GODI[NJAKNJEMA^KE

NARODNOSNE

ZAJEDNICE

VDG

JAHRBUCH

X.

GODIŠNJAKNJEMAČKE NARODNOSNE ZAJEDNICE

VDG JAHRBUCH

2003

Izda vačNJEMAČKA NARODNOSNA ZAJEDNICAZe maljska udru ga Po du nav skih [va ba u Hrvat skojVOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFTLandsmannschaft der Do na uschwa ben in Kro a tienRibarska 131000 Osi jek, P.P. 110

Ured ni ciRe na ta Tri{ lerNi ko la Mak

Prijevod sa`etaka na njema~ki jezikKarmen Krajina, prof.Vlatka Kalafati}, prof.

Gra fi~ ka pri pre maOdisej d.o.o. Osi jek

TisakGrafika d.o.o. Osi jek

UDK 08:061.2ISSN 1331-7172

Zbor nik je ti skan uz fi nan cij sku pot po ru Ure da za na cio nal ne man ji ne Vla de Re pu bli ke Hrvat ske,Kulturne zaklade Podunavskih [vaba Savezne dr`ave Baden-Württemberg iz Stuttgarta, VeleposlanstvaSavezne Republike Njema~ke u Republici Hrvatskoj, Veleposlanstva Republike Austrije u RepubliciHrvatskoj i Ministarstva vanjskih poslova Austrije te Zaklade Friedrich Naumann iz Zagreba.

Die ses Buch wur de dank der fi nan ziel len Unterstützung des Amtes für na tio na le Min der he i ten derRe gie rung der Re pu blik Kro a tien, der Donauschwäbischen Kulturstiftung des LandesBaden-Württemberg aus Stuttgart, der Botschaft der Bundesrepublik Deutschland in der RepublikKroatien, der Botschaft der Republik Österreich in der Republik Kroatien und dem Bundesministerium für auswärtige Angelegrenheiten sowie des Friedrich Naumann Stiftungs, vorbereitet.

Nje ma~ ka na rod no sna za jed ni caZe maljska udru ga Po du nav skih [va ba u Hrvat skoj

Volksde ut sche Ge me in schaftLandsmannschaft der Do na uschwa ben in Kro a tien

SADRŽAJ

UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

OSOBE, OBITELJI – PERSONEN, FAMILIEN

Agne za Sza boHrvat ska gra na gro fo va Eltz vu ko var skih u na cio nal noj po vi je sti i kulturi. . . . . . . . . . 11

Stan ko Pi plo vićVi so ki ča sni ci Au strij ske rat ne mor na ri ce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Zla ta Živa ko vić-KeržeTra go vi obi tel ji Pil ler u živo tu Osijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

Lo vor ka Čo ra lićOdvjet ci obi tel ji Gra sswe in – istak nu ti su dio ni ci voj no-kra jiš ke po vi je stikon cem 16. i po č et kom 17. stol je ća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

Stje pan Mat ko vićPri log živo to pi su feldmaršala Ale xan de ra von Ze i dle ra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Snježana Pa u šek-BaždarObi telj Thal ler u hrvat skoj zna no sti i kul tu ri 18. i 19. stol je ća. . . . . . . . . . . . . . . . 61

Ma ri ja Kar bićPle mić ki ro do vi nje ma č kog po dri jet la u Požeš koj župa ni jiti je kom sred njeg vi je ka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Li di ja Du jićAstrid Lindgren i Roda Roda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Ma ri ja Mo go ro vić Crljen koIstar ski markgro fo vi iz obi tel ji We i mar-Orlamünde u kon ste la ci jiod no sa Car stva i pa pin stva u doba bor be za in ve sti tu ru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Mar ga re ta Ma ti je vićSve to zar Rit tig - te o log i po li ti č ar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

GOSPODARSTVO, DEMOGRAFIJA, POLITIKA – WIRTSCHAFT,DEMOGRAPHIE, POLITIK

Ivan Pe de rinKru na Sve tog Stje pa na i ulo ga Ni jem ci u njoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

Su za na Le č ekFolksdo jč e ri i Hrvat ska (re pu bli kan ska) sel ja č ka stran ka 1918. - 1941. . . . . . . . . . . 151

Zlat ko Ma ti je vić"Grad ja ni na od kaz" - nje ma č ka na cio nal na man ji na i 9. čla nak Za ko na o iz bo ru na rod nihpo sla ni ka za Usta vot vor nu skup šti nu Kral je vi ne Srba, Hrva ta i Slo ve na ca (1920.) . . . . 163

Ivan Bal taNje ma č ka pre zi me na židov ske i dru gih vje ro i spov je sti u Ora ho vi ciu 19. i po č et kom 20. stol je ća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

Ro bert Sken de ro vićPrvi i dru gi nje ma č ki ceh u Požegi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

Mi lan Vrba nusStruk tu ra za ni man ja nje ma č kih do sel je ni ka u Osi jekpot kraj 17. i po č et kom 18. stol je ća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195

Bo ri slav Bi je lićDo pri nos Vladimira Ge i ge ra istraživan ju sud bi ne Ni je ma ca u Hrvat skoj – s po seb nimosvrtom na stan je pot kraj i po sli je zav ršet ka Dru gog svjet skog rata . . . . . . . . . . . . . 203

Lud wig Ba u erIzme đu asi mi la ci je i in te gra ci je . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

Ivan Ćo sić-Buk vinKra ći po vi je sni pri kaz do sel ja van ja Ni je ma ca (Šva ba) u Cvel fe ri ju . . . . . . . . . . . . . 215

To mi slav Wit ten bergNi jem ci i Au stri jan ci u Požeš koj do li ni od 1702. do 1945. go di ne . . . . . . . . . . . . . 225

Ta ja na Ujč ićNi jem ci i nje ma č ki ut je ca ji u Istri pre ma fon do vi ma Držav nog ar hi va u Pa zi nu. . . . . . . 283

Ma u rizio Le vakNje ma č ko sta nov niš tvo Pule od sre di ne 19. stol je ća do 1918.. . . . . . . . . . . . . . . . 299

LIKOVNA UMJETNOST, KNJIŽEVNOST, JEZIK, NOVINE – BILDENDE KUNST,LITERATUR, SPRACHE, ZEITUNGEN

Mira Ko larOsje č ki list “Schu lungsblätter” ili sav je ti sla von skim Nje mi ca makako se bri nu ti o sebi, dje ci i mla deži 1942. do 1944. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315

Ni ves Ri tig-Bel jakEtni č ki hu mor o Ni jem ci ma u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

Ma ri na FrukNo vin ska te ma ti ka u CROATIJI (1839.-1842.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343

Vla sta Švo ger“Südsla wi sche Ze i tung” – hrvat ske no vi ne na nje ma č kom je zi ku . . . . . . . . . . . . . . 349

Bran ka Ba lenDje lo van je sli ka ra Fran za Xa ve ra Gif fin ge ra u Sla vo ni ji . . . . . . . . . . . . . . . . . 361

Lju bi ca Kor dićNje ma č ki je zik u osje č koj Kla si č noj gim na zi ji od 1729. go di ne do da nas . . . . . . . . . . 365

Du brav ka Duj mo vićKnjižnica DEUTSCHE AKADEMIE u Spli tu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373

ŽRTVE, MANJINSKA PRAVA – OPFER, MINDERHEITSRECHTE

Vladimir Ge i gerSa bir ni lo gor Đa ko vo 1945. go di ne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

9

RIJEČ UREDNIKA

Poštovani sudionici Znanstvenog skupa"Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu",dragi sunarodnjaci i vjerni čitatelji

Deset znanstvenih skupova i deset zbornika radova, kontinuitet od deset godinaneprekidnog rada na očuvanju baštine Podunavskih Nijemaca, značajna je brojkakoju nitko više ne može zanemariti, a trud (još uvijek) male skupine entuzijasta -osporiti. Nijemci i Austrijanci u Hrvatskoj jedinstvena su etnička skupina koja putemorganizacije kvalitetnih znanstvenih skupova i objavljivanjem dragocjenihznanstvenih radova temeljenih na povijesnim činjenicama čuva svoju povijest i svojenaslijeđe ali i ostavlja sva ta saznanja svojim potomcima.

Podsjetimo, Njemačka narodnosna zajednica je prvi znanstveni skup pod nazivom“Nijemci u Hrvatskoj jučer i danas” organizirala 22. i 23. rujna 1993. godine uEuropskom domu u Zagrebu sa željom da se potakne sustavno istraživanje i znanstveno vrednovanje do tada nepoznatih ili neobjektivno i površno prikazanih događaja,procesa, aktera njemačke povijesti u Hrvatskoj, odnosno njemačko-hrvatskih odnosa iutjecaja – kako je to istaknuo u prvom uvodniku Goran Beus Richemberg, kao prvipriređivač Zbornika radova objavljenog 1994. godine u Zagrebu.

Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice (VDG Jahrbuch) svoj je današnji oblik ivećinu tematskih poglavlja dobio već naredne 1995. godine, kao zbornik radova iredoviti medij referenata već utemeljenog Znanstvenog skupa “Nijemci i Austrijanciu hrvatskom kulturnom krugu”, također pod uredničkom “palicom” Gorana BeusaRichemberga. Svoj je kontinuitet izlaženja u Zagrebu nastavio do 1997. godine, kadaje po prvi puta Jahrbuch VDG objavljen u Osijeku, novoj središnjici Njemačkenarodnosne zajednice.

Upravo desetogodišnji kontinuitet, započet prošlogodišnjim Znanstvenimskupom “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu” održanom u Osijekuod 8. do 10. studenoga 2002. godine, a praktički dovršen ovim “jubilarnim”izdanjem Jahrbucha, poticaj je Njemačkoj narodnosnoj zajednici na daljnjenjegovanje svoje kulture, povijesti i naslijeđa. Jer, neiscrpne su teme o Nijemcima iAustrijancima na tlu današnje Hrvatske, o njihovome doprinosu razvitku ovih našihprostora, ali je nužno i rasvjetljavanje dugo (i namjerno) prešućivanih činjenica izpovijesti Nijemaca i Austrijanaca na ovim prostorima, posebice u vremenu nakonDrugog svjetskog rata, kada se na “reliquiae reliquiarum” nekada jedne od najvećihetničkih skupina sručila nepravda zvana “kolektivna krivnja”. Iako nevini, Nijemcikoji su ostali u svojim kućama, završavali su u logorima koje je poslijeratna Jugoslavija osnivala 1945. i 1946. godine. Tko je preživio mjesece zime, gladi i bolesti, po izlaskuiz logora uglavnom nije imao kamo, jer je sva pokretna i nepokretna imovina završilau rukama države, zahvaljujući sramotnoj odluci o nacionalizaciji i konfiskaciji. Izlaz?Najčešće se on nalazio izvan granica Hrvatske, a unutar granica nekadašnje

10

domovine Njemačke. Povijesna nepravda učinila je, dakle, da se oko 170 tisućaNijemaca i Austrijanaca koji su prije Drugog svjetskog rata živjeli na hrvatskimprostorima do danas svede na tek nekoliko tisuća, raštrkanih od Iloka do Dubrovnika.

Ipak, malo-pomalo, svake godine iznova, istina o Nijemcima i Austrijancima nahrvatskom tlu postaje sve jasnija. A to sve zahvaljujući čitavoj plejadi vrhunskihhrvatskih povjesničara, znanstvenika i istraživača koji ne štede trud i svake godine uokviru Znanstvenog skupa iznose nove i nove činjenice i rasvjetljavaju dosadašnju,prešućenu i dobro skrivanu povijest. Već deset godina uz nas su Mira KolarDimitrijević, Vlado Geiger, Ivan Pederin, Marina Fruk i Ludwig Bauer, nešto kraćeLovorka Čoralić, Velimir Petrović, Vlado Obad, Ivica Ćosić Bukvin, Stanko Piplović,Zlata Živaković Kerže, Nives Rittig Beljak, Bogdan Mesinger... a broj je izlagača naznanstvenom skupu, a samim tim i broj objavljenih radova na stranicama Jahrbuchasvake je godine sve veći. Raduje nas činjenica da i među mladim znanstvenicima iistraživačima i dalje postoji želja i interes za istraživanjem Nijemaca i Austrijanaca uhrvatskom kulturnom krugu.

Samo naprijed!

Vjernim čitateljima i dragim autorima priloga u ovom Jahrbuchu poručujemo daustraju u svojim naporima, a i sami su se mogli uvjeriti – Njemačka narodnosnazajednica i u budućnosti će biti njihov vjerni partner i prijatelj.

Uz oproštaj do iduće godine, pozivamo Vas da nam se pridružite na i naovogodišnjem Znanstvenom skupu “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnomkrugu” čiji je domaćin od 24. do 26. listopada 2003. godine grad Požega.

Re na ta Tri{lerNi ko la Mak

Agne za SZA BO

Hrvatska grana grofova Eltz vu ko var skihu nacionalnoj povijesti i kulturi

Uvod

Kao što je u historiografiji dobro poznato, grofovi Eltz (von Eltz) njemačkog supodrijetla i naziv nose prema istoimenom dvorcu Eltz na donjem toku istoimenerijeke. Spominju se od 17. stoljeća kao jedna od najstarijih njemačkih plemićkihobitelji. Međutim, u ovome radu govorimo o hrvatskoj grani ove velikaške obitelji,koja stječe posjede u Slavoniji i Srijemu u tijeku prve polovice 18. stoljeća i to najprije na području vukovarskog vlastelinstva.1 Doduše, prvi vlasnici vukovarskogvlastelinstva ne nastanjuju se odmah za stalno u gradu Vukovaru, koji je ne samo tada, nego od uvijek i stolica Srijemske županije. No grofovi Eltz ipak vrše nadzor nadupravom kao i gospodarskim razvojem vukovarskog vlastelinstva. Također, utječu napolitički i kulturni život ne samo na području starodrevne Srijemske županije nego i u cijeloj Hrvatskoj. Ipak, vukovarsko vlastelinstvo postiže svoj najveći uspon, osobitogospodarski, od početka 19. stoljeća, dakle u vrijeme, kada se grofovi Eltz nastanjujustalno u Vukovaru, i tu se, kako su sami često govorili "osjećaju kao domaći sinovi".Svjedoče o tome i njihove brojne djelatnosti na svim područjima javnoga života, aosobito na područjima razvoja gospodarstva i kulture uopće.

I.

Nakon što je krajem 17. stoljeća i hrvatsko Podunavlje oslobođeno od višestoljetne tursko-osmanlijske okupacije, također i uz sudjelovanje hrvatske vojske podzapovjedništvom bana Nikole Erdödyja (ban 1670.-1693.), neki vlastelinski posjedinašli su se bez svojih nekadašnjih vlasnika. Naime, nakon dvjestogodišnjeg ratovanjamnogi su hrvatski plemićki rodovi "zauvijek zamukli", dakle izginuli u obraniDomovine. Zato je i sam Hrvatski sabor prihvatio kraljev prijedlog prema kojemu susvi reflektanti na sada oslobođene posjede morali dokazati posjednička prava predposebnom carskom Komisijom koja je vodila te poslove. U protivnom, ti su posjediostali dobro krune, a kralj ih je mogao u ime različitih zasluga, prije svega vojnih,

VDG JAHRBUCH 2003

11

1 Rad koji slijedi ustvari je dopunjeni i prošireni već objavljeni rukopis Agneze Szabo, pod naslovom Grofovi Eltz Vukovaski,Matica. Časopis matice hrvatskih iseljenika, Zagreb 1997. br. 11, str. 12-14. Također ističem da o hrvatskoj grani grofova Eltzpostoji obimna građa u hrvatskim arhivima, a na njezino značenje kao i sadržaj upozorio je Stjepan Sršan: Arhivska građavukovarskog vlastelinstva 1719.-1945. Arhivski vjesnik 28 (1985.), a o njoj je pisao i kasnije. Od starijih i novijih djela ogrofovima Eltz Vukovarskim ovdje ističem: Placido Belavić: Crtice iz prošlosti Vukovara, Vukovar 1927.; Ivan Bojničić: DerAdel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899.; S. Cöcilia Bonn: Vukovarska grofica Sofija – sestra Monika – Eltz (prev. o. Damjan Damjanović); Josip Bösendorfer: Crtice iz Slavonske povijesti, Osijek 1910.; Igor Karaman: Privreda i društvoHrvatske u 19. stoljeću; Josip Neustädter: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848., 1. Zagreb 1994.

darovati kome je želio. U toj kategoriji našao se uskoro i vukovarski posjed zajedno saStarim i Novim Vukovarom i drugim brojnim okolnim mjestima. Međutim, u proljeće 1728. godine darovao je kralj Karlo VI. (1685.-1740.) vukovarski posjed grofuJohannu Ferdinandu Küffsteinu u zamjenu za njegov posjed Dioszeg u Ugarskoj. Nosamo dva mjeseca kasnije kupio je grof Küffstein od baruna Wilhelma Pfeffershöfenaposjede Tovarnik i Sotin i pripojio ih vukovarskom posjedu. Taj kupoprodajnipostupak potvrdio je uskoro, to jest 1731. godine i sam kralj Karlo VI. tako što jevukovarskom posjedu darovao još nekoliko mjesta na njegovom zapadnom dijelu:Antin, Bobota, Korođ, Pačetin, Tordinci, Trpinja i Vera. Time je konačno oblikovanovukovarsko vlastelinstvo, osim što su neka mjesta za vrijeme reorganizacijehrvatsko-slavonskih županija i Vojne granice koju je započela Marija Terezija došlapod vojnu upravu. No, već prije spomenute reorganizacije, vukovarsko jevlastelinstvo došlo u posjed grofova Eltz i u njihovoj vlasti ostalo je kroz punih dvijestotine godina, odnosno do kraja Drugog svjetskog rata (god. 1945.).

Naime krajem godine 1736. prodao je grof Küffstein cijelo vukovarskovlastelinstvo izbornom knezu nadbiskupu Mainza grofu Karlu Filipu Eltzu za 175.000 rajnskih guldena. Sada su prošireni posjed činila mjesta Stari i Novi Vukovar,Banovci, Berak, Bogdanovci, Čekovci, Đeletovci, Ilača, Ilinci, Jankovci, Laze, Lovas,Mala Vaška, Mikluševci, Mohovo, Negoslavci, Nijemci, Novak, Opatovac, Oriolik,Petrovci, Slakovci, Svinjarevci, Šarengrad, Tompojevci, Tovarnik i Sotin te prije(1731.) priključeno bivše carsko dobro u već spomenutim mjestima (Antin, Bobota,Korođ, Pačetin, Tordinci, Trpinja i Vera).2 Ističem da je grof Karlo Filip Eltz takođerpripadnik jedne od najstarijih i najzaslužnijih njemačkih velikaških obitelji koja sespominje već u 12. stoljeću, a kasnije se tijekom stoljeća razdijelila u više plemićkihgrana. No, budući, da je grof Karlo Filip Eltz uvelike pomagao Karlu VI. u ratu protivFrancuske, primao je u ime naknade od dvorske Komore pet tisuća guldena godišnje i čekao priliku na slobodno vlastelinstvo, car i kralj Karlo VI. potvrdio je 1737. godinekupnju vukovarskog vlastelinstva. No budući da je grof Filip Eltz već bio u visokimgodinama i uskoro umro (1743.) on je već 1738. oporučno ostavio vukovarskovlastelinstvo svome nećaku grofu Anselmu Kazimiru Franji Kempenichu Eltz(1709.-1778.)3. Premda su obojica već 1741. dobila hrvatski indigenat, grof Filip Eltznije nikada dolazio u Hrvatsku, pa stoga nije niti vidio vukovarskoga vlastelinstva.Njegovu upravu povjerio je svojim ljudima, koji se na povjerenom poslu nisu valjanoponašali. Zato je grof Anselmo Kazimir Eltz naslijedio vukovarsko vlastelinstvo udoista lošem stanju, koje se još više pogoršalo nakon epidemije kuge koja je haralaizmeđu 1738. i 1742. godine. Sve je to ponukalo grofa Kazimira Eltza, koji jepovremeno dolazio u Hrvatsku, da proda vukovarsko vlastelinstvo. No kako se nijenašao odgovarajući kupac, on je odustao od prodaje i dao se na obnovu vlastelinstva,prije svega gospodarsku. A u gradu Vukovaru započeo je gradnju lijepog baroknogdvorca koji je u obliku prizemnice završen za nepune dvije godine (1749.-1751.),premda je kasnije još dograđivan (1781. te 1821. i 1824. godine). Budući da su u

12

VDG JAHRBUCH 2003

2 Više o posjedima grofova Eltz na vukovarskom vlastelinstvu kao i njihovu značenju vidi Stjepan Sršan, n. dj., 143-158.3 Ističem da su grofovske i inače velikaške obitelji, osobito njihovi muški članovi nosili više krsnih imena u čast svojih predaka, ali

ih ovdje ne navodim, kako bih izbjegla preopterećenje teksta i moguću zbrku kod čitatelja. Odabirem stoga najvažnije nosivo ime.

Vukovaru već ranije dovršeni franjevački samostan te znamenita crkva Sv. ApostolaFilipa i Jakova (sagrađeni 1723.),4 grofovi Eltz nastavili su pomagati djelatnostfranjevaca, a što je sve zajedno davalo gradu Vukovaru sve ljepši izgled, također i uurbanom smislu. Osim toga, grof Kazimir dao je 1755. godine jedan manji dio svogavlastelinstva u zakup plemiću Jakobu Pohru de Rosenthalu na 32 godine uz godišnjuzakupninu od 2000 rajnskih forinti, ali je umro prije isteka toga roka (u Mainzu 1778. godine). No, budući da je kraljica Marija Terezija već ranije, to jest 1771. godineobdarila grofove Eltz s pravom naslijeđivanja vukovarskog vlastelinstva u prvommuškom koljenu, kao i s pravom neotuđivosti istog vlastelinstva od porodice Eltz i toporadi njihove “vjerne službe” kruni, vukovarsko vlastelinstvo naslijedio je grof Hugo Filip Eltz (rođen u Mainzu 1742.-1818. godine).

Grof Filip Hugo Eltz stekao je visoku naobrazbu, a uz to je i mnogo putovao posvijetu. Također je baštinio posjede i grad Entville u Njemačkoj, gdje su se nalazili ipoznati rajnski vinogradi, šume i lovišta. Premda se ni on nije za stalno nastanio uVukovaru, ipak je uspio sva ta zapadno-europska iskustva prenijeti u Hrvatsku,odnosno na vukovarsko vlastelinstvo, koje je iz temelja obnovio i reorganizirao. Uveoje racionalno gospodarenje, centralno knjigovodstvo, mjerenje zemljišta (katastar) idrugo. Hugovim je nastojanjem otvorena u Vukovaru prva ljekarna (1791.) koja senalazila u vlasništvu Feliksa Kirchbauma. A u vrijeme ponovne epidemije kuge koja je zavladala 1795. i 1796. godine dao je načiniti plan za izgradnju bolnice u Vukovarudo čega tada nije došlo, premda se i u njegovo vrijeme mnogo gradilo. Osim lijepihzidanica, među kojima se ističe i lijepo izgrađena županijska zgrada (1777.) tu je ilijepo sagrađen kameni most preko rijeke Vuke (1792.), te lijepo ukrašeno pročeljedvorca zidnim satom. Štoviše, 1784. utisnut je na dvorac i grb obitelji Eltz, kojipostaje i dijelom grba grada Vukovara, što je prema nekima značilo da oni od sadažele tu stanovati i izbliza voditi brigu o cjelokupnom vlastelinstvu. Umro je grof Hugo Eltz 1818. godine, a obnovljeno i izgrađeno vukovarsko vlastelinstvo naslijedio jenjegov sin Emerik Josip Nepomuk (rođen u Mainzu 1765. godine i u tom je graduumro 1844. godine).

Grof Emerik bio je brižno odgojen i primio je visoku naobrazbu. Već od mladostistupio je u carsku državnu službu te obnašao visoke službe također i na europskimdvorovima - primjerice u Španjolskoj, zatim također u Brazilu, gdje je bio izvanrednicarski veleposlanik, itd. U međuvremenu je imenovan i velikim županomstarodrevne Srijemske županije (1808.) i tu je dužnost obnašao sve do svoje smrti. Asvečano ustoličenje, i to prema starim hrvatskim običajima, održano je u Vukovaru1818. godine. No, budući da je često morao izbivati, osobito za vrijemeAustro-francuskog rata, a koji se odnosio i na Napoleonovu okupaciju većeg dijelahrvatskih zemalja (Dalmacija s otocima, Istra i dr.), skupštine vukovarske županijenisu mogle biti uvijek redovito održavane. Inače je grof Emerik rado prijateljevao shrvatskim franjevcima i pomagao njihovo djelovanje, ne samo u Vukovaru i

13

VDG JAHRBUCH 2003

4 O gradnji dvorca, crkve Sv. Filipa i Jakova, kapele Sv. Ivana Nepomuka, i dakako urbanoj izgradnji grada u to vrijeme vidjetitakođer: Anđela Horvat – Radmila Matejčić – Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982, 98, 116, 124, 131, 273,294-296.

Šarengradu, nego također i u gradu Osijeku, pa su ga oni rado pozivali i na svojekapitularne skupštine, kojima je također prisustvovao.5

Međutim zbog svoje prevelike zauzetosti u državnim službama, za koje je dobiovisoka odlikovanja i više drugih priznanja i što mu je podizalo autoritet i ugled uSrijemskoj županiji, nije se mogao osobno brinuti za razvoj gospodarstva navukovarskome vlastelinstvu. Zato je taj posao prepustio upraviteljima koji su doistanastavili razvijati sveukupno gospodarstvo na onim temeljima koje je postavio grofHugo Eltz. Međutim, svi sinovi koje je grof Emerik imao u braku sa svojom drugomsuprugom Marijom (rođ. groficom Somogy) pomrli su prije njega (1844.), pa jevukovarsko vlastelinstvo naslijedio Emerikov puno mlađi brat Johan Filip Jakob Eltz(1779. – 1844.). Međutim, i on je umro još iste godine (11. prosinca 1844.) i to naputu iz Beča u Vukovar, kamo nije stigao. Sada je vukovarsko vlastelinstvo naslijedionjegov sin Hugo Filip Karlo.

II.

Grof Hugo Filip Karlo (1817. – 1848. godine) premda je baštinio također i velikeposjede u Njemačkoj, on je uskoro došao u Hrvatsku i nastanio se u Vukovaru. Godine 1846. vjenčao se s groficom Ludvinom Pejačević, sestrom grofa Petra Pejačevića koji je bio veliki župan Virovitičke županije. Osim što je nastavio voditi vukovarskovlastelinstvo, mnogo je truda uložio oko moguće izgradnje željezničkih prometnica uHrvatskoj. Tako je već godine 1845. grof Hugo Eltz izabran predsjednikom odbora za izgradnju željezničke pruge Vukovar-Rijeka, a koji je imao svoje sjedište u Vukovaru.Štoviše, u tu je svrhu radio i na osnivanju dioničkog društva koje bi radilo na štoskorijem ostvarenju, dakle izgradnji spomenute pruge. A nakon objavljenogslužbenog poziva u istu svrhu, uz ostale hrvatske velikaše, grof Hugo Filip Karlo Eltzupisao je dionice u vrijednosti od osamdeset tisuća forinti. Recimo također i da su sviostali dioničari položili po manje novčane sume. Društvo dioničara ovlastilo jetakođer grofa Eltza da u tu svrhu, dakle gradnje pruge, koja bi osim glavne linijeVukovar-Rijeka preko Siska i Karlovca, imala još dva ogranka Vukovar-Osijek iOsijek-Vrpolje, zatraži suglasnost, ali i financijsku pomoć od ugarske vlade, a što setiče dozvole gradnje u pogledu terena i od Magistrata grada Osijeka. U tu svrhu grofEltz vodio je i brojnu službenu korespondenciju, također i s gradom Rijekom, odaklesu dolazile i poteškoće, jer su nekoji nakon početnih dogovora, predlagali pruguZemun-Rijeka. Međutim, sve poduzete radnje kao i već dobrim dijelom gotoveprojektantske radove, koje je načinio ing. F. Kreutzer, morale su biti prekinute uslijedburnih događaja godine 1848. Recimo i to da se grof Hugo Filip Eltz slagao spolitikom hrvatskog Sabora i dakako bana Josipa Jelačića, a to je značilo i s odlučnimotporom hrvatske državne politike prema nastojanjima hegemonističke politikeugarske vlade u odnosu na Hrvatsku. A o velikom povjerenju što ga je grof Eltz uživaou hrvatskoj javnosti svjedoči i činjenica da ga je hrvatski Sabor god. 1848., a kojemu je predsjedao ban Jelačić, izabrao za člana saborskog odbora koji će voditi pregovore u

14

VDG JAHRBUCH 2003

5 Stjepan Sršan, n. dj. 143-158; Isti, Osječki ljetopisi 1686. – 1945., Osijek 1993., 142.

poslu pomirenja s Ugarskom.6 Međutim pregovori, kojima je s hrvatske stranepredsjedao sam ban Josip Jelačić nisu dali rezultata, pa je već u jesen iste godinedošlo do rata s Ugarskom. Nažalost, u tom ratu stradao je i grof Hugo Eltz. Kada se26. listopada 1848. vraćao iz Retfale kraj Osijeka (kamo je sklonio svoju obitelj) kući u Vukovar, uhvatili su ga pripadnici srpske vojske i mučki ubili pred njegovim vlastitimdvorom u Vukovaru.

Veliki prijatelj bana Josipa Jelačića, Josip Neustädter ovako je opisao taj nesretnidogađaj:

Mladi grof Eltz, oženjen kćerkom grofa Petra Pejačevića, jednog od najbogatijihveleposjednika u Srijemu, koji je u to doba živio povučeno u svom dvorcu u Retfali, nedaleko odosječke tvrđave, često je odlazio u posjetu tastu i svojoj ženi, koja je boravila kod oca. Zbog čestih putovanja u Retfalu, mladi grof Eltz postaje sumnjiv Srbima u Vukovaru, gdje je boravio usvojoj lijepoj palači. Grof Petar Pejačević bijaše poznat po svojim simpatijama premaMađarima, te su zbog toga povjerovali da je i mladi grof Eltz povezan s neprijateljima Srba idenunciraše ga kao mađarskog doušnika srpskom odboru u Karlovcima. Uskoro nakon togprokazivanja u Karlovcima, 2. krajiški - tobože narodni - bataljun iz Petrovaradina pojavi senenadano u Vukovaru, i razvrsta se u bojne redove u ulici pred dvorcem grofa Eltza. KapetanVurdelja, već poznat po svom nečasnom ponašanju u Mitrovici, krene pod trijem dvorca sodredom vojnika; naredi da pozovu mladog grofa, koji se pojavi nešto kasnije i upita ga što želi.Kapetan Vurdelja odgovori da ima naređenje da ga uhiti i odvede u Karlovce. Grof gauvjeravaše u svoju nevinost i poštenje, ali Vurdelja, žedan krvi toga poštenog mladog čovjeka,dade unaprijed dogovoreni znak vojniku koji stajaše iza grofa te mu ovaj zabi bajunetu u leđa,tako da mu je vrh izašao sprijeda kroz prsa. Grof pade na koljena, proboden, krvav, moleći damu poštede život; ali, Vurdelja je ostao neumoljiv, te su uskoro udvostručeni udarci bajunetaugasili život tog nesretnog mladog plemića. Njegovo mrtvo tijelo bačeno je na hrpu gnoja, abataljun i njegov zapovjednik hladnokrvno promatrahu to zločinačko umorstvo izvršeno snečuvenom okrutnošću. Neka je vječna sramota njihovoj uspomeni!

Bataljun je odmah zatim napustio Vukovar, a Vurdelju, tog kanibala, Srbismatrahu odlučnim rodoljubom. Nakon odlaska bataljuna, grofove sluge odniješemrtvo tijelo svog voljenog gospodara u podrum, gdje ga u potaji privremenosahraniše. Tek se godine 1849., kad se ban Jelačić našao sa svojom armijom uSrijemu, grof Petar Pejačević usudio svečano sahraniti svog zeta, grofa Eltza, uobiteljsku grobnicu. Pejačević je poduzeo sve moguće korake u Beču, pokrenuo jenebo i zemlju, da bi zločinci bili kažnjeni, ali je tek 1849. sudska komisija stigla uVukovar da bi izvršila potrebnu istragu te otkrila stvarne krivce. Tek što je istražnakomisija započela rad, opozvana je ministarskom odlukom u Beč, gdje su je Srbidenuncirali, tvrdeći da je navodno pod utjecajem mržnje grofa Pejačevića ineprijateljstva prema srpskom narodu, te se tako stvar nije pomaknula s mjesta dodanas. Vrlo je vjerojatno da se carska vlada godine 1849. bojala da bi stroga i pomnaistraga omogućila otkrivanje prevelikog broja krivaca i kompromitirala utjecajne

15

VDG JAHRBUCH 2003

6 Podaci se temelje na izvoru cit. u bilj. 5 i 1. Usp. također: Zapisnici Sabora Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske iSlavonije 1848, čl. XX.

osobe; čini se da tada još nije bio trenutak za njihovo kažnjavanje, jer se srpski narodnalazio pod oružjem, a mađarska revolucija još nije bila zgažena.

Javno mnijenje je, međutim, osudilo kapetana Vurdelju. Ušavši, nakon predajetvrđave i njezina ponovna zaposjedanja od strane carskih postrojbi, u jednu osječkukavanu, Vurdelja se obratio kapetanu jedne krajiške pukovnije iz Varaždina da bi snjim stupio u razgovor, ali mu je hrabri kapetan okrenuo leđa rekavši povišenimglasom: “Ne razgovaram s ubojicom grofa Eltza!“ Kraj kapetana Vurdelje nije poznat, ali srećom, njegovo se ime ne nalazi više u vojnom almanahu.7

Recimo i to da su istom godinu i pol dana kasnije, to jest 26. svibnja 1850. Hugoviposmrtni ostaci svečano sahranjeni u kripti franjevačke crkve, a prije toga ukopmrtvoga Hugova tijela obavljen je u najvećoj tišini u dvorskome vrtu iza tamošnjekapelice.

III.

Nakon smrti grofa Huge Eltza, kao i uspostave reda od strane hrvatske vojske,vukovarsko vlastelinstvo naslijedio je njegov brat grof Dragutin (Karlo) Eltz (rođen1823. godine). On se u mladosti posvetio vojničkom pozivu, pa je u burnimdogađajima 1848./49. sudjelovao na europskim bojištima (Schleswig-Holstein).Budući da je po ocu naslijedio posjede u Njemačkoj, a po bratu i u Hrvatskoj, on je1852. napustio vojnu službu te uskoro oženio udovicu svoga brata Huge groficuLudvinu (rođ. Pejačević), te postao jedan od najmoćnijih veleposjednika u Evropi.Premda je nakon godine 1848. naslijedio razoreno i opljačkano vukovarskovlastelinstvo on se hrabro posvetio njegovoj obnovi i uskoro ga učinio jednim odnajuzornijih gospodarstva u Europi. Naime, kao iskusan gospodar uveo je tadanajmoderniju metodu racionalnog gospodarenja. To znači, uz pomoć kao i premauzoru svojeg gospodarstva u Njemačkoj, podmirio je dugove, a zatim uveointenzivnu obradu zemlje uz pomoć modernih agrotehničkih mjera kao i velikihinvesticija. Nabavio je također moderne strojeve, umjetna gnojiva, selekcioniranosjemenje itd. Sve je to pomoglo da je započeo gajiti stočarstvo, osobito konjogojstvo,koje je također podigao na europsku razinu. Dakako, uveo je i racionalno šumskogospodarenje, podigao je također lov, itd. Njegov primjer slijedila su ne samosusjedna sela već i druga vlastelinstva, pa je tako grof Dragutin Eltz uvelike pridonio iobnovi cjelokupnog hrvatskog gospodarstva. Istovremeno, njegova se suprugaLudvina isticala kao donatorica franjevačkoga samostana i crkve u Vukovaru.8

I ne samo to. Zajedno s biskupom J. J. Strossmayerom poradio je na osnivanju“slavonskog Konzorcija” u pogledu toliko potrebne izgradnje željezničke prugeVukovar-Rijeka. I u tom smislu potpisao je uz predsjednika Konzorcija biskupaStrossmayera i zasebnu Predstavku vladaru, dakle kralju Franji Josipu I. u Beč.Godine 1856. bio je i član “sjajne deputacije slavonskih velikaša”, koju je predvodio

16

VDG JAHRBUCH 2003

7 Josip Neustädter, Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od 1848., Knj. 1, Zagreb 1994., str. 110-111, 340. 8 O istaknutim ženama iz hrvatske grane grofova Eltz pripremam poseban rad, a njegov sadržaj nadam se izložiti već na slijedećem

simpoziju kojega krajem svake kalendarske godine priprema – i to vrlo uspješno Njemačka narodnosna zajednica u Osijeku.

sam biskup Strossmayer, također kralju u Beč, tražeći ne samo suglasnost već i nužnufinancijsku potporu, dakle financijske zajmove. Kako su i u pismenoj Predstavciizložili, projektirana pruga bi spojila Dunav kod Vukovara s Jadranom kod Kraljeviceili Rijeke, a s druge strane bi spojila Dunav s Temišvarom, pa tako s Erdeljem,Vlaškom i Crnim morem. Također su upozoravali kralja, da će više od sto osamdesetmilijuna forinti srebra dati velike njemačke i pariške trgovačke kuće. No do toga, kao i osnivanja modernih bankovnih ustanova u gradu Osijeku, a za koje se takođerzalagao grof Dragutin Eltz nije se tada moglo, zbog neriješene državno-pravneproblematike, dakle novog političkog položaja Hrvatske, ali i cijele Habsburškemonarhije, koji su morali biti uređeni nakon događaja godine 1848.

U jednom kratkom prikazu nije moguće navesti sve aktivnosti grofa DragutinaEltza, a koje je on učinio za vrijeme svoje duge uprave vukovarskim vlastelinstvom, tojest sve do svoje smrti 1900. godine. Ipak recimo, da je za proširenje i daljnjeukrašavanje crkve Sv. Filipa i Jakova darovao 5000 forinti. Bio je također i prvidioničar Prve osječke štedione (god. 1861.), pa su njegov primjer slijedili i drugihrvatski velikaši i poduzetnici. Godine 1894. poklonio je gradu Vukovaru zemljište na kojem je sagrađena gimnazija. A kako zbog političkih okolnosti nije mogao graditiželjeznice, grof Dragutin Eltz gradio je poštanske ceste, pivovare i ciglane, temecenatski pomagao razvoj kulture i umjetnosti, zatim osobito razvoj pučkogškolstva i javnog zdravstva. Riječ je o poznatoj vukovarskoj bolnici koja je sagrađena1857. godine i za koju je grof Dragutin Eltz, uz ostalo, darovao i drvenu građu.Upravo se ta bolnica, također i uz pomoć grofova Eltz istaknula u zbrinjavanjuranjenika za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka (1875.-1878.), ali i kasnije.Također je promicao trgovinu i obrt, a hrvatske poljoprivredne proizvode kao ikvalitetna vina s vukovarskog vlastelinstva izlagao je na međunarodnim izložbama uLondonu, Parizu, Beču i drugdje. Štoviše, zbog njegova velika ugleda, izabran je i začlana hrvatskog Odbora koji je pripremio i organizirao Prvuhrvatsko-slavonsko-dalmatinsku Gospodarsku izložbu u glavnom gradu Zagrebu1864. godine, a jednako tako i članom odbora koji je pripremio i veliku Jubilarnuizložbu hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu 1891. Dakako, na objeizložbe izlagao je različite proizvode i robu s vukovarskog vlastelinstva i sam grofDragutin Eltz. Zato mu je Zemaljska vlada u Zagrebu podijelila brojna odlikovanja ipriznanja. 9

Nakon smrti grofa Dragutina Eltza, naslijedio je vukovarsko vlastelinstvo njegovsin grof Jakob Eltz (1860. - 1906.). Što se tiče razvoja gospodarstva, on je nastavioočevim putem, osobito u pogledu vinogradarstva i šumarstva. Također je osnivaociglane, uveo telefon i na pustare, utemeljio vukovarsku kudeljaru i predionu kaodioničko poduzeće (1905.) i drugo. Također je radio na proširenju dvorca zajedno sasporednim zgradama, a dao je izgraditi i arteške bunare širom vlastelinstva. Premdase ni on, kao ni njegov otac, nije izravno bavio politikom, ipak je grof Jakob Eltz kaovirilni član Hrvatskog sabora, također i u saborskoj periodi 1887. - 1892. pristao da

17

VDG JAHRBUCH 2003

9 Stjepan Sršan, n. dj. 143-158; Agneza Szabo, n. dj. 12-14; Zdenka Baždar, Uloga grofa Karla Eltza u podizanju gospodarskih prilika na području Vukovara, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, Osijek 2002., str. 23-29.

bude član saborskog odbora za poslove unutarnje zemaljske uprave te odbora za obrti trgovinu, komunikacije i javne radnje. Nešto kasnije izabran je i za člana saborskogodbora od jedanaest članova koji će razmotriti prijedlog zastupnika Erazma Barčića injegovih istomišljenika u pogledu ostvarenja što skorijeg povratka južne Hrvatske, tojest Dalmacije s otocima, pod vlast hrvatskog Sabora i bana. Istovremeno, bio je iizaslanik Hrvatskoga sabora u radu donje kuće Zajedničkog sabora u Budimpešti.10

Grof Jakob Eltz umro je 22. lipnja 1906. godine u Vukovaru, u 46. godini života.Prema načinjenoj oporuci iz 1902. godine, nasljednik vukovarskog vlastelinstva bio je njegov još mladi sin Karlo (1895.-1922.). Vođenje gospodarskih poslova koje više nepostiže ranije uspjehe preuzeli su najprije Jakobova supruga Marija i njegov bratErwein, te kasnije i mlađi Karlo, koji je u međuvremenu završio osnovnu školu tegimnaziju u Vukovaru. Mladi Karlo intenzivira jačanje kudeljare i predionice u kojojima najjači ulog dionica (40 %), a time i vodstvo u poslovanju. Recimo i to da je 1913.god. vukovarsko vlastelinstvo dobilo i dozvolu za gradnju uskotračne šumskeželjeznice iz šuma Bokšić za Raču te Vukovar i Borovo. Osim toga, god. 1912.podignut je prvi kat na dvorcu.11 Ovaj prelijepi dvorac kojega je nažalost razorilasrbo-četnička agresija na Republiku Hrvatsku 1991. godine i kojega će hrvatskadržava obnoviti, slijedio je liniju glavne vukovarske ulice, a svečano mu se pročeljeotvaralo prema parku i impozantnom defileju rijeke Dunava. Nažalost, mladi grofKarlo teško je stradao u automobilskoj nesreći. Na jednom zavoju nedalekoDonauwörtha njegov se auto survao u provaliju i mladi je grof ostao na mjestu mrtav.Ostavio je suprugu Sofiju, jednogodišnjega sina Jakoba (rođ. 22. 11. 1921.) te neštostariju kćer Jozefinu. Odgoj djece i upravu vlastelinstva preuzela je njihova majkaSofija (rođena Löwenstein – Wertheim 1900. – 1982.) i Karlov brat Erwein do 1941.godine. Jakob je tada postao punoljetan. U međuvremenu, grofica Sofija Eltz isticalase kao stalna donatorica vukovarskog franjevačkog samostana i crkve i tamošnjihškola, te glasovitog Svetišta Srca Isusova u Osijeku. Za gradnju toga Svetišta darovalaje grofica Sofija Eltz između 1936. i 1938. godine visoku svotu od 35.000 dinara i time nadvisila sve ostale darovatelje zajedno. U istom razdoblju napisala je grofica Sofijaviše književnih djela namijenjenih mladima, među kojima ističem igrokaz "Junakovamladost", koji je posvećen hrvatskome banu Tomi II. Erdödyju i njegovoj ulozi uslavnoj sisačkoj bitki 1593. godine. Isti igrokaz izveden je 1934. godine u Vukovaru.Samo dvije godine kasnije objavila je knjižicu "Die schweigende Königin" u kojoj jeopisala 13 marijanskih svetišta u Hrvatskoj a među njima i poznata Kamenita vrata uZagrebu. Povremenim spisateljskim radom bavila se i kasnije sve do kraja života.12Međutim, već godine 1944. morala je pred Rusima odseliti u Njemačku, a do kraja1945. i ostali članovi ove zaslužne hrvatske velikaške obitelji. Nove komunističkevlasti konfiscirale su njihovu imovinu bez naknade, a zaslužna imena grofova Eltznismo mogli naći niti u jednom hrvatskom leksikonu ili enciklopediji sve dodemokratskih promjena 1990. godine. Recimo i to, da se potomak ove hrvatske

18

VDG JAHRBUCH 2003

10 Dnevnik Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1887.-1892., Zagreb 1897., III, 23, 94, 205.11 Izvor cit. u bilj. 4 i 9.12 S. Cöcilia Bonn, Vukovarska grofica Sofija – sestra Monika – Eltz, Vukovar 2000., 24-25; 28-30; 40-41. Zahvaljujem kolegici

dr. sc. Snježani Paušek-Baždar što me je upozorila na ovu vrijednu knjigu.

velikaške porodice grof Jakob Eltz također nakon demokratskih promjena 1990.stavio na raspolaganje suverenoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj te obnaša visoke i odgovorne političke dužnosti. Osim toga, grofica Sofija Eltz nakon što se smjestila uNjemačkoj i nakon što su njezina djeca odrasla i situirala se, ona je uz njihovusuglasnost stupila godine 1953. u benediktinski samostan Sv. Hildegarde gdje ostajekao uzorna redovnica pod imenom sestra Monika sve do svoje smrti 16. veljače 1982.godine.13

Prema tome možemo zaključiti da je hrvatska grana grofova Eltz ne samo zadužila razvoj hrvatske kulture i prosvjete, te gospodarstva, nego je postavljala i solidnetemelje njihovoj modernizaciji. Nažalost, teške posljedice Prvog svjetskoga rata(1914.-1918.), a još više Drugoga svjetskog rata (1939.-1941.-1945.) gotovo suuništile sve modernizacijske temelje koje su članovi ove velikaške obitelji zajedno shrvatskim narodom gradile gotovo dva stoljeća. Međutim, sačuvana povijesna vrela ikulturni spomenici još uvijek govore o njima također i u smislu novih poticaja iprimjera.

Der kroatische Zweig der Gra fen Eltz von Vu ko varin der Nationalgeschichte und Kul tur

Der kroatische Zweig der Grafen Eltz kommt Mitte des 18. Jahrhunderts nachKroatien und bleibt hier bis Mitte des 20. Jahrhunderts. Auf dem bekanntenGrossgrundbesitz in Vukovar, der besonders im wirtschaftlichen Sinne bedeutsamwird, bildete sie die Basis der Modernisierung des Landes, auch die Kultur- undSchulentwicklung mit einschliessend. Darüber zeugen reiches und aufbewahrtesArchivmaterial, aber auch Kulturdenkmäler. Leider müssten Ende des ZweitenWeltkrieges auch die Mitglieder dieser kroatischen Grossgrundbesitzerfamiliedeutscher Herkunft, Kroatien vor den Russen (der Roten Armee) verlassen und inihre Urheimat Deutschland zurückkehren. Kroatien und der GrossgrundbesitzVukovar bleiben, aber, zusammen mit der Stadt Vukovar in ihrer Erinnerung,worüber auch das Wiederkommen des Grafen Jakob Eltz nach den demokratischenÄnderungen (1990) zeugt, als er sich der souveränen und international anerkanntenRepublik Kroatien zur Verfügung stellt, in der er hohe und verantwortliche politische Verpflichtungen trägt.

19

VDG JAHRBUCH 2003

13 Izvor cit. u bilj. 12.

Stan ko PI PLO VIĆ

Vi so ki ča sni ci Au strij ske rat ne mor na ri ce

UDK: 359-05: 94(436)”18/19”Izvorni znanstveni rad

Na osnovu podataka iz periodike iz 19. i početka 20.stoljeća prikazani su životopisi austrijskih admirala,posebno zapovjednika flote i mornarice. Ti časnici susvojim djelovanjem bitno doprinjeli njenom razvoju ivelikom usponu. Tako je stvorena respektabilna pomorskasila sposobna izvršavati ne samo složene ratne operacijeveć i znanstvena istraživanja.

Kampoformijskim mirom 1797. godine Austrija je dobila čitav teritorij na istočnoj obali Jadrana koji je stoljećima bio u posjedu Venecije. Pored toga, od ranije je imalapod svojom upravom Hrvatsko primorje i okolicu Trsta. Na taj je način čitavoprimorje od Venecije, preko Trsta, Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije potpalo pod austrijsku vlast. Od ostataka venecijanske flote i iz mora izvađenih brodova, formirala je Austrija malu mornaricu koja nije činila nikakvu pomorsku snagu. U velikimsukobima europskih velesila početkom 19. stoljeća ratna sreća se mijenjala pa je tekrajeve neko vrijeme držao Napoleon, a onda su odlukom Bečkog kongresa 1815.godine definitivno potpali pod Austriju.

Nova vlast je dobila manji broj ratnih brodova nego što je ostalo poslije povlačenja Francuza i arsenal u Veneciji. Ni oni nisu mnogo vrijedili. A država je smatrala kako je i ta mala flota dovoljna, jer nisu prijetili ratni sukobi. Jedina opasnost u početku subili pirati iz Sredozemlja od kojih je trebalo braniti Jadransko more. Ipak, postupno,mornarica je napredovala. Godine 1823. imala je dvije samostalne flotile, jednu unapuljsko-siciljanskim vodama, a drugu na Levantu. Zapovjednici brodova bili suisključivo Talijani. Središnja vlast Monarhije nije se u početku mnogo zanimala zarazvitak mornarice. Međutim, sve se to osvetilo 1848. kada je buknula revolucija kojaje zahvatila i Veneciju odakle su Austrijanci bili izbačeni. Brodovi su se priključilirevolucionarima.1

Austrija je slomila revoluciju. Iz tih događaja zaključilo se da Venecija ne smijedalje biti ratna luka pa je tada za glavnu bazu izabran Trst. Pročišćen je časnički zbor ipristupilo se temeljitom preustroju organizacije. U tu svrhu pozvala je austrijskavlada 1849. istaknutog pomorca i organizatora, danskog časnika Hansa BirchaDahlerupa da stupi u njenu službu i organizira mornaricu. On je kao viceadmiralpreuzeo zapovjedništvo nad austrijskom mornaricom. Po naređenju cara Franje

VDG JAHRBUCH 2003

21

1 Grga Novak: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća. Beograd 1962. 386 i 412-415.

Josipa I. bio je na čelu povjerenstva koje je 1850. godine obišlo istočnu obalusjevernog Jadrana kako bi se pronašlo mjesto koje bi najbolje odgovaralo za gradnjunove glavne ratne luke. Izabrana je Pula, jer je raspolagala prostranim i zaštićenimakvatorijem, imala velike strategijske pogodnosti, a položajem osiguravala prijekopotrebne uvjete za opskrbu složenog vojnopomorskog sustava. Grad se pretvorio uogromno gradilište. Tako se kroz sedamdesetak godina u Puli izgradila moćnamornarička infrastruktura s brodogradilištem, arsenalom, vojarnama, upravnim,znanstvenim, stambenim i zdravstvenim objektima te utvrđenjima. Podignuta je čakposebna crkvom i groblje. U njoj je stacionirala glavnina flote.2

Efikasnom blokadom s mora, Dahlerup je doprinjeo kapitulaciji Venecije1854.Službeni jezik postao je njemački, a Pulu je učinio glavnom lukom. Tamo se počeoizgrađivati arsenal. Godine 1854. zahvalio se na dužnosti zapovjednika i vratio se uDansku. U vremenu od 1861. do 1863. ponovno se vratio. Služio je kao stručnisavjetnik za mornaricu u Beču, a pred rat koji su povele Pruska i Austrija protivDanske napustio je Austriju.

Nastupom druge polovice 19. stoljeća bio je vrhovni zapovjednik mornarice Franz Wimpffen. On je ujedno bio i predsjednikom Pomorske vlade u Trstu koja je upravo uto vrijeme osnovana. Bila je pod Ministarstvom trgovine, sa zadaćom izgradnje iodržavanja luka, uređenja morskih plovnih putova, reguliranja i unapređenjaribarstva. Wimpffen je bio također civilni i vojni guverner Trsta i carev namjesnikAustro-ilirskog primorja. Po činu je bio podmaršal.

U to vrijeme brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Ferdinand Maximilian služio je u mornarici kao poručnik bojnog broda, ali je brzo napredovao pa je već 1854. unaprijeđen zakapetana korvete. Iduće godine došlo je do većihpromjena. Razdvojene su funkcije predsjednikaPomorske vlade i zapovjednika mornarice. Naprvu funkciju je došao Carlo Martens, aMaximilian je postao vrhovni zapovjednikmornarice, dobio čin kontraadmirala i nastanio seu Trstu. Ubrzo je postao viceadmiral.3

Maximilian je bio veliki ljubitelj prirode i osoba široke kulture. Mnogo je putovao po Sredozemlju.On je 1856. godine počeo graditi u blizini Trsta uzaljevu Grignano kaštel Miramare. Pristupio jebonifikaciji čitavog okolnog terena kako bi tuuredio park kao mjesto za rekreaciju, ali i zabotaničke pokuse.4 Godine 1857. imenovan jeguvernerom Lombardo-Veneta s civilnim

22

VDG JAHRBUCH 2003

Nad voj vo da Fer di nand Ma xi mi lian,za pov jed nik rat ne mor na ri ce

2 Stanko Piplović: Fortifikacijski sustav Pule iz 19. stoljeća, potreba daljnjeg istraživana i zaštite. Godišnjak zaštite spomenikakulture Hrvatske, Zagreb 1988.-89. gr. 14-15

3 AM III/1853. 13 i 22, IV/1854. 13 i 22, V/1855. 13 i 25, VII/1857. 334 Rosella Fabiani: Miramare. Trst 2000.

ovlastima pa se preselio u Milano, ali je često u Trstu. Stoga je tamo privremenopreneseno i zapovjedništvo ratne mornarice.5 Gubitkom Lombardije 1859. godinepovukao se sa suprugom Carlottom za stalno u Trst gdje su se nastanili u kaštelu iakojoš nije bio u potpunosti dovršen.

Te godine. dogodila se tragedija koja je dosta utjecala na Maximilianov život.Ratni brik “Triton”, koji je bio usidren kod otočića Lokruma pred Dubrovnikom,eksplodirao je. Stradala je gotovo čitava posada. Na tu vijest Maximilian pohitio je namjesto nesreće odati počast svojim ljudima Tom je prilikom posjetio otočić gdje jepoginulim mornarima dao podignuti križ. Iako je Lokrum bio zapušten, nadvojvodusu očarale njegove ljepote. Otkupio ga je i preuredio stari samostan u ljetnikovac.Okolo je uređen raskošni vrt s biljem i pticama dovezenim iz dalekih zemalja. Čitavotočić je ispresjecan stazama koje su vodile do vidikovaca. To je postalo mjesto za

5 AM IX/1859. 37.

odmor gdje je sa suprugom našao mirno utočište6. Ali sve je kratko trajalo. Godine1863. prihvatio je krunu meksičkog cara čime su europske države željele riješiti teškepolitičke i društvene probleme u toj srednjeameričkoj državi. U travnju 1864. bračnipar je otplovio za Vera Crus, ali ga narod nije prihvatio. Situacija je izmakla nadzorupa je Maximilian 1867. u neredima završio tragičnom smrću.

Maximilian je znatno doprinjeo razvoju austrijske ratne mornarice. Po njemu sudobile dvije utvrde naziv. Jedna je mali okrugli for na poluotoku Muzil u Puli. Sasusjednim forovima branio je prilaz vojnopomorskoj bazi s otvorenog mora. Druga jena glavici sv. Mihovila nad Komižom. Bila je naoružana s četiri topa i branila prilazprema mjestu Visu. I jedan ratni brod također je nazvan po njemu. To je bilaoklopljena fregata prvog reda s 16 topova i preko 500 ljudi posade. Sudjelovala je uviškom boju 1866. i predvodila u napadu prvi odjel austrijske flote.

Jedan od najuglednijih časnika austrijske ratne mornarice bio je Wilhelm Freiherr Tegetthoff. Rođen je u Mariboru 1827. Pedesetih godina bio je u činu poručnikabojnog broda. Istaknuo se u austro-pruskom ratu protiv Danske 1864. godine kaozapovjednik austrijskog flotnog odreda te u trećem talijanskom ratu za ujedinjenje1866. kao zapovjednik austrijske flote. Te godine izbio je rat između Austrije i Italijekoja je željela uspostaviti prevlast na Jadranu. Talijanska flota pod zapovjedništvomadmirala Carla Persana isplovila je 16. srpnja iz Ancone, a 18. srpnja ujutro pojavilase kod otoka Visa. Najprije je došlo do manjih početnih sukoba s namjerom da seizvrši desant i bombardiranje viške luke. Pred otokom se 20. srpnja odigrala značajnapomorska bitka. Austrijanci su uspjeli stvoriti nered i zabunu u talijanskomborbenom poretku. Admiralski brod “Ferdinand Max” potopio je zapovjedni brodoklopnjaču “Re d Italia.” Tako je daleko slabija austrijska flota pobjedila nadmoćnotalijansko brodovlje koje je u suton napustilo bojište pretrpjevši velike ljudskegubitke. Tada je Tegetthoff promaknut u čin viceadmirala. Poslije završetka rataaustrijska flota je privremeno raspremljena.

Tijekom 1868. Tegetthoff je postavljen za novog zapovjednika ratne mornarice išefa Mornaričke sekcije Ministarstva rata. Pridonijeo je modernizaciji austrijske flotei izradio program za gradnju 15 oklopnjača. Njegovom smrću 1871. usporen jerazvitak ratne mornarice. Mala budžetska sredstva omogućila su ostvarenje flotnogprograma samo u skromnom opsegu i to u vrijeme kada su druge pomorske državepočele graditi velike moderne brodove.7

Pomorski časnik sjajne karijere bio je Ivan Hinke. Rođen je 3. lipnja 1837. kao sindržavnog činovnika koji je služio u Veroni. Nakon završetka pomorske akademije,stupio je 1853. godine kao kadet u ratnu mornaricu pa je 1856. dobio čin zastavnikafregate, a 1858. zastavnika linijskog broda. Iduće godine je sudjelovao u ratnoj akcijiu Boki Kotorskoj. Kao poručnik linijskog broda bio je 1866. u bitci kod Visa gdje jeranjen. U vremenu 1871.-1873. časnik je na korveti “Fasana” za vrijeme njezine

24

VDG JAHRBUCH 2003

6 Frane Rački: Na Lokrumu. NL 13. IX. 1873. 1. - Erzherzogin Stephanie: Lacroma. Beč 1892. - Stanko Piplović: Lokrum kao mjesto ladanja. Dubrovnik, Dubrovnik XIII/2002. Br. 1-2, 215-217.

7 Ferdinand Attlmayr: Krieg Österreich in der Adria im Jahre 1866. Pula 1869. - Admiral Tegetthoff, pobjednik bitke kod Visa.Novo doba, Split 13. VIII. 1937. 7. -Petar Kuničić: Viški boj. Vis 1891.

misije u istočnoj Aziji gdje se posebno istaknuo. Godine 1874. imenovan jekapetanom korvete te je zapovijedao s više ratnih brodova. Napredovao je dalje uslužbi i 1884. postao kapetan linijskog broda i zapovjednik Mornaričkog zbora. Dvijegodine kasnije je predstojnik Prvog odsjeka u odjelu ratne mornarice. Kada su 1889.godine prenošeni posmrtni ostaci poginulih mornara u viškom boju, 27. lipnja predprostranom se lukom usidrilo brodovlje ratne mornarice. Odjel se sastojao odoklopnjača “Albrecht” i “Prinz Eugen” te 5 topovnjača pod zapovjedništvomkomodora Hinkea. Na “Prinz Eugenu” je bio i nadvojvoda Leopold. Uz visoke gostesvečanosti su prisustvovali načelnici Visa i Komiže, članovi Općinskog upraviteljstva ibrojni puk. Mjesni župnik služio je misu. Za vrijeme pogreba svirala je glazbamornarice, a s brodova su gruvali topovi. Hinke je položio vijenac i održao prigodnoslovo.8

Kao kontraadmiral zapovijedao je Hinke 1889.-1891. zimskom eskadrom. Tada je postao zapovjednikom tvrđave i ratne luke Pule.

Tijekom 1897. Hinke je opet zapovijedao zimskom eskadrom te je iste godineposlan s velikom eskadrom na otok Kretu. Nakon povratka imenovan jepodadmiralom pa lučkim admiralom i zapovjednikom ratne luke Pule. Konačno je

25

VDG JAHRBUCH 2003

Pri je sto lo na sljed nik Ru dolf sa su pru gom i vi ce ad mi ral Mo ritz Sachs von Hel le nau

8 Naši dopisi osobiti. NL 6. VII. 1899. 2.

1901. umirovljen na vlastitu molbu pa mu je tomprilikom dodijeljen čin admirala i veliki križ redaFranje Josipa. Umro je 24. ožujka 1904. u Puli.9

Blizak carskoj obitelji bio je Moritz Sachs(1844.-1934). Služio je u ratnoj mornarici i 1873.godine promaknut u čin poručnika linijskogbroda. Pratio je nadvojvodu Rudolfa na njegovomputovanju u Egipat i Palestinu. Bio je 1885.zajedno s prijestolonasljednikom na brodu“Miramar” na putovanju u Siriju. Nakon što jeunaprijeđen u kapetana korvete, od 1888. do1892. carev je pobočnik. Kao kapetan fregatezapovijedao je brodom “Saida” na njegovoj misijiu Australiju, Kinu i Japan (1892.-1894). Nakonpovratka dobio je čin kapetana linijskog broda i1895. odlikovan naslovom “von Hellenau” teuvršten u plemstvo. Poslije raznih vojnih dužnosti, 1897.-1898. godine zapovijedao je jahtom

“Miramar” koja je bila na raspolaganju carici Elisabethi. Dodijeljen mu je viteški križLeopoldovog reda te je 1905. umirovljen kao viceadmiral. Nakon toga je živio uGrazu, na svom posjedu Janina, Albaniji i od 1918. u Zagrebu.10

Aleksandar Eberan je rođen u Brnu 29. travnja 1829. Godine 1849. stupio je kaokadet u ratnu mornaricu. Iste je godine sudjelovao u pomorskom ratu. I 1859. bio jeu bitci kao poručnik linijskog broda. Kapetan fregate postao je 1861, a kapetanomlinijskog broda 1866. Tada mu je odano posebno priznanje zbog osobnih zasluga prigašenju požara na fregati “Novara”. Zatim je 1878. imenovan zapovjednikompomorskog kotara u Trstu, a u listopadu te godine unaprijeđen je za kontraadmirala.U vremenu 1879.-1881. zapovijedao je eskadrom. Nakon toga je imenovanpredsjednikom Trajnog topničkog povjerenstva. Godine 1883. postavljen je zazamjenika predstojnika pomorskog odsjeka Ministarstva Friedricha Böcka, a zatim jevodio poslove odsjeka do imenovanja Sternecka Böckovim nasljednikom. Tijekom1886. unaprijeđen je u čin podadmirala, 1891. postao je pravim tajnim savjetnikom,a 1896. admiralom. Umirovljen je 1. studenoga 1897. Umro je u Beču 26. prosinca1915. godine.11

Među najtipičnijim časnicima austrijske ratne mornarice bio je MaximilianFreiherr Daublebsky von Sterneck. Rođen u Klagefurtu 1829. godine, školovan naMornaričkom koledžu u Veneciji. Pedesetih godina bio je u činu poručnika fregate iporučnika bojnog broda. Punih je pola stoljeća služio u ratnoj mornarici napredujućiu karijeri do najvišeg čina. Naročito se istaknuo u bitci kod Visa kada je kao kapetan

26

VDG JAHRBUCH 2003

Admi ral Ma xi mi lian Fre i herrDa u blebsky von Ster neck

9 + Admiral Ivan pl. Hinke. SD 30. III. 1904. 3.10 Jorg C. Steiner: Der K. u K. Hofstaat 1858-1918. Beč 1997. 2911 AM V/1855. 28 i VI/1856. 31. -+Admiral Eberan. SD 2. I. 1915.

bojnog broda zapovijedao admiralskim brodom fregatom “Erzherzog FerdinandMax”.

Godine 1886. organizirani su veliki manevri austrougarske ratne mornarice naJadranu. U Boku Kotorsku je doplovila flota pod zapovjedništvom admiralaSternecka. Tom prilikom admiral je utvrdio pogodnost i stratešku važnost Tivta zaizgradnju pomorskog arsenala s obzirom na udaljenost pomorske baze Pule odOrtranskih vrata i prirodnu pogodnost zaštićenog zaljeva. To su uvjetovale složenemeđunarodne političke prilike sedamdesetih i osamdesetih godina, posebnocrnogorsko-turski rat, krivošijski ustanak i međunarodna blokada Grčke. Zbog toga je austrougarska flota sve više operirala u vodama južnog Jadrana. Izvijestio je o tomeMornaričko odjeljenje u Beču što je povoljno primljeno. Odlučeno je o izgradnjivojnopomorskog uporišta s arsenalom kao isturene ekspoziture pulskog arsenala.Ubrzo je pribavljeno zemljište za gradnju. Pripremni radovi počeli su 1889. godine.U početku je izgrađeno provizorno pristanište, prvi navoz i objekti skladišta, a neštokasnije i brodograđevna radionica. Time su omogućeni obimniji popravci brodova. S vremenom je ta ustanova prerasla u zavod za remont.12

O Sternecku svjedoči i jedan događaj iz travnja 1894. godine kada je posjetioTrogir. Načelnik Špiro Puović mu je tada pokazao razrovan morski žal istočno odmosta koji povezuje grad na otočiću s kopnom. Tu su pristajali čamci ratne mornarice da bi iz obližnjeg javnog zdenca opskrbljivali vodom brodove kada bi se usidrili uobližnjoj uvali Saldun. Vrlo često bi se ti čamci nasukali pa je načelnik govorioadmiralu kako su upućene brojne molbe da se tu ozida obala. Tražila su se sredstva od države, jer je Općina bila siromašna, ali bez uspjeha. Admiral ga je naputio nekanastavi s radovima i obećao da će nastojati što prije isposlovati potporu odMinistarstva rata. I zaista u travnju 1895. Odsjek mornarice u Beču dodijelio je 400forinta. U znak zahvalnosti Općinsko vijeće je odlučilo da se nova obala nazoveimenom Sternecka.13

Na prijelazu 19. u 20. stoljeće Austro-ugarska je stupila u red jakih pomorskih sila, posebno su odlučni zapovjednici H. Spaun i R. Montecuccoli radili na izgradnjimoderne flote. Obuka ljudstva se vršila na prekomorskim putovanjima i bila je navisokoj razini. Ratna mornarica je organizirala dvije znanstvene ekspedicije: 1872. na Arktik i 1884. na otok Jan Mayen. Vršila je oceanografska istraživanja u Jadranskom,Mramornom i Crvenom moru i izradila karte istočnog dijela Jadrana. Postupno jeprevladalo stajalište da se flota, osim zaštite morske granice države, može upotrijebitii u ofenzivne svrhe. U vodama Dalekog istoka stalno je od 1898. do 1902. godinestacionirala jedna krstarica za savlađivanje Bokserskog ustanka. U kineske vodeupućena je eskadra krstarica čiji su desantni odredi sudjelovali u operacijama upokrajini Ho-Pei-Sheng. Jedna ekspedicija je 1913. bila u međunarodnoj flotnojdemonstraciji protiv Crne Gore. Mornarica je 1882. potpomagala operacije uvrijeme krivošijskog ustanka. Zatim je sudjelovala u međunarodnoj blokadi Grčke iKrita.

27

VDG JAHRBUCH 2003

12 Mornaričko tehnički zavod “Sava Kovačević” Tivat. Split 1989.13 Stanko Piplović: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću. Split 1996. 48.

Admiral Hermann von Spaun je bio energičan časnik ratne mornarice. Rodio se uBeču 1833. godine. Sudjelovao je u ratu 1859 i u viškoj bitci 1866. kao poručnikbojnog broda na oklopljenoj fregati “Erzherzog Ferdinand Max”. Tom je prilikomlakše ranjen. Kasnije je bio zapovjednik na ratnim brodovima npr. “Tegetthoffu”1884. godine. Vježbe ratnog brodovlja obavljale su se ponekad oko Trogira. Tako jebilo i 1891. kada je flota stacionirala u uvali Saldun na otoku Čiovu. I u lipnju idućegodine stiglo je tamo brodovlje iz Boke pod zapovjedništvom grofa Spauna. Na Božjidan pomorski časnici su prisustvovali ophodu. Od 1897. Spaun je na dužnosti šefaMornaričkog odsjeka Ministarstva rata. Zaslužan je za razvoj ratne mornarice,zauzimao se za gradnju lakih plovnih jedinica i izgradnju moderne flote. Preminuo je u Gorici 1919. godine.

Među istaknute časnike mornarice ubraja se i Julius von Ripper. Rođen je 6.ožujka 1847. u Podgorcima kod Krakova. Završio je kadetsku školu u Rijeci pa je1861. unovačen. Iste je godine sudjelovao u ratu protiv Danske na linijskom brodu“Kaiser” u pothvatu protiv sjevernofriskih otoka. Za vrijeme rata s Italijom 1866. bioje na brodu “Arethusa”. U travnju 1869. imenovan je zastavnikom linijskog broda, a u svibnju 1878. poručnikom linijskog broda. I tako je dalje napredovao obavljajućimnoge dužnosti. Služio je na Sredozemnom moru, na Bosporu, Crnom moru iDunavu. Studenog 1889. unapređen je u kapetana korvete pa je zapovijedao brodom“Planet”. Poslije smrti zapovjednika broda “Fasana” došao je na njegovo mjesto i1892. primio zapovjedništvo u istočnoj Aziji.

U vremenu 1893.-1895. bio je predsjednikom Četvrtog odjela, a zatim obavljaodruge poslove skupine Ministarstva rata. Godine 1894. dobio je plemićki naslov,1896. imenovan je predsjednikom kancelarije operacija i pomoćnikom pomorskogzapovjednika. Za vrijeme španjolsko-američkog rata kao kapetan linijskog brodazapovijedao je brodom “Kaiserin und Königin Maria Theresia” koji je bio zaduženčuvati austro-ugarske interese u zapadnoj Indiji. S te misije vratio se 1899. pa jeimenovan zamjenikom zapovjednika pomorskog arsenala, a ubrzo i njegovimzapovjednikom. U svibnju 1901. postao je zapovjednikom mornaričkih vježba.Godinu dana poslije postavljen je za predsjednika Pomorskog tehničkog odbora,1904. ponovno mu je povjereno zapovijedanje flotom. Na toj je dužnosti ostao doimenovanja lučkim admiralom i zapovjednikom ratne luke Pule u kolovozu 1905.

Svake godine evocirale su se uspomene na višku bitku uz prigodne manifestacije.Naročite su svečanosti bile uz jubileje. Posebno je proslavljena 40. obljetnica 1906. UPuli su priređene zabave i takmičenja na moru. U mornaričkoj crkvi Madonna delMare držale su se zadušnice kojima je prisustvovao Ripper sa stožerom te svizapovjednici i časnici vojne posade. Na počasnom mjestu su bili mnogi časnici ivojnici koji su sudjelovali u viškom boju. Među njima su se nalazili admirali u miruCzedik i Heinz. Govorili su Ripper i predsjednik društva Dalmatinaca u Puli,Mardešić rodom iz Visa. U časničkom kasinu je priređen prijem, a navečer predstavau kazalištu. U Visu je bilo naročito raspoloženje. U luci se usidrila eskadra od 14bojnih brodova i 10 torpednjača na čelu sa zapovjednikom ratne mornarice

28

VDG JAHRBUCH 2003

admiralom Montecuccolijem. Na groblju je položeno mnogo vijenaca. Navečer je bio prijem na fregati “Habsburg” koja je i sama sudjelovala u boju 1866. u prvoj diviziji.14

1. studenog iste godine Ripper je bio unapređen u čin kontraadmirala. Tada mu je bilo povjereno zapovjedništvo mornarice za Istok. Taj se odjel sastojao od oklopljenekrstarice “Sankt Georg” i krstarice “Szigetvar”. I upravo njegovim postupcima kaozapovjednika međunarodne flote tadašnji zapleti na Istoku brzo su se riješili. 23.travnja primio je opet lučki admiralitet i zapovjedništvo ratne luke Pule. Kaozapovjednik arsenala Ripper je unaprijedio djelovanje tog važnog zavoda ratnemornarice, a također uspio da su se radovi na brodovima, posebno popravci, obavljali za mnogo kraće vrijeme. Dok je bio na čelu mornarice, provodio je stalne i složenevježbe, većinom noću. Uvježbao je plovidbu u svim vremenskim uvjetima, posebnonoću uz prikrivena svjetla što je do pred kratko vrijeme bila rijetkost i u stranimmornaricama. Umirovljen je 1913. Bio je to zadnji borac u ratu na moru 1866.godine koji se nalazio u službi. Preminuo je u Beču 15. srpnja 1914. godine.15

I neki članovi carske obitelji nosili su visoke mornaričke činove. Prvi je bioFerdinand Maximilian. Zatim je 1902. godine car Franjo Josip imenovaoprijestolonasljednika Franju Ferdinanda viceadmiralom cijeneći njegovo zalaganjeza razvoj ratne mornarice. Kasnije je i sam posljednji austrougarski car Karlneposredno zapovijedao mornaricom.16

Posebna je karijera Rudolfa Montecuccolija koji je bio u austrijskoj ratnojmornarici od njenih skromnih početaka do velikog uspona. Rođen je 22. ožujka1843. godine. Rano su mu bile povjerene važne službe u Mornaričkom odsjeku.Dostigao je čin admirala. Doprinjeo je mnogo preustroju ratne flote što je bilonjegovo životno djelo. U razdoblju od 8 godina izveo je niz temeljnih promjena čimeje gotovo iznova stvorio ratnu mornaricu.

Ranoga jutra 24. lipnja 1899. godine uplovilo je u višku luku brodovlje ratnemornarice koje se sastojalo od 3 topovnjače, 3 oklopnjače, 3 minolovca, 16 lagumačai jednog krstaša. Na topovnjači “Monarch” nalazio se glavni zapovjednik barunMinullo, na krstašu “Zenta” podadmiral Montecucolli, a na oklopnjači “Prinz Eugen” podadmiral Becker. Kako je uskoro padao dan viškoga boja, vojni kapelan je držaomisu za pokoj poginulih mornara, a na groblju pod spomenikom je položen vijenac.Na kraju je flota na otvorenom moru imala veliku vježbu.17

Ostao je zabilježen i Montecucollijev posjet Zadru 6. srpnja 1905. godine. Stigaoje brodom “Pelikan”. Tom prilikom posjetio ga je na brodu vojni zapovjednikpodmaršal Marian Varešanin. Zatim se iskrcao na rivi Franje Josipa gdje su gadočekali vojni odličnici i počasna četa s glazbom koja je odsvirala Carevku. Posjetio jei predsjednika Dalmatinskog namjesništva Niku Nardellija. Nakon toga otplovio je za Šibenik. Koncem srpnja posjetio je Cetinje. Na granici Crne Gore dočekalo ga je

29

VDG JAHRBUCH 2003

14 40. Obljetnica bitke kod Visa. SD 18. VII. 1906. - Stanko Piplović: Spomeni na viški boj. Split 2001. 16.15 Admiral Julij pl. Ripper. SD 18. VII. 1914. 1.16 Vladareva poruka mornarici. NL 28. VI. 1911. 2.17 Naši dopisi. SD 5. VII. 1899. 2.

odjeljenje garde. Knez ga je primio u svečanuaudijenciju pa je zatim posjetio kneževiće ikneginje. Odatle se vratio u Kotor.18

Godine 1909. Montecuccoli je navršio pedesetgodina službe u ratnoj mornarici. Tom prigodom1. listopada osobno mu je uputio pismo sčestitkom car Franjo Josip I. te mu dodijelio Vojnikriž za zasluge u briljantima.19

Da bi ojačao flotu, Montecuccoli je predložiogradnju četiri velika ratna broda. Međutim,parlament je to odbio. Admiral je bio uporan ipored zabrane povjerio je gradnju dreadnoughtabrodogradilištu u Montefalconu. To je izazvaloburu u Beču. Ipak su se radovi nastavili podposebnim okolnostima.20 Tako je 24. lipnja 1911.godine porinut u Trstu prvi dreadnoughtaustrijske ratne mornarice “Viribus unitis”. Za tu

prigodu došao je prijestolonasljednik Franjo Ferdinand kao carev izaslanik. Danranije upriličen je kod namjesnika princa Hohenlohe prijem. Bili su nazočni admiralMontecuccoli, nadvojvotkinja Maria Anunciata kuma broda, nadvojvoda LeopoldSalvator i mnogi drugi uglednici. Na velikom uspjehu čestitao je Montecuccolijudalmatinski namjesnik barun Niko Nardelli.21 Deplasman broda bio je 20 tisuća tona,a njegova dužina 150 metara. Građen je pune dvije godine uz sudjelovanje 40inženjera, 50 konstruktora i 4500 radnika. Taj ogromni brod je imao 4 tornja sa 3velika topa i brojno manje naoružanje.

Početkom 1913. grof Montecuccoli je podnio molbu da ga se oslobodi dužnostizapovjednika ratne mornarice. Car Franjo Josip I. to je prihvatio pismom od 25.veljače i dodijelio mu križ reda sv. Stjepana. Montecuccoli je 22. veljače navršiosedamdesetu godinu života. Prilikom umirovljenja i car Vilim uputio mu je brzojav sa srdačnim željama, a također i članovi generalnog stožera njemačke flote podadmiralHeeringen i državni tajnik admiral Triptiz. Pisao mu je i ministar predsjednik grofStürgh pa kancelarija prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. VrijemeMontecuccolijevog zapovjedništva bilo je u znaku napretka. Flota je dobila novebrodove, a časnici i mornari su dobro uvježbani za ratovanje.22

30

VDG JAHRBUCH 2003

Ve li ki ad mi ral Anton Haus

18 S. e. ammiraglio conte Montecuccoli a Zara. SD 19. VII. 1905. 2. - Admiral Montecuccoli na Cetinju. Naše jedinstvo, Split 23.VII. 1907. 3.

19 Previšnje ručno pismo Admiralu grofu Montecuccoli. SD 2. X. 1909. 120 Komična epizoda admirala Monteccucolia. Novo doba, Split 30. I. 1941. 7.21 Porinuće prvog dreadnougtha. NL 24. VI. 1911. 3. -Prvi dreadnought “Viribus Unitis”. SD 28. VI. 1911. 2. -Prvi

dreadnougth. SD 1. VII. 1911.22 Promjena u zapovjedništvu ratne mornarice. SD 26. II. 1913. 1.

Godine 1913. uslijedile su i druge promjene u ratnoj mornarici. Tako je za novogzapovjednika Pomorskog okružnog ureda u Šibeniku imenovan kontraadmiralHans. On je stigao u taj grad na dužnost 11. prosinca Lloydovim parobrodom.23

Zadnji zapovjednik austrijske ratne mornarice bio je Anton Haus. Rodio se 13.lipnja 1851. u Tolminu na Primorju. Nakon završene gimnazije, stupio je 1869. kaoprivremeni kadet u ratnu mornaricu. Godine 1871. postao je kadetom drugograzreda. Od 1886. do 1890. bio je razredni časnik i učitelj morske fiziografije naPomorskoj akademiji u Rijeci. U to vrijeme je objavio zapaženu knjigu ooceanografiji. Kao časnik pomorskog stožera dvije je godine zapovijedao školskimbrodom za torpeda, korvetom “Donau” i u ekspediciji preko oceana.

Tijekom 1901., u vrijeme bokserskog ustanka seljaka i gradske sirotinje u Kini, bio je ukrcan kao zapovjednik krstarice “Maria Theresia” i bio zapovjednik u Kineskommoru. Dalje je napredovao u službi pa je već iduće godine kao kapetan linijskogbroda postao predsjednikom prezidijalne kancelarije Mornaričkog odjelaMinistarstva rata. Potom je 1905. godine unaprijeđen u kontraadmirala. Godine1906. zapovijedao je pričuvnom eskadrom i drugom divizijom pojačane eskadre gdje je iskazao velike vojnopomorske sposobnosti.

Zabilježen je u to vrijeme posjet odjela ratne flote Stonu pod zapovjedništvomHausa. Brodovi “Monarch”, “Wien”, “Budapest” i “Zenta” usidrili su se u obližnjemzaljevu. Na svakom je bila posada od 385 ljudi. Mornari su posjetili mjesto, a Stonjani su brodicom “Gruž” otišli na “Monarch” i uz pratnju domaćina ga razgledali. Od

31

VDG JAHRBUCH 2003

Car Kar lo u Trstu 1917. go di ne u odo ri ve li kog ad mi ra la

23 Zapovjednik pomorskog okružnog ureda u Šibeniku. SD 15. XI. 1913. 3.

svibnja do listopada sudjelovao je kaodelegat na drugoj mirovnoj haškojkonferenciji. Do studenog 1908. bio jepomoćnik u lučkom admiralitetu, a odtada do rujna 1910. istaknuo se kaozapovjednik eskadre. 1. studenog postao je viceadmiralom i postavljen na čeloTehničkog odbora ratne mornarice.Zatim je zapovijedao pojačanom, akasnije je opet djelovao kao predsjednikTehničkog odbora.

Na 11. srpnja 1912. car je imenovaoHausa nadzornikom flote, a 1913.zapovjednikom ratne mornarice nakojoj je dužnosti zamijenioMontecuccolija. On je ujedno bio šef

Mornaričkog odjela Ministarstva rata.Uživao je u državi i inostranstvu glas vrlosposobnog časnika. Izvrsno je poznavao

struku, govorio sve glavne svjetske jezike, a također i hrvatski. Istaknuo se u prvomsvjetskom ratu vrlo uspješnim napadom na istočnu obalu Italije s glavnim ciljemuništenja željezničkih postrojenja. Iduće godine imenovan je velikim admiralom.Preminuo je u Puli 8. veljače 1917. godine. Pokopan je na mornaričkom groblju, akasnije su njegovi posmrtni ostaci preneseni u Beč.24

Austrija je 1915. godine imala 3 admirala. To su bili car Karl Stephan, pruskiprinc Hoheit Heinrich i Anton Haus. Pored njih bilo je 5 viceadmirala te 10kontraadmirala.25 Car Karlo I. Habsburški preuzeo je u Prvom svjetskom ratuformalno zapovijedanje ratnom mornaricom, a za stvarno stručno rukovođenjeodredio je najstarijeg admirala. On je u studenom 1917. sa suprugom Zitom posjetioTrst i za tu priliku nosio odoru velikog admirala. I mlađi brat cara Karla, Maximilianslužio je u mornarici. Pri kraju rata bio je bojnik kod ulanske regimente br. 1 i kapetan korvete.26

U Prvom svjetskom ratu sile Antante nisu poduzimale veće akcije protivAustro-ugarske ratne mornarice, već su se ograničile na blokadu Ortranskih vrata.Austro-ugarska flota je cijelo vrijeme održavala svoje pomorske komunikacije dužobale i opskrbljivala svoje armije u Albaniji. Povremeno je vršila prepade natalijansku obalu. Koncem rata, u jesen 1918. godine Monarhija je bila u rasulu. Općakriza i pobune zahvatili su i flotu. Zapovjedništvo brodovima su preuzela mornaričkavijeća tako da je vojno zapovjedništvo prestalo postojati. Kada je Narodno vijeće

32

VDG JAHRBUCH 2003

Nad voj vo da Ma xi mi lian brat cara Kar la,u prvom svjet skom ratu kao boj nik ulan ske

regi men te i ka pe tan kor ve te

24 C. i k. bojna mornarica. SD 23. VI. 1906. 3. -Novi zapovjednik ratne mornarice podadmiral Haus. SD 26. II. 1913. - Carska i kraljevska mornarica u Puli. Pula 1999. 14.

25 Almanach für die k. und k. Kriegsmarine 1915. Pula XXXV/1915. 609-610.26 Der K. u. K. Hofstaat 1858-1918. Beč 1997. 102.

Države Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu proglasilo odcjepljenje, uputilo je u Puluizaslanstvo da preuzme flotu i mornaričke ustanove. Za prvog zapovjednikaimenovan je admiral Janko Vuković Podkapelskikoji je i ranije služio u mornarici kao časnik. On jeubrzo poginuo prilikom talijanske diverzije nabrod “Viribus unitis”. Međutim Antanta nijepriznala predaju Austro-ugarske flote Narodnomvijeću. Odlučeno je da se ratni brodovi rashoduju i u tu svrhu predaju europskim državama, najvišeItaliji, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Jugoslavija jedobila 12 torpiljarka.

Tako se Austrijska ratna mornarica krozvrijeme od stotinjak godina razvijala od skromnihpočetaka do respektabilne vojne sile koja je bila ustanju izvršavati vrlo složene zadatke na moru. Tose ima zahvaliti u prvom redu nizu sposobnihčasnika koji su služili u njenim redovima.

33

VDG JAHRBUCH 2003

Kon tra ad mi ral N. Horthy

Die ho hen Of fi zie re der Öster re i chi schen Krieg sflot te

Mit dem Frieden in Kampoformien im Jahre 1797 bekam Österreich ein ganzesGebiet an der östlichen Adriaküste. Von den Überresten der Venedigflotte formiertees seine kleine Flotte. Nach den neuen Konflikten mit Frankreich im Jahre 1815kamen diese Gebiete definitiv unter die österreichische Herrschaft. Die neueRegierung bekam eine kleinere Zahl von schwachen Schiffen, aber diese warengenügend, da es keine besondere Gefahr gab.

Als im Jahre 1848 die Revolution, die auch Venedig mit einschloss, ausbrach,schlossen sich die Schiffe, die hier stationiert wurden, den Aufständischen zu.Nachdem Österreich wieder Ordnung herstellte, war klar, dass man den Kriegshafen versetzen musste. Zuerst wurde Triest gewählt und später Pula. Wegen derReorganisation der Kriegsflotte wurde der angesehne dänischer Seemann H. B.Dahlerup gerufen.

Einer der hervorragendsten Kommandanten der Kriegsflotte war FerdinandMaximilian, Bruder von Franz Josef. Er gab ihrer Entwicklung einen bedeutendenBeitrag. Im Jahre 1863 akzeptierte er die Krone des mexikanischen Kaisers, aber inden revolutionären Aufwallen endete er mit einem tragischen Tod. Zu denangesehensten Offizieren zählt man W. Tegethoff zu. Er tat sich in demÖsterreichisch - preussischen Krieg gegen Dänemark und in dem Drittenitalienischen Krieg für die Wiedervereinigung im Jahre 1866 als Kommandant derFlotte hervor. In diesem Jahr brach der Krieg zwischen Italien und Österreich aus.Die schwächere österreichische Flotte erkämpfte einen glänzenden Sieg im Kampfvor der Insel Vis. Nach diesem Kampf wurde er zum Vizeadmiral befördert und zumKommandanten der Flotte gestellt.

Ivan Hinke trat im Jahre 1853 nach der Beendigung der Seeakademie in dieKriegsflotte. Er wurde in diesem Dienst schnell befördert, kommandierte über einige Kriegsschiffe und trug hohe Militärpflichten. Er war Kommandant des KriegshafensPula und des Wintergeschwaders. Im Jahre 1901 wurde er pensioniert und bekam bei dieser Gelegenheit die Admiralenrangstuffe. Er starb im Jahre 1904 in Pula.

M. Sachs war ein vertrauter Freund der kaiserlichen Familie. Er diente in derKriegsflotte. Er folgte dem Thronfolger Rudolf auf seinen Reisen. Nachverschiedenen Militärpflichten kommandierte er über die Jacht "Miramar", die derKaiserin Elisabeth zur Verfügung stand. Im Jahre 1905 wurde er als Vizeadmiralpensioniert.

Aleksandar Eberan war von 1849 in der Flotte. Er nahm an einigen Kämpfen teil.Im Jahre 1878 wurde er zum Kommandanten des Seebezirks in Triest ernannt undzum Contraadmiral befördert. Später kommandierte er über das Geschwader undwurde zum Präsidenten des Kanonenausschusses ernannt. Während des Jahres 1886wurde er zum Unteradmiral befördert und im Jahre 1896 zum Admiral. Er starb inWien im Jahre 1915.

34

VDG JAHRBUCH 2003

Zla ta ŽIVAKOVIĆ-KERŽE

Tragovi obitelji Pil ler u životu Osi je ka

U 19. stoljeću gospodarski život u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmacijikarakterizira modernizacija društvenih i gospodarskih procesa; industrijalizira seprivreda, posebice mehaniziranjem poljoprivrede, podižu tvornice, razvija obrt itrgovina te uspostavlja sustav novčarskog (kreditnog) poslovanja, grade suhozemnekomunikacije (ceste, željezničke pruge), razvija i širi vodeni promet (brodarstvo iparobrodarstvo). Sastavni dio tih procesa je i tranzicija stanovništva iz sela u gradove,doseljavanje iz udaljenijih krajeva Habsburške monarhije i drugih europskih zemaljate urbanizacija gradova i naselja.1

Tada jačaju i šire se trgovačke veze Osijeka i susjednih zemalja te je i razumljivo dasu pojedini njemački trgovci i obrtnici dolazili u grad na Dravi poslom, ali i skapitalom, i stalno se u njemu naselili. Tako će se među građanima Osijeka u 19.stoljeću naći članovi njemačke obitelji Piller, koji su ostavili traga u gospodarskom,kulturnom i društvenom životu grada.

Podaci o Ladislavu Pilleru, gostioničaru, koji je došao u Osijek 50-ih godina 19.stoljeća, vrlo su oskudni. Stigao je sa suprugom Katarinom Förster, koja je rođena 1834. u mađarskom mjestu Sombergu u Baranjskoj županiji.2 Najvjerojatnije je pripadaoskupini Podunavskih Nijemaca,3 koji su se spustili niz Dunav do tadašnje južneUgarske, tu se oženio i s kapitalom krenuo u Osijek. U grad na Dravi bio je privučennjegovim gospodarskim i prometnim mogućnostima.

U osječkom Gornjem gradu kupili su Pillerovi kuću, uglovnica u Šamačkoj iRibarskoj ulici. (Zgrada je porušena u drugoj polovici 20. stoljeća. U vrtu teglasovite osječke gostionice nalazio se kesten koji je, na iznenađenje i razočarenjeOsječana, odrezan i srušen 2002. godine. Danas je to građevinski neuređen i prazan prostor.) U kući koja je katastarski pripadala Šamačkoj ulici Ladislav je otvoriogostionicu "K šaranu".4

VDG JAHRBUCH 2003

35

1 Igor KARAMAN, Industrijalizacija građanske Hrvatske 1800.-1941., Zagreb 1991., 5.-17.; Isti, "Tranzicija stanovništva upovijesnim tokovima modernizacije društva", Naše teme 12, Zagreb 1986., 2033.-2062.

2 Državni arhiv u Osijeku (dalje DAO), Knjiga zavičajnika (OPR), 219.3 U Državnom arhivu u Osijeku u Matici umrlih Gornji grad br. 573 na str. 260 unesen je podatak da je 30. siječnja 1880. od

vodene bolesti umro Ladislav Piller u 61 godini. U rubrici "mjesto rođenja" nije navedeno mjesto nego država "Deutschland". 4 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper u gospodarskom i društvenom životu Osijeka”, Godišnjak Njemačke

narodnosne zajednice, Osijek, 2000., 33.

U braku Katarine i Ladislava rođeno je troje djece, i to:

Stjepan (5. 10. 1861. – 30. 08. 1921.)5

Katarina (16. 02. 1864.6 – 30. 08. 1948.)

Ana-Maria (8. 02. 1866.7 - ?)8

Ladislav Piller nastojao je u svojoj novoj radnoj i životnoj sredini steći što boljiugled da što prije dobije zavičajno pravo na temelju kojega ne bi više bio "strani",nego domaći gospodarstvenik. Ladislav je odmah nakon donošenja novog "Zakona ouređenju zavičajnih odnošaja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji" (1880.) podnioGradskom poglavarstvu u Osijeku zamolbu da dobije zavičajnost odnosno da budeprimljen u zavičajnu vezu, dakle, da dobije statusnu kategoriju koja je označavalaimaoca zavičajnosti kao dobro situiranu osobu s ugledom u svojoj sredini. No, tajstatus dobila je tek 19. svibnja 1890. godine njegova udovica Katarina Piller. (Taj sestatus nije dobivao brzo jer je kao uvjet za primanje u krug zavičajnika trebalo osimhrvatsko-ugarskog državljanstva i dokaz o materijalnoj sigurnosti te neporočnomvladanju molitelja. Pošto je zavičajnost primio kućedomaćin, u ovom slučaju Katarinaudova Piller, automatizmom su od te godine zavičajnost stekli i svi članovi obitelji.9Jednom stečena zavičajnost postala je trajno pravo. Kao dokaz zavičajnosti izdavalase domovnica na osnovi koje su obrtnici i trgovci mogli obavljati obrt ili vodititrgovinu. Zavičajnost je bila sinonim za materijalnu i društvenu sigurnost.)10

*

Nakon Ladislavove smrti gostionicu "K šaranu" vodio je sin Stjepan. On je, poonodobnom nasljednom pravu, naslijedio nekretnine dok su njegove sestre (ženskadjeca) Katarina i Ana – Maria, naslijedile samo pokretnu imovinu. Stjepan je uspješnorazvio posao pa mu je uspjelo uvrstiti se u imućnije građane Osijeka. O tome svjedočipodatak da se – kada je Osijek postao prvim gradom u Kraljevini Hrvatskoj, Slavonijii Dalmaciji u kojem su poštanski i brzojavni uredi postali i telefonski uredi – međuprvim osječkim telefonskim pretplatnicima, uključenim 31. svibnja 1894. utelefonsku centralu, našao i Stjepan Piller.11

Uz dobru poslovnost, Stjepan je zarana pokazivao zanimanje za rad u pojedinimosječkim društvima. Posebice se aktivirao u prvom osječkom Dobrovoljnomvatrogasnom društvu Gornji grad u Pejačevićevoj ulici. Aktivnim članom postao je1880.

36

VDG JAHRBUCH 2003

5 DAO, Matična knjiga rođenih Gornji grad (dalje MR G. g.), br. 560, 180.6 Isto, 256.7 DAO, MR G. g., br. 560, 320.8 Kako u Matičnoj knjizi rođenih ne pišu nadopunjeni podaci gotovo da je nemoguće ući u trag daljnjih životnih zbivanja ženske

osobe. To je bilo još teže nakon vjenčanja. 9 Isto, Knjiga zavičajnika (OPR), 219.10 Zavičajnici grada Iloka 1912.-1947. (priredio Zlatko Virc), Osijek, 2003., 8.11 Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868. – 1918.), Osijek, 1996., 128.

Stjepan Piller oženio se u 23 godini 18. studenog 1884. u gornjogradskoj župnojcrkvi sv. Petra i Pavla devetnaestogodišnjom sunarodnjakinjom Karolinom Prehauser,rođenom 1865. u mađarskom mjestu Darda u Baranjskoj županiji. Bila je kćiposjednika Hinka Prehausera i do udaje živjela s roditeljima u osječkoj Dugoj(današnjoj Strossmayerovoj) ulici. Mladencima su vjenčani kumovi bili gornjogradski pivar Koloman Šeper, suprug Stjepanove sestre Katarine i Josip Unfogl, savjetnikKraljevskog sudbenog stola.12 (Podaci iz matičnih knjiga, glavnih vrela za ovaj radpokazuju da su doseljeni Nijemci slijedili onodobne katoličke običaje kada se ženilounutar uskog i jasnog prostornog kruga - župe. Podaci zorno pokazuju da su u tomrazdoblju Nijemci sklapali ženidbene i rodbinske veze, kao i prijateljstva spripadnicima svoje nacionalne skupine. Tako je njihov život izvan dotadašnjegmatičnog kraja bio desetljećima prožet međusobnom povezanošću i zajedničkimnacionalnim osjećajima. Tek će se u 20. stoljeću pomalo raskidati te veze pa će, kao iostali, i pojedini članovi obitelji Piller ulaziti u bračne zajednice s pripadnicimahrvatske nacionalnosti.)

U braku Stjepana i Karoline rođeno je petero djece, i to

Stjepan Henrik Ladislav (8. 09. 1886. – 20. 06. 1945.)13

Johana Margita Marta14 (24. 06. 1889. – 28. 03. 1976.)15

Ladislav Karlo Koloman (6. 07. 1891. – 12. 03. 1960.) 16

Elsa Karolina Maria17 (25. 08. 1897. – Beč, 3. 01. 1970.)18

Karolina Katarina Stefanija Melita19 (25. 12. 1900. –Beograd, 22. 12. 1984.)20

Sva su djeca krštena u gornjogradskoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla. Stjepan i Martau staroj baroknoj, a Elsa i Karolina u novoizgrađenoj velebnoj neogotičkoj "osječkojkatedrali". Pillerovi se u vrijeme izgradnje nove gornjogradske župne crkve sv. Petra iPavla spominju, uz mnogobrojne osječke gospodarstvenike i ine djelatnike, kaodonatori izgradnje.21

Sve to potvrđuje gospodarsku snagu koja im je to omogućila; mnogo više nego naprimjer prosječnim hrvatskim građanima Osijeka. Time su i kao građani Osijeka ikao pripadnici njemačke nacionalnosti pridonijeli ukupnom razvoju i obogaćivanjukulturne baštine sredine koju su izabrali za svoj novi zavičaj.

37

VDG JAHRBUCH 2003

12 DAO, Knjiga matice vjenčanih Gornji grad, Indeks 47 V, 40.; Z. ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, “Uloga obitelji Šeper…,” n. dj., 33.13 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, 46 R, 53.; Knjiga zavičajnika (OPR), 220/a.14 Udala se 24. travnja 1909. za Adolfa Bartolovića.15 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, 46 R, 137.16 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, 46a R, 195.17 Udala se 28. 11. 1923. za Igora Zimmermanna, trgovca iz Zagreba. Od njega se razvela 19. 03. 1957. i uzela djevojačko

prezime Piller. U Beogradu je 26. listopada 1957. sklopila brak s Ivanom Majerom. 18 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, Indeks 46 R, 405.19 Ime je 13. listopada 1980. promijenila u Melita. 20 DAO, Knjiga matice krštenih Gornji grad, Indeks 46 R, 522;. Knjiga zavičajnika (OPR), 220.21 Isto, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, kutija 5975.

Pil le ro va ak tiv nost u gor njo grad skomDo bro vol jno va tro ga snom druš tvu

Kako je od samog početka djelovanjagornjogradsko Dobrovoljno vatrogasno društvoteško financijski pokrivalo, prvenstveno režijsketroškove svoje djelatnosti, prikupljao se novac zarad mjesečnim članarinama članova iprikupljanjem dobrovoljnim novčanim prilozimagrađana. Pri tome su najveće napore oko togaulagali članovi uprave društva, a među njima seposebice isticao Stjepan Piller, stariji. On je za vođu(vodnika) penjača izabran 6. siječnja 1890., a te jegodine, 26. srpnja, na godišnjoj skupštini primiodiplomu za 10 godišnje aktivno članstvo.22

Podupirao je rad Fonda za bolesne i nastradalevatrogasce pri Dobrovoljnom vatrogasnomdruštvu Gornji grad darujući sredstva u taj fond izkojega su davane različite pomoći oboljelimvatrogascima i obiteljima umrlih vatrogasaca.Piller je 1893. jedan od inicijatora i neposrednirukovoditelj gradnje visokog zidanog vatrogasnog tornja koji je zbog vrlo dojmljivog izgleda (idanas) njemu na spomen dobio ime "Stjepan".Izgrađen je na mjestu drvenog tornja koji je 20godina služio za vježbe i promatranje.23

Njegova aktivnost došla je do vrhunca kada je1901. jednoglasno izabran za zapovjednikaDobrovoljnog vatrogasnog društva Gornji grad.24

Vrhu nac go spo dar ske dje lat no stiobi tel ji Pil ler

Stjepan Piller, mlađi, uključio se relativno ranou gospodarski život Osijeka. Budući da je otacStjepan (uspješno) vodio gostionicu, on se odlučiobaviti trgovinom, i to trgovinom vinom i rakijom.

38

VDG JAHRBUCH 2003

Stje pan Pil ler (s ma č em),du go go diš nji za pov jed nik

i nad za pov jed nik

Zi da ni va tro ga sni to ranj "Stje pan"(Gra fi ka Sa bi ne Osto jić)

22 Zdravko DOKIĆ / Milan IVANOVIĆ, Spomen knjiga o devedeset-godišnjem radu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Osijek,Gornji grad (1872.-1962.), Osijek, 1962., 54.

23 ISTO, 57.24 ISTO, 63.

Iz vinorodnih područja u Srijemu i u susjednoj Baranji pribavljao je proizvode koje jeplasirao na tržište. Njegovo uspješno poduzetničko bavljenje trgovinom, kao glavnim zanimanjem, svrstalo ga je početkom 20. stoljeća u imućniji sloj Osječana. Stanovaoje u Gornjem gradu u Kapucinskoj ulici.

Na dobru poslovnost Pillerove veletrgovine, tj. širenje njegova poslovanja i tržištautjecali su vrlo povoljan položaj grada uz Dravu i njegovo višeznačno prometnočvorište – jedno od važnijih u dunavskom slivu. Kao poduzetnik u posredničkomposlovanju Piller je stjecao visok dobitak od sudjelovanja u tranzitnoj trgovini.Zemljopisni položaj Osijeka kao vrlo značajnog raskrižja cesta i željezničkih putova itrgovačko omogućavao je tadašnjim trgovačkim krugovima grada trgovanje u svimpravcima. Zahvaljujući toj prirodnoj prometnoj prohodnosti i Stjepan Piller mlađi, idrugi osječki trgovci razgranali su posao u Posavini, Bosni i podunavskimkneževinama (Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj).25

Stjepan Piller oženio se u 27 godini 16. travnja 1913. u Dardisedamnaestogodišnjom sunarodnjakinjom Marijom Kroch, rođenom 1896. umađarskom mjestu Darda u Baranjskoj županiji,26 poštujući ondašnje vjerske običajeda se vjenčanje upriliči u mladenkinoj župi.

U braku Stjepana i Marije rođeno je dvoje djece, i to

Stjepan Antun Filip (1914. – )Antun Osvald (1918. – )27

Opseg poslovanja Stjepana Pillera omogućio mu je veliki dobitak u vrijeme kadaje prehrambena djelatnost - prerada poljoprivrednih i stočarskih proizvoda – poopsegu dolazila odmah iza drvne. Početkom 20. stoljeća prerađivačka privredadobiva u Osijeku sve veće značenje i to zbog obilja izvora vodene energije i sirovina,posebice sirovina iz primarne poljoprivredne proizvodnje – proizvodnje žita i uzgojastoke. Zbog toga je Stjepan kapital uložio u mlinsku industriju i u Donjem gradu.

O povezanosti gospodarskih djelatnosti obitelji Piller govori podatak da je tvrtka"Stjepan Piller i sinovi / Stefan Piller und Söhne" registrirana 1920. kao "Poduzeće zatjeranje mlinske industrije i tjeranje gostioničarskog obrta u Osijeku".28 Već sljedećegodine izgradnjom paromlina i tvornice (na zapadnoj strani današnje Hutleroveulice od kolosijeka na Vukovarskoj cesti do današnje Frankopanske ulice) StjepanPiller proširuje mlinarsku proizvodnju i poduzeće registrira kao "Karolina paromlin,tvornica tjestenina, biskvita i keksa Stjepan Piller i sinovi – Donji grad". Proizvodila jesve vrste keksa, dvopeka, desertnog peciva i tjestenine. U prvim godinama djelovanja tvornica je upošljavala 60 do 70 radnika. Proširivši poslovanje i na proizvodnjubombona poduzeće je 1927. postalo dioničko društvo "Karolina" paromlin, tvornicatjestenina, biskvita i keksa D. D. Pod tim je imenom poduzeće poslovalo do 1945.

39

VDG JAHRBUCH 2003

25 Z. Živaković-Kerže, S tradicionalnih na nove puteve Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazustoljeća od godine 1868. do 1918., Osijek, 1999., 10, 11.

26 DAO, Knjiga zavičajnika (OPR), 220/a.27 Isto.28 DAO, IX 4a Sudbeni stol Osijek, B III društvene tvrtke, 511, 512.

kada se mijenja imovinsko-ekonomsko-pravni status tvornice prenosom u tzv.državno, odnosno, potonje društveno vlasništvo novostvorene Federativne NarodneRepublike Jugoslavije. Od tada je poslovalo pod imenom "Sloboda" tvornica keksa ikruha.29 (Ostaci Pillerovog paromlina vide se i danas na zapadnoj strani Hutleroveulice do današnje Frankopanske ulice. Objekte poduzeća "Karolina" Tvornica keksaSloboda koristila do 80-ih godina 20. stoljeća, tj. do preseljenja na Zeleno Polje.)

*

Nazočnost i djelovanje gospodarstvenika njemačke nacionalnosti koji su setijekom 19. stoljeća naselili u Osijeku, sastavni je i važan segment hrvatske prošlosti.Međutim, zbog pomanjkanja povijesnih vrela teško je steći sveobuhvatni uvid uopsežnost i raznovrsnost djelovanja pojedinih njemačkih obitelji, a u ovom radučlanova obitelji Piller. Ipak, podaci koji su se mogli pribaviti o njihovu životu i raduzorno svjedoče o istaknutom mjestu koje su stekli u gospodarskom i društvenomživotu Osijeka tijekom druge polovice 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća

Spuren der Familie Pil ler im Leben der Stadt Osi jek

Die Arbeit bindet sich an die früher veröffentlichten Arbeiten, welche die Rolleder einzelnen Familien deutscher und österreichischer Herkunft auf das kulturelleund wirtschaftliche Leben der Stadt Osijek in der Jahrhundertwende des 19. ins 20.Jahrhundert bearbeiten. Darin wird die Rolle und die Wichtigkeit der Familie Piller,die Spuren im wirtschaftlichen und gesellschaftlichen Leben der Stadt Osijek, ihrerneuen Heimat, hinterliess, zusammengefasst.

40

VDG JAHRBUCH 2003

29 Isto, Ive MAŽURAN, “Karolina” tvornica keksa d. d., Podaci o tvorcu fonda”, Knjiga inventara inokosnih poduzeća, 105.

Lovorka ČORALIĆ

Odvjetci obitelji Gra sswe in – istaknuti su dio ni civoj nok ra jiš ke povijesti koncem 16.

i po č et kom 17. stoljeća

U prošlim stoljećima neprijeporno su važno mjesto u hrvatskoj vojnoj povijestiimale obitelji i pojedinci s njemačkog i austrijskog područja. Brojni pojedinci,nerijetko odvjetci istaknutih njemačkih i austrijskih plemićkih rodova, obnašali su(često i pokoljenjima) najviše vojne službe diljem hrvatskog prostora, sudjelovali udugim, iscrpljujućim i značenjem presudnim ratovima i bojevima te, uopće, svojimdjelovanjem i vojničkim umijećem davali zapažene prinose događajima prebogatojpovijesti hrvatskog, ali i susjednog područja. U nekoliko prethodnih radovaobjavljenih u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice, nekima od ovihpojedinaca posvetila sam posebnu istraživačku pozornost.1 Većina ih je, kako jerazvidno, bila vezana za povijest Vojne krajine (Militärgrenze) – jedinstvenogvojno-teritorijalnog sustava koji je na hrvatskom tlu opstojao od 15. do drugepolovice 18. stoljeća. U ovom prilogu, tragom ranijih istraživanja o udjeluNijemaca i Austrijanaca u povijesti Vojne krajine, obradit ću djelovanje istaknutihvojnokrajiških časnika iz obitelji Grasswein, koji su koncem 16. i početkom 17.stoljeća imali više nego zapaženo mjesto u burnom razdoblju hrvatsko-turskogstogodišnjeg rata.

Za obitelj Grasswein (Graswein, Grässwein) drži se da potječe iz Tirola. Usrednjem vijeku spominje se i njihov štajerski ogranak, praotac kojega Arkolf se uvrelima bilježi 1375. godine. Tada Arkolf, zajedno sa sinovima Leonardom, Ulrikom i Konradom sklapa neki kupoprodajni ugovor. S vremenom su Grassweini došli uobiteljske veze s moćnim štajerskim rodovima koji su i na području Vojne krajineimali znatnu ulogu u 16. i 17. stoljeću (Herberstein, Schrottenpach, Gallenberg,Globnitzer i dr.).2 Na hrvatskom području članovi obitelji Grasswein prisutni sukoncem 16. i početkom 17. stoljeća. Osim braće Stjepana i Albana čije je djelovanjedobro dokumentirano vrelima, časničke službe u Vojnoj krajini obnašali su unavedenom razdoblju i Vuk II. i Jakov Grasswein, ali je njihovo prisustvo – baremprema dosadašnjim saznanjima – bilo mnogo kraće i ulogom znatno manje odspomenute dvojice braće.

VDG JAHRBUCH 2003

41

1 L. ČORALIĆ, Njemački vojskovođa Christoph Martin Degenfeld u kandijskom ratu u Dalmaciji, Godišnjak njemačke narodnezajednice / VDG Jahrbuch, Zagreb 1986., str. 11.-17.; Ruprecht i Wolf Eggenberg – istaknuti sudionici hrvatske vojne povijestikoncem 16. i početkom 17. stoljeća, ibid., Osijek 2001., str. 19.-33. (dalje: Čoralić 2001.).

2 A. E. BRLIĆ, Tri Grasweina, vel. kapetani Koprivnički, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, god. II., Koprivnica 1947., br.3(6), str. 84.

Djelovanje odvjetaka obitelji Grasswein poznato je u hrvatskoj historiografiji.Njima su se, iako ne kao glavnim protagonistima određenih povijesnih zbivanja,poglavito bavili autori koji su u svojim djelima obrađivali vojno-političku povijestHrvatske s kraja 16. i početkom 17. stoljeća. Stoga je sljedeći osvrt na historiografijupoglavito upravljen na monografska djela, rasprave i članke hrvatskih istraživačaunutar kojih je hrvatski dio životopisa članova obitelji Grasswein najpodrobnijeobrađen.

U radovima povijesnih pisaca i proučavatelja hrvatske povijesti s konca 16. ipočetka 17. stoljeća djelovanje odvjetaka obitelji Grasswein poglavito se vezuje zavojna događanja tijekom austro-turskog rata 1593.-1606. godine. Pri tome seposebna istraživačka pozornost poklanjala ulozi braće Stjepana i Albana Grassweinkao obnašatelja istaknutih vojnih dužnosti u Slavonskoj krajini uoči, tijekom i nakonznamenite Sisačke bitke 1593. godine.

Za istraživanje navedenog razdoblja hrvatske povijesti od iznimne su važnostiobjavljene zbirke vrela. Ponajprije vrijedi izdvojiti zbirke izvora zarano-novovjekovnu povijest koje je uredio istaknuti onodobni hrvatski povjesnikRadoslav Lopašić. Tako u njegovim često citiranim i do danas vrlo uporabljivimedicijama Spomenici Hrvatske krajine nalazimo podatke o djelovanju braće Grassweinkao ivaničkih i koprivničkih kapetana, kao i zbirne popise obnašatelja najviših vojnihdužnosti u kapetanijama Slavonske krajine, a iz kojih je razvidna uloga pojedinihčlanova obitelji Grasswein u hrvatskoj vojnokrajiškoj povijesti toga vremena.3 Istiistraživač objavio je i dokumente objavljene u radu pod zajedničkim naslovom Priloziza povijest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu (god.1558.-1695.), u kojima su ukratko doneseni sadržaji izvješća koja su Stjepan (kaokapetan Koprivnice) i Alban (kao kapetan Ivanića) upućivali odbornicima štajerskihstaleža u Grazu.4 Podatke o Albanu i Stjepanu Grassweinu s kraja 1580-ih godinanalazimo i u vrijednoj zbirci izvora Ferde Šišića Hrvatski saborski spisi,5 kao i u uratkuAlekse Ivića Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku.6

Uporabljivošću i korisnošću za istraživače povijesti Vojne krajine u vrijemeaustro-turskih ratova u 16. stoljeću izdvaja se zbirka izvora nastala povodomobilježavanja četiri stoljeća od sisačke bitke i velike kršćanske pobjede (1593.-1993.),uređivanje koje potpisuje Josip Kolanović. Dokumenti su poglavito vezani uzdjelovanje koprivničkog kapetana i upravitelja Slavonske krajine StjepanaGrassweina i uglavnom se odnose na događanja vezana uz pripremu, tijek i epilogsisačke bitke 1593. godine.7 Naposljetku, kraće podatke o ulozi Stjepana Grassweina

42

VDG JAHRBUCH 2003

3 R. LOPAŠIĆ, Spomenici Hrvatske krajine, sv. I. (od 1479. do 1610.), Monumenta spectantia historiam SlavorumMeridionalium (dalje: MSHSM), sv. 15, Zagreb 1884. (dalje: LOPAŠIĆ 1884.), str. 188., 324.-326.; ibid., sv. III. (od 1693. do 1780.), MSHSM, sv. 20, Zagreb 1889. (dalje: LOPAŠIĆ 1889.), str. 471.-472.

4 Starine JAZU, sv. 19, Zagreb 1887. (dalje: LOPAŠIĆ 1887.), str. 54.-57., 59.-66., 72.-73.5 Knj. IV. (od godine 1578. do godine 1608., dodatak od 1573.-1605.), MSHSM, sv. 41, Zagreb 1917. (dalje: ŠIŠIĆ 1917.),

str. 207., 242., 289.; knj. V. (od godine 1609. do godine 1630., s dodatkom od god. 1570 do god. 1628.), MSHSM, sv. 43,Zagreb 1918. (dalje: ŠIŠIĆ 1918.), str. 602.-605.

6 Starine JAZU, sv. 35, Zagreb 1916., str. 332.-334.7 Sisak u obrani od Turaka. Izbor građe 1543.-1597. (uredio J. Kolanović), Zagreb 1993., str. 391.-396., 398., 408.,

417.-418., 422.-424., 432.-434., 438.-440., 442.-450., 455.-459., 466.-467., 519.-520.

u obrani Siska 1593. godine donosi hrvatski kroničar i povijesni pisac Baltazar AdamKrčelić u djelu Povijest stolne crkve zagrebačke.8

Kada je riječ o dosadašnjim spoznajama historiografije, temeljne podatke odjelovanju članova obitelji Grasswein saznajemo iz više monografskih djela, kao i izpojedinačnih studija, rasprava i priloga u sklopu kojih se obrađuje hrvatskaranosrednjovjekovna povijest. Od važnosti su svakako i specijalistička djela vezana zaproučavanje sisačke bitke 1593. godine, kao i manja monografska djela i prilozi kojise bave poviješću krajeva i gradova sa kojima su Grassweini imali najviše doticaja(Koprivnica, Ivanić-Grad).

Na prvom je mjestu potrebno navesti opsegom nevelik uradak Ante EugenaBrlića naslovljen Tri Grasweina, vel. kapetani Koprivnički, koji predstavlja jedini dosadobjavljeni uradak isključivo posvećen članovima obitelji Grasswein. Iako kratak i unekim pojedinostima netočan i nepotpun, Brlićev prilog dragocjeno je saznanje otemeljnim oblicima djelovanja Grassweina u Vojnoj krajini, ali i obitelji općenito injihovoj ulozi u habsburškoj povijesti ranoga novog vijeka.9 Isto tako, osnovnuinformaciju o Stjepanu i Albanu Grassweinu saznajemo i iz vrijedne edicije Hrvatskibiografski leksikon.10

Sažete podatke o djelovanju Stjepana i Albana Grassweina bilježi i nezaobilaznasinteza hrvatske povijesti Vjekoslava Klaića11, kao i opsegom manji pregled hrvatskeprošlosti iz pera Rudolfa Horvata.12 Djelovanje Albana Grassweina na pojačavanjuobrambenog sustava hrvatskih utvrda (Čazma) spominje Milan Kruhek u monografiji Krajiške utvrde Hrvatskog Kraljevstva (Zagreb 1995., str. 368.; dalje: Kruhek 1995.),dočim u sintezi Hrvati i Osmansko Carstvo Ivo Mažuran donosi podatke o vojnomdjelovanju braće Grasswein, ali i o malo poznatom i u izvorima rijetko bilježenomJakovu Grassweinu s početka 17. stoljeća.13 Od novijih monografskih djela koja sebave hrvatskom poviješću 16. stoljeća svakako treba izdvojiti uradak Nataše ŠtefanecHeretik njegova veličanstva: povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovu rodu (Zagreb 2001., str.101., 106., 142.).

Proučavanje vojne uloge članova obitelji Grasswein na hrvatskom prostoruponajviše je zastupljena u radovima koji se bave sisačkom bitkom 1593. godine. Borba Hrvata sa Turci od pada Sigeta do mira Žitva-Dorožkoga (1566.-1606.) naslov je knjižiceDane Grubera u kojoj je sadržan i osvrt na ulogu Stjepana Grassweina u sisačkoj bici,kao i vremenski neposrednim ratnim događanjima na bojištima Hrvatske granice.Isto djelo sadrži i podatke o vojnom djelovanju Albana Grassweina s konca 16.stoljeća14. U sklopu razmatranja literature o Stjepanu Grassweinu, zasigurno uliteraturi najzastupljenijem odvjetku ove njemačke obitelji, izdvaja se i niz

43

VDG JAHRBUCH 2003

8 Zagreb 1994. (preveo Z. ŠEŠELJ), str. 328.-329.9 Zbornik Muzeja grada Koprivnice, god. II, Koprivnica 1947., br. 3(6), str. 84.-86.10 Sv. V, Zagreb 2002., str. 130.-131. (tekst: F. MOAČANIN).11 Povijest Hrvata, sv. V., Zagreb 1981., str. 463., 469., 492., 507.12 Povijest Hrvatske, sv. I.: od najstarijeg doba do g. 1657., Zagreb 1824., str. 282., 286.13 Zagreb 1998., str. 166., 174., 176.14 Zagreb 1879., str. 44., 60., 80., 86., 105.-108., 116. O istome usporedi: F. HEFELE, Tristogodišnjica u spomen boja

sisačkoga god. 1593., Sisak 1893., Sisak 1992. (treće izdanje), str. 32., 47., 50.

pojedinačnih priloga objavljenih u zborniku Sisačka bitka 1593. (Zagreb-Sisak 1994),nastalom nakon održavanja dvodnevnog međunarodnog znanstvenog skupa“Sisačka bitka 1593.-1993.”, koji je 18. i 19. lipnja 1993. godine održan u Zagrebu iSisku.15

Naposljetku, u nizu uradaka hrvatske historiografije koja se bavila lokalnompoviješću potrebno je spomenuti monografije i pojedinačne radove koji se bavepoviješću koprivničkog i ivanićkog kraja. Iako u svim ovim uradcima nema uvijekizravnih podataka o članovima obitelji Grasswein, njihovo uključivanje u ovoistraživanje neophodno je radi boljeg i potpunijeg uvida u opće prilike u ovom dijeluHrvatske u razdoblju druge polovice 16. i početkom 17. stoljeća.16

Najistaknutiji i - kao što je spomenuto - u vrelima i literaturi najbolje zastupljenpripadnik roda Grasswein jest koprivnički kapetan i upravitelj Slavonske krajineStjepan. U službi u Vojnoj krajini spominje se od 1586. godine, kada obnaša dužnostđurđevačkog kapetana. Iste je godine, vjerojatno uz potporu svog rođaka,koprivničkog kapetana Ivana Globnitzera, imenovan kapetanom u Ivaniću. Godine1587. spominje se, zajedno s još jednim krajiškim časnikom, kao opunomoćeniizaslanik zapovjednika Slavonske krajine Vida Halleka u Hrvatski sabor, gdje sučasnici trebali iznijeti hrvatskim staležima prijedloge u svezi obrane tog dijelagranice.17 Otad se Stjepan Grasswein često spominje u raznim izvješćima vezanim uzVojnu krajinu, a i sam, kao i ostali zapovjednici kapetanija, redovito u Graz šaljeizvješća o prilikama na granici. Godine 1589., nakon smrti dotadašnjeg zapovjednika Ivana Globnitzera (kojem je neko vrijeme bio zamjenik), Stjepan je Grassweinimenovan kapetanom u Koprivnici i upraviteljem zapovjedništva Slavonske krajine.18

Tijekom početnih godina 1590-ih učestala su izvješća zapovjednika Slavonskekrajine Stjepana Grassweina odbornicima štajerskih staleža u Grazu. Podrobnopisana, izvješća su izravno svjedočanstvo o vojnim prilikama na granici, potrebama iteškoćama tamošnjih kapetanija, stanju u utvrdama i na selima, ali i tijekunapredovanja turskih postrojbi u dubinu Hrvatskog Kraljevstva. Tako u izvješćupisanom 12. 08. 1591. godine u Ivaniću, Grasswein podrobno opisuje prvi napadistaknutog turskog vojskovođe Hasan-paše Predojevića19 na kupske utvrde i prvuopsadu sisačkog kaštela. Napad se zbio početkom kolovoza, a sama opsada trajala jeod 6. do 8. istog mjeseca. Uvidjevši da bez jake potpore topništva neće moći osvojitičvrste i dobro branjene sisačke bedeme, Hasan-paša se ubrzo povlači te nastavlja

44

VDG JAHRBUCH 2003

15 M. Kruhek, Rat za opstojnost Hrvatskog Kraljevstva na kupskoj granici, u: Sisačka bitka 1593.-1993., Zagreb-Sisak 1994.(dalje: KRUHEK 1994.), str. 39., 41.-42., 44., 51., 56.; A. Nazor, O broju vojnika kršćanske vojske u sisačkoj bici 22. lipnja1593., ibid., str. 97.; M. Šercar, Vojna oprema i naoružanje u vrijeme bojeva kod Siska 1591-1593., ibid., str. 267.

16 Usporedi, primjerice: Ivanić-Grad: spomenica izdana uz otkriće spomen-ploče Đuri Stjepanu Deželiću, Zagreb 1931.; DragutinFeletar, Podravina: općine Đurđevac, Koprivnica i Ludbreg u prošlosti i sadašnjosti, knjiga I.: povijesno-geografski pregled odpaleolita do 1945. godine, Koprivnica 1989.5; H. Petrić, Prilog poznavanju Koprivnice u XVI. i XVII. stoljeću, Kaj. Časopis za književnost, umjetnost i kulturu, god. 33., sv. 6., Zagreb 2000., str. 85.-96.

17 A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.; Ivanić-Grad: spomenica..., str. 44.; LOPAŠIĆ 1889., str. 471.-472.18 A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.; LOPAŠIĆ 1887., str. 54.19 Hasan-paša Predojević (Pridojević, Klobučarić), znameniti je turski vojskovođa XVI. stoljeća. Segedinski je namjesnik i

begler-beg Bosne (od 1592.). Godine 1592. zauzeo je Bihać i radi lakših prodora u Hrvatsku podigao Novigrad (današnjaPetrinja). Poginuo je u bici kod Siska 1593. godine.

ratovanje uobičajenim načinom – pljačkom, paležom i uništavanjem uokolo utvrdekoju treba osvojiti. Počinje razaranje Turopolja i cijelog područja, sve do Okića,Susedgrada, do Save i Zagreba, a preko Save do Božjakovine i Ivanića. Čini se da jetom prigodom kršćanska vojska uspješno odgovorila te su udružene snage StjepanaGrassweina i hrvatskoga bana Tome II. Erdödyja20, suzbile turske snage i kod utvrdeMoslavina im nanijele poraz.21

Iz 1592. godine vrela bilježe niz Grassweinovih izvješća o napredovanju turskihpostrojbi i obrambenom stanju vojnokrajiških utvrda. Tako već početkom godine (2.01. 1592.) podnosi obavijest nadvojvodi Ernestu da je od svojih uhoda sa Kupeprimio vijest da se Hasan-paša sa svojim postrojbama uputio prema Karlovcu.22 Uožujku (28. 03.) iste godine upozorava na opasnost da Turci ugroze i sam Zagreb temoli bolju opskrbu topova, praha i drugog prijeko potrebnog naoružanja.23 Idućegmjeseca (7. 04. 1592.) izvješćuje Dvorsko ratno vijeće u Grazu da je primio njihovopismo od 2. 04. u svezi mogućeg pohoda bosanskog paše na Bihać. Budući da odvrhovnog zapovjednika u Hrvatskoj, a niti od samoga bana, nije dobio još nikakvihvijesti, navodi da mu nije poznato da li je Bihać pao u turske ruke.24 Iz svibnja (2. 05.)potječe Stjepanovo izvješće napisano u taboru kraj Bresta u kojemu razmatrakretanje Hasan-pašinih postrojbi, njegovo nastojanje na podizanju utvrde Novigradte izražava bojazan zbog pristizanja većeg broja turskih pomoćnih postrojbi koje se,pretpostavlja koprivnički kapetan, trebaju uključiti u opsadu Siska. Napominje da jejake straže Hasan-paša postavio u Hrastovici i Gorama. Iz istoga mjeseca (8. 05.)potječe i Grassweinovo pismo kojime se Franjo Tahi preporučuje na kapetanskudužnost u Krajini, dočim se Gašpar Drašković preporučuje za ivanićkogzapovjednika.25 Čini se da sredinom 1592. godine izbijaju i nesporazumi i sukobi sbanom Tomom Erdödyjem, koji se (u pismu od 24. 06. 1592.) žali odbornicimaštajerskih staleža na objede Stjepana Grassweina koji je bana optužio za nedovoljnubrigu na zaštiti granica.26 Koncem lipnja Stjepan Grasswein imenovan jevaraždinskim pukovnikom. U pismu s kraja mjeseca predlaže bolje utvrđivanjemjesta Virje te popravljanje oštećenih utvrda Moslavine. Saznavši za pad strateškiprevažne utvrde Bihać, iskazuje strepnje glede nastavka turskih napredovanja udubinu Hrvatskoga Kraljevstva te predlaže da se utvrda Petrinja (novoizgrađenouporište Hasan-paše za daljnje prodore) osvoji i razori.27

Tijekom toga razdoblja Hasan-paša daje sagraditi most preko Kupe, s očitomnamjerom da se Sisku približi s lijeve strane Kupe. Tada je iznenada, upućen izdajom

45

VDG JAHRBUCH 2003

20 Toma II. Erdödy (1558.-1624.), najistaknutiji je odvjetak ugledne velikaške obitelji Erdödy. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskiban (1584.-1595. i 1608.-1614.) i istaknuti sudionik protuturskih ratova. Vidi podrobnije: Hrvatski biografski leksikon, sv. IV., Zagreb 1998., str. 70.-72. (tekst: T. RADAUŠ).

21 LOPAŠIĆ 1887., str. 55.; D. GRUBER, nav. dj., str. 44.; KRUHEK 1995., str. 39.; Sisak u obrani od Turaka, str.391.-396.

22 LOPAŠIĆ 1887., str. 55.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.23 A. E. BRLIĆ, nav.dj., str. 84.; Sisak u obrani od Turaka, str. 417.-418.24 Sisak u obrani od Turaka, str. 422.-424.25 LOPAŠIĆ 1887., str. 56.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.; KRUHEK 1994., str. 42.26 Sisak u obrani od Turaka, str. 438.-440.27 LOPAŠIĆ 1887., str. 57., 59.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.

nekog Vlaha Vojina da kršćanske postrojbe još nisu bile spremne (budući da do Kupejoš nisu pristigle krajiške postrojbe Stjepana Grassweina), paša iznenada prešaopreko Kupe i kod Bresta s oko 5 000 vojnika napao ratni tabor bana Tome Erdödyja.Banova vojska, udružena sa njemačkim vojnicima, u tom trenutku nije bila snažnaniti spremna na napad te je doživjela potpun poraz. Banovim porazom Turcima jepraktično bio otvoren put do Siska. Javljajući o tom porazu Stjepan Grasswein navodi da je glavni krivac sam ban, čime zapravo daje naslutiti konstantnu netrpeljivost kojaje, uoči presudnih vojnih događaja, trajala između vodećih zapovjednika u Vojnojkrajini.28 Početkom kolovoza Grasswein je intenzivno usmjeren na utvrđivanjepostojećeg stanja u sisačkom kaštelu te – poradi sada već nedvojbene Hasan-pašinenamjere da zauzme tu utvrdu – učestalim zahtjevima odbornicima štajerskih staležamoli za dodatnu pomoć u živežu i naoružanju.29 Koncem istoga mjeseca datiran je(26. 08.) njegov izvještaj u kojemu se nadvojvoda Ernest obavještava da je ivanićkikapetan spalio od Turaka napušteni toranj u Drenčini.30

Tijek vojnih događanja 1593. godine, kao i djelovanje zapovjednika Slavonskekrajine Stjepana Grassweina, poglavito su vezani uz pripremu, odvijanje i posljediceznamenite sisačke bitke, ishod koje je u velikoj mjeri odredio tijek i rasplet ratovanjana hrvatskom vojnokrajiškom bojištu. Potaknut provalama petrinjskog zapovjednikaHrustan-bega, koji je u svibnju s brojnim ljudstvom započeo pljačkaške pohodediljem Turopolja, vrhovni vojni zapovjednik Ruprecht Eggenbeg31 smjesta je pozvaopomoćne postrojbe i naredio generalu Karlovačkog generalata Andriji Auerspergu32

da se sa svojim jedinicama utabori kod Jastrebarskog. Stjepanu Grassweinu naredio je da svoje postrojbe izmjesti u Posavinu, a ivanićkom kapetanu Albanu Grassweinu dazauzme područja oko Siska. Sam se Eggenberg s pomoćnim hrvatskim i njemačkimpostrojbama pridružio banu Tomi Erdödyju kraj Save u blizini Zagreba, kako bi odtamo lakše mogao pratiti kretanje neprijateljske vojske. Događaji koji će uslijedititijekom idućih dana dovesti će do treće opsade grada Siska. Dne 14. 05. utaborila seHasan-pašina vojska uokolo sisačke utvrde, uz Kupu i na okolnim uzvisinama njezinedesne obale prije utoka u Savu. Preko Kupe, na otoku, paša je dao podići nasipe ipostaviti topove. Stoga se 14. svibanj, kada je započela artiljerijska vatra, uzima kaodatum početka treće opsade Siska. U Hrvatskoj je tada proglašen opći ustanak, aEggenbergovom je odlukom svim zapovjednicima (poglavito Andriji Auerspergu iStjepanu Grassweinu) naređeno da što prije sa svojim postrojbama prispiju podsisačku utvrdu. Pridošle postrojbe utaborile su se (oko 20. 06.) kod Novigrada. Glavnizapovjednik ondje prisutnih kršćanskih postrojbi bio je Ruprecht Eggenberg. Uzbrojne druge istaknute vojne zapovjednike (Toma Erdödy, general AndrijaAuersperg, kapetan uskočki Petar Erdödy, Melchior von Rödern, Adam Rauber odWeinera, Kristofor Obrutschan, Stjepan Tahi, Martin Pietschnik iz Altenhofa, Georg

46

VDG JAHRBUCH 2003

28 A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.; Sisak u obrani od Turaka, str. 445.-447.; KRUHEK 1994., str. 44.29 Sisak u obrani od Turaka, str. 457.-459.30 A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 84.; Sisak u obrani od Turaka, str. 466.-467.31 Usporedi: L. ČORALIĆ, nav. dj.32 Andrija (Andreas) Auersperg (1557.-1593.), zapovjednik je Hrvatske krajine (general Karlovačkog generalata) od 1589. do

1593. U sisačkoj bici njegovi su arkebuziri prvi puta u nas primijenili plutonsku vatru i znatno pridonijeli pobjedi nadpostrojbama Hasan-paše Predojevića. Usporedi: Hrvatski biografski leksikon, sv. I., Zagreb 1983., str. 268. (tekst: Z. ŠENOA).

Sigismund Paradeiser, Ferdinand Weidner i dr.), boju je pribivao i Stjepan Grassweinsa 400 pješaka i husara.33

Znamenita sisačka bitka odigrala se 22. lipnja 1593. godine i svi izvjestitelji seslažu da je trajala relativno kratko. Udružene snage kršćanskih vojnih zapovjednikaodnijele su potpunu pobjedu tijekom koje je smrtno stradao i sam turski vođaHasan-paša Predojević. Vojni ciljevi kršćanske vojske nisu, dakako, bili okončanivelikim uspjehom kod Siska. Kao jedan od strateški važnih ciljeva kršćanskihsaveznika, nametalo se i osvajanje susjednih i strateški iznimno važnih turskih utvrdaPetrinje i Hrastovice. Kršćanski zapovjednici stoga su željeli već nakon dva dana pookončanju sisačkog boja krenuti u pravcu Petrinje. Međutim, toj se namjeri osobitoprotivio vrhovni zapovjednik Ruprecht Eggenberg, smatrajući da nedostaje dovoljnohrane za cjelokupnu vojsku te navodeći kako između dviju carstava zapravo i nepostoji formalni rat. Stoga, kako je Eggenberg istaknuo, bez posebnog dopuštenja izBeča nije moguće otpočeti ozbiljniju ratnu operaciju protiv Turaka i njihovihuporišta diljem granice. Tijekom idućih dana vojske su se počele razilaziti, a kupskaje granica ostala gotovo bez obrane. Međutim, kako je tada započela velika priprematurske vojske za pohod u dubinu Hrvatskog i Ugarskog Kraljevstva, austrijski carRudolf II. odlučio je poduzeti potrebne pripreme za obnovu i obranu postojećihuporišta na granici. Nakon uzaludnog pohoda na Petrinju iza pobjede kod SiskaDvorsko ratno vijeće u Grazu je poslalo za svog opunomoćenika u Hrvatskoj IvanaFridrika Trautmansdorfa s ciljem da obavi sve potrebne pripreme za otpočinjanjenapada na Petrinju. Od 11. 07. Trautmansdorf je u Zagrebu učestalo vijećao sRuprechtom Eggenbergom, Andrijom Auerspergom, Stjepanom Grassweinom ihrvatskim banom Tomom Erdödyjem. Radeći na konkretnim pripremama za novuvojnu, Trautmansdorf je nastojao ublažiti opreke koje su učestalo izbijale izmeđugenerala u svezi vrhovnog zapovjedništva nad sjedinjenim vojskama. Dne 14. 07.1593. godine Trautmansdorf javlja nadvojvodi Ernestu da suparništvo izmeđugenerala i nije toliko koliko se u Beču govori i da ne predstavlja prepreku u ratovanju.Ističe kako se to poglavito odnosi na moguće sukobe između Eggensberga s jedne tegenerala Auersperga i Grassweina s druge strane.34

U događanjima koja su se zbivala neposredno nakon obrane Siska i neuspjelognapada na Petrinju sudjelovao je, kako je iz prethodnog razvidno, i general StjepanGrasswein. Nakon opsade Petrinje njegovo se ime sve rjeđe bilježi u dokumentima.Čini se da se – uslijed bolesti – sve više povlačio iz aktivnog vojnog djelovanja. Umroje 26. 03. 1594. godine35, a na dužnost vrhovnog zapovjednika Slavonske krajineimenovan je Ivan Sigismund Herberstein.36

47

VDG JAHRBUCH 2003

33 D. GRUBER, nav. dj., str. 80., 86.; F. HEFELE, nav. dj., str. 47., 50.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 85.; KRUHEK 1994.,str. 51.; A. NAZOR, nav. dj., str. 97.; M. ŠERCAR, nav. dj., str. 267.; L. ČORALIĆ, nav. dj., str. 25.

34 LOPAŠIĆ 1887., str. 66.; D. GRUBER, nav. dj., str. 105.-108.; KRUHEK 1994., str. 56.; N. ŠTEFANEC, nav. dj., str.106.

35 R. HORVAT, nav. dj., str. 286.; V. KLAIĆ, nav. dj., str. 507.; I. MAŽURAN, nav. dj., str. 166.36 Ivan Sigismund (Žigmund) Herberstein (? – 1611.), obnašao je dužnost vrhovnog zapovjednika Slavonske krajine od 1594. do

1603. godine. Podrobnije vidi: Hrvatski biografski leksikon, sv. V., Zagreb 2002., str. 529. (tekst: M. ŠVAB).

Drugi istaknuti odvjetak obitelji Grasswein, također prisutan u vojnokrajiškojpovijesti koncem 16. i početkom 17. stoljeća, Stjepanov je mlađi brat Alban (Bjelan)Grasswein. Vojnu je službu započeo 1586. godine kao poručnik u Koprivnici. Godine1591. imenovan je ivanićkim kapetanom te na toj dužnosti ostaje do 1597. godine.37Iako se u odnosu na starijeg i poznatijeg brata Stjepana u vrelima spominje znatnorjeđe, nekoliko izravnih podataka svjedoči i o njegovim nemalim prinosimaprotuturskim borbama na prijelazu dvaju stoljeća. Tako, primjerice, 1591. godinesudjeluje, nakon neuspjele Hasan-pašine opsade Siska, u postrojbama koje suprogonile poražene turske snage.38 Godine 1597. imenovan je koprivničkimkapetanom. Iste godine u pismu generalu Herbersteinu od 14.i 15. 06. prihvaćamogućnost da bi u utvrdu u Čazmi trebalo dobro obnoviti, ali da prije toga trebadovršiti gradnju tvrđave Ivanić. Obnovljenu Čazmu, predlaže Alban Grasswein,trebalo bi braniti jakom vojnom posadom, ali je problem kako pribaviti ljudstvo,naoružati ga, opskrbiti i plaćati. Stoga drži da je zasad bolje napustiti plan obnoveČazme. Ipak, bez obzira na plan obrane ili napuštanja Čazme, Alban tvrdi da Ivanićsvakako treba pokušati svim sredstvima utvrditi i obraniti poradi njegova važnogstrateškog položaja.39 Godine 1600. provalio je u tursku Slavoniju prema Virovitici iBrezovici, spalio Slatinu i među drugim Turcima zarobio slatinskog dizdaraMurat-agu, kojega su na povratku krajišnici ubili. Osim toga, Alban je pri povratkuporobio i spalio tamošnja sela Bistricu, Miljavce, Medince, Gornji Miholjac iVukojevicu, a stanovnike poveo sa sobom i naselio u okolici Koprivnice.40 Kao injegovi prethodnici, zapovjednici Koprivnice, bio je u sukobu s Hrvatskim saborom41, jer je odbijao plaćati porez od podložnika koprivničke tvrđave. Prestankomobnašanja službe koprivničkog kapetana, stekao je (poveljom cara Rudolfa II.) naslov baruna (1607. god.).42

Posljednja dva odvjetka obitelji Grasswein koja su predmet obrade ovoga prilogamanje su poznati i istaknuti sudionici povijesti Vojne krajine te je o njima i njihovomdjelovanju moguće izreći samo nekoliko osnovnih podataka. Prvi od njih jevojnokrajiški časnik Vuk II. Grasswein, koji se 1597. godine spominje kao kapetanKoprivnice. Iz toga vremena sačuvano je izvješće, datirano 5. 10. iste godine, u kojemVuk II. razmatra mogućnosti gradnje utvrde Rovišće. Čini se da je Vuk II. Grassweindužnost koprivničkog kapetana obnašao kratko vrijeme. Naime, već 1598. godine(26. 06.) zabilježen je naputak carskom dvorskom rizničaru da nabavi srebrenipozlaćeni pribor za vino u vrijednosti 50 do 54 forinte koji se ima predati kaovjenčani dar ivaničkom kapetanu Vuku.43 Nakon te bilješke, vrela i dosadašnjasaznanja historiografije ne govore nam o daljnjoj aktivnosti Vuka II. na hrvatskomprostoru.

48

VDG JAHRBUCH 2003

37 LOPAŠIĆ 1887., str. 55.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 85.; Ivanić-Grad: spomenica, str. 45.38 V. KLAIĆ, nav. dj., str. 469.39 ŠIŠIĆ 1918., str. 602.-604.; KRUHEK 1995., str. 368.40 LOPAŠIĆ 1887., str. 72.-73.; D. GRUBER, nav. dj., str. 116.; I. MAŽURAN, nav. dj., str. 174.41 Hrvatski sabor tužio je Albana Grassweina 1604. godine naglasivši da ovaj ne samo da uskraćuje prihode namijenjene Saboru i

vladaru, već ih zadržava u vlastitu korist. Saborski izaslanik Vuk Druškovački ponavlja istu tužbu i 13. I. 1605. godine, aliistraga – kako se čini – nikada nije bila provedena (LOPAŠIĆ 1884., str. 324.-326.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 86.).

42 A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 86.43 LOPAŠIĆ 1889., str. 472.; A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 85.

U odnosu na braću Albana i Stjepana, ali i na Vuka II. Grassweina, podaci o Jakovu (za kojega ne možemo sa sigurnošću utvrditi rodbinsku povezanost s prethodnomtrojicom) krajnje su oskudni i svedeni samo na jedan događaj. Godine 1603. Jakov sespominje kao koprivnički kapetan.44. Koncem iste godine upušta se u prodor napodručje Požeškog sandžaka, gdje je (između Virovitice i Brezovice) u srazu sapostrojbom Tatara (pomoćni odredi upućeni turskoj vojsci) teško poražen i zarobljen. Tatari su nakon toga krenuli u pljačku i opustošili sva sela od Koprivnice do Vinice,opljačkali i spalili Rasinju i zaprijetili Varaždinu.45 Sudbina poraženog časnika Jakova Grassweina nije nam poznata, barem prema dosadašnjim saznanjima iz vrela iliterature.

***

Udio časnika i vojnika s njemačkog i austrijskog prostora u hrvatskoj vojnojpovijesti istraživačka je tema koja bi, poradi svojega značaja i opsežnosti, iziskivalazaseban znanstveni projekt i pregnuća više proučavatelja. U ovom prilogu pokušalose, tragom dosadašnjih saznanja iz objavljenih vrela i literature, predstavitidjelovanje odvjetaka obitelji Grasswein, čiji su članovi koncem 16. i početkom 17.stoljeća imali zapaženo mjesto u povijesti Vojne krajine. Ponajprije se, dosegom uvojnoj hijerarhiji, izdvaja Stjepan Grasswein, đurđevački, ivanićki i koprivničkikapetan i zapovjednik Slavonske krajine, zapaženi sudionik protuturskih bojeva iznamenite sisačke bitke 1593. godine. Zahvaljujući njegovim brojnim i sadržajempodrobnim izvješćima odbornicima štajerskih staleža i nadvojvodi u Grazu, mogućeje iščitati ne samo njegovu ulogu u tadašnjim zbivanjima, već i dobiti potpuniju slikuo općim, poglavito vojnim prilikama na hrvatsko-turskoj granici potkraj XVI.stoljeća. Uz Stjepana, zasigurno zapaženo mjesto pripada i njegovu bratu AlbanuGrassweinu, ivanićkom i koprivničkom kapetanu te također, u više navrata, sudioniku bojeva sa Turcima na širem području Slavonske krajine, ali i na prostoru turskeSlavonije. O njegovim zaslugama svjedoči i činjenice da je, prestankom obnašanjaslužbe koprivničkog kapetana, poveljom cara Rudolfa II., stekao naslov baruna.Naposljetku, u prilogu su spomenuti i Vuk II. i Jakov Grasswein, ali je – poradioskudnosti vrela i dosadašnjih saznanja historiografije – njihove životopise i udio uhrvatskoj vojnoj povijesti na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, znatno teže iščitati ivrednovati.

Obitelj Grasswein možda se po svojim sveukupnim dosezima i prinosima ne možemjeriti s nekim najistaknutijim njemačkim obiteljima koje su djelovale na hrvatskomprostoru (primjerice s brojnim istaknutim pojedincima iz obitelji Auersperg iliHerberstein). Ipak, odličnost njihovih vojnih dužnosti, kao i važnost razdoblja ukojemu djeluju, daje im istaknuto mjesto u događajima i ljudima prebogatojhrvatskoj ratničkoj prošlosti ranoga novovjekovlja.

49

VDG JAHRBUCH 2003

44 Teško je vjerovati da je Jakov obnašao dužnost koprivničkog kapetana. Naime, upravo početkom XVII. stoljeća kao nositelj tevojne dužnosti spominje se Alban Grasswein.

45 A. E. BRLIĆ, nav. dj., str. 86.; I. MAŽURAN, nav. dj., str. 176.

Nac hkom men der Fa mi lie Gra sswe inher vor ge ho be neTe il neh mer an der Mi litärgren zge schic hte Ende des 16.

und Anfang des 17. Jah rhun derts

In den letzten Jahrhunderten trugen Familien und Individuen aus dem deutschen und österreichischen Gebiet jahrhundertlang eine wichtige Rolle in der kroatischenMilitärgeschichte. Zahlreiche Individuen, oft Nachkommen bedeutender deutscherund österreichischer adeliger Herkunft, trugen (oft auch ganze Generationen)höchste Militärverpflichtungen auf dem ganzen Gebiet Kroatiens, nahmen anentscheidenden, erschöpferischen Kriegen und Kämpfen teil, und überhaupt, mitihrer Wirkung und militärischen Kenntnissen trugen sie einen besonderen Beitragder reichen Geschichte des kroatischen, aber auch benachbartem Gebietes, bei. DieFamilie Grasswein, die aus Tirol stammt und vom Mittelalter auch auf dem Gebietder Steiermark anwesend ist, gab Ende des 16. und Anfang des 17. Jahrhundertseinige bedeutsame Individuen - bedeutende Teilnehmer der Ereignisse auf demGebiet der Militärgrenze. In der Arbeit werden die bisherigen Kenntnisse derHistoriographie vorgestellt, die Verwendbarkeit einzelner Sammlungenveröffentlichter Quellen beachtet und verweist, auf grundlegende Studien,Diskussionen und Beiträge, anhand deren es möglich ist, die Anwesenheit undWirkung der Mitglieder der Familie Grasswein auf dem Gebiet Kroatiens in derJahrhundertwende vorzustellen, verweist. Ein besonderes Forschungsinteresse ist auf den hervorragendesten Rechtsanwalt der Familie gerichtet - Stjepan (gest.1594), derals Kapitän in Đurđevac, Ivanić und Koprivnica und Kommandant in derslawonischen Kraina, diente. Stjepan Grasswein ist ein bedeutender Teilnehmer anden Kämpfen gegen die Türken, als auch am Kampf bei Sisak im Jahre 1593. Dankseiner zahlreichen und inhaltlich präzisen Berichtserstattungen an dieAusschussmitglieder der steiermärkischen Stände und den Erzherzog in Graz, ist esmöglich, nicht nur seine Rolle in den damaligen Ereignissen auszulesen, sondernauch ein vollständiges Bild über die allgemeine, besonders die Militärsituation ander kroatisch-türkischen Grenze Ende des 16. Jahrhunderts zu bekommen. NebenStjepan gehört ein besonderer Platz auch seinem Bruder Alban Grasswein, der alsKapitän in Ivanić und Koprivnica und Teilnehmer in Kämpfen gegen die Türken aufdem weiteren Gebiet der slawonischen Kraina und dem Gebiet des türkischenSlawonies, bekannt ist. Über seine Verdienste zeugen auch Tatsachen, dass er,nachdem er den Dienst des Kapitäns in Koprivnica aufgab, mit der Urkunde desKaisers Rudolf II. im Jahre 1607 den Baronentitel bekam. In Beilage werden auchVuk II. und Jakov Grasswein erwähnt, aber wegen Mangelhaftigkeiten und derbisherigen historiographischen Kenntnisse sind ihre Lebensläufe und ihr Anteil inder kroatischen Militärgeschichte im Übergang des 16. in das 17. Jahrhunderts vielschwieriger auszulesen und zu bewerten. Zuletzt kann man zusammenfassen, dass die Familie Grasswein, obwohl man sie nicht in die Reihe der bedeutendsten deutschenund österreichischen Familien, die auf dem Gebiet der Militärgrenze wirkten,mitrechnen kann, sicher ein bedeutendes Thema ist, das zusätzliche Aufmerksamkeit der Forscher fordert.

50

VDG JAHRBUCH 2003

Stjepan MATKOVIĆ

Prilog životopisu feldmaršala Alfre da von Zei dle ra

U ostavštini Rudolfa Kiszlinga (1882.-1976.), nekadašnjeg časnika u stožerumaršala Conrada von Hötzendorfa te kasnijeg ravnatelja bečkog Kriegsarchiva iplodnog povjesničara, pronašao sam tiskani zapis o feldmaršalu Alfredu von Zeidleru koji se sastoji iz dvaju dijelova. U prvome dijelu, Kiszling opisuje Zeidlerovo vojničkoznačenje, dok u drugome dijelu von Zeidler osobno opisuje svoj životni put. Sobzirom da u hrvatskoj vojnoj historiografiji nema podataka o toj visokoj časničkojfiguri, ovaj prilog uglavnom prenosi sadržaj iz materijala pronađenih u spomenutom Kriegsarchivu, kako bi pružio osnovne obavijesti o toj osobi istaknutog životopisa.1

Von Zeidler je rođen 18. studenog 1869. u Zagrebu. Otac mu je bio ulanski(konjički) natporučnik, koji je tada bio izvan službe i imao u najmu jedan posjed uZagorju. Obitelj je bila u dobrim vezama s plemićkim obiteljima Schlippenbach,Rauch, Hellenbach i Jelačić, a Alfredova krsna kuma bila je Clotilda barunicaHellenbach, rođena Jelačić. Uskoro je otac kupio dobro kraj Celja (1870.), a Alfred je, kad je za to došlo vrijeme, započeo s vojnom izobrazbom u Militär Unterrealschule uGünsu, a zatim u Militär Oberrealschule u Moravskoj Bijeloj Crkvi (MährischWeisskirchen). Završivši vojnu akademiju u Bečkom Novom mjestu krenuo uizgradnju bogate vojne karijere. Prvo je bio postavljen u dva lovačka bataljuna (br. 1 uJosefstadtu u Češkoj i br. 27 u Villachu). Njegov mlađi brat Egon (1870.-1919.)također je krenuo putem vojne profesije i kasnije je postao posljednjim vojnimpobočnikom cara Karla. Život okončao samoubojstvom jer je bio razočaran porazommonarhista u Austriji i ugasnućem “altösterreichischen Soldatengeist”.2

Od 1892. započeo je von Zeidler pohađati ratnu školu za operativnu službu,nakon čega je kraće vrijeme bio zaposlen u 17. pješačkoj brigadi u Pragu. Od 1.svibnja 1897. von Zeidler je ponovo bio vezan uz Hrvatsku. Te je godine dodijeljen na uslugu hrvatsko-ugarskoj postrojbi 31. lovačkom bataljunu, koji je bio tada smješten u Grazu, a zatim je premješten u Petrinju.3 Zapovjednik mu je bio general pješaštvabarun Anton von Bechtolsheim, koji se istaknuo u slavnoj pomorskoj bici kodCustozze (1866.). Prema Kiszlingovom zapisu, von Zeidler je svladao toliko hrvatskijezik da je osobno mogao ravnati školovanjem svojim podčasnika. Von Zeidler jeosobno zapisao: “Der Anfang war für mich recht schwer. Ich sprach kein Wortkroatisch und in der Kompagnie nur der Oberjäger und der Rechnungsunteroffizier

VDG JAHRBUCH 2003

51

1 U ovoj prigodi najiskrenije se zahvaljujem kolegama prof. Milanu Pojiću (Hrvatski državni arhiv) i dr. Vladimiru Geigeru(Hrvatski institut za povijest), koji su mi nesebično pomogli u dotjerivanju ovoga priloga.

2 Usp. Peter Broucek, Ein General im Zwielicht. Die Errinerungen Edmund Glaises von Horstenau, knj. 1, Wien-Köln-Graz1980.

3 Feldjägerbaon Nr. 31 osnovan je 1.listopada 1873., a popunjavao se novacima s popunidbenog okružja 79. pješačke pukovnijeu Otočcu. Spadao je u sastav XIII. zbora.

deutsch. So musste ich die Offiziere der Kompagnie, die die Sprache beherrschten,als Dolmetscher heranziehen, aber so nach und nach ging es schon”.4 Četiri satnije(Kompagnie) bile su locirane na različitim mjestima Petrinje. Von Zeidler je biozapovjednik četvrte satnije, koja je bila smještena u vojarni na južnom izlazu iz grada i sastojala se od dvije zgrade. Svoje tadašnje vojnike ocijenio je izvanrednima, žilavimai izdržljivima. Međutim, nije isticao samo njihove fizičke kvalitete, nego ih je suspjehom učio vještinama korisnima za vojništvo, kao što je crtanje vojnih skica ičitanje vojnih karata. U svojim zapisima napisao je: “Ich erinnere mich immer gernean die Zeit in Petrinja und mein Tätigkeit als Kompagniekommandant bei denbraven Kroaten”.5

Nakon dvije godine von Zeidler je imenovan za stožernog satnika u direkcijskomuredu stožera, a godinu dana kasnije raspoređen je u 3. pješačko divizijskozapovjedništvo u Linzu. Nadređeni mu je bio feldmaršal Stjepan Babić (1841.-1928.), hrvatski časnik visokog ugleda u vojnim krugovima, koji će kasnije postati generalompješaštva (Feldzeugsmeister).6 Vojni put premještao je von Zeidlera prvo u Lemberg(1903.), potom u Mostar gdje se nije dugo zadržao zbog zdravstvenih poteškoća, odn. želučanih i crijevnih tegoba. Uskoro je došao do čina majora, a feldmaršal Fiedler gaje u svibnju 1908. uzeo za svojega krilnog pobočnika (Flügeladjutant) u svojstvunadzornika postrojbi. U skladu s usponom u vojnoj hijerarhiji, von Zeidler je ustudenome 1909. promoviran u čin natporučnika i s tog je položaja djelovao utemišvarskom 7. zapovjedništvu i pješačkoj pukovniji br. 71 u Trencsinu. Istodobno jeodlikovan križem za vojne zasluge, da bi nedugo zatim stekao viteški križ kolajneFranje Josipa. Početkom svibnja 1912. dodijeljen je stožernom zapovjedniku XIII.zbora u Zagrebu, a pola godine kasnije imenovan je pukovnikom. Dolazak u mjestosvojega rođenja popratio je izrazima otvorene simpatije. S gledišta vojne povijesti,naglasio je da je riječ o vojnom tijelu koje je stoljećima bio izvorište izvanrednihvojnika. Područje XIII. zbora je pokrivalo, prema njemu, najpromjenjiviji geografskiprostor od plodnih nizina Srijema do mora. Uočavao je vrlo velike razlike u sastavustanovništva u psihološkom i kulturnom smislu. S jedne strane bogate srijemskeŠvabe, koji su slali svoju djecu na školovanje u njemačke elitne škole, a s drugenepismene Ličane. Von Zeidler je bio svjestan i etničko-vjerskih razlika između 75posto katoličkih Hrvata i ostalih zajednica. Isto tako, uočio je podvojenosti izmeđuHrvata i Srba. U to su vrijeme zapovjednici zbora u Zagrebu bili generali RajmundG(e)rba i Adolf von Rehmen. Za Gerbu je napisao da je bio Hrvat, “sin graničara ivjerni sin svoje domovine”7. Izdvojio je njegovo mišljenje o velikoj pogrešci Mađara,koji nisu omogućili veću nezavisnost Hrvatima i tako ih privukli na svoju stranupomirljivom politikom, nego su u svemu podržavali hrvatske Srbe da bi stvoriliprotutežu Hrvatima. Gerba je bio na čelu XIII. zbora do svojega umirovljenja u

52

VDG JAHRBUCH 2003

4 Kriegsarchiv, Wien, ostavština Kiszling, str. 121. 5 Isto, str. 122. 6 Usp. Hrvatsko Pravo, “General pješačtva † Stjepan Babić”, br. 5193, 29. XII. 1928., str. 6. General Babić je bio ranjavan u

bitkama kod Custozze, Solferina i prigodom zauzeća Bosne. 7 Isto, str. 123.

studenome 1912. godine. U Zagrebu se von Zeidler istodobno i oženio. Žena mu jebila Mađarica. Za to je razdoblje zapisao da se osjećao u Zagrebu kao kod kuće.8

Tijekom Balkanskih ratova i izbijanjem Prvoga svjetskog rata, XIII. zbor suočio ses dokazivanjem vlastitih dostignuća u vojnoj vještini. Von Zeidler je u svom zapisuopisao ozračje koje je zavladalo u Zagrebu. Prema njemu, ultimatum Monarhijeupućen Srbiji izazvao je velike izgrede u gradu protiv srpskih dućana i kavana.Tadašnji ban barun Skerlez i predstojnik policije bili su zatečeni napetom situacijom.

Zapovjednik zbora von Rehmen i njegov zamjenik knez Schönburg-Hartenstein,uz izraženu pomoć i savjete von Zeidlera, poveli su svoje vojnike u rat. U tim su seokolnostima istaknuli hrvatski vojnici na bojištima u Srbiji tijekom 1914. i u istočnojGaliciji za vrijeme zime slijedeće godine. Prema von Zeidleru, Srbi su tada bilineusporedivo teži protivnici od Rusa, a njegova vojska bila je dosta slabo i zastarjeloopremljena. Tijekom borbi u Srbiji, naglasio je, nikada nisu postrojbe XIII. zbora bile izravno poražene, nego su se povukle tek nakon izdavanja naredbi. U sastav XIII.zbora tada su dodijeljeni stožerni časnici Slavko Kvaternik i Ivan Perčević9, te tadašnjinatporučnik Julius Gömbös, koji je kasnije u samostalnoj Mađarskoj postaoministrom vojske i predsjednikom zemlje. Još otprije, zapovijedao je 42.domobranskom pješačkom divizijom Stjepan Sarkotić.

U travnju 1915. von Zeidler je preuzeo zapovjedništvo nad 28. pješadijskombrigadom, koja je bila u sklopu 14. pješačke divizije pod feldmaršalom vonCsicsericsem10. S tom zapadnougarskom postrojbom uspio je probiti bojišnicu kodGorlica i prodrijeti do sjeveroistočne granice Galicije. U ljeti 1916. istaknuo se uteškim borbama, koje je izazvao Brusilovljev napad. Njegova postrojba je ustudenome iste godine premještena u austrijsko Primorje, gdje se nakon odmora odratnih napora uključila u bitku kod Isonza.

Koncem prosinca 1916., tada već u činu generalmajora, von Zeidler je obolio odžutice. Nakon oporavka preuzeo je u kolovozu 1917. zapovjedništvo 16. pješadijskebrigade 30. pješadijske divizije. Vrhunac vojnog djelovanja doživio je nakondonošenja odluke da se zaposjedne Ukrajina. Zapovijedao je prethodnicom, koja jeišla prema Odessi i sukobila se s postrojbama boljševika. Njegovi ljudi uspjeli su ući uOdessu, a von Zeidler je uspješno organizirao opskrbu u zapadnoj Ukrajini. Zatim jebio prebačen u područje Grappe, gdje je njegova postrojba, 28. pješačka divizija,dočekala završetak rata i zatim se dolinom Drave vratila u Graz. Von Zeidler u svojemzapisu donosi poruku feldmaršala Boroevića koji je 23. listopada 1918. javiovrhovnom zapovjedništvu da mađarske i južnoslavenske postrojbe više nisu obavezneboriti se na talijanskoj bojišnici kad se stvaraju njihove nacionalne države. Njihova jedužnost bila da se vrate u svoju domovinu i brane je od vanjskih prijetnji. To je

53

VDG JAHRBUCH 2003

8 Isto, str. 124. 9 Ivan Perčević Odavna (Beč, 21.5.1881.-Zagreb, 1947.). Nakon završetka vojne akademije dodijeljen kao poručnik 5. ulanskoj

pukovniji. Brzo je napredovao tijekom Prvoga svjetskoga rata. Nakon rata je umirovljen (1919.). 10 Maximilan Csicserics von Bacsány (Arad, 3.5.1865.- Zagreb, 8.11.1948.). tijekom rusko-japanskog rata bio je delegiran u

svojstvu vojnog promatrača u ruski Hauptquartier. Od 1908. zapovjednik XI. zbora, od 1914. 5. armije, od 1916. XIII. zbora,od 1917. XXIII. zbora. Sudjelovao u mirovnim pregovorima u Brest-Litovsku.

pokazao marš hrvatske 79. pješačke pukovnije u Rijeku, gdje su razoružali mađarskehonvede i izvjesili hrvatski stijeg na tamošnju vojarnu. Nakon okončanja Prvogasvjetskog rata, von Zeidler je okončao svoju vojnu karijeru i posvetio sepoduzetništvu. U srpnju 1935. dodijeljena mu je titula podmaršala (feldmaršala).

Pri log

Izvad ci iz au to bio gra fi je Alfre da von Ze i dle ra,koji se od no se na Hrvat sku

Ich wurde am 18/XI 1869 in Agram geboren. Mein Vater, Ulanenoberleutnant a.D. hatte damals eine Pachtung in Zagorien (Kroatien). Eine Schwester meiner Mutter war an Stefan Grafen Schlippenbach verheiratet, der ebenfalls in Zagorien am Lande sass, dadurch ergab sich der Verkehr mit den Familien Schlippenbach, Rauch,Hellenbach, Jellačić, etc, die dort alle ansässig waren. Meine Taufpatin war ClotildeBaronin Hellenbach, geborene von Jellačić.

Ich erlebte die Freude, als ich 1912 als Korpsgeneralstabchef nach Agram kam,dort meine Taufpatin in vollster Gesundheit anzutreffen.

Meine Eltern verliessen 1870 Kroatien und kauften sich einen Besitz inSüdsteiermark nächst Cilli.

Ich besuchte dann zusammen mit meinem Bruder Egon, der ein Jahr jünger war,daher eine Klasse zurück war, die Volksschule in Cilli, dann von 1879 – 1889 die Mil.Unterrealschule in Güns, die Mil. Oberrealschule in Mähr. Weisskirchen und die Mil.Akademie in Wr. Neustadt.

Aus dieser wurde ich 1889 als Leutnant zum Feldjägerbataillon Nr. 1 nachJosefstadt in Böhmen, mein Bruder 1890 zum Feldjägerbaon Nr. 27 nach Villachausgemustert.

/…/

Am 1. Mai 1891 wurde ich zum F. J. Baon Nr. 27 nach Villach transferiert, wo ichnun mit meinem Bruder Egon, dem nachmaligen letzten Generaladjutanten Sr. Maj.Kaiser Karl, zusammen diente.

Das Baon gehörte nebst dem F. J. Baon 7 (Tarvis), und dem F. J. Baon 8(Judenburg) zur 12. Infant-Brigade Klagenfurt.

Die Jägerbaon wetteiferten hier mit einander, sie waren durchwegs sehr guteTruppen. Kleine Körper, von stets ausgesuchten, besonders tüchtigenKommandanten befehligt, die sich in dem kleinen Rahmen um so eher durchsetzten

54

VDG JAHRBUCH 2003

konnten; so konnte hier leicht Besonderes erreicht werden. So auch beim Bataillon;mehrtätige freizügige Gebirgsübungen verbunden mit feldmässigen Shiessübungen,weit ausholende Patrouillenübungen, usw. förderten die kriegsmässige Ausbildungsehr.

Villach mit seiner so schönen Umgebung war eine ausgezeichnete Garnison.

1902 bestand ich zuerst die Vorprüfung, dann die Aufnahmeprüfung in dieKriegsschule, deren Kommandant GM v. Mathes war unser hervorragendster Lehrer– er lehrte operativen Generalstabsdienst – war zweifellos Major Pflanzer, der sich imWeltkriege als Armeekommandant so hervorragend bewährte.

Ich werde nie vergessen, wie er uns – ich war bei der Reise am Schlusse des 2.Jahrganges bei der von ihm geführten Partie (10 Herren) eingeteilt, in Innichen nach Beendung einer ziemlich schwierigen Aufgaben, die Durchführung derselben vomStandpunkte des Kommandanten, bei Berücksichtigung des Auftrages, derfeindlichen Situation entwickelte.

In genau derselben Art entwickelte er in Nadworna 1915 als Armeekommandantvor den versammelten Korpskommandanten und deren Generalstabschefs seineAbsicht über den bevorstehenden Angriff den Armee, der dann zu einem vollenErfolge führte.

Nach Absolvierung der Kriegsschule, ich war mittlerweile 1/V 1894 Oberleutnantgeworden, wurde ich 1/XI 1894 dem Generalstabe zu geteilt und erhielt meineEinteilung bei der 17. Jnft – Brigade in Prag. Kommandant derselben war GM. Hugo Molnar de Kereszt et Vajka. Als ich meine Einteilung beim Chef des GeneralstabesFZM. Baron Beck meldete, meinte dieser “Na, da kommen’s zu einem scharfenHerrn’, hoffentlich wird’s gehen”.

Es ist zum Gluck gegangen, bis auf eine Strafe, die ich von GM. von Molnar wegen einer vollkommen belangslosen Sache erhielt. Die Strafe wurde später in Folge einerallgemeinen Amenstie gelöscht. Mein Nachfolger, Oblt Duschan Relkovic desInft-Rgmts 53, traf es weniger gut, er wurde nach kurzer Dienstleistung überMolnar’s Antrag von seinem Posten enthoben und musste zur Truppe einrücken.

Aber GM. von Molnar war – das muss gesagt werden – eine nicht alltäglichePersönlichkeit, von einem geradezu unheimlichen Tatendrang, umfangreichenWissen und dabei eine enorme Arbeitskraft, freilich auch überaus nervös und sehrempfindlich.

Das Dienen unter GM. v. Molnar war eine schwere, aber gewiss sehr gute Schule,die mir für mein späteres Fortkommen sicher nur sehr genützt hat.

Gesellschaftlich bot Prag eine Menge, freilich waren damals schon nie deutscheund tschechische Gesellschaftsstrenge geschieden.

Nach 2 2 jähriger Dienstleistung als Generalstabsoffizier wurde ich 1/V 1897 zumHauptmann 2. Klasse im Feldjägerbaon Nr. 31 (kroat) ernannt, das damals in Grazgarnisonierte.

55

VDG JAHRBUCH 2003

Der Anfang war für mich recht schwer. Ich sprach kein Wort kroatisch und in derKompagnie nur der Oberjäger und der Rechnungsunteroffizier deutsch. So mussteich die Offiziere der Kompagnie, die die Sprache beherrschten, als Dolmetscheheranziehen, aber so nach und nach ging es schon.

Im September kam das Bataillon in den Verband des XIII. Korps nach Petrinja.

Korpskommandant war damals G. d. K. Freiherr von Bechtolsheim der sich 1866bei Custozza mit einer Eskadron des 12. Uhlanen-Rgmts (Kroaten) den TheresienOrden erworben hatte.

Die 4 Kompagnien des Baons waren in 3 räumlich weit von einander entferntenKasernen in dem sehr ausgedehnten Orte untergebracht.

Ich war Kommandant der 4. Kompagnie und hatte am Südausgang des Ortes eine Kaserne für mich allein, 2 Gebäude in einem grossen Hof und dazu einenausgedehnten Gemüsegarten.

Für einen Kompagniekommandanten, der wie ich, voller Ambition war, idealeVerhältnisse. Ich hatte in Bälde auch so viel kroatisch gelernt, dass ich schon imHerbst mit Unterstützung des Oberjägers selbst die Chargenschule abhalten konnteund die Chargen dabei auch recht viel deutsch lernen konnten.

Das Mannschaftsmaterial war ganz ausgezeichnet, höchstens mittelgrosse Leute,zäh und ausdauernd, und wenn man sie zu nehmen wusste und vor allem gerecht war, zu allem zu haben. Ich hatten mir in der Kompagnie das Zugssystem eingeführt undden von mir bestimmten Zugsführern die volle Verantwortung in jeder Beziehung für ihren Zug übertragen. So erzog ich mir selbständig arbeitende, gute Chargen.

An Nachmittagen nahm ich recht oft Chargen und Chargenschüler zusammenund ging mit ihnen in der Umgebung spazieren. Jeder Mann hatte ein Stück Papiermit Unterlage und einen Blei bei sich, Karten wurden, so weit vorhanden,mitgenommen. Vom zurückgelegten Weg wurde eine Skizze gemacht, ich zeichnetezuerst vor, die Leute nach, mit der Zeit ging es immer besser. So lernten die LeuteSkizzen zeichnen und Kartenlesen; dabei besprach ich im Gelände Etablierung vonSchwarmlinien, Aufstellen von Feldwachen etc. Die Leute gingen zur Schlusse sehrgerne mit und ich freute mich über die erzielten Resultate.

Ich erinnere mich immer gerne an die Zeit in Petrinja und mein Tätigkeit alsKompagniekommandant bei den braven Kroaten.

/…/

Nach einjähriger Truppendienstleistung wurde ich 1/V 1912 zumGeneralstabschef des 13. Korpskommandos in Agram ernannt.

Ein wunderschönes Korps mit einem durch Jahrhunderte bewährtenhervorragendem Soldatenmaterial. Das Territorium des Korps bot wohl dasabwechslungsreichste Gelände, das sich denken lässt; die fruchtbaren EbenenSyrmiens, das Hügelland Zentralkroatiens, die kargen Berge der Lika, der öde Karstan der Küste und das Meer. Dementsprechend gab es aber auch ganz bedeutendeUnterschiede in den Bevölkerung, deren Psyche und Kultur. So die reichen Bauern

56

VDG JAHRBUCH 2003

Syrmiens Serben und Schwaben, die ihre Söhne in die besten Schulen sandten, soerzählte mir dort einst ein reicher deutscher Bauer “Meine Kinder sind alle inDresden erzogen” – und als Gegensatz hiezu, die anspruchlosen armen Bewohnerder Lika und des Karstes, zum grossen Teil der Bewohner des Landes, ca 75%Kroaten, demnach Katholiken, der Rest aber, abgesehen von den Deutschen ineinzelnen Dörfern Syrmiens, Pravoslaven, griechisch-orientalischen Glaubenswaren, die den grössten Teil Syrmiens und den östlichen Teil der Lika bewohnten.

Das Einvernehmen zwischen Kroaten und Serben (statt Pravoslaven kurz sogenannt) liess allerdings meist zu wünschen übrig.

Mein Korpskommandant bis November 1912 war G.d.J. Raimund Gerba. EinKroate, Sohn eines Grenzer, ein treuer Sohn seiner Heimat die er vom ganzenHerzen liebte.

Die Psyche des Volkes, dem er entstammte, genau kennend, äusserte er sich überdie politischen Verhältnisse im Lande, die seiner Ansicht nach sehr zu wünschenübrig liessen, wiederholt dahin dass die ungarische Regierung – Kroatien gehörte,wie bekannt, zur ungarischen Reichshälfte – den grossen Fehler begehe, statt denKroaten jede nur mögliche Freiheit zu gewähren, das Volk an sich zu ziehen und eineversöhnliche Politik zu machen, die Serben im Lande in jeder Beziehungunterstüzten und gross ziehe, um ein Gegengewicht gegen die Kroaten zu schaffen.Das war vor allem die Politik des Banus Grafen Khuen-Hedervary, der diese StelleJahrelang bekleidet so blieb es auch weiter und so wurde es, wie Ezllz Gerba meinte,statt besser immer schlechter.

Exzellenz Gerba wurde November 1912 in den Ruhestand versetzt. Wirbedauerten seinen Abgang sehr, da er als Kommandant, ohne sich in Detailseinzumengen, jederzeit wusste, was er wollte und dabei für Jedermann ein warmesHerz hatte.

Sein Nachfolger war G.d.J. Adolf Freiherr von Rhemen zu Barensfeld, dessenGeneralstabschef ich im Frieden und im Kriege war. Exzellenz Rhemen warseinerzeit beim Inft-Rgmt Nr. 79 zur Truppendienstleistung eingeteilt und dannGeneralstabschef des 13. Korps gewesen, kannte daher Land und Leute auf dasBeste. Ein vornehmer Herr, dabei hochkultivierter Europäer, war er durch seineLeutseligkeit und gewinnende, charmante Art von Hoch und Nieder gleich verehrt.Sein Takt, seine Erfahrung und weltmännische Gewandtheit liessen ihn auch dieschwierigsten Situationen meistern. Ein Beispiel möge dies beweisen.

Als Vertreter Sr. Majestät des Kaisers und Königs zu den Leichenfeierlichkeitendes Patriarchen Brankovics designiert, kam Exzllz Rhemen in eine sehr schwierigenSituation. Gegen jedes Herkommen und ohne hiezu die Bewilligung desMinisteriums des Ausseren erbeten zu haben, erschien bei diese Leichenfeier aufeinmal als Vertreter des Königs von Serbien ein serbischer General mit einerOffiziersdeputation. Ich habe es mitgemacht, wie nun Exzllz Rhemen durch seinzielbewusstes, energisches und dabei doch so unendlich taktvolles Auftreten denserbischen General und sein Gefolge in die entsprechenden Schranken wies und

57

VDG JAHRBUCH 2003

dadurch jeder weiter Zwischenfall der ohnehin genug peinlichen Situationvermieden wurde.

Als Kommandant stets der wohlwollende Vorgesetzte, sich nie in Detailsverlierend, liess er seinen Untergebenen, für die er stets ein gutes Wort zur Handhatte, jede nur mögliche Selbständigkeit und wusste so in seltener WeiseArbeitsfreudigkeit und gute Stimmung zu wecken und zu erhalten.

Ich hatte das Glück Exzellenz Rhemen voll und ganz zu verstehen, er liess mirdaher viel freie Hand und erfreute ich mich stets seines vollsten Vertrauens.

Als Generalstabschef – ich wurde 1/XI zum Oberst befördert – bemühte ich michvor allem, nach Genehmigung durch den Korpskommandanten, im Rahmen derzugewiesenen Mittel die Ausbildungsverhältnisse der Fusstruppen zu bessern. Diesgeschah dadurch, dass den Truppenkommandanten entsprechende Mittel zurVerfügung gestellt wurden, um die Kompagnien, Bataillone auf mehrere Wochen inunbekanntes, abwechslungsreiches Gelände zu verlegen und dort üben zu lassen.

Über den Ankauf eines grossen Truppenübungsplatzes für das Korps standen dieVerhandlungen vor dem Abschlusse, als der Krieg ausbrach.

Den politischen Verhältnissen im Lande wendete das Korps seine vollsteAufmerksamkeit zu; leider blieben aber alle diesbezüglichen Berichte, die höherenOrts vorgelegt wurden, ohne jeden Erfolg.

Die Ausbildung der mir unterstehenden Generalsaboffiziere liess ich mir sehrangelegen sein, es gelang mir sogar bei einem Generalstabs- und IntendanzKriegsspiel, das ich leitete, die Umwandlung des fahrbaren auf den Gebirgstraineiner Truppendivision durchzuarbeiten, was wir dann im Kriege in Serbientatsächlich machen mussten, daher ohne jede Reibung vor sich ging.

Die 42. H.J.T. Dion in Agram kommandierte zu dieser Zeit Fmlt. Stefan vorSarkotic, der nachmalige Landeschef von Bosnien und der Herzegowina, und war bei diesem Kommando als Generalstabsoffizier Hauptmann Slavko Kvaternik- dermalen Marschall im freien Kroatien- eingeteilt.

Das gesellige Leben in Agram liess nichts zu wünschen übrig. Ich hatte 1912geheiratet. Meine Frau- eine Ungarin- fühlte sich in Agram bald heimisch undkonnte so während des Krieges die “Ratno kumstvo”, ein soziales Werk zurUnterstützung von bedürftigen Müttern und Säuglingen ins Leben rufen, das durchfreiwillige Spenden der Bevölkerung erhalten wurde. Damen der kroatischenGesellschaft und Frauen von Offizieren leisteten hierbei freiwillig Hilfe.

Das Ultimatum der Monarchie an Serbien führte am 26. Juli zu grossenAusschreitungen in Agram gegen serbische Geschäfte und Kaffehäuser. Der Banus,damals Baron Skerlez, und der Polizeipräsident wurden dadurch total überrascht.Die vom Korpskommando aus guten Gründen zeitgerecht vorher angetrageneBeistellung von Assistenzen wurde vom Banus mir gegenüber mit dem Bemerkenabgelehnt, dass es so zu nichts kommen werde. Wie sehr sich der Landeschef

58

VDG JAHRBUCH 2003

täuschte, bewiesen die Ereignisse. Durch das dann sofort eingesetzte Militär wurdedie Ordnung in kürzester Zeit wieder hergestellt.

Die Tage vom 25. Juli, der Verlautbarung des Alarm- und Mobilisierungsbefehles,bis zum 1. August, an welchem Tage das Korpskdo auf den Kriegsschauplatz abging,gaben im Korpskommando wohl sehr viel Arbeit, die aber Dank den ganz vorzüglicharbeitenden Herren reibungslos und in vollster Ruhe bewältigt wurde.

/.../

Beilage zum Lebenslauf des Feldmarschalls Alfred von Zeidler

Der Autor beschäftigt sich in diesem Artikel mit dem Lebenslauf desFeldmarschalls Alfred von Zeidler. Dieser Artikel wurde aufgrund derArchivmaterialien, die sich im Kriegsarchiv von Wien befinden, geschrieben. Zeidlerwar ein hoher Offizier der Österreich-ungarischen Armee, der auf bestimmte Weisemit Kroatien und dieser Region verbunden war. Die Männerlinie in der Familieentwickelte eine reiche Tradition in der Soldatenprofession. Er wurde als Sohn einesOffiziers, der Ende 1860 im Dienst in Zagreb war, geboren. In seiner späterenKarriere war er, in den Kasernen der kroatischen Städten (Petrinja und Zagreb), auchhöher positioniert. In seinen biographischen Vermerkungen schrieb er über diesoliden Qualitäten der kroatischen Soldaten, und an einigen Stellen beschrieb erauch kurz die politischen Verhältnisse in den kroatischen Ländern. Er schrieb überseine Erfahrungen mit hohen Offizieren in der Österreich-ungarischen Armee, dieeine kroatische Herkunft hatten, wie z.B. Slavko Kvaternik, Ivo Perčević und StjepanBabić. Am Ende des Artikels befinden sich Ausschnitte aus seinem Lebenslauf, diesich auf die kroatische Geschichte beziehen.

59

VDG JAHRBUCH 2003

Snježana PA U ŠEK - BAŽDAR

Obitelj Thaller u hrvatskoj znanosti i kul tu ri18. i 19. stoljeća

Pored važnih izvora za osvjetljavanje životnogputa, djela i djelovanja akademski obrazovanihčlanova obitelji Thaller, dragocjeni izvor zapoznavanje njihovog životnog puta bio je i rukopis pod naslovom Moj životopis Ignjata Vatroslava pl.Thallera, koji je sačuvan u posjedu obitelji, adanas se nalazi kod dr. Tatjane Thaller-Former,kćeri Luje Thallera. Nedavno je prepisan iobjavljen.

Praotac svih Thallera, kojih u Tirolu u Austrijiviše nema, bio je isusovac Pavao Thaller. Kada sekaže isusovac, ta tvrdnja zvuči neprihvatljivo. No,petnaest godina po Thallerovom dolasku uHrvatsku, isusovački red je dokinut. Tako je PavaoThaller razriješen zavjeta, pa se oženio. Od tadazapočinje geneološko stablo Thallera u Hrvatskoj.Koncem 18. i u 19. stoljeću to je bila vrlo uglednaobitelj, pa su ih u Požegi, gdje su živjeli, nazivaliSacra Familia.

Pavao Thaller je rođen 28. rujna 1835. u Linzuu Tirolu, od majke Ursule i oca Petra, imućnihpoljodjelaca. S osamnaest godina stupio je na nauk u ljekarnu dvorskog ljekarnikaIgnaca pl. Vilima u Innsbrucku. Tu je primio diplomu tironicija, koja se dobivala zapoloženi praktični ispit ljekarničkih studija. Potom odlazi u Beč gdje stupa uisusovački red. Dvije godine naukuje u novicijatu sv. Ane, a zatim boravi u tzv. kućijavnih učitelja Domus Professi. U njoj je djelovao provincijal s redovnicima, koji suobavljali dužnost profesora na dvoru i Sveučilištu. Pavao Thaller je neko vrijemedjelovao kao profesor na Trnavskom sveučilištu, a potom, po nalogu reda odlazi uPožegu, gdje vodi tamošnju ljekarnu. Ljekarna u Požegi se prvi put spominje uizvješću o ekonomskom stanju i prihodima isusovačkog kolegija, kojeg je 1770.podnio rektor Josip Percajić Hrvatskom kraljevskom vijeću i u kojem se kaže:"Ljekarna otvorena na želju grada i radi skrajnje potrebe požeške županije i susjednekrajine, osim što opskrbljuje lijekovima kolegij i mnoge siromahe i uzdržava samasebe, nosi 100 forinti." Ta ljekarna je imala znatnu ulogu u Slavonskoj Hrvatskoj, jersu ljekarne bile vrlo rijetke. U doba kada je Thaller vodi ona postaje poznata i

VDG JAHRBUCH 2003

61

Oton Ive ko vić "Por tret dr. I. V.Thal le ra", ulje na plat nu, ve li č i na

1,00/0,70 m. Da nas vla sniš tvoMu ze ja Požeške kot li ne u Požegi

izuzetno dobro opremljena. Po ukinuću reda (1773.), ljekarna prestaje biti u posjeduisusovaca, pa je Thaller, uz pomoć gradske uprave, otkupljuje i od 1774., pa do smrti1800. vodi kao svoju javnu ljekarnu.

Pored toga što je vodio ljekarnu, Pavao Thaller je utemeljio i prvi poštanski ured,zakupivši tu službu posebnom dozvolom. Postao je i pravi carsko-kraljevski poštar(1787.), vjerojatno zbog toga što u onodobnoj maloj Požegi nije mogao živjetiisključivo od ljekarničkog rada. Ljekarna je ostala u vlasništvu obitelji sve do 1832., apošta je do poslije prvog svjetskog rata bila vlasništvo zadnjeg privatnog poštaraStjepana Thallera, Pavlovog praunuka.

U Požeškoj ljekarni Pavao Thaller je dovršio svoje djelo, pod naslovom Introductioad veram Chemiam (Uvod u pravu kemiju), u opsegu od 241 stranice, koje je ostalo urukopisu i čuva se u Muzeju Požeške kotline. Naslovnica nosi godinu 1757. Rukopisobuhvaća tri dijela: Mineralno, Biljno i Životinjsko carstvo, a sadržaj je svrstan u 48poglavlja napisanih u obliku pitanja i odgovora, uz uporabu izuzetne kemijskesimbolike. Stoga su na kraju rukopisa dodane tri nepaginirane stranice, podnaslovom Tabula affinitatis, po kojoj je moguće tumačenje simbola.

Thallerovo djelo je napisano u obzoru drugog razdoblja flogistonske teorije, kojaje vladala u kemiji sredinom 18. stoljeća. Tada se smatralo da flogiston nije samoprincip, već i sastavni dio svih supstancija. To je vrsta zapaljive zemlje. Naime,smatralo se da su sve tvari građene od tri vrste zemlje, a jedna od njih je masna,zapaljiva ili flogistonska zemlja. Stoga je flogistonska teorija bila prva objedinjujuća

62

VDG JAHRBUCH 2003

Na slov ni ca ru ko pi sa Pa vla Thal le ra"Uvod u pra vu ke mi ju" iz 1757. go di ne

Prva stra ni ca Ta be le srod no sti(Ta bu la af fi ni ta tis), koja je do da na Thal le ro vom

ru ko pi su "Uvod u pra vu ke mi ju" (1757.)

teorija u kemiji. Tom teorijom su se tumačile kemijske pretvorbe, a osobitooksido-redukcijske promjene: hrđanje (oksidacija), gorenje i disanje. Radi se opromjenama koje su po svom kemizmu identične. Upravo stoga je flogistonskateorija prevladala i zadržala se u znanosti gotovo čitavo 18. stoljeće.

Iz analize sadržaja Thallerovog rukopisa može se zaključiti da se radi o prvomrukopisnom udžbeniku kemije na hrvatskom tlu, nastalom prije 246 godina nagranici s Osmanlijskim carstvom. Može se pretpostaviti da je Thallerovo djelo ostalou rukopisu zbog toga što je u ono doba razina prirodnih znanosti u Hrvatskoj bila vrlo niska, pa nije bilo mjerodavnog stručnjaka, prirodoslovca, koji bi mogao procijenitiThallerovo djelo i preporučiti ga za tisak. Pavao Thaller je zapravo bio prvi izučenikemičar i ljekarnik u Hrvatskoj. Godine 1800. je umro i pokopan je u grobnici župnecrkve sv. Terezije u Požegi.

Pavao Thaller je iz braka s udovicom Katarinčić imao tri sina i tri kćeri, koje se nisu udavale. Sin Ivan je otišao u vojsku i rano poginuo, Vjekoslav je ostao neženja ipreuzeo poštu, dok je Vatroslav , rođen 1777., završio gimnaziju u Požegi i studij uSegedinu, pa je naslijedio očevu ljekarnu i vodio je do god. 1834. On se oženio i ostao podržavatelj obitelji Thallera u Hrvatskoj. Vatroslav je imao unuka Ignjata pl.Thallera, koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj organizaciji zdravstva.

* * *

Ignjat Thaller je rođen 1840. u Požegi. Po završetku gimnazije je studiraomedicinu na vojnoj Jozefinskoj akademiji u Beču, pa je neko vrijeme bio nadliječnik u vojsci. Kada je istupio, najprije je djelovao kao gradski fizik i zastupnik grada, apotom kao županijski liječnik. Zalagao se za poboljšanje higijenskih prilika i osnutakgradske bolnice, što mu je i uspjelo. U svom poznatom radu iz god. 1886, podnaslovom Preustrojstvo zdravstva i oskudica na liječnicih u Hrvatskoj i Slavoniji, on je daoopširne prijedloge o učinkovitijoj organizaciji zdravstva. Uskoro je imenovanredovitim članom i potpredsjednikom Zemaljskog zdravstvenog vijeća, pa je radio nanovim propisima u zdravstvu. U tu svrhu boravio je u Austriji, Ugarskoj i Češkoj, gdjeje proučavao javnu higijenu, uređenje bolnica i kupališta. Ta iskustva je prenio iprimijenio u Hrvatskoj. Time je stekao zasluge, pa je god. 1899. odlikovan viteškimkrižem reda Franje Josipa. Godinu dana kasnije on je na čelu hrvatskog zdravstva.

Ignjat Thaller je imenovan zemaljskim vrhovnim liječnikom (1900.) i u to dobapada njegova najuspješnija djelatnost. Pored donošenja zakona o zdravstvu, on jeproširio i modernizirao bolnicu u Osijeku, potom je osnovao Bakteriološki zavod ipoložio kamen temeljac za novu zemaljsku bolnicu na Šalati u Zagrebu.Modernizirao je i Zavod u Stenjevcu u Zagrebu. Za njegove uprave regulirane su irijeke Zamanja i Suvaja, te lički potoci, koji su često bili izvor epidemija i malarije.

Po osnutku Zbora liječnika Hrvatske, Ignjat Thaller je jedan od najistaknutijihnjegovih članova i član časnog suda tog Zbora.

Premda je već Pavao Thaller neuspješno potraživao plemstvo, njegov praunukIgnjat Thaller ga je uspio dobiti, pa mu je dodijeljeno nasljedno plemstvo, s

63

VDG JAHRBUCH 2003

pridjevkom "od Drage". Grb koji je tada dobiosadrži, uz otvorenu knjigu i mač, još i Eskulapovštap sa zmijom, simbol liječništva i ljekarništva.Ignjat Thaller je umro 1916. u Zagrebu, asahranjen je u rodnoj Požegi. Kao da je simbolEskulapovog štapa u grbu djelovao proročki.Naime, većina članova šire obitelji posvetila seliječničkom i ljekarničkom zvanju. Najistaknutijimeđu njima bio je svakako Lujo Thaller, bratićIgnjata Thallera.

* * *

Lujo Thaller je rođen u Osijeku 1891. godine, gdje je stekao osnovno i srednjoškolskoobrazovanje. Studirao je i specijalizirao medicinuu Beču. Po povratku u domovinu djelovao jegotovo trideset godina kao predstojnik odjela zaunutarnje bolesti Bolnice Milosrdnih sestara u

Zagrebu. Objavio je rasprave o malariji, tifusu, eozinofiliji i srčanim bolestima. Kaovišegodišnji gradski zastupnik sudjelovao je u rješavanju komunalnih i higijenskihproblema grada Zagreba.

Od osobite važnosti je Thallerov rad na proučavanju općeg razvitka medicine, aosobito hrvatske medicinske prošlosti. Od 1927. održavao je kao honorarni nastavnik predavanja iz Povijesti medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i

upravo je on utemeljio tu struku u Hrvatskoj.Objavio je monografiju o zdravstvenim prilikamau Hrvatskoj od 1770. do 1850., a potom i knjigu,pod naslovom Od vrača i čarobnjaka do modernogliječnika. Njegove publikacije sadržavaju izvornedoprinose upoznavanju medicinskog folklora teantičke i srednjovjekovne medicine, osobito uHrvatskoj. Pokrenuo je i Sekciju za povijestmedicine Zbora liječnika Hrvatske i organiziraomeđunarodni kongres iz povijesti medicine, kojije pod njegovim predsjedništvom održan uZagrebu, Beogradu, Sarajevu i Dubrovniku(1938.).

Veliku erudiciju Luje Thallera spominje ihrvatski književnik Miroslav Krleža, u svomDnevniku slijedećim riječima: "Predstavljam,dakle, Luju Th.-a ovom Trećem (pijanom) Licukao poliglota, čovjeka fenomenalnog pamćenja,erudita, historika medicine, koji je proučio čitavu

64

VDG JAHRBUCH 2003

Naslovnica teksta Luje Thallera,pretiskanog iz "Liječničkog vjesnika",

u opsegu od 118. stranica

Fotografija grba dr. I. V. Thallerapl. od Drage i njegovih potomaka

arapsku medicinu, koji je kao slobodnimislilac, zbog samoubojstva nekesluškinje, počeo propovijedati potrebuoživljavanja vjere u Boga, a već je ugimnaziji pokazivao nesumnjivikompozitorski talent. Da bih iprimjerom dokazao ovom Trećem(pijanom) Licu genijalnost doktora L.Th.-a zamolio sam ga da recitira nekuarapsku abrakadabrističku formulu, štoon odmah i čini: i rata-rata, liti-titi,Rape-Pi i još nekoliko citata, kaomistično značenje zagonetne floskulekojom se može izazvati pomrčinaMjeseca. Impozantno."

Filip Thaller (1815.-1901.), gradski,a poslije i kraljevski sudac i saborskiposlanik Požege je bio otac većspomenutog Ignjata Thallera,zemeljskog vrhovnog liječnika i vitezareda Franje Josipa I, Stjepana Thallera,kraljevskog poštara i EmanuelaThallera, člana Stola Sedmorice, nekad najvišeg suda u Hrvatskoj.

Pavao Thaller (1735-1800), kemičar i ljekarnik

Vatroslav Thaller (1777-1834), ljekarnik i pravnik

Filip Thaller (1815-1901), kraljevski sudac i saborski poslanik

sinovi

Stjepan Thaller Ignjat Thaller (1840-1916) Emanuel Thaller

sin

Lujo Thaller (1891-1949)

Premda su i neki drugi akademsko obrazovani potomci obitelji Thaller ostavilitrag u hrvatskoj znanosti i kulturi, mi smo izdvojili Pavla, Ignjata i Luju, kao one kojisu ostavili najdublji, neizbrisiv i trajno prisutan trag u Hrvatskoj, pa i u europskojprirodoznanstvenoj i medicinskoj baštini.

65

VDG JAHRBUCH 2003

Župna crkva sv. Terezije u požegi u kojoj jepokopan Pavao Thaller (1735. - 1800.),

praotac svih Thallera u Hrvatskoj

LITERATURA:

• Ju li je Kempf, Požega-zem ljo pi sne bil ješ ke iz oko li ne i pri lo zi za po vi jest slo bod nog i kral jev -skog gra da Požege i Požeške župa ni je, Požega 1910, str. 364-389.

• Lujo Thal ler, Po vi jest me di ci ne u Hrvat skoj i Sla vo ni ji od 1770. do 1850., Kar lo vac1927, 118. str.

• Vla di mir Du ga č ki, Istak nu ti požeški li je č ni ci, Pri ro do slov na baš ti na Sla von ske Požege,Zbor nik ra do va, Sla von ska Požega 1977, str. 53,54.

• Bi ser ka Be lic za, Tat ja na Thal ler-For mer, Dr. Ignjat Va tro slav pl. Thal ler od Dra ge(1840-1916), Ra spra ve i gra đa za po vi jest zna no sti, sv.3, HAZU, Za greb 1992, str.138-165.

• Snježana Pa u šek-Baždar, Flo gi ston ska te o ri ja u Hrva ta, HAZU, Za greb 1994, str.45-86.

• Mi ro slav Krleža, Dnev nik, sv. 5, Za greb 1969, str. 363,364.

Die Familie Thal ler in der kroatischen Wis sen schaft und Kul turim 18. und 19. Jahrhundert

Einige Akademiker der Familie Thaller hinterliessen Spuren in der kroatischenwissenschaftlichen und kulturellen Erbschaft. Einen bedeutenden Beitrag dazu gabPavao Thaller (1735-1800), der schon in der zweiten Hälfte des 18. Jahrhunderts ausTirol nach Kroatien kam. Er war der Urvater aller Thaller, die in Kroatien wirkten. Inder kroatischen Wissenschaftsgeschichte war er als Autor des erstenhandschriftlichen Lehrbuchs der Chemie (1757) bekannt. Sehr bedeutend ist auchder Beitrag seines Enkels Ignjat, Ad. Thaller (1840-1916), der sich alsausgezeichneter Arzt und Organisator des Gesundheitswesens zeigte. Sehrbedeutend ist auch die Arbeit seines Neffen Lujo Thaller (1815-1949), des erstenMedizinhistorikers in Kroatien.

66

VDG JAHRBUCH 2003

Ma ri ja KAR BIĆ

Ple mić ki ro do vi nje ma č kog po dri jet lau Požeš koj župa ni ji ti je kom sred njeg vi je ka

Među ugarskim plemićkim rodovima znatan je broj onih koji vuku podrijetlo odnjemačkih vitezova koji su u Ugarsko kraljevstvo došli tijekom 11. i 12. stoljeća.Pripadnici ugarskih plemićkih rodova njemačkog podrijetla imali su posjede i uhrvatskim zemljama, a mnogi od njih obnašali su ondje i važne državne dužnosti,među kojima i onu bana. Neki rodovi njemačkog podrijetla imali su posjede i uPožeškoj županiji, a bili su s njom povezani i preko svojih pripadnika koji su obnašalivažne službe na području ove županije.

Među plemićkim rodovima njemačkog podrijetla koji su imali posjede u Požeškojžupaniji nalazimo i plemićki rod Ják. Prema magistru Akosu i Simonu de Keza,kroničarima iz 13. stoljeća, kao i djelu Chronicon Pictum Vindobonense iz sredine 14.stoljeća, predak ovoga roda bio je njemački vitez Vecelin koji je živio u vrijeme sv.Stjepana kralja i bio njegov vojskovođa.1 Ovaj plemićki rod podrijetlom jenajvjerojatnije iz Bavarske. Posjedi pripadnika roda većinom su se nalazili užupanijama Sopron, Vas i Zala.2

U Požeškoj županiji pripadnici roda Ják spominju se kao posjednici Pake. Unjihovim rukama posjed Paka bio je do 1281. kada ga je Bertol (Bartolomej), sinJakova, prodao Emeriku, sinu Atanasovu.3 U to vrijeme Bertol je držao i posjedeNevnu (danas Levanjska Varoš) i Vrhovinu u Vukovskoj županiji.4 Nevnu supripadnici plemićkog roda Ják posjedovali i ranije, te se u povelji kojom 1244. kraljBela IV. potvrđuje posjede Bosanske biskupije, prilikom opisivanja njihovih granica,kao posjednici susjedne Nevne spominju knezovi Martin i Jakov i njihovi sinovi.5Činjenica da je Nevna bila u Vukovskoj županiji, možda je dovela do toga da u bilješciuz ispravu o prodaji Pake 1281. stoji da se ova nalazi u Vukovskoj županiji. Budući jeBertol, kao gospodar Nevne i Vrhovina, bio veliki posjednik u Vukovskoj županiji iNevni susjedna Paka je ovom prilikom mogla greškom biti smještena u tu županiju,iako je zapravo ulazila u sastav Požeške županije.6

VDG JAHRBUCH 2003

67

1 O magistru Akosu i Simonu de Keza vidi: Korai magyar történeti lexikon (9-14. század) [Leksikon rane mađarske povijesti(9.-14. stoljeće)] (Budimpešta, 1994) (dalje: KMTL), str. 33, 348; a o djelu Chronicon Pictum Vindobonense: KMTL, str. 341.

2 O plemićkom rodu Ják vidi u: János Karácsonyi, A magyar nemzetségek a XIV. század közepéig [Mađarski plemićki rodovi dosredine XIV. stoljeća], 3 sv. (Budimpešta, 1900-1904, reprint 1995), str. 697-717; KMTL, str. 299.

3 Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, ed. T. Smičiklas et al., 18 sv. (Zagreb, 1904-1990) [dalje: CD] VI, str. 398. Prodaju Pake potvrdio je 1282. kralj Ladislav IV.Kumanac (CD VI, str. 417).

4 CD VI, str. 398.5 CD IV, str. 237-238. Jakov, koji se kao posjednik Nevne spominje 1244. godine, vjerojatno je Jakov, Bertolov otac.6 O pripadnosti Pake Požeškoj županiji vidi u radu Jurja Ćuka “Požeško plemstvo i požeška županija od doba prvih sačuvanih

imena i naziva do polovice četrnaestoga vijeka” objavljenom u: Rad JAZU 229 (1924), str. 49-100; 231 (1925), str. 38-101(Ćuk, “Požeško plemstvo”, 231, str. 40). Usp. i: Josip Buturac, Pisani spomenici Požege i okolice 1210-1536. (Jastrebarsko,1995), str. 14-15; Pál Engel, Magyarország középkor végén [Mađarska krajem srednjega vijeka] (Budimpešta, 2002).

Moguće je da su plemićkom rodu Ják pripadala i braća Markulf, Ivan i Grgur,sinovi Martina,7 koji se spominju u ispravi kojom kraljica Elizabeta, majka kraljaLadislava IV. Kumanca, godine 1286. potvrđuje darovanje posjeda Breznice8 uPožeškoj županiji templarima. Trojica braće zajedno su kupila te templarimapoklonila ovaj posjed, a Ivan i Grgur su i pristupili redu.9 Ivan, koji nosi titulumagistra, bio je mladi vitez (iuvenis) na kraljičinom dvoru, dok je Grgur biosvećenik.10 Pristupanje ove dvojice ujedno je prvi zabilježen slučaj ulaska ljudi iz ovihkrajeva u templarski red.11

Markulfov sin Pavao bio je također vitez na dvoru kraljice Elizabete. Izgubio ježivot braneći kraljicu od napada neprijatelja tijekom jednog putovanja. Stoga jekraljica Markulfu darovala posjed zvan Turguša, koji je izdvojila iz templarskogposjeda Bzenice. Zemlja je Markulfu i njegovim rođacima bila predana uz pristanakGuilerma (Vilima), magistra templara za Ugarsku.12 Templarima su zato nadoplatili15 maraka.13

Poslije Markulfove smrti Turgušu su naslijedili njegovi rođaci Jakov, Bartolomej iBlaž, sinovi Bartolomeja, iz čega možemo zaključiti da Markulf osim Pavla nije imaodrugih sinova ili da ga ovi barem nisu nadživjeli. Ivanovci koji su nakon templarapreuzeli Breznicu, ovaj su posjed prvo potvrdili Markulfovim nasljednicima, ali su gapotom predali nekom Dominiku kao svom predijalcu. Protiv ovog postupkaivanovaca protestirao je Jakov, sin Bartolomeja, te požeški podžupani Toma iDemetrije, sinovi Kupše, a dvorski je sudac Aleksandar 1325. naredio da se posjedvrati Markulfovim nasljednicima.14

Prema J. Ćuku plemićkom je rodu Ják možda pripadao i Aladar, vlasnik posjedaKondro u Požeškoj županiji. Toponim Kondro i s njim povezane toponime(Kindrova/Kondrova Paka,15 Kindrovo, Kindrov dol, Kondrić, Korduševci) Ćukpovezuje s njemačkim osobnim imenom Konrad.16 Da li je možda neki Aladarovpredak nosio ime Konrad? O tome vrela šute. Na zaključak da je Aladar moždapripadao rodu Ják, navodi činjenica da su se posjedi Kondrova Paka i Kondrić nalazili

68

VDG JAHRBUCH 2003

7 Martin, otac Markulfa, Ivana i Grgura, mogao bi biti istovjetan s Martinom koji se u već spomenutoj darovnici Bosanskojbiskupiji iz 1244. zajedno sa svojim bratom Jakovom navodi kao gospodar Nevne. Na to upućuje i činjenica da se u dokumentuiz 1325. godine, o kojem će kasnije biti riječ, spominju kao Markulfovi rođaci Jakov, Bartol i Blaž, Bartolomejevi sinovi (CD IX, str. 255). Moguće je da je Bartolomej, otac Jakova, Bartolomeja i Blaža, onaj Bartolomej (Bertol), sin Jakova, koji je 1281.prodao Paku, te čiji je otac Jakov bio Martinov brat. Usp. Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 94.

8 Danas Bresnica.9 CD VI, str. 573-575.10 Iuvenis je naslov koji se davao vitezovima koji još nisu oženjeni i emancipirani od vlasti oca te nije bio u vezi sa stvarnom dobi

njegova nosioca. O tome vidi opširnije: Georges Duby, “In Northwestern France. The ‘Youth’ in Twelfth-Century AristocraticSociety” [U sjeverozapadnoj Francuskoj. “Mladi vitezovi” u aristokratskom društvu 12. stoljeća], u: Frederic L. Cheyette (ur.),Lordship and Community in Medieval Europe [Gospodstvo i zajednica u srednjovjekovnoj Europi] (New York, 1968), str.198-209. O mladim vitezovima na ugarskom dvoru vidi: KMTL, str. 695.

11 Usp. Lelja Dobronić, Viteški redovi (Zagreb, 1984), str. 45.12 Magistar templara za Ugarsku nosio je ime Guilermo 1272., 1284-86., 1289. te 1292. godine. Iz toga možemo zaključiti da je

Turguša Markulfu predana jedne od tih godina (Dobronić, Viteški redovi, str. 70).13 CD IX, str. 255; Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 94-95. 14 CD IX, str. 254-255.15 Ćuk smatra da je Kindrova Paka danas Kindrovo (Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 96).16 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 231, str. 69.

na prostoru koji je prema ranije spomenutoj darovnici Bosanskoj biskupiji iz 1244.na prostoru koji je prema ranije spomenutoj darovnici Bosanskoj biskupiji iz 1244.pripadao Martinu i Jakovu i njihovim sinovima.17

Iako se Aladar kao posjednik Kondra direktno ne spominje u vrelima, znamo da je Kondro bilo u njegovu posjedu iz jedne isprave vezane uz Aladarova sina Emerika. Utoj ispravi iz 1323. stolnobiogradski kaptol svjedoči da je Emerik dao Karlu,Nikolinom sinu, njegovoj braći i rođacima u ime djevojačke četvrtine, a umjesto dijela posjeda Kondro u Požeškoj županiji, jedan svoj posjed u Srijemskoj županiji i 50maraka.18 Budući da se iz ove isprave vidi da je Kondro posjed koji je Emeriknaslijedio, jasno je da je pripadalo već njegovu ocu Aladaru.19

Ćuk je smatrao da je Emerikov sin bio Stjepan, kaštelan Višegrada i župan piliški,istaknuta osoba na dvoru kraljeva Karla Roberta i Ludovika Anžuvinca.20 OvajStjepan, zvan još i Sáfár,21 držao je više posjeda u Požeškoj županiji. Kao naknadu zaneko blago koje su mu prilikom svog boravka u Višegradu ukrali požeški plemićiNikola i Pavao, sinovi Mihaela od Tvrdića, dobio je 1339. godine njihov posjedTvrdić,22 koji je potom, već iste godine, prodao Stjepanu, sinu Petra iz Dobre Rijeke.23Osim što je kraće vrijeme držao Tvrdić, Stjepan je zajedno s Nikolom, sinomAmbrozovim, držao još dva posjeda u Požeškoj županiji – Donju Komoricu i GornjuKoprivnicu. Do podjele tih posjeda između Stjepana i Nikole došlo je 1341. godine,24a sljedeće je godine kraljica Elizabeta izuzela Stjepanove podložnike na posjedimaKoprivnica, Gornja i Donja Komorica od plaćanja kunovine te ispod jurisdikcijedržavnog sudstva.25 Ipak, Ćukova pretpostavka da je Stjepan sin Emerika, sinaAladarova, temeljila se na zabuni. Ćuk je zaključio da je Stjepan Emerikov sin natemelju jedne isprave iz 1345. godine. U toj ispravi papa Klement VI. nalaženadbiskupu kaločkom da ispita postoje li uvjeti da se piliškom županu StjepanuEmerikovom odobri da obnovi napuštenu crkvu u Bátmonostoru i uz nju nastaniredovnike sv. Augustina.26 No, treba reći da Stjepan spomenut u ovoj ispravi nijeStjepan Sáfár. Bátmonostor o kojem se ovdje govori je Bátmonostor kod Baje usrednjovjekovnoj županiji Bodrog, a ne Banoštor u Srijemu, dok je Stjepan o kojem je riječ Stjepan Töttös Becsei, koji je dužnost piliškog župana obnašao nakon StjepanaSáfára, a ne Stjepan Sáfár.27 Osim toga, i druga nam vrela svjedoče da se otac Stjepana Sáfára nije zvao Emerik, već Pavao.28

69

VDG JAHRBUCH 2003

17 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 95-96.18 CD IX, str. 116-117; Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 96; 231, str. 69-70.19 O nasljednom pravu u Slavoniji i Ugarskoj vidi: Lujo Margetić, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo (Zagreb,

1996), str. 279-294, 303-316.20 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 96. Stjepan je bio kaštelan Višegrada od 1321. do 1345.godine, a župan piliški od 1321. do

1342. godine (Engel, Magyarország világi, 1, str. 163, 460). 21 Engel, Magyarország világi, 1, str. 163.22 CD X, str. 453-454. Tvrdić je ležao u okolici Vrbove, na području jugoistočno od Nove Gradiške. Usp. Josip Bösendorfer, Crtice

iz slavonske povijesti (Osijek, 1910), str. 154. Prema Engelu danas se na tom području nalazi Staro Petrovo Selo (Engel,Magyarország középkor), dok Buturac smatra da se nalazio kod Nove Kapele (Buturac, Pisani spomenici, str. 409).

23 CD X, str. 460-461. Dobra Rijeka se vjerojatno nalazila u okolici Vrbove. Usp. Bösendorfer, Crtice, str. 134.24 CD X, str. 623, 633-635. Koprivnica je danas Požeška Koprivnica.25 CD X, str. 660-661.26 CD XI, str. 239-240.27 Vidi: Stanko Andrić, Potonuli svijet (Slavonski Brod, 2001), str. 13-15; Engel, Magyarország világi, 1, str. 163; 2, str. 27.28 Usp. Engel, Magyarország világi, 2, str. 208.

Plemićkom rodu Ják prema J. Ćuku možda je pripadao i Tristan, sin Gotharda.29Ovaj se 1292. spominje kao bivši vlasnik zemlje koja se tada nalazi u vlasništvu Zaha,sina Farkaševa, i njegova brata magistra Petra, požeškog kanonika.30 Godine 1299.Tristan je susjed zemlje u Adrijanovcu koju požeški kaptol daruje istom Zahu zbogusluga koje je kaptolu učinio.31

Povjesničar J. Ćuk smatra da su Bertelovci i Treštanovci u Požeškoj županiji dobiliime po pripadnicima roda Ják, Tristanu, sinu Gothardovom, i Bertolu, sinuJakovljevom, o kojima smo ranije govorili. Ipak, napominje da nam sačuvana vrela ne donose podatke o tome kako su ovi krajevi došli u ruke pripadnika roda Ják.32 Istotako, Ćuk misli da i Jakšić u Požeškoj županiji možda nosi ime po nekom Jakovu izovog roda.33 Od ove Ćukove pretpostavke vjerojatnija je ona Josipa Buturca kojismatra da je ovo naselje dobilo ime po plemićkoj obitelji Jakušić, ogranku Vrbovskih,čiji su se posjedi nalazili na ovom prostoru.34

Drugi plemićki rod njemačkog podrijetla čije pripadnike nalazimo u Požeškojžupaniji je plemićki rod Hahót ili Hahold. U historiografiji prevladava mišljenje dasu preci ovoga roda u Ugarsku došli iz Türingije.35 Ipak, postoje i drugačija mišljenja.Tako mađarski povjesničar János Karácsonyi, na temelju analize vijesti koju donosiSimon de Kéza, smatra da su podrijetlom iz Messendorfa u Štajerskoj.36 U svakomslučaju, preci ovog roda došli su u Ugarsku iz njemačkih zemalja i to šezdesetihgodina 12. stoljeća u vrijeme kralja Stjepana III. Iako se glavnina posjeda pripadnikaovoga plemićkog roda nalazila se u Zaladskoj županiji, u koju je tada ulazilo iMeđimurje, kao posjednici se javljaju i u županijama Somogy, Sopron i Vas, te uVaraždinskoj, Križevačkoj i Požeškoj županiji.37

Od pripadnika ovog roda u Požeškoj je županiji posjede imao Jakov, sin Ponića.God. 1286. Jakov se spominje u ranije spomenutoj potvrdi darovnice posjedaBreznice templarima, koju je izdala kraljica Elizabeta, majka kralja Ladislava IV.Kumanca. U ovoj se ispravi Jakov spominje kao raniji posjednik Breznice, te senavodi da je Jakovu posjed oduzet poradi izdaje i toga što je posijao neslogu između

70

VDG JAHRBUCH 2003

29 Usp. Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 95.30 CD VII, str. 123.31 CD VII, str. 345-346. Adrijanovci po J. Ćuku i P. Engelu odgovaraju današnjim Šeovcima (Ćuk, “Požeško plemstvo”, 231, str.

61; Engel, Magyarország középkor).32 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 95; 231, str. 61. Treštanovci su u srednjovjekovnim vrelima navedeni kao selo, dok se

Bertelovci spominju samo kao pustara (Engel, Magyarország középkor).33 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 95.34 Buturac, Pisani spomenici, str. 39. Ovo mišljenje zastupa i J. Adamček. Usp. Josip Adamček, “Požega i požeška županija u

srednjem vijeku”, Požega 1227-1977 (Požega, 1977), str. 116.

Naselje s imenom Jakšić nije zabilježeno u sačuvanim srednjovjekovnim vrelima. Buturac smatra da današnjem Jakšiću odgovara srednjovjekovno selo Sv. Đurađ (Buturac, Pisani spomenici, str. 39), a ovo mišljenje prihvaća i Josip Adamček te MirkoMarković. Usp. Adamček, “Požega”, str. 116; Mirko Marković, Slavonija. Povijest naselja i podrijetlo stanovništva (Zagreb,2002), str. 436. Prema Bösendorferu Sv. Đurađ (Zenthgurg) bio je posjed Vrbovskih, možda u okolici Grabarja (Bösendorfer,Crtice, str. 151). Na području današnjeg Jakšića vrela nam spominju pustara zvanu Jakšić (Jagšić), selo Čakatić i pustaruDoljan (Engel, Magyarország középkor). Selo Jakuševac (Jakwsewcz, Jakwsunch) koje spominju izvori ne odgovara današnjemJakšiću. Ono je pripadalo utvrđenom gradu Orljavi, te se nalazilo sjeverozapadno, a ne sjeveroistočno od Požege. Usp.Bösendorfer, Crtice, str. 140.

35 KMTL, str. 251.36 Karácsonyi, A magyar nemzetségek, str. 567.37 Više o ovom plemićkom rodu vidi u: Karácsonyi, A magyar nemzetségek, str. 566-588; KMTL, str. 251.

kraljice majke i kralja.38 Dvije godine kasnije (1288.), nakon što je dokazao svojuvjernost i neistinitost optužbi, kraljica Elizabeta vratila mu je, uz druge posjede, iBreznicu i Orjavicu u Požeškoj županiji.39 Ipak, ovi posjedi nisu dugo ostali u posjeduobitelji, budući da Jakov nije imao sinova, već samo kćer.40

Juraj Ćuk u svom radu posvećenom požeškom plemstvu pogrešno navodi da surodu Hahót pripadali i požeški župani Akos i Stjepan, sinovi bana Mikca.41 No to nijetočno, budući su Mikac i njegovi sinovi potekli iz plemićkog roda Akos.42

Treći plemićki rod o kome treba nešto reći je plemićki rod Hont-Pázmány. Ovajrod vuče svoje podrijetlo od njemačkih vitezova, braće Honta i Páznána, koji su bili uslužbi sv. Stjepana kralja, te sudjelovali u borbama protiv pogana. Prvi posjedi ovogroda nalazili su se u Gornjoj Ugarskoj, a ime jednog od braće sačuvalo se u imenužupanije Hont.43

Pripadnici roda u Požeškoj se županiji javljaju 1266. godine. Tada kraljica Marijadaruje Mihi iz roda Hont-Pázmány zbog njegovih zasluga i vjernosti, kao i zbogzasluga njegova oca kneza Mihaela, sina Albertova, posjede Crkvenik44 i Radovanci.45

Ovom rodu pripada i Nikola, sin Stjepana de Hanua, pristalica kralja KarlaRoberta na čijoj se strani borio u sjevernoj Ugarskoj. God. 1312. kralj mu je stogadarovao posjede Djedinu Rijeku i Sv. Juraj kod Kutjeva,46 koji su pripali kruni nakonšto je njihov posjednik Ivan, sin Biska, umro bez nasljednika. Nikola je oslobođen odpodavanja marturine, a njegovi podložnici nisu bili dužni vršiti javne radove kodpožeške utvrde. Osim toga, dobio je i povlasticu da mu može suditi samo kralj, a ne ipožeški župan.47 U darovnici je napomenuto da ne samo da se sam Nikola borio uzkralja, već su u istoj borbi poginuli i Pavao, Nikolin brat po majci, i Petar, sin Teodora,Nikolin rođak.

J. Ćuk među plemićke rodove koji su imali posjede u Požeškoj županiji ubraja iSvetačke, plemićki rod podrijetlom iz njemačkih zemalja.48 U njihovim su se rukama,

71

VDG JAHRBUCH 2003

38 CD VI, str. 574-575.39 CD VI, str. 627-628. Orjavica (Orioche) vjerojatno je današnji Gornji Lipovac, ili možda Kuzmica (usp. Engel, Magyarország

középkor).40 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 99.41 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 99. Akos je bio požeški župan 1347. godine, a Stjepan od 1351. do 1358. godine (Engel,

Magyarország világi, 1, str. 164; 2, str. 162).42 KMTL, str. 33.43 O ovom rodu vidi: Karácsonyi, A magyar nemzetségek, str. 635-692; KMTL, str. 269. 44 Ovaj posjed se prema J. Ćuku i J. Buturcu nalazi u krajevima oko Brzaje (Ćuk, , “Požeško plemstvo”, 231, str. 48; Buturac,

Pisani spomenici, str. 43). Bösendorfer smatra da se ondje danas nalazi Striježevica (Bösendorfer, Crtice, str. 133), dok ga Engel smješta na prostor današnjeg Bučja (Engel, Magyarország középkor).

45 CD V, 411-414. Mihin otac Mihael sudjelovao je u kraljevim vojnim pohodima u Galiciji, zarobljen je te je više godina proveo u zarobljeništvu (Ćuk, , “Požeško plemstvo”, 231, str. 48).

46 Sv. Juraj (Sv. Đurađ Kutjevački) dobio je ime po crkvi sv. Jurja. Odgovara današnjem selu Kuli (Bösendorfer, Crtice, str. 137;Buturac, Pisani spomenici, str. 39; Marković, Slavonija, str. 444).

47 CD VIII, str. 312-313. Ćuk smatra da je Nikola držao samo dio Djedine Rike oko Ivanovaca, dok su druge dijelove ovog posjeda držali neki nama nepoznati plemići (Ćuk, “Požeško plemstvo”, 231, str. 67).

48 Nazivaju se još od Senča (de Zempche, de Zenche) ili rod bana Tibolda odnosno Tiboldovići (de genere Thybold). Ovaj je rodprema Simonu de Kéza podrijetlom iz njemačkih zemalja. Začetnik je roda knez Tibold koji je u Ugarsku došao u vrijeme Geze,oca svetoga Stjepana. Glavni posjedi u hrvatskim zemljama nalazili su im se u Križevačkoj županiji. O ovom rodu više vidi u:Karácsonyi, A magyar nemzetségek, str. 1007-1011; Vjekoslav Klaić, “Plemići Svetački ili nobiles de Zempche”, Rad JAZU 199(1913), str. 1-66.

uz druge posjede, nalazili i krajevi oko gornje Pakre, gdje su osnovali i benediktinskisamostan Bijelu. Budući da smatra da je početkom 13. st. Požeškoj županiji pripadalo i područje oko samostana Bijele kod Sirača, Ćuk i Svetačke drži posjednicima uPožeškoj županiji.49 Svoje mišljenje temelji na dokumentu iz 1234. koji govori o sporu između Hozuge, opata iz Bijele, i Ivanke, sina Abrahamova, iz roda Sudan oko nekihzemalja u ispravi nazvanih Zelbarouna. Ovaj se spor rješavao pred kaločkimnadbiskupom Ugrinom,50 koji je tada vršio i službu požeškog župana, te je Ćuk iz toga zaključio da su se zemlje o kojima je riječ nalazile u Požeškoj županiji.51 Ovo semišljenje, ipak, ne može prihvatiti. Prije svega, u rečenom dokumentu Ugrin nenavodi da je požeški župan, već samo da je kaločki nadbiskup i kancelar kraljevskogdvora (aule regie cancelarius). Da je u ovom sporu sudio kao požeški župan, sigurno biu ispravi među svojim službama spomenuo i ovu. Kako to nije učinio, možemozaključiti da u ovom slučaju nije bilo bitno da je požeški župan, te je vjerojatno da jeovaj spor rješavao kao kancelar kraljevskog dvora. Područje Bijele se i inače tijekomsrednjeg vijeka ubrajalo u Križevačku, a ne u Požešku županiju.52 Budući da nemarazloga da na temelju ove isprave smatramo da je ono u prvoj polovini 13. stoljećapripadalo Požeškoj županiji, ni Svetačke ne možemo na osnovu nje ubrojiti uplemićke rodove njemačkog podrijetla koji su držali zemlje u Požeškoj županiji.

Na kraju, treba nešto reći i o plemićkom rodu Héder. Preci ovog roda njemačkivitezovi, braća Wolfer (Volfger) i Héder (Heidrich, Hedrik), došli su na teritorijUgarsko-hrvatskog kraljevstva sredinom 12. st. (i to vjerojatno iz Štajerske).Sredinom 13. stoljeća ovaj se plemićki rod podijelio na 3 grane: Köcske, Gisingovce iHédervárije. Gisingovci su se, pak, u prvoj polovini 14. st. podijelili na Rohonce,Tamásije, Hercege od Szekcs�a i Pernsteine.53 Na području Požeške županije odobitelji i grana ovoga roda nalazimo Tamásije i Hercege od Szekcs�a iz graneGisingovaca, te Hédervárije.

Iz obitelji Tamási potekla su dva požeška župana: Ladislav, koji se kao požeškižupan javlja od 1432. do 1437. godine, te Henrik, koji se kao takav spominje 1443. i1444. godine. Henrik je 1444. godine, uz to što je bio požeški župan, bio i županžupanija Virovitica i Somogy.54

Osim time što su pojedini njeni članovi vršili dužnost požeških župana, obiteljTamási bila je uz Požešku županiju vezana i posjedima. Ovdje su držali utvrđeni gradPodvrško, a spominju se i kao vlasnici posjeda Gornje i Donje Podvrško, Gornja i

72

VDG JAHRBUCH 2003

49 Ćuk, “Požeško plemstvo”, 229, str. 93-94; 231, str. 38-39. Ovo je mišljenje prihvatio i Buturac (Buturac, Pisani spomenici, str. 14).50 O Ugrinu vidi: KMTL, str. 696-697. 51 Spor je riješen u korist Ivanke nakon što su Budur, Jakov i Petko, plemići iz roda bana Tibolda, posvjedočili da su Svetački tu

zemlju prodali Ivanki (CD III, str. 426). J. Ćuk je smatrao da je naziv zemljišta o kojem se vodio spor nastao spajanjemtoponima Zel, koji odgovara današnjem selu Zajilama kod Pakraca, i Barouna, koji odgovara današnjim Borkima (Ćuk,“Požeško plemstvo”, 231, str. 39).

52 Engel, Magyarország középkor.53 O plemićkom rodu Héder vidi: Karácsonyi, A magyar nemzetségek, str. 597-617; KTML, str. 260; a o djelatnosti Gisingovaca,

jedne od grana ovoga roda, u hrvatskim zemljama u: Marija Karbić, “Gisingovci – ugarsko-hrvatska velikaška obitelj njemačkog podrijetla”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice. VDG Jahrbuch 1999, str. 21-26.

54 Engel, Magyarország világi, 1, str. 165; 2, str. 239.

Donja Ljupina,55 Zagrebac56 te Gornja i Donja Koprivnica.57 Uz Podvrško Tamási suod 1423. držali i Požegu.58

Nakon što su Ladislav i Henrik umrli bez nasljednika oko njihovih su se posjeda sporiliLorandi (Lorántfi, Lorantovići)59 i Hédervári, a od kralja su Podvrško tražili, na primjer, iLadislav Gorjanski i Nikola Iločki. Lorandi su na posjede Tamásija polagali pravo natemelju isprave iz 1423. godine kojom su Ladislav i Henrik uz dozvolu kralja, a u slučaju da umru bez nasljednika, svoj nasljedni posjed prenijeli na rođaka Jurja, sina LorandaSerkeija.60 Héderváriji su, pak, svoje pravo temeljili na ugovoru o međusobnomnasljeđivanju koji su s Tamásima sklopili 1443. godine. Prema tom ugovoru u slučaju akojedna od ovih obitelji izumre, svi njeni posjedi prelaze u vlasništvo one druge.61 NakonLadislavove i Henrikove smrti, kralj je na temelju ovog ugovora krajem 1444. narediobudimskom kaptolu da uvede Lovru Hédervárija i njegova sina Emerika u posjedeTamásija, što je kaptol u siječnju 1445. godine i učinio.62 Kasnije 1445. godine kralj jePodvrško dosudio Lorandu i njegovim nasljednicima, čemu su se usprotivili Hédervári, teizgleda da Lorandi Podvrško nisu ni preuzeli. Naime, iste godine egerski je kaptolsvjedočio da je tamošnji kanonik Stjepan de Pastoh u ime Jurja, sina Loranda Serkeija, injegovih sinova Ivana, Tome i Grgura, prosvjedovao protiv palatina Lovre Hédervárija,njegova sina Emerika i Nikole Iločkog koji su prisvojili posjede Lorandovih sinova, između ostalih i Podvrško u Požeškoj županiji.63 Ovdje treba napomenuti da su se sukobljavali iIločki i Hédervári. Tako se 1445. Lovro Hédervári žalio pred ugarskim saborom da jeNikola Iločki silom i protivno ugovoru između obitelji Hédervári i Tamási iz 1443.prisvojio posjede Tamásija.64 Iz sukoba oko nasljeđa Tamásija na kraju su kao pobjedniciizašli Hédervári. Na temelju prije spomenutog nasljednog ugovora iz 1443. godinekraljevski im je sud 1445. dosudio Požegu, iako su na nju polagali pravo i Lorandi iBebeki.65 Pravo koje su polagali na Podvrško, Hédervári su ojačali godine 1447. otkupivši i založno pravo koje je na Podvrško imala Jelena, udovica Ladislava Tamásija.66 Ovaj su grad u svoje ruke konačno preuzeli 1464. godine,67 a držali su ga do 20-ih godina 16. stoljeća.68

73

VDG JAHRBUCH 2003

55 Donja Ljupina danas je Ljupina, a Gornja Opatovac (Engel, Magyarország középkor).56 Nalazio se sjeverozapadno od Podvrškog. Na karti iz 1780. na tom se prostoru spominje Zagrebersko Brdo (Engel, Magyarország

középkor).57 Godine 1439. Juraj, sin Mihajla iz Podvrškog, svjedočio je pred Požeškim kaptolom da su Gornje i Donje Podvrško, Gornja i

Donja Lipina, Zagrebac, Gornja i Donja Koprivnica te neki drugi posjedi u Požeškoj županiji predani Ivanu Tamásiju injegovim sinovima Ladislavu i Henriku još za Ivanova života (Buturac, Pisani spomenici, str. 91, 279-280). Dio posjeda okoPodvrškog Ivanu Tamásiju darovao je 1405. kralj Žigmund. Kasnije, između 1412. i 1420. godine, Ivan je kupio gotovo sveposjede u tom kraju i organizirao vlastelinstvo (Adamček, “Požega”, str. 117).

58 Bösendorfer, Crtice, str. 124. Prema Adamčeku požeško vlastelinstvo Ivan Tamási stekao je oko 1420. godine (Adamček,“Požega”, str. 112).

59 Obitelj je pripadala plemićkom rodu Rátot odnosno njegovom ogranku Serkeima. Posjedi su im se nalazili u Vukovskoj županijite županiji Gömör (Engel, Magyarország világi, 2, str. 148).

60 Bösendorfer, Crtice, str. 124.61 Magyar Országos Levéltár, A Mohács el�tti gyüjtemény, sign. (dalje: DL) 90973; Buturac, Pisani spomenici, str. 91, 280.62 DL 88194, 90975; Buturac, Pisani spomenici, str. 92, 282-283. 63 DL 13887; Buturac, Pisani spomenici, str. 293. 64 Buturac, Pisani spomenici, str. 92, 283.65 Bösendorfer, Crtice, str. 124.66 Bösendorfer, Crtice, str. 124.67 Bösendorfer, Crtice, str. 124; Stanko Andrić, “Héderváry”, Hrvatski biografski leksikon, 5 (Zagreb, 2002), str. 475.68 Adamček, “Požega”, str. 117.

Hédervári su zajedno s posjedima od Tamásija preuzeli i patronat nad opatijomna Rudini. Kao patroni ove opatije spominju se 1504. godine, kada papa Julije II. nanjihov prijedlog predaje ovaj samostan na upravu Stjepanu, sinu Mihaela de Gibolt.69

Patronat nad ovom opatijom zajedno sa svojim posjedima u Požeškoj županijiFranjo Hédervári unio je 1514. u ugovor o međusobnom nasljeđivanju koji je sklopios Franjom Desislavićem Cerničkim u slučaju ako jedan od njih umre bez nasljednika.Ovaj je ugovor iste godine potvrdio kralj Vladislav II.70

Iz grane Hédervári potekli su požeški župani Lovro i Emerik. Lovro, koji jedužnost požeškog župana obnašao od 1445. do 1447. godine, niz je godina obavljaorazličite službe na kraljevu i kraljičinu dvoru, a bio je i palatinom od 1437. do 1447.godine. Drugi pripadnik obitelji Hédervári koji je obnašao dužnost požeškogžupana, Emerik, Lovrin sin, ovu je službu vršio od 1447. do 1450.71 te od 1464. do1472. godine,72 a uz brojne druge visoke službe obnašao je i onu mačvanskog bana (od 1442. do 1446.).73

I nakon Lovrine i Emerikove smrti Hédervári su, kao što smo vidjeli, ostaliprisutni u Požeškoj županiji. Požegu i druge posjede dosudio je Barbari, Emerikovojudovici, i njihovoj kćeri Doroteji 1482. Stjepan Batori, sudac kraljevskog dvora,74 agodine 1486. je Nikola Hédervári dobio od kralja Matijaša Korvina posjed Lovre izPodvrškog, koji je kažnjen oduzimanjem posjeda nakon što je odsjekao ruku svomocu. U ovaj ga je posjed uveo požeški kaptol 24. ožujka iste godine.75

Posjede Hédervárija u Požeškoj županiji potvrdio je kralj Vladislav II. koji je 1491.naredio samostanu Sv. Stjepana u Stolnom Biogradu da uvede Nikolu i njegovesinove Lovru i Franju u njihove tamošnje posjede, što je ovaj 1492. i učinio.76 NakonNikoline smrti Franjo je svoje posjede u Požeškoj županiji 1500. godine založio za20000 zlatnih florena Stjepanu Rozgonyiju i svojoj sestri, a Stjepanovoj ženi,Katarini.77 Iako su mu posjedi već bili založeni, Franjo ih je pokušavao ponovnozaložiti ili prodati, što vidimo iz prosvjeda koje 1511. pred budimskim, a 1513. predđurskim kaptolom ulažu Katarina i njezine kćeri zabranjujući mu otuđivanjeposjeda.78

I s drugim rođacima Franjo je imao imovinske sporove. Godine 1509. tužila ga jeDoroteja, kći Emerika Hédervárija, mačvanskog bana, o kome je ranije bila riječ, iudovica Bartola Drágfija, transilvanskog vojvode. Doroteja je tvrdila da joj je Franjooteo njezin dio očevine u Požeškoj županiji, tj. njezinu djevojačku četvrtinu. Nakon

74

VDG JAHRBUCH 2003

69 Julije Kempf, Požega. Zemljopisne bilješke i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije (Požega, 1910), str.115-116; Buturac, Pisani spomenici, str. 109, 354-356.

70 Buturac, Pisani spomenici, str. 112, 360-362; Adamček, “Požega”, str. 112.71 Engel, Magyarország világi, 1, str. 165.72 Buturac, Pisani spomenici, str. 21.73 Engel, Magyarország világi, 2, str. 96-97.74 Buturac, Pisani spomenici, str. 327.75 Buturac, Pisani spomenici, str. 104, 335.76 DL 82044, 24583, 24989, 24584, 24585, 88757, 91027; Buturac, Pisani spomenici, str. 106, 343-345. 77 Buturac, Pisani spomenici, str. 109, 353-354.78 Buturac, Pisani spomenici, str. 111, 360.

što je budimski kaptol proveo istragu, Franjo i Doroteja su se nagodili. Franjo jetrebao Doroteji vratiti njezine posjede, među ostalima i njezin dio Požege iPodvrškog, kao i njihove prinose te platiti 200 zlatnih florena.79

Podvrško je Franjo ponovno založio 1521.godine. Tada ga je za 3500 florena dao u zalog Petru Kegleviću, jajačkom banu. U to je vrijeme Franjo vršio dužnostbeogradskog bana, te je, prema vlastitoj izjavi, Podvrško dao u zalog kako bi podmirio troškove beogradske utvrde. Poslije pada Beograda krajem kolovoza iste godineFranjo je proglašen krivim za poraz. Posjedi su mu oduzeti, a on sam se sklonio uErdelj kod Zapolja.80

Franjo se ponovno javlja 1524. godine, nakon što mu je kralj oprostio, i to u vezirudinske opatije. Tom je prilikom Franjo za poglavara ovog samostana predložiosvećenika Nikolu Desislavića Cerničkog, što su odobrili pečuški biskup, kralj i papaKlement VII. Svoje posjede u Požeškoj županiji Franjo je potom prodao za 6000zlatnih florena Desislavićima, što je kralj potvrdio 1525. godine.81

Kraće je vrijeme i obitelj Herceg od SzekcsČ a držale neke posjede u Požeškojžupaniji. Pripadnik ove obitelji, Pavao, stekao je 1456. godine udajom svoje kćeriUršule za Nikolu Treutula, uz Nevnu i posjede u županijama Tolna i Bodrog, iposjedovne udjele u Orljavcu, Tomici, Starom Gradu,82 Ruševu i nekim drugimposjedima u Požeškoj županiji. Tada malodobni Nikola Treutul, sin Nikole Firentincai njegove žene Barbare, kćeri Nikole Treutula, i Katarina, Barbarina sestra i udovicaPetra Čeha Levanjskog, sklopili su tom prilikom s Pavlom i njegovim bratom Filipomugovor prema kome bi ovima pripali treutulski posjedi ako Katarina i Nikola umrubez nasljednika. Osim toga, u slučaju da Pavao i Filip uspiju vratiti Katarinine i Nikole posjede, koji su se nalazili u tuđim rukama, braći bi odmah pripala trećina, a Katarinii Nikoli dvije trećine tih posjeda. Ako bi Katarina i Nikola umrli bez nasljednika, i ovibi posjedi pripali Pavlu i Filipu.83. Posjedovne udjele u Požeškoj županiji dobivene odTreutula Pavlovi sinovi Ladislav i Bernard prvo su založili, a potom i prodaliBerislavićima Grabarskim.84

Kao što se vidi iz ovdje iznesenog plemićki rodovi njemačkog podrijetla bili suprisutni u Požeškoj županiji, iako u njoj nisu igrali odlučujuću ulogu. Njihovepripadnike nalazimo i kao posjednike u ovoj županiji i kao požeške župane. Nažalost, izvori kojima raspolažemo dosta su šturi te nam ne omogućuju da stvorimo cjelovitusliku o prisutnosti plemićkih rodova njemačkog podrijetla u Požeškoj županiji, iakoupozoravaju na njihovu prisutnost.

75

VDG JAHRBUCH 2003

79 Buturac, Pisani spomenici, str. 110, 357-358.80 Gjuro Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb, 1920), str. 120-122; Andrić, “Héderváry”, str. 475.81 Kempf, Požega, str. 97; Andrić, “Héderváry”, str. 475. O povezanosti Franje i Desislavića Cerničkih svjedoči i prije spomenuti

ugovor o međusobnom nasljeđivanju koji su već 1514. sklopili Franjo i Stjepan Desislavić 82 Vjerojatno danas Brodski Varoš (Engel, Magyarország középkor).83 DL 15025. S ovim dogovorom složio se i Katarinin pastorak Ladislav, sin Petra Čeha Levanjskog (Buturac, Pisani spomenici,

str. 96, 311-312). Nakon Nikoline smrti je, usprkos tome, Ladislav, zajedno sa sinom Ivanom, pred požeškim kaptolomprotestirao protiv toga da kralj Matijaš Korvin daruje neke od ovih posjeda Pavlu i dvojici drugih plemića, Jurju Parlagiju iPavlu Kállayu (1464.) (DL 16001).

84 Buturac, Pisani spomenici, str. 103, 330.

Adelstämme de ut scher Abstam mung in der PožegaGe span schaft während des Mit te lal ters

In dieser Beilage spricht man über die adeligen Stämme deutschen Ursprunges,die Grundbesitze in der mittelalterlichen Požega-Gespanschaft hatten. Dieseadeligen Stämme stammen von den deutschen Rittern, die während des 11. und 12.Jahrhunderts nach Ungarn kamen und eine bedeutende Rolle imungarisch-kroatischen Königsreich hatten. Auf dem Gebiet der Požega-Gespanschaft findet man die adeligen Stämme Jak, Hahot, Hont-Pazmany und Heder. Von denZweigen und den Familien, die dem Stamm Heder gehören, sind hier die Tamasisund Hercezis von Szekcso des Zweiges Gising und Hedervari anwesend.

Einige Mitglieder der adeligen Stämme deutschen Ursprunges waren auf demGebiet dieser Gespanschaft in wichtigen Staatsdiensten, wie zum Beispiel Lovro undEmerik Hedervari, die Mitte des 15. Jahrhunderts Gespane in Požega waren.Ausserdem erwähnt man sie auch als Besitzer in der Požega-Gespanschaft. Obwohldie Rolle der adeligen Stämme deutschen Ursprungs in der Požega-Gespanschaftnicht entscheidend war, wurde ihre Anwesenheit bemerkt.

76

VDG JAHRBUCH 2003

Li di ja DU JIĆ

Astrid Lindgren i Roda Roda

I.

Švedska književnica Astrid Lindgren rođena je 29. studenog 1907. godine naimanju Näs, u okolici vikinškog gradića Vimmerbyja, kao - Astrid Anna EmiliaEricsson. Slikovita jezera, šume i livade pokrajine Smaland - s jedne strane, te vedra,radina i pobožna obitelj - s druge strane, postale su trajnim koordinatama njezinaliterarnog opusa. Četvero djece obitelji Samuela Augusta i Hanne Ericsson odrastaloje na imanju uglavnom ravnopravno s djecom njihovih sluga i najamnih radnika, ačesti su gosti imanja bile i skitnice - u rasponu od dobroćudnih i zabavnih lutalica pasve do opasnih lupeža. Kao autentični likovi toga vremena i prostora, i oni su trajnopohranjeni u kasnije kreiranim književnim svjetovima Astrid Lindgren.

Godine 1931. udala se za Sturea Lindgrena pa je sljedeći podatak iz njezine,dotad prilično vedre, ali i sasvim obične biografije vezan uz - slučaj! - toliko čest kad je riječ o ženskoj književnoj praksi. Naime, u jesen ratne 1941. godine njezina, tadasedmogodišnja kći Karin oboljela je od upale pluća. Kako to obično biva, kad jeispričala sve poznate priče, mama Astrid Lindgren počela je izmišljati nove. Radilo se gotovo o nekoj vrsti obiteljske narudžbe, jer - možda je pretjerano tvrditi da jebolesna djevojčica ležeći u postelji, ucjenjivački zatražila od mame da joj priča priče o njoj1. A ona je bila, dakako - Pipi Duga Čarapa. Ime i osobu, izmislila je, navodno, upravoKarin. Dar, ali i potrebu za pripovijedanjem, naslijedila je Astrid Lindgren od svojihroditelja, no poticaj da krene na sklisku stazu književnikovanja2 došao je ipak izpraktičnog života - najprije bolesno dijete, a potom na ledu slomljena noga - odveli su buduću književnicu ravno u postelju gdje je kratila vrijeme kriomice bilježeći većispričane zgode o Pipi Dugoj Čarapi, ali i stvarajući usput nove. Na sličnu pomirbuspisateljstva s dužnostima ženskim3 naići ćemo u autobiografskim zapisima hrvatskogAndersena Ivane Brlić - Mažuranić.4

Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa - devetogodišnjadjevojčica, u isto vrijeme beskrajno smiješna i beskrajno snažna - lik je kakav do tadasvjetska dječja književnost, prema uvriježenom mišljenju, nije poznavala. Umjestopapirnato dobrih, naivnih i prostodušnih drvenih lutaka kakve je i sama AstridLindgren kasnije stvarala (primjerice, djevojčice Kajsa i Malin5) pred male je čitatelje,

VDG JAHRBUCH 2003

77

1 Mirko Rumac: Svijet Astrid Lindgren, pogovor romanu Pipi Duga Čarapa, Znanje, Zagreb, 1998, str. 226 2 Jagoda Truhelka: Autobiografija, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 107, Matica hrvatska, Zagreb, 1970, str. 81 3 Ivana Brlić - Mažuranić: Autobiografija, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 73, Matica hrvatska, Zagreb, 1968, str. 1794 Što više, njezinog su Hlapića povjesničari dječje književnosti (pro)čitali kao velikog Razmovog prethodnika, čak u istom

žanrovskom obrascu pikarskog romana. Vidi: Milan Crnković: Dječja književnost, Školska knjiga, Zagreb, 1986, str. 1485 Astrid Lindgren: Hrabra Kajsa i druge priče, Mladost, Zagreb, 1985.

unatoč brojnim ogradama, doslovno banula divljakuša iz susjedstva. Na rubu grada,u zapuštenom vrtu i oronuloj kući, s konjem na terasi i majmunčićem na ramenu, bezroditelja jer mama (je) anđeo, a tata urođenički kralj6 i s velikom putnom torbom punomzlatnika - pojavila se Pipi.

Evo kako je izgledala!

Kosa joj bila boje mrkve, spletena u dvije čvrste pletenice što su stršale posve ravno u stranu.Nos joj je sličio omanjem krumpiru i bio pun puncat pjega od sunca. Ispod nosa smjestila seodista vrlo široka usta sa zdravim, bijelim zubima. I oprava joj bješe baš čudna. Pipi ju je samasašila. Trebala je biti modra, ali kako joj je ponestalo modre tkanine, to je Pipi ovdje-ondjeprišila i komadićke crvene. Na svoje duge, tanke noge navukla je par dugačkih čarapa, i tojednu smeđu, a drugu crnu. Imala je crne cipele dvostruko duže od njezinih stopala. Te joj jecipele kupio tata u Južnoj Americi, a bile su zato tako velike da joj ne budu premalene dok buderasla. Pipi nije nikada htjela obuti neke druge cipele.7

Iako se ovaj lik opire svakom pokušaju urednog portretiranja, njegov je vanjskiizgled i ponašanje samo jedna od nijansi njegove složene (književne) strukture. PipiDugoj Čarapi nudi se konvencionalni svijet koji ona odbacuje: samu sebe šalje naspavanje, a potom spava s nogama na jastuku i s glavom ispod pokrivača, što jepodjednako komično koliko i simbolično; ne ide u školu učiti tablice gloženja, ali kadaodluči krenuti u školu, čini to zbog praznika; četkom za kupanje miješa tijesto zapalačinke; u igri stvarotražitelja pronađenu limenku navlači preko glave; hodanatraške, jer samo onaj koji hoda zna u kojem smjeru zapravo hoda, itd.

Pipi Duga Čarapa pojavila se 1944. godine u romanu od tri dijela PipaDugočarapka, Pipa Dugočarapka ide na brod i Pipa Dugočarapka u zemlji Taku-Taka,napisanom u stilu fantastične priče, a to je prvo djelo Astrid Lindgren ujedno i djelokoje će ostati najvrednijim u cijelom njezinom opusu. S obzirom da je u centru togadjela prije svega aktivistički ženski lik, čini se logičnim što je djelo naišlo prvo naodbijanje izdavača, a zatim i otpor pedagoga i književne kritike, pa su se nonsensnepustolovine od početka bezrezervno sviđale samo djeci, dakle čitateljima. Planetarnapopularnost lika i djela Astrid Lindgren nije se slučajno uskoro podudarila s valomemancipacije koji je zapadni svijet zahvatio u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.

II.

Roda Roda - pravim imenom Alexander Friedrich Rosenfeld, rođen je 13. travnja1872. godine u moravskom gradiću koji se tada zvao Drnowitz. U svim svojimdokumentima Roda Roda krivotvorio je mjesto rođenja, navodeći da je rođen uZdencima pokraj Orahovice, kamo je kao dijete dospio zahvaljujući činjenici što jenjegov otac Leopold bio namješten kao upravitelj posjeda. Život na pustari očito jekasnijem piscu i humoristu bio toliko privlačan i značajan da je tu pustaru proglasiosvojim pravim zavičajem. Na to se valjda nadovezuje i činjenica što povijestknjiževnosti govori o njemu najčešće kao o najznačajnijem austrijskom piscu iz

78

VDG JAHRBUCH 2003

6 Astrid Lindgren: Pipi Duga Čarapa, Znanje, Zagreb, 1998, str. 5 7 Ibid. , str. 7

Slavonije8. Ali taj austrijski i slavonski pisac bio je i sudionik donaušvapske i esekerskekulture, pa je time i njegov književni opus bar dio kulturnog nasljeđa PodunavskihŠvaba. O tome detaljnije govori, primjerice, Vilma Vukelić, donaušvapska književnica (također židovskog podrijetla), u svojim memoarskim zapisima Tragovi prošlosti.9

Za Rodu Rodu karakterističan je nekonvencionalan i humoristički pristup životu iknjiževnosti. U književnost je ušao pišući humoreske iz slavonskog života, zajedno sasestrom Marijom, pa su te humoreske potpisivali i zajedničkim pseudonimom RodaRoda, koji je brat zadržao i kada je sestra odustala od daljnjeg pisanja. Usporedo sasvojom oficirskom karijerom pisao je puno, u rasponu od pripovijedaka i kozerija doromana, komedija pa čak i filmskih scenarija. Njihova je specifičnost u tome što bašsve ih piše na njemačkom jeziku, a jedino kadšto ostavlja koju riječ, poslovicu ili stih kojepjesmice što se tada pjevala u kolu, na hrvatskom, odnosno pokoja rečenica razumljiva je samounutar hrvatskog konteksta...10 Iako je kao austrijski književnik bio toliko slavan ipopularan da su ga nazivali Markom Twainom s Dunava, u hrvatskom je kulturnomkontekstu sve do nedavno bio potpuno nepoznat, što je posljednjih godina bardijelom ispravljeno zahvaljujući vrijednom radu prevoditelja i znanstvenika VladeObada.11

Odrastanje na pustari unijelo je u njegov književni rad cijelu lepezu neobičnih, aopet karakterističnih i za taj ambijent tipičnih likova: skitnica, pastira, časnika,vojnika, Roma s medvjedima i razbojnika. Poseban odraz u tom književnom radunašao je taj svijet u romanu za djecu Vragolije tatina sina Marije12, u kojem je glavnajunakinja - tatin sin, u stvari, autorova sestra Marija. Roman o sestri napisao je RodaRoda 1910. godine, a kao poklon upravo rođenoj kćeri jedinici, kojoj je dao hrvatskoime Danica.

Sličnost obiteljskih okolnosti, okolnosti odrastanja, sličnost nastanka knjige, aposebno sličnost glavnih junakinja, dovela je do toga da se roman Rode Rode počeouspoređivati sa slavnim romanom Astrid Lindgren koji je nastao tridesetak godinakasnije. Aluziju na to nalazimo u pogovoru Vlade Obada Roda sa slavonskog odžaka uspomenutom izdanju Vragolije tatina sina Marije.13 Vlado Obad tu ne ide dalje odaluzije, jer mu to kontekst ne dozvoljava, ali je već i ta aluzija dovoljno intrigantna dabude povod nešto detaljnijoj analizi i usporedbi dvaju književnih djela.

Prije nego što se pozabavimo pitanjem o tome je li Roda Roda svojim radomdoista utjecao na Astrid Lindgren, valja naglasiti njegovu svijest o kontekstu iz kojegje knjiga ponikla, odnosno ambijentu iz kojeg je on kao autor izrastao. U uvoduVragolija tatina sina Marije čitamo:

79

VDG JAHRBUCH 2003

8 Vlado Obad: Slavonski bećar s Dunava, predgovor knjizi Pripovijesti iz Slavonije, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,1998, str. 13

9 Vilma Vukelić: Tragovi prošlosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1994, str. 176-177 10 Željko Kliment: Povratak na zavičajni dimnjak, Vjesnik, 31. kolovoza 1998.11 Vidi fusnotu 812 Roda Roda, Vragolije tatina sina Marije, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.13 Ibid., str. 224

Prije dvjesto godina Nijemci su se doselili na poziv Karla Šestoga: seljaci iz Hessena,Falačke, Frankena i Švabije. Ljudi ih sve skupa nazivaju “Švabama”. I zaista, oni i do danadanašnjega švabetaju, pjevaju pjesme svoje stare domovine, slave Boga i proljeće natradicionalan način. (...)

Priča o Mariusu pokazat će kako usred slavenskoga mora živi njemački Robinson. (...)

Zdenačka pustara bila je glavni grad: malo gospodsko zdanje sa sedam sobičaka; dva vrtaodzada i sprijeda; kolibe za služinčad, štale za stoku; ambar, jedna kovačnica, podrum i ured;skladište, čardak, spremište za stočnu hranu. U sredini dvorišta postolje za zvono; tu se nijezvonilo na misu, već se zvonilo kad je valjalo nahraniti stoku.

Ljudi - njih stotinjak možda ili više, a zimi jedva pedeset— bili su Mađari, Srbi i Hrvati.Bilo je nekoliko Švaba, žetelaca iz Kranjske, šumskih radnika s vojne granice, stranih opekara i prosjaka iz Egipta. (...)

Na pustari Zdenci odrasla je Marija, tatin sin Marius. A sve njezine misli, dok je još biladijete, vrtjele su se oko Bakonje, tajanstvena junaka.14

Junakinja Vragolija tatina sina Marije devetogodišnja je djevojčica koju otac zove,kako smo vidjeli, muškim imenom Marius. Ona odrasta bez majke, na pustari, stalnojoj pribavljaju nove guvernante, učiteljice, ali nijedna ne uspijeva ukrotiti njezinuprirodu i učiniti je ženstvenijom. Ona se igra s djecom radnika na pustari, iako bisvojim statusom trebala biti iznad njih; ne samo što izmišlja igre - ona je i pokretačsvih ludorija, bez obzira radi li se o projektu stvaranja vile u šupljoj vrbi ili čupanjupijetlova perja da bi se napravila indijanska kaciga ili da se ocu rođendanska čestitkaispiše na krovu upravo oličene kuće. Pored svega onoga što jest, ova divljakuša bezsmisla za umjetnost15 u svojoj je mašti, još neobuzdanijoj od ponašanja u stvarnosti, ipuno više: ona mašta da će jednoga dana postati kraljicom Cicacarom Cikacakom,broj sedam - imat će konja, a kupit će i medvjeda, uz pomoć kojega će provoditi svojupravdu.

Sličnosti s Pipi Dugom Čarapom i ovdje se nameću. Vidjeli smo da Marija umjestomajmuna ima izmaštanog medvjeda, obje imaju konje, jednako su stare, nemajumajke, žive bez nadzora jer su u oba slučaja očevi s jedne strane slabi prema svojimkćerima, a s druge strane imaju dovoljno povjerenja u svoja mala čudovišta da će sasvim nevoljama uspjeti izaći na kraj. Ni jedna niti druga nemaju formalnogobrazovanja, ponašaju se neodgojeno, ali su usprkos svemu ravnopravni sugovorniciodraslima, slobodne da iznesu i provedu vlastitu volju. Valja naglasiti da iako jeroman Vragolije tatina sina Marije smješten u realan svijet, za razliku od romana AstridLindgren, ta se razlika smanjuje s obzirom na karakteristike tog realnog svijeta:realan prostor slavonske pustare istovremeno je oaza fantastičnog koju nastanjujuneobični likovi poput razbojnika Bakonje, bjelosvjetskih guvernanti, skitnica ipustolova.

80

VDG JAHRBUCH 2003

14 Ibid., str. 8-915 Ibid., str. 130

III.

Roman Pipi Duga Čarapa ujedinjuje sve ono što je Astrid Lindgren kasnijenapisala: svijet bajke, od kojeg nasljeđuje usmenu nefiksiranu pripovjedačku poziciju (podsjetimo: bajke su se pripovijedale u njezinoj obitelji, što je dopunjeno potrebomda se pripovijeda bolesnom djetetu) s romanesknim svijetom izrazito socijalnokonotirane građe. Pipi Duga Čarapa u isto je vrijeme i roman i bajka koja seugnijezdila u Pipinovcu, upravo u susjedstvu stvarnoga života, u kojem su Tomi iAnika njezini sretni, premda sasvim slučajni svjedoci, jer njihova nazočnost potvrđuje mogućnost postojanja takvog svijeta. Oni su kao stvarna djeca iz stvarnog života uprilici omirisati Pipin svijet bajke.

Ni jedan kasniji lik Astrid Lindgren nije ponovio Pipin uspjeh, ne samo ukomercijalnom smislu nego i u književnom; svi su ti kasniji likovi manje zanimljivi,plošniji i neuvjerljiviji. Ishodišni se lik njezine književnosti potrošio, pa i ta činjenicastavlja određeni upitnik i na nastanak i podrijetlo takvog neobičnog lika.

Je li Astrid Lindgren čitala Rodu Rodu ili su podudarnosti između ova dva djelaplod nečeg drugog? Konkretni podaci o tome da je Astrid Lindgren čitala Rodu Rodu nisu dostupni. S druge strane, podudarnosti između ova dva lika toliko su brojne dabi čak i neki dokaz da ga nije čitala, bio prilično dvojben. U vrijeme sazrijevanja AstridLindgren (podsjetimo se: rođena je 1907. godine) roman Rode Rode, objavljen prviputa 1910. godine, morao joj je biti dostupan; tim više što su 1932. godine u Bečuizdana njegova izabrana djela. U to vrijeme, njemački jezik i kultura predstavljali suza cijelu Europu, a posebno za skandinavske zemlje u kojima se govori srodnimgermanskim jezicima, ono što danas predstavljaju engleski jezik i angloameričkakultura. Prema tome, mogućnost da švedska spisateljica nije čitala Rodu Roduizuzetno je mala. Ipak, ne možemo donijeti definitivan sud da je sve ono što je podudarno u dva romana koje ovdje uspoređujemo - nastalo kod Astrid Lindgrenpreuzimanjem od Rode Rode. Bila bi to, pravničkim jezikom rečeno, presuda natemelju indicija. Dokazi i svjedoci, dakako, ne postoje.

Ostaje, dakle, donekle dvojbenim je li Astrid Lindgren imala prilike upoznatiknjiževni rad Roda Rode i je li svoju junakinju oblikovala prema junakinji romanaVragolije tatina sina Marije, ali je nedvojbeno, tj. činjenično je stanje da je književniprototip simpatične divljakuše, neustrašive i dosjetljive djevojčice koja gazikonvencionalne stege i zabrane kakve tradicionalno patrijarhalno društvo togavremena nameće svojim ženskim članovima, posebno djevojčicama - nastao u okvirudonaušvapske kulture. Štoviše, u tipičnom slavonskom miljeu, gdje se miješajurazličite tradicije, ljudi različitih profesija, provenijencija i rasa, s austrijskimoficirima, domaćim ciganima, gospodom i probisvijetima, s pustarama isrednjoeuropskom malograđanskom civilizacijom i kulturom, lik takve djevojčicedivljakuše imao je puno motiviraniji, prirodniji i autentičniji kontekst. Onaj tipičansukob bajke i stvarnosti koji možda opterećuje roman Astrid Lindgren kod Roda Rode ne postoji. Njegova je Marija jednako autentična i neobična koliko je autentičan i

81

VDG JAHRBUCH 2003

neobičan i književni svijet Rode Rode i stvarni svijet austrijsko-hrvatskog-donau-švapskog, graničarskog prostora koji mu je ponudio predložak.

Zak lju č i mo:

1. Roda Roda nesumnjivo je i svojim romanom Vragolije tatina sina Marije diokulture hrvatskih Podunavskih Nijemaca.

2. Bez obzira može li komparativna analiza pokazati da se Astrid Lindgrenposlužila romanom Rode Rode kao uzorom ili je u sličnim povijesnim okolnostimadošlo do estetskih paralelizama, što također nije rijetka pojava - iako je u konkretnom slučaju broj podudarnosti izuzetno visok - činjenica je da je u kulturi hrvatskihPodunavskih Nijemaca prije nastala literarna projekcija nečega što će u verziji AstridLindgren postati jedno od najpoznatijih djela svjetske dječje književnosti, ali uvrijeme koje je bilo daleko naklonjenije karakterističnom prototipunekonvencionalnog i netradicionalnog ženskog djeteta nego što je bilo vrijeme RodaRode, koji je umro samo godinu dana nakon što je Pipi Duga Čarapa ugledala svijet.

Astrid Lindgren und Roda Roda

Unter den ungefähr zehn Büchern für Kinder, die von der schwedischenSchriftstellerin Astrid Lindgren geschrieben wurden, ist ihr Roman PipiLangstrumpf (1944) ihr erstes und erfolgreichstes Werk - dem Genre nach unklarund in dauernder Zwiespältigkeit zwischen einem Märchen und Roman. Indem eszuerst den Widerstand des Herausgebers brach, und später den der Pädagogen,kennzeichnete es ist dem Charakter der aktiven, aber wilden und spasshaftenneunjährigem Mädchen, die Kinderliteratur der zweiten Hälfte des 20.Jahrhunderts.

Teilnehmer des osijeker Literatur- und des Kulturlebens in derJahrhundertwende des 19. und 20. Jahrhunderts, veröffentlichte der Offizier undHumorist Roda Roda 1910 den Kinderroman “Streiche des Vatersöhnchens Marija”,der in deutscher Sprache geschrieben wurde und in Österreich und Deutschlandpopulär wurde. Sein Roman ist in vielen Aspekten dem Roman von Astrid Lindgrenähnlich - aber auch älter als er - sogar 33 Jahre!

Unabhängig davon ob eine komparative Analyse zeigen kann, dass AstridLindgren den Roman von Roda Roda als Beispiel nahm, oder es unter ähnlichengeschichtlichen Umständen zum esthätischen Parallelismus kam, unbestritten ist die Tatsache, dass in der Kultur der Donauschwaben zuerst eine literarische Projektionvon etwas entspross, dass in der Version von Astrid Lindgren zu einem derbekanntesten Werke der Kinderliteratur in der Welt wurde.

82

VDG JAHRBUCH 2003

Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO

Istar ski markgro fo vi iz obi tel ji We i mar-Orlamündeu kon ste la ci ji od no sa Car stva i pa pin stva

u doba bor be za in ve sti tu ru

U radu ćemo nastojati prikazati djelovanje istarskih markgrofova iz obiteljiWeimar-Orlamünde, ponajprije Ulrika I. i Vecelina II. u razdoblju borbe za investituru. O istarskim markgrofovima iz spomenute obitelji nemamo previše podataka,međutim, zahvaljujući graničnom položaju Istre i Hrvatske te rodbinskim i tazbinskimodnosima između istarskih markgrofova s jedne te ugarskih kraljeva i hrvatskog kraljas druge strane pokušat ćemo rekonstruirati njihov položaj i međusobne odnose ukonstelaciji odnosa Carstva i papinstva u doba borbe za investituru.

Ponajprije ćemo se osvrnuti na stanje u Hrvatskom te u Ugarskom kraljevstvu, apotom na odnose istarsko-kranjskih markgrofova i ugarskih kraljeva te hrvatskogkralja.

Politika pape Grgura VII. i njegove težnje za reformom Crkve nisu bile ograničene samo na područje Njemačke i Italije. Grgur je aktivnom vanjskom politikom nastojaoprovoditi crkvenu reformu i u ostalim područjima Zapadne Europe, počevši odFrancuske, pa preko rubnih područja Europe na jugu – južne Italije, Sicilije ikršćanske Španjolske, njezinom sjeveru – Irske, Engleske, skandinavskih područja,istočnom i srednjoeuropskom području – Rusije, Poljske, Češke, Ugarske, pa sve dopodručja uz istočnu obalu Jadrana - Hrvatske, Duklje, ali i s Bizantom.1

Reformna strujanja osjećala su se, dakle, i na području Hrvatske već za PetraKrešimira IV., iz dinastije Trpimirovića.2 Već je za vladavine tog kralja, DmitruZvonimiru koji je oženio Jelenu, kćerku Bele I. i sestru Gejze i Ladislava, kao banupredan dio Slavonije.3 Nakon Petra Krešimira IV. Dmitar Zvonimir postaje vladaromHrvatske upravo u prvim godinama pontifikata spomenutog pape Grgura VII., pastoga u tom svjetlu treba promatrati i njegovu krunidbenu “zavjernicu”, odnosnozakletvu vjernosti.4

VDG JAHRBUCH 2003

83

1 O tome vidi: H. E. J. Cowdrey, Pope Gregory VII. 1073-1085, Clarendon Press, Oxford, 1998., 331.-495., usp. i: Velikapovijest Crkve (dalje: VPC), ur. H. Jedin, sv. III/1, Zagreb, 1971., 422.-438.

2 Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek (dalje: Hrvatski rani...), Novi Liber i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1995., 363.-294.; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje (dalje: Hrvatskosrednjovjekovlje), Školska knjiga i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997., 43.-49.

3 O tome vidi: Margetić, Bilješke o međunarodnom položaju Zvonimirove Hrvatske (dalje: Međunarodni položaj...), u: ZKH,12.-17.

4 Povjesničari nisu suglasni kad se govori o godini Zvonimirove krunidbe. Jedni drže da je to bilo 1075., dok drugi smatraju da seradi o 1076. godini (ako je upotrijebljen pizanski kalkul radi se o 1075., a ako je upotrijebljen firentinski kalkul, radi se o 1076. godini). Barada smatra da je u dataciji zavjernice upotrijebljen pisanski kalkul, te da se radi o godini 1075. O tome vidi: M.Barada, Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062-1075), Rad JAZU 311, Zagreb 1957., 185.-217. Nasuprot njemu u novije vrijeme Stipišić dokazuje kako je ipak pri dataciji zavjernice upotrijebljen firentinski kalkul te da Zvonimirovu krunidbu trebasmjestiti u 1076. godinu. Vidi: J. Stipišić, Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira, u: ZKH, Zagreb 1997., 57.-66.

U tekstu zavjernice Zvonimir je na njezinom samom početku naslovljen kaoChroatie Dalmatieque dux,5 te ga je papin poslanik Gebizon zastavom, mačem, žezlom ikrunom6 uveo u upravu Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije.7 Novoustoličeni je kraljobećao da će čuvati vjernost Apostolskoj stolici, te da će voditi zemlju prema načelima reformne Crkve.

Zvonimir odlukom Apostolske stolice dolazi u posjed “svjetovnog mača sv. Petra”,8a svoju vjernost potvrđuje zakletvom. Budući da nije imao svoju vojsku, a unarušenim odnosima s Carstvom, papa je potporu za provedbu željenih reformipronalazio u vladara koji nisu bili u skladnim odnosima s Carstvom.9 Svi su tadašnjiugovori bili ustrojeni po općim načelima feudalnog prava, ali papa nije bio senior usvjetovnom smislu riječi. On, naime, nije tražio ono što su svjetovni seniori u pravilutražili: nije zahtijevao vojni odred koji bi pod njegovom zastavom kretao u ratove,nije tražio pravo sudskih ovlasti na Zvonimirovu teritoriju.10 Zvonimir je, zapravomorao načelno podržavati papinu politiku, te se može reći da je uz neznatnu cijenubio priznat, pomazan i okrunjen kraljem, istovremeno zadobivši u Apostolskoj stolicimoćnog saveznika i zaštitnika od mogućih vanjskih neprijatelja.11

Nakon Andrije I. (1046.-1060.) i njegova brata Bele I. (1060.-1063.) na ugarsko jeprijestolje sjeo Salamon (1063.-1074.), sin Andrije i nećak Belin. Salamon je biooženjen Juditom/Sofijom, sestrom Henrika IV.,12 te je i svojim tazbinstvom bio vezanuz cara. Međutim u konstelaciji odnosa između vrhovne svjetovne i crkvene vlasti,Sveta je stolica nastojala Ugarsku vezati uz sebe. To se lijepo može vidjeti i iz sačuvane

84

VDG JAHRBUCH 2003

5 CD I, 139.-141.6 Zastava je znak vazalnog odnosa Zvonimira prema Apostolskoj stolici, dok su mač, žezlo i kruna insignije kraljevske vlasti. Vidi:

Jurković, 65. Najiskrenije zahvaljujem mr. I. Jurkoviću što mi je dao na uvid svoj rukopis o hrvatskim narodnim vladarima tj.svoja seminarska predavanja iz kolegija Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku. U ovom ću radu njegove teze i stajališta izrukopisa citirati samo prezimenom i navođenjem stranice rukopisa, kako sam upravo i učinila.

7 Okrunjen je u solinskoj crkvi sv. Petra i Mojsija. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje,49., Budak, Prva stoljeća Hrvatske,Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994., 111.-113.; Goldstein, Hrvatski rani..., 394.

8 Za ljude ranoga srednjega vijeka , Krist je bio jedini gospodar kršćanstva. Iz evanđelja (Lk 22,38) zaključivali su da postojedvije sile, koje simboliziraju dva mača (tzv. «teorija o dva mača»), određene da vladaju svijetom. Jedan mač, svjetovni, nalazi seu rukama vladara, a drugi, duhovni, u rukama pape. Kanonisti i teolozi grgurovskog vremena preusmjerili su tu teorijuisključivo na papu – oba mača pripadaju jedino i isključivo Crkvi: duhovni nosi ona sama, a svjetovni posuđuje vladaru da gaon nosi u ime Crkve. Kao duhovni mač smatrali su crkveno izopćenje. Vidi: A. Franzen, Pregled povijesti Crkve, Kršćanskasadašnjost, Zagreb, 1996.,157.

9 Šanjek, Zvonimirova «zavjernica» u svjetlu crkveno-političkih odrednica grgurovske reforme (dalje: Zvonimirova «zavjernica»),u: Zvonimir, kralj hrvatski (dalje: ZKH), zbornik radova HAZU i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1997.,33.; Jurković, 66.

10 Goldstein, Hrvatski rani..., 403.; O vazalsko-seniorskom odnosu Zvonimira i Grgura VII. vidi i: I. Kampuš, Duklja uZvonimirovo vrijeme – utjecaji i veze (dalje: Duklja...), u: ZKH, Zagreb 1997., 257.; F. Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata.Srednji vijek, Zagreb 1993., 132., Šanjek, Zvonimirova «zavjernica»,30., F. Šišić, Povijest Hrvata I, 566.; M. Kostrenčić,Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava, sv. I, Zagreb, 1956., 126.

11 Saveznik i zaštitnik Dmitru će Zvonimiru ubrzo biti potreban, kada carski vazal Vecelin bude napadao na njegove granice. Vidi:Goldstein, Hrvatski rani..., 403.; Šanjek, Zvonimirova «zavjernica»,33.; Jurković, 66.

12 Diplomata Hungariae antiquissima. Accedunt epistolae et acta ad historiam Hungariae pertinentia (ab anno 1000 usque adannum 1131), ed. Georgius Györffy, vol. I, Budapest: Akadiémiai kiadó, 1992. (dalje: DH I.), 198.-199.; Simonis de Keza, Gesta Hungarorum – The Deeds of the Hungarian (dalje: GH), eds. by J. M. Bak, G. Constable, G. Klaniczay, and U.Borkowska, trans. by L. Veszprémy and F. Schaer, study by J. S�cs, Budapest: CEU Press, 1999., 132.-137. (poglavlja:60.-61.); Cowdrey, Pope Gregory VII., 443.; Jurković, 71.

korespondencije između Grgura VII. i ugarskoga dvora.13 Tako u pismu od 28.listopada 1074.14 Grgur VII. kori Salamona što je postao vazal njemačkog vladara ipodsjeća ga da je još kralj Stjepan predao državu rimskoj Crkvi, te smatra kako biUgarska morala ostati slobodna i ne bi smjela biti podvrgnuta nijednom vladarudruge države osim rimskoj majci Crkvi, koja sa svojim podanicima postupa kao sasinovima, a ne kao sa slugama.15

Prema vijestima Ivana Goričkog,16 Belini sinovi Gejza i Ladislav, vrativši se izPoljske,17 sa Salamonom dogovaraju da dva dijela države pripadnu kralju, a trećiknezovima, tj. Gejzi i Ladislavu. Tada dolazi i do sklapanja dinastičkih brakova.Zvonimir se ženi Jelenom, sestrom18 knezova, te s njom dobiva i dio Slavonije,19 dokse carev vazal, istarsko-kranjski markgrof Ulrik I. ženi Sofijom, također sestromspomenutih knezova i Zvonimirove žene Jelene. Spomenutim ugovorima dinastičkihbrakova i raspodjelom graničnih teritorija Ugarskog i Hrvatskog Kraljevstva, unezavidan je položaj zapravo došao kralj Petar Krešimir IV. Naime, braća i njihovišurjaci (Gejza, Ladislav, Ulrik I. i Zvonimir) vladali su zemljama koje su se direktnooslanjale na hrvatske sjeverne i zapadne granice. Ubrzo je Krešimir slavonskog banaDmitra Zvonimira prihvatio za bana Hrvatske i svojeg suvladara (o. 1070.),20 dokGejza i Ladislav pridobivaju povjerenje kralja Salamona. No, četiri godine kasnije(1074.) Gejza i Ladislav zbacuju Salamona s prijestolja,21 a Zvonimir u nejasnimokolnostima preuzima vlast u Hrvatskoj. Teza Ivana Goričkog da se Zvonimir “osiljenovim rodbinstvom dokopao kraljevstva Hrvatske, a Ladislav i Gejza krune Ugra...”22

čini se stoga vrlo mogućom. Zvonimirovo preuzimanje vlasti svjedoči i otradicionalno jakom položaju bana u Hrvatskoj. Od spomenutog je rodbinstvaZvonimir i ranije imao koristi. Naime, kada je istarsko-kranjski markgrof Ulrik I.

85

VDG JAHRBUCH 2003

13 Većina te korespondencije pokazuje zapravo borbu Grgura VII. i Henrika IV. i nastojanja pape da Ugarsku, koja je strateškizapravo smještena na istočnim granicama Carstva, pridobije kao saveznika. Vidi: DH I., 192.-227., korespondencija izmeđuugarskih vladara i pape Grgura VII., dokumenti pod br.: 66, 67, 68, 70, 71, 72, 75, 77, 80; usp. i: James R. Sweeney,Gregory VII, the Reform Program, and the Hungarian Church at the end of the Eleventh Century, in: La Riforma Gregoriana el`Europa, Congresso Internazionale (dalje: Gregory VII), Salerno, 20-25 maggio 1985, Las-Roma: Studi Gregoriani, 1991.,268.

14 DH I., 194.-195. 15 Cowdrey, Pope Gregory VII., 443.-444.; VPC, sv. III/1, 422.-423.; Sweeney, Gregory VII, 268.16 F. Rački, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia (dalje: Documenta), Zagrabiae, 1877., 473.17 Na ist. mj.; Nakon vojne intervencije Henrika IV., koji je instalirao za kralja prijestolonasljednika Ugarske, svojeg šurjaka

Salamona, protukandidati i prvi rođaci, Gejza i Ladislav, bježe u Poljsku (1063.), vidi: Jurković, 63.18 Jelena ili Helena, u hrvatskim izvorima Lepa. Nešto ranije, prilikom vojnog pohoda Henrika IV. ugovoren je i ostvaren brak

između carevog vazala, istarsko-kranjskog markgrofa, Ulrika I. i Sofije, sestre Gejze, Ladislava i Jelene. Vidi: Jurković, 63.;Goldstein, Hrvatski rani..., 390.; B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda, sv. II. (dalje: Zgodovina...) , Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1965., 421.

19 Prema ovoj podjeli Gejzi je pripao istočni granični dio Ugarske, odnosno Erdelj, Ladislavu južne i jugozapadne granične zemljeUgarske od Tise do Rabe, odnosno veći dio međurječja Save, Drave i Dunava, a Zvonimiru onaj dio srednjovjekovne Slavonijekoji se prostirao južno od rijeke Save, a prema granicama Hrvatske, vidi: Rački, Documenta, 473.; Jurković, 63.

20 Jurković, 63.; Goldstein, Hrvatski rani..., 389.-390.; Margetić, Međunarodni položaj..., 12.-17.21 Salamon je od svojeg šurjaka Henrika IV. očekivao pomoć, no car je bio zauzet borbama s Poljskom i potom s papom Grgurom

VII., stoga Salamon nije dobio očekivanu pomoć, a na ugarsko je prijestolje zasjeo Gejza. Vidi: GH, 132.-139. (poglavlja:60.-63.); Cowdrey, Pope Gregory VII., 444.; VPC, sv. III/1, 422.-423.; Jurković, 64.

22 Rački, Documenta, 473.; Jurković, 63.; Goldstein, Hrvatski rani..., 390.-391.;

napao na Hrvatsku,23 kralj Salamon i knez Gejza pomogli su Zvonimiru istjeratiUlrika iz Marke Dalmatinske.24 No, dugoročno gledajući, Arpadovići će, zapravo, odspomenutog rodbinstva imati još veće koristi kada će za koje desetljeće zadobiti ihrvatsku krunu.25

Nakon što je Gejza sjeo na ugarsko prijestolje, a Salamon bio poražen, Salamon senajprije sklanja na dvor svojeg šurjaka, Henrika IV., a zatim odlazi u Istru.26 Upočetku su spomenuti dinastički brakovi bili pod patronatom Henrika IV., novremenom se stvari mijenjaju, te dolazi do promjene odnosa snaga. Naime,Zvonimir, Gejza i Ladislav priklanjaju se politici Grgura VII., dok Ulrik I. i Salamonostaju vjerni vazali Henrika IV. U tom svjetlu treba promatrati i odnose naistarsko-hrvatskoj granici, te sukob između istarsko-kranjskog markgrofa iZvonimira.

Već smo spomenuli kako je istarsko-kranjski markgrof Ulrik I. (1060.-1070.)27 izobitelji Weimar Orlamünde, bio od o. 1063. - nakon što je oženio Sofiju, ugarskuprincezu, sestru Gejze, Ladislava i Jelene (Lepe) - u tazbinskim vezama s ugarskomkraljevskom kućom Arpadovića, te rodbinskim vezama s carem Henrikom IV.Nedugo nakon njegove smrti Kranjska i Istra dolaze pod upravu akvilejskogapatrijarha (o. 1077.). Međutim, Ulrikov se sin Popo, koji je umro o. 1101. također

86

VDG JAHRBUCH 2003

23 Ovaj se napad zbio za vladavine kralja Petra Krešimira IV., a u obrani hrvatskih granica sudjelovao je i Zvonimir. «Bečkailustrirana kronika» (dalje: CPV) Zvonimira titulira kraljem (rex Dalmatiae), premda u doba napada Karantanaca o kojimagovori CPV on to još nije bio. Napad se može smjestiti u razdoblje kad je Zvonimir već bio ban, odnosno ne prije 1069., ali i neposlije proljeća 1070., kada umire Ulrik I. i za sobom ostavlja maloljetnu djecu. Vidi: Jurković, 63.; Goldstein, Hrvatski rani...,390. U Ljetopisu Popa Dukljanina (dalje: LJPD) nalazi se vijest koja govori da su za vladanja kralja Krepimira Alamanizauzeli Istru i počeli upadati u Hrvatsku. Kralj ih je izbacio, a nakon toga su alamanski vojvoda i kralj Krepimir sklopili bračniugovor za svoju djecu. Također se u LJPD navodi da je vojvoda bio carev rođak. Alamanski vojvoda (dux Alamanorum – dužod nimške zemlje) mogao bi biti (mark)grof pokrajine koja je graničila s Hrvatskom, a jedina takva pokrajina u hrvatskomsusjedstvu mogla bi biti Kranjska s Istrom, pa se može pretpostaviti da je Hrvatsku napao istarsko-kranjski markgrof. Markgrof,koji je u isto vrijeme i u rodbinstvu s carom mogao bi biti ili Ulrik I. ili Vecelin II. iz obitelji Weimar Orlamünde, koja je bila usrodstvu s carskom lotarinškom obitelji, odnosno s Henrikom IV. Nadalje, ako uzmemo da su navedene pretpostavke točne, napadse mogao dogoditi za vrijeme kralja Petra Krešimira (Krepimira?) IV., ali ne prije 1063. kada Ulrik I. ženi Sofiju, kćerku Bele I. i ne poslije 1070., kada Ulrik umire. Podrobniji komentar ove teze vidi: Jurković, 62. Usp. i: LJPD, prir. V. Mošin, Zagreb:Matica hrvatska, 1950, 60.-61.

24 Područje Kvarnera, Hrvatskog primorja i istočnog dijela Istre (od Rijeke do Labina). Konstantin Porfirogenet (Vizantijski izvoriza istoriju naroda Jugoslavije, sv.II. (De administranodo imperio, dalje: DAI), Beograd, 1959., 33. – glava 30) tvrdi da «bandrži pod vlašću Krbavu, Liku i Gacku», pa se može pretpostaviti da je tim prostorom vladao i Zvonimir, te da je uz pomoćugarskih rođaka proširio vlast do mora. Vidi o tome: Goldstein, Hrvatski rani..., 379., 390. Markom Dalmatinskom možemosmatrati i onu vojno-civilnu graničnu pokrajinu Hrvatske, koja se kao Krajina krajem 11. st. spominje i na Bašćanskoj ploči, akoju su činile Krbava, Lika, Vinodol, Kvarnerski otoci. Vidi: Jurković, 63.

25 Goldstein, Hrvatski rani..., 391.26 Prema predaji Salamon je u Istri započeo svoj pokornički život, najprije u okolici Sv. Petra u Šumi, a zatim se pridružio

benediktincima u opatiji Sv. Mihovila, na brijegu iznad današnje bolnice u Puli. Ondje je i umro 1079. (oko godine njegovesmrti postoje polemike; navodi se i 1087. g.), te je pokopan u crkvi Sv. Klementa, koja je bila opatijskim mauzolejem istarskihmarkgrofova. (Arheološki muzej Istre u Puli čuva nadgrobni natpis: Hic requiescit illustrisimus Salamon Rex Panoniae). Vidi:GH, 134.-137. (poglavlje 61.); Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj (dalje: Benediktinci), sv. III., Zagreb, 1965., 131., 162.;Rudelić-Maretić, O povijesnim zbivanjima na Mihovilovom brdu, sjedištu današnje bolnice Medicinskog centra u Puli, u:Zbornik zdravstva u Istri, Pula 1982., 376.; Jurković, 64.,67.

27 Ulrik I. bio je sin Popo-a Weimar Orlamünde-a i Hademut (Acike), kćerke ranijeg istarskog markgrofa Vecelina (u. pr. 1045.),koja se spominje kao dobrotvorka samostana Sv. Mihovila u Limskoj Drazi (pomogla je izgraditi samostansku crkvu , a o. 1040.ustupila je nekoliko sluga i poklonila veći zemljišni kompleks za uzdržavanje monaha i za to da «monasi mogu primati siromahe») Vidi: Ostojić, Benediktinci, sv. III.,123.; D. Karbić, Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim društvima od drugepolovine XIII. do početka XVI. Stoljeća, Historijski zbornik, sv. XLIV., 64.; usp. i: Grafenauer, Zgodovina, 421.

spominje kao istarsko-kranjski markgrof.28 Možemo pretpostaviti da je u vrijemesklapanja već spomenutih dinastičkih brakova postojao i dogovor o podjeli teritorijaizmeđu Gejze i Ladislava, te Ulrika i Zvonimira. No, što se na području Istredogađalo u razdoblju nakon Ulrikove smrti i preuzimanja uprave od straneakvilejskog patrijarha (1070.-1077.) i nakon toga (1079.; 1101.) upitno je. Poznato je,međutim, da papa u pismu od 4. listopada 1079.29 opominje Vecelina da ne napada“onoga koga je u Dalmaciji apostolski autoritet postavio za kralja”.30 No, tko jezapravo bio spomenuti Vecelin? U našoj su historiografiji do danas o Vecelinuiznesena različita mišljenja,31 premda se, zahvaljujući šturim izvorima, još uvijek nemože sa sigurnošću tvrditi tko je zaista bio Vecelin kojeg papa tako oštro opominje.

Već je Rački iznio mišljenje da bi Vecelin mogao biti istarski markgrof u razdoblju1070.-1077. te da bi mogao biti u srodstvu s istoimenim istarskim markgrofom “kojije prije 1040. godine živio”.32 Prateći obiteljsku genealogiju može se uočiti kako kodWeimar Orlamünde postoji nepisano pravilo po kojem se mlađa braća nisu zakonitoženila, pa nakon smrti nisu ni ostavljala zakonite nasljednike. Moguće je da je takavslučaj bio i s Vecelinom.33 Uloga Vecelina, ni za Ulrikova života, a ni nakon njegovesmrti, zbog nedostatka izvora nije dovoljno jasna. Međutim, dopustimo sipretpostavku da je Vecelin zaista bio Ulrikov mlađi brat. Dodajmo tomu da papa upismu Vecelina kori da se ne usudi na Zvonimira ponovno dići oružje.34 Spomenulismo već napade Ulrika na granice države svojeg šurjaka (Zvonimira). Je li Vecelin većtada sudjelovao u napadima? Osim toga, još dvije isprave (1065. i 1069.g.) spominjuVecelina kao advokata samostana Sv. Mihovila u Puli.35 Godine u kojima se Vecelinspominje kao advokat dovoljno su blizu godini 1079. kada Vecelin napada na graniceZvonimirove Hrvatske. Osim toga u navedenom se samostanu (o. 1076.) skrasio isvrgnuti ugarski kralj Salamon, gdje je i umro 1079. godine. Možemo stogapretpostaviti da su Vecelinovim napadima na Hrvatsku, suorganizatori mogli biti iUlrikova udovica Sofija, koja se nakon suprugove smrti, a s maloljetnom djecom,morala osloniti na Vecelina, ali i spomenuti svrgnuti ugarski kralj Salamon, koji je možda kanio, uz Vecelinovu pomoć, još štogod učiniti za svoj povratak naprijestolje.36 Pogledamo li genealoške tablice obitelji Sempt-Ebersberg i WeimarOrlamünde37 i uzevši u obzir gore navedene pretpostavke, mogli bismo zaključitikako Rački i nije bio daleko od istine kad je pretpostavio da je Vecelin II. iz papinapisma (Wezelino, nobili militi) bio u rodu s prvim istoimenim istarskim markgrofom.

87

VDG JAHRBUCH 2003

28 Grafenauer, Zgodovina, 156., 214.,421.; Margetić, Međunarodni položaj..., 18.-19.29 CD I, 171.30 Na ist. mj.; prijevod prema: Margetić, Međunarodni položaj..., 18.31 Mišljenja Račkog, Šišića, N. Klaić o istarskom markgrofu Vecelinu u glavnim je crtama izložio: Margetić, Međunarodni

položaj..., 18.-19.32 Rački, Borba Južnih Slavena za državnu neodvisnost, prema: Margetić, Međunarodni položaj..., 18.33 Jurković, 66.34 CD I., 171.35 Codice diplomatico istriano, ed. Pietro Kandler, Trieste: Topografia del Lloyd Austriaco, 1851.-1864., isprave datirane 5.V.

1065. i 15. II. 1069. god.; o tim ispravama vidi mišljenja: Margetić, Međunarodni položaj..., 19.-20. i Jurković, 67.36 Nedugo zatim, Salomon umire (o. 1079.) upravo u samostanu u kojem je Vecelin bio advokat. Njegove su relikvije bile štovane u

spomenutom samostanu, međutim, on službeno nikada nije bio kanoniziran, naime, nalazio se u suprotnom (Henrikovom) taboru.37 Grafenauer, Zgodovina, 421.

Naime, prema pretpostavci da je Vecelin II. bio mlađi brat istarsko-kranjskogmarkgrofa Ulrika I., njih bi dvojica preko majke Acike bili unucima Vecelina I. Osimtoga, s ovom pretpostavkom postaju i jasnije namjere i ciljevi djelovanja Vecelina II.kojeg u pismu opominje Grgur VII., te se i na ovoj sjeverozapadnoj granici Hrvatskog kraljevstva, koja je predstavljala kako smo već spomenuli i granično područje,odnosno područje dodira Carstva i papinstva, može iščitati njihov sukob, ali i motivinjihova djelovanja.

Premda o istarsko-kranjskim markgrofovima nemamo previše podataka natemelju izloženog može se iščitati kako zbivanja na području Zapadne Europe, nisunikako mogla zaobići jadranski bazen, geopolitički iznimno važan po obje sukobljene strane u borbi za investituru. Premda u početku saveznici (Salamon, Gejza, Ladislav,Ulrik I. i Zvonimir), vremenom postaju suprotstavljene strane grupirajući se uz tadadvije najjače, ali međusobno sukobljene sile, carsku i papinsku. Budući da su njihovapodručja međusobno tvorila niz graničnih provincija (marke) na granicama će se tihprovincija nekadašnji saveznici međusobno sukobljavati, a viša instanca sukobljenihstrana neće propustiti reagirati. Naime, papa je nastojao svoje reformne zamisliprovesti na što širem području,38 pa nije propustio reagirati i nametnuti svoj autoritetkako bi zaštitio svojeg vazala (Zvonimira) u trenutku kada na njegove granice napadaistarsko-kranjski markgrof Vecelin, koji se, između ostalog svrstao na carsku stranu.

Članovi obitelj Weimar-Orlamünde u spomenutom su razdoblju kao njemačkiizborni knezovi imali istaknutu ulogu ne samo u zbivanjima na području Istre iKranjske, već i u širim europskim okvirima, a iz gore opisanog vidimo da su ostavilitraga i u hrvatskoj povijesti.

88

VDG JAHRBUCH 2003

38 Spomenuli smo i papinska nastojanja da uz sebe veže i Ugarsku. U ovom se radu nismo doticali papina djelovanja na područjuDuklje, o tome vidi: I. Kampuš, Duklja..., 255.-260.

Die istria ni schen Markgra fen aus der Fa mi lie We i mar-Orlamündein der Stel lung der Be zie hung des Ka i ser tums und Pap sttums

in der Zeit des Kam pfes um die Inve sti tur

In der Arbeit wird die Wirkung der istrianischen Markgrafen aus der FamilieWeimar-Orlamünde, vor allem Ulrik I. und Vecelin II. in der Zeit als man um dieInvestitur kämpfte, dargestellt. Über die istrianischen Markgrafen aus dererwähnten Familie haben wir nicht zu viele Angaben, aber dank der GrenzpositionIstriens und Kroatiens, als auch Familiärer Beziehungen zwischen den istrianischenMarkgrafen an einer, und den ungarischen Königen (Salamon, Geiza und Ladislav)und des kroatischen Königs (Dmitar Zvonimir) auf der anderen Seite, versuchten wirihre Rollen und gegenseitige Beziehungen in der Stellung der Beziehung desKaisertums und Papsttums in der Zeit als man um die Investitur kämpfte, zurekonstruieren.

Die Geschehnisse auf dem Gebiet Westeuropas konnten das Adriabassin, dasgeopolitisch eine sehr wichtige Rolle für beide Seiten im Kampf um die Investiturspielte, nicht umgehen. Obwohl sie früher Verbündete waren (Salamon, Geiza,Ladislav, Ulrik I. und Zvonimir), werden sie mit der Zeit zu entgegengesetzten Seitenindem sie sich an die damals zwei stärksten, aber aneinandergeratenen Mächten- diekaiserliche und päpstliche, gruppierten. Da ihre Gebiete gegenseitig eine Reihe vonGrenzprovinzen (Marken) bildeten, werden die einstigen Verbündeten an denGrenzen dieser Provinzen gegenseitig kämpfen, wobei die höhere Instanz deraneinandergeratenen Seiten reagieren wird. Der Papst wollte nämlich seineReformen auf einem, so gross wie möglichem Gebiet, durchführen. Deswegenreagierte er und versuchte seine Autorität aufzudrängen um seinen Vasallen(Zvonimir) in dem Augenblick zu schützten, als seine Grenzen von dem istrianisch -krainischen MarkgrafenVecelin, der auf die Seite des Kaisers stand, angegriffenwurden.

Die Mitglieder der Familie Weimar-Orlamünde hatten zu dieser Zeit als deutscheWahlfürsten, nicht nur in den Geschehnissen auf dem Gebiet Istriens und Krains eine hervorgehobene Rolle, sondern auch in weiteren europäischen Rahmen undhinterliessen so ihre Spuren auch in der kroatischen Geschichte.

89

VDG JAHRBUCH 2003

Margareta MATIJEVIĆ

Sve to zar Rit tig – te o log i po li ti č ar

Svećenik sklon komunistima, koji nikad nije pristupio komunističkoj partiji, nitidao ostavku kad je ta partija progonila ljude njegova podrijetla i statusa1; čovjek kojije nekad stavljao svoj paraf pod ideje osnutka hrvatske države, odlučno odbacujući iideje i državu kad se jednom pojavila u tolikom obliku2, poznati zagrebački župnikSvetozar Rittig3, rođen je 6. 04. 1873. u obitelji brodskih Nijemaca, premda jerazmjerno često kao dijete živio u Požeštini gdje su njegovi imali mlin na Orljavi.4Ocu i djedu upisuje u zasluge pristup svjesnom i probuđenom ilirskom građanstvu.Školovao se u Brodu, bio je đak visočke gimnazije, teologiju studirao u Sarajevu5 iĐakovu, doktorirao u Beču. Cijenio je Stadlera i pisao pozitivne kritike njegovihnovozavjetnih prijevoda.6 Zoran Grijak drži da je u Rittigovoj ostavštini predviđenojza izradu drugog sveska moguće pronaći i dijelove građe koju su obradili ranijiautori.7 Riječ je o studiji koja je objavljena kao posebna knjiga premda samo ujednom svesku,8 jedinoj njegovoj većoj knjizi.

Rittigov život u Đakovu, gdje je počeo kao mladi tajnik starog biskupaStrossmayera, svakako je bio ispunjen i djelovanjem u njemačkoj sredini. Pri osnutkuodbora za izradu spomenika Luki Botiću među devetoricom uglednih, točnijenajimućnijih, građana Đakova, uz Rittiga navodi se i ime Ante Švarcmaiera,9 anevelika knjižica je tiskana u tiskari Maksa Brucka.10 U Đakovu je osim predavanja naondašnjoj teologiji, pisao i prigodne pjesme, više književne pokušaje, najčešće uGlasniku biskupija bosanske i srijemske.11

VDG JAHRBUCH 2003

91

1 “No bez obzira na njegov svesrdni javni angažman oko rješavanja svih napetosti između Katoličke crkve i države, ostaje dojamda se nikad nije odlučio na oštriji protest prema državnoj vlasti, a posebice nema nikakvih spoznaja da bi se iz vlasti povukao uznak protesta, za što je bilo prilično povoda” Miroslav Akmadža, Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. – 1953.Zagreb 2000, 30.

2 Od Triglava do Kotora, od Drine do mora jadranskoga stanuje jedan narod, koji je po poviesti i jeziku jedan. Prva točka izciljeva Starčevićeve stranke prava . Starčevićeva stranka prava, Zagreb 1909. u tiskari Antuna Scholza., ur. S. RITTIG, 26

3 Potpisivao se kao Rittig i Ritig, čak je i knjige objavljivao s oba oblika prezimena. Zbog njegovog evidentno njemačkog podrijetlau radu se dosljedno koristi oblik Rittig premda se nešto češće potpisivao s jednim t.

4 U opisu svog života i obiteljskog podrijetla pisanog 1945. Rittig kao da se trudio dokazati da je u svemu Hrvat, tako sveobjašnjava, ali ne i prošlost Rittiga. HDA. Fond Svetozar Rittig, kutija 1, Personalije

5 Premda je rođen u Brodu na Savi tad je bio kandidat vrhbosanske nadbiskupije. 6 Vrhbosanska katolička bogoslovija 1890.-1990., ur. P. SUDAR,- F. TOPIĆ.-T- VUKŠIĆ, Sarajevo- Bol 1993., 38. 7 “Može se pretpostaviti da je riječ o građi ili barem o prijepisu dijela građe koju su Stadler, Bulić i Volarić 1900. predali papi

Lavu XIII.” Zoran GRIJAK. Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2002, 689.8 Svetozar RITTIG, Povijest i pravo slovenštine u crkvenom bogoslužju, Zagreb 1910. 9 Kita spomenaka na grob Luke Botića, Đakovo 1904. ur. Svetozar Ritig. Detaljnije o Nijemcima tog kraja vidjeti u Vladimir

Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine 1848-1945. Zagreb 2001. 10 Na skup koji je stranka organizirala 1909. od svih pristiglih brzojava najviše je potpisnika imenom i prezimenom iz Đakova.

Ondje strarčevićancima podršku daju Nijemci Mato Boehmler, Josip Pišl, Viktor Schneider, Adolf Šneider i drugi. Budući da jetad Rittig bio jedan od nositelja kulturnog života u Đakovu, moguće je da je to učinjeno pod njegovim utjecajem. Za podatke onjemačkom podrijetlu ovih ljudi iskrenu zahvalnost dugujem dr. Vladimiru Geigeru.

11 Primjerice Vladiki Strossmayeru (potpisan kao prof. S. R.) Glasnik biskupija bosanske i srijemske, god. XXXII. br. 5, Đakovo 19. 03. 1904. objavljenu na naslovnici, Bezgrešnoj, Glasnik...br. 23, Đakovo 8. 12. 1904. i druge. Kvalitetom je svakako biodaleko ispod razine svećenika pjesnika Izidora Poljaka.

Politički se rano pridružio milinovcima, ekipi oko Mile i Luke Starčevića, AntePavelića zubara, Eugena Laxe i ostalih. Pridržavajući samo sebi uvjerljivointerpretiranje ideja Ante Starčevića ta je projugoslavenska ekipa u potpunosti stajala konfrontirana s frankovcima nazivajući iste “četom danguba i protuha”, “djavola” islično. Na skupštini stranke 1909. govorio je neposredno nakon Kerubina Šegvića12,poznatog pravaša i javnog radnika, koji se također odvrgao od prvobitnih ideja AnteStarčevića, ali na suprotnu stranu od Rittigove. Nije poznato da je ovaj išta učinio uslučaju njegove presude, gotovo pola stoljeća kasnije. Rittig je bio solidan govornik,znao je jezgrovito i dojmljivo sažeti bitno, ponijeti masu parolama (Magjari za našenovce kolače jedu, a Hrvatima kruha nema) i često izmamiti dovikivanje, ushite iodobravanja.13 To je koristio i kasnije, osobito u zagrebačkoj skupštini, te ratnim iporatnim govorima. Kasnije je bio izabran u Privremeno narodno predstavništvo i uHrvatsku zajednicu, da bi krajem dvadesetih završio u Hrvatskoj federalističkojseljačkoj stranci.

Tijekom nekoliko desetljeća povremeno je, prigodno ili s položaja glavnogurednika, pisao i surađivao u Katoličkom listu, tjedniku Zagrebačke nadbiskupije. Upočetku se svađao s modernistima, zalagao za katoličke interese na Balkanu i nijebitno odmakao od ograničenih dosega Strossmayerove politike. Brinuo se zaiseljeništvo, neupitnu spomeničku baštinu i često polemizirao.

Premda je bio jedan od organizatora Drugog Hrvatsko-slovenskog katoličkogsastanka14, Rittig nije bio posebno aktivan u Hrvatskom katoličkom pokretu,15 niti unjegovom prvom deceniju, a kasnije još manje. Katolički pokret nastao je nakonPrvog hrvatskog katoličkog sastanka 1900. na inicijativu biskupa krčkog AntunaMahniča. Rittig Hrvatstvu, jednoj od novina koju je, kao posebno katoličko glasilo,pokrenuo dio zagrebačkih svećenika, zamjera strančarenje, polemiziranje s Obzorom,navodno vezanje uz jednu stranku i raskol među svećenstvom. Kaže: “Drugi pako diosvećenstva, može biti veći brojem, nazire u tome pokretu novu smutnju i novo da ćestanje biti gore od predjašnjega.”16 Te su njegove polemike izazvale reakciju Hrvatstvai Narodne Obrane čemu se sam protivio.17

Nakon kratkog vremena provedenog u novostvorenoj18 župi svetog Blaža(1915.-1917.) Rititig je na zagrebačkom gradskom poglavarstvu koje je imalo pravoizbora župnika sv. Marka imenovan na to mjesto 26. 09. 1916. sa 28 od 34 glasa,19

92

VDG JAHRBUCH 2003

12 Kerubin Šegvić je osuđen 1945. na smrt, jer je zabacio tvrdnju da glagoljica potiče od svetog Ćirila i Hrvatima pripisivao gotskopodrijetlo.

13 Starčevićeva straka prava...103, 10414 GRIJAK, nav. dj. 39615 Detaljnije o Hrvatskom katoličkom pokretu vidi u Hrvatski katolički pokret; Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa

održanog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. 03. 2001., ur. Zlatko Matijević, Zagreb 2002., 871.str. 16 S. RITTIG, Za novi katolički sastanak, Glasnik..., br. 19. Đakovo 15. 10. 1904, 145-148. 17 “Na koncu odlučno prosvjedujem protiv Narodne Obrane, što je iz moga članka nelojalno samo ono iscrpla, što joj bilo u prilog, i

što se pored chiffre nekog svećenika liberalca mojim imenom titra u borbi proti općoj katoličkoj stvari.” S. RITTIG, Dvije tri naodgovor, Glasnik …, br. 20, 31. 10. 1904., 158-159.

18 Osniva se nova župa sv. Blaža u Zagrebu, Službeni vjesnik nadbiskupije zagrebačke, (dalje SVNZ) uredba nadbiskupa br. 270,od 18. 01. 1915. God II., 6. 01. 1915. br. 1, 24-25.;Promjene u nadbiskupiji, SVNZ, God. II, 15. 09. 1915., br. 2., 43.

19 Miroslav AKMADŽA, Prilog poznavanju političkog djelovanja mons. Svetozara Ritiga, Historijski zbornik, God. LIV, 2001, 138.,

gdje se zadržao narednih četvrt stoljeća i koja će ga dužnost bitno odrediti i za kasnijevrijeme. Ondje je skrio i Stjepana Radića izvevši ga na stražnji izlaz iz sabornicenakon što mu je ondje postalo tijesno i zahvaljujući nastupu o guskama u magli,opasno. Svoja dva prijatelja i vrsna umjetnika Meštrovića i Kljakovića angažirao je nauspjelim restauratorskim radovima u crkvi sv. Marka.20.

U jednoj fazi života neskriveno figurira kao uzdanica nadbiskupa Bauera, njegovtajnik i pisac privatnog dnevnika.21 Tako odgovara na brojna njegova privatna pisma i korespondenciju (na primjer s Ivom Pilarom).22 Ne postoji cjelovita studija o uloziKatoličke crkve u Hrvatskoj tijekom Prvog svjetskog rata,23 niti monografija koja biprikazala stvarnu ulogu nadbiskupa Antuna Bauera u svim događajima. Kao njegovčovjek, Rittig je upućen u Rim 1919. s pokušajem da Talijanima prikaže pravo stanjeKatoličke crkve u novostvorenoj državi. Uvijek je Istranima bio sklon, uvijek jegovorio o izdaji ako se Talijanima ustupalo dijelove obale bilo to od strane Kraljevineili NDH, i kasnije kao predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama VladeNarodne Republike Hrvatske nije mimoilazio pazinsku gimnaziju pri dodjelidržavnih sredstava.24

Kad su don Frane Bulić, fra Julijan Jelenić i Fran Barac osnivali Hrvatskubogoslovsku akademiju koja je izdavala niz vrijednih projekata, a preuzela je ipostojeću Bogoslovsku smotru, Rittig je podupirao njihova nastojanja. Ondje sudvadesetih i tridesetih godina pisali najupućeniji teološki umovi u Hrvatskoj. Međuizdanjima knjiga u nakladi HBA treba spomenuti bar neka imena: Dominik Mandić,o. Petar Vlašić, Janko Šimrak, fra Julijan Jelenić, Andrija Spiletak, Janko Obreški,Stjepan Zimmermann, Miroslav Vanino, Miho Barada i brojni drugi. U Komentarupovodom članka prof. Šepića o nekim analizama i mogućnostima iskorištavanjaParčićevog rukopisa glagoljaškog misala zaključuje da nije crkveno voditi brigu da“uskore toliko žuđenu sveslavensku uzajamnost.”25

Uredio je prigodnu monografiju posvećenu jubileju nadbiskupa Bauera. Nepunugodina dana po pogibiji Stjepana Radića on za vlast Kraljevine kaže da je za razlikuod Austro-Ugarske “čista demokracija”.26

Jedan od autora koji se se bavili Rittigom drži da je bitna promjena u njegovomstavu i držanju nastala 1934. zbog izbora mladog klerika Stepinca nadbiskupom

93

VDG JAHRBUCH 2003

20 Meštrović je izradio Bogorodicu s djetetom Isusom, Polaganje u grob, raspelo, oltar i propovjedaonicu, a Kljaković oslikao crkvufreskama s biblijskim motivima. Usp. Josip. BRATULIĆ, Svetozar Ritig – ličnost i djelo, Slovo, 44-46 (1994-96), 328.

21 Službeni vjesnik zagrebačke nadbiskupije (SVZN) među ostalim u ratnim godinama obiluje nadbiskupovim okružnicama i ratnim vijestima. To potvrđuju naslovi: Nabava obveznica ratnog zajma, Okružnica povodom rata, Okružnica o sabiranju milodara zaudove i sirote poginulih junaka, Društvo sv. Vida prima vojnike koji su u ratu oslijepili, Mobilizovane vojnike može odriješitisvaki svećenik, Okružnica za zaštitu siročadi poginulih vojnika, Peti ratni zajam, Vjenčanja ratna, Vodjenje matica vojnikapoginulih u ratu, Navještaji vojničkih osoba, Uporaba crkvenih zvona u ratne svrhe i slično. Treba reći da iz općih poziva na mir Crkva ipak solidarno stoji s vlašću Austro-Ugarske premda je javnu sablazan i konsternaciju izazvao napad savezničke Njemačke na “katoličku” Belgiju.

22 GRIJAK, 40123 Vidi studiju Jure. KRIŠTO, Prešućena povijest – Katolička crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb 1994. 24 Tako upozorava Bakarića da se novci Komisije moraju dodijeliti sjemeništima na Rijeci, u Pazinu, Zadru i Šibeniku, jer su ona i

osnovana potporom naše Komisije. HAD, Fond Svetozar Ritig, kutija 1. 425 S. RITIG, Dodatak članku prof. Šepića, Bogoslovska smotra (dalje BS), 16 (1928) 4, 529-531.26 Nadbiskup Bauer u povijesti zagrebačke biskupije, u Antun Bauer, Zagreb 1929, 90.

koadjutorom Zagrebačke nadbiskupije, na čemu da je Rittig bio destruktivnozavidan, jer da bi taj položaj očekivao za sebe,27 premda je Stepinac od Rittiga biočetvrt stoljeća mlađi. Potvrdu mišljenju da je Rittig skrenuo s pravocrtnog crkvenogputa tek 1934. nalazimo i u njegovim člancima, prikazima i recenzijamaobjavljivanim ranije u raznim crkvenim medijima. Potpisana drži da se Rittig ukatoličkim novinama javljao više po naravi stvari i ni blizu toliko koliko bi po svompoložaju, naobrazbi i vokaciji mogao.28 Tu ima Jugoslavije, ali nema apostazije.

Ne krije svoje simpatije za idejne pokretače takozvanog katoličkog liberalizma uprvoj polovici prvenstveno francuskog devetnaestog stoljeća,29 ljude kao što su braćade Lammenais, svećenik Lacordaire i mladi grof Montalembert. Nesklon Alagoviću,Haulika izuzetno hvali, afirmativno piše o Gaju, ali i o grubim presizanjima Jelačića u crkvenu problematiku blagovjesničke skupštine.

Dugo je bio član zagrebačkog gradskog poglavarstva, iznosio je konstruktivneprijedloge i predlagao projekte pomaganja širokom prstenu siromašne zagrebačkeperiferije. Kao takav predvodio je poznatu deputaciju kralju Aleksandru, po nekimautorima u dobroj vjeri da izgladi zategnute odnose nakon ubojstva direktoraJugoštampe Tonija Schlegela.

U jesen 1935. u pratnji engleskog pisca bojnika Hobbesa otputovao je u posjetmisijama koje su Jugoslaveni po dogovoru s Belgijancima počeli podizati u Bengaliji,u misiju u Bošontiju kojoj gravitira četrdesetak sela. U nevelikoj knjižici30 opisujesvoje viđenje Indije, njenog prostranstva, politike, sveprisutne bijede, kastinskepodjele i rasne razlike, zaostalost nalazi svugdje, premda muslimane doživljavanaprednijima. S isusovcem O. P. Johannsom raspravlja o Vedama, budizmu, teozofiji i Gandijevom pokretu31. Nije uvijek uljudan: Bengalcima odriče mogućnost glazbenenadarenosti,32 džainski hram ocjenjuje teatralnim kičem,33 a za kip božice Kali kažeda je “karikatura od neke vještice”.34 Urgentnom potrebom ocjenjuje iskorjenjivanjeeuropskog pristupa, udaljavanje od politike i skoro obrazovanje urođeničkihsvećenika.35

Krajem tridesetih Stepinac se već brine za pomoć izbjeglim Židovima iz srednjeEurope, Rittig je također u odboru i sudjeluje u svemu.

94

VDG JAHRBUCH 2003

27 Akmadža prenosi riječi beogradskog nadbiskupa Ujčića “koji je s jedne strane tvrdio da je Ritig beskompromisni pristašakomunističkog režima, ali ga je s druge strane označio ako lovca na karijeru, koji je sa glavne linije Katoličke crkve u Hrvatskojskrenuo samo iz razočaranja i ogorčenja što nije postao nasljednikom Bauera.” M. AKMADŽA, Prilog poznavanju...139

28 To ne vrijedi za razdoblje kad je bio glavni urednik Katoličkog lista, jer tad često potpisuje komentare i uvodnike, donosi izvješća i recenzije, ali to je bilo razmjerno kratko.

29 S. RITIG, Restauracija katolicizma u vrijeme narodnoga preporoda, BS XXI Zag. 1933, 2, 97-110. 30 Svetozar RITTIG, U Gangesovoj delti, Zagreb 1936. 31 Pri kraju uz kometar Hobbesa da nisu Britanci krivi što su Indijci zaostali nego nesposobna tropska rasa Rittig zaključuje:

Njihov cilj za političkom nezavisnošću i slobodom urodio bi najvećim kaosom, građanskim i rasnim ratovima u zemlji. nav. dj. 4532 Uza svu svoju muzičku nadarenost nemaju Bengalci one zvonkosti i ljepote glasa, što imadu Evropljani, nav. dj. 26; 33 U stvari u cijeloj toj gradnji nema ništa sakralnoga i mističnoga. To je teatar a ne hram. Izrezak iz nekoga mondijalnoga

“Luna-parka” i što bi evropski umjetnici kazali svojom specifičnom riječi, to je prosti – kič. Muslimanske mošeje su iskazi dalekoboljega ukusa i dubljega vjerskoga osjećaja nego moderni brahmanski ili budistički hramovi. Isto, str., 40-41.

34 Isto, 42. 35 Isto, 34-35.

Čovjek s gotovo polustoljetnim projugoslavenskim radom nije mogao računati nasigurnost nove ustaške vlasti, osobito ne u njezinim prvim danima. Upravo je njegovo mjesto Pavelić već obećao, što je izazvalo prvi veći sukob Pavelića i Stepinca, aStepinac nije bio tip komu bi bilo tko mogao presizati u kanonskopravna pitanja.Rittig se već u lipnju 1941. povlači prvo u Novi Vinodolski, a potom krajem kolovozau svoju vikendicu u Selcu kod Crikvenice. Otud će se javljati i pisati još četrdeset itreće dopise sa zaglavljem Župnik svetog Marka i Opat sv. Helene od Podborja. Jedan od njegovih dopisa bit će upućen svom pouzdaniku Boži Jambrečaku za podizanjedjela gotovine od 25.000 kuna, jer je bila blokirana podružnica Banovinskeštedionice u Crikvenici gdje je imao novaca.36 Stepinac je tolerirao njegov boravakizvan Zagreba i slao mu je plaću37. Bio je sumnjiv Nijemcima i omražen ustašama, aHans Helm ostavlja i mogućnost da je Stepincu pismeno prijetio.38

Osobito je toplo pozdravljen prigodom govora u Plaškom, kao sudionik drugogzasjedanja ZAVNOH-a najzdravije skupštine na kojoj je ikad bio kako sam kaže. Hvalikomuniste, priznaje im jedinstvo naroda, dosljednost u provođenju ideja slobode zarazliku od Francuske i Belgije, Jugoslavija, nije podlegla, već da su njezini partizani ušumi izveli junaštvo bez premca u trinaest stoljeća.39 Potpisnik je Glasa Katoličkoga iSrpsko-pravoslavnoga svećenstva i još nekoliko prigodnih i projugoslavenskihpartizanskih propagandnih materijala.40 Izabran je u plenum od 31 članaPredsjedništva na trećem zasjedanju ZAVNOH-a. Na izvanrednoj sjednici istoga utravnju 1945. podupro je prijedlog HSS-ovca Ante Vrkljana da se Hrvatskoj ostavinadleštvo ministarstva pomorstva i u slučaju brodogradnje i pomorske uprave, a nesamo obalne plovidbe i ribarstva.41 Kasnije će kao član izvršnog odbora JNOF-apoduprijeti prijedlog Franje Gažija o dvostranačkoj vlasti odnosno o izborune-komunista na mjesto predsjednika vlade, što je odbijeno.42 Na skupštiniZAVNOH-a sjedio je sa Vladimirom Nazorom, starim gospodinom dobrih ideja kojije slično poput njega u poraću figurirao na položaju visokog naziva, a nikakve težine.Propagandni odio ZAVNOH-a tiskao mu je prigodnu malu knjižicu, apologijupartizana, hvalospjev sovjetskoj vojsci i svijetloj budućnosti, i osudu svećenika –koljača,slugu fašista koji skreću s pravog puta Petra Berislavića, Marka Mesića i LukeIbrišimovića.43 Tijekom rata oštro se sukobio s krčkim biskupom JosipomSrebreničem,44 jer je ovaj javno upozoravao vjernike da se klone partizana i držepodalje od šuma.

95

VDG JAHRBUCH 2003

36 HDA, Fond Svetozar Rittig, Kutija 137 Ćiril PETEŠIĆ, Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941. – 1945., Zagreb 1982.,144. 38 Usp. Jure KRIŠTO, Sukob simbola, Zagreb 2001., 110/111.39 Drugo zasjedanje ZAVNOH-a (12-15. listopada 1943) stenografski zaspinik, Zagreb 1950. 18-19. 40 Detaljnije vidi nezaobilaznu studiju, PETEŠIĆ, nav. dj. 130-154, i među Prilozima. 41 Hodimir SIROTKOVIĆ, ZAVNOH, Zagreb 2002., 16642 ..."da bi politički bilo potrebno da predsjednik vlade bude iz HSS-a, jer je ministar za Hrvatsku drug dr. Pajo Gregorić

komunista i jer bi Hrvati rekli, da su sve uzeli komunisti." Isti, 181.43 S. RITTG, Svećenstvo u narodnooslobodilačkoj borbi, 1944. Treba reći da u zaglavlju stoji ista titula Msgr. Dr. Svetozar Rittg,

župnik crvke Sv. Marka u Zagrebu, premda je već tri godine na tom mjestu faktično bio netko drugi. Riječ je o tiskanom izdanjupredavanja održanog na priredbi usmenih novina u Glini 5. 02. 1944. ZAVNOH, Zbornik dokumenata, Zagreb 1970., 562.

44 O tomu detaljnije pogledati poseban fascikl u prvoj kutiji građe iz ostavštine S. Rittiga

Treba spomenuti da se na Rittiga molbom obraćao i osječki povjesničar Hartingero čijoj je sudbini već pisano u izdanjima VDG45 iz pera autorice Mire Kolar. Rittigovemolbe nisu puno koristile, a vjerojatno je bio i svjestan da neće. Obraćali su mu semnogi, često dobri gospodarski stručnjaci, inženjeri i privrednici. 46

Bio je i predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, koja je ustvarnosti predstavljala vlast samu, ponekad je pripomogla starijim svećenicima ilineupitnim kulturnim spomenicima,47 a svoju bi misiju ispunila da je Hrvate odvratilaod Rima, a religiju uspjela potisnuti na svim razinama. Od svih republika FNRJnajslabija je i najnedjelotvornija bila u Hrvatskoj. Na sličnom, premda masovnijemsrpskom primjeru, vidi se da je stvarna uloga Udruženja bila eliminiranje crkava izsvih javnih pora života.48 Kao prvi uzvanik i predsjednik Komisije 1950. boravi uSarajevu i ondje prisustvuje prilično masovnoj manifestaciji osnutka Udruženjakatoličkih svećenika49 Bosne i Hercegovine, najvećim dijelom franjevaca BosneSrebrene. Održao je prigodan govor, pohvalio osnutak Udruženja. I kasnije ih serado sjećao.50

Hrvatska nacionalna katolička crkva sigurno niti je potekla od njega niti bi je onsam mogao osnovati, ali joj je svakako bio sklon, osobito u kasnijoj fazi života, jernečeg sličnog prije teško bi se moglo naći. S obzirom na visoku životnu dob imao jepuno obveza: poslanik u Narodnoj skupštini FNRJ, poslanik u saboru NRH, članNarodnog odbora grada Zagreba, pravi član JAZU-a. Tad je mijenjao adrese:Nazorova 59 i Demetrova 11. Na njegov dopis iz studenoga 1951. Predsjednik vladeNR Hrvatske Vladimir Bakarić donio je Uredbu kojom se osniva Staroslavenskiinstitut u Zagrebu kojemu je Rittig do smrti bio ravnatelj. Četiri dana poslije smrtiodlučeno je da institut nosi njegovo ime.51

Svakako mu je bilo stalo do konsolidacije odnosa Jugoslavije s Vatikanom koji suprekinuti 1953., a ponovno uspostavljeni nakon njegove smrti52. Protokolom iz1966., ali on se već svrstao na jednu stranu, pa od njega nije moglo biti koristi pri timpregovorima, vođenim na razini BKJ - Vatikan - Vlada. Čak niti episkopat u timpregovorima nije puno pitan.

96

VDG JAHRBUCH 2003

45 Mira KOLAR - DIMITRIJEVIĆ, Josip Hartniger, osječki novinar i hrvatski povjesničar (1884.-svibanj 1945.), u Skrivenebiografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća, Osijek 2001., 223- 233.

46 Zanimljiv slučaj željezničara i ekonomista Steve Thallera iz Gorenjske u Sloveniji, očajnog čovjeka koji bi radio bilo što, anekoliko godina proveo je u njemačkom zarobljeništvu. HDA, Fond Svetozar Ritig, kutija 1

47 Detaljnije o poratnom životu Hrvatske vidi Katarina Spehnjak, Javnost i propaganda: Narodna fronta u politici i kulturiHrvatske 1945.-1952., Zagreb 2002.

48 .. u jednom elaboratu RKVP NR Srbije s početka 1959., uloga udruženja sveštenika ocenjena je kao pozitivna ukoliko služi zarazbijanje organizovanog nastupa postojećih crkava, a negativna, ukoliko Udruženje nastupa kao crkvena frakcija koja je samoprotiv crkve a ne i protiv religije.» R. RADIĆ, Država i verske zajednice 1945.-1970 II., Beograd 2002., 76

49 Na osnivačkoj skupštini potvrđeno je 168 članova od toga 26 nisu franjevci. Vrlo brzo je primljeno 28 novih članova, od toga 18 franjevaca. Među članovima ima i kasnije poznatih imena i zaslužnih crkvenih djelatnika: hercegovački fratar Janko Bubalo,sveučilišni profesor i povjesničar fra Ignacije Gavran pisac nekoliko knjiga iz povijesti Bosne Srebrene, Berislav Gavranovićvisočki profesor, dr. fra Franjo Lipovac, klobučki župnik i kasniji prevodilac Svetog pisma Ljudevit Rupčić, sarajevski profesorRufin Šilić, i drugi. Dobri pastir, br. 1. str.

50 Govor mons. Dra Svetozara Ritiga, Dobri pastir 1-2, Sarajevo 1950. 19-21., Dojmovi s osnivačke skupštine našeg svećeničkogudruženja, Dobri pastir 3-4,. Sarajevo 1950. 15-17.

51 A. NAZOR, Staroslavenska akademija i staroslavenski institut, Slovo 44-46 (1994-96), 301.52 Umro je 21. 07. 1961. Sahranjen je u mirogojskim arkadama.

Bilo bi nepravedno suditi Rittiga samo kao partizana i stavljati ga nužno ukontekst da je onda kad je sva Crkva u Hrvata bila na jednoj strani, on bio na drugoj.Za razliku od nekih srpskih crkvenih osoba nije javno govorio protiv religije, niti sedeklarirao kao ateist, češće je tumačio da su komunisti pravi kršćani uz neizostavnereminiscencije o narodnim svećenicima od Grgura Ninskog do Strossmayera. Netreba zaboraviti da je u šumu krenuo sa sedamdeset, osobito ima li se u vidu da su upartizane uglavnom išli mlađi ljudi, i bilo bi pravo reći da on uopće nije bio partizan,osobito ne borac. Svakako je bio gospodin uljudnih manira, socijalno osjetljiv,premda prilično imućan. Po onomu što je pisao prije Drugog svjetskog rata federalno bi rješenje u Jugoslaviji bilo idealno, pa je i tu mogao doći na svoje. Sukob njega iStepinca i ako ne uvažimo sve već rečeno, mogao je biti i ideološke prirode, budući daje od sva tri biskupa s kojima je Rittig ili surađivao ili u njihovoj sjeni živio, Stepinacbio najviše sklon Hrvatskoj, a Rittigov idejni, svjetonazorski i životni credo najboljepodcrtava rečenica: Hrvatima druge obećane zemlje nema nego Jugoslavija.53

SVETOZAR RITTIG – The o lo ge und Po li ti ker

In dieser Arbeit verfolgt man das Leben des Theologen, Politikers und Sekretärsdes Bischofs Strossmayer - Svetozar Rittig, der in seinem langen Leben einigepolitischen Parteien, Verwaltungen und Parlamente wechselte und immer bei derLösung der kroatischen Frage innerhalb Jugoslawiens blieb. Der langjährige Pfarrerin der Hl. Markus Kirche und Kultur- und Öffentlichkeitsarbeiter schloss sich imAlter von 70 Jahren den Partisanen an, obwohl er eigentlich kein Kommunist war. Erwar Präsident der Religionskommission der Partisanen und nach dem Krieg Minister in einigen Regierungen. Er war auch Leiter des Altslawischen Instituts, das nach ihmbenannt wurde.

97

VDG JAHRBUCH 2003

53 Rittigove riječi kojima je među ostalim u zagrebačkoj skupštini obrazlagao potrebu polaska deputacije uglednih građana uBeograd. (Vidi AKMADŽA. Prilog poznavanju 145)

Ivan PE DE RIN

Kru na Sve tog Stje pa na i ulo ga Ni je ma ca u njoj(u zbir ci Die öster re i chisch-un ga ri sche Mo nar chie in Wort und Bild)

Ovaj rad prikaz je i analiza svezaka o Kruni sv. Stjepana u naprijednavedenoj zbirci. Bila je to najjača politička jedinica habsburške carevine,najzahtjevnija i zapravo stožerna jedinica. Kruna sv. Stjepana obsizala je osimMađara još Slovake, Rumunje i druge narode. Tu je bila i Hrvatska kao osobitobolna točka te krune o kojoj se u zbirci šuti ili se ona spominje kao njezinpridruženi dio i pritom se šuti da je Hrvatska bila kraljevina, te da je imala(ograničeni) suverenitet. Ova snažna politička jedinica bila je centralistička,mađarski je bio uredovni jezik, a političko vodstvo u Budimpešti vjerovalo je daće asimilirati Slovake, Rumunje i druge, ali je jasno bilo da ne može asimiliratiHrvate jer mađarski nije bio uredovni jezik u Hrvatskoj. Pod krunom sv.Stjepana živjelo je vrlo mnogo Nijemaca, koliko - to se izbjeglo navesti. TiNijemci su bili kulturno i gospodarski vrlo aktivni, ali gotovo da nisu imalimanjinskih prava, a nisu ih ni tražili. O njihovom nacionalizmu jedva da se štomože reći, a nije bilo nikoga tko bi im dijelio nacionalističke publikacije. DioNijemaca bio je židovske vjere, ali su se oni ipak osjećali i kao Nijemci, prihvatilisu njemački jezik i napustili jiddisch. Bilo je i mno go Srba i to po gla vi to nasje ve ru, ali su ti Srbi se li li na jug.

Zbirku Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild pokrenuo jeprijestolonasljednik Rudolf. Bila je to zbirka koja je trebala predstavitiAustro-Ugarsku u zemlji i inozemstvu, počela je izlaziti 1882. i nastavila do pred samkraj Carevine. U toj zbirci svakoj je zemlji, jer Carevina nije imala pokrajina negozemlje (Länder), posvećen po jedan svezak. Zemlje su bile kraljevine, a Carevina jeimala četiri kraljevine – Češku (Böhmen), Mađarsku i Hrvatsku, da i Dalmaciju, trikrune - sv. Vjenceslava, sv. Stjepana i napokon carsku krunu. Njemački dio Austrije(Deutsch-Österreich) nije bio zasebna politička jedinica već se sastojao od niza grofovijai vojvodstava koje grosso modo odgovaraju današnjim saveznim zemljama RepublikeAustrije. Austrija je imala još i brojne manje feudalne jedinice. Zemlje (Länder) nisubile samo kraljevine, već i zemlje kao Štajerska, Kranjska, Moravska, pa čak iBukovina. Na ovaj je način naglašen federalizam Carevine koja se u ovoj zbircipredstavlja kao niz zemalja s većim ili manjim stupnjem autonomnosti obrazloženihpoviješću. Potpun suverenitet nije imala ni jedna od zemalja. Nositelj suvereniteta bio je car i samo je on imao sve atribute suvereniteta. Carevina se nazivala Austrijom, alise službeno zvala do 1806. Rimsko Carstvo, onda c. k. Državama, za Bachovaapsolutizma službeno se zvala Austrijske države ili Carske države i napokon senazvala Austro-Ugarskom.

Ova zbirka počela je izlaziti 1886. s uvodnikom koji je napisaoprijestolonasljednik, ali je nastavila s izlaženjem i poslije njegove smrti do zaključno

VDG JAHRBUCH 2003

99

1902. Izišao je ukupno 21 svezak, od toga tri dvostruka, potom još neki svesciprirodoznanstvenog karaktera. Zbirku je pokrenuo prijestolonasljednik nadvojvodaRudolf da bi prikazao kulturnu misiju svekolike Carevine. Sazvao je istaknuteintelektualce i umjetnike u Hofburgu, potom uglednike iz Mađarske. Zatražio jedopuštenje od oca. U tom zahtjevu spominjao je sveukupno rodoljublje(Gesamt-Patriotismus), posebnosti u razvitku pojedinih zemalja koje će zbirka istaknuti iproučiti tako da će te zemlje tražiti duhovni oslonac u Austriji i dodao da je potrebitopogledati carevinu kao cjelinu baš zbog njezine raznolikosti. Car se složio, a Rudolf jepozvao u Hofburg 25. svibnja 1884. književnika Jókaia Mora, člana parlamenta inositelja brojnih odlikovanja, vladinog savjetnika Weilena, Arnetha, dvorskogsavjetnika Becka, Nikolu Dumba, Frana Miklošiča, odjelnog predstojnika Szögyéssyja,grofa Wilczeka, sve ličnosti od povjerenja Dvora. U prosincu je Rudolf otputovao uBudimpeštu, sazvao tamo sastanak mađarskih uglednika i formirao uredništvo zbirkekoja će izlaziti na njemačkom i mađarskom jeziku. Na dan izlaženja car je primioRudolfa i uredništvo. Autori su bili mjesni ljudi, znanstvenici i književnici, a Monarhijaje, ako je za suditi po suradnicima, imala znatan znanstveni aparat. Zbirku su ilustriraliugledni slikari tih zemalja. Uredništvo je bilo sastavljeno od znanstvenika, političara ičinovnika. Zbirka je izišla na njemačkom i mađarskom jeziku.

O značaju ove zbirke nešto nam može kazati karakter samog Rudolfa i njegovodgoj. On je kao dijete učio vojne vještine, a potom latinski, francuski, mađarski ipoljski jezik. Njegovi učitelji nisu bili tradicionalni dvorski praeceptori, već supoglavito potjecali iz skromnih obitelji i nisu bili klerikalni, iako je Crkva onda imalanadzor nad višim školstvom u smislu konkordata iz 1855. Odgojitelji su se brinuli daon ostane po strani od svakog nacionalizma, a osobito njemačkog. Njegovi učiteljinisu smjeli biti politički djelatni, mogli su biti i liberalno nastrojeni. Povijest izemljopis podučavao ga je Slovenac Josef Šišman; on je bio toliko siromašan da jedošao na studij u Beč pješke. Potom ga je podučavao benediktinac Hyazinth Rónay,blizak liberalima. On je 1848. bio vojni kapelan u mađarskoj vojsci, a Rudolfov učiteljpostao je na preporuku grofa Andrássy Gyule. Rónay se divio Josipu II. i za nj segovorilo da je mason, član mađarske lože, a masonerija je bila dopuštena uMađarskoj. On je Rudolfa učio mađarskom jeziku i povijesti. Češku povijest ga je učio Anton Gindley, zastupnik snošljivosti među Nijemcima i Česima. Bio je sinmađarskog Nijemca i Čehinje, osjećao se austrijskim kozmopolitom, a predavao je ina praškom sveučilištu. Češkom jeziku ga je učio Hermenegild Jireček koji mu je uliou dušu simpatije za Slavene i Rudolf je uvijek branio Slavene pred mađarskimnacionalistima. Snošljivost prema svim narodima ojačao mu je učitelj zemljopisaDionysius Grün, sin siromašnih moravskih Židova i četrdesetosmaš koji je 1849. ležao u tamnici, a potom se pokrstio. On ga je upozoravao da Carevina ima 9 milijuna ljudinjemačkog jezika i 28 milijuna žitelja koji govore druge jezike. Savjetovao mu je daodgaja južne Slavene i tako se stavi njima na čelo. Upozoravao ga je da bi Austrija, ako se priključi Njemačkoj, postala privjesak. Prirodopis ga je učio štajerski botaničarMatthias Wretschko i Moravac Josef Krist, geologiju Ferdinand Hochstetter,darvinist.

Rudolf je s 14 godina dao ocu svečani spis o proslavi 25. obljetnice njegovastupanja na prijestolje u kojem je osudio veze svećenstva s aristokracijom što se ocunije svidjelo. Državno pravo ga je učio Adolf Exner, nacionalnu ekonomiju Carl

100

VDG JAHRBUCH 2003

Menger koji mu je prenio ateistički, demokratski, pa i republikanski svjetonazor.Rudolf je bio naklonjen rastavi braka, bio je protivnik političkog katolicizma iapsolutizma, protivnik antisemitizma, povlastica Crkve i plemstva. On je kod Rudolfa pobudio zanimanje za socijalna pitanja, pa je on smatrao da država mora biti nastrani radnika i protiv tvorničara. Dvorski krugovi zamjerali su mu veze sa zoologomAlfredom Brehmom koji je bio protestant, darvinist i mason pa se govorilo da je iRudolf mason što je on pak uvijek poricao. Brehma su uklonili iz Rudolfove blizine.Rudolf je imao simpatija i za Židove zbog njihove vjere koja ih je održala i bezdomovine. Rudolf je dugo živio u Pragu, smatrao je da je prodor na Balkan mogućsamo preko Slavena, bio je protivnik Taaffeove pročeške, klerikalno-feudalne politike i njegovog tipa federalizma, volio je generala baruna Josipa Filipovića koji je kaozapovjednik Praga bio i njegov pretpostavljeni. Zbog toga je bio naklonjen okupacijiBosne. U Hrvatima je vidio velik problem Mađarske koja je ranije čuvala Austriju odpada u reakciju. Rudolf nije bio za trijalizam, već za dualizam i smatrao je da jeHrvatska biser u kruni sv. Stjepana osobito s razloga što hrvatsko pitanje jača oporbuprotiv grofa Tisze Kalmana, a Rudolfu je prijala liberalna atmosfera u Budimpešti, aline i mađarski nacionalizam. Rudolf je vjerovao, u smislu Hegelovog evolucionizma, dasu Slaveni narodi budućnosti, ali je Rusija opasnost za europsku uljudbu. Austrija morapostati zaštitnikom malih balkanskih naroda i igrati uljudbenu ulogu na Balkanu snjemačkim kao jezikom sporazumijevanja. Bugarski knez Aleksandar i srpski kraljMilan bili su mu prijatelji. Rudolf je slušao savjete austro-ugarskog poklisara uBeogradu grofa Rudolfa Khevenhüllera da napravi veliku Srbiju s Bosnom podaustrijskom krunom. Sam Milan bio je sklon prepustiti Srbiju Austriji i živjeti u Beču.Bismarck je želio da Austrija prodire na Balkan, da bi on mogao bolje djelovati uEuropi. Rudolf se bojao Bismarckovog utjecaja među Nijemcima Carevine.1

Ova načela i stečevine Rudolfova odgoja provlače se kroz čitavu zbirku uzstanovita kolebanja i odstupanja. Zbirka je napisana znanstveno. To će reći da je svakisvezak napisalo više autora po strukama pa su pojedini radovi posvećeni povijesti,književnosti, umjetnosti, poljodjelstvu, šumarstvu, lovu i ribarstvu, industriji,prometu, narodnim običajima i kulturi itd. Ako je u nekoj zemlji prebivalo višenaroda kao u Bukovini ili Češkoj, onda su opisane sve ove grane duhovne imaterijalne kulture tih naroda, čak i Roma npr. u Bukovini, ali ne i Židova koje sespominje, ali kao vjersku zajednicu, a ne posebni narod što je opravdano ako se znada u Austriji nije postojala židovska književnost ili slikarstvo. Austro-Ugarska imala je veliku židovsku populaciju, ali su ti Židovi djelovali u kulturi i gospodarstvu naroda ukojima su se nalazili i te su narode često i jako zadužili. Međutim, to znači da jepučanstvu njemačkog jezika u Mađarskoj i drugim zemljama Carevine posvećenapažnja s kojom ćemo se pored ostaloga pozabaviti u ovom radu.

Na taj način pojavila se nacionalna individualnost svakog naroda kao suvremenognaroda sa svim nacionalnim atributima. Priloge su u pravilu napisali mjesni ljudi jerje u svim tim zemljama postojao kvalificirani znanstveni i kulturni aparat koji je, ktome, bio nezavisan od politike i ideologije.

101

VDG JAHRBUCH 2003

1 Brigitte Hamann, Rudolf, Kronprinz und Rebell, München, 1987.

Država

Mađarskoj je posvećeno čak 6 svezaka ove zbirke, jedan Hrvatskoj. Ti svesci opsižu sve mađarske županije, Sedmograđe (Siebenbürgen, Erdely, Transilvanija) i gornjuMađarsku, a to je današnja Slovačka kojoj se nije priznao status povijesne zemlje, aliim je priznat status naroda kao etničke, no ne i političke skupine. U okviru tih svezaka opisani su Srbi i Nijemci, također kao narod – etnička skupina, iako je Nijemaca bilovrlo mnogo. Uz Češku, Mađarska je imala najveću njemačku populaciju izvan granica Njemačke i Austrije. Hrvatske nema u tim svescima jer je bila kraljevina, tada seslužbeno nazivala Kraljevina Hrvatska i Slavonija. Ona se jedva i spominje u timsvescima, njoj je posvećen zaseban svezak i to nam kaže koliko je ban grof JosipJelačić postigao 1848. kad se zaratio s Mađarskom. Prema zahtjevima KossuthaLajosa Hrvatska je trebala biti pars adnexa regni Hungariae, a ne kraljevina. Jelačić jeprotiv toga ustao i nitko više, pa ni ban grof Khuen Hederváry Karoly nije uspio lišitiHrvatsku statusa kraljevine što je, kako naprijed vidjesmo u očimaprijestolonasljednika Rudolfa bio problem u Mađarskoj. Rudolf ipak nije smatrao daHrvatska treba postati pars adnexa. S pitanjem Hrvatsko-mađarske Nagodbepozabavit ćemo se niže.

Uvod (Einleitung) prvom svesku napisao je Rudolf.2 On je opisao Mađarsku kaolijepu i prostranu zemlju koju je priroda bogato obdarila, a velika područja još sudjevičanska. Bio je to način kako monarh gleda svoju zemlju kojoj je vladar milošćuBožjom i koja mu je po toj Milosti pripala, nakon što su je Mađari osvojili podÁrpádovim vodstvom. Zemlja je lijepa jer je Božji dar. Mađarska se nalazi na prijelazu Istoka k Zapadu. Pozvavši se na ovaj način na Árpáda, Rudolf se osjećao njegovimnasljednikom pa je prionuo uz mađarski nacionalizam. Osvajanje je značilo da tazemlja pripada Mađarima de iure gladii što je bio politički pojam XIX. st.

Drugom poglavlju pod naslovom Zemljopisni pregled kraljevine svete mađarske krune(Geographische Übersicht des Reiches der ungarischen heiligen Krone) autor je JohannHunfahry3 (str. 9-21). U ovom prilogu autor opisuje Mađarsku kao zemlju otvorenuprema svim ostalim zemljama koje je okružuju. Zemlju okuplja Dunav koji se ulijeva u Crno More, a ono je postrance od svjetskog prometa. Mađarska je nažalostdonedavna bila bez mora. To se odnosilo na Rijeku i upada u oči oprezni način kakoje autor spomenuo to stožerno pitanje mađarskog postojanja da bi izbjegao trvenjazbog riječke krpice. Sedmograđe je tvrđava protiv barbarskog istoka; Karpati vezujuSedmograđe s Mađarskom koja je blagoslovljena zemlja, a Mađari su je osvojili doSave. Mađarska povjesnica smatrala je da tadašnja Hrvatska nije isto što i ona iz VI.st., pozivaju se na istraživanja grofa Mailatha Joszefa koji je zaključio da na područjutadašnje Kraljevine Hrvatske-Slavonije nikad nije postojala hrvatska država, već je topodručje uvijek bilo dio Mađarske. Tomislavova Hrvatska dopirala je do Save. Slično

102

VDG JAHRBUCH 2003

2 To je Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Auf Anregung und unter Mitwirkung Seiner kaiserlichen undköniglichen Hoheit des Durchlauchtigsten Kronprinzen Rudolf, Ungarn, Band I. Wien, 1888. str. 3-9.

3 Mađari pišu prezime prije imena, plemićke, akademske i druge titule idu ispred prezimena. U ono doba ime se prevodilo pa autori prevode svoje ime i pišu ime ispred prezimena. Mi smo se u tekstu držali mađarskog običaja pa smo prezime pisali prije imena inismo ga prevodili.

je pisao i povjesničar Fréderic Pesty. Mađari su osvojili čak Srbiju i Bugarsku, aHrvatsku južno od Save pokorio je Koloman. Hrvatska je prema tome bila mađarskazemlja de iure gladii4. Međutim, autor se očito uklonio ovim polemikama, ali ih ipaknije posve prešutio.

Dalje je autor spomenuo centralizaciju koja se provodi preko željezničke politikešto je nailazila na toliko protivljenje u Hrvatskoj, jer je kočila razvitak Hrvatske jer jeagrarna Hrvatska vezana željeznicom sa svojim mađarskim konkurentom tako da jeSlavonija izgubila tržišta u Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj.5 Mađare je opisao kaonarod s državnim instinktom. Ovim je autor proglasio Mađare boljim narodom jer sudržavniji u smislu Hegelovog etatizma. Oni žive u središnjem dijelu Kraljevine ukompaktnoj masi, ali ih ima u svim dijelovima države koju su osnovali. Na ovaj načinje autor izbjegao spomenuti da je Mađara u Translajtaniji bilo samo 44,4%.6

Treći svezak Mađarske posvećen Budimpešti izišao je pod zaštitom princezeudovice nadvojvotkinje Stefanije (1893.) U uvodu Jókai Mora, Budimpešta se opisuje kao srce Mađarske, žarište nacionalnog života, kulture, trgovine i prometa čiji seutjecaj osjeća u cijeloj zemlji. Budimpešta je u roku od samo 30 godina postala velik ibogat mađarski grad koji ide ukorak s europskom kulturom. Ovo napominje da jeMađarska u okvirima Carevine bila zaostala poljodjelska zemlja. Opis GornjeMađarske (Oberungarn) napisao je Aladár György. To je Felsö Magyarország, Oberland,Felvidék, dakle kraj sjeverno od brda Mátra, Bükk i Hegyalja i gornjeg tijeka Tise padalje na istok. Veći dio ove zemlje danas je Slovačka. Autor opisuje ovaj kraj kaoslikovit, plodan i šumovit, brda su posijana razvalinama zamkova, zapadni dio bolje je napučen od istočnog gdje prebivaju Ruteni pošto su Mongoli promijenili etničkisastav. Ljudi iz tog kraja hrpimice sele u Ameriku zbog siromaštva. Slovaci supokućarci i torbari koji obilaze Europom, vlada u zadnje doba daje olakšice seljacima, a njihov položaj olakšala je gradnja željeznice. Razvija se i turizam koji imanacionalističku podlogu jer želi zemlju predstaviti svojim žiteljima. Tu živi i većinamađarskih Židova, došljaka iz Galicije koji su vrlo siromašni. Slovaci su većina samo u8 od 21 županije, ali u toj 21 županiji samo trećina pučanstva – 1,263.265 govorimađarski, ali ih još 255.704 razumije taj jezik. Nijemci su obrazovani, rodoljubi, živeu gradovima, osobito u Požunu (Bratislava, Pressburg). Oni zajedno s Mađarima činevodeći sloj čak i tamo gdje su Slovaci većina kao u Arvi, Liptau, Trenčinu, Turóczu iSohlu. Ovdje nam se dijelom otkriva uloga Nijemaca. Oni su bolje obrazovani i činezajedno s domaćim obrazovanim slojem vodeću skupinu, ali su lojalni, nisu nikakvapeta kolona, nisu vladajući narod, a Austro-Ugarska nije ni poznavala ideološkipojam vladajućeg zrelog naroda. Suverenitet je imala samo kruna, dinastija nije bilanjemačka nego švicarska, a na dvoru se uvijek govorilo raznim jezicima, a najmanjenjemački. Nitko u Beču nije tražio saveznike i nacionalne agente u zemljama.

103

VDG JAHRBUCH 2003

4 O tome Guy de Montbel, La condition politique de la Croatie-Slavonie dans la Monarchie Austro-Hongroise, Toulouse, 1909.str. 48. Vidi slijedeću bilješku.

5 R. W. Seton Watson (Scotus Viator), Die Südslavische Frage im Habsburger Reiche, Aus dem Englischen, Berlin, 1913.str.369ff.I Seton Watson piše kako Mađari vide u Hrvatskoj svoju pokrajinu i ne vide razlike između krune sv. Stjepana iHrvatske str. 76-77.

6 Oscar Jászy, The Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 275.

Sedmograđe je autor opisao kao zemlju bogatu rudama s kontinentalnimpodnebljem i jakim kolebanjima temperature. Flora je bliska sjeveroistočnimKarpatima, ali se odlikuje endemičkim vrstama. Nacionalno je ta zemlja šarolika jertu žive Mađari, Székleri (koji također govore mađarski, ali su po starom ustavuposeban politički narod i svi su plemići) i doseljeni Sasi. Poslije provale Mongoladoseljavaju se Vlasi ili Rumunji kojih od 16. stoljeću ima sve više, a Mađara sve manje. Oni su se održali u gradovima, vodi ih plemstvo koje je povelo i nacionalni preporod,oni osnivaju kazališta i filološka društva. Godine 1872. osnovano je i drugo mađarskosveučilište u Cluju (Klausenburg). Po vjeri je Sedmograđe katoličko, grko-katoličko,evangeličko, reformirano, unitarno. Ovi posljednji su protestantske sljedbe. Székleričuvaju prastare mađarske običaje i pjesme. Stara politička nacija su Sasi koji živeizmiješani s Rumunjima, evangelici su, imaju napredno njemačko školstvo, dobrozanatstvo. Rumunji su pravoslavni ili grko-katolici, najčešće pastiri koji ljeti vodestoku na ispašu u gore. Razvija se njihovo građanstvo koje želi prevladati zaostalostRumunja i tu im pomaže mađarska država. Oni osnivaju kulturna i gospodarskadruštva te banke. Čuvaju iskonske oblike života i proizvodnje. Armenci su se doselilizbog vjerskih progona nekog vlaškog vojvode, trgovci su, ali su prihvatili mađarskijezik, po vjeri su katolici ili armenci. Povećava se broj Židova koji su bliski Mađarima.Ima nešto Slovaka i Roma koji govore mađarski u gradovima, a svojim jezikom naselima. Ovaj nam opis kaže o dvojbenoj premoći Mađara koji se smatraju vlasnicimate zemlje jer imaju drevnost i obrazovanje u svom posjedu, iako su malobrojni, anjihov broj i opada. Sasi opet sačinjavaju vladajući skupinu zajedno s Mađarima, iakosu gosti i nisu prastanovnici. Oni sačinjavaju vladajuću skupinu jer su dobroobrazovani i marljivi. Marljivost i obrazovanje najveća je vrlina ovih priloga, stoji uzbok državnog prava koje nose Mađari. Držanje pisaca naprednjačko je, a Sasa radno,oni nisu vlasnici političkih povlastica, nema ih među vlastelinima. Centralizam jenačelo kojim se gleda nacija, ali se pokrajinske, županijske i etničke posebnostipriznaju, tako i njemačka posebnost kao lojalna i naprednjačka.

Povijesni dio stožerni je dio publikacije. Povijest Mađarske napisalo je više autora.Prapovijest, Kelti i Rimljani (Die Vorzeit, die Kelten, die Römer, str. 21-32.) i doba seobenaroda (Die Zeit der Völkerwanderung, str. 32-43.) napisao je Franz Pulszky, a s kasnijimrazdobljima pozabavit ćemo se niže. Za prapovijest se autor služio arheološkimizvorima, pa i rimskim kronikama koje nije naveo. Počinje s brončanim dobom kad jepočela trgovina cinkom zbog legiranja bakra i rudarstvo pa se proizvodekarakteristične La T�ne fibule. Kelti koji u to doba prebivaju u Mađarskoj neposjeduju državotvorne odlike. Autor to ne objašnjava i ne piše da li su Kelti bili lovci,stočari ili poljodjelci. Mađarsku osvajaju Rimljani i uspostavljaju svoju uljudbu kojaoponaša uljudbu Rima, donose vinovu lozu i latinski jezik koji prihvaćaju Kelti. Ondaprodiru Germani i Slaveni. Opis prapovijesti ima značaj oplemenjivanja zemlje, aline i traženja nacionalnog identiteta koji počinje tek u seobi naroda, pobliže s Hunima koje predvodi Atila koji se opisuje kao rodonačelnik mađarske nacije, kralj i državnik. Niže će se vidjeti da su Huni govorili jezikom koji nije bio mađarski. Hunima sepridružuju Goti, Gepidi i Alani i tako nastaje Mađarska kao sustav naroda na čelu sadržavnim narodom Huna, zemlja slična tadašnjoj Mađarskoj. Autor piše kako je

104

VDG JAHRBUCH 2003

jedan Hun donio Atili mač koji je virio iz zemlje pa Atila u njemu vidi simbol bogarata i znak da će osvojiti svijet, a pjevači pjevaju o njegovim ratničkih podvizima. Nanjegovom dvoru su kršćani, pogani, rimski građani i azijski barbari, pa germanskiknezovi. On opsjeda Rim, papa izlazi pred Atilu i moli da poštedi Rim. Atila umire453. u prvoj bračnoj noći. Njegova se država raspada, a autor nije objasnio razlogenjegova uspona i moći kao ni raspada države, što nije ni mogao ako su mu pri rucibile samo kronike, a ne arheološki i drugi izvori koji bi nešto kazali o političkom igospodarskom ustroju njegove države.

Potom autor prikazuje seobu naroda, lukave Bizantince koji skreću istočne Goteprema Italiji, anegdote iz ratova seobe naroda, Avare, Hrvate i Srbe koji dolaze udanašnju postojbinu, Karla Velikog koji ih pobjeđuje i podjarmljuje. Nalazi da tibarbari nisu bili posve divlji, da su ostavili traga što pokazuju njihovi grobovi,kršćanstvo koje prodire za rimskog doba, tragovi kršćanstva nalaze se i kod Avara,arijanizam koji više odgovara Germanima nego li katolicizam. Spominje i svetogJerolima kao Panonca i time se uključuje u nagađanja o njegovu porijeklu ipripadnosti uz Hrvate i Talijane koji su ga u vrlo velikom broju publikacija svojatali.

Karl Szabó napisao je mađarsku povijest do Habsburškog razdoblja. To su prilozi Doba vojvoda (Die Zeit der Herzöge str. 43-55), Doba kraljeva iz dinastije Árpáda (DasZeitalter der Árpádenkönige , str. 55-93.), doba kraljeva iz raznih dinastija (Das Zeitalterder Könige aus verschiedenen Dynastien, str. 93-12.). U prvom prilogu autor definiramađarski nacionalni identitet, oni su se u najstarije doba odvojili od finskih naroda,došli u dodir s mongolsko-turskim narodima, Pečenezima i Kazarima s kojima imajuzajednički običaj krvnog pobratimstva po kojem uvijek moraju birati knezove iz rodaÁrpáda, a to je temelj mađarskog ustava koji je djelovao i u preporodu u 19. stoljećuOnda Árpád osvaja zemlju do Save. Južno od Save su Hrvati. Tu se opet opažamađarski nazor da je Hrvatska u najboljem slučaju pars adnexa. Autor tu opisujemađarski nacionalni karakter, on je iskonski, nagao, razuzdan, ali se njegov gnjevlako primiri. Mađarski jahači koji pljačkaju izraz su nacionalne energije, kršćanstvosporo prodire, a poganstvo je nekako čuvar nacionalnog identiteta. Rana mađarskapovijest prestaje sa svetim kraljem Stjepanom koji se oženio bavarskom princezomGiselom, pokrstio Mađare i osnovao njihovu crkvu. Autor se ne pita da li su Mađariprestali pljačkati zato što su prestali biti stočari i postali poljodjelci, a te podatke muruski i bizantinski izvori kojima se za to doba služio i ne daju. Brak s Giselom vezujemađarsku povijest s njemačkom, ali s druge strane oni primaju kršćanstvo odBizanta. Autor kao da nije svjestan opasnosti od svojatanja Mađarske od Istoka, jer on se svjesno vezuje sa Zapadom i to osobito u prilogu o Arpadovićima. U tom priloguStjepan se vezuje s papom koji mu šalje krunu jer je okružen Slavenima, ukidaplemensko vlasništvo i utvrđuje individualnu slobodu. Tu djeluju liberalistički idealipisca 19. stoljeću Stjepan osniva sustav županija koji postaje temeljem mađarskogkonstitucionalizma, osniva samostane i dariva ih. Sad je jasno da su Mađaripoljodjelci, a poljodjelstvo dobivaju od pokorenih Slavena. Tu upada u oči da suSlaveni bili na višem stupnju razvitka od svojih osvajača. Ovo autor dokazujepoljodjelskim terminima koji su u mađarskom iz slavenskih jezika. Zanatstvo uče odNijemaca, ali su sedlarstvo i oružarstvo donijeli iz pradomovine. Odnosi s njemačkim

105

VDG JAHRBUCH 2003

carstvom izvrsni su, ali ne i vazalni. Javljaju se ustanci koji žele ukloniti kršćanstvo ivratiti staro poganstvo. Kršćanstvo igra malu ulogu u mađarskoj nacionalnoj svijesti,što će se vidjeti i niže, manju nego li kod Hrvata ili Nijemaca u Češkoj i Austriji. Autoropisuje Bélu i Ladislava kao “snažne” vladare, ali ne objašnjava u čemu je njihovasnaga. Ladislav intervenira i u Hrvatskoj u korist sestre Jelene, udovice kraljaZvonimira, osniva zagrebačku biskupiju. Slijedi prikaz sukoba s križarima koji prolaze kroz Mađarsku i pljačkaju što je bilo neizbježno jer srednjovjekovne vojske nisu imaleuređenu opskrbu vojske pa je svaki vojnik morao sam misliti čime će se hraniti.

Autor opisuje kako se Koloman okrunio 1002. za kralja Hrvatske i Dalmacije, kako je dao povlastice dalmatinskim gradovima i time posredno priznaje da je Hrvatskakraljevina a ne pars adnexa. Kolomana autor opisuje kao kralja koji modernizirapravni sustav, ukida Božji sud, krsti Ismaelite (muslimanske Bugare), uređuje položajŽidova. Onda Bizant nastoji dovesti Mađarsku u okvir Carstva bračnom politikom.Sad je Mađarska između Nijemaca, Slavena, pape i Bizanta s kojim vodi i rat nadonjem Dunavu i u Dalmaciji, ali sklapa i prijateljske političke odnose, pa Béla uvodibizantinsko činovništvo na Dvor, ostvaruje sigurnost posjeda. Ovdje opet djeluje ideal XIX. st. sa zemljišnikom i katastrom. Andrija osvaja Bosnu, pa Srbiju, ali činovnicisišu narod, daju naplatu poreza u zakup Židovima i Ismaelitima, ali izdaje ZlatnuBulu kojom jamči osobnu slobodu i imovinu plemstvu, ali i ograničava svoju vlast. TaBula samo je sedam godina mlađa od engleske Magna Charta. Bula je temeljmađarske demokracije. Tu opet opažamo vjeru 19. stoljeća u zakonitost i ustavnost.

Provala Mongola nacionalna je katastrofa, ali oni se povlače, a Hrvatska iDalmacija postaju mađarske pokrajine. Ovdje autor protuslovi sam sebi jer je ranijeopisao kako se Koloman okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja. Počinje feudalnaanarhija, a autor završava ovaj odjeljak zaključkom kako se arpadska Mađarskaobranila svih inozemnih presizanja i ostvarila napredak u kršćanskoj kulturi iustavnosti. Svećenici su vodili škole, država ih je dotirala koje su latinske, ali semađarski jezik razvija o čemu svjedoči jedan dokument iz 12. st., a i spomeninarodnog pjesništva u nekim kronikama. Kršćanstvo je za autora, kao i uopće za 19.st. tek element kulture,7a u autorovom prikazu ističe se njegovo prianjanje uzustavnost, zakonitost, obrazovanje i napredak svojstven njegovu dobu.

U prilogu o kraljevima iz različitih dinastija autor opisuje razdoblje feudalneanarhije i dinastijskih borbi u koje se miješa papa, a Mleci iskorištavaju priliku da sedomognu Zadra i dalmatinskih gradova, zakonitost propada. Karlo Robert nastojisjediniti zemlje mađarske i poljske krune, on nije rođen u Mađarskoj, nevjesta mu jemorala naučiti mađarski, pa ipak autor u njemu vidi kralja koji se identificirao smađarskim narodom. On je “snažan” vladar, uređuje poreze i banderijalni sustav. Dali je to bio pokušaj stvaranje države slične apsolutističkoj autor ne može utvrditi natemelju izvora i to i ne pokušava. Njegov nasljednik Ljudevit vodi uspješne ratove,Dušanov nasljednik u Srbiji priznaje vlast mađarskog kralja. Ljudevit jača pravnisustav, trgovinu i blagostanje, osniva sveučilište u Pečuhu (Quinqueecclesiarum,

106

VDG JAHRBUCH 2003

7 To je tako i kod Šime Ljubića koji je bio svećenik, usp. Ivan Pederin, Život i ideološki sadržaj u djelu Šime Ljubića, CroaticaChristiana Periodica, XVI(1992) br.29, str.85-125.

Fünfkirchen). Ovdje autor opet ulazi u kontradikciju kad piše da se Ladislav okrunioza hrvatsko-dalmatinskog kralja 1403., iako je ranije napisao da su te zemlje bilemađarske pokrajine. Spominje Hunyadi Janosa koji vidi Mađarsku kao predziđekršćanstva i njegova vojevanja sa sv. Ivanom Kapistranom i uspješnu obranuBeograda. Tu pisac spominje i mađarsku redovitu vojsku “reguläre Truppen”. Takvavojska počiva na općoj vojnoj obvezi koje onda nije bilo. Autor ništa ne kaže o ustrojutadašnje vojske.

Matija Korvin potiskuje Čehe iz Gornje Mađarske (Slovačke), po papinoj željivojuje protiv husitskog kralja Jurja Podjebrada i opsjeda Beč. Njegovo razdoblje jerazdoblje sjaja. O seljačkom ustanku kuruza koje je vodio Dózsa György piše da jeustanak ugušilo plemstvo i osvetilo se seljacima.

Dolazi turska opasnost, Mađarska je u financijskim teškoćama, Europa je napušta. Autor ne objašnjava te teškoće i ne analizira mađarsko gospodarstvo što je teško idanas moguće jer iz tog razdoblja je malo izvora u mađarskim arhivima koje suuništili Osmani. U tom razdoblju sitno plemstvo ustaje protiv velikaša, raste političkavažnost gradova, prodire svjetovni duh talijanske Renesanse što autor pozdravlja,zamjećuje i krizu Crkve što pokazuje ustanak seljaka 1514. U to doba osnivaju sesveučilišta još u Pešti i Požunu s papinom dozvolom. Na njima nema prirodnihznanosti, teologija je skolastička, medicina počiva na praznovjerju, astronomija je jošastrologija. Tu se vidi autorovo liberalno divljenje Prosvjetiteljstvu. Dolaze talijanskiučenjaci, koji ipak odlaze poslije smrti Matije Korvina, razvija se književnost namađarskom, sređuje se običajno pravo, grade dvorci u stilu talijanske Renesanse, a tedvorce ukrašuju talijanski umjetnici. Prikaz doba Matije Korvina čita se gotovo kaohimna svjetovnoj znanosti i umjetnosti.

Julius Pauler napisao je prilog o dobu kraljeva iz kuće Habsburg (Das Zeitalter derKönige aus dem Hause Habsburg str. 149-269.) To razdoblje počinje s izboromFerdinanda za kralja. Saziva se sabor u Požunu na koji dolaze i zastupnici Nebenländer(partes adnexae), a tu su i zastupnici Hrvatske i Slavonije. Autor nije objasnio kako jeova kraljevina postala Nebenland. Ferdinand jedini može organizirati obranu pa gasabor u Požunu bira za kralja 17. prosinca 1526. Hrvati ga biraju 1. siječnja 1527. naslijedećem Požunskom saboru, ali 6. siječnja 1527. hrvatsko-slavonski stališi biraju zakralja Ivana Zapolju (Csapolyay Janos). Dana 31. srpnja 1527. Ferdinand prisiževezprimskom biskupu Szalakázy Thomasu na latinskom, ali prije krunidbe palatinpita tri puta plemstvo na mađarskom hoće li Ferdinanda za kralja. Autor opširnoopisuje ceremoniