od roštilja, čekiće, čavle. Svežnjeve plastičnih vrećica sa žigosanim poštanskim markama, kemijske olovke, vješalice, željezni ražanj, pijuk bez drška, obruče za vješanje zavjesa. Okruglu rešetku. Sjetio se da je trebala stajati ispred automobilskog fara da ga zaštiti od odbačena kamenja. No koliko je znao, ona je nikada nije dala postaviti. Uzica za psa s uzlovima po sebi, stalci za svjetiljke od čelične žice. Jedna prljava ovčja koža, komadići polistirena.
358
Na mnogim mjestima te hrpe još nisu bile ni dotaknute. Zamjećivao je to kao što se zamjećuju šare na starim tapetama. Po mjestima koja Mia još nije taknula, a koja je prepoznavao, nije trebalo biti nikakva nereda. Nije ga bilo ni prije. Samo zbijena i složena nakupina stvari. No tu šaru sad je razaralo ono tamo. To potpuno neosobno neljudsko ozračje, koje je on doživljavao kao ironiju. Kao gorčinu, premda bez okusa ili mirisa.
Čelična žica u nepravilnim krugovima. Osigurači, četke za češljanje pune pasjih dlaka. Bile su to Saddiene dlake, ali i nekih pasa svjetlije dlake. Matice, ugljen za roštilj, kit za kitanje, drvene klompe, prazna tuba ljepila, plastično prekrivalo, lonci za cvijeće, stare, poderane čizme. Konzerve, šalice bez drške. Dva velika i lijepa vrča iz Hoganasa. Svežnjevi novina. Još iz vremena dok je Aagot bila živa. Ploče masonita, brusni papir, jedan bat, mnogo ukoričenih kalendara povezanih konopcem u sveznjeve, motke za zavjese, kolutovi izrezane brezine kore. Bile su tu i papirnate vreće pune šindre za pokrivanje krova, no on u bližoj okolici nije uopće mogao naći krovove prekrivene šindrom. Šesterokutni ključevi iz IKEAe. Žlica za obuvanje cipela, pluto za pecanje, štapovi za skijanje, dio predilice sa zahrđalim kukama, vinske boce, vodovodne cijevi, metalni naglavci za spajanje cijevi, varalica za ribolov, razderani šešir za sunce, češalo. Cjedilo za čaj. Bočice s lijekovima, naočale za sunce, radiocijevi. Zapušači za uha. Da, doista, zapušači za uha. Ovdje gdje je tišina noću tako silno duboka. Žut, prljav materijal nalik pjenastoj gumi. Radna klupa za raščešljavanje lana. Nešto je slično vidio u etnografskom muzeju.
Niski stolčići bez naslona, prozorske mreže protiv komaraca, postolje, drvena palica, sito, čavlići, vezice za cipele, poklopci staklenki za džem.
Nešto tražite? upita ga Mia.Birger zatrese glavom. Sve dok ga ona to nije upitala, njemu očito
nije bilo jasno da nešto traži. A zapravo je tražio. Kutiju s patronama za sačmaricu.
359
Ništa kratko je odgovorio. Pa nemojte tu tako sjediti rekla mu je glasom u kojem bješe
podosta nježnosti.Izišao je van na težak zrak. U živici su u gomilama rasle ruže.
Odisale su snažnim i slatkastim mirisom. Ne baš svježim. Annie primijeti da mirišu po tamjanu i mirhi. Drugom je prigodom ustvrdila kako mirišu kao pazuh boginje ljubavi, a za valova vrućine rekla bi da zaudaraju kao sjevernoafrički bordeli. Tako bi znala brbljati. Vjerojatno samo zato da udahne život riječima koje se inače ne bi upotrebljavale. A sada su se one vraćale lišene tona bezbrižne i dobroćudne poruge. Neki ih je glas izgovarao unutar njega. Nije to mogao biti njegov vlastiti.
Bio je suviše mehanički da bi mogao biti ljudski. A ipak je bio gorak. Jedak.
Johan je kosio travu. Iza njegova su auta stajale tri velike vreće za smeće. Prišao je Birgeru s dvije limenke piva i pružio mu jednu. Sjeli su na klupu za raščešljavanje lana.
Dovezao si, znači, auto sve dovde rekne Birger. Johan nije trebao odgovoriti jer je bilo jasno da neće vreće sa smećem vući sve do ceste. No Annie nije voljela da se autom dolazi do kolibe. Doduše, to Johan nije mogao znati. Kad bi tlo bilo mokro, u travi bi ostajali ružni, duboki tragovi. Za svih godina dok je živjela ovdje, Annie je uzbrdo vukla svoje vrećice s hranom i ostalim kupljenim stvarima, pa i pakete s knjigama, baš kao što su to činile Aagot i Jonetta prije nje.
Ona Edit, ponad Westlundovih, sjećaš li je se? upita ga Birger.Johan kimne. Slomila je nogu negdje u ožujku prošle godine pa je dospjela u
bolnicu i onda bila na dugotrajnom liječenju. Na ljeto došla je njezina obitelj gore i napravila reda jer Edit nije više mogla doći kući. Gomila je smeća ležala točno na mjestu gdje obično parkiramo kad odlazimo u lov. Stare limene kutije za kekse i hrpe časopisa uz iznošene galoše i
360
staklenke u koje se sprema zimnica. Izbacili su čak i Editine vrpce od tkanine iz kojih je pravila krpare.
Ušutio je sjećajući se da se na toj gomili smeća našlo barem dvadesetak takvih traka. Zacijelo se od njih više ništa nije moglo napraviti jer je vrijeme bilo vrlo kišovito, pa su tijekom jeseni već upola istrunule. Bila je tamo i Anna Starr i pregledala ih je. »Da se čovjek zapita kakvi su to ljudi što tako nešto rade, bacaju već izrezane vrpce«, samo je rekla. Premda je vrlo dobro znala da su to bili Editini sinovi i snahe. A na vrhu te gomile nalazio se Editin šešir. Stavljala bi ga na glavu kad bi cijepala drva ili vadila krumpire. Bio je to šešir od smeđega filca i nalikovao je nekakvu loncu. Sprijeda je imao dva cvijeta izrađena od istog materijala kao i šešir. Sjećaš li se toga?
Johan ga je postrance promatrao, ali nije odgovorio ništa. Bio sam gore s posuđenim beaglom. Studeni je bio. Namjerio sam
pogledati ima li kakvih zečeva tamo gore. Kad sam se stao spuštati stazom, čuo sam udarce sjekire. Bio je sumrak. Prošao sam mimo Editine drvarnice na kojoj je pisalo ŠUPA 3, jer je tu drvarnicu dobila od tvornice celuloze. Onda sam je vidio. Stajala je unutra, a oni cvjetovi na njezinu šeširu poskakivali bi u ritmu s njezinim cijepanjem drva.
Zašutio je. Znači da se vratila rekne Johan.Zašto sam mu to ispričao? pitao se Birger. Eto, jednostavno mi je
palo na um. Kao da me netko na to prisilio. No ipak je zastao prije negoli je stigao do kraja svoje priče, a što je obično i činio: kako je, kad je vidio tu smeđesivu pojavu u jesenjem sumračju, povjerovao da je dobio znak o Editinoj smrti. Poenta priče trebala je biti da je ona živa.
Vratila se s dugoga bolovanja, našla svoj filcani šešir i vjerojatno najveći dio drugih stvari s one gomile i počela cijepati drva za zimu. A ovako, kako je on Johanu ispričao tu priču, poenta je izostala.
Događalo bi mu se da bi pričao na takav način ni sam ne shvaćajući koji mu je cilj pričanja. Poslije bi primijetio iscereni smiješak. Bez lica.
361
Za posljednjih je tjedana uglavnom šutio. To mu je bilo bolje. Annie ga je ostavila samog s hladnim prezrivim osmijehom. Nije to bio njezin osmijeh. Već osmijeh bez lica.
Mia je izišla noseći prljavi ogrtač od crne tkanine i rastvorila ga. Podstava mu je bila napravljena od hermelinove kože. Od guste, ljetne kože u promjenljivim smeđim bojama. S bijelim prugama s trbuha i vrata. Šavovi su počeli pucati. Činilo se kao da je koža na putu da izmigolji iz ogrtača.
Misliš da je to bio Aagotin ogrtač? Ni govora. Kad se Aagot vratila iz rata, imala je na sebi američku
odjeću rekao je Birger. To je Jonettin ogrtač. Od Aagotine sestre. Dobila ga je od Antarisa za kojeg je bila udana. A on je bio Laponac. Bit će da je Antaris hvatao hermeline u stupicu i time se godinama bavio. Vjerojatno joj je dao taj ogrtač jer se nikada nije brinuo da popuni pukotine nastale na zidu od peći ili da izolira zidove njihove kolibe. U njoj se dimilo i bilo je hladno. Kad su se uzeli, Antaris je bio momak koji je služio kod uzgajivača sobova. No onda su odlučili baviti se kravama i kozama. Jonetta je bila seljačkoga roda s druge strane granice. Antaris nikada nije volio obavljati seljačke poslove.
Annie je pokazala Birgeru kako cvijet žednjak raste među kamenjem na proplanku. Više gore u planini moglo se naći i angelike. A takve je stvari Antaris donosio sa sobom Jonetti. Dao joj je sašiti i taj ogrtač s hermelinom. No ipak se smrzavala. Kad su Antaris i Jonetta otišli, a Aagot uselila, uvela je električne radijatore.
Premda ne odjednom, razmišljao je Birger. Prisjetio se jedne siječanjske oluje. Moralo je to biti prvom prigodom kad se našao u Crnoj Vodi. Bilo je kasno s večeri. Snijeg se kovitlao u oluji, koja je sve osivila, i počeo ponovno zatrpavati putove. Izgubio se i nije znao gdje se nalazi. Tada spazi svjetlost u nekom prozoru. Treperila je poviše gore iznad puta. Bila je to električna svjetiljka, no naleti snijega gdjekad bi gušili njezino svjetlo. Bilo mu je jasno da se struja može svakoga časa
362
prekinuti i da će selo ostati u potpunom mraku, pa se stoga izvukao iz auta i uz napore stao probijati kroz vijavicu prema kolibi dok je još išta mogao vidjeti.
Htio je samo zapitati gdje se ovoga časa nalazi. Pred trijemom su se već počeli stvarati nanosi. Kad je provirio kroz prozorsko okno, vidio je ženu kako sjedi na stolcu ispred peći na drva i čita. Stopala je pružila prema otvoru peći, gotovo napola ih uguravši u samu peć.
Mirno je čitala, a on je na trenutak zastao promatrajući je sve dok nije okrenula stranicu knjige. Zatim je zakucao na okno, ali je prošlo podosta vremena prije negoli ga je uopće čula. I taj zvuk kucanja valjda je protumačila bukom oluje. Kroz otvorena vrata drage sobe opazio je da je televizor uključen premda nije uspio čuti baš ništa. Slika bješe zasljepljujuće crnobijela: snježna vijavica ili svemirsko nevrijeme. Žena pokraj peći mirno je čitala ne podižući pogleda.
O čemu razmišljate? upita ga Mia.On zatrese glavom. O takvim njegovim sjećanjima sad nije bila
prigoda pričati. Međutim, mislima mu je prolazilo kako je Annie na neki način preuzela život Aagot Fagerli. On je postojao, gotov, postojao kao oblik u koji je samo trebalo stupiti. Dakako da ga je ona ponešto preoblikovala. No bio je to oblik života preuzet zajedno s kućom. Iako Aagot nije morala spavati sa sačmaricom uza se.
U mislima mi je kako sam se ovdje prvi put pojavio za vrijeme jedne snježne vijavice odgovorio joj je. Bilo je oko petnaest stupnjeva ispod ništice, a pri naletima snijega sigurno i hladnije.
A kad sam ja ovdje bio prije nekoliko godina, živa se spustila sve do trideset i jednog stupnja ispod ništice nadovezao se Johan. Crno kao u rogu i bijelo. Nigdje žive duše.
Ja sam mislio da te ovdje nije bilo otkako si preselio u Langvasslien primijeti Birger.
363
Ne, svratio sam ovamo jedne zimske večeri. A onda sam se odvezao kući preko norveške granice. A poslije toga tek sada kad smo bili u Nirsbui i kad sam Miju dovezao ovamo.
Zar si ti dovezao Miju? Da, stigli smo oko četvrte ure izjutra. Ostao sam spavati u autu.
Parkirao sam dolje u Tangenu. No nisi je dovezao ovamo sasvim do gore? Naravno da me dovezao upadne Mia. Pristavit ću kavu. Johane,
donesi tortu iz hladnjaka.Saddie, koja je pokazala uzdržanu radost kad se Birger pojavio, sad
je legla uz njegove noge. Pokušao joj je pričati, ali kad ga je pogledala svojim mutnim očima i nekako nevoljko mahnula repom, on zaplače. Njuška joj bješe sivobijela. Nije se sjećao koliko je stara.
Johan se vratio iz podruma noseći švarcvaldsku tortu. Stavio ju je na sunce kako bi se otopila. Dok su je jeli, Birger se pitao nije li to jedna od onih koja je preostala poslije sprovoda. Koliko je uistinu Mia bila praktično stvorenje?
Na kavi u hotelu poslije pogreba Birger je sjedio pokraj Henny, ostarjele Anniene majke. Dovezao ju je sa zrakoplova, a ona se, dok je s velikom mukom hodala na svojim slabim nogama, morala čvrsto oslanjati na njegovu ruku. Ni jedan jedini put nije dopustila sebi da brižne u plač ili pokaže neku vrstu izljeva boli zbog besmislenosti i surovosti kojom je završio život njezina jedinoga djeteta. Igrala je ulogu. No u toj njezinoj ulozi nije bilo lažnosti ili pretvaranja. Smogla je snage i nadvladala ovo što joj se dogodilo, baš kao što je imala snage i znala podnijeti mnogo štošta za svoga dugog života. Preuzela je to na sebe kao ulogu pisanu isključivo za nju i ni za koga drugog.
Dala mu je snage. Vrlo se slabo sjećao zbivanja tijekom ona tri tjedna koja su protekla prije negoli su dobili dopuštenje za Annien ukop. Na posljetku je morao otići i na bolovanje. A kad je spazio onu sitnu, u crno odjevenu i čvrstu damu s otečenim zglavcima šake kako silazi niz
364
pokretne stube što su ih dovezli do zrakoplova, osjetio je sućut i nježnost. Bilo je to prvi put poslije događaja s Annie da je osjetio nešto drugo osim potpune zbunjenosti, koja je u njega gdjekad znala nalikovati pijanstvu ili tuposti. U jednom se trenutku sve to nadomjestilo oštrom boli smještenom negdje odmah iznad ošita. Između tih napadaja boli ponovno se pojavljivalo prethodno stanje da bi ga onda ostavljalo nekako bespomoćnim. Ili obezglavljenim, mislio je sada prisjećajući se tog trenutka.
Osjećaj prema Henny Raft bio je tako snažan i neočekivan, i upravo mu je on pomogao u vrijeme pogreba. Samo što su tanahni glasići crkvenoga kora zapjevali, bol ga je ponovno zahvatila i oborila prema naprijed istisnuvši iz njega glas koji je zazvučao groteskno. I sam ga je čuo i postidio se zbog njega. Onda je Henny na njegovu ruku položila svoju, punu prstenja, od kojih je najupadljiviji bio jedan s velikim heliotropom smještenim među markasitima, i držala je tako dok ponovno nije došao do daha.
Jesi li našla kakvu kutiju s patronama? upitao je Miju. Primijetio je da je blijeda. Po koži su joj se prosule pjege. Bila je zaprljana od čišćenja poda.
Zašto pitate? Pa morala bi postojati.
Metak iz sačmarice pogodio je Annie iz velike blizine u donji desni dio prsa i u ošit. Nanio joj je teške ozljede, no ona nije umrla od njih. Prema istrazi ispalo je da se vjerojatno spotaknula dok je, s nezakočenom puškom, gazila preko rječice. Puška je pritom opalila. Uslijed proljetnih voda u rječici je bio tako visok vodostaj da je dospjela pod vodu i utopila se.
Iza radija sa satom imala je dvije patrone reče Birger.
365
Ostale su tamo. Policajci su ih poslije uzeli. Vidio sam te patrone iste noći dok sam tražio njezinu pušku. Ali nisam našao kutiju s patronama.
Mi nismo našli ništa. Pa trebali ste, prema onome što je policija ustvrdila. Zašto tako govorite? uzbuni se Mia.Potekle su joj suze niz obraze razmazujući joj prljavštinu po licu. Nigdje nije bilo nikakve kutije s patronama rekne Birger. Annie
je imala samo one dvije patrone.Mia je plakala i više nije čula što Birger govori, ali je Johan stao
pozorno slušati. Po mojem mišljenju ona pušku uopće nije ponijela sa sobom
zaključi Birger. Mislim da ju je uzeo netko drugi i krenuo za njom. Netko tko nije znao da se iza sata nalaze one dvije patrone. Potpuno sam siguran da su te dvije patrone bile jedine koje je posjedovala. Ja nisam nikada kod nje vidio kutiju s patronama. Ona se, naime, nije bavila lovom. Naučila je, doduše, napuniti pušku. I ništa više. Ni ta sačmarica nije bila njezina. Istina, platila ju je. No u tom joj je pripomogao Roland Fjellstrom. On je imao dozvolu za nošenje oružja. I on joj je dao one dvije patrone. Sjećao se toga.
Jeste li to rekli policiji? upita ga Johan. Naravno da jesam. Prestanite sada upadne Mia. Ne želim više ništa čuti o tome. To
je toliko grozno. Svi pričaju svu silu najgroznijih prljavština. Znate li što je Enoksson rekao u prodavaonici? Da se i njegov otac ubio. Evo što ljudi misle.
Ali ne i mi usprotivi se Birger. Rekao je kako mu je Magna Wilhelmsson u Bwangenu kazala da će
se svi koji su se ubili ponovno roditi za dvadeset šest tisuća godina kao siromašni Indijci.
366
Magna je sasvim raspamećena reče Birger. Trebalo bi je zatvoriti u Zavičajni muzej.
Ali mama je navukla na sebe strahovito mnogo loših karma. Birger nije bio sasvim siguran misli li to Mia ozbiljno ili je to neki moderan žargon koji on ne razumije. Primijetio je da je ni Johan nije shvatio. Stavio joj je ruku oko ramena.
Ja sam ponovno bio u policiji reče Birger. Oni znaju da mi je telefonirala i da se uplašila. Misle kako bi to moglo pružiti objašnjenje zašto je ponijela pušku sa sobom kad je izišla. Ona je doista bila u strahu. No misle također kako je možda samo umislila da je vidjela nekoga. Ili sanjala. Ne može se utvrditi je li ona doista nekoga vidjela te noći. Osim ako ne iskrsne nešto novo, kažu.
A to novo nije iskrsnulo dobaci Johan. Naprotiv. Jest. Upravo se to dogodilo sada. Što to? Mogla je vidjeti tebe reče Birger.Nije volio što Mia plače. Još malo prije i sam je zaplakao kad je
primijetio da Saddie nije žalila, već čekala. Mia je glasno plakala i odjurila u kuću. Ponašala se djetinjastije
negoli što je, zapravo, bila, pomisli Birger kad su se vrata s praskom zalupila za njom.
Vjerojatno je i njoj na pameti bila ista misao reče Birger. Je li ti nešto rekla u tom smislu? Nije A ti? Jesi li ti pomislio na tako nešto? Naravno da jesam.Johan je sada djelovao starije. Mijina nazočnost činila ga je mlađim.
Možda je to upravo želio. Na trenutak prostruji Birgerovom glavom pomisao o starijem čovjeku koji podiže ruke i pokušava uvući trbuh. Johan bješe vršnjak Tomasu, što bi trebalo značiti da je jedanaest ili dvanaest godina stariji od Mije.
367
Johan se podigne i pođe k njoj. Birger ga je slijedio. Iz kuhinje čuli su se tupi udarci, a kad je ušao, vidio je da Mia i ovdje čisti. Šmrcala je i vadila iz kredenca polupune vrećice brašna, šećera i zobenih pahuljica. Johan je zastao pokraj hladne peći s rukama uvučenim u uske džepove traperica. Bilo je to neprirodno ili barem nezgrapno držanje. Grickao je gornju usnu i gledao u Birgera. Izgledalo je kao da od njega očekuje da nastavi.
Misliš li da je Annie tada vidjela tebe? upita ga Birger. Da, vjerojatno je kroz prozor opazila mene. Stajali smo neko vrijeme
vani. Mislim da je morala čuti auto. A zašto policija ne zna ništa o tome? Pa radilo se očito o nesporazumu. Ti si cijelo vrijeme shvaćao da je ona vidjela tebe i da je mislila
kako nalikuješ onom dječaku?Johan nije odgovorio, već je samo spustio glavu. I šutio si o svemu tome. Jesam, ali to nije ono što vi mislite. A što ti misliš da ja mislim? upita ga Birger. Johan ni sada ništa
ne odvrati. Morat ćemo to ispričati na policiji reče Birger. Da, meni je jasno da vi tako mislite. A ti ne misliš tako? nastavljao je Birger. Ne. A Mia?Bila je zaprljana i vrlo blijeda. Po površini sive kože pjege su joj
postale tamnosmeđima. Promatrala je Johana. Oko uglova usana pojavile su joj se neobično oštre crte. Nimalo u
skladu s glatkim, mladenačkim licem. Birger se prisjećao kako je Mia, dok je rasla, bila malena i na hranu osjetljiva djevojčica. Takve bi joj se crte gađenja na licu pojavile kadgod bi vidjela kozji sir ili riblju utrobu.
368
Kad je ušla u pubertetske godine, imao ju je priliku ponovno upoznati, pa je primjećivao kako je bila nestrpljiva i nemirna dok bi za blagdana boravila kod kuće. Više je razrede osnovne škole i gimnaziju pohađala u Bwangenu i pobješnjela je kad se Annie preselila odande i prihvatila službu u Crnoj Vodi. No za posljednjih je godina stekla neku snagu ili ravnotežu ili koji je to vrag već bio! one vrste koju Annie nikada nije posjedovala. Mia je dobro znala što i kada je nešto htjela imati, i u najvećem broju slučajeva to bi i postizala. Poslije završene srednje škole upisala je studij geografije kultura kao i još neke predmete, koji se baš i nisu činili previše korisnima. No sve dosad ona nikada nije bila bez zaposlenja, premda bi je znali zaposliti samo na manjim projektima za općinu ili fakultet.
Zatrudnjela je sasvim isplanirano, zaključio je Birger. Postigla je više negoli je to njezinoj majci ikada uspjelo. Dohvatila je visokoškolovanog i dobrog momka. Malo već u godinama, naravno, ali bi to moglo biti upravo ono što je i željela. Možda ju je to i privlačilo. Nije mogao ni zamisliti Miju koja bi se vodala s onim mladcima, koje su za vrijeme studija nazivali »manje korisnima«. Neovisnim neurotičarima koji su se pokusno udruživali da bi se onda i opet pokusno razdruživali. Poput ameba. Kao ona svinja Goran Dubois, pomislio je.
I što ćemo sada? zapita Birger. Zašto ste došli ovamo? oštro će Mia. Pa znaš valjda. Obećao sam da ću se pobrinuti za Saddie. Mia je
počela prosijavati brašno u zdjelu. Zar se spremaš praviti kolače? glupavo upita Birger. Ne, ne. Prosijavam brašno da vidim nema li u njemu žižaka.Odjednom se sasvim nerazložno razljutio na nju. Hajdemo na vidjelo
sa svime, pomisli. Sve ono što si mislila, sva ona kritična gledanja na majku koja si zatamnjivala jer, kako bilo da bilo, ipak si imala poštovanja prema njoj! svega se toga možeš oteretiti radom. Uređivanjem, sređivanjem, čišćenjem. Uklanjanjem. Kažeš da će ovo
369
biti kuća za ljetni odmor. Međutim, sigurno ne zadugo. Mislim da ćeš je prodati, rekne joj tiho iza leđa. A kad je jednom prodaš, ubrzo ćeš je i zaboraviti.
Grozota kako mladi ljudi mogu biti odvratni. Grozota kako je sve skupa odvratno i gnusno. Živjeti i boriti se i onda slomiti zbog nekakve anomalije u oblikovanju stanica, zbog gomile bakterija, nešto olova u lovačkoj puški ili zbog vode.
Uključena kroz vodu. Zašto se tako izrazila? Ja sam uključena kroz vodu.
Živjeti i pričati uključivši, među ostalim, i silan broj kvazireligioznih koještarija i pokušavati se družiti premda cijelo vrijeme znaš da propadaš ne, da se raspadaš. Biti istinski uključen. To je odvratno. Neizdržljivo odvratno. No od svega je ipak najgore gnusan način mladih ljudi kad se prave kako ništa ne primjećuju. Ne, oni naprosto ništa ne znaju o tome. Sve drže u svojim rukama. Planiraju. A dio njih nikada ne odraste.
Johan ga je promatrao, a Birger je osjetio da je primijetio njegovu srdžbu. Okrenuo se i izišao. Saddie je ostala ležati pokraj stola. Torta se otapala. Već su se i muhe našle na njoj. Neplanirano, zlobno je pomislio. Nešto što je krenulo kako ni u kom slučaju nije trebalo.
»Ja sam nepotrebno biće«, znala je govoriti Annie. Te su riječi tako jasno odzvanjale njegovom glavom kao da ovoga trena čuje njezin glas. U tom toplom zraku punom teškoga mirisa. Uz šum jasika. Trezvene riječi: ja sam nepotrebno biće.
»Ne vidim nikakav osobit smisao svoga života. Mnogo čitam i volim biti sama. Ali i s tobom. A volim i ptice i zvukove kiše.«
Šum jasika, pomislio je on. I suho pucketanje ujesen, kad im lišće pada po zamrznutom tlu. Običavala je stajati ovdje na trijemu i slušati ga kako pada.
Gađenje i srdžba pomalo su se stišavali u njemu. No zato je sada bio vrlo umoran, gotovo iscrpljen. Uzeo je tortu i ponio je u kuhinju.
370
Povest ću Saddie i odvesti se kući reče. Najbolje će biti tako. No vas dvoje biste trebali razmisliti o tome.
Nema se tu što razmišljati skreše Mia.Birger ništa ne odgovori. Prišao je ormariću ispod sudopera i otvorio
ga. Što tražite? oštro ga je zapitala. Saddiejinu posudu za hranu. Treba mi i njezina uzica. I ona tamo
stara ovčja koža. A onda odlazim.Johan ga je otpratio. Ruke su mu i dalje bile u džepovima traperica.
Izgledao je ukočeno. Razvlačio je njihov rastanak dolje kod automobila kao da se plaši povratka u kuhinju, k Miji. Stvari im skreću na krivi put, razmišljao je Birger. Možda potpuno nepotrebno. U njemu se iznova pojavio onaj osjećaj bespomoćnosti kao i onda kad su počeli tragati za Annie. Osjećaj sudjelovanja, ali i nemoći.
U selu nije bilo nikada toliko krava kao u vrijeme rata. Domaće, punomasno mlijeko moglo se kupovati još dugo u pedesetim godinama. A poslije je trava po livadama počela škrto i busevito rasti, a pasišta su zarasla. Zaposjela su ih brezine mladice i neiskorjenjive vrbe. A onda su na posljetku stigli turisti. Htjeli su vidjeti rječicu Lobber. Društvo, koje upija svoju životnu snagu iz smrtonosnoga nasilja, mora, naravno, proslaviti selo i njegovu zagonetku, i to zato što je ostala neodgonetnutom.
Tamo postoje nesputane snage.Takvo bješe Annieno vjerovanje. Tako je ona govorila.»Ako odgonetneš zagonetku, te će snage isteći, a selo postati jednim
od mnogih umirućih naselja. Mjesto koje nitko ne želi vidjeti i nitko čak i ne zna za njega. Snaga će prijeći na čovjeka koji je počinio nedjelo, a njegovu zagonetku nikada nećeš odgonetnuti. Međutim, ona je jednako privlačna kao i miris dobro osušena mesa. Njegovu će ti mračnu sudbinu prenositi elektroničkim bljescima. No selo će umrijeti.«
371
Bila je dosljedna, ogorčeno je razmišljao. Nikada nikakva nagovještaja koji bi mogao pridonijeti slabljenju enigmatske snage sela.
Kad se Johan Brandberg na rastanku pozdravio s Birgerom i stao uspinjati strmom uzbrdicom, ponestalo mu je daha. To ga je ljutilo jer je smatrao da je u dobroj kondiciji. Međutim, zrak bješe vrlo težak i ispunjen vlagom. Iz ruža se isparavao začinjen i prejako sladak miris. Bila je to stara vrsta ruža, kojih je bilo na više mjesta po selu. Bogati i tamnogrimizni grmovi ruža. Cvale su u preobilju, a njihove teške glave visjele su preko kamenih zidova koji su podupirali šupe na padinama. Mnoge su već bile uvenule pokazujući svoju unutrašnjost u trulenju i raspadanju. Na tom su stupnju izgledale bestidno. A one koje su se još držale bile su pune cvjetnih kukaca i bumbara. Ako posjedujete takvu vrstu ruža koje se bujno rascvjetavaju, treba ih ukloniti prije negoli njima ovlada besramnost. Pitao se je li Annie imala običaj otkidati uvele glave tih ruža. Nije on znao mnogo o njoj. Mia u svakom slučaju to nije radila. Mia ga je ljutila. Čak i više od toga. No on to sebi nije razjasnio sve dok se njegove misli nisu okrenule prema svom neobičnu unutarnjem zahtjevu kako bi ona trebala razmisliti o otkidanju glava ruža.
Sad je već prošlo tri dana otkako je pospremala i čistila. Bio je to težak i prljav posao koji je uza sve ostalo bio i bolan za nju. Nastojala je potisnuti šok i bol koji uništavaju snagu. Možda ih je samo odgodila, no nije joj mogao predbaciti da je to pokušala uz pomoć teškog rada i napora volje. Nosila je dijete i htjela biti sretnom. Sama je upotrijebila tu riječ. Johan je naslućivao kako je time htjela izreći nešto skromnije. Mislila je sasvim jednostavno reći da bi to bilo dobro za njezino dijete. Upotrijebila je riječ »dijete«. Ovaj put.
Shvatio je da ga je zaštićivala, pa je i očekivao da će s njime porazgovoriti o tome. Međutim, nije. Nikada nije mogao ni zamisliti da bi mogao živjeti s Mijom u nekakvu ozračju u kojem bi bilo teško disati. A nije mogao ni shvatiti da je takvo ozračje prihvatio i da ono traje već
372
mjesec dana. Možda je to bilo zato što mu nije bilo jasno namjerava li ga ona doista štititi. Radi li to zaista s voljom.
Sve je to bilo vrlo zbunjujuće i tegobno. Sjeo je za stol u vrtu. Znao je da ga promatra iz kuhinje. Policija ju je bila pitala je li znala koga je Annie mogla vidjeti. Je li Annie nekoga spomenula dok su ujutro pile čaj? Nije.
Kada je Mia stigla te noći? Nije pritom probudila Annie, glasio je odgovor.
Je li vas vaš zaručnik dovezao sasvim gore do kolibe? Ne, nije.Upravo onako jednostavno i jednako jasno kao što je odgovorila
Birgeru: Naravno da me dovezao.On je to zacijelo uklonio iz svojih misli, ali sada to više nije mogao.
Naime, ako ga je štitila, bilo je to zato što je mislila kako nešto postoji od čega ga treba zaštititi. Pa zar nije bila svjesna da je tako još gore. I upravo mu je to otežavalo disanje.
Podigao se i ušao u kuhinju. Okrenula mu je leđa i dalje se baveći vrećicama iz kredenca.
Je li otišao? Da, bio je žalostan. Ne mogu ga više podnijeti reče Mia. Oprostit ćeš, ali na mene on
djeluje kao kakva stara, mokra spužva. Ti ne želiš da kaže policiji kako je tvoja mama vidjela mene. Pa to nema nikakva značenja. Iz toga mogu samo nastati
neugodnosti. Ako te vidjela i posumnjala da nalikuješ onom momku, to bi značilo da je on bio u pravu. Ona je doista nekoga vidjela. I uplašila se. Zato je sa sobom i ponijela pušku.
Ali taj sam momak doista bio ja.Izgledalo je čudno, ali je ona nastavljala dosipavati rižu iz jedne
kutije u drugu koja nije bila potpuno puna.
373
Ja sam trčao uza stazu one noći uoči Ivanja reče tada Johan. Trčao sam prema Nirsbui. No ja čak i ne znam jesam li bio na putu onamo. Ja sam samo trčao. No stigao sam do tamošnje kolibe i prespavao dio noći u sobi. Ujutro sam odveslao u kanuu do Robacka i tamo autostopirao. Kad je telefonirala Birgeru, tvoja je mama mislila na mene.
Neki stranac? Laponac. Izrekao je to s nelagodnom povrijeđenošću istodobno pomislivši kako
je to djetinjasto. U to je vrijeme ona bila tek došla ovamo, pa sam joj mogao
nalikovati nekom strancu. Azijcu mislila je. Neki bi rekli Mongolu. Ja sam onda imao dugu kosu. A bila je i tamnija negoli danas.
Pa što onda?Čega se prije bojao sad se dogodilo. Znaš, Mia, ti nisi rekla policiji onako kako je bilo. Kazala si da te
nisam odvezao sve gore do kuće. Nisam li?Johan se razljuti. Sad nisi poštena predbaci joj. Čega se bojiš? Reci to, ako ništa
drugo, zbog sebe same. Ja nisam kasnije u noći ubio one dvije osobe pod šatorom. Ja nisam pošao za njom s njezinom sačmaricom i ubio je. Ti to vrlo dobro znaš. U to sam vrijeme bio kod tebe u Ostersundu.
Kad sam se probudila u noći, tebe nije bilo. Izišao sam i telefonirao. Svojoj majci, Gudrun. Izišao si i telefonirao? To nikada nije trebalo reći. Ni pomisliti. Bješe to samo neka vrsta
kovitlaca od riječi. Čuj me, Mia! Ako ti doista imaš takvo mišljenje o meni, onda je
bolje neka ti nikada ne padne na pamet da me na bilo koji način štitiš.
374
No ako nastaviš tako mutiti, potpuno ćeš se smesti i početi loše misliti o meni.
Mutiti? ponovi ona. Pa zar ja zamućujem stvari?
Toga poslijepodneva ona je izrekla mnogo stvari. Kada je bio sam a to se zbilo na šumskom putu za vozila sjeverno od Lersjovika uvidio je da je on ušao ravno u kuhinju i sam izazvao taj sukob. Namjeravao je biti otvoren prema njoj i prisiliti je na isto takvu otvorenost, pa čak i protiv sebe. Htio je da između njega i Mije ne bude nejasnoća. Da žive u čistom ozračju. I dalje nije mogao razumjeti kakva je mogla biti greška u toj njegovoj namjeri. Ispričao joj je da je odrastao u ozračju prešućivanja i prikrivanja, no uspio se osloboditi toga.
Pobjegao sam iz toga. Znam donekle o mržnji koja vlada u takvoj baruštini prešućivanja i naslućivanja. Moja je mama zatrudnjela u dvadeset i prvoj godini. Nemam pojma u što je polagala nade ili što je planirala. Znam jedino da je otac djeteta, dakle moj otac, bio već oženjen. Laponac kao i ona. Počela je voditi kućanstvo Torstenu Brandbergu, kome je umrla žena, pa je ostao sam s tri dječaka i jednim dojenčetom. Ne znam je li Gudrun odlučila pribaviti oca svom djetetu ili se sve to samo tako dogodilo. U svakom je slučaju Torsten, kad se vjenčao s mojom majkom, mislio da je moj otac. No malo pomalo moralo mu je postati jasno da je prevaren. Pogledaj me. Ja ne izgledam baš previše švedski. Još manje dok sam bio dijete. No mislim da se to nikada nije spominjalo. Uvjeren sam da su cijelo vrijeme šutjeli, šutjeli i šutjeli o tome. I upravo sam u takvoj baruštini sumnjičavosti, omalovažavanja i sitnorasističkih izljeva odrastao, zaštićivan moćnom silom. Majčinskom ljubavlju, Mia! Čuvaj setoga!
Ti si lud! rekla mu je tiho i oštro. Da! Majčinska ljubav ima gustu, gustu krv. Sadrži u sebi tvari kao
u kobila i ženki štakora. Ta je majčinska ljubav dobra kroz osamnaest mjeseci. Odgovarajuća i potrebna. Poslije dvadeset i četiri mjeseca
375
mora postati ljudskom. Humanističkom. Čak oporom i objektivnom. Mora poprimiti maleni dodatak ravnodušnosti. S obzirom na druge okolnosti. Ja sam pobjegao od toga. Ne želim da moje dijete izrasta u takvoj gustoj i mutnoj juhi. Želio bih da ti i ja znademo točno na čemu smo.
A zašto nisi rekao da si ti bio osoba koju je mama vidjela? Kažem to sada. Nisi rekao o tome ni riječi sve dok nisi bio prisiljen na to. Mogla
sam s tobom preživjeti cijeli svoj život ne znajući da si te noći bio kod rječice Lobber.
Pa to nema nikakve veze s tobom. Sve se to dogodilo davno prije negoli si odrasla.
Ali ja sam tamo bila. Sa svojih šest godina. Zar sve što se s tobom zbivalo prije negoli sam odrasla treba
izbrisati? Zar u to vrijeme to nisi bio ti?Sjećao se razgovora, svađe ili ispovijedi kao nekakva ponovnog
oživljavanja. Gdjekad poneke provale ljutnje kao uporišta u bujici ponavljanja i sve većeg i većeg raskola.
Mislim da si grozan. I tih se riječi pokušao prisjetiti. Sasvim trezveno. One znače: plašiš me. Sve što si proživio bez mene, ispunja me strahom. No to nije pomoglo. Osjećaja se prisjećao još bolje, iznenadnog udarca. Da, i on je bio uplašen. Premda je za to imao razložniji izraz od nje:
A ja mislim da si ti sada nelogična, Mia!Oboje su bili na odmoru i za to su vrijeme namjeravali urediti
Annienu kuću, a onda se odvesti kući u Langvasslien u ribolov i planinarenje. Međutim, sada je ona rekla kako namjerava otputovati u Stockholm, jer joj je žao njezine bake, pa joj želi biti pri ruci. Možda će s njome otputovati na otok Aland.
376
Johan nije mogao ni zamisliti da bi Henny Raft htjela napustiti svoj jednosobni stan u Gardetu i na svojim otečenim stopalima uspinjati se mostom na trajekt za Aland. Ona je najradije kod kuće gdje hrani svoje galebove i vrane, svađi se sa susjedima i zdravstvenim vlastima zbog svojih problema. Smatrali su je originalnom damom (osim onih koji su je gledali kao napola ludu babu koja hrani svoje galebove i vrane, i tako ih navodi da im kenjaju po balkonima), pa je ona živjela u toj predodžbi s određenim dostojanstvom.
Sad se trebao praviti kako je dobro ili u najmanju ruku pametno da Mia sa svojom bakom otputuje na Aland. No njega je sasvim zarobio taj uništavajući proces raskola, pa ju je htio pokušati uvjeriti kako se kod nje radi o nečem drugom, a ne o tome da joj je žao njezine bake. Bilo je to nešto sasvim jednostavno, uvidio je to poslije: ona je na neko vrijeme htjela biti u miru, za sebe. No on je nije htio pustiti na miru, već je najprije želio da sve i opet bude dobro. Da spavaju zajedno, pričaju o djetetu, planinare, hvataju ribe, fotografiraju evo, to je trebalo biti normalno sada i zauvijek.
Upravo ju je zbog toga natjerao da kaže stvari koje nije trebalo reći. Htio je razgovarati o djetetu, a ona nije htjela. Rekla mu je kako nije nimalo sigurno da će se dijete uopće roditi. Trebao je preko toga prijeći, ali se uplašio pa je izbacio iz sebe:
Pa nećeš valjda napraviti pobačaj? To je naprosto nevjerojatno. Što zapravo misliš pod time što si rekla?
Nikada mu nije odgovorila. Ali joj je zato ton, dok mu je govorila kako ne misli počiniti istu grešku kao i njezina mama, bio leden i odlučan.
Znam ja što radim. Htjela sam zatrudnjeti i postala sam trudna. Međutim, nipošto ne namjeravam živjeti sama sa svojim djetetom. To je jadan život. Da bi živjeli zajedno, trebala je postojati neka sigurnost. No Johan u to nije bio uvjeren. Pokupila je svoje stvari i ispraznila hladnjak. Nisu ništa jeli, a nije ga ni zapitala hoće li on nešto pojesti.
377
Odvezli su se dvama automobilima. Naime, namjeravali su autima odvesti podosta Annienih stvari u Ostersund. Sada je kutije ostavila u kuhinji i ostala pri namjeri da obiđe svoju baku.
Vozio je ispred nje prema gradu. Mislio je da su se sporazumjeli kako će zastati i odmoriti se na njezinu uobičajenom mjestu. No kad je on skrenuo na šumski put za vozila sjeverno od Lersjovika, ona ga je pretekla i nestala iza zavoja. Smatrao je to apsurdnim. Toliko djetinjastim da mu je teško bilo shvatiti kako je to i ozbiljno i opasno. Da mu je još preostala jedina nada ona gusta, gusta krv. Majčinske tvari. Juha, dovoljno jaka i mutna da je spriječi počiniti klinički svršetak svega.
Tijekom godina vidio je mnogo mrtvih. A vidio je i pokojnikove bližnje pokraj mrtvih tijela. Bilo je onih koji bi to tijelo pomilovali, no najčešće je nailazio na ukočeno ozračje. Ljude kako uspravljeni sjede na stolcima čekajući da prođu minute. Rijetko više od nekoliko minuta. »Čuvanje mrtvaca« bješe jednako nezamislivo kao i predugo razdoblje dojenja. Neobično je bilo da netko smalaksa, glasno zaplače ili poviče od bola. Većina je poznavala sebe. Ako bi naslućivali da neće izdržati pri pogledu na mrtvaca, ne bi dolazili.
***
Annie je sjedila i s dva prsta doticala hladnu kožu svoga mrtvog
djeteta. Vrške prstiju položila je na mjesto gdje su mu se prsa spuštala prema pazuhu. Nije znala zbog čega to čini. Iz Crne Vode odvezla se vlastitim autom. Mia je morala ostati kod tete Aagot. Anniene su stvari stajale spremljene u torbi već nekoliko tjedana. Namjeravala je otići u rodilište u Ostersundu. Kod Offerberga se našla zatečenom jer joj je potekla plodna voda. Nije znala da tijek porođaja može biti mnogo brži već pri drugom porođaju.
378
Od Offerberga do Bwangena vozila je zaustavljajući se svaki put kad bi je uhvatili trudovi. U Tuvallenu je morala uzeti taksi. U ambulantu u Bwangenu stigla je blijeda, ljutita i već na dobru putu da bude potpuno iscrpljena. Došlo je do vrlo brzog porođaja. I poslije svih tih godina Birger se sjećao kako ju je ohrabrivao. No sjećanja su im se pomalo iskrivila. Isprva preživahno svježa, a onda malo pomalo cinična i neumjesna.
Bilo je to, naravno, neko sasvim neosobno, neljudsko iskrivljavanje prema ironičnom. Birger nije bio ciničan čovjek. On joj je istinski želio dobro i vjerovao da će joj biti dobro. Dijete se nije rodilo. Izišlo je iz nje s pupkovinom čvrsto stegnutom oko vrata, što ga je ugušilo.
Ne sjeća se je li ju je pokušao tješiti još na porodiljskom stolu. Bit će da je to učinio. Bez obzira kako se jadno osjećao, ipak je znao pronaći riječi i rečenice koje bi običavao upotrijebiti u takvim situacijama. Nasuprot tome dobro se sjećao kako je poslije nekoliko sati otišao do nje. Bilo je to tada kad je zamolila da može vidjeti svoje dijete.
Osjećao se vrlo nelagodno ne samo zato što nije pokazivala nikakvih osjećaja. Bila je blijeda i zapravo nije bila spremna za razgovor. Pazila je jedino da dobije ono što je htjela, a on joj to ni na koji način nije mogao odbiti. Dijete je bilo ženskoga spola. Velik, dobro izgrađen fetus. Oči nije nikada otvorilo. Koža pomodrjela i prekrivena sjajnom fetusnom masti. Očistio ga je što je pažljivije mogao i položio na velik, bijel, frotirani ručnik ne prekrivši ga. Vrata je sobe za porođaje ostavio otvorenim i sam je pošao po Annie Raft. Dovezao ju je u bolničkom krevetu, a što mu nije bilo lako jer nije bio naviknut takvu manevriranju. Nije htio da mu itko u ovom slučaju pripomaže i ostao je čekati do večeri kad su u zgradi ostali samo dežurni recepcionist i medicinska sestra u noćnoj službi.
Njegova je zamisao bila da bi na svoje mrtvo dijete mogla gdjekad baciti pogled kroz vrata i odustajati ako bi se uvjerila da nema snage za to. No ona ga je zamolila da joj krevet primakne djetetu. Na posljetku
379
položi kažiprst i srednjak desne ruke na hladnu, pomodrjelu kožu, i tako ih je dugo i mirno držala u tom položaju. Nalikovalo je to polaganju prstiju na Bibliju prigodom prisezanja. Taj mu se prizor trajno urezao u pamćenje. Nikada ga prije nije tako duboku shvatio kao kad ju je vidio kako priseže na vlastito dijete
On sam ne bi mogao podnijeti da vidi Annie. No bio je prisiljen na to. I ta riječ »podnijeti«, razmišljao je poslije, jedna je od onih riječi koje nemaju pokrića. Prazna riječ. Neka vrsta uzvika. Može se »podnijeti«. Treba položiti dva prsta na ono što se dogodilo i to osjetiti.
***
Birger Torbjornsson živio je u žutoj kući od cigala na trgu u
Bwangenu. Policijska postaja i ljekarna sa spuštenim plastičnim rebrenicama nalazili su se u susjedstvu. Bješe nedjelja i prodavaonica ICAe upravo se zatvorila. Toliko se oduševio Johanovim posjetom da se ovaj postidio.
Birgerov je stan imao tri sobe. Dnevna je soba bila pretrpana pokućstvom. Johan je prepoznao svijetli, sivomodri kauč iz Birgerove prijašnje kuće i tapiserije na zidu iza njega. No bilo je neke bizarnosti u tom prigušenom dekoru. Johan se sjećao da je Birger živio zajedno s nekom veterinarkom. Ona se vjerojatno pobunila. No odmjerenost Barbro Lund još je uvijek prevladavala unatoč preseljenju u iznajmljeni stan, prašan i isprekidan šarenim kretonom. Dobio je dojam da Birger rijetko prebiva u dnevnoj sobi. Bila je neprozračena.
Jedna su vrata u predvorju bila poluotvorena i vodila u prostoriju u kojoj je čuvao skije, lovačku pušku, čizme i pribor za pecanje. A s njima i zimske gume za svoj auto. Vjerojatno bi mu sve vrednije stvari bile ukradene da ih je smjestio u podrum. U spavaonici se nalazio pisaći stol prepun papira i fascikala. Na zidu je visio ormarić s lijekovima, a
380
na police za knjige ugurao je raznorazne bočice. Johan se čudio zašto mu se stetoskop i kromirane, nehrđajuće posudice nalaze na policama za knjige. Zar prima pacijente i privatno? Naime, soba je ipak izgledala malko prezapuštenom da bi mogla poslužiti kao ordinacija. Sa svim onim medicinskim priborom i nemarno prekrivenom posteljom podsjetila je Johana na veterinarsku stanicu u općinskoj kući u Langvasslienu. Nasred poda ležala je Saddie na svojoj ovčjoj koži. Podigla je glavu zamahnuvši repom nekoliko puta.
Završili su u toj spavaonici ili radnoj sobi jer je Birger u njoj najzad pronašao whisky. Johan je mislio kako je dobar znak što Birger nije točno znao gdje mu se nalazi piće, ali loš utoliko što mu se nalazilo pokraj postelje.
S Birgerom nije bilo teško razgovarati. On bi, pitajući, preilazio ravno na stvar, otprilike onako kako bi ispitivao za anamnezu, ali ne bi prebrzo stvarao zaključke na osnovi onoga što bi saznao. No kad bi donio zaključak, onda se o tome nije moglo baš mnogo raspravljati.
Djevojke koje se nađu u drugom stanju govorio je mlade žene koje su pred prvim porođajem, često imaju takve iznenadne mušičave ispade. U tome nema ništa neobičnijeg negoli u činjenici da često podriguju ili povraćaju. Isprva im se čini kako je to lijepo dobiti malenu, živu lutkicu. One sve spremaju i uređuju, pa se čini da je sve u redu. A onda stigne razočaranje. Vjerojatno češće negoli što priznaju. Većina djeluje samo malo mrzovoljnije nego inače. U Mije je to mnogo žešće izraženo. Ona je sada pod jakim opterećenjem. Žene se u tim situacijama često pitaju što su to, dovraga, učinile. U što su se upustile. No uglavnom ne kažu ništa. One pak koje to ipak izbace iz sebe, ne kazuju i baš prelijepe stvari. Znadu biti i uplašene. No sve se to na posljetku sredi.
Ali ne i uvijek. Ponekad stvari ne krenu putem koji ste očekivali. Kliznu s tračnica. A to zaboli.
Da složi se Birger. Gdje kad zna zaboljeti.
381
Naginjao je svoju čašu čas naprijed, čas natrag i svrnuo pogledom dolje prema prljavoj krpari. Prešao je šezdesetu. Činilo se kao da ga je dug život ispovređivao. Radio je kao sat. S vremena na vrijeme kakav bi ga bolni rez povio prema naprijed uz zatvorene oči i širom otvorena usta. A onda bi krenuo dalje. Govorio što je običavao govoriti. Čak bi i promijenio košulju. I jeo.
Njegova naviknutost na samovanje i discipliniran, jednolično marljivoradni život pomagao mu je da se vuče dalje.
Izgledaš uplašeno reče mu Birger. Točno, premda se obično ne plašim samoga sebe.
One večeri prije mnogo godina, u noći uoči Ivanja, bio sam tamo. Otada nisam mnogo mario zbog toga. No sada se sve to vratilo i ponovno osjećam onaj strah. Otprilike kao netko tko se prisjetio neke nesreće ili ozljede, a u trenutku kad su nastale okolnosti da se nađe u istoj situaciji. Premda je to zapravo zaboravio.
Čega si se onda bojao? Ne znam. Da će sve krenuti po zlu. Imao sam upravo takav osjećaj:
da stvari ne idu onako kako se očekuje, kao što se obično događaju. Već loše. Doista loše.
Što si namjeravao te večeri? Pobjegao sam od kuće na pecanje. Policija misli da si pobjegao u Norvešku. Najprije sam se mopedom odvezao gore do Aldine kolibe skupiti
gliste. Ali moja su me braća sustigla. I pretukla te. Nisu. Pekka, koji je malo teže shvatljiva osoba, sjetio se nečeg
boljeg. Spustili su me u Aldin bunar. Istina, to nije bilo preopasno, jer u njemu nije bilo vode. No ostao sam u njemu nekoliko sati prije negoli sam se dosjetio kako da se sam izvučem iz njega. A onda se više nisam htio vratiti kući. Nisam se mogao odlučiti ni za što, već sam samo stao
382
trčati. Na stazi nisam nigdje primijetio Annie Raft. Tek mnogo vremena poslije čuo sam da je ona nekoga vidjela. Tada sam shvatio da sam to morao biti ja. A isto je bilo sinulo i Gudrun, mojoj braći i Torstenu.
Lagali su i rekli da sam otišao već uvečer, i to na mopedu. Međutim, ja sam otišao u Nirsbuu. Tamo sam prespavao nekoliko sati. Onda sam odveslao u kanuu do Robacka i tamo autostopirao. Bilo je to oko pete ure ujutro.
Čudno je da onaj tko te poveo nije ništa javio policiji. Bila je to ona. Neka Finkinja. Ne, neka žena iz Finske. Strašno je
pazila na tu razliku. Tako strašno da se ti toga dobro sjećaš. Ostao sam s njome nekoliko dana.Birger podigne glavu. Jeste li se malko poševili?Johan se nasmijao. Sve je ovo došlo tako naglo, ali kao naručeno u
svoj ovoj tuzi i nevolji, pomislio je. Pa, moglo bi se reći. Premda to nije bila nikakva idila. Bila je to
neka tvrda cura. Ozlijedio sam se, zapravo nešto slomio u stopalu, a ona mi je dala Hota prašak i votke Koskenkorve, a zatim me prisilila da u takvu stanju krenem. I to prilično daleko.
Čudna je to mješavina bila.Birger se digao i odložio svoju čašu na pisaći stol. Dugo je tako ostao
stajati leđima okrenut prema Johanu. Činilo se kao da promatra asfaltirani trg ispred prodavaonice ICAe.
Međutim, tamo nije bilo baš ničega vrijednog promatranja. Jesi li siguran da se to što ti je dala uistinu zvalo Hotaprašak. Da, i mislim da je to bila grozna riječ. Na vrećici se nalazila slika
crvenokožnog Indijanca. A Koskenkorval. I to.
383
Hotaprašak i votku Koskenkorvu dobila je Sabine Vestdijk protiv svojih menstruacijskih bolova.
A tko je to?
________________________________________________________________Hotaprašak: u Finskoj naziv za lijek koji ima svestrane ljekovite osobine kao aspirin.
Tako se zvala. Ona mala Nizozemka koja je umrla u šatoru zajedno s momkom bez hlača. Momkom za kojega nitko ne zna tko je. I koji nikome nije nedostajao. On je u ljekarni u Bwangenu za nju pokušao kupiti Saridon. A onda je dobila taj Hotaprašak i votku Koskenkorvu. Od nekoga. Boca još uvijek postoji kao i vrećica s praškom. Odakle je došla ta tvoja, kao što si rekao, »tvrda« cura?
Mislim da je morala doći s broda za Finsku. U pet izjutra? Nikada je nisam pitao. No bila je i ona u ljekarni u Bwangenu. Zar ti je to rekla? Ne, nije.Odjednom Johan posta strašno zbunjenim. Osjetio se kao da mu je
šesnaesta i da mora priznati kako je kopkao po njezinoj torbici. Imala je vrećicu iz ljekarne reče. S računom i svim ostalim. Bila
je kupila prezervative. Kao da je naslućivala da će natrapati na tebe. Međutim, nikada ih nismo upotrijebili. Nikada mi nije ni
napomenula da moram biti oprezan ili bilo što slično. Vjerojatno je uzimala pilule za kontracepciju. Zato nisam mogao shvatiti zbog čega je kupila prezervative.
A ti si bio nevino janješce. Da, moglo bi se reći. Po mojem mišljenju ona je zapravo imala nekog drugog u planu.
Nekoga za kojeg je smatrala da ga se mora čuvati.
384
Mislite zbog zaraze?Je li to bilo tako jednostavno? On je ipak bio liječnik i razmišljao je,
dakako, u svojim okvirima. Ali koga? Bio je, istina, tamo gore neki čovjek, ali s njime nije imala
ništa. Paket s prezervativima bio je neotvoren. Na koga je pomišljala? Na Strijelca dobaci Birger.
Johan nije znao njezino ime. No lovačku je kuću zvala Trollevolden. U blizini se nalazila i jedna spilja. A ispred kolibe u kojoj je boravio protjecao je potok. Sjećao se kako je danonoćno žuborio.
Kuća je zacijelo pripadala njezinoj obitelji. Premda je bila Finkinja? Žena iz Finske ispravi ga Johan. Onaj momak bez hlača imao je telefonski broj skriven na dnu svoje
torbe. Bio je to telefonski broj nekog mjesta na obali, na sjeveru. Neke prodavaonice. Je li u kući postojao telefon?
Nije. Baš ništa. Čak ni struje nije bilo. Do tamo nije vodio ni put. Jesi li opazio kakvu prodavaonicu u blizini? Nisam vidio ništa. Samo veliku, tamnu kuću. Ograđen prostor za
pse i ledarnicu. Potpuno uništeni, ali takva nije bila kuća. Možda bi se moglo reći zapuštena. Mislim da je pripadala velikoj obitelji jer se u njoj nalazilo vrlo mnogo ležajeva. Ležajeva na kat.
To ćemo mjesto pronaći rekne Birger. Neće to biti teško. A onda ćemo saznati ime one Finkinje.
Njegov je način ispitivanja podsjećao na svu onu istražnu djelatnost po selima. Treba se obratiti nekome koga poznajete. Ili sinu, znancu, možda šurjaku onoga koga poznajete. U ovom je slučaju to bio službenik u osiguranju u Stockholmu, koji je nekada bio šef policije u Bwangenu. Njega su uklonili iz daljnje istrage o događaju na rječici Lobber, a on je to tako teško primio da je prestao raditi na policiji.
385
No imao je veliku kartonsku kutiju s cjelokupnim fotokopiranim istražnim materijalima o tom slučaju, a što mu je Birger punim srcem odobravao. To je, naravno, bilo protiv sviju propisa. Ake Vemdal se nadao da će uspjeti izmozgati rješenje toga slučaja za svojim kuhinjskim stolom i tako, na posljetku, trijumfirati nad onima što su ga kvrcnuli po nosu.
No dosad u tome ipak nije uspio. S jeseni išao bi u lov u Crnoj Vodi, u istoj skupini kao i Birger. Znao bi dolaziti nakratko u lipnju na pecanje, a događalo se da bi se sreli i u Stockholmu. Tada bi Vemdal naručio stol u restoranu Solvalla na hipodromu, gdje bi uz povoljne cijene jeli i istodobno mogli promatrati konjske trke, ali i kladiti se na konje. U početku bi uvijek za susreta razgovarali o istrazi. A sad je već prošlo podosta vremena otkada su posljednji put o tome pričali.
Vemdal im nije htio dati telefonski broj koji je Strijelac sakrio ispod tvrde podloge na dnu svoje torbe. Sam je telefonirao.
Samo kad bi bio kod kuće. Vrijeme je dopusta. On je procjenjivač šteta od kaznenih djela. A upravo je sada vrijeme
brojnih provala. Uvečer sam raspolaže svojim vremenom. Neženja. Međutim, ne kao ja, već uvjereni. »Žena ima posvuda«, kaže on. »Na jedrenjacima. U politici. Ali ne u kuhinjama i na poslovima koji imaju veze s vodom. Odatle se povlače.«
Ušutio je. Premda ne i Annie rekao je ozbiljno poslije stanke. Ona uostalom
nije mnogo vremena provodila u kuhinji. Nego, hoćeš li nešto pojesti? Jesi li uopće išta jeo?
Moraš telefonirati Miji. Ne mučite se takvim stvarima.
Turističko prenoćište. Uspjeli su to saznati u ponedjeljak prije podne. I sada se zvalo Trollevolden, a bilo je u posjedu Norveškog turističkog saveza. Ljudi koji bi se uputili u planine ili išli na pecanje mogli su ondje prenoćiti. I prije osamnaest godina bio je to jednostavan turistički
386
objekt bez podvorbe, koji je Norveški turistički savez dobio u vlasništvo poslije svršetka rata. Prije to bješe lovačka kuća i pripadala je nekom vlasniku velike veleprodajne tvrtke iz Trondheima. Johan se ponovno osjetio kao da je šesnaestogodišnjak kojeg se lako dalo prevariti pa je skriven ležao u takozvanoj tetrijebovoj kolibi. Ona mu je prodavala priče. Ili, kao što se Birger grublje izrazio, »nalagala se kao što krava balega«.
A onaj telefonski broj sad je bio izmijenjen, ali mu je Vemdal ušao u trag pripadao je seoskoj prodavaonici u nekom selu na obali sjeverno od Bromioysunda. Oni su sve znali o Trollevoldenu.
Djevojka tamo nije ostavila svoje ime. Nevjerojatno je da bi još postojali popisi s imenima, ako su se uopće vodile bilo kakve zabilješke. U tom bi slučaju to trebalo biti stvar policije. Vemdal im je savjetovao da se obrate policiji.
Tijekom svih ovih godina nije se dogodilo ništa rekao je Birger. No onda si se pojavio ti. Annie te vidjela i prepoznala, a što je prilično čudno. Toliko se uplašila da mi je telefonirala premda je bilo tek pet sati ujutro. Prema istrazi, ponijela je sa sobom pušku jer se uplašila i pribojavala da će sresti tog čovjeka što ga je vidjela. Dakle, tebe. No Miji nije rekla ni riječi o tome. Zvuči li to razložno?
Pa, čini se kao da nije bila sasvim sigurna u to. Već sam ti ispričao da su patrone za pušku ostale kod kuće. A ako je
imala kutiju s drugim patronama, kamo je ta kutija mogla nestati? Toga je jutra mnogo toga učinila. Bila je gore kod Gudrun Brandberg i dogovorila se s njome da će ići skupljati smreke. Onda se odvezla dolje k Anni Starr koja stanuje u Tangenu. Anna živi na osami, pa ako se Annie bojala, trebala je već tada imati sa sobom svoju pušku. Ali nije.
Što je radila kod Anne Starr? To je malko čudno. Jedva bi se moglo reći ozbiljno. Mislim da je,
ako je bila u strahu, to bio vrlo neobičan čin. Pitala ju je za leteće tanjure. Ili neku nebesku pojavu za koju su vjerovali da su leteći
387
tanjuri. Htjela je točno saznati na kojem se mjestu spustio. Naime, prije nekoliko godina nešto dalje od Tangena srušio se neki svijetao predmet. To se mjesto može vidjeti sa staze za rekreacijsko trčanje točno između krajnje točke na prevlaci i maloga brežuljka sa smrekama. Dan poslije šest je žena hodalo naokolo i ispitivalo po selu tko je što tom prigodom vidio. Sve su te žene imale svoje šivaće društvo i sve su vidjele taj prizor. Stajale su pokraj prozora u kući kod Neander i, kao što ih je Westlund vidio, bile su nalik anđelima s licima bijelim kao brašno. A ono što je zasvijetlilo i sijevnulo srušilo se s neba, palo u vodu i nestalo. Na tom su mjestu poslije povlačili ribarskom mrežom. Uspjele su natjerati nekoliko momaka da sjednu u čamac, ali su na tom mjestu našli samo obične otpatke koje svijet baca u vodu. Bilo je doista mnogo mještana koji su zapazili tu pojavu i svi su je opisali otprilike na isti način: da se pojavila svjetlost kao u zabavištu, a onda se survala u vodu, koja je te večeri bila tamna kao tinta. Bilo je to za kasne jeseni. Snijega je već bilo niže od prodavaonice, ali tek tanak sloj. No tamo dalje, gdje jezero nije posve mirno, voda nije bila zaleđena i upravo je na tom mjestu ta svjetlost iščeznula. Pričala je s Annom o tome i čini se da je posve zaboravila na Gudrun i skupljanje smrčaka. U svakom se slučaju sama odvezla gore. Najprije se pojavila kod Kronlundovih, Arona i Liše. Kod njih je obično ostavljala Saddie kad bi nekamo išla kamo je nije htjela povesti. To znači da je mislila dosta vremena provesti izvan svoga auta, jer bi inače, ako bi nakratko odlazila na teže prohodno područje, Saddie ostala u autu. Saddie je već stara i ima loše kukove.
Je li rekla kamo se otputila? Nije. Barem ne Liši i Aromi. No srela je njihovu unuku koja se
nalazila preko blagdana kod njih. Njoj je rekla kako ide na put sjećanja. Zvuči pomalo svečano primijeti Johan.
388
Išla je na rječicu Lobber. A odande nije ponijela nikakva ugodna sjećanja. Koliko znam, poslije onoga događaja ona više nikada nije posjetila to mjesto. A što se dogodilo poslije, to više ne znamo.
Prignuo se prema stolu, pa je Johan najprije pomislio da će kihnuti. Međutim, začuo je jecaj. Birger je zaplakao. Provalilo je iz njega naglo i kroz nos. Još trenutak prije izgledao je posve uravnoteženo, promišljeno. Prišao je Johanu, koji je trebao spavati u prašnoj dnevnoj sobi, i pružio mu kavu na postelji. Sjeo je na postelju i bio mu toliko blizu da je Johan pomislio kako bi mu trebao staviti ruku oko ramena.
No zapravo nije znao kako da se ponaša. U sobi se jedino čulo duboko, ridajuće jecanje. Birgerovo je lice pocrvenjelo i nabubrilo. Odgurnuo je svoju šalicu s kavom, naslonio se na ploču od stola i još jače zaplakao.
Zaobljena, snažna pleća su podrhtavala. Po stolu su potekli mali potočići nečega nalik izlučevinama iz nosa.
Saddie se izvukla s mjesta ispod stola i otapkala iz sobe. Dok je hodala, činilo se kao da ima duge noge. Birger ju je uplašio.
Na posljetku se Birger uspije pribrati pa iziđe u predvorje. Pipao je oko sebe kao da ne vidi. Johan nespretno krene za njim i pomogne mu naći put do kupaonice. A onda je sjeo za stol i slušao kako Birger povlači toaletni papir s role i useknjuje se u njega. Najzad nasta tišina, no prošlo je gotovo deset minuta prije negoli se vratio.
Moraš otići na policiju reče mu. Oni mogu ući u trag toj Finkinji. Međutim, Johan to nije htio. Teško mu je bilo objasniti zašto. Birger je povjerovao da se boji jer bi ga mogli osumnjičiti. Međutim, nije postojao nikakav stvaran razlog za to. Johan je mislio kako bi se, ako sada nešto učini, moglo svašta dogoditi. Kad se samo pomisli što je uzrokovao time jer se nije pojavio s druge strane prozorskoga stakla. Ili bi se sve to ipak dogodilo? Bilo je nečeg dvosmislenog u postupanju Annie Raft onoga jutra i prijepodneva.
389
Johan nije znao kakva je ona bila osoba, a nije se usudio takvo pitanje postaviti Birgeru od straha da će i opet zaplakati. Je li postupala razborito ili je slijedila nekakve tamne poticaje koje ni samoj sebi nije znala objasniti?
Mia, inače tako razborita, pokazivala je neke osobine koje on nije mogao shvatiti. Ponašala se mušičavo, gotovo podmuklo.
Kasno u noći rekao mu je Birger kako žene znadu ponekad pokazati lice na kojem je teško uopće zadržati pogled. Koje su to žene?
Gledaju te razrokim očima nastavljao je Birger s podosta whiskyja u sebi. Ako ti okrenu leđa, znade se dogoditi da vidiš samo zrak. Niente.
A sada je bilo jutro i Birger je ponovno izrekao mišljenje da se Mia ponašala normalno i predvidivo. U njezinu stanju to nije značilo ništa više negoli podrigivanje ili žestoko povraćanje. No ako je bilo sudbonosno?
Johan joj je telefonirao i razgovarao s njome. Govorila je bezizražajno i tromo. Durila se. Baka nije htjela putovati na Aland. No Mia ju je ipak svakako htjela posjetiti u Stockholmu. Poslije će se vratiti kući, u Langvasslien.
To je već zvučalo normalno. Smirila se baš kao što je Birger bio predvidio. No on ipak nije mislio da ona drži odluku u svojim rukama. Što je to bilo u njoj što je odlučivalo? Prije jedva godinu dana srela je nekoga za koga je mislila da je norveški vozač pasje zaprege na utrkama u Duvedu. Njegovi su joj se psi sibirci sa svojim svijetlomodrim očima i pametnim glavama svidjeli, a zaključila je da je i njihov vodič ukusan, baš tako je bila rekla. Tako ukusan kao što je ukusno lizati sladoled od jagoda, a sam Bog zna je li ga ikada lizala. No što je to unutar nje odlučilo da će on biti otac njezina djeteta? Ili da to neće biti? On se bavio vremenskim prognozama.
Izračunavao je putanje kišnih oblaka koje tjeraju vjetrovi. Najčešće bi stizali sa zapada, s maglovitog ili osunčanog i valovitog Atlantika i
390
kretali se u smjeru istoka. No događalo bi se i da promijene smjer za devedeset stupnjeva. Uglavnom se ipak znalo da su teško predvidljivi. No bilo je slučajeva kad je pogriješio u procjeni od samog početka. Ti su oblaci u njemu stvarali osjećaj da je potpuno suvišan. Ne bespomoćan ili nedorastao sa svim onim skupljenim podacima. Već suvišan. Nepotreban. I to kad bi kiša padala po njegovu licu, a on bi se čudio tome na način koji se nije baš mogao nazvati znanstvenim.
Kad su trebali odabrati mjesto pokopa za Annie, nikada nije bilo govora ni o kojem groblju osim onome u Robacku. Čak je i ostarjela Henny svojim tamnim i školovanim glasom rekla da je to mjesto kojem Annie pripada.
A u svom je nadgrobnom govoru kapelan dozvao sliku Annie u šumi. Zamisao mu je bila lijepa. Htio je da sudionici na pogrebu dozive u mislima Annie kako hoda po proljetnosvježoj šumi s mlađom i zdravijom Saddie za petama. »Tu je ona bila kod kuće«, govorio je kapelan. No Annie se ne bi složila s njime.
Jednom je rekla Birgeru: »Nisi ti jedini sa mnom hodao ovdje po šumi ili uz planinu i govorio mi da pripadam ovome kraju. Svi ovdje misle da se brzo krećem ovuda i nalazim putove. A ja osjećam da sam kod kuće tamo gdje se svi oni ćute izgubljenima ili čak užasnutima.
Istina je da hodam šumom svakoga dana i da sam jedina žena ovdje koja odlazi u šumu i kad nije vrijeme za branje bobica. I koja se usuđuje ići sama. Međutim, to ne znači da se ja u šumi osjećam kod kuće. Mislim da su drvosječe što rade za tvornicu celuloze ili Brandbergovi sa svojim građevinskim strojevima u njoj mnogo više kod kuće. Mnogo joj više pripadaju. Ja hodam ovuda kao što je Rousseau hodao po šumama St. Germaina, omamljena maštarijama, mirisima i vizijama ljepote. Poenta je u tome što su vizije u suprotnosti s civilizacijom u kojoj živim. Ja tražim alternativu.
391
Nju ne traži PerOla Brandberg dok vozi svoje šumsko vozilo. Njegove vizije nisu u suprotnosti s njegovim društvom. Pa čak ni onda kad uplaši nekog zeca ili kad ustanovi da su barske kupine počele zreti.
Ja ću, naravno, vremenom biti sve više i više kod kuće u tom tuđem, baš kao što je PerOla kod kuće u svom uništavanju prirodnih vrela. No moje mi maštanje stvara osjećaj da pripadam ovamo, a njega podupire šumska divljina i njezini mirisi. PerOla dobiva poticaje od otprilike istih pojava. Ali ih on neće nazvati divljima.
Mi smo oboje djeca svoga vremena i međusobno ovisimo, barem ja od njega. Bez krčenja selo bi bilo nenastanjeno i ja ne bih mogla živjeti sama ovdje i njegovati svoje vizije i maštanja. Moglo bi se krenuti prirodnim putem, ali to je nešto sasvim drugo. To je učinio Bjorne Brandberg i sad se čini izgubljenim. Čak više i ne pije.
Moram ti reći da i nije tako malen broj starih momaka i drvosječa koji su završili kao i on u brvnari ili baraci koja je ostala od šumskoga poduzeća. Njima je sve teže biti s ljudima, i sve više i više osluškuju šumu. Samoća snažno djeluje na njih. Postaju ovisnicima o njoj. Ja zapravo i ne znam kakve doživljaje imaju. Ono što pričaju često govori o sićušnim stvorenjima koja im pomažu kad su iscrpljeni, i o papratima koje ih liječe od bolova u leđima i omogućuju im da zaspu, ponekad i preduboko. Danas je takvo pričanje naivistično, ali ne bi se moglo reći i naivno. Međutim, mora da su riječi kojima se služe, kakve bile da bile, ipak proizišle iz doživljaja.
Bjorne je sasvim jednostavno načinio potpuni zaokret u vremenu i vratio se u starinu, kako je on to zvao. U starini su ljudi radili tako i tako. I u starini su razmišljali, promatrali, shvaćali.
No ono što su shvaćali bilo je da treba živjeti u svom vremenu, a to ti usamljenici u brvnari nisu razumjeli.
Nekoć se ljudi osjećali bolje negoli sada, a sad se ljudi osjećaju gore negoli tada. Stihovi su to koje ljudi skandiraju na proslavama u svom kraju. Ali ne i Bjorne, naravno, jer on na njih ne dolazi. No on ne
392
priznaje ni tuberkulozu, ni incest, ni zlostavljanje, ni poluglad, ni neznanje on niječe čak i bolne zglobove premda pati od njih zbog vlage u brvnari.
Razlika između usamljenika iz brvnare i mene je u tome što se ja uvijek vraćam u školu u ponedjeljak ujutro. Svjesna sam kako su moji pokušaji da nađem alternativu nesavršeni i da je moja zadaća naučiti djecu misliti.«
Bio je mjesec gnjilenja u kompostu, u novinama. Nešto je nabujalo i poteklo. Muhe su bile napasne. Novine su javljale o ubojicama i nastranim sadistima. Na stranicama o kulturi vonjalo je po trulom mesu kao iz kakva hladnjaka masovnoga ubojice.
Birger takve stvari nije čitao. No po noći bi sanjao o njima. Da ga netko progoni, da je vidio vlastitim očima ubojstvo ubodom, da se pravio ludim kako bi i sam izbjegao takvu sudbinu. Probudio bi se i otišao popiti mlijeka. Uzeo bi pločicu prepečenca, napravio sendvič i slušao u tišini sivoga jutra hrskanje i praskanje među svojim zubima. Razmišljao je o onom vremenu. O šatoru i tijelima. Inače mu to nije bio običaj.
Ni Annie nije o tome razmišljala. Ili barem nije govorila o tome. Prisjećao se jedne zgode dok su gledali televizijski dnevnik. Bile su to vijesti iz jedne republike koja je još nedavno bila dijelom Sovjetskog Saveza. Dva su muškarca ležala na platformi kamiona. Bili su mrtvi, prerezanih grkljana. Jedan je zijevao tako da su mu se mogli vidjeti svi zubi na gornjoj čeljusti. Kad su vijesti započele, Birger i Annie su upravo bili pri jelu. Poslije prizora s ona dva lesa na platformi pojavila se slika nekog mladića. Ispričao je kako su došli neki muškarci i odsjekli njegovu ocu ruke i noge, razrezali mu trbuh i ostavili ga da mu iscuri utroba, a sve se to događalo pred njegovim očima dok mu je otac još bio živ. A onda su došle druge vijesti i Birger je nastavio s jelom. Annie je već odavna bila otišla.
393
Tako bi to bilo. Takvom bi prigodom Annie tek dobacila kako je ona samo jednom vidjela posljedice nasilja koje je završilo smrću i da joj je to bilo sasvim dovoljno.
***
Nitko više nije vjerovao da je Annie umrla od uzroka koji bi sama,
nesretnim slučajem, izazvala. Sada su namjeravali Annie u spomen prirediti izložbu u seoskome domu. Ta je izložba trebala istodobno biti i manifestacija protiv besmislenoga nasilja.
Ne bih rekao da je to baš sasvim nepotrebno rekao je Birger kad mu je kapelan telefonirao. Ovaj je namislio ljetno crkveno čašćenje vjernika kavom i kolačima prebaciti iz Robacka u Crnu Vodu. Naime, turisti su se zadržavali u Crnoj Vodi otkad je policija održala konferenciju za novinare i ogradila se od teorije o nesretnom slučaju. U nedjelju, kad se izložba otvarala, kapelan je trebao održati komemorativnu molitvu za Annie, a što je Birger smatrao besmislenim. Naime, Annie nije bila vjerski ravnodušna kao većina ljudi, već izravno suprotstavljena njegovu kršćanskom naučavanju. »Sve predodžbe o Bogu započinjale su kao vjera u duhove«, govorila je. »Jedan vlašću opijen gangster održava svoje pleme u strahu i poštovanju prema sebi. A kada on umre, svi su još toliko uplašeni i pod utjecajem njegove volje da im se noću pričinja njegov glas, njegovi koraci i njegov suludi smijeh.« Žale se kako ih i dalje čuju, koliko ih je ona mogla razumjeti, premda su sve to prekrivali šećernom glazurom. Bila je neizmjerno zahvalna što je ni Henny, ni Ake ili možda ujna odnosno ujak nisu vodili u crkvu niti je prisiljavali da nedjeljom pohađa vjeronauk. Naslućivala je da ako ta zbunjena umovanja odmalena upijemo u sebe, onda zauvijek ostajemo u nekom smislu prijemljivi za njih.
Istina, bilo bi netaktično tako nešto ispričati kapelanu, a što on, uostalom, ne bi ni povjerovao. Annie je vodila crkveni zbor, a i sama je
394
tijekom svih tih godina solo pjevala s kora, na misama za pokojnike i na vjenčanjima. A to nikako ne ide zajedno, što ni ona nije tvrdila.
Kapelan je htio doći u kontakt s Mijom kako bi i od nje dobio priloge za tu izložbu. Odnosilo se to na Anniene slike i crteže iz njezinih materijala za pripremu nastave. Njezine panoe sa slikama iz prirode i sve u tom smislu. Birger je telefonirao u Langvasslien i Mia je stigla vozeći se s Johanom i šest sibirskih huskvja u vozilu za prijevoz pasa. Bilo joj je drago zbog te izložbe. Dok se pričalo kako je Annie sama uzrokovala svoju smrt, bilo je u tome nečega sramotnog. Sada je Lisa Kronlund pomilovala Miju po obrazu i rekla:
O, jadna ti moja! Izgubila si svoju mamu.Mia je sa sobom dovezla najljepše Anniene crteže. U seoskome su
domu sve stolce prenijeli u omanju prostoriju gdje su se posluživali kava i kolači. Kapelan je stajao na pozornici na ljestvama i imao na sebi košulju boje crvenoga vina s neupadljivim visokim ovratnikom. Za glavu golubice od bijela kartona pričvršćivao je najlonsku uzicu za pecanje. Pokušavao je, naime, pronaći pravu uporišnu točku na koju bi je pričvrstio kako se ne bi srušila dok bude tamo visjela.
Panoi su bili postavljeni uza zidove u izložbenoj dvorani. Na prvome je pisalo PUT SJE ANJAĆ .
Ispod tog naslova nalazio se dječji crtež kuće, shematski jednostavan, ali istodobno i vrlo složen. U svakoj je sobi bio nacrtan po jedan predmet, pažljivo, do u pojedinosti. Tako se u prvoj, podrumskoj prostoriji, nalazila sjekira na panju za cijepanje pokraj odsječena stopala, a u drugoj dva razbijena zemljana lonca iz kojih je istjecalo nešto crveno. Prostorije su bile označene brojevima, a njihov je sadržaj bio jezovit, postajući s visinom katova još jezovitijim.
Mia je stajala rukama obgrlivši svoju kutiju od ljepenke. Ubrzano je disala. U dvorani se pet osoba bavilo panoima pripremajući papire i čavliće. Želeći je pozdraviti, pomalo su nespretno ostavili stvari na kojima su radili. Lica su im izražavala sućut i nelagodu. Jedino joj se
395
kapelan, profesionalno naviknut na tugu, stao hitro približavati. No nije uspio stići do Mije. Silno je brzim koracima odmicala od slike do slike. Kod pete ili šeste počela je nešto izgovarati kroz zube. Zvučalo je poput psovki. Usne su joj se u razmacima pokretale kao da nešto premeće kod prednjih zuba. Odjednom joj pogled zastane na nekom mršavku u iskačkanoj kapici priljubljenoj uz glavu.
Petrus! Prokleti gmizavče!
Sada je kozja bradica Petrusa Eliassona bila posve bijela. Nosio je košulju od teške, kao vrhnje bijele tkanine, koja mu je, s orukvicama oko ručnih zglobova, lijepo padala. Na iskačkanom stražnjem dijelu njegova prsluka bio je izvezen motiv Drva života. Bio je na sprovodu, ali ga Mia onda ili nije vidjela ili je nije uspio razgnjeviti.
Birger je smatrao dirljivim što se Petrus spustio čak iz okruga Gadde gdje je živio sa svojim ženama i pravio sireve. Sad je imao nove žene. Jedna je od njih radila kao učiteljica, baš kao i Annie. Druga bi svakog blagdana doputovala iz Ostersunda, gdje je radila u nekom građevinskom uredu. Treća se pak bavila umjetničkom obradom tekstila, nešto mlađa Barbro Lund.
Ti si ovo organizirao prosikta Mia prema Petrusu. A onda joj se glas pojača:
Van s time! Maknite sve to!Petrus je stajao i žmirkao. Anna Starr i članovi crkvenoga zbora
disali su otvorenih usta. Zar i vi sudjelujete u tome? Zar ništa ne shvaćate? Skidajte sve ovo!
Nikakve izložbe neće biti! Jeste li gluhi? vrištala je Mia. Sve skidajte! Birger, pomozi mi! I ti Johane! Sve ovo treba ukloniti! Van sa svime! Pa valjda ne mislite da smijete učiniti tako nešto.
Kapelan joj se približio s pouzdanjem koje pruža profesionalni odnos prema životnim krizama. Mia odbaci svoju kutiju i stane vitlati rukama točno pred njegovim licem. Izgledalo je kao da time želi odagnati
396
nekakvu prikazu. I uspije. Kad su se žene povukle u sobu za posluživanje kave i kolača, svećenik pođe za njima. Međutim, zastao je
na vratima.Petrus se odostrag približi Miji ukosivši glavu i cijelo vrijeme
oblizujući vlažne usne. Kad joj se obratio svojim mekim, pjevušavim glasom, ona se okrene i opali mu snažnu pljusku.
Van! Putuj odavde! Nemaš ti što tražiti u ovome selu! Drži se svoje kuće zajedno s onim tvojim prokletim, smrdljivim kozama i intelektualiziranim vješticama.
On otetura prema vratima. Svećenik je počeo štucati. Pokušao je držati usta zatvorenim, ali je na to zaboravio otprilike svaki drugi put. Birgera zasvrbi želja da mu pomogne dobrim savjetom, ali primijeti da Anna Starr već drži čašu vode pred svećenikovim ustima. Zatim Anna pažljivo zatvori vrata za sobom.
Tek kad su ostali sami, Mia počne glasno plakati ne prestajući trgati slike s panoa.
Johane, donesi vreću za smeće iz auta!Petrus nato otvori vrata i pruži glavu u dvoranu govoreći kako te
slike ne pripadaju Annie. Nacrtali su ih njezini učenici. Skupili su ih od učenika koji su već odrasli i moraju ih vratiti.
Uspio je govoriti prilično dugo jer se Mia nalazila na drugom kraju dvorane. No kad se dugim koracima uputila preko poda od dasaka i udarila ga nekim tvrdim kartonom, on se povukao. Johan je problijedio, učinilo se Birgeru. No radio je vrlo djelotvorno ništa ne pitajući. Sasvim su napunili dvije vreće za smeće. Mia ih nogom gurne u sobu gdje su se izjureni naguravali.
U vražju mater, radite s time što god hoćete. Ali to nećete izložiti! Nigdje! Pustite moju mamu na mira! Jeste li me čuli?! Pu...sti...te je na mi...ru...
Kad su se uspeli do kolibe, Mia bješe sasvim iscrpljena pa je legla na Annienu postelju. Birger je kuhao kavu, a Johan sjeo za kuhinjski stol.
397
O čemu se tu radi? upitao je tihim glasom.Da, o čemu se radilo? Djelomično o stidu. Stidu i boli. Annie je imala pomalo originalne pedagoške zamisli odgovori mu
Birger. Mia će ti o tome pričati poslije. U početku se Annie šalila na račun toga, i to uzgredice. Kad više nije
postojao riziko da će Birger pomisliti kako joj je potrebna utjeha, ona mu je počela pričati. »Luckasto ili ne«, pričala mu je, »no sve ove godine u Bwangenu voljela sam ovaj svoj posao i bila ispunjena njime. Inače sam živjela kao i većina, često pogledavajući na sat dok sam radila.
U početku, naravno, postojala je uobičajena blaga dosada. Imala sam premalo susreta koji bi mi danu pružili osvježenje. Mnogo sam čitala i čeznula za posteljom i svojom knjigom. Živjela sam u zajedničkom stanu s Goranom Duboisom, no od toga nije nikada ispalo ništa ozbiljno. Njegova je majka sve to prekinula. Međutim, nije to bilo nimalo važno. Danas to uviđam. Spavala sam na mahove i jela previše.
Školska je dosada bila nešto posebno. Vunene majice spletene na čvoriće i neoprana tijela. I onda ono poludremljivo ozračje. Radili bi ono što bih im rekla. Ponekad bi frknuli kroz nos, dobacivali se pogledima. To je označavalo nekakvu unutarnju šalu koju nisam mogla čuti. Povremeno međusobno odguravanje, škripa stolaca, provala smijeha i poneka prigušena psovka. Ali nikada nikakav prosvjed.
Bili su spremni provesti šest godina u tom polumraku. Slušali su me nikada ne pitajući zašto moraju učiti ovo ili ono. Tek bi poneki put pokušali, većina posve rastreseno. Djevojčice su bile ambicioznije, ali bi i njihove napore progutala zimska tmina. Prema svršetku jesenskog polugodišta našli bismo se kao ribe u gotovo posve zamrznutoj bari.
Onda je došao Dan policije. Šef policije i njegov pomoćnik došli su u školu u svom crnobijelom autu. Bili su u odorama i nosili aktovke. Cijeli su dan hodali iz razreda u razred i pričali djeci o svojim poslovima. U to je vrijeme među radikalnim krugovima vladalo razdoblje prezira prema policiji. Zamisao o takvoj vrsti promidžbe za
398
policiju rodila se pri vrhu vlasti dolje na jugu. Ovdje je jedva nekome padalo na pamet demonstrirati ili stvarati terorističke skupine. U mom su razredu sjedili samo budući pijani vozači i obični radnici na crno koji će možda prigodice prebiti ženu ili susjeda. Prijavljujući krađu iz svog doma, oni će možda nadodati kakvo pojačalo ili električni pisaći stroj. Međutim, njima neće biti ni na kraj pameti zbog bilo čega prosvjedovati. U onome što je šef policije nazivao »sadašnjom situacijom«, njih nije zanimalo da čuju na koji način on i njegov pomoćnik služe društvu i osiguravaju miran san svojim sugrađanima. Oni su jedino htjeli čuti kako policija hvata razbojnike i lopove.
Šef policije stigao je u moj razred kasno poslijepodne. Možda je već bio premoren, jer kad su ga zamolili, on im je bez okolišanja stao pripovijedati kako je uhvatio jednog lopova.
Bilo je to prije dvije godine, pričao im je. Onda je bio na službi u Svegu. U cijeloj je državi bila proglašena uzbuna zbog hvatanja nekog pljačkaša banke. Pobjegao je tijekom boravka u bolnici, ukrao auto, pokupio svoju zaručnicu u Borlangeu i krenuo prema sjeveru. U Mori je ostavio prije ukradeni automobil i uzeo drugi, crvenu Cortinu.
U dva su sata poslijepodne primili telefonski poziv iz prodavaonice ICAe u Hedeu sa zamolbom neka policija krene u potjeru za parom koji je napustio prodavaonicu s dva puna sanduka piva i delikatesama ne plativši račun.
Vozili su se u crvenoj Cortini.Crveni je automobil pobjegao, no policija je prepriječila put prema
sjeveru. Naš je šef policije tada bio pomoćnik i našao se među onima koji su pronašli crvenu Cortinu gore u Vemdalsskaletu. Putnici automobila morali su se zaustaviti jer im je ponestalo goriva. U noći je došlo do mećave koja je potrajala dugo u prijepodne sljedećega dana. Automobil je prekrio snijeg i svi su tragovi bili uklonjeni. Policija je, tragajući za bjeguncem i njegovom djevojkom, pregledala cijelo jedno naselje bungalova. Na posljetku su ih pronašli u jedinoj pravoj kući što
399
se nalazila tamo i bila u lošem stanju. Bili su mrtvi. Smrznuli su se. Peć na drva bila je puna drva za loženje i novinskog papira. Potrošili su više kutija šibica u namjeri da upale vatru. Međutim, nisu otvorili zasun dimovoda. Dim je ulazio u prostoriju, ali nisu umrli od gušenja dimom, već od hladnoće.
Peć im se gasila.Sve su oči bile uprte u šefa policije. Iza njega je zelena ploča ostala
praznom. Umrli su jer nisu uspjeli upaliti vatru u peći zaključio je.Bilo je pitanja i povika, primjedaba i »potpuno sigurnih« tvrdnji, ali
je on ostao pri svome: umrli su zato što nisu uspjeli upaliti vatru u peći.Nakon što je zvonilo, on je morao otići u sljedeći razred. No djeca su
nastavljala s pitanjima. Promatrala sam ih na školskom dvorištu. U sumraku, što se sve više zgušnjavao, mahali su rukama, raspravljajući. Nikada ih prije nisam vidjela takvima. Obično bi stajali na studeni ruku uguranih u džepove jakni, zgrbljeni i podignutih ramena.
Autobus iz grada prošao je mimo njih osvijetlivši ih na zavoju svojim farovima. Neki su potrčali prema kiosku da uhvate autobus koji ih je trebao prevesti u Crnu Vodu.
Što sam iz toga trebala naučiti? Šef policije uspio ih je navesti da postavljaju pitanja. Ja nisam. Njegova je priča dala odgovor na okrutno pitanje: kako preživjeti? Što nam je potrebno da bismo se održali? Pa čak i na otvorenom, bez krova nad glavom. Upaliti vatru. Na udicu staviti nešto mesnato. A što? Što treba staviti? Imaš li uzicu za pecanje uza se? Nosiš li je uvijek sa sobom?
Pričvrstiti muhu na udicu. Od konzerve napraviti posudu za kuhanje. Potražiti norlandske lišajeve. A što ako više nemaš šibica?
Jedna je djevojčica napomenula kako ne treba izlaziti po magli i snježnoj oluji. A ako se ponašamo onako kako valja, onda uopće i ne treba bježati iz nekog zatvora. Onda dobaci smeđooki Stefan:
A što ako svega nestane?
400
Kako to »svega«? Struje. Ako se vodovi sruše? Ako dođe do rata i padne atomska
bomba?Na taj sam način jednog zimskog popodneva došla do njihovih
strahova. Bio je to prostor koji djeca rijetko otvaraju pred odraslima. Svi su oni vidjeli djevojčicu kako trči cestom dok joj gori koža, koja je, onako raspucana, nalikovala nekakvoj bijeloj zemljopisnoj karti. Vidjeli su taj prizor već više puta. Trčala je ispod debele, zaobljene staklene ploče na televizoru. Bila je gola, i njihova vršnjakinja, dakle stvarna. Naučili su čitati tu kartu od raspucane kože.
Neka je svijetla glava rekla kako peć na drva valja naučiti paliti već u školi. U slučaju da... A onda su prijedlozi ubrzo počeli kapati. Tada je postalo važno što valja učiniti da bismo preživjeli propast civilizacije. Ne treba odlaziti u radioaktivne ruševine što se puše ni na zatrovane obale. Ne, već u šumu. Gore u planinu. Duge će padine Bjornfjalla ostati. Otrčali su u lelujava močvarišta. Njihova koža nije bila spaljena. Potrčali su na hladan, svjež zrak, a ja nisam imala srca da im pokvarim tu sliku. Netko je predložio da bi trebalo naučiti tkati. Zatim da bi trebalo naučiti graditi brvnare. Sve bi to valjalo naučiti u školi. U slučaju da...
Jedan od onih učenika koji je najčešće šutio postavio je pitanje tko odlučuje što u školi treba učiti. Obećala sam mu da ću sljedeći put donijeti Program rada za osnovne škole. Bila sam vrlo napeta. Osjećala kako me koža svrbi. Bila sam puna smijeha i suze su mi navirale na oči. Stali su postavljati pitanja: A zašto moram učiti baš to? Nije li to nepotrebno? Sva su ta pitanja postavljali zbog onog: A što ako...? Te sam večeri bila grozničava od gorljivosti. Nemoguće mi je bilo zaspati. Zamisli su u mojoj glavi stizale jedna drugu. Mozak mi je pucao i blistao.
Jedan crveni fascikl. Pa jedan zeleni. Dvije radne bilježnice. Jedna za nastavak učenja prethodnog gradiva. Druga za »u slučaju da...«.
401
Pronašla sam svoju pedagogiju. I tako je započelo. Vrlo jednostavno. Svaku jedinicu znanja iz osnovnoga plana unosili smo u crvenu bilježnicu prije negoli smo je počeli obrađivati i uspoređivati s »u slučaju da...«. Kompjutorsko znanje prema računanju napamet. Poznavanje društva? Što ako više ne postoji nikakvo društvo? Političke stranke? Europski glavni gradovi? Ustvrdili su kako stvari koje nisu izravno potrebne za nov naseljenički život mogu biti zaboravljene i da je to šteta. Jedna je djevojčica željela prenijeti obrazac kačkanja na zvijezde u zelenu bilježnicu, a što je potaklo mnoga pitanja. A što s pjesmama? Melodijama? Pa notama? Imenima zvijezda i planeta?
Ja sam pokušala u njihov novi način razmišljanja uvesti inflatorne tendencije. Oni su potpuno sami od sebe ili zahvaljujući jednom umornom policajcu ustanovili da žive u jednoj civilizaciji. Sada su došli na pomisao da u toj civilizaciji postoje ostaci jedne kulture i da su obje izgrađene na znanju. Kad bi se sva zamisliva znanja odjednom počela vrtjeti oko njihovih glava poput onih sunaca iz vatrometa, uskoro bi se predali. Pred komplikacijama se sklanjamo i nastavljamo svojim dotadašnjim usporenim putem. Radije dosadno spor negoli lud.
Stoga sam se bez rasprave odlučila da sve ono što bi htjeli imati sa sobom »u slučaju da...« zapišu do u pojedinosti. Bez ikakvih apstraktnih izlaganja. Bez recepata. Formula. Nacrta konstrukcija. Tekstova pjesama i nota. I tako su u zelenu bilježnicu ušle blokflauta, tkalački stan, kvasni kruh i sastavnice žbuke.
Nastala je zima, a mi smo se i dalje čerupali s Programom rada, a onda opuštali na određivanju jestivih biljaka i pažljivom prepisivanju knjižice »Ode moj pony«. Razgovarali smo o izradi čeličnih noževa i štavljenju losove kože. Postizali smo dvostruko bolje rezultate ne osjećajući umora. Igrali smo se, smatram.
Ništa nije bilo čudnoga u tome što je jedan učitelj puštao djeci da imaju dvije radne bilježnice od kojih jednu »konkretniju«.
402
Učitelji glazbe, crtanja i ručnoga rada s tekstilom pomagali su nam s različitim projektima. Nisam se htjela petljati u rad učitelja ručnoga rada s drvom. Nešto mi je govorilo da bi to moglo biti opasno.
Ja sam iznutra bila poticana od vlastitih zamisli. Činilo se kao da im nikada neće doći kraj. Djeca bi se ili oduševljavala ili zamislila. Svako prema svojoj prirodi. Mnoga su od njih bila pronicljiva, a ostala prepredena. Neka od njih maštovita, dvoje, troje pobunjenički raspoložena. Možda, možda, vrzmalo mi se kadšto glavom. No uvijek sam bila budna prema proročkim tendencijama iz svoje nutrine. Ja sam jednostavno pronašla jednu vrstu pedagogije i točka.
Tri sam godine živjela s tom prvom skupinom djece koju sam podizala s dvije radne bilježnice, pa kada su prešla u više razrede, uvjerila sam se da je moja pedagogija bila djelotvorna. Čula sam odjek preko njihovih novih učitelja. Moj pokus nije predstavljen kao ekstreman. Ja sam zamagljivala stvari čim bi me počeli propitkivati.
Nije to bilo baš tako zamišljeno, govorila sam. Samo dvije radne bilježnice. Jedna za starija, prihvaćena i malo konkretnija znanja.
Čuvala sam svoju tajnu. Nije smjela zvučati politički. Nešto politički to bi bila crvena krpa što bikove tjera da zadahću i zatopću uza svoje kuhinjske stolove.
U sljedeće dvije godine nastavila sam svoju pedagošku dvostruku usmjerenost. U novom trećem razredu ponovila sam priču o policijskom uspješnom djelu, ali sada samo kao trik. Nije uspjelo. Moji su učenici već čuli priču o paru koji se smrznuo samo zato što nisu znali upaliti vatru u peći na drva. Uspjela sam naći drage priče, ali je pokretanje bilo tromo. Na svoju sam žalost primijetila da je većina prihvatila zelenu radnu bilježnicu na isti spor i popustljiv način kao što bi prihvatili bilo kakvu zamisao koja bi stigla odozgo. Od trojice pobunjenika u tom razredu dvojica su bili obični gnjavatori i zapravo gunđala.
403
U razredu je, naravno, bio i jedan lakrdijaš. Ali previše za žaljenje. Predebeo dječak, pogana jezika, a usporenih misli. Njegova specijalnost bila je zloća. S uspavanom intuicijom nalazio je slabe točke i onda bi prikliještio. Poput konjskog ugriza u bedro.
On je ustvrdio kako, da bi se preživjelo, treba imati pivo. Urnebesni smijeh i podrigivanja. Svjetlo puno nade u izrazu lica jednog gnjavatora. Međutim, prihvatila sam tu njegovu primjedbu i pokrenuli smo se uz pomoć proizvodnje piva. No kad su čuli za svu složenost proizvodnog postupka snop slame u kaci, sladna kaša koja se ne smije zagrijati iznad šezdeset i pet stupnjeva kako bi enzimi mogli preživjeti, i koja se onda odmah mora rashladiti da je ne bi napali mikroorganizmi dugo su ostali šuteći. Morali su otkriti toplomjer. Nisu još imali osjećaj da vrškom prsta procijene temperaturu tekućine. To smo ustanovili u laboratoriju za fiziku. Više je djevojčica uspjelo razlikovati tjelesnu temperaturu od one više. Neki su kao toplomjer upotrijebili gornju usnicu. No za razliku između šezdeset i pet i sedamdeset stupnjeva nisu mogli pronaći načina kako je ustanoviti.
Pivo nije nikada ušlo u radnu bilježnicu. Sve je stalo kod isušivanja, pa je tek poslije jedan maleni genijalac naišao na misao kako se ne može uzgajati žito ako se tlo prije toga ne isuši. Močvarišta im nisu bila strana. A za njih je katastrofu predstavljalo biti propuhan vjetrom s norveških planina i promočen udarima kiše i snijega sa sjevernog Atlantika.
Nastavljali smo tako raditi skoro dvije godine, kad je jedna djevojčica po imenu Unni potapšala svoju zelenu radnu bilježnicu i rekla:
Pa kako ćemo mi to sve moći zadržati u sjećanju?I tako smo došli do umijeća zapamćivanja. Pokazala sam im Ilijadu i
ep o Gilgamešu i rekla im kako su mnemotehnički profesionalci te epove znali napamet. Zahvaljujući takvim ljudima, ti su nam epovi ostali sačuvani. Počeli su sami sebe preispitivati. Čega će se sjećati bez zelene radne bilježnice?
404
Počeli smo prorađivati tehnike. Moram priznati da su tkalački stanovi i pravljenje čavala bili zapostavljeni u tom razredu. No oni su pronašli svoj sport. Ubrzo su najbistriji među njima ustanovili kako nema baš previše teksta koji bi mogli zapamtiti i onda ga ponoviti, posebice ne u usporedbi s pripovjedačima iz drevnih vremena.
Utješila sam ih time što sam im rekla kako su ti pripovjedači imali svoje trikove i kako je tehnika zapamćivanja postojala čak kao posebna znanost u ona vremena.
Oni su stvorili sliku o sjećanju kao nekoj velikoj, lijepoj i složenoj građevini, ponajčešće sličnoj nekom hramu. Imala je svoje dvorane, apside, prolaze i propileje. U dvoranama su postojali oltari, stolovi i stupovi. U svakoj se dvorani nalazio neki predmet koji su trebali povezati s elementom iz ukupnosti znanja koja su trebali zadržati u sjećanju. Sve su to sasvim konkretno organizirali. Pa možda i grubo čak i jezovito. Pričala sam im o krvavim odsječenim glavama, o oderanim jelenima, o ovnovim testisima, o otrovnim zmijama što su ležale po tim jekom ispunjenim dvoranama i uz koje su ljudi iz te drevne prošlosti vezivali svoja znanja.
Djeca nemaju potrebu odraslih za smislenom povezanošću između onoga što žele upamtiti i znaka koji bi ih na to trebao podsjetiti. Svi su bez daljnjega, dok su prolazili tim dvoranama, uzimali neke svoje predmete. Tako su djevojčice stavile pet slatkih mačića u jednu od dvorana za sjećanje. Nekoliko je dječaka smatralo djelotvornijim ako to bude pet utopljenih mačića.
Mačići su ležali na kauču presvučenim tkaninom s cvjetnim uzorkom, jer smo kao hram za podsjećanje bili prisiljeni uzeti veliku robnu kuću IKEAe u Sundsvallu. Nedavno smo, naime, bili na školskom putovanju i nismo imali neke druge velike zgrade koju bismo svi zajednički vidjeli i sada je mogli upotrijebiti. Poslije su oni mogli izgraditi svatko svoje vlastite zgrade za sjećanje. No svi su oni živjeli u područjima bez velikih i značajnih građevina, pa sam im dopustila da
405
im za podsjećanje posluže i vanjski putovi ako to žele. Međutim, ne smiju postojati preveliki razmaci između mjesta, jer će prisjećanje onda biti mutno. Tako su mnogi dječaci postavili svoje putove između mjesta na kojima prolaze losovi u lovnim područjima.
Jedna je djevojčica upitala mogu li ti putovi za sjećanje biti tajni. Potvrdila sam da mogu samo ako tako služe svojoj svrsi. Poslije tog dopuštenja znam da sam izgubila nadzor nad dvoje, troje kad su pošli svojim putovima zapamćivanja. Nisam imala pojma kojim su dvoranama prolazili i što su vidjeli. Ali nisam požalila.
Sve je protjecalo u miru, ali u proljeće četvrte godine događaji su počeli stizati jedan za drugim. Udarac za udarcem. Najprije me ravnatelj pozvao k sebi kući na objed. Nisam se baš ugodno osjećala kod njega. Imali su kućanske strojeve i aparate, stereo uređaje i naslijeđene čaše za vino. Dobili smo zapečeni svinjski file s curry sosom, vrhnjem i bananama. Ravnatelj je želio razgovarati sa mnom o mojem odnosu prema djeci. Njegovo mi se zanimanje za to činilo prljavim.
Drugi se događaj zbio u praznoj učionici. Srela sam ravnatelja i on je isprva počeo sa mnom razgovarati o svemu i svačemu. Sjećam se samo da me pitao osjećam li se potištenom i imam li problema sa spavanjem. Takvo mu pitanje nije bilo nimalo ugodno. Odgovorila sam mu da sam u vrlo dobrom stanju, no da kasno zaspim, jer mi je mozak pun zamisli.
Jeste li uvijek imali razdoblja depresije koja su se mijenjala s razdobljima jake želje za djelatnošću?
Što da se na takvo nešto odgovori? Uzvratila sam mu, naravno: Jesam. A vi niste?Treći događaj: pozvana sam u ravnateljevu sobu. Taj put bio je više
služben i na njemu se moglo zamijetiti da je nervozan. Bez mnogo uvodnih zaobilaženja upitao me što se dogodilo da sam napustila osnovnu školu za odrasle. Zna on sve dobro, prošlo mi je glavom.
Bili ste učiteljica u zajednici na Stjarnbergu, zar ne? Slijedilo je usto i nevjerojatno pitanje: kako sam doživjelaono dvostruko umorstvo?
406
Doživjela. Dvostruko umorstvo. Bila su to dva pojma koja nisam mogla smjestiti u svoj sustav razmišljanja. Bila su tako beznadno neodgovarajuća.
Moram malo bolje razmisliti o tim stvarima. Međutim, učinila sam za sebe uobičajeno kad bi ljudi s kojima sam u kontaktu bili prekomplicirani. Pomislila sam: taj čovjek nije osobito pametan. A tako je i bilo. Nastavila sam raditi i čitati.
Peti se događaj zbio u učionici. Jedan od učitelja bio je suvlasnik jednog trkaćeg konja. Običavao je organizirati kladionicu. Ulozi bi se skupljali prilikom uplaćivanja udjela za kupovanje kave. No toga je puta izmislio nešto škakljivije. Žena, učiteljica tjelovježbe u školi, a s kojom je živio, trebala je za koji dan dobiti dijete. Već je prošao predviđen dan porođaja.
Sada smo se trebali potpisati na popisu i ostaviti po deset kruna, kojima bi sudjelovali u okladi o danu djetetova rođenja. Kad sam došla u sobu gdje smo pili kavu, već je bilo upisano sljedećih četrnaest dana. Razbjesnila sam se. Znala sam da se petorica mlađih učitelja okupljaju svakog utorka uvečer i gledaju pornografske filmove dok bi njihove žene bile na tečaju batika. To je bilo glupavo. Ali ovo s okladom bješe neukusno i bezobrazno.
A tko će pobijediti ako dijete bude mrtvo?U prvom trenutku nasta tišina. A onda nesnosna graja jer nisam
popuštala. Zahtijevala sam da mi odgovori. Upravo je u tom trenutku mimo sobe prolazio ravnatelj. Pozvao me k sebi u svoju sobu gdje sam mu objasnila o čemu se radilo. Konjske trke i trudna životna družica nešto je nespojivo. Možeš zamisliti koliko mi je prijatelja ostalo u učiteljskom zboru. Ravnatelj je rekao kako zapravo ne bi smjelo biti nikakva klađenja u školskim prostorijama, no istodobno me upitao nije li me moja vlastita trudnoća, koja je imala tako nesretan završetak, učinila preosjetljivom na ovo što se dogodilo.
407
To nema baš nikakve veze s mojim slučajem! viknula sam. Tu nije riječ o mojem psihičkom statusu. Radi se o osnovnoj pristojnosti!
I onda sam izletjela kroz vrata zalupivši ih za sobom tako da se staklo na njima zatreslo. Jedino mi je bilo žao što sam upotrijebila riječ pristojnost. Mislila sam zapravo da se radi o poštovanju. No takva bi riječ bila potpuno neobična u školi u kojoj učenici starijih razreda juhom od graška premazuju kosu svojih suučenika, a muškarci u zrelim godinama okupljaju se da vide kako se drugi ljudi ševe.
Sve se smirilo premda se osjetila gluha tišina. U zbornici me više kolega prestalo pozdravljati, no to mi je bilo svejedno. Ja sam radila. A onda je trebalo održati roditeljski sastanak.
S majkama djece iz razreda sastala sam se nekoliko sati prije pa smo prostrle i ukrasile stol. Mislila sam da su postavile previše šalica. Međutim, došlo ih je doista mnogo. Još nikada nisam imala toliko ljudi na roditeljskom sastanku. Većina ih je dolazila udvoje. Na tim sastancima obično nisam susretala i očeve. Ravnatelj je stigao iz svoje sobe i uklizio u učionicu. Poput jegulje. Osjećalo se nekakvo nervozno ozračje. Predmnijevala sam da je to zbog ravnateljeve nazočnosti. Čak je i vodoinstalater, kojega sam inače poznavala, izgledao uznemireno.
Započela sam sa svojim kratkim izlaganjem. Zaželjela im dobrodošlicu, ispričala im dokle smo stigli s nastavom i kakve imamo planove. No onda budem prekinuta:
Možemo li umjesto vašeg izlaganja postavljati pitanja?Opazila sam da su se ljudi pritom okrenuli prema ravnatelju.
Kimnuo je, što je značilo kako im bez daljnjega daje pravo da me prekinu. No prije prvoga pitanja nastala je gluha tišina. Godilo mi je. Nisam učinila baš ništa kako bi im pripomogla u toj situaciji. Ravnatelj je izgledao kao da namjerava upasti kad se pojavilo prvo pitanje, a koje, zapravo, uopće nije bilo pitanje. Javio se piskav, ženski glas:
Mislim da nije u redu plašiti djecu s propašću svijeta. A onda je krenulo.
408
Zbog čega moraju učiti o kaučima u IKEAi? Pa to je nazadno, do vraga! Naopako! Kakve su to vražje bedastoće o isključivanju struje?! Mats priča kako na nekom mjestu ima jednu prostoriju s pet
mladih štakora i da je tamo smjestio Bessemerov aparat za dobivanje čelika iz rastaljenog željeza. Jeste li vi ludi? Kako možete učiti djecu takvim stvarima?
Štakori. Pa u kakvoj su oni svezi s Bessemerovim aparatom? Zašto moj sin bulazni kako oni imaju kuću u mozgu i da moraju
naučiti sve prostorije te kuće po njihovu redu.Digla sam ruke i pokušala ih utišati. Smijem li odgovoriti? Odsječeno stopalo...! Koješta! viknula je neka žena. Mats treba održati referat o oplemenjivanju željeza započela sam.
A kuća o kojoj govorite samo je važan dio mnemotehnike, tehnike zapamćivanja. Onih pet mladih štakora na jednom mjestu znači samo da je to peto mjesto. To mjesto treba ih podsjetiti na Bessemerov proces stvaranja čelika iz željeza.
Pa zar vi ne znate što ih učite? Oni samostalno grade svoje kuće. Nitko ih nema pravo upitati kako ta njihova kuća izgleda iznutra ako oni sami to ne žele reći ili nacrtati.
Kosturi! Štakori! Krv na podu! Bijela žena bez glave! Čista ludost! Pa onda dvorci! Moja je AnnaKarin morala naučiti izgled jednog cijelog dvorca.
Sve to zvuči vrlo komplicirano smireno će vodoinstalater. Zar ne bi bilo lakše da djeca uče stvari na uobičajen način?
Na to bih pitanje bila rado odgovorila, ali nije išlo. Odabrala sam da im protumačim one kauče iz IKEAe. No onda su me prekinuli s pričama o zajednici na Stjarnbergu, o suknjama što vonjaju po kozama, o marihuani i piću od paragvajske biljke mate i o mrtvom fetusu što ga je Petrus zakopao.
409
Poslije poroda dobacih. A ja sada više ne živim kao oni. Ja imam svoj stan ovdje u Bwangenu.
A kakvo pokućstvo imate! do viknula je jedna žena koja nikada nije bila kod mene. Pokrivače i drvene kutije! I stol s jednom nogom.
Ravnatelj je ustao i otvarao usta u pokušaju da govori, ali bezuspješno. No u njegovu pokušaju nije bilo nikakve ozbiljne namjere. Pa oni su u njegovo ime obavljali onaj najgrublji dio posla.
Zar mislite da će svemu doći kraj?! doviknula je jedna malena, podebela žena, koju sam rijetko imala prigodu vidjeti u cjelini, jer je sjedila u kiosku.
Hoćete djecu plašiti time? Nema za to potrebe odgovorili. Ona su ionako dovoljno uplašena.Nisu željeli da ja i dalje budem učiteljica njihovoj djeci. Jedan je dio
tih ljudi bio uvjeren da sam luda, a većina da sam lijevo orijentirana, a što je otprilike značilo isto, premda uzrokovano svjesno, vlastitom krivnjom. Postavili su zahtjev da razred promijeni učiteljicu.
Sada, kad su stvari postale ozbiljne, i sam je ravnatelj došao na udar. Digao se da primi kritiku. Stajao je tako u svom sakou s golemim suvratcima, usko krojenim hlačama, s istaknutim nogama. Bio je bez kravate, u košulji čiji su se vršci ovratnika pružali preko kaputa. U udubljenju na vratu mirovao mu je na lančiću srebrni privjesak u obliku ribe. Kosu je češljao prema naprijed, a spuštala mu se malko ispod usnih resica. Nosio je cipele koju su ga povisivale za gotovo pola decimetra.
Pogriješila sam misleći kako će ti ljudi imati straha pred njime. Ni govora. Pa on je bio jedan od njih. Premda bješe dovoljno prepreden da postane ravnateljem škole, ipak je morao voditi računa o tome da se njegova plaća isplaćuje iz džepova poreznih obveznika.
Nitko još nije ni taknuo kavu. Na crvenim, papirnatim stolnjacima stajale su još nedirnute termosboce, a suhi su kolači bili i dalje netaknuti ispod prozirnih samo ljepljivih folija. Tek bi poneko gdjekad
410
laktom gurnuo šalicu ili šakom udario o dasku na stolu tako da bi porculan zazveckao.
Tome treba doći kraj. To je značilo: Annie Raft mora otići. Inače, morat ćemo ići dalje. To će reći na Ministarstvo prosvjete. Na posljetku smo ostali sami,
on i ja. Rekao mi je kako je barem djelomice shvatio da se iza mojih vježbi s učenicima krije određena pedagoška zamisao. No sve je to previše originalno. Pa vrijedi ono što je onaj vodoinstalater rekao: kako bi bilo lakše kad bi djeca učila stvari na uobičajen način.
Prigovor je postavljen na tehniku memoriranja, a koju je već Ciceron primjenjivao. No on nije imao ni zrnca saznanja o ovome što ove ljude danas plaši.
Da, da, točno, vi imate mnogo zamisli i nije greška u tome. Međutim, djecu ipak ne treba plašiti.
To ja nisam ni činila. Ja sam uplašila roditelje. No da. Zasad smo dosta razgovarali. Vi imate problema sa
spavanjem i živci su vam prilično napeti. Idite na bolovanje, a poslije ćemo vidjeti.
Osjetila sam se doista bolesnom. Spremnom na povraćanje i s jakom glavoboljom. Nije bilo teško ostati kod kuće sljedećega dana. U kredencu se nalazilo četrdeset i pet komada kolača.
Teže je bilo vratiti se. Odlučila sam sve napustiti. Nikada ionako nisam imala nakanu zauvijek ostati u Bwangenu. Otišla sam u Stockholm, namislila preuzeti neku zamjenu od proljeća do jeseni i onda vidjeti što bi moglo iskrsnuti.
Međutim, stvari nisu išle kao što sam očekivala. Grad se izmijenio. Sjećam ga se kao sastavljenog od artefakata. Međutim, postajao je organski, hranjiva podloga. Na stjenovitoj strani iznad Slussena iznikla je nekakva zelena gomila koju nikada prije nisam vidjela. Iz podrumskih prozora velikog poduzeća ICA Baner dolazio je težak vonj. Ventilacija je radila usporeno. Grad se nije nalazio na mjestu. Rastao
411
je, osjećao se miris stvaranja.Teško se moglo disati u kolovozu. Zrak je bio težak od vlage i nevidljivih plinova. U Strindbergovoj ulici, gdje sam stanovala kod Henny, štakori su bježali po povijušama na kući. Vratila sam se u Crnu Vodu i preselila u Aagotinu malenu, crvenu kolibu pokraj ceste. Mia je bila podstanar u Bwangenu, a preko blagdana dolazila bi autobusom kući.
Nisam imala pojma čega bih se mogla prihvatiti. A onda je učiteljica što je živjela u Lersjoviku za prve poledice autom sletjela s puta i slomila ruku. Otada se toliko bojala svakodnevno voziti u Crnu Vodu da je odlučila prekinuti posao.
Moj je bivši ravnatelj bio ravnateljem i u ovoj područnoj školi. Nije me odbio. Vjerojatno bješe vrlo teško dobiti učitelja u ovo mjesto baš kao i svećenika koji je stanovao u Robacku. Dao mi je očinski savjet. Držite se nastavnog programa. Imat će vas na oku. Takve se stvari ovdje šire. I nemojte plašiti djecu.
Ne, ne trebamo plašiti jedni druge sa stanjem u kojem već živimo, a koje se teško bori i radi da bi došlo do svog ostvarenja. Ono nema ni sposobnost pronalaženja ni bilo kakvo usmjerenje. No ipak poprima bezbrojne oblike, mnoge toliko složene koji daju naslutiti kako tu ipak postoji nekakva mašta. No ipak ne smijemo pokušati predvidjeti sve bolesne neobičnosti i surovosti koje će svršetak stvoriti prije negoli dosegne vlastiti kraj.
Trebala bih ipak sve ovo prihvatiti s ljepše strane. Ne moram žaliti zbog onog pričanja o stanju bez struje i zatrovanosti radioaktivnošću. Za roditelje je onaj Put sjećanja predstavljao pravi kamen spoticanja. Činjenicu da djeca imaju svoj unutarnji prostor koji je prazan osim za strah, oni su naslućivali. Imaju ga, naime, i sami. No više ih je od svega uplašilo što će djeca dobiti pristup velikoj i čudesnoj zgradi s mnogo prostorija kojih sadržaj neće trebati baš nikome odati.«
412
Mijina je mama bila ponosno stvorenje. Ona nikada ne bi trpjela takvu obranu. Nikakve osjećaje izmiješane sa stidom. I, prije svega, nikakvu vrstu suosjećanja.
Ali je Mia bila veličanstvena.Ona je preuzela vođstvo, razmišljao je Birger. Za cijeloga svog života
on će se vući za njom i izgledati ovako kako izgleda sada. Što pričate o meni? Govorimo kako si bila fantastična odvrati Birger. Petrus
posjeduje nekakvo nadahnjujuće djelovanje na žene. No sad ću kapelanu ipak morati dati komad losovine.
Oni je samo žele iskoristiti za svoje ciljeve reče Mia. Dok je Annie pravila svoj Put sjećanja, bila je okružena izrazitim
protivnicima reče Birger Johanu. Tamnomodrim, crnim članovima Stranke centra. To su pristalice
opreznog građanskog uvjerenja u Bwangenu koji bilo kakvo angažiranje promatraju kao psihičku neuravnoteženost što su i meni prikrpali a uz njih idu i sve one neodlučne, politički neupućene žene. Seoske žene koje jedan dan žele živjeti kao njihovi preci, a već bi drugi dan htjele učiti engleski i s prijateljicom otputovati na Rodos. I tako pobjeći od svojih ostarjelih muževa. No u škrinji za zamrzavanje ostavit će pakete s hranom s naznakom 1. dan, 2. dan, 3. dan...
Takva je ta njihova revolucija od koje za većinu ne bude ništa. Samo se gdjekad probude. Vidio si ih u seoskome domu. Namjere im doista nisu sumnjive.
No iza svega stoji zapravo Petrus nabaci Mia. On je jaka ličnost. On je životinja. No postao je i uspješan. Kafić u crvenoj kolibi s
bijelim uglovima. Natpisi ispisani rukom. I općinski novci za tečajeve o etici. Ali mu još uvijek zaudara iz usta. I zanima ga jedino: sir i ševa.
Dvije stvari, dakle dobaci Birger.
413
Takav je bio već i gore na Stjambergu. Mi, mladi, smatrali smo ga ogavnim. Samo se prtio po ženama. Bilo kada tijekom dana. Doduše, to mu nije pošlo za rukom s mojom mamom. Nemojte to ni pomisliti.
Bolje ne, prođe Birgerovom glavom. Je li ti bilo teško tamo gore? zabrinuto će Johan. Naprotiv, baš nam je bilo zgodno. Svi su bili dobri. Takav je bio i
Petrus ako hoćemo biti pravedni. Nije bilo ni međusobnih svađa. Je li Dan bio dobar prema tebi?Birgeru je bilo teško izgovoriti to ime jer bi pritom osjetio kako se
približuje baruštini unutar sebe. Nije opet htio početi plakati. Stidio se takvih napadaja plača koji bi mu nadošli bez prethodne najave, a na što je Mia gledala sa strogim gađenjem.
Dan bješe vrlo pristojan. Na neki je način bio vrlo dobar. Premda bih podivljala kad bi bio s mamom. Htjela sam da bude sa mnom, a on je mislio da sam ljutita na njega. Dan se ni zbog čega nikada nije svadio. Sjedio bi tamo s onom svojom zlatastom kosom i podsmjehivao se Petrusu i onim ženama. No da, jednom sam ga vidjela i vrlo srditoga. Onda se baš i nije pokazao osobito pametnim. Zapravo je posrijedi bila moja greška.
Ušutjela je. Što se dogodilo? upita Birger. Bila sam našla neke traperice u onoj staroj staji koju više nisu
upotrebljavali. Mi, djeca, njuškala smo naokolo za zgodnim stvarčicama, kojih je posvuda bilo vrlo mnogo. Naime, tamo su već prije stanovali ljudi. Neprekidno smo svuda kopkali i tražili, pa sam tako pronašla i te traperice ugurane ispod valova. Dala sam ih mami jer su za mene bile prevelike. I njoj su bile prevelike, nogavice su joj, zapravo, bile preduge. No bila je oduševljena s tim mojim nalazom. Neprekidno ih je nosila. No kada je Dan stigao kući, nastala je svađa oko toga. Vikao je i tako se derao da sam se uplašila. To se zbilo svega jedan jedini put. A ja sam bila krivac tome. Iako on to nije znao.
414
Je li Dan znao štogod o onom što se dogodilo dolje kod rječice Lobber?
Znao je tko je bio onaj momak u šatoru. Svi su oni to znali. I Annie? Mislim da je znala. Nikada nije o tome rekla ni riječi. Nije, nitko od njih tamo nije htio govoriti o tome. Nemam pojma
kako se to sve usklađivalo. Premda znam za jednu stvar. Kad smo došle gore na Stjarnberg, imala sam mušku »barbiku«, koja se zvala Ken. No onda smo ga ostala djeca i ja krstili. Dobio je ime John Larue. Znala sam kako se to ime i piše i izgovara. Bilo mi je tada već šest godina. A na neki sam način oduvijek znala da je to bilo ime onog momka iz šatora. To smo mi, djeca znali.
Ylja se nije često pojavljivala u Johanovu sjećanju. Sjećanje mu je tu nekako zakazivalo i bilo prekinuto. Nekakva slijepa ulica.
Međutim, na one je šume mislio. Poslije gotovo dva desetljeća sjećao se svoga sna: letio je bez ikakvih krila preko mirisavih, listopadnih šuma. Lipe u svom kasnom cvjetanju, tamno lisna šibikovina, hrastovi i kesteni s krošnjama od kojih je svaka za sebe činila zaseban svijet. Divovski jasenovi, brijestovi s grubim lišćem, sivosrebrnaste ive uz zrcalaste vode. Prozračni grmovi lijeske proprani svjetlošću.
Imena drveću izmislio je poslije. Volio je razmišljati o toj šumi u sumračju, podsjećati se kako se polako kretao iznad njihovih krošanja u klizećem letu, koji ga ni najmanje nije čudio.
Malo je pomalo saznavao istinu o tom krovu od lišća koji je, po njemu, ..ličio valovitu podu. Ylja je bila u pravu. Europa je doista bila prekrivena šumama. Postojala su golema područja močvara i baruština. Planinski lanci i široke rijeke. A prije svega šume. Sve tamo od Kavkaza pa do obala Atlantskog oceana šumjele su šume.
Te je svoje misli o šumama promatrao kao vrijedne pozornosti, kao nešto na čemu se s vremena na vrijeme valja zadržati. Stvari nisu tako
415
dobro stajale što se tiče njezine nevjerojatne priče o Putniku i ženama. Tome nikada nije posvećivao pozornost.
Jednoga je zimskog poslijepodneva sjedio u Županijskoj knjižnici u Ostersundu. Čekao je na Miju, koja je negdje nešto kupovala, a on je razgledavao knjige ne bi li našao nešto o Laponcima i laponskoj kulturi. Na polici, označenoj naslovom Znanost o religiji. Opće, oči mu se zaustave na naslovu Mit o Putniku.
Osjetio je da mu se nešto pomiče u prsnome košu. Snažno pomicanje nalik nagloj promjeni pritiska napetoga luka nakon što je strijela odapeta. Mislio je kako ono što je podrazumijevao kao svoje ja nije ništa drugo doli promjenljivost, premda taj proces teče polagano i s mnogo ponavljanja. Pomisao na strijelu što je dva desetljeća bila u položaju za odapinjanje, naprosto ga je zapanjila.
Knjiga je bila ponovno uvezena u bibliotečnoj knjigovežnici; papir bijel i težak. Tiskana u Abou u Finskoj, a s unutarnje je strane imala vrlo zamršen naslov. Autorica je bila docentica folkloristike i znanosti o religiji, a zvala se Doris Hofstaedter. Iz te se knjige nije moglo ništa izvući listajući samo po njezinim stranicama i čitajući ovdjeondje pojedine ulomke. Kad je pristigla Mia, on posudi knjigu na njezinu iskaznicu. Smijući se, zapitala ga je što će s tom stravično debelom knjižurinom. Po prvi put on joj je lagao. Kazao joj je kako se u njoj govori o jednoj laponskoj priči koju je bio čuo kao dijete.
Izletjelo mu je to tako brzo da je tek poslije shvatio kako je izrekao zapravo dvostruku laž. Naime, kao dijete nije nikada čuo ni jedne jedine laponske priče.
Bila je to strahovito dosadna knjiga. Nikada je nije pročitao do kraja. Imala je bogate bilješke tiskane sitnim slovima, kakve po obuhvatnosti još nikada nije bio vidio. Razabrao je kako je mit o Putniku bio vrlo rasprostranjen po cijeloj Europi. Docentica je istražila njegovo širenje i sve poznate varijante opširno i znanstveno. Nekakve novije pojave koje bi zakomplicirale taj mit nisu spomenute. Ono o ženama po cijelome
416
svijetu, a koje su navodno čuvale i njegovale taj mit, bila je Yljina izmišljotina. Ta, po njemu, feministička brbljarija nije imala nikakve veze s njegovim uobičajenim načinom razmišljanja. Uklopio ju je u svoje pubertetske maštarije. Ylja je dobro znala kako da mu razbukta krv u glavi, ali i negdje drugdje.Ona nije bila nekakva brbljavica. Prije: upaljiva i stroga. Slika njezina pravilna lica, koje je bilo previše dječačko da bi bilo lijepo, gruba plava kosa i tijelo, što je mirisalo suncem i suhim šumskim padinama, pruženo po gumenom zračnom jastuku na pokrivaču sa žutozelenim prugama, pojavilo se pred njegovim očima. Odjednom se promijenilo. Opazio je Ylju kako u noćnom sumraku ide prema mračnoj kući. Nesigurna na nogama i zastranjujući prema potoku. Cijelo je vrijeme pjevušila:
Pod trbuhompimpek visi
kao zlatni tulipan.
O čemu razmišljaš? upita ga Mia.Da, o čemu je razmišljao? Uopće nije razmišljao. Zurio je u slike. U
jednu od onih koja je trebala nestati u odbacivanju ljušture i pražnjenju sadržaja, za koji je mislio da je proces što je stvorio njegovo ja. I drugu za koju nikada nije znao da li je uopće posjeduje. Osjećao se kao vrlo star čovjek. Čuo je pričati kako starci mogu iz vrela proteklog stvoriti nova sjećanja.
Prva mu je misao bila da je Ylja morala pročitati ovu knjigu. Poslije je ustanovio da je knjiga izišla dvije godine poslije njihova zajedničkog boravka u Trollevoldenu. Međutim, što radi jedna docentica zadubljena u veliko djelo koje govori o mitovima putovanja? Predaje o njima, dakako. Drži seminare. Bit će da je Ylja pripadala jednoj skupini mladih studenata u seminaru koji se održavao u Abou. Budući stručnjaci u području znanosti o religiji.
417
Ali ne, pa to je ipak previše besmisleno! Ona je čitala nešto drugo, a na predavanja išla iz znatiželje. Samo je osoba, koja se tom predmetu približila iz čiste zabave, mogla ispresti mit o Putniku na takav način kao što je to ona učinila.
Tada mu sine kako ju je docentica, ako je Ylja pripadala jednoj od seminarskih skupina, trebala poznavati. Kad bi joj opisao tu svijetlokosu, dječaku nalik i vjerojatno izrazito otresitu studenticu, bilo bi moguće da je se njezina nastavnica možda prisjeti.
Svidjela mu se ta pomisao. Nije htio otići na policiju. Bilo je to kao gurnuti ruku u neprozirnu, tamnu vodu i izvući tko zna kakav otpadak. No prije negoli će s onim što pronađe poći na policiju, želio je vidjeti što će to biti.
Odnosi između Mije i njega sada su bili dobri. No ipak krhki. Nema tome tako davno da je shvatio kako od nje može očekivati nepredvidljive odluke.
Telefonirao je u Akademiju Abo u Finskoj i pitao za Doris Hofstaedter. Docentica je uspjela postati sveučilišnim profesorom i preselila se u Helsinki. Tajnica Akademije htjela mu je dati broj Sveučilišta u Helsinkiju, ali ju je on zamolio za profesoričin privatni broj. Ona ga nije imala, ali ga i inače ne bi mogla dati, glasio je njezin nemilosrdan odgovor. Vjerojatno je mislila kako profesoricu namjerava gnjaviti sablažnjivim riječima uz teško disanje.
Njezin broj i adresu nije bilo teško pronaći preko telefonskih obavijesti. Profesorica Hofstaedter nije patila od ženske paranoje. Nazvao ju je ne očekujući da će se na telefon javiti ona sama.
Bilo je ljeto i vruće. Helsinki je morao biti prava pustinja. No pri telefonu bješe Doris Hofstaedter, rastresena i jedva pristojna.
Odmah se pokajao, ali je imao dovoljno prisutnosti duha da počne govoriti norveški. Pitao ju je hoće li sljedećih dana biti kod kuće i može li primiti veću pošiljku knjiga sa Sveučilišta u Oslu. Potvrdila je, ali i pitala o kakvim se to knjigama radi.
418
Ne bih vam mogao reći odvratio je. Već su zamotane.S uzbuđenjem je primijetio da se brzo znao snaći u laži, i to s
priličnom količinom lukavosti. Pomislio je na put zrakoplovom do Helsinkija, zatim na brz intervju s profesoricom i onda na vožnju iznajmljenim autom put Aboa kako bi ispitao osamnaest godina stare popise sudionika seminara. Poslije će traganje postati zamršenije, bilo mu je jasno. No osjećao je da mu je sreća sklona.
Birger Torbjornsson bio je spreman poći s njime. To nije bilo ugodno, no teško ga je bilo odbiti s obzirom na stanje u kakvu se nalazio. Tumarao je naokolo po svom neuređenom stanu nalik velikom, oboljelom medvjedu.
Birger je htio da pođu na policiju s imenom John Larue. Mia, međutim, nije vjerovala da će na policiji htjeti pokloniti bilo kakvu pozornost imenu nekakve lutke. Nešto bi se moglo započeti jedino kad bi postojao neki nestali John Larue. No u vrijeme tog događaja na rječici Lobber nije prijavljeno da bi bilo tko nestao. Johan nije mnogo pričao Miji o ženi koja ga je uzela u auto kao autostopista i za koju bi se moglo predmnijevati da je srela Laruea. A Birgera ipak nije poveo sa sobom samo iz suosjećanja. Bojao se da bi Birger mogao previše ispričati Miji. Johan se nije sasvim bez postiđenosti sjećao kako je Miji propovijedao o potrebi otvorenosti. No što se Ylje tiče, tu je trebalo povući granicu. Nije se želio predstaviti kao uspaljiv i lakovjeran puba.
Birger je to njihovo putovanje pretvorio u razvučenu priču. Pronašao je da bi paketaranžman, koji bi uključio cijenu putovanja brodom i boravka u hotelu, bio najjeftiniji. Johan je već bio čuo da je Birger, za vrijeme svojih godišnjih odmora, vrlo rijetko putovao bilo kamo osim do Crne Vode. A sada je sa sobom vukao težak i star, kožnati kovčeg. Teško se prilagođavao pravilima masovnoga turizma. Pokušavao je kupiti alkoholna pića ne stojeći u redu i šalio se s premorenim finskim čistačicama na brodu. A kad su ušli u restoran, privukao ga je švedski stol sa sendvičima. Stao je pričati kako je u vrijeme svoga studiranja
419
medicine uzgajao obitelji bakterija u želiranom hranjivu supstratu, koje su na dlaku sličile očnim jabučicama lososa što sada zure u njih iz hladetine u kojoj se nalaze. To je pričao tako glasno da je izazvao nelagodu u onih koji su ga čuli.
Jeli su račiće, pili votku pomiješanu sa sokom od brusnica i radili uglavnom sve što se očekuje da ćete raditi na skandinavskim trajektima. Kad su popili i kavu, Johan se odluči nekoliko puta povući ruku jednorukom banditu, ali bezuspješno. A onda i Birger ugura nekoliko kama u aparat.
Aparat zahropće i stane bljuvati bujicu kovanica od po jednu krunu u posudicu ispred sebe. No posudica se ubrzo prepuni, pa kovanice počnu padati po sagu ispred njihovih nogu. Ljudi se zaustaviše promatrajući prizor. Birger je nepomično stajao, a Johan mu je pokušavao pomoći skupiti ono što je ispalo po podu.
U tom času Birger brižne u plač. Ostao je, doduše, stajati, ali je inače plakao na isti način kao onda kad je u svojoj dnevnoj sobi bio donio kavu Johanu u postelju. Usta su mu bila otvorena, iz očiju su mu tekle suze, a i nos mu je procurio.
Ritmički i frkćući hvatao je dah da bi trenutak poslije zapao u nekakvo grčevito stanje koje mu je navelo prsni koš, a malo pomalo i njegov poveliki trbuh da se stanu tresti i njihati.
Ljudi su se smijali i ohrabrivali ga povicima. Mislili su da plače od radosti. Johan ga je želio odvesti odavde, ali nije htio ostaviti i sav taj izbačeni novac, pa je kleknuo i pokupio sve do posljednje krune. Za to je vrijeme Birger onako izložen stajao, glasno jecao, slinio i ronio suze.
Kad ga je Johan napokon doveo u njihovu kabinu i pokušao poleći, Birger se udari glavom o gornji ležaj. Bol mu zaustavi grčeviti plač. Iscrpljen, sjedne na postelju i nagne se prema naprijed. Johan mu položi vlažan frotirani ručnik na čelo i zatim uzme njegovu ruku i stavi mu je da pridržava ručnik. Onda odvije čep na boci s whiskyjem, koju je nešto prije bio kupio, pa napuni i popije gotovo pola čaše što je služila
420
za pranje zubi. Nije bio siguran bi li bilo razložno dati i Birgeru whisky poslije onog napadaja plača, no učini kompromis i ipak mu dade gutljaj pića.
Shvaćao je da je Birger ponovno proplakao zbog Anniene smrti. No nije mogao dokučiti kako je ona kataklizma u aparatu za igranje mogla prouzročiti taj napadaj. Birger je govorio nerazgovijetno o nekakvu nejasnu, nepodnošljivu cerenju. Johan je najprije pomislio da pritom misli na smijeh ljudi koji su ga promatrali, ali mu je Birger rekao kako to cerenje nije pripadalo nitkome, samo ruganje sudbine. Zatim je rekao: to je prilika, obična šansa. On je stalno ponavljala riječ iznova i iznova, i to je izgubilo svaki smisao.
'Teško da je šansa ", rekao je Johan, prekinuvši ga da bi završio s tim. "Ti strojevi su programirani da daju novac i sada i opet. I jednostavno je tako. Moglo bi se reći da je ovaj jedan bio spreman za davanje."
U jutarnjim satima, nakon što su predali Birgerov ogroman kofer i Johanovu torbu u hotel, uzeli su taksi i otišli na adresu profesorice Hofstaedter. Živjela je u bloku iz kasnog osamnaestog stoljeća. Johan pritisnuo zvono na portofonu i stadoše slušati. No, nitko nije odgovorio.
Otišli su u FAZER kafić i popili kavu. Cijeli dan su lutali između višestambenih zgrada i razgledali gradske atrakcija Helsinkija. Johan je počeo misliti da je došao uzalud. Birger nije brinuo previše o ishodu svog putovanja. U pet popodne, oni čuše glas Doris Hofstaedter preko interfona. To je smirilo Johana.
"Mi smo u potrazi za nekim i mislimo da ga vi poznajete. Student . Iz vaših davnih dana. " reče Birger.
Kvalitet zvuka je bio slab , a ona ponovi pitanje nekoliko puta, ali na kraju ih pusti unutra. Oni su otišli do trećeg kata uz škripu lifta sa
421
željeznim vratima. Ona ih je osmotrila kroz špijunku, a zatim im je otvorila vrata.
U sobi je bio golemi ormar u baroknom stilu. Po zidovima visjele su sablje i starinski pištolji, slike uokvirene u teške, izrezbarene, pozlaćene okvire s prizorima crnozelenih krajobraza, na kojima se mogla razabrati još samo kakva srebrnastobijela pruga rijeke ili zapjenušani slap.
Sama je profesorica bila prilično osorna žena s kratko podrezanom kosom, dvobojnom kao u jazavca. Na nosu su joj bile naočale predviđene valjda za čitanje. Iz čiste nebrige pustila je da joj se naočale spuste na nos umjesto da ih skine. Bila je odjevena u moderno dizajniranu crnobijelu, pamučnu opravu s rastrižem sprijeda, kao na kakvu šatoru. Ispod te haljine tijelo nije pokazivalo nikakve obrise. Lice joj je bilo ponešto napuhnuto, posebice ispod očiju na mjestu gdje su ga pritiskale naočale. Imala je jastučiće od masnoga potkožnoga tkiva, što joj je spuštalo obraze i crte brade činilo nejasnima. Johanu se ta žena činila zastrašujućom, pa se u tom mračnom, ali i prelijepom stanu osjećao izgubljenim. Međutim, Birger je nastupio bez sustezanja. Očito je bio naučen dolaziti k ljudima i udisati mirise među kojima su živjeli. Izgledao je spreman na sasvim jednostavan i srdačan način podići to pamučno šatorsko krilo i prstima početi preispitivati profesoričinu bogatu, žutu mesnatost.
Uvela ih je u sobu koja je vjerojatno bila njezina biblioteka. Zidovi su bili pokriveni policama s knjigama uvezanim u kožu. Bio je tu i uleknut kauč sa sivozelenim jastučićima punim psećih dlaka. To je Johan otkrio tek poslije, na hlačama. Nikakav se pas nije pojavljivao. U sobi je vladao mrak. Navukla je smeđe, samtane zavjese i upalila svjetiljku. Johana je zapalo da sjedi točno pod svjetlom svjetiljke.
Ispričao je kako je prije mnogo godina upoznao djevojku koja je vjerojatno bila studentica kod profesorice.
Po čemu to sudite?
422
Pričala je o vašim istraživanjima. A što je to bilo? Pričala je o Putniku.Očekivao je da će profesorica poželjeti čuti nešto više o onome što je
ta djevojka navodno pripovijedala. Možda zbog profesionalne taštine ili posve jednostavno zato što je bila sumnjičava. No samo ga je upitala:
A što želite od nje?Johanu nije bilo posve jasno je li profesorica bila neprijateljski
nastrojena prema njemu ili nije. Intonacija bješe finska i nimalo lako protumačiva. Međutim, o susretljivosti nije moglo biti ni govora.
Ona je poznavala nekoga o kome bih želio saznati nešto više. Koga? Zvao se John Larue upadne Birger želeći biti od pomoći. Ne znam o kojoj vi to djevojci govorite. Opišite je. Sjedila je leđima
okrenutim prema prozoru i navučenim zavjesama. A sada se uvalila u kožnati naslonjač sa dva povelika uha ukrašena mjedenim zakovicama. Johan zamijeti sandale na njezinim nogama. Grube sandale koje su se sastojale samo od dva remena iznad potplata i jedne rustikalne kopče. Imala je lijepo oblikovana stopala, pa se činilo da je mnogo hodala upravo u sandalama, jer se nije vidjelo nikakvih kvrga na nožnome palcu, a prsti su joj bili klasično ravni i priljubljeni jedni uz druge.
Johan je šutio. Onda? Bila je svijetlokosa rekao je jedino. I ništa više. Zagledao se pokraj
stopala u sag, tamnosmeđecrvenkasti, orijentalni, istanjen od istrošenosti, ali se na njemu sveudilj mogao razabrati stilizirani cvjetni ornament. S nekoga mjesta iza njega, možda iz modrobijele zemljane posude na podu pokraj kaljeve peći, dolazio je jak miris neke citroni nalik mirođije i suhih latica.
Dakako da sam imala podosta svijetlokosih studentica reče profesorica. A kako je izgledala?
423
Nije njezin izgled uspijevao pretvoriti u riječi. Vidio ju je pred sobom, ali je nije mogao opisati. Ni jedna jedina riječ nije mu padala na um osim »svijetao« i »suh«. Čuo je Birgera kako zabrinuto i teško diše.
No dobro, nije to tako važno.Podigla se. Time ih je prisilila da se i oni podignu s kauča. Johan
učini još jedan pokušaj, ali upadne u nekakvo stanje gore od nedostatka riječi. Grlo mu se steglo. Nije iz sebe mogao izvući ni glaska, a kad je pokušao govoriti, javilo se nekakvo psikanje nalik jakoj promuklosti. Profesorica Hofstaedter se nasmije.
Ne uzimajte to previše k srcu obrati im se. Ne bi vam pomoglo bez obzira s koliko bi je glasovne jasnoće i točnosti opisali. Ja ne otkrivam imena neke studentice dvojici nepoznate gospode iz Švedske i Norveške.
Zašto je spomenula Norvešku? upitao je Birger kad su se našli na ulici.
Zato što mi je prepoznala glas. Telefonirao sam joj prije nekoliko dana i pravio se da je zovem iz Norveške. Htio sam saznati je li doma.
Kvragu! progunđa Birger.Činilo se kao da ih je više potresla profesorica negoli njihov neuspjeh.
Nisu znali što drugo učiniti osim da odu jesti kako bi im prošlo vrijeme prije negoli će leći. U malenoj, poprečnoj ulici u središtu grada naišli su na ruski restoran kojeg je unutrašnjost bila sva u zlatnim, crnim i crvenim bojama i ispunjena teškim mirisom parfema i hrane. Birger je poželio medvjeđe šunke, no Johan osjeti mučninu već i pri pogledu na tu riječ u jelovniku. Složili su se u izboru juhe od cikle, heljde s nasjeckanim sleđem, lukom i kiselim vrhnjem. Sve skupa bješe zamašćeno i zasitno pa je Johan jedva gutao. Pili su smeđu, slatku votku koja Birgeru udari u glavu. Johan je pio umjereno bojeći se da mu ne bude loše. Kad su se vratili u svoju dvokrevetnu hotelsku sobu, uvukoše se u postelje ne raspravljajući više o neuspjelu posjetu Doris
424
Hofstaedter. Birger je duboko utonuo u san dok je Johan ležao budan i slušao tramvaje kako prolaze.
Poslije sat vremena digao se i potiho odjenuo. Prolazio je arktički noćnopraznim ulicama. Stigavši do veže s gnomima, pritisnuo je jabučicom prsta dugme i poslije kratkog vremena začuo onaj isti grubi glas. Nije spavala.
To je i pomislio. Ovdje Johan Brandberg.Primila ga je u onoj istoj šatorskoj opravi, ali bosonoga i pušeći
nekakvu tanahnu cigaretu čudna mirisa. O, Jukka dragi reče mu. Mislila sam ja da ćeš se vratiti, a kako
si me, dovraga, pronašao?Imala je i sad onaj svoj otvoreni glas i to mu je pitanje dobacila
preko ramena dok je hodala ispred njega u stan u kojemu nijedna jedina svjetiljka nije gorjela. Vidio je velik stol za blagovanje kako se svjetluca u odsjaju svjetiljaka ulične javne rasvjete. Biblioteka se nije vidjela. Izgledalo mu je kao da idu u nekom drugom smjeru.
Kao da se njezin stan pruža u svim smjerovima od blagovaonice koja je imala četvera vrata. Čuo je kako netko pjeva gotovo bez glazbene pratnje. Bio je to glas u basu što se sve više pojačavao kako su ulazili dublje u stan. In diesen heil’gen Hallen (U tim svetim dvoranama ) pjevao je glas tonući kroz labave slojeve tame. Putovanje je završeno u sobi zadimljenoj od cigareta i s pretrpanim pisaćim stolom. U dubini sobe vidjelo se zeleno svjetalce diode u pojačalu, a bas je otpjevao svoju melodiju do kraja. Tada se Doris Hofstaedter nagne natrag i pritisne dugme. Zeleno se svjetlo ugasilo.
Onda?Nije zaboravila svoje pitanje. Sjela je na stolac pokraj svoga pisaćeg
stola, a Johanu nije preostalo nijedno drugo mjesto osim kožnatog naslonjača nasuprot stolu. Sjedio je kao student na ispitu.
Našao sam tvoju knjigu reče. Mit o Putniku.
425
O, Bože! Pa ti si promijenio društveni sloj. Stekao si akademske kvalifikacije i instinkte.
Intimnost, pomisli Johan. Tu je. U toj prašnoj sobi. Zar je pokušao umisliti kako se moguće približiti drugoj osobi praveći se dragim? Evo, ovdje sjedi ona poslije osamnaest godina, ni sada lijepa, i postavlja zahtjeve na njegove opne i razgolićenu kožu. Izgubio je svaku želju da joj laže, pa reče:
Naišao sam sasvim slučajno na tvoju knjigu. No istina je da imam akademsko obrazovanje. Ja sam meteorolog.
A što zapravo želiš? Nisam znao da si to ti. Tražio sam onu djevojku. I evo je. Sad joj je pedeset i deveta.Računao je u glavi i opazio da je ona to primijetila. Bila mi je četrdeset i prva reče mu i nasmije se širokim smijehom.
Nije mu se svidjela od duhana požutjela boja njezinih zubi. Sada su bili dulji negoli kad ju je upoznao. Zubno se meso podiglo, a očni su joj kapci teško padali u dubokim, žutim naborima. Ona želi plašiti, mislio je. Nastavio je brojiti u glavi jer je osjetio da je ušao u igru labirinta u kojoj se susretao s uvijek istim likovima koji su zahtijevali lozinke. Ovdje sjedi Vještica s lijepim stopalima. Prije nekoliko dana sreo je Prljavoga Starca. U vrijeme kad se još s najvećim oduševljenjem pentrao po ženama na Stjarnbergu, nije bio stariji negoli sam ja sada, razmišljao je Johan. Je li i Mija proračunavala u svojoj glavi?
Onom si prigodom povela sa sobom u svoj Trollevolden jednog šesnaestogodišnjaka.
Johane, ne igraj se zavedenog nevinašca. Oderao si me iznutra.Zavalila se na stolcu pisaćega stola i zaškiljila prema njemu. Stolac
se lagano zaljuljao. E, Jukka moj, Jukka reče tada. Bio si strastveno oštar poput
lovačkoga psa. Ništa dječjeg nije bilo među nama. Bio si surov. Baš fina, čista životinja.
426
Čuo se njezin izraziti finski naglasak. A onda si se zacijelo vratio u normalan život? Bilo mu je to teško zanijekati, pa mu se ona nasmije. Švedska mladež othranjena na desertnim sirevima i socijalnoj
pomoći pravi svoje ispade na igralištima. Urla na rock koncertima dok voditelj igre dovikuje »fuck... fuck... fuck...« i »asshole...« Međutim, prije dvadeset godina utjerao si mi palac premazan norveškim laganim margarinom u šupak, a to nisi mogao naučiti u kinu, dragi moj.
Trollevolden je, usput budi rečeno, pripadao Norveškom turističkom društvu.
Točno. A ti si rekla da pripada tvojoj obitelji. Moj je djed po majci bio veletrgovac u Trondheimu. Drvena građa,
ribe, trgovina brodovima i sve čime se trgovati moglo. Svake bi jeseni odlazio na sjever u lov. Tako je 1905. izgradio tu lovačku kuću. Uistinu život na visokoj nozi. Pet stotina tetrijeba i lještarki nije bilo ništa neobično. Zečeva na gomile. Lososa. Medvjeda. Moglo bi se to nazvati pretjerivanjem. Ali ne kad dvadeset tisuća goniča, čak i ne primjećujući, tjeraju divljač u danima borbe za život. I usred svega toga krv na čizmama, dim baruta i izvrnute kože.
Digla se i izišla iz sobe. Johan nije znao što da misli. Na um mu padne da će se možda vratiti s fotografijama.
Sjećao se nekih slika iz lova. Doduše, nejasno. Kad su se koraci ponovno stali približavati, začuje zveckanje stakla.
Whisky ili votku? Whisky, hvala. Njegova kćerka, koja nije bila tako plemenite vrste, srela je nekog
Finca, inženjera... nastavila je pričati bez objašnjavanja.Dogodilo se to u jednom kupališnom mjestu na otoku Svitu. Kad su
se vjenčali, i ona je otišla u Finsku i tamo im se rodilo dvoje djece. Ja i
427
moj brat. Kad je počeo Zimski rat 30.11.1939, evakuirali su nas k djedu po majci.
Nitko nije mislio da će nekoliko mjeseci poslije Nijemci napasti Norvešku. Polazila sam djevojačku školu Amalie Cink u Trondheimu, vrlo otmjenu privatnu školu. Vlasnica joj se zapravo zvala Lock, međutim, mi smo je nazvali Amalie Cink. Naime, nosila je uvijek sa sobom aktovku, iz koje bi se ponekad začulo kako nešto zvecka. Bila je to boca portoa. Zamisli! Toj je Amalie Cink čak i nos bio malko u rumenoj boji portoa. Pravi, starinski, s velikim porama. Crvenkastomodri primjerak. Na onom malenom, običnom lišcu.
Podigla je čašu s prozirnom votkom i nazdravila Johanu. Ti si se čuvala reče joj on. Samo bezbojna pića. Johane, tebi nije drago što mi je krenulo dobro unatoč tome što sam
pila votku i pušila cigarete. Je li ti doista krenulo dobro? Imam profesuru, članica sam znanstvenih društava. Zdrava sam i
nikada mi nije dosadno. Zar te to smeta?Kad joj ništa nije odgovorio, ona nastavi: Još za vrijeme rata cijela je škola otišla na izlet u Trollevolden.
Prvoga dana po svršetku škole. Najprije vlakom, a onda prijevoz konjima do lovačke kuće u Trollevoldenu. Znaš, u ono doba put još nije bio tako zarastao, moglo se proći konjskom zapregom. Djed bješe fantastičan. Bili smo usred sivila rata, no svi smo dobili torte s tučenim vrhnjem, jagode, punč s jajima i šarlote, ako znaš što je to. Bile su s nama i sluškinje i emajlirane posude s gustim, žutim vrhnjem. Rolade i pudinzi. Ne znaš ti što je teletina, Johane, onakva teletina kakve je bilo prije rata. Teleći boks, tovljeno tele, othranjeno na kravljem mlijeku i osjetljivo kao tvoj slatki, maleni pimpek. Takve su stvari nezaboravne dječji blistave i lako probavljive pretjeranosti. No to je bila posljednja djedova pokazana široka ruka jer su poslovi krenuli loše. S jedne strane nije htio surađivati s Nijemcima, a s druge brodovi više nisu plovili.
428
Kad je umro, sav se njegov imetak istopio. Trollevolden je ostao, ali više nije imao nikakve vrijednosti. Mama je umrla od gripe posljednjega mjeseca Zimskoga rata. Moj brat i ja poklonili smo Trollevolden turističkom društvu, kako bi barem netko kakotako održavao lovačku kuću.
U 50im nije se previše marilo za očuvanjem jedinstvenih interijera. No zaboravili su na nju. Srećom. Naime, bila je tako udaljena od glavnih puteva. A onaj tko bi išao na izlet i htio prenoćiti u njoj mogao je dobiti ključ u seoskoj prodavaonici. U to su vrijeme ljudi bili još pristojni. Kuća je oronula, ali ne i uništena iznutra. Sada tamo postoji i netko tko je nadgleda. Zaključani prozorski kapci. Uređena je prema pravilima Norveškog turističkog društva. Moj brat i ja smo prestali odlaziti tamo.
Je li onaj čovjek u prugastoj odjeći bio tvoj brat? Da, nisam htjela da te vidi izbliza. Bilo mi je malko neugodno zbog
tvoje mladosti. Nisam mislila da će se i on naći tamo. Očekivala sam samo djevojke. A i one su trebale otići za dan, dva.
Jesu li to bile turistice? Ma ne, za Boga miloga! Sve su one bile bivše učenice u školi Amalie
Cink. Sve otprilike u četrdesetim godinama. Slavile su gore tridesetu godišnjicu od završetka školovanja. Sjećanje na onaj boravak ondje usred rata. Čak smo pravili i šarlotu, ali mislim da nisi okusio ni komadića od nje.
Nego čuj, nisam ja došao ovamo da sve ovo slušam. Pretpostavljam da nisi, ali mislim da te veoma zanima. Htio bih više čuti o Johnu Larueu. Njega ja ne poznajem. Srela si ga u ljekarni ili u prodavaonici ICAe u mjestancu koje se
zove Bwangen. Dala si mu telefonski broj one prodavaonice u norveškom selu blizu Trollevoldena. Mislim da si računala da će doći onamo.
429
Uh, misliš da sam hvatala momke. Da, kupila si i prezervative.Sad se uistinu iznenadila. Morala je zapaliti cigaretu koju je izvukla
iz crne lakirane kutije ukrašene staroruskim motivom u boji zlata. Kako si me danas prepoznao? Po stopalima odgovorio joj je premda je takav odgovor smatrao
nepažljivim. Je li joj doista bilo žao? No da. Uvijek nam ponešto ostane sačuvano, zar ne? Zapravo sam
pazila na svoje noge. Pojavljuju se u jednom romanu. Romantiziranoj autobiografiji jedne starije finske spisateljice.
Znala je pričati. Akademski dobro izraženo. Ni u jednom trenutku ne bi mu dopustila da joj se približi, ali je ipak između njih dvoje postojala stanovita bliskost. Nije to bilo one vrste: ja znam što ti misliš. Već: osjećam što ti osjećaš. Kao što jedno oderano tijelo gori nasuprot drugome.
Želio bih pričati o Johnu Larueu rekne Johan. Nikada nisi upotrijebila prezervative koje si kupila. Nijedan. Malko sam razmišljao o tome. I držim da su se stvari razvijale ovako: srela si Laruea u ljekarni i čula za njegove brige s prijateljicom koja je imala menstruacijske bolove. Bio je zgodan momak. Htjela si ga odvući sa sobom. No shvatila si da se moraš zaštiti ako budeš s njime.
O, Bože moj! To je zaključak Birgera Torbjornssona. On je liječnik. Htjela si
Laruea odmah odmamiti sa sobom. No on je bio previše pristojan momak. Doduše, onu djevojku s kojom se vozio nije posebno poznavao. Naime, nedavno ju je bio sreo u Goteborgu. Bili su zajedno na gala koncertu rock glazbe. Dala si mu za djevojku votku Koskenkorva i prašak Hota. Kupila zatim bilješkar i u njemu mu zapisala telefonski broj one norveške prodavaonice. Odsjeli su u pansionatu u Bwangenu. A i ti si tamo odsjela, mislim. Računala si da će djevojka zaspati kad joj
430
se utišaju bolovi. Onda će John Larue doći do tebe i steći neku predsliku užitaka koji ga očekuju u Trollevoldenu.
Tako ti kažeš, Johane. Predsliku užitaka. Da, hvala ti. Međutim, mislim da on ipak nije došao. Ona je možda postala
nepovjerljivom i iznenadila ga kad je htio poći k tebi. A zašto nas ne bi našla in flagranti? reče mu žena za koju je on još
uvijek držao da je Ylja. Zato što je kutija s prezervativima ostala cijelom. Držim da si cijeli
dan ostala u tom ušljivom pansionatu u nadi da će se vratiti i krenuti s tobom. Bit će da ti je tu mogućnost ostavio otvorenom. Međutim, nije došao. Odvezao se u Crnu Vodu i onda gore u planinu. Ležala si u svojoj turističkoj postelji u pansionatu i uvidjela da se neće pojaviti ni sljedeće noći. Mislim da ti je tada dodijalo.
I što se onda dogodilo? Onda su John Larue i njegova djevojka na smrt izbodeni nožem u
šatoru. To ne ulazi u dosadašnji dio priče. Ispričaj mi onda ono što ulazi. Da sam bila prenapeta i da me prokleto gadno boljela glava. Nisam
mogla zaspati. I to je ono što se dogodilo. Ustala sam, ostavila dvjesta kruna na pultu u recepciji i otputovala. Nije bilo ni četiri sata ujutro. Nekoliko sati poslije vidjela sam tebe.
To bi trebala ispričati švedskoj policiji.Prasnula je u smijeh, ali se nije nastavila smijati. Pepeo joj se rasuo
po prsima pa ga je rukom, koja joj je ostala ista kao nekada, otrla sa svoje crnobijele šatoraste oprave. No prsti su joj bili otečeni. Gravirani doktorski prsten duboko joj se usjekao u prst.
Nemam ja što ispričati ni policiji, a ni bilo kome drugome. Ja živim urednim životom i imam poštovani društveni položaj. Ne namjeravam se učiniti smiješnom ni kao rastužena usidjelica ni kao pohotna starica.
Onda ću im to ispričati ja.
431
Ne, nećeš uzvrati ona. Nećeš ti ispričati baš ništa. Oni će, naime, onda doći k meni i preslušati me, a ja ću im reći kako sam, dok sam se rano izjutra na Ivanje vozila iz Bwangena, srela Johana Brandberga. Stajao je uz rub ceste, s palcem podignutim u zrak i s okrvavljenom košuljom. Dotočila mu je još malko whiskyja premda je on zatresao glavom.
Popij, dečko, malo obratila mu se gotovo nježno. Duga je noć. ***
Annie je govorila kako nešto nije u redu s Brandbergovim
sinovima. Postoji u njih nešto teško i iskvareno. »Nijednoj to ženi nije promaklo«, rekla je. »Pa čak ni onda kad bi ih samo prolazno sretale na pošti.« Nikada nije bila upoznala petoga sina. Visokog momka lijepo oblikovanih udova. U mlađim je godinama bio vrlo vitak. A sada je izgledao loše. Ispijen, mislio je Birger. Treba mu tekućine. Što je to radio sa sobom?
Priglupi sinovi Torstena Brandberga bili su s njime kad je bio pozvan na preslušanje zbog zlostavljanja Harryja Vidarta. Sjećao ih se kao dobrano pijane i s podrugljivim smiješkom. Pijanstvo s ruba smućenosti. Nije bilo nimalo neshvatljivo što su za jednoga od njih tijekom noći stvari krenule sasvim naopako. Policija ih je preslušavala mnogo puta. Birger se raspitao kod Vemdala, a ovaj je prokopkao stare podatke u policijskoj dokumentaciji.
Pekka bješe najproblematičniji, ako se sudi po njegovu životu poslije onog događaja sa šatorom. Protratio je nevjerojatno mnogo novaca koje je zaslužio radeći na platformama za eksploataciju nafte u Sjevernom moru. Zlostavio je jednog od svojih suparnika. Dogodilo se to u Sollentuni pokraj Stockholma, ali su priče dosegle čak Crnu Vodu. Jednom mu je uspjelo i stvoriti vlastiti dom s kožnatim namještajem i
432
stereouređajima. Uselio se u nj s vrlo lijepom ženom. Poslije ga je izbacila iz kuće pri čemu nije uspio dobiti ni djelićak imovine. Razlog je bio u tome što je poslan na bolovanje poslije nesreće s dizalicom, a onda se teško propio. Jedan je čovjek bio pao s platforme i poginuo. Poslije toga događaja Pekka više nije mogao raditi. Dobio bi vrtoglavicu radeći na dizalici.
Za posljednjega se lova toliko napio da su mu morali oduzeti pušku. Poslije je radio kao građevinski radnik po južnim dijelovima zemlje, ali više nije sjeo ni u kakvu dizalicu. Sada odlazi u ured za zapošljavanje nastojeći dobiti posao.
PerOla je od njega preuzeo karabinku i tako postao vođa lovaca. Čovjek koji je tvrdoglavo ostao u Crnoj Vodi i sada je gradio kuću u Tangenu. Četverokutno zemljište činilo se kao isječak stambenih, otmjenijih četvrti na otoku Fros ili iz predgrađa Ostersunda. Udebljao se i ušao u srednje godine. Međutim, ostala mu je i snaga i hitrost. Svijetlokos ili bolje rečeno sada bezbojan. Oči su mu bile sitne i smještene blizu. Lubanja se jasno razabirala. Birger se sjećao kako je jedan od starih lovaca u društvu zatresao glavom kad je čuo da je PerOla odabran za Torstenova nasljednika. Ništa osim tog tresenja glavom. Birger nije znao što je ono imalo značiti.
Vaine je među braćom ponajviše nalikovao PerOli. I on bješe svijetlokos, a s vremenom je zadobio čvrsto i kvrgavo tijelo šumskoga radnika. Rano se oženio Norvežankom koja je zatrudnjela s njime. No to nije predugo trajalo. Dobio je dječaka koji je znao dolaziti k njima za nekih blagdana i onda bi se Gudrun brinula o njemu. Vaine je, naime, mnogo vremena provodio na poslovima izvan kuće. Imao je prikolicu, kampkućicu u kojoj je stanovao po krčevinama. Pričalo se da je radio kao sumanut.
Bjorne je postao invalidski umirovljenik. Annie ga je voljela. Pomagao joj je s drvima i mnogo čime drugim. Govorila je kako se s njime moglo ugodno razgovarati. Počeo je živjeti i stanovati za sebe kad
433
je raskrčio dio šume, otprilike kao i Vaine. Ali je tamo i ostao. Annie je smatrala da je to bio njegov svojevrstan prosvjed protiv modernih vremena.
Što se Birgera tiče, on nije mogao reći da je bilo koga od tih usamljenih kolibara ikada zatekao kao kakva buntovnika. Držao je kako oni uistinu pripadaju nekim proteklim vremenima i da su njihove potrebe prije svega bile seksualne prirode. Za njih više nije bilo žena jer nisu naprosto znali izmijeniti način svoga života. Nisu se tuširali, pili su kao smukovi, sok od burmuta cijedio im se iz kutova usana. Nosili su košulje skrućene od sobovske krvi i ulja za motore. Hodali bi uvijek s nožem uza se, a njihovi su seksualni signali bili tako primitivni da su se pravile šale na njihov račun. Birger je Bjorneu tijekom godine propisivao previše sobrila, sredstva protiv alkoholizma, čime se tumačila činjenica da on ipak nije više pio tako mnogo. S takvim svojim propisivanjem lijekova Birger se osjećao posve izgubljenim.
Češće negoli bi se moglo očekivati, tim je usamljenicima i napuštenicima omogućeno da svoj jad i bijedu oblikuju riječima. Međutim, kao terapija bilo je to sasvim bezvrijedno. Ništa to, naravno, nije mijenjalo.
Antidepresivi su na dulje staze također bili bez vrijednosti. Boravak tih kolibara po njihovim kolibama često bi završio hicem iz sačmarice u otvorena usta. Bjornea je ipak zdravstvena služba s vremena na vrijeme odvodila, pa bi onda proveo svoja razdoblja po klinikama na otoku Fros, gdje su zaključili da elektrošokovi imaju na njega pozitivno djelovanje.
Od početka je Birger htio upozoriti Annie kako Bjorne ipak nije baš tako dobrodušan dječji medo kao što se moglo činiti, kad bi onako nezgrapno dolazio s vrećicama iz ICAeove trgovine punim brezovih kora i smolom natopljenim suharaka, kojima bi palila peć. Naime, Bjorne je kao osamnaestogodišnjak pokušao silovati svoju vršnjakinju. Bila je u doista jadnom stanju. Nikada nije podnesena prijava, no
434
stvari su se doznale. Torsten je sve to sredio s djevojčinim ocem. Pričalo se kako je Torsten pripomogao ocu kad je ovaj mijenjao svoj stari automobil, pa je tako mogao kupiti teško, američko vozilo s pogonom na sva četiri kotača.
Nitko nije povjerovao da ju je Bjorne silovao s predumišljajem. Naprosto je mislio da su stvari učinjene kao što su učinjene.
Poslije toga osjetio je da ga svijet izbjegava. Djevojke su se držale podalje od njega i nikada se više nije našao ni s jednom nasamo.
Kad je Birger čuo kako je Annie upoznala Bjornea, da je s njime ušla u zajedničku kantinu, u kojoj se pila kava, a koja je pripadala njegovu poduzeću, shvatio je kako je mogao postati njezinim vitezom. Podigla ga je, rehabilitirala. Postala njegovom karikom sa selom, a što su njegovi roditelji već odavna prestali biti. Odobrila njegovo romantično objašnjenje o usamljeničkom životu, a što ga je još snažnije povezalo s njome. Međutim, Birger nije nikada upozorio Annie. Smatrao je kako to nije potrebno. Loš glas o Bjorneu morao je napokon doprijeti i do nje. Ali ona nije marila za to. Znala je da joj Bjorne nikada neće nauditi. A Birger je pak bio uvjeren kako je ona u pravu.
Ponašanje Brandbergovih te je noći uoči Ivanja bilo vrlo banalno, pa se izvješće i o tome nalazilo u Vemdalovoj kutiji. Pekka je uhvatio neku žensku. Nije postojala nikakva nakana da se veza produbljuje, i njoj je bilo vrlo neugodno kad je na policiji morala ispričati da ga je odvela k sebi kući. Bila je Norvežanka i živjela je u mjestu udaljenom sedamdeset kilometara od granice.
Međutim, koliku je vrijednost mogla imati njezina izjava? Ili izjava PerOline zaručnice? Vaine je imao prijatelja s kojim je pecao te noći. Oni vjerojatno nisu imali nikakva uspjeha u seoskome domu, pa se čak nisu uspjeli dokopati ni pića iz Norveške. Kod brzice uz Roback stajala je neka kampkućica, i oni su provalili u nju. Jesu li to učinili zbog psine ili da bi nešto ukrali, nije bilo rečeno. No stvorio se tu vlasnik prikolice sa svojim prijateljem, pa su ih uhvatili na djelu. Pretukli su
435
ih, i to im je poslužilo kao alibi. No poslije svih tih godina sada je sve ono što je bilo rečeno o kretanju Brandbergovih sinova i njihova oca te noći djelovalo krhko i nepovezano.
Kao da su se niti razdvojile i tkanje samo što se nije raspalo. Tko bi na sve to mogao priseći?
Johan je odjeven ležao na hotelskoj postelji. Koža na licu bila mu je siva i napeta, a oko kutova usana pojavile su se bore. Tekućine u njemu nisu bile uravnotežene. Birger ga je oprezno probudio. Pribavio je mineralnu vodu.
Popij malo preporučio je Johanu. Što si to učinio sa sobom? Zar si ponovno izlazio noćas?
Da, jesam, i popio sam nekoliko čašica odgovorio je Johan. Dok je pio, zatvorio je oči.
***
Ylja, Ylja. Nije se sjećala kako je nadošla na to ime.
Nešto si govorila, nečije ime. Zvučalo je finski rekao joj je Johan. Međutim, nikada to nisu razjasnili. Mislio je da se ona zadržava u sjenama, u mraku teškoga namještaja i zavjesa, točno izvan dosega. Ona nije bila samo bezobrazna, već i oprezna. Nikada ne bi dopustila da bude smiješna.
Pio je. Osjećao se iscijeđenim, ispražnjenim i sad se ispirao iznutra. Nije bilo nikakve glavobolje, nikakvih opasnosti i nikakva osjećaja smiješnosti. Samo čist alkohol.
Znaš li da je John Larue bio lijep momak? obrati mu se ona.Više se nije brinula da očuva bilo kakvu tajnu. Između njih sada
postoji krvava košulja. Jedna laž, ali jaka i djelotvorna. Na neki način,
436
šteta što je ta laž potrebna, razmišljao je on. Dobro bi bilo kad bi se ipak mogli nekako sporazumjeti. Međutim, s njome se, zacijelo, nije moglo napraviti nikakva sporazuma.
Nije teško zamisliti žrtveni nož u njegovu tijelu. On nikada nije postao nekakav proljetni bog. No nema dvojbe da je to htio postati.
Johan se odjednom prisjeti požutjelog papira u njezinoj akademskoj, znanstvenoj knjizi, i onog oštrog mirisa što je izbijao iz nje.
Bože, kako sam trpjela dok sam ležala u onom pansionatu s izvezenim prekrivačima i drvenim rezbarijama oko sebe i kad sam saznala da su ipak otišli. Pomislila na one potoke što su divlje jurili odozgo i protjecali kroz močvaru. Na Stjarnfjalletu. A ona ga je odvela tamo. Ti misliš da putenu želju čine samo kemijski hirovi i svrbež, mali moj Jukka. Međutim, znaš ti dobro da je to mnogo gore. Ona je bila jednako zaljubljena u njega kao i ja. Premda sudbonosno. Ona ga je imala i imala. Što misliš koliko su puta to radili? A meni je preostao jedino jastuk što je odisao sintetikom i cijele noći samo mutna dnevna svjetlost u sobi.
Onda sam krenula. I srela tebe. Noć bješe škrta, no jutro se pokazalo darežljivim.
Što misliš da se dogodilo tamo gore? upita je Johan. Ona napravi grimasu.
Ne znam. Mislim da je tu neka druga priča posrijedi. A ne njihova. Ali oni su bili zapravo, potpuno jasno rečeno zaklani. Drago mi je da to nisi ti učinio. No čuvaj se. Po mojem mišljenju
tebi tek predstoje poteškoće.On se zahihoće u onom polumraku i dobro potegne iz čaše. Whisky ga
više nije pekao. Osjećao ga je kao da je bez okusa i svjež poput vode iz potoka.
Zar si vidovita? Znaš, ti me neprekidno podsjećaš na lovca na jelene koji je spazio
posve golu boginju Artemidu. Opazio ju je usred dana, pri jasnom
437
sunčanom sjaju. Pretvorila ga je u jelena. Međutim, u sebi je ostao ljudskim bićem sa sjećanjem i osjećajem krivnje. Iako nijem.
Kako se uspio ponovno promijeniti? Nikako. Nikada nije uspio.Kada je ponovila tu rečenicu, izrazito ju je naglasila. Iza njezina
otvorenog finskog »a« i veoma naglašene ironije nalazilo se čisto ruganje.
Zaklali su ga njegovi lovački drugovi. U njemu su vidjeli samo običnog jelena. U onim vlažnim germanskim šumskim pričama s kojima smo odgajani, lovac opaža molećiv pogled iz očiju. Ali u žarkom i bijelom sunčanom sjaju tamo dolje, oni nisu vidjeli ništa. Samo lovinu.
Ti voliš te svoje priče reče Johan. I igraš se s njima. I ti također.Da, događalo se. Gdjekad je pomišljao da je pod Njordovim
zapovjedništvom u maglama i dugotrajnim kišama. Ili da je Tjas Olmai poslao na njega bujicu kao odgovor na njegovo suviše revno prognosticiranje.
Spavao je na kauču s pasjim dlakama. Nje nije bilo u sobi ili bi se samo kadšto pojavila. Da ga prigleda. Osjećao je njezin osmijeh koji je isto tako mogao biti Gudrunin. Spavao je sav iscrpljen i sanjao. Zora je svanula siva.
Primijetio je da je stol ispred prozora sa zelenim, izblijedjelim, samtanim zavjesama uređen poput oltara. Preko njega bio je prostrt stolnjak sa širokim čipkama, a na njemu su se nalazila dva višekraka svjećnjaka. Između njih bila je fotografija. Mlad čovjek u odori. Rat protiv Rusa bio je rat za Nijemce u Nastavljenom ratu , razmišljao je
Johan. Bila je to prisila. Ili možda dužnost, čast ili kako je to već mladi časnik mogao zvati. Djed po majci izgubio je svoj imetak jer je odbio suradnju s Nijemcima. Ili je to bila laž? Nije li Trollevolden u poslijeratnom obračunu naprosto bio konfisciran? Možda je on, naprotiv, surađivao s Nijemcima?
438
Zašto je ta soba bila gotovo netaknuta? Možda je ona ostala odana nečemu iza svega tog podrugivanja? Zapravo, on to nije ni htio znati. Na izlasku iz sobe kako bi našao zahod, naletio je na nju. Sad je izgledala upravo onako kao kad su je Birger i on prvi put sreli. Žutosiva koža, rastresena.
Pustio je da mu voda dugo teče po rukama dok ih je prao u zahodu sa lijepom i tamnom drvenom zahodskom daskom i uređajem za ispiranje školjke koji se uključivao povlačenjem porculanske ručice na lancu. Voda je svečano šumjela što mu je uzrokovalo bol u glavi. Svjetlost i taj zvuk doveli su ga u stanje da se osjećao loše.
U kuhinji je izvukla šunku i jaja. Bile su tu i kriške crnoga kruha, maslaca i sira s velikim rupama. Kuhala je kavu u staromodnom kuhalu za filterkavu. Za to je vrijeme pričala o Artemidi, ali sada više ne na onaj način kao za sive noći.
Sada je predavala.
________________________________________________________________Njord: pranordijski bog, otac Freja i Freje. Bog vjetra i voda, zaštitnik ribara i lovaca. Kult razvijeniji u sjeverozapadnijim
krajevima Skandinavije.»Nastavljeni rat«: pojam koji se upotrebljava u finskoj povijesti za nastavak tzv. Zimskoga rata, poslije kojega su Finci
morali odstupiti Sovjetima značajne dijelove svog teritorija. Da bi ih povratili, sklopili su s Njemačkom 1941. vojni pakt protiv SSSRa i započeli novi rat 22. 6. 1941, koji su, poslije poraza Njemačke 1945, izgubili uz plaćanje ratne štete i gubitka novih dijelova svog teritorija, a poslije sklapanja mira sa SSSRom u Parizu 10. 2. 1947.
Dugo se vjerovalo da je znamenita statua Artemide u Efezu imala golemi tovar grudi. Da je majčinske atribute nosila u pretjeranoj količini. Okrugle, nabubrjele kao dizano tijesto i sadržajne. No onda su je arheolozi stali malo pomnije promatrati. Bila su to dvojica Austrijanaca. Ustanovili su da to okruglo, dizano tijesto nimalo ne nalikuje grudima.
Gledaj sise kako vise, gledaj moje kako stoje, prošlo je Johanovom glavom. Bože, ne daj mi da pričam. Nije to više bila mamurnost poslije
439
pića. Ja sam još uvijek pijan, premda nešto trezniji. Petnaest mi je godina. Ona me nikada nije srela.
Jesi li ikada vidio sliku Artemide iz Efeza?Odakle da to zna? Možda je i vidio u kakvoj knjizi o likovnoj
umjetnosti. Lice ukočena pogleda. S prsima, dva velika grozda. Ylja stavi tanjur ispred njega. Na njemu se nalazila kriška šunke, najmanje pet milimetara debela.
Vlažno je meso bilo ružičaste boje i prošarano bijelim prugama masti. Postoje kriške mesa s nečim jedva providnim unutar sebe. Je li to voda? Želatina? Ispekla je jaje, ali tako da se nije sasvim stvrdnulo. Žumanjak se svjetlucao kao ulje.
Znaš li što je to bilo? Sklopio je oči da ne vidi jaje. Svečanosti u Efezu u čast boginje Artemide slavile su se, među
ostalim, tako da su svećenici škopili mlade bikove ispred njezina oltara. Svezali bi im zatim mošnje u vijenac. I to je ona nosila oko vrata. Eh, moj Jukka!
Djevičanska majka. Nimalo ugodno saznanje.Okrenuo je glavu i polagano odgurnuo tanjur od sebe. Zar ne možeš jesti?Onda razbije jedno jaje, ubaci ga u čašu i prelije ga votkom. Okrene
nekoliko puta ručicu mlinčića za papar iznad čaše s votkom i pruži mu čašu. On zažmiri. Sadržaj mu je kliznuo niz grlo poput ostrige.
Moram ići reče Johan. Moram se vratiti prije negoli se Birger probudi.
Jukka, budi oprezan! upozori ga ona. Znaš li nešto ili samo brbljaš?»Kenjaš«, mislio je reći. Bio mu je pun kufer njezinih priča. No ipak
joj je zaželio reći da ona u svakom slučaju ima pravo. Duboka pohota nije samo kemija. Duša nije promjena svojega ja. No on se nije mogao sabrati da bilo što kaže. No da, rekao joj je »zbogom!«. Sasvim uljudno premda bješe blijed u licu, a ruka, koju joj je pružio vlažna.
440
Na putu do hotela morao je zastati i odmoriti se. Bio je to onaj park u kojem je Birger htio nekoga potapšati po stražnjici. Neku božicu. Stajala je tamo na svojem postolju na jutarnjoj hladnoći sa stražnjicom okrenutoj prema njemu. Nije poželio da se božica okrene pa da joj oko vrata bude ogrlica s bikovskim testisima i okrvavljenim mošnjama. Inače je sve bilo sasvim obično: sivo jutro kasnoga ljeta. Debeli vrapci. Papirnati tuljci za sladoled.
Johan i Birger sjedili su u stokholmskom MacDonaldsu blizu križanja Odengate i Sveavagena i promatrali jedna vrata s druge strane ulice. Pube s crvenim kapama skupljali su poslužavnike sa stolova, ali su se na njihovu stolu gomilali zamašćeni ostaci papira i plastike. Birger je smatrao da moraju neprekidno naručivati nešto novo ako žele tako dugo sjediti. Sjeli su za jedan stol na pločniku. Promet je tutnjao pokraj njih. Gdjekad bi im pogled na ona vrata bio zaklonjen. Tako im je i neki autobus zapriječio pogled. U vlažnome su zraku smrdjeli ispušni plinovi vozila. Nije to bilo lako izdržati. No Birger je osjećao da rade nešto korisno. A i kava je bila sasvim dobra.
Zaklada progovori Birger. Čudno neko ime za antikvarijat. Bit će da je to nekakav zakladni antikvarijat reče Johan, no Birger
nije shvatio što je time želio reći. Ionako nije bilo važno. Uskoro će ga u svakom slučaju vidjeti tamo. Vemdal ih je naveo na njega. Birger je mislio da bi Vemdala trebali pozvati na objed, ali se to Johanu nije svidjelo. Pribojavao ga se.
Objasnio je posve iskreno kako ne zna zbog čega bi se trebao pribojavati Vemdala. Međutim, u tog su čovjeka nesumnjivo ostali instinkti policajca, makar bili i oslabljeni. Samo po sebi moglo bi to sve biti malko previše za njegovu savjest ili možda i taštinu, pa će onda ipak podići slušalicu, objašnjavao je Johan. A onda bi se mogli naći u nevoljama.
441
Bila su to uska, smeđa vrata s rešetkom na njihovu gornjem, ostakljenom dijelu. Na smeđem drvu isticao se otvor za poštu s mesinganim obrubom. Iz njega su virile novine Dagens Nyheter.
Bili su tamo i izbliza promotrili ta vrata. Na njima nije bilo nikakve pločice s naznakom radnog vremena. Samo dvije brave od kojih je jedna nalikovala novom modelu dvostruke brave. Antikvarijat je imao svega jedan izlog.
Za knjige u njemu nije ih bilo briga, ali je Birger sada požalio što ih nije pozornije promotrio. Otišao je po dvije nove papirnate čaše s kavom, a kad se vratio, Johan mu reče:
Nešto se upravo dogodilo. Je li došao? Ne, pogledaj na otvor za pisma pa ćeš vidjeti. Zar je netko ukrao novine? Ne, već ih je uvukao unutra. Netko je unutra premda su vrata
zaključana. Dovraga, onda ćemo lupati na vrata dok ne otvori. Čekaj malo!Vrata se otvoriše i on iziđe van. Kad se okrenuo i dok je zaključavao
obje brave, oni su ga promatrali. Na sebi je imao tamnosmeđi sako s uskim prugama krem boje. Traperice su mu izgledale nove. Nosio je crne, visoke cipele. Duga mu je kosa na zatiljku bila svezana vrpcom ili gumicom. Nije bila zlatasta već tamnoplava, ali mu se i dalje spuštala duboko između lopatica. Razaznavale su se neke svjetlije trake među njima, ali je bilo nemoguće razabrati jesu li te vlasi bile srebrnaste.
Birger htjede pojuriti preko ulice, ali se nije uspio ni pomaknuti. Samo je gledao kako ta vitka pojava, izrazito uspravljena držanja, kreće prema Odengati. Zatim je skrenuo iza ugla kod Trgovačke banke i iščeznuo.
U vražju mater!
442
Johan je promatrao Birgera pogledom kojim se promatra bolesnog čovjeka za kojeg se ne može mnogo učiniti.
Nema veze pokuša ga Johan umiriti. Zasigurno će se ubrzo vratiti. Uvjeren sam da on stanuje tamo unutra.
Uskoro će pola jedanaest reče Birger. Do bijesa! Johan skine poklopac s jedne od papirnatih čaša s kavom i doslovce je gurne Birgeru u ruku. Plašio se da ću početi cmizdriti, pomisli Birger. Kakva sam ja to stara ruševina! Smatrao se punim otpadaka, baš kao ovaj stol. Doduše, vremenskih otpadaka. A tamo, drugom stranom ulice, prolazio je Dan Ulander kroz vrijeme. Nedotaknut.
Vratio se za manje od deset minuta. U ruci je nosio papirnatu vrećicu.
Svježe pecivo primijeti Birger s toliko gorčine da se Johan nasmijao. Ostavili su svoje kave i krenuli preko Sveavagena. Antikvarijat bješe malen, ali iznutra dubok i mračan. U prvom odjelku nalazili su se pultovi s brošurama i knjigama u različitim bojama. Birger u prvi trenutak pomisli da se radi o stripovima, ali ubrzo poslije ustanovi da su sve te brošure i knjige iz područja znanstvene fantastike.
Dublje u antikvarijatu nalazile su se police s oznakama ispisanim dotjeranim rukopisom. Asimov. Lem. Clarke. Birger je čitao imena koja mu nisu ništa govorila. Dan Ulander stajao je uza starinski pisaći stol od tamna drva. Upravo je ukopčavao magnetofon i glazba ispuni uski prostor. Birger se osjeti zatvorenim. Uhvati ga strah od zatvorena prostora. Dlanovi mu se oznojiše.
Hoćete li zatvoriti ovo. Mi bismo htjeli razgovarati s vama. Zar ne volite glazbu? Richard Strauss. Režiser Stanlev Kubrick
upotrijebio ju je za svoj film 2001.Birger ponovi jedinu riječ koju je razumio u tom kitnjastom govoru. Strauss?
443
Da, Strauss. Ali ne onaj kralj valcera odvrati mu Ulander smješkajući se.
Na neki neobjašnjiv način premetnuo se u nadmoćni položaj. Nije prepoznao Birgera. Naravno da nije. Vjerojatno ga nikada nije ni pogledao.
Došli smo do vas u svezi sa smrću Annie Raft upadne Johan.Ponekad se Birgeru ipak učinilo da je Johan odrastao. Znao je
preuzeti stvar. Ali nije mogao protumačiti onaj prazni izraz na Ulanderovu licu kad je, s oklijevanjem, ponovio:
Annie Raft. Iz Crne Vode pomogne mu Johan. Ah, Annie... ona s onom djevojčicom. Pa zar je Annie mrtva? Zar ne čitate novine? Da, naravno. Male oglase. Sasvim poslovno. Napravio je pokret s
objema rukama držeći ih podalje od tijela kao kakav plesač. Birger zapazi kako mu se oblik njegove glave ističe u odnosu na dugu, čvrsto zategnutu kosu. Ovako izbliza činio se starijim. Bio je vrlo blijede puti. Vjerojatno je vrlo rijetko izlazio iz ove svoje trgovine knjigama. Međutim, nije li ovo vitko tijelo zahtijevalo kretanje?
Ništa nije pitao. U prvi trenutak Birgeru se to učini neobičnim, da, sumnjivim. No poslije je shvatio kako je Ulander mislio da je Johan pritom imao na umu osmrtnicu u novinama.
Ovo je Annien prijatelj nastavi Johan. Birger Torbjomsson. Ja bih mu trebao postati zetom. Željeli bismo čuti što je bilo s Johnom Larueom.
Što je bilo s njime?Je li pokušao dobiti na vremenu? Nije baš tako izgledalo. Činio se
doista zbunjenim. Jeste li za čaj? upita Ulander. Ne, hvala uzvrati Johan. Pričajte nam o Johnu Larueu. U
papirnatoj je vrećici bilo svježe pecivo.
444
No da, ja ne znam što je Annie rekla. Iskreno govoreći, mislim da ona nije znala za njegovo ime. A zašto vas sve to zanima? Nije li sve to već odavna prošlo?
Stajao je tamo s otvorenom vrećicom i činilo se kao da će ih ponuditi pecivom iz nje. Nešto se događalo. No Birgeru nije bilo jasno što je to. A još manje kad je Ulander počeo pričati. Naime, nije nimalo izgledalo da se bojao pričati o Johnu Larueu. Bio je uplašen zbog nečeg drugog.
Odakle je došao? Pa najvjerojatnije iz Danske. Sreo sam ga u Stockholmu. Bio je
vijetnamski dezerter. Težak tip.Kakvih li riječi, prođe Birgerovom glavom. Kako taj maleni plesač
ima odabran rječnik. Nalik je pederu. Daj Bože da je to i bio. Nije imao nikakvih dokumenta. Ni putovnice. Obećao sam mu da će
moći stanovati kod nas. Na Stjarnbergu? Da, točno. Preveli ste mu to kao Star Mountain (Zvjezdana planina), to jest
Starfjallet. Ne sjećam se. A zbog čega vi to sve ispitujete? Zašto su šatorovali tamo, zašto se nisu odmah otputili na
Stjarnberg? Ne znam. Vjerojatno su mislili da je to dalje negoli je uistinu bilo.
Napravio sam im maleni nacrt. No na njemu nisu bile iskazane razdaljine. Primili smo razglednicu iz Goteborga. Trebao je putovati s nekom Nizozemkom. S onom koja..., no i sami znate. Pa i on.
No, no, dotakni se malko toga. Pleši dalje, pederčiću, razmišljao je Birger.
Zar se i ona nakanila na Stjarnberg? Ne, mislim da ju je on privolio samo da vidi švedske planine. To mu
je valjda odgovaralo. Ulander se smijuljio.
445
E, pa sad ćete nam sve skupa ispričati reče mu Johan. Kako ste se dokopali njegovih traperica i sve ostalo.
A da ipak skuham malo čaja? predloži Ulander. Zazvučalo je udvorički. Nešto se doista promijenilo otkad su stupili u te prostorije, a njegova glazba Richarda Straussa počela svirati. On otvori neka vrata pa su mogli zapaziti sobičak nalik brodskoj kabini s pomno pospremljenom posteljom. Zar je moguće da on ovdje stanuje?
Sam? Da ništa drugo ne čita osim malih oglasa u novinama, spava do deset, pola jedanaest i započinje dan sa svježim pecivom? Kad je izišao s električnim kuhalom za vodu, reče mu Johan:
Vi se svega toga tako dobro sjećate premda je otada prošlo mnogo vremena. A jedva ste se prisjetili Annie Raft.
Ma naravno da se dobro sjećam i Annie. Pa to se razumije samo po sebi. Radilo se samo o imenu. Nisam siguran jesam li ikada čuo njezino prezime.
Kakve usrane koještarije! plane Birger. Pa bili ste njezin učenik. Sada to nije važno stane ga umirivati Johan. Ispričajte nam
radije kako ste dospjeli do njegovih traperica. Što ste radili tamo tako rano ujutro? Svi smo skupa bili vani. Tragali smo za Larueom. Izvukao je
kineske šalice za čaj. Stavio je pecivo na tanjur.Kad je voda za čaj počela šištati u kuhalu, on zagrije čajnik. Sve je to
radio vrlo polagano i temeljito. Da bi ispraznio čajnik, morao je otići u zahod što se nalazio do njegove kabine za spavanje. Zatim je žlicom stavio listiće čaja i prelio ih vodom.
Šećera? Ah, pustite to dobaci Birger.Ulander je htio da sjednu, ali oni ipak ostanu stajati. Sam Ulander
stao je iza pisaćeg stola i maslacem premazivao razrezano pecivo. Prije negoli je nastavio s pričom, pojeo je nekoliko omanjih zalogaja.
446
Na Ivanje sam bio u Robacku i ostavio djecu kod Yvonne. Vi znate tko je ona? Ona su trebala ići s njome. Tamo se trebala održati nekakva demonstracija protiv nečega. O Bože moj, zbivalo se tamo mnogo toga onih dana. Nasmijao se.
Djeca nisu mogla hodati od Stjarnberga pa sve gore do Bjornfjalla istoga dana, na Ivanje.
To znamo. No da, dobro. Onda sam krenuo po Barbro Lund, likovnu umjetnicu
na tekstilu, koja se trebala preseliti k nama gore, na Stjarnberg. Eventualno. Ona je stanovala u Bwangenu. Birger je šutio premda je sam sebe čuo kako teško diše kroz nos.
Kad smo stigli do jednog posjeda koji leži odmah do mjesta gdje završava cesta...
Stromgrenova imanja upadne Johan. Točno. Tamo smo primijetili auto s nizozemskom registracijom.
Maleni, crveni autić. Odmah sam pomislio da bi to morao biti Larueov jer je na razglednici napisao kako će stići s nekom Nizozemkom. Onda smo se odvezli do Bjornstubackena i tamo ostavili automobil Barbro Lund i nastavili pješice prema Stjarnbergu. Mislili smo da ćemo Laruea naći tamo. Međutim, nije ga bilo. Ta djevojka i on nikada se gore nisu pojavili. Čekali smo cijelu večer. Na posljetku smo posumnjali da su zalutali. Onda smo se u jutarnjim satima bacili na traganje za njima.
Mislili smo da tamo dolje lutaju naokolo po močvarištu. Barbro Lund i ja bili smo gotovo sasvim kod rječice kad sam spazio šator. Otišao sam sam do njega.
Je li ona vidjela što se dogodilo? Nisam siguran. Poslije nismo više nikada mnogo pričali jedno s
drugim. Da, vidio sam to tamo... da. No nije mi bilo ni na kraj pameti da bi to mogli biti Larue i njegova djevojka. Nije ih se moglo vidjeti. Tek jednu ruku i jednu nogu. A onda sam ugledao traperice. Visjele su preko grane. Bile su Larueove.
447
Pa odakle ste, dovraga, mogli prepoznati nečije traperice? Jesam. Traperice su u ono vrijeme bile poput umjetničkih djela.
Svaka poderotina, svaka etiketa na njima predstavljala je neki znak. Autograf. Bile su to traperice Johna Laruea. Uzeo sam ih.
A zašto? Da bih ih malko pobliže pregledao, mislim. Otrčao sam onda do
Barbro Lund i ubrzo smo našli ostale na putu dolje prema Bjornstubackenu. Gore, u šumi održali smo neku vrstu ratnoga vijeća. Odlučili smo se praviti kao da nismo znali za Johna Laruea. Da smo bili upleteni u tako nešto, bio bi to kraj za našu zajednicu. Među nama bila je neka djevojka po imenu Enel. Bila je to energična cura. Otišla je s Petrusom dolje do šatora i tamo su prekopali Johnovu torbu i ispraznili je. U njoj se nalazio onaj moj nacrt puta i još koješta. Tada smo se otputili na Stjarnberg i tamo sve te stvari spalili. Traperice su bile mokre. Pa sam ih objesio zato da se osuše. Sakrio sam ih jer se taj gusti materijal nije mogao spaliti prije negoli se osuši. Onda smo Barbro i ja otišli dolje u Bjornstubacken. Morali smo, naravno, otići po auto. A dragi su stazom uz jezero krenuli prema Robacku. Poslije smo izjavili kako su oni tamo bili cijelo vrijeme.
Annie ste rekli da ste ležali u Nirsbui. Možda jesam. Da, jesam. Telefonirao sam i Barbro Lund. Pritom
smo se dogovorili da ćemo tako izjaviti. Tako je Annie povjerovala kako sam bio u Nirsbui.
Zar nije bilo sasvim suvišno lagati Annie? Pa ona ne bi nikome ništa rekla.
Annie je bila malko... no, kako da kažem? Ona je sve skupa krivo shvatila.
Što to? Bila je ljubomorna dobaci Birger. Ona je sve napustila,
cjelokupan svoj dotadašnji život. Mislila je kako ćete vi i ona ostati zauvijek zajedno. No vi ste htjeli da ona dođe gore na Stjarnberg zato
448
što je bila učiteljica. A Barbro Lund vam je trebala gore kao umjetnica u obradi tekstila. Vaš je zadatak bio da skupljate upotrebljive ljude za zajednicu.
Ulander se malko promeškolji na stolcu. Žene ste pridobivali svojim kurcem. Međutim, one su to pogrešno
shvatile. U svakom slučaju, Annie.Birger je bio svjestan da ga Johan očima pozorno prati, pa zašuti. Iz
nekog je razloga sve to, očito, vodio Johan. Sada se i on umiješa: Izvrsno se svega toga sjećate. Kako i ne bih. Pa mi smo to ponavljali toliko puta odvrati
Ulander. Svi smo morali reći istu stvar. Put sjećanja dobaci Birger. Što to? Hodali ste Putem sjećanja. Jedanput, dvaput, triput... mnogo puta. Hajdemo reče Johan.Ulanderu se nijednom nije pružila prilika natočiti svoj čaj. Nesigurno
je hodao za njima prema vratima. Ali zašto vi to sve želite znati? Pa nećete valjda otići na policiju?
Već radi Annie, mislim. I ona je bila umiješana. A otad je već prošlo toliko vremena. Neće to ništa promijeniti.
Kad su izišli na ulicu, Birger je bio tako umoran da bi najradije sjeo na pločnik. U MacDonalds su već došli drugi posjetitelji. Nove su se papirnate čaše i kutije nakupile po stolovima i bile pokupljene. Prešli su ulicu i polaganim korakom otišli u park pokraj Gradske knjižnice, gdje se Birger svali na klupu.
Zamisli što nam je ispričao reče Birger. Ne mogu shvatiti zašto nam je sve to uopće ispripovjedio.
Ne shvaćaš? Policije se ni u kom slučaju nije bojao. Ne više. Da je on ili netko od
ostalih na Stjambergu imao išta sa smrti Johna Laruea, onda nam ne
449
bi pričao na ovakav način. Ipak ne razumijem kako je sve to poispadalo iz njega.
Bojao te se. Mene?! Kad si ušao dublje u onu prostoriju i počeo govoriti o Annie,
izgledalo je kao da ćeš ga fizički napasti. Ja? Njega? Zar nisi toga bio svjestan? Ne. Nimalo.Birger nije nikada nikome prijetio. Nije mogao ni zamisliti da
podigne ruku na nekog čovjeka. No ni Ulander, ni on nisu u onom trenutku razmišljali.
Krupno tijelo. Izlučivanje gnjeva. A sada više nije bilo ni traga od toga. Samo ljepljiv znoj i umor. Promet je tutnjao, škripao i resko probijao uši. Bio je toliko iscrpljen kao da je doista pokušao slomiti sve kosti u onom laganom, plešućem tijelu.
Razmišljao je o vremenu. Trenutak se nadovezivao na trenutak u jednom nizu koji je gurnuo Annie i njezina razmrskana prsa i ošit sve dalje i dalje prema natrag, prema unutra. Slika je titrala kao pod nekakvim rasterom. Čak ni šok ni bol nisu bili nepromjenljivi. Micali su se.Imao je neki dojam o apsolutnoj tišini u svome životu. U hotelu Sulky vrijeme je zastalo. Međutim, i od toga nije ostalo ništa do jedne slike. Sjećanje je bilo promjenljiva i pomična slika i sivjelo je kao da se prlja.
Onda mu nadođe misao kako su i mrtvi u apsolutnoj tišini. Tu misao primijeni na svoj život. On je bio u toj prljavštini. Nijemo otkucavanje trenutaka prelagalo je svaku oštru sliku nekom opnom. Annie je bila tamo gdje je on to htio.
Kako je to jednostavno, razmišljao je. Nisu to bile samoubojstvene misli. Nasuprot tome, one su mu pripomagale da se ponovno pribere. Odvukao se do Doma zdravlja. Annie bješe ondje gdje ju je on želio
450
imati. Nije morao izbjegavati pomisli na nju. Nije ona bila u vodi, razmrskanih prsa. Ni u postelji s njime. Nigdje gdje bi neumoljivo otkucavanje otkucavalo.
Ona je bila u tišini.Smatrao je da postoje mjesta ili trenuci koji su gotovo mirni i tihi.
Tamo je otkucavanje gotovo neprimjetno. Volio je stajati uz otvoreni prozor i osjećati svježi zrak na licu. Postojale su mnoge stvari kojih se sjećao da ih je Annie činila, a koje kao da su bile okrenute prema tišini. Poznavala je ona tu tišinu. Stajala bi na trijemu i osluškivala kišu u jasikama.
***
Odustao je od daljeg traganja za uzrocima njezine smrti. Stidio se
zbog toga. Međutim, bilo je kako je bilo. Pothvat koji je izgubio svaku oštrinu i poticaj. Bio je rat u Europi. Onaj događaj uz rječicu Lobber ponavljao se u Europi svakoga sata. Čak nije namjeravao poći u lov ove jeseni. Iscrpljenost. Premorenost materijala. Gnoj što istječe iz crijeva. To je vidio.
Malo mu je trebalo da promijeni svoju odluku. Samo ključ koji mu je poslala Mia. Uz njega maleno pismo. Čudno neko pismo. Nije naprosto povjerovao jer je smatrao da ga ona zapravo nimalo ne voli. Pisala mu je neka zadrži ključ i boravi u Annienoj kolibi tijekom lova, pa i nadalje, ako bude želio. Ona sama nije bila tamo otkad su počistili kolibu za vrijeme godišnjega odmora. A i neće previše često odlaziti tamo. Iz riječi se moglo razabrati kako tu kolibu prepušta njemu. U srpnju i kolovozu bilo je mnogo kiše. Kako to tamo izgleda? Je li Mia zamolila nekoga da ode onamo i pokosi travu?
451
Odvezao se u petak navečer. Lov je trebao započeti u ponedjeljak ujutro, pa je smatrao posve prirodnim staviti u auto i svoju karabinku. Da će godišnji odmor provesti u lovu, bilo je već odavna odlučeno. Što bi inače mogao raditi u Bwangenu? Nije želio nikamo putovati. A sad mu je želja bila da ode u Crnu Vodu i pokosi travu na Annienu zemljištu.
Mrak se već gotovo spustio kad je stigao onamo, no ipak je još uspio razabrati visoku, mokru travu i od mraza izjedene ruže što su trulile u živici. Htio se odmah baciti na posao, ali bilo je još koječega što je valjalo napraviti u kolibi. Zrak je unutra bio ustajao i hladan. Upalio je peć. Bilo je tu još uvijek dovoljno brezine kore i drva za loženje s kojima je Bjorne Brandberg snabdio kuću. Izišao je i uz svjetlo džepne svjetiljke stao tražiti cvijeće.
Ona je uvijek imala cvijeća u kući, a on je mislio da je zrak u tom slučaju bolji. Našao je samo stolisnike koji su, unatoč tome što su već bili posivjeli, širili oko sebe jak miomiris.
Razmišljao je koliko bi puta morao dolaziti ovamo kako bi se opro pustošenju vremena: travi, snijegu, stablima oborenim u olujama, novim izdancima i miševima što su glodali. Morao bi nadvladati i ukloniti vrijeme kako bi joj kuća mogla ostati nedirnutom i tihom.
Postojala je točka u kojoj su se stapali tišina i neumoran, pokretljiv život. No nije se previše unosio u takva razmišljanja. Uvidio je da mu valja mnogo učiniti kako bi kuću mogao oprijeti hodu vremena. Ujutro je primijetio da je na padini stanje gore negoli je mogao zamisliti. Sa svih je strana pokušao kosom napasti žilavu travu, ali se umorio i odvezao u prodavaonicu kupiti pivo i kobasice. Na putu natrag sreo je PerOlu Brandberga i platio mu lovnu pristojbu. Zatim ga je za stolićem za kavu ugostio rakijom iz dimom obojene čašice, a ovaj mu je odgovarao na pitanja o istrazi. Ništa novo. Shvatio je kako bi se selo najradije vratilo na pomisao o nesretnom slučaju, dakle, da se Annie okliznula na kliskom kamenju gaza. Međutim, to nije moglo proći.
452
Dok se vozio natrag, susreo je Annu Starr. Nosila je dvije pune vrećice robe iz prodavaonice, pa se zaustavio i ponudio joj da je odveze do Tangena. Kad su stigli do uskog, neravnoga puta, koji se zapravo sastojao od dviju kolomija i po sredini visokoga ispupčenja prekrivenog travom, ponovno ga uhvati bol. No ovaj je put bila manje oštra negoli prije, pa je uspio reći Anni:
Da, zamislite. Ovuda se vozila Annie na putu k vama. Ipak ima nečeg čudnoga u tome što je htjela saznati točno mjesto na kojem se survao leteći tanjur. Osjetio je kako ga Anna promatra.
Nije ona to htjela saznati odgovori mu Anna. Htjela je saznati za mjesto na kojem su odložili one mrežom pokupljene, pronađene otpatke.
***
Birger ga je pozvao: Dođi odmah Imao bih ti nešto pokazati.Nije rekao što je to, no Johan se odmah spremio. Miji se učinilo
čudnim da je samo tako jednostavno poslušao. Ni sam to nije uspio objasniti. Međutim, po Birgerovu glasu moglo se razabrati da se radi o nečem ozbiljnom.
Mia nije mogla podnijeti takvo ponašanje. Smatrala je da se Birger pravi tajanstvenim bez ikakve potrebe, pa mu je telefonirala. Ali joj je on samo odgovorio:
Važno je da to Johan vidi ne znajući što ja mislim o tome. Kad su se rastajali, Mia je stajala s Larsom Dorjom ispred nastambe za pse i sve što su si rekli izgubilo se u zavijanju pasa. Psi su običavali svakoga poslijepodneva zavijati punih dvadeset minuta ili pola sata. Stojeći tako, navlačila je iznošeni rukav svoje majice. Jedan se od pasa igrao s njome i razderao ga. Imala je na sebi tanku, ispranu majicu, a on je znao kako se ispod nje nalazi rastvoren rastriž na trapericama. Rupice za dugmad povezala je elastičnom vrpcom jer joj se trbuh znatno ispupčio.
453
Nije ga ni u što uvjeravala. No ipak je znao da ima povjerenja u njega. I to zato što ga je trebala. Nije osjećao nikakva ogorčenja zbog toga. Bila je umorna i blijeda. Vjerovala je ono što joj je bilo neophodno vjerovati. Nije više imala snage za bilo što drugo.
Bila je nezaposlena. S projektom je bilo gotovo. Prodala je svoj auto. On se trebao brinuti za nju, ali kako se moglo dogoditi da stvari postanu takve kakve jesu? Ili točnije: kako je ono za čime je težila i što je tako silno željela moglo izgledati tako kako sada izgleda? Mia je odbacila Annien suhoparan, zaleđen život, njezinu pokretljivu samoću. A što je ona sada htjela?
Trudna, besposlena. Nije mogla izraziti svoju volju. Dozivala je, pokušala nadglasati ona dvadeset i dva psa koji su zajednički zavijali. Vidio je kako joj se otvaraju usta. A što ako je vrisnula:
NE SMIJEŠ ME OSTAVITI OVDJE!Međutim, ona mu je samo doviknula: »Ne zaboravi napuniti benzin!
Pregledaj imaš li ulja!« Bila je uvijek tako razborita.Vozio se kroz mračnu i vlažnu, ali još uvijek zelenu riječnu dolinu.
Auto se uspinjao u planinu, a boje su poprimile bolesne preljeve smeđeg i žutog. Ovdjeondje već je ležao snijeg raštrkan po promjenljivim površinama šaša. Kad se ponovno počeo spuštati, boje se ponovno zapališe. Dugim padinama dolje prema sustavu jezera ovladao je mraz, pa su breze imale plamene jezike. Voda bješe zbijenija i modrija od neba.
Natpis s imenom sela Crna voda u smjeru Norveške izgubio je još poneko slovo. Za nekoga tko nije bio odavde postao je potpuno nerazumljivim.
NA O ABirger je primijetio Johanov dolazak pa se spustio niz padinu. Bit će
da je sjedio uz prozor i čekao. Kad je ušao u Johanov auto, bio je posve bez daha. Saddie je sišla samo do pola puta i onda sjela.
To je dolje u Tangenu rekao je. Sasvim vani.
454
U selu je vladala tišina. Ljudi su jeli. Uskoro će mrak, pa je Birger uznastojao po svaku cijenu stići na mjesto prije negoli se smrači. Prošli su mimo kolibe Anne Starr odakle se put sastojao od svega dvije neravne kolonije za traktor. Svojim autom s pogonom na četiri kotača Johan će se uspjeti probiti sasvim do cilja, mislio je Birger.
Usporedno s tim putom za traktore vodio je i put do autokampa. Traktorski je put završavao kod nekog mjesta za istovar i utovar.
Sam Tangen bio je čistina nastala sječom, no brezova je šuma ponovno izrasla i postala neprohodnom. Raspoznavali su se i poneki borovi s rascijepljenim i izobličenim vršcima. Losovi su živjeli na prevlaci.
Staza je uništena ustvrdi Birger. Morat ćemo se probiti do obale kako najbolje znamo, a odanle ću vjerojatno pronaći put.
Nebo se smračilo, ali se činilo kao da svjetlost dolazi iz jezera. Kad su se na posljetku našli ispred tog mjesta strme, kamenite padine po kojoj su bili razbacani metalni otpaci mogli su jedan drugome razabrati lica jedino kad bi bili okrenuti prema jezeru. Svjetlucao je jedan kotač, rezervoar za benzin i uništeni far. Johan pristupi bliže. Benzinski je rezervoar imao oblik malenoga tijela. Često je na to pomišljao dok ga je gledao pred sobom, između nogu. Emajlni lak kupovao je u vrlo malenim kutijama. Visoka kvaliteta. Uspio je i sad razabrati boje u krajoliku iz znanstvene fantastike naslikanom na rezervoaru. Narančasta, ljubičasta, crna i žuta.
Moj moped reče. Jesi li siguran? Da, pogledaj taj emajlni lak na slici. Gotovo je sav sačuvan. Sve je
ostalo sama hrđa. Mislio sam da je tako odgovori Birger. Zapravo, bio sam potpuno
siguran.Sjedili su uz Annien kuhinjski stol. Vani bješe mrak, a vjetar je
tresao jasikama. Birger stavi na stol kobasice i kruh.
455
To je hrana drvosječa reče. Oprostit ćeš. No bit će bolje. Počet ću i opet kuhati onako kako treba. Dobru hranu. Zazvučalo je kao da samome sebi zadaje riječ.
Mislio sam napuniti hladnjak poslije ostavinske rasprave. Nadam se da Mia neće imati ništa protiv.
Tek kada su sve pojeli i sjeli na kauč u gotovo mračnoj sobi, počne Birger pričati o Annie.
Ona je imala mnogo neočekivanih zamisli. Ali je previše pričala. Međutim, moramo imati na umu da je bila pametna žena. Zapravo, vrlo pametna. Jasno je da ona, kad te vidjela i prepoznala, nije išla tragati za nekakvim letećim tanjurima. Nije otišla ni do Gudrun kako bi joj predložila da idu skupljati smrčke. Sve je to bio samo izgovor. Mislim da se kod Gudrun raspitivala o tebi. No možda je pobrkala činjenice pa Gudrun nikada o tome nije razmišljala ozbiljno osim kao o brbljariji. Annie uopće nije namjeravala otići skupljati smrčke. Otišla je ravno k Anni Starr i upitala je gdje se nalaze otpaci koje su izvukli iz jezera. Ona je, naravno, načula o tome.
Otputila se tamo i razgledala ih. To ju je uvjerilo u njezine zaključke. Oni su potopili moj moped! izleti Johanu. Tko su ti »oni«? upita Birger.Johan ušuti. Birger ni sada nije upalio svjetiljku pokraj kauča. To je
olakšalo situaciju. Kao da su se prilagodili gledanju u mraku. Počeli su razabirati lice jedan drugome. Lice.
Postoji nešto o čemu sam pokatkad razmišljao reče tada Birger. Sjećamo se što se radilo kad smo saznali da je Kennedy ubijen. Ili, što se tebe tiče Palme. A ja se sjećam kako je bilo kad sam saznao što se dogodilo kod rječice Lobber. Ake Vemdal je otišao u recepciju autokampa. Tamo je telefonski razgovarao s Henryjem Stromgrenom. Onda se vratio. Stajao sam pokraj prozora i promatrao jezero. Za mene je ono uvijek bilo povezano s pojmom spokoja. A onda je odjednom sve postalo drukčije, pa i za mene. Barbro i sve ostalo. Od toga trenutka
456
više nikada i ništa nije za mene bilo isto kao prije. Vidio sam Bjornea Brandberga kako se veslajući približava. Hvatao je vidre. Bit će da je zubima držao uzicu. Dok su svi drugi spavali poslije pijane noći, Bjorne Brandberg je iskoristio prigodu da hvata vidre. Bio je to trenutak spokoja.
Zašutio je na trenutak. Johan mu nije mogao razabrati lice jer je Birger sjedio okrenut prema prozoru, a sada se naglo stalo smračivati.
Sve do danas nisam shvaćao što sam to ja uistinu vidio. Bjorne je sa sobom imao pribor za hvatanje vidra da bi time zavarao. A zapravo je otišao potopiti tvoj moped. Ne znam kako ga je neprimijećeno uspio dopremiti dolje do Tangena. Naime, ovuda je nemoguće bilo kamo krenuti a da te netko ne zapazi. Bez obzira bilo to danju ili noću. A moped je morao prilično glasno lupati.
Pa nalazio se u Duettu nato će Johan. Ne znam sjećam li se ili samo mislim da se sjećam. Ona Finkinja i ja vozili smo se kroz selo i tada sam primijetio auto Henryja Vidarta. Njegov Duett na putu prema Tangenu. Ja sam se spustio na sjedalu kako me nitko ne bi vidio.
Bit će da ga je netko prevezao. Auto je poslije stajao na putu koji vodi do Vidartovih.
Duett je stajao gore kod našeg sjenika. Mogli su u njega lako utrpati moped da ih nitko ne primijeti.
Čuo je Birgerovo teško disanje na usta, a Saddie je hrkala ispod stolića. Da su moped ponovno potopili, Annie se ne bi nikada ništa dogodilo. Bavim se takvim razmišljanjem nastavio je Birger. Međutim, bojali su se da će ribarske mreže zapeti za njega. Kod Tangena je, naime, područje dobra ulova ribe. Ribari postavljaju mreže od prevlake i prema van.
Misliš li da je Bjorne potopio moj moped da bi mi pomogao? Ne, ali je Annie to možda mislila. Stoga je krenula Putem sjećanja s
namjerom da ga pita o tome. Smatraš da je išla na Stjarnberg?
457
Ni govora. Tim smjerom ne prolazi Put sjećanja. Sve su staze uništene. Ne postoje čvrste točke za sjećanje. To je sad gola površina koja se pretvara u tundru. Jedva nešto izraste. Previše je izloženo mrazu. Ne, tamo se svako sjećanje izgubilo. Ako je Annie sama izradila Put sjećanja sa svim točkama kako je učila djecu, onda mislim da je krenula prema Nirsbui.
Pa što je tamo imala raditi? Je li to bilo pametno s njezine strane? Zar ne znaš da je on tamo stanovao? Bjorne? On je živio u nastambi poduzeća pokraj mosta preko rječice Lobber,
i to dok je radio na sječi. Bio je to velik i dugotrajan posao. Najzad se morao preseliti u Nirsbuu. Tamo postoji uska traka zemljišta koja pripada vama. Zar nisi znao da se Bjorne odlučio živjeti za sebe, bez dodira s drugim ljudima?
Gudrun je rekla da je on veliki osobenjak. On živi tamo gore otkad su ga odbili primiti u kliniku na otoku
Fros. Ja mislim da se Annie otputila k njemu. Sutra ćemo i mi tamo.Kad su ustali, Johan primijeti da je javna rasvjeta u selu upaljena.
Modrobijela svjetlost u lišću duž rubova ulica. Čudio se čemu sada služi to osvjetljenje. Prolazili su preko zemljišta koje se isprva zvalo područje Stjarnberg,
a sada, poslije gotovo dvadeset godina, više se nije nazivalo tako, već samo Područje. Druga ogoljela zemljišta postupno su se popunjavala. Najprije se pojaviše breze, pa oskoruše i jarebike. Onda su se stale probijati stabljike borova i započele borbu za život.
Međutim, Područje nije postalo šumom. Od njega je nastalo mahovinasto tlo uz mjestimično grmlje s bobičavim voćem. U šikari niskorastućih breza tek su na pojedinim mjestima stabljike borova uspjele preživjeti, izobličene od snijega, losova i oluja. Imali su teškoća prije negoli su krenuli, pa su tek u nedjelju poslije podne mogli ostaviti auto kod Bjornstubackena. Birger, naime, nije želio ići preko gaza na
458
rječici Lobber, a i Johanu bješe drago da je mogao izbjeći onu hladnu, jureću vodu.
Tuda je išla jedna staza. Da, išla. Staza bi počela tamo gdje se trava povijala. Ljeto za ljetom. Potplatima, kopitima i težinom koju su nosili ponavljali su radnju. Šiblje borovnice napokon je shvatilo i maknulo se s puta.
Mreža staza, žile prolaza i žilice puteljaka kojih se prisjećamo, sve finiji i finiji putići širili su se do vršaka tla prekrivenog smrekama, pa onda u močvare i planinske vrištine. Sjećanje čak do kamenih sipina i plazina. Ne izgubiti se. Prisjećati se stopalima. Ne s bolesnom izraslinom koja se zove čežnja i umnožava slike divlje, grubo i iskrivljeno. Tetrijebove krupne kobasice od izmetina od iglica, na iglicama ispod krošnje velikoga bora koji je on rasparao svojim kljunom.
Staza Antona Jonssa. On je čuvao seoske konje. A konji su grmjeli stazom, utabali je tako daje nastala i postala čvrstom. Svi su za nju znali. No i ta je staza iščeznula. Postoje ostaci puta za šumske traktore, ali on vodi uzbrdo. Da bi stigli do cilja, morali su slijediti rječicu. Johan je pustio Birgera ispred sebe i promatrao kako njegovo krupno tijelo ovladava strminama i uspinje se po uzvišicama. Imao je snažne bedrene mišiće. Razabirali su se ispod tkanine hlača.
Stražnjica mu je bila malena i sva mu je težina bila sprijeda. Povijala ga je prema naprijed navodeći ga na polagan, ali uporan hod. Za vrijeme lova prolazio bi po mnogim, neutabanim zemljištima. Johanu nije padalo na um što bi trebali reći Bjorneu. Vidjeli su njegov auto kod Stromgrenova imanja, stari Saab boje rumenog vina. On je, očito, išao tom stazom izbjegavajući Područje na kojem je bio upravljao procesorom.
Kad su krenuli na put, Birger nije pokazivao nikakva straha. Ponio je sa sobom nekoliko paketića zavoja iz svoje liječničke torbe i stavio ih u naprtnjaču. Johan ju je nosio umjesto njega.
459
Stigli su do komada zemljišta koji je pripadao Brandbergovima, a na kojem su se još uvijek uzdizale visoke smreke. U jesenjem, vlažnom zraku rasla je mahovina, upijajući tu vlagu i bujajući. Bjelogorica se prorijedila, boje su joj se gubile, lišće izblijedjelo pokazujući svoj kostur živaca. Mjestimice i izgorjelo od mraza.
Vladala je gluha tišina. Očekivao je da će čuti kako ptice, uznemirene, uzlijeću, a možda čak i opaziti kakvog velikog tetrijeba kako prolijeće između drveća noseći svoj teški teret mesa. Kroz tišinu probio se zvuk sjekire koja je sjekla. Po ritmu se moglo razabrati da cijepa drva. Dva, najviše tri udarca. A onda tišina, dok nije postavio novu kladu. Neke su se opirale. Kad bi zamahnuo sjekirom i rascijepio kladu na panju, začuo bi se tup zvuk. Sada su ti zvuči bili toliko blizu da se mogao čuti suh zvuk drva što je pucalo dok ga je rukama razdvajao.
Nisu ga vidjeli. Vjerojatno je stajao iza zgrade za kuhanje, koju je upotrebljavo kao drvarnicu. Johan se zaustavio pokraj zahoda, koji je sve više preuzimala šuma. Mahovina i lišajevi rasli su iz pukotina ulaznih stuba. Sivocrni i zeleni lišajevi prekrivali su daske od kolibe ljuskavom naslagom ispod koje je drvo polagano trulilo.
Birger je sjeo na kamen. Najvjerojatnije se želio odmoriti kako bi bio uravnotežen pri susretu s Bjorneom. Možda je i razmišljao što mu treba reći. Međutim, Johan nije vjerovao da je Birger nešto smislio unaprijed. Bio je, naime, naviknut nastupati izravno, ravno u nevolju.
Tada cijepanje prestane. No nije se pojavio. Johan pomisli kako Bjorne negdje stoji i osluškuje. Možda ih je čuo? Ili osjetio? Njuhom lovca?
Bjorne bješe osobenjak. Johan još nije bio odrastao kad je to spoznao. Bilo je nešto mračno u tom Bjorneu. Slijedio je svoju braću, pokretao se kao i oni. Ali bio je nekako bezobličan. Za njega nitko nije mogao reći da je ovakav ili onakav. Recimo, jezičav i dosjetljiv kao Pekka. Ili poput
460
PerOlea, čovjeka koji se volio nadmetati i bio neustrašiv pred tegobama. Bjorne ih je samo slijedio.
Tada se Birger podigne i krene. Podviknuo je. Bjorne se odmah pojavi iza kuhinje. Jednu je ruku držao u džepu od hlača. Hodao je malko ukočeno.
A onda sve bude posve obično. Birger i Bjorne se pozdraviše, a riječi su tekle kao što to obično i bude. A je li, vi ste malko izišli? Da, namjerili smo doći dovde. Jeste li prošli preko Područja? Da, prokletstvo, tamo više nikada šume. Ove godine ne čuje se ni toliko ptica. Ipak, ima ih, ali malo više gore. U gustim šumama.
Ušli su za njime unutra. U predvorju gdje je slagao drva bilo je izmetina od štakora i osjećao se nekakav opor miris. Možda je hermelin ovdje lovio. Kad je otvorio vrata kuhinje, bude im kao da su se morali probiti kroza zid od topla i zagušljiva zraka. Smrdjelo je po kavi i burmutu. Najprije, kad su pošli za Bjorneom, iza njega se širio oštar, neugodan miris. A sada je taj miris postao bolestan. Miris burmuta u starca, pomisli Johan. Bjorne je ostario. Još nije navršio ni pedesetu, ali je star.
Bjorne ubaci cjepanicu u peć i izvuče posve pocrnjelu posudu za kuhanje kave. Zaimačom ubaci vode u nju. Zatim otvori prozor i kroz njega izbaci vodu s talogom od kave. Cijelo je to vrijeme, dok je nalijevao vodu u posudu, stavio kavu, izvukao kruh i kutiju sa svježim sirom šutio, i to je bilo njegovo pravo. Naime, Bjorne nije običavao govoriti dok bi radio. No sada je upotrebljavao samo jednu ruku dok je drugu i dalje držao u džepu.
Išli smo pogledati Johanov moped koji si potopio tamo kod Tangena započne Birger pošto je ispio šalicu kave.
Bjorne podigne pogled. Pokazaše se njegove modre, gotovo bezbojne oči. Onda se lice ponovno zatvori. Kao da nije imao nikakvih crta na njemu. Bio je bezizražajan, bezobličan. Više krupan negoli debeo. Kosa, koja mu je nekoć bila smeđa, sad je izblijedjela i prorijedila se. Na
461
mjestu gdje mu se nalazila kapa, urezala se oko glave duboka brazda, zamašćena od utisnute kose. Obrazi i brada bili su mu neobrijani, a zarasla brada sivobijela.
Držao je krišku kruha u krupnoj šaci, s crnim urezima na mjestima gdje se motorno ulje uvuklo u njih.
Zar nisi čuo da su izvukli moped? I to dok su mrežom izvlačili sve sa dna jezera, a poslije nekakve nebeske pojave ili kako su to već nazvali.
Bjorne učini neki pokret koji se mogao protumačiti kao tresenje glavom.
Spavaš li dobro? neočekivano ga upita Birger. No Johan se dosjeti da je Birger svojedobno liječio Bjornea.
Loše s tim stojim uzvrati Bjorne. Prije još kakotako, ali sada je prokleto teško. Stavljam paprat u postelju. Ima nečeg omamljujućeg u toj paprati. Međutim, valja biti na oprezu. Od toga se može i zauvijek zaspati.
Umakao je krišku kruha u kavu i usisavao u sebe umočeni komad koji bi zaprijetio da će pasti natrag u kavu.
Prije sam radio pa bi onda padao u postelju. I spavao. Vidio sam te kad si odveslao na jezero praveći se da hvataš vidre, a
ti si zapravo išao potopiti moped. A Johan te vidio dok si vozio Vidartov Duett.
Sjećam se kako sam se jednom vozio kući na biciklu. Bila je vrlo svijetla noć. Krčio sam šumu gore iznad Aldine kolibe i zarekao se, neka mi vrag dušu odnese ako ne završim do blagdana. I jesam. No bio sam tako prokleto umoran da nisam vjerovao kako ću se biciklom dovući do kuće. A onda sam osjetio da se bicikl počeo kretati sam od sebe. Kao da je netko imao noge na pedalama i tiskao ih umjesto mene.
Oči mu ponovno zasvjetlucaše. Očito je želio vidjeti djelovanje svoje priče. Vjeruju li oni da on u to vjeruje.
Čovjek dobije pomoć kad zatreba reče cerekajući se.
462
A sjećaš li se onog starca Annersa? upita ga Johan. On nije dobio ničiju pomoć.
Johan još nije bio odrastao kad su mu njegova polubraća ispričala priču o starcu iz uvale Vitsten. Zvao se Paul Annersa i živio je sam nekih deset kilometara udaljen od sela Svartvass. Njegova se koliba nalazila s jedne strane ceste, a staja i sjenik s druge. Mnogi su viđali starca kako prelazi preko ceste, posebice za jesenskih večeri prije nego bi pao snijeg. Odlazio je u staju vodeći brigu o svom konju. A onda je umro kasno u jesen.
Ponekad je znao boraviti izvan kuće i po nekoliko tjedana spavajući po šumskim brvnarama. Pritom bi konja uvijek vodio sa sobom. Tako nikome nije bilo čudno ako ga duže vrijeme ne bi vidjeli.
A onda je dobio upalu slijepoga crijeva. Na podu pokraj postelje nađeni su boca rakije i kutija s tabletama protiv bolova, što je značilo da je trpio jake bolove. Konj mu je uginuo od žeđi. Starac nije dolazio. Pregrada za konja bila je potpuno razvaljena, ali je željezni lanac izdržao.
Starac je išao onako pogrbljen u staju, ali se nije obazirao. Nije ni trebao. A jedan je od Brunstromovih sinova dojurio velikom brzinom iza zavoja. Nije mogao opaziti starca prije negoli bješe prekasno i uspio je tek pomisliti: O, Bože! Bože! Bože! Prešao je doslovno preko starca. A taj je bio poput sivoga zraka.
Konj je vrišteći hrzao i kopitima treskao po zidovima pregrade. Drvo se lomilo i prštalo na sve strane. No hrzanje konja nitko nije čuo, a starčevo je tijelo mirno ležalo na razvučenom kauču. Otada starac u sumrak prelazi preko ceste. Odlazi pogledati je li njegov konj dobio vode. Bit će da mu je to kazna premda se nije mogao dići iz postelje. Jaka kazna. A ponajjača u jesen, za sumračja.
Sjećaš ga se?Bjorne kimne. Ponekad to i zaboli nabaci Johan.
463
Zato i nemam nikakve ženske reče Bjorne. Pa čak ni mačke. Nikoga tko bi ostao poslije mene.
Vani se hvatao sumrak. Prosjedit će ovdje s njime nikamo se ne maknuvši. On bi nastavljao pričati o stvarima koje će njegovu neobičnost i samotinju prikazati gotovo kao ugodnu onome tko ga sluša. Međutim, Bjorne nije bio nikakav čudaković. On je možda prazan, razmišljao je Johan. I u njemu postoji jedino ta praznina. Ali on sam nije u njoj.
On je to učinio.Taj je događaj deset, dvadeset silovitih udaraca? došao ni iz čega.
Iz mraka koji nas slijedi. Možda se toga više i ne sjeća. A kada je sam? Pokušao je sebi predočiti sliku Bjornea samog u toj
kolibi. Kako pali petrolejku, a što je činio upravo sada, i dalje samo jednom rukom. Kako okna na prozorima počinju odsjajivati. Unutra u sobi nalazio se stolčić, koji služi pri mužnji, a na njemu je stajala knjiga. Pomisao da Bjorne leži na prljavoj plahti i čita bila je potpuno nestvarna. Johan se digao i pogledao knjigu.
To je Nostradamus dobaci Bjorne. Pribavio sam je iz Finske. Bio je oglas o njoj. Nostradamus je jedini koji je točno proricao.
Sakrio se. Želio je da ljudi pomisle kako je on neki čudak. Neopasan i dobar starac iz šume. Kao što su ljudi znali biti u staro doba. Možda je i sam vjerovao u to. Međutim, bila je to besmislica. On je ipak bio sin jednog od onih malobrojnih seljana kojemu su stvari krenule po dobru. Bilo je posla za njega. I novaca, i strojeva. Nije imao nikakva razloga sjediti ovdje.
Tada Birger uzme petrolejku sa stola i osvijetli Bjorneovu nogu. Ponad stisnute šake u džepu, na modroj tkanini hlača vidjela se tamna mrlja. Dok su je promatrali, mrlja se širila.
Jesi li se posjekao? Bjorne kimne.Bojao se. Posjekao se kad nas je čuo. Nije li se bojao osamnaest
godina? A onda Annie Raft s njezinom sačmaricom. Kako su ljudi ovdje
464
živjeli? Ja odlazim odavde, pomisli Johan. Iskrast ću se. Birger je kopao po sanduku za drva tražeći kakve novine.
Položi ruku ovamo zapovjedi Bjorneu.Bjorne izvuče lijevu ruku. Palac je uvukao među druge prste. Krv što
je prokapljivala iz rane bila je vrlo tamna. Birger ga navede da ispravi ukočene prste i izravna palac. Kad ju je
dotaknuo, rana se otvori i krv poteče jače. Naprtnjaču, Johane!I dalje je držao Bjorneovu ruku. Pronađi zavoje a ima i tableta u rancu. Ne želim ih. reče Bjorne. Umiriće te, moramo pričati o onome šta se desilo gore a i moramo
sići do sela da ušijemo posekotinu.Kad mu je Johan pružio zavoj Bjorne mu reče: Izađi van moramo pričati dok mu sređujem ranu. Ne želim, to je glupo. Uradi kako sam ti rekao.Ogledao se po sobi puška je bila na klinu na zidu a Bjorne je imao
lovački nož za pojasom. Ne želim. Uradi tako.Navukao je jaknu i pokušao prosvjedovati ali mu Berger samo
klimnu i on izađe. Jesi li znao da je LillOla Lennartsson gotovo umro gore ? Rekao je
Birger. Ne. Imao je srčani udar. Možda sam tada prevideo nešto tamo. Znaš li
da se onesvestio kad je video da je to njegov šator? To kopile. rekao je Bjorne.Birger pritisne rubove rane i stavi oblog preko njega.
465
Da, on je bio pravo sranje. Kad su analizirali perje ptica on ih je zapalio, bilo je to bizarno. Dvije od njih. Vidio sam delove u njegovom zamrzivaču. Mora da je bio uplašen da će policija pretraživati njegovu kuću, jer je i on bio tamo. Idemo zavojem to pričvrstiti. Morat ću ga ušiti kad dođemo do sela.
Pomislio je na Johana vani u polumraku. Padala je kiša, naleti vjetra prskali su prozor kišnim kapima.
Mislio si da je to on, zar ne? Odvezao se gore. Na Ivanje večer ranije. Kakav je posao dobio tamo
gore? Znao sam da je soko imao mlade. I nizozemski automobil je došao ranije po danu. Nameravao je da ih uhvati. Tako sam mislio. On je ugrabio priliku, dok svi slave. I onda će mlade prodati žive kakvom prokletom Arapinu. Kao buduće sokole za lov.
Jesi li otišao gore do Aldine kolibe da vidiš kako je s Johanom? Tamo gdje je bio, sve je bilo u redu. A uostalom, kad sam došao
gore, on je već izišao iz bunara. I onda si uzeo moped? Cijelo sam to vrijeme kanio. Ako se dovezem autom, uplašit ću
gada. Htio sam ga uhvatiti na stazi. Sokolovo se gnijezdo nalazilo na strmoj stijeni iznad rječice.
Prepoznao si šator? Naravno. A zašto si tako surovo postupio?Šutio je. Sjedio je pognute glave i duboko disao. Nije mi to bio cilj reče tada. Htio sam ga samo pošteno pretući.
Vidio sam leđa. Legao je pod šatorsko krilo. No vidio sam leđa. Ispupčena. A onda mi je pao mrak na oči.
To nije bio on. Nije.
466
Ponovno je ušutio. Birger se pitao sjeća li se Bjorne preostaloga. Možda je tako i bilo kao što je rekao. Mrak. Rupa. Rupa u kojoj se naokolo kretao skoro dvadeset godina.
Annie se uputila ovamo k tebi da te pita o mopedu. Nisam bio ovdje. Bio sam na otoku Fros. Držali su me tamo još od
travnja. Pa tko ju je onda čekao? Ne znam. A sad idemo dolje. Moram ti zašiti tu ranu. Onda ću te vratiti na
otok Fros. Ispričat ćeš to svom liječniku. Bit će najbolje po tebe ako se sam prijaviš policiji.
Je li on to uopće čuo? Neće ti biti nimalo drukčije negoli svih ovih godina. Dobivat ćeš
slobodne dane i moći ćeš dolaziti ovamo. Uskoro će ionako biti dvadeset godina otkako se sve to dogodilo. Nije bilo više ničega drugog? Kakva zlostavljanja ili tučnjave?
Nije. Najčešće sam ovdje bio sam. Znao sam posjećivati Annie. Annie bi ti rekla isto što i ja reče mu Birger. Sam se prijavi
policiji. To bi bilo najbolje. Pa oni će ionako uskoro doći ovamo? Neće. Nisam im telefonirao, a i ne mislim. Želim da se odvezeš s
nama dolje i da ti zašijem ranu. A onda ćemo zajedno na otok Fros. Podigao se i otvorio prozor.
Johane!Morao je zazvati nekoliko puta. Johan nije bio previše mokar kad je
ušao. Je li kiša prestala? Rominja. Moramo krenuti prije negoli se posve smrači. Johanov oprezan
pogled prešao je s Birgera na Bjornea koji je sveudilj sjedio za stolom.
467
Pričali smo o toj stvari. Annie je namjeravala ovamo doći da ga priupita o mopedu, ali je on bio na otoku Frosu.
Da, i ja znam da nije bio kod kuće rekne Johan. Mia i ja bili smo ovdje rano ujutro. No bit će da je Annie otišla gore do Gudrun pitati za tebe. Zar ona nije znala da si na Frosu?
Hajdemo sada predloži Birger. Glas mu se stanjio. Nećemo sada više pričati o tome.
Bjorne je krenuo prema vratima i uzeo kapu što je visjela na čavlu. Stavio ju je na glavu, ali jaknu nije uzeo. Imao je na sebi vunenu majicu koja je nekoć morala biti tamnomodra, no sada je tako izblijedjela da joj se boja po ramenima i leđima promijenila u sivu. Čuli su ga kako obuva čizme vani u predsoblju. Birger je na brzinu pokupio svoje paketiće i utrpao ih u naprtnjaču.
Ugasi svjetiljku!Johan puhne i u sobi nasta mrak. Učinio je to malo prerano, jer su
zaboravili gdje su im bile jakne, pa su sada počeli pipati po kauču. Požuri, dovraga! dobaci mu Birger. Fućka nam se za jakne.
Spoticali su se o vlastite čizme i stali ih obuvati u mraku. Strašno im se žurilo. Napravili su pogrešku. Vrata predvorja bila su otvorena i vjetar je udarao njima.
Glasno su izvikivali njegovo ime i šapćući se dogovarali. Otrčali su do vanjske kuhinje, do zahoda. Zatim su ponovno ušli u kuću i upalili petrolejku kao da njome žele namamiti moljca.
Međutim, Bjorne se nije pojavljivao. Dozivali su i dozivali, ali mrak se nije odazvao. A on bješe u njemu. Birger se nije usuđivao nagađati Bjorneove misli, jesu li one smišljene i prepredene. Ili su mrak. Rupa.
Međutim, morao je ući među njih.Johan i Birger stajali su jedan nasuprot drugome uz kuhinjski stol sa
svjetiljkom između sebe, koja je izgarala s previsokim plavičastim plamenom i čađavila stakleni valjak. Nisu tako predugo ostali.
468
Uzet će auto i odvesti se dolje zaključi Birger. No kako je to zapravo mogao reći? Morao se odlučiti za nešto u što je vjerovao.
Moramo i mi otići dolje. Ne misliš da bi se on ipak mogao vratiti? Ne, nipošto.No prije negoli su ugasili svjetiljku i krenuli na put, po drugi put,
Birger skine pušku sa zida. Nije bio baš siguran. Bjorne se isto tako mogao vratiti i cijelu priču završiti sačmaricom.
Počeli su se spuštati po stazi. Sitna je kiša pristizala u malenim pljuskovima s naletima vjetra. Oči su im se privikle na tamu. Moglo je biti i gore. Više nisu dozivali. Birger primijeti kako i Johan nastoji hodati što je moguće tiše.
Teže se bilo spuštati kad su stigli do Područja. No zauzvrat malo se rasvijetlilo. S neba je ipak dolazilo još malo svjetlosti. Mogli su vidjeti brzo jureće oblake, koji su se činili kao da su osvijetljeni iznutra. Pokušali su hodati tako da im rječica bude u smjeru čujnosti. Birger primijeti kako tu, na Području, osjeća neko olakšanje. Bojao se dok su hodali šumom.
Prije samo sat vremena sjedio je s Bjorneom i uspio sve razjasniti. Onda je povjerovao kako je saznao sve što se zbivalo u Bjorneovoj glavi. Čak mu je to on i rekao. Kao što su mu ljudi vjerojatno uvijek govorili ono što misli i što je učinio. Zapovjedili su mu da prokrči Područje. Dvadeset godina poslije smatralo se pogrešnim krčiti na takav način. Naveli su ga da radi pogrešno, a poslije su mu to i rekli. A sad je bio vani ne mareći ni za petrolejku ni za Nostradamusa. Bio je sam u mraku.
Stigli su do auta i Johan krene čak i prije negoli je Birger uspio zatvoriti vrata sa svoje strane. Vozio je brzo, pa je donji postroj njegova automobila teško udarao na rupama, a svjetla farova lepršala po smrekama. Kad su stigli do Stromgrenova imanja, Bjorneova auta više tu nije bilo.
469
Nije li parkiran tamo malo dalje? Prema kući? Uporno su gledali prema kućama na padini, ali u prvi trenutak nisu mogli ništa razabrati.
Izići ću i pogledati rekne Johan.Uzeo je džepnu svjetiljku iz odjeljka za rukavice. Birger ga je gledao
kako odlazi osjećajući pritom nelagodu. Pojava mu je postajala sve nejasnijom, a svjetlo džepne svjetiljke pretvorilo se u malenu, žutu mrlju što je poskakivala da bi sve više i više slabila. Birger je uporno i dalje gledao dok napokon nije primijetio kako podrhtava svjetlost u kućama sasvim dolje. Sivilo u sivom. Sve je podrhtavalo na kiši i udarima vjetra.
Pričekaj me, evo i mene! doviknuo je Birger. Dostigao je Johana i onda su zajedno krenuli dalje kroz precvjetalu travu koja im je kvasila hlače sve do bedara. Svjetlo džepne svjetiljke poskakivalo je po nepokošenoj, požutjeloj travi. Nigdje nikakvih tragova automobilskih kotača.
Kad su najzad naišli na njih, bilo je to daleko gore blizu ceste. Saab je iščeznuo. Bjorne se odvezao.
Krenimo rekne Birger. Kvragu, šteta što nismo uzeli moj auto. Imam mobitel u njemu. Johan je brzo vozio. Auto je udarao na rupama. To je još jedino što nam preostaje, razmišljao je Birger. Voziti brzo. Pogriješili smo. Ja sa svojom revnošću. Johan s besmislenim pitanjima. Premda, on je želio znati. Postavljao je pitanja samome sebi i sada zna. A zna i Bjorne.
U Brandbergovoj psetarnici psi su lajali. Zaustavili su se i promatrali ih kako se bacaju na ogradnu mrežu. Na Torstenovoj staji nalazila se jaka svjetiljka koja ih je sada osvjetljavala. Pasje su oči upile svjetlost automobilskih farova, pa su izgledale kao poskakujući parovi točaka. Na trijemu svjetlila je žućkastija svjetiljka osvjetljujući hrpu tamnoga hmelja.
Vozi! rekne mu Birger.
470
Gotovo su svi prozori kuće bili osvijetljeni. Psi su i dalje lajali za njima. Primijetiše Torstena kako izlazi na trijem. Dok su se vozili prema gore, čuli su ga kako stišava pse. Na dvorištu nije bilo automobila.
Johan nije izlazio iz auta. Pitao se je li ga Torsten prepoznao. Stajao je gore u svjetlosti trijema i pokušao raspoznati auto.
Je li Bjorne došao? doviknuo mu je Birger izišavši iz auta.Torsten ništa ne odgovori dok nije vidio tko to pita.
Pa on je gore, u Nirsbui odvrati. Je li Gudrun kod kuće? Na tečaju je. Gdje? U školi.Prije negoli je zatvorio vrata za sobom, Birger se nagne prema
Johanu. Ja idem u kuću i čekat ću, a ti se odvezi dolje i pokupi Gudrun.
Odvedi je u Annienu kolibu i ostani tamo s njom. Hoćeš li telefonirati policiji? Morat ću odvrati Birger. Obećao sam da to neću učiniti. Ali to je
bilo uvjetovano time da pođe sa mnom. I samom mu se učinilo čudnim što sada ovdje stoji i raspravlja o svojem obećanju. Torsten je stajao na trijemu i pokušavao pogledom dokučiti tko se to još nalazi u autu.
A tko je ono tamo?
Kad je stigao do škole, žene su upravo ulazile u svoje automobile. No Audi je i nadalje bio na svome mjestu. Johan se dovezao i zastao uza stube koliko je najviše mogao. Spustio je staklo na vratima svoga auta i slušao kako žene pričaju. Stizale su pomalo. Pitao se kakav to tečaj imaju zimi. Kako se šiju kože? Genealoška traganja? Čudio se što je i ona dolazila ovamo. I to dan za danom.
471
Odsad će njezin svakodnevni život biti uništen. Neće biti više brbljanja. Ni kuhane kave, ni svjetla svjetiljaka, ni sigurnosti. Za nekoliko minuta, čim digne pogled s torbice na kojoj je upravo povukla smičak. Poslije je uvidio da će to ipak uzeti malko vremena. Neće shvatiti odmah.
Jesi li to ti?Počelo je s time da ona nije htjela poći s njime. Moraš reče Johan. Svoj ćeš auto ostaviti ovdje. Drugi su
automobili krenuli. Vidio je kako joj neke žene domahuju na pozdrav. Iznervirao ju je.
Nije mi ni na kraj pameti da se odvezem gore do kolibe Annie Raft reče mu. Što ja imam tamo raditi?
No ipak je sjela u njegov auto i sada nije mogla mnogošto učiniti protiv smjera njihove vožnje.
Pa ti nju zapravo i nisi poznavala. Niste nikada bile nikakve prijateljice, zar ne?
Šutjela je i promatrala ga postrance. Odvezao ih je ravno gore do kolibe. Trava bješe mokra, pa će vjerojatno ostati ružni tragovi kotača. No sada ju je trebao odvesti u kolibu.
Pričekat ćemo ovdje reče joj. Birger Torbjornsson je kod Torstena. Dolazi policija.
Sada više nije ništa pitala. Kad je otključao vrata, ona je ušla ispred njega. Bila je tako niska. Njezina tamnoputa glava dosezala mu je do prsa. Zaključao je vanjska vrata za njima.
Pričekaj upozori je. Ne pali svjetlo! Prošao je naokolo po prostoriji i posvuda navukao zavjese. Kad je
upalio svjetlo, ona je stajala nasred kuhinje. Lice joj je bilo zatvoreno i na oprezu. Saddie je ležala i spavala u sobi pa je sad došla nezgrapno hodajući i gluha. Onjušila je Gudrunine hlače bez pravog zanimanja i mahnula repom.
Skini kaput i sjedi reče joj Johan. Možda ćemo dugo čekati.
472
Sjela je za kuhinjski stol. Pitao se što je mogla osjećati dok se obazirala naokolo. Mogao je promotriti kuhinju njezinim očima. Tkanina za batik na kuhinjskome stolu bila je otrcana. Sa stropa je visjelo požutjelo sjenilo od svilenoga papira. Mia je počistila sve što je visjelo ispod kape nad peći: par golubjih nogica, svežnjevi osušenih trava, jedna gljiva rupičarka, sve prekriveno paučinom i prašinom.
Birger Torbjornsson i ja učinili smo isto što i Annie reče Johan. Otišli smo u Nirsbuu posjetiti Bjornea.
Bilo je hladno u kuhinji. Međutim, on nije htio zapaliti vatru u peći. Smatrao je da je cijelo vrijeme mora imati na oku.
Bili smo i dolje u Tangenu pogledati moj moped kojeg je on potopio.Nije odgovarala. Odložila je svoju torbicu, ali nije spustila smičak na
jakni. Uspravno je sjedila na stolcu držeći ruke ispred sebe na stolnjaku. Lice joj je djelovalo blijedo. No to mu se činilo i svaki put kad bi je sretao posljednjih godina. Možda je to bilo zbog toga što je bojila kosu. Pitao se neće li sada osjediti.
Ovdje je to počelo. Ovdje je stajala Annie Raft, gledala kroz prozor i primijetila me. Kako me uspjela prepoznati? Nitko to ne zna. Pomislila je kako vidi svoje dijete u rukama luđaka. Dječak koji je poludio ili bio pijan i nožem ubio dvoje ljudi zatvorenih u šatoru.Odjednom primijeti kako je Gudrun postalo hladno. Dosad su sjedili u tišini pri čemu ona nije mijenjala položaj. No sad je počela podrhtavati, a i počelo joj je curiti iz nosa. Šmrcala je s vremena na vrijeme. Malko nervozan zvuk i jedini koji se čuo u kući.
Zapalit ću peć promumlja Johan.Prtljao je s brezovom korom i šibicama. Bilo mu je lakše razgovarati
s njome dok je nije gledao. Bjorne je ispričao Birgeru da je on počinio ono na rječici Lobber.
Trebao je poći s nama, ali je pobjegao. Bojali smo se da ti ne učini nešto nažao. Sada on zna da si to bila ti.
473
Prije negoli je potpalio brezove kore, s mnogo je brižljivosti složio drva za paljenje. Dugo je potrajalo dok najzad nije progovorila. Nekim suhim glasom. Ili reskim.
Bjorne? Da, Bjorne. A ne ja. U krivu si. I Annie Raft također. A onda je
zadugo i dalje sjedila ne mičući se. Zar ona nema ovdje električnog grijanja? Gotovo je viknula. Glas joj
je prepuknuo. Digla se i rukama se obgrlila. Doista joj je bilo tako hladno da se sva tresla.
Da, naravno reče Johan.Zatim pojuri u dnevnu sobu, upali svjetiljke i uključi električno
grijanje. Našao je i pokrivač presavijen na postelji. Ogrni se njime. Sjedni na kauč. Uskoro će se ugrijati. Birger ima
negdje whiskyja. Pričekaj.Ogrnula se pokrivačem, sjela i stala promatrati sobu Annie Raft.
Zavjese od neizbjeljena pamuka. Nekakvo šareno čudovište od papira što je, obješeno, lebdjelo ispod stropa. To nije bilo nešto što bi djeca mogla izraditi. Svrnula je pogledom prema postelji, pa Johan pomisli kako se ona pita ima li električno grijanje? Kao da je Annie Raft i dalje živjela. Izgledalo je kao da nikada prije nije vidjela tu sobu. A ipak je bila ušla u tu kuću otključavši je ključem koji se nalazio u šupi.
Je li Bjorne rekao gdje joj je visio ključ?Ona podigne glavu i kimne. Nekako rastreseno, rekao bi. Međutim,
nije bilo baš tako. A puška? Da se nalazila iza postelje? Pa to su svi znali.Sjedeći tamo, ogrnuta onim bezličnim pokrivačem sa sivim
dlačicama, izgledala je nekako sitno. Taj njezin izgled zabolio je Johana. Bolan osjećaj. Dosad nije ni slutio da netko može tako nešto osjećati za drugu osobu, pa ga odjednom zahvati strah pred činjenicom
474
što će postati ocem djeteta. Jer ako se dijete ozlijedi, ima li roditelj ovakav osjećaj? Bespomoćno bolan.
Dok je točio whisky svojoj majci, zadrhtala mu je ruka i on malko prolije po stoliću pokraj kauča. Sasvim je odsutno promatrala tu malenu lokvu na stolu, a u Johanovim se očima odjednom pojave suze, a grlo mu se stisne. Trebala bi ustati i potražiti kakvu krpu. Za takve je stvari bila hitra, ali je sada samo sjedila i ukočeno gledala. Videći ga kako plače, promatrala ga je čudnim pogledom. Opreznim i plahim. Gotovo zaplašenim.
Najzad mu pođe za rukom savladati grč plača. Gudrun ponovno zašmrca. U odnosu na njegovo cmizdravo plakanje, zvuk je njezina šmrcanja iz ovlaženog, malenoga nosa, djelovao zgodno. Morao je potražiti svitak kuhinjskog papira. A pripazio je i da ubaci u peć nekoliko komada drva. Činim što je moguće, razmišljao je.
Prije je i ona bila u oklopu uobičajenih i svakidašnjih poslova. Radila je ono što je trebala raditi. Išla na tečajeve. Sudjelovala u potrazi i bila na pogrebu, što se ove stvari tiče. A sada je i tome došao kraj.
Što je Annie rekla kad je došla k tebi? Pitala za tebe. I o onoj noći uoči Ivanja? Kimnula je. Pa onda moped nastavi ona. Nadošla je na to da ga je Bjorne
potopio. A kako, to ne mogu dokučiti. Ti nisi znala da su ga izvukli? Ona zatrese glavom. Nalazio se tamo u Tangenu više godina. Annie je morala doći na
zamisao da bi mogao biti tamo. Preko Birgera je saznala da je Bjorne bio na jezeru toga jutra na Ivanje.
Tada začuju neki zvuk na prozoru i Johan se trgne. Kao da je netko zastrugao po prozorskom staklu. Onda se zvuk ponovi, ali blaže, i on ga uspije prepoznati: pljuskovi su kiše udarali o okna.
Uplašio se i to pokazao. Još malo prije je plakao. Poželio je da u ovom trenutku bude drukčiji. No ona ga je promatrala tako čudnim
475
pogledom. Možda nije ni pomišljala da bi joj on mogao pomoći. On je za nju bio i ostao dijete.
Shvatila je da je njezino dijete u opasnosti. A i Annie također, što se njezina djeteta tiče. Pa kad su se sastale, nastala je opasna situacija. Nijednoj od njih nije palo na um da razgovaraju s nama pa da se problem raspravi.U najmanju je ruku sve to bilo spontano. Refleksni čin. Kao kad mačka zadere pandžama. Međutim, ona je sve to pripremila. Brzo, ali pomno. Navukla je Annie Raft da pođe u Nirsbuu. To joj je dalo dovoljno vremena.
Napisala je cedulju, spremila kavu u termosboci i stavila kolače u plastičnu vrećicu. Ironična svakidašnjost.
Nikada nisi uspjela naći njezine patrone? Nije ih ni imala. Naprotiv, imala ih je. Iza tranzistora sa satom.Na trenutak joj pogleda lice kakvo je moralo biti u tom trenutku:
napeto i proračunato. Ali sada je računala unatrag. Da je to znala? Da je samo pogledala iza tranzistora? No kao što se pojavio, tako njezin izraz lica ubrzo i nestane. Nastavila je zuriti u već otrcan orijentalni sag što ga je Saddie izgužvala, ali nije izgledalo kao da gleda u njega. Izgubila je svako zanimanje i za kuću i za Annie Raft. Čaša s whiskyjem nedirnuta je stajala pred njom i Johan se sjeti kako ona zapravo nikada nije pila žestoka pića.
Osjetio je sada na neki način ono što je ona ponajviše radila: skrbila se za svoju obitelj. Izvršavala je sve što je trebalo za svakidašnji život, a prema svojim mogućnostima. Termosboce. Kolači. Pisanje cedulja. Sjetio se kako je došla k njemu gore u sobu donijevši mu mlijeko i sendviče. Nikada to nije prikazivala kao nešto posebno.
Činila je sve kako bi svima olakšala život. Rijetko bi sjedila kao, evo, sada. No da, sjećao se kako ju je jednom vidio blijedu sjediti na postelji u njegovoj sobi. Kako zuri kroz prozor, grickajući donju usnicu. Imala je svoje muke, ali nije utonula u njih.
476
Pokušao je u mislima slijediti njezine svakidašnje djelatnosti toga subotnjega jutra, čvrsto ih određujući, ne dopuštajući da iz njih izbije njihova ironičnost.
No nikako je nije mogao smjestiti uz rječicu Lobber. Ali je ona ipak bila tamo. Sasvim proračunato. Annie Raft morala je prijeći preko gaza kad se vraćala iz Nirsbue. Kao što su se staze isprepletale i dijelile u šumi, tako je ovdje postojalo jedno jedino mjesto preko kojega se moglo prijeći rječicu. No Johanu bješe nemoguće vidjeti Gudrun kako stoji tamo.
Nije ju mogao vidjeti kako prilazi sasvim blizu k Annie, zapinje pušku, pritišće otponac i puca. Htio ju je upitati, ali pitanje nije mogao izgovoriti. Bilo je previše sramotno i prepuno osjećaja, kao da još uvijek postoji dekor u kojem se to dogodilo.
Kako si to mogla? To mu pitanje nije uspijevalo prijeći preko usana. Sjećao se jedne vinske pijane noći i pričanja. Mia ga je najprije odvela u knjižnicu. Stari i poznati pjesnik čitao je svoje pjesme nastale za posljednjih pet desetljeća. Poslije su pili vino i jeli pizze, a onda su krenuli kući jednom od njezinih kolega iz muzeja, i tamo nastavili s pričanjem i ispijanjem još kiselijeg vina.
Pričalo se o onom događaju uz rječicu Lobber. I masovnom silovanju u blizini grada Pitea. Taj je ostarjeli pjesnik, inače vrlo osjetljiv i silno nadaren čovjek, pričao o tome do u pojedinosti. Kako je posljednji mladić u šatoru razbijenom bocom naprosto razrezao onesviješćenu djevojku. Kako joj je onda tu bocu ugurao u vaginu.
Bili su to obični mladi momci. Oni koji svojim majkama kupuju ruže za Majčin dan i darove za Božić. Ispod svjetiljke i vijuga dima vladala je jednodušnost. Oči su pekle. Pričali su pomalo nejasno, ali su se složili kad je bila riječ o djelovanju alkohola, o masovnoj psihozi, o surovosti vojničkoga života. O vrijeđanjima u djetinjstvu, bijedi i filmovima o Rambu. Onda je stari pjesnik rekao:
Mislim da bih i sam to mogao učiniti. Nastala je gluha tišina.
477
Pod određenim uvjetima: šator, pijančevanje. Da, mogao bih to i sam učiniti.
Pod tim velikim poklopcem svjetiljke i njezine žute svjetlosti i kroz plavičaste vijuge cigaretnog dima vidjeli su koliko se on duboko zagledao u sebe sama. Shvaćali su da se uspio pogledom vratiti unazad prema tom događaju u šatoru, a koji oni ni tijekom cijelog razgovora nisu mogli sasvim doživjeti, i nitko od njih nije ga uspio jasno vidjeti. Da, zapravo nisu mogli sebi uopće ni predočiti tako nešto. Bili su obuzeti njegovom veličinom i dubinom njegove ljudskosti, i dugo je potrajalo prije negoli su nastavili pričati, ispijati vino i pušiti.
Međutim, Johan je čvrsto uhvatio Miju za lakat i rekao joj da im je vrijeme krenuti kući. Razljutila se zbog toga i oneraspoložila, ali je ipak krenula s njime. Duboko je udahnuo vani na hladnom, zimskome zraku i razmišljao o pjesniku, koji je ostao sjediti tamo gore kao lik nekakva Krista i istodobno Antikrista.
Tebi se on ne sviđa spočitnula mu je Mia. Gadi mi se. A zašto? Zato što govori istinu o nama? Zato što je ono što govori o sebi vjerojatno istina. Više nisu pričali
o tome. Među njima je ostalo otvoreno pitanje smijemo li pogledati u vlastitu tamu i jesmo li odgovorni zbog toga što smo to učinili. Ili koja nam je odgovornost ako smo tu tamu izazvali u sebi i usvojili je poigravajući se njome.
Je li ti još uvijek hladno? Gudrun kimne. Ovo bi moglo potrajati. Hoćeš li malko prileći? Zatresla je glavom.
Ustao je i ubacio drva u peć. Bi li je trebao pitati hoće li nešto pojesti? Kakav sendvič ili tako nešto? Međutim, bilo je već kasno. A možda se i loše osjeća.
Kako si mogao pomisliti da sam to bila ja?I to je pitanje bilo teško postaviti. Ali ga je postavila. S tragom
ironije.
478
No da, mogao si to misliti o meni.Njezino je lice dobilo malko živosti od ironije. No nije dugo potrajala. Imala sam i pomoć. Bjorne? Kimnula je. Što je rekao? Ne sjećam se sasvim dobro. Da je našao tvoj moped na mjestu gdje
završava put. Ponad rječice? Da. Kakav je on gad! Pa on je ipak jedini od braće s kojim si imao nešto zajedničkog. Nisam ja s njime imao ništa zajedničkog. Kako bih i mogao? Rekao mi je da ste običavali ići čuvati gnijezdo sokolova. Kako si
mislio da je LillOla uzeo mlade ptiće iz gnijezda da bi ih prodao. To su bili oni Nizozemci u prodavaonici toga poslijepodneva. A ptići su nestali. Mislio je da si ti bio tamo i da si ih jednostavno probo. Kroz šatorsko krilo.
Ona naglo ušuti. Lice joj izleti iz svjetlosti svjetiljke. Zabacila je glavu, usta joj zijevnuše. Izgledalo je kao da osjeća bol. Nadođe mu misao o trudovima. No ona je šutjela.
Pa kako si mu mogla povjerovati? prošapće Johan. Potrajalo je malko prije negoli je odgovorila. Usnice kao da su joj bile ukočene.
Nismo mi mnogo pričali o tome. Nitko u kući nije htio mnogo pričati o tome. Pokušali smo ti pomoći.
U jednom su se trenutku pogledali ravno u oči. Zašto nam nisi rekao? uzvikne ona. Činilo se kao da se bojiš da će
te uhititi. Zašto si pristao otići u Langvasslien ako nisi ništa učinio? Pa mislio sam da sam dozlogrdio Torstenu. Ionako nisam njegov
sin. Što ti to kažeš?
479
Kažem da nisam njegov sin. Jednom, najzad, moramo i o tome progovoriti.
Ona se osmjehne. Smiješ se, je li? Da, a što ću? Da ti nisi Torstenov sin? Ja sam sin Oule Larasa. Onog čovjeka s kojim si bila prije Torstena.Gudrun sklopi ruke i napravi pokret glavom, zanjiše njome, kao što
je baka znala govoriti. Uvijek bi se osjetio nekako nelagodno kad bi to baka rekla. A sad je Gudrun bila nalik upravo svojoj majci. Starica koja njiše glavom.
O, dijete moje! reče mu. Ja doista ne znam da li da plačem ili da se smijem. Oula Laras! Od svih ljudi baš on!
Zar to nije točno? Čuj me. Ja nikada nisam bila ni s kim osim s Torstenom.
Promatrala ga je kao da ga nikada prije nije dobro vidjela.Pogled joj je klizio preko pulovera i tijesnih kožnatih hlača. Ona se
ponovno nasmjehne, ovaj put gotovo neprimjetno. Bio je to, zapravo, prigušen smijeh. Sad je mogao razabrati svaku promjenu na njezinu licu.
Hlače od antilopa rekne ona. Zar ne? Kožnate hlače. Od južnoameričkog antilopa. Za četiri tisuće kruna. Najmanje. I onda, ti si mislio da si Laponac. Čisti. Pa to sam trebala shvatiti. Kad si se počeo vrzmati naokolo po starim žrtvenicima našega naroda i sličnim mjestima.
Ona malko pruži glavu i zagleda se u njega. Ti još nikada nisi zapao u prava govna, znaš. On nije mogao zamisliti ni da je ona zapala u tako nešto, ali se to nije usudio reći.
Morali smo ići na zahod da bismo smjeli govoriti laponski. Moja učiteljica nije baš stajala na pravoj strani. Baš kao ni tvoja mazeći male Laponce. Pričala im o trolovskim bubnjevima i sve takvim stvarima. Kad sam ja išla u školu, bila je sramota biti Laponac, a to je označavalo
480
onoga koji je pun gamadi ili barem ima tuberkulozu. A moji nisu čak imali ni vlastito stado sobova. Tata je pio. Znaš li to? Da je tvoj djed po majci bio pijanac? No da, sad barem znaš. Pjevao je, pio i valjao gluposti. Nije bio nasilan. Samo glupav. Ne trpim što ljudi sada okupljaju pjevače jojki i sve tomu slično. Jojka... jojka... jojka.
Znaš li ti što znači biti siromašan, Johane? I k tome siromašan Laponac? »Laponac, krpa na guzici!« , dovikivala su nam djeca i okretala nam stražnjice. Ne, Johane! Nikakvi stari žrtvenici. Ne treba o tome razmišljati. Već o struji! Pa o vestama pletenim po uzorku i sudoperima od nehrđajućeg čelika. I tvoja je teta Sakka sanjala svoje švedske snove.
________________________________________________________________jojka (od laponskog juoikat = pjevanje): oznaka za vrstu Iaponskog pjevanja, koje se sastoji od stalnih ponavljanja kratkih,
nesmislenih slogova i poneke smislene riječi i uz jednostavne i kratke melodijske motive.
Sakka je čitala tjednike. I skupljala ih u hrpama. Dovukla ih je sa sobom u Langvasslien u svežnjevima zavezanim konopcem. Pergutten i Johan našli su ih na tavanu i Sakka se smijala. Sjetila se, naime, kako je pokušala zaboraviti da ima kratke noge, okruglu stražnjicu i kao čavao uspravnu kosu.
Da, Sakka se smijala svojim snovima iz tjednika rekne Johan. Znam to.
Kad se udavala za Pera Dorja, ona je sve to skupa preokrenula, kako je god znala i mogla. Posudila srebrni ovratnik za svadbu. Pribavila nošnju. Premda u njoj baš i nije bilo prave vune. Sad se nalazi u svakom mogućem odboru koji postoji, a Per je bio seoski glavar u laponskome selu. No to nije okrenulo sunce.
Ja ipak mislim da oni dobro rade reče Johan. U svakom slučaju. Sakkino južnolaponsko narječje govori svega nekoliko stotina ljudi.
Znaš li to? Ne...ko...liko sto...ti...na!
481
Da, Sakka je pokušala okrenuti sunce i privoljeti planinske breze da rastu s korijenjem prema gore. Voljela je svoje narječje. No ono je već bilo na smrt osuđeno kad su se pojavile sintetičke tkanine. Jači je mit progutao njezin. I on je sam o tome razmišljao mnogo puta. No tamo bješe tako lako živjeti. Za njega to bješe blagdanski život. Zimi jurnjava s psima, a ljeti obilježavanje teladi, hvatanje riba i lutanja naokolo.
Oni pokušavaju činiti što najbolje mogu reče Johan. Održati se. Kao i ostali što žive ovdje. U tom pogledu nema nikakve
razlike između Laponaca i drugih. Probijaju se svatko na svoj način. Neće postići nešto veliko. Pokušavaju živjeti nekim načinom života koji se povezuje s proteklim. I većina se želi sjećati. Svi ne mogu graditi putove za poduzeće. Nisu svi za to da pretvore ovaj kraj u Površinu.
Da, imaš pravo.Krošnje drveća. Ptice što spavaju. Iskre između drveća. Ovdje više
nema sjećanja, već izraslina, tumor. Raste brzo poput uništenja.Nikakvih staza nema Područje. Već samo provalije, strmine,
kamenje, nakupine drvenih otpadaka, šipražje. Mreža putova prema ogoljelim površinama. Od dinamita skrhano
kamenje po padinama uz putove. Smrvljeni šljunak. Osušeno korijenje. Prazne bačve od ulja.
Torsten je izgradio mrežu šumskih putova za automobile. Mrziš li ga zbog toga, skrivaš li se po krošnjama drveća, šuljaš li se ispod borova s tetrijebima kojih više nema onda si izgubljen u svom mraku koji se zove čežnja. Mrzi samoga sebe. Znaj što si učinio, u čemu si sudjelovao. Bila je to užurbanost, ništa drago. Velika žurba. Svi su se žurili prema smrti. Staze prolaze i nestaju poput cesta, poput šuma. No sudbonosno je što to ide tako brzo. Sad imaš samo sadašnjost i gladnu rupu. Mrzi samoga sebe. Nagni se nad zrcalo od vode i mrzi.
Izgovorila je to tako tiho da se morao prignuti prema njoj: Da, svi. I ti također. I Annie Raft. Premda je vjerovala kako je ona
mnogo bolja od nas ostalih. I ona je, na svaki način, u tome sudjelovala.
482
Jesi li je mrzila? Koje li riječi. Nije ni odgovorila. Ali ona mrzi. Ja nikada nisam smio smetati svojoj mržnji. A ona je
okrznula svoju, i to je bilo dovoljno. Tako je lak san imala.Što učiniti s tom mržnjom protiv samih sebe protiv uništenja? Što
ćemo učiniti? To nam ispunjava usta. Gnjilo. Gorko. Okus koji ne prepoznajemo. Neobičan izbljuvak. Volio bih kliznuti ponad svega kao Ylja: s podrugljivim smijehom, sarkazmom, s nježnošću. Kao preko krošanja drveća, preko šuma što gore, koje se isparuju. Ili samo raditi, žmireći raditi da bismo izliječili, kao Birger. Izliječiti. Ublažiti. No što ljudi rade s vremenom? Prognoziraju. Budu u službi. Pet dana za redom. Male provale kontrolirane budućnosti. Laskava magija.
Tu je kraj, Johane. Nekoliko stotina ljudi. Sjeverni Laponci još će neko vrijeme opstati. Nostalgija se to zove, naučila sam to. Ona je dobra za kultivirane ljude. Za one koji pišu, plešu i nalaze se u igri. Međutim, danas vlasnici sobova tjeraju svoja stada na skuterima. To, zapravo, ne pripada laponskoj kulturi. To je grubo. Švedski.
Nadziru ih, tragaju za njima i tjeraju ih pomoću helikoptera, a svoje životinje preseljavaju na ljetna pasišta teškim kamionima s prikolicama. Žive danas drugim životom. Mi živimo drukčijim životom. Ali živimo.
I sama si sudjelovala u odbacivanju vašega starog načina života uzvrati joj Johan. Sakka to ipak nije učinila. Bez obzira na svojedobne sanjarije iz tjednika, dok je bila u đačkim godinama.
Da, jesam. I ja sam sudjelovala. Zbog stida. Prisile. I zbog čežnje za nečim drugim. Prije toga nisam bila ništa drugo osim čovjeka, možda prije svega čovjek. Pa čak i Laponac smije čeznuti za strujom. A ti si Laponac. U hlačama od antilopa.
Ne moraš mi se rugati reče Johan. Ja sam u to vjerovao. Vrijeme je da zaključimo s tim. Zahvali Torstenu i automobilskim
šumskim putovima za život koji si dosad imao. Škole, sveučilište i sve
483
ostalo. I što si mogao stanovati kod Sakke i Pera. On je platio za tebe svaki tvoj dan. Nisam mogla dopustiti da jedan jedini suludi događaj uništi cijeli tvoj život. Život jednog šesnaestogodišnjaka. Koji je bio izvan sebe.
Ali to nisam bio ja. Isto tako nisam mogla dopustiti ni da ti ona učiteljica uništi život.
Kad je već sve tako dobro krenulo. Točno kao što sam i predmnijevala da će krenuti. Jedini si ti dobio mogućnost da se makneš iz svega ovoga. Zaboravi sve to kao da se nikada i ništa nije dogodilo.
Ali ti si u krivu!Ona ga nije čula ili ga nije htjela čuti. Ona je u sve gurala svoj nos. Ispitivala i kopkala po prošlosti.
Nemaš ti pojma kako se Annie ponijela ovdje. Kako se počela u sve upletati premda nije rođena ovdje. I to samo iz znatiželje i vjerovanja kako sve bolje zna od drugih. Kada je Magna Wilhelmsson pričala na zavičajnom danu o Jonasu s Brannberga, koji ti je bio pradjed po ocu poslušaj to! ona se poslije podignula i rekla kako je Magna zaboravila spomenuti da je on imao djecu s obje sestre tamo gore. Sa svojom ženom i njezinom sestrom. I zatim kako ne treba zaboraviti polugladovanje, sušicu i inceste. Sve to kad se već priča o prošlosti. Ne treba samo pričati o tome kako su ti ljudi bili marljivi. Kakve je divote taj tvoj pradjed napravio od kamena, a tvoja prateta pjevala predivne pjesme. Annie Raft turala je svoj nos, kopkala i upletala se u mnogošta, pa mi se sve čini da nikada nije shvatila kako su svi ti ljudi o kojima je pričala rođaci još živih ljudi. Valja govoriti istinu, pričala je. Ne smije se zaboraviti. A onda je počela kopkati i po ovome što se dogodilo na rječici Lobber.
Vidjela je svoju kćerku s čovjekom za kojeg je mislila da je to počinio. Htjela je zaštititi svoje dijete.
No to nije doprlo do nje. Ona je jedina s jednim djetetom, pomisli on. Mia i ja dobit ćemo dijete reče joj on.
484
Sad ga je zapravo pogledala. To neće ići!Ne, to je doista bilo nepremostivo teško. Annie i Gudrun. Dvije bake.
Tijekom godina sve će doći na vidjelo. Bilo je to preteško. Suviše velika krajnost. Osuditi jedno dijete na takvu spoznaju pa makar će istina o svemu stići poslije, kap po kap, možda i razvodnjena i krivotvorena.
Ići će, ipak odvrati on. Osjetio je da o tome ne treba razgovarati s njom. Ona s tim, sasvim jednostavno, nema ništa.
Za osobu koja mrzi može doći oslobađanje. Sakkin smijeh. Njezina dobroćudna nehajnost. Johanu se učini da vidi onu elastičnu vrpcu što je povezivala dugme i rupicu za dugme na vrhu Mijinih traperica. Kako zateže i njiše se.
Lezi na kauč predloži on Gudrun. Pokušaj malko zaspati. Možda će proći dosta vremena prije negoli mi Birger Torbjornsson telefonira.
Poslušala ga je. Pokrio ju je prekrivačem navukavši joj ga čak do brade. Kad joj je dodirnuo ruke, osjetio je da su hladne.
Stvari između Gudrun i njega postat će uskoro baš kao i prije. Samo s razlikom što će se sada on gdjekad dovesti do nje i posjetiti je. Torsten i ona vjerojatno će se preseliti kasnije, kad se ona vrati kući. Ostarjet će. Možda će živjeti u nekom stanu. No Torsten tamo neće doživjeti starost. Torsten. Doživio je njegovu sliku kako stoji ispod svjetiljke na trijemu pokraj mračnog i čupavog zida od hmelja.
No mršaviji, istrošeniji i sjeđi negoli je Johan mislio da bi mogao biti.Onaj tko mrzi može biti oslobođen. U tom nevjerojatno prljavom
postojanju. Oslobođen i od svega onog suludog u čemu je sudjelovao. Za neke to oslobođenje dolazi u obliku smijeha. Baš tako, Bože moj! Pa moramo se nekako provlačiti kroz život.
Ali zašto se to ne pruža svakome?, razmišljao je djetinjasto. Moja mama, primjerice. Ona se, tamo gdje živi, nalazi u rupi. Rupi koja se sada zatvorila. Obišao je kolibu opipavajući radijatore. U predsoblju je ležala Saddie i tiho zurila u vrata. Palo mu je na um kako nije bila vani
485
otkako su on i Birger poslijepodne izišli. Pustio ju je van i brzo za njom zaključao vrata.
Bojao se Bjornea. Njega je lako mogao zamisliti uz rječicu Lobber. Već ga je vidio kako kolje. Uvijek je on to radio. Svinje. Ovnove. Vidio mu je lice kad bi zabio nož u životinju. Ukočenost, zubi. Nazivalo se to arhaičnim smijehom. Većina je tako nešto imala prigodu vidjeti samo u muzejima. Međutim, to je živjelo, zanosilo.
Johan je stajao iza plastičnih roleta u kuhinji i provirivao kroz njih. Promatrao je Saddie kako malko dalje od kuće, na travnjaku, dugo mokri. Htjela se odmah vratiti u kuću. Kad je ušao u sobu, našao je Gudrun kako leži zatvorenih očiju. Nemoguće bješe otkriti spava li ili je budna. S mršavoga je lica nestalo napetosti. Bilo je glatko, djetinje. Lako sije mogao predočiti djevojku koja čita tjednike i proučava odrasle žene ružičaste puti i njihove podignute i nakovrčane kose. Sakka je pričala kako su čitale o filmskim zvijezdama i pokušavale im sličiti. Nalazile su uzor u Avi Gardner i htjele joj nalikovati. Močile su kosu u pivu i čvrsto je uvijale na bakine uvijače od semiš kože. Usne su mazale ovlaženom crvenom olovkom.
Gudrunina mala, uska usta s čvrsto stisnutim usnicama. Sakka se svemu tome smijala. Kad bi pričala o tome, tako se srdačno smijala da su joj prsa podrhtavala. Ali je druga djevojka sa svojom strašnom ozbiljnošću ležala sada pod sivim pokrivačem na kauču Annie Raft.
Izgledala je kao da joj se ništa nije dogodilo sve od onih djevojačkih vremena.
***
Usamljenost. Tapkanje miševa. Pucketanje u peći. Pljuskanje kiše
po limenom krovu. Breze su podrhtavale pod naletima oštrog vjetra s planine. Žuto se lišće otkidalo i lijepilo po oknima kolibe.
486
Nije bilo lova za Birgera. Samo tiha usamljenost. S uljene slike Krist ga je promatrao blagim i smućenim pogledom. Listao je po Nostradamusovim proročanstvima, ali se ostavio toga. Pa kako želiš! U ladici stola nalazile su se igraće karte i on se baci na partiju pasijansa.
Sada sam sam, razmišljao je. Ovo stvorenje što je sad ovdje, to sam ja. U Kloppenu je sve bilo sivo i uznemireno bjelkastim valovima. Mogao ih je nazrijeti kad bi se krošnje povile, pa bi nastala praznina. Gavrani kao da su pali sa samoga neba, krešteći i brbljajući.
Imao je doista mnogo hrane sa sobom. Punu naprtnjaču. Odlučio je ostati ovdje dok se Bjorne ne vrati. Njegov su auto pronašli ponad sela. Otići nije mogao nikamo. No Birger nije nipošto htio da Bjornea, kad se vrati u kolibu, dočeka policija. Onda bi stvari ponovno mogle izmaći kontroli.
Policija nije mislila da će Birger biti tamo. No on je vrlo rijetko napuštao kolibu. Nacijepao je malo drva i unio ih unutra. Napravio triješća za potpaljivanje i izgulio brezine kore. Služio se zahodom. Dovukao dva puna vjedra vode i ugrijao lonac vode na peći. Onda se dobro oprao. Ispod stolčića na kojem se nalazio lavor stavio je novine. I onda skuhao kavu.
Znao je da će mu biti onako kako sam bude odredio. Dan valja raspodijeliti. A onda će, u svakom slučaju, doći noć. Tranzistor mu je slabo radio prva dva dana, jer su baterije bile na izmaku. A onda je ušutio. Ostao je sam. Uvečer je vidio kako u jesenjem sumraku tamne planinski grebeni ponad Kloppena. Još su zadržavali svoju boju, pretežito zlatastu, tamnozlatnu. Zelenilo je poprimalo boju dima i zemlje. Osjećao se miris dima. Kad se i vrijeme smirilo i krajolik zamirisao kao i te boje, spustio se i dim iz njegove peći. Sumrak je postajao sve gušći i gušći. Ljubičasta je boja obojila i zemlju i dim. Oblak iza planinskoga grebena izgledao je poput zlata izvučenog iz padine grebena. Prozor je u zgradi za kuhanje zasvjetlucao.
487
Nadošla mu pomisao kako možda ima srebra u Kloppenu. Dolje prema crkvi, sasvim kod Robacka. Neki je Laponac za božične noći vidio otvorenu žilu. Da, da, Bože moj! Tri su okna sjala na prozoru zgrade za kuhanje. Četvrto bješe prekriveno kartonom. Ponad svega kružila je vrana. Da nije jeo i da se tijekom dana nije zabavio poslovima, već da je samo ležao slušajući ono što nije ljudsko kuckanje u zidu od balvana, šuštanje u šašu uskoro bi stigao do granice. No to nije želio. Radije je čitao Nostradamusa. To je barem napisao čovjek.
Jutro bješe maglovito. Nije vidio ništa. Ni planinske grebene, ni vode na Kloppenu, baš ništa. Iz močvarišta izvirila su dva, tri krupna i tamna obrisa. No da, bile su to, najvjerojatnije smreke. Anna Starr je tvrdila kako je u magli nad močvarom vidjela Artura Fransa. Kao prikazu. Glupave stare babe, vjerojatno bi htjele da vidimo mrtve. Ali zašto?
Kad se pojavio vjetar, magla se razišla. I oni tamni obrisi. Onda je vidio da to nisu bile smreke. Možda losovi. Promatrao je tu otpornu šumu, koja se opirala sjeverozapadnjaku. Vodu što je razarala. Prozore brvnare što su prosuzili. Pronaći zaklonište. Otpuzati u njega. Zguriti se u njemu. Prije ili poslije morat će doći.
Bila je noć. Birger se toliko puta budio od štropota misleći da je to on. A sad se okrenuo u stranu i želio se ponovno uvući u svoj plitki, lakoremećeni san. A onda zaškripe vrata u predvorju. Jedva čujno zamijeti kako on tamo stoji i njuši zrak. Da, stajao je tamo i po mirisu se uvjerio da je netko u brvnari. Miris pečenih kobasica i kuhane kave, a i peć bješe još napola topla.
Tu sam samo ja poluglasno će Birger. Podigao se s niska ležaja i pošao u kuhinju.
Uđi! pozove ga.Kad je upalio petrolejku, opazi ga kako stoji na vratima. Prokisao.
Odjeća mu je bila tamna od promočenosti. Kapalo je s njega i padalo na
488
pod. Upali su mu obrazi bili prekriveni grubom, čekinjavom bradom. Nečim se bio premazao oko usana.
Pa gdje si bio? U Klemmingsbergu.Bilo je to staro obrambeno utvrđenje, dignuto u zrak u Torsbergu
tijekom rata, a dobilo je ime po bojniku Klemmingu. Birger je mislio kako se to utvrđenje već odavna potpuno urušilo.
Neka ti vidim palac.Bjorne ga je omotao vrpcom tkanine od košulje i cijeli je taj ovoj bio
tvrd i smeđ. Sada imam sa sobom pribor pa ću ti ranu moći zašiti rekne mu
Birger. No pitanje je hoće li ići. Bit će da ti ta rana vraški gadno izgleda. Vjerojatno ću ti je samo ponovno zaviti. Skuhat ću ti nešto toplo da možeš popiti. A kad uredimo ranu, idi se naspavati. Otići ćemo odavde tek sutra.
Bjorne ništa ne odgovori tek se malko zaljulja. Ni čizme nije mogao sam izuti. Bilo je vode u njima. Prije negoli ih je uspio svući s Bjorneovih nogu, Birger ih je morao dugo izvlačiti i izvijati ovamoonamo. Birger pripali peć sav sretan što se još očuvalo nešto žeravice. A onda mu je pomagao skidati komad po komad odjeće dok Bjorne najzad nije ostao stajati gol golcat na podu ispred peći.
Krupan je on bio čovjek. Po potkoljenicama i šakama imao je mnogo ožiljaka. Lice i gornji dijelovi ruku bili su mu opaljeni suncem. Čelo mu se bijelilo iznad ruba koji je činio obrub kape. Po tijelu mu je koža bila bijeložuta i olabavljena u području trbuha. Gladovao je. Dlakavost mu se ispod trbuha prorijedila. Prerano, pomisli Birger.
Prerano mu se penis skvrčio, a mošnje uvukle. Pokuckao je malo po njemu i oslušnuo mu srce. Nikakve greške nije bilo, znao je to već otprije. Srce je radilo kako treba. Usisavalo i isisavalo. Pluća su mu podizala i spuštala prsa. No Birger pomisli kako bi ga netko ipak trebao dotaknuti.
489
KRAJ
490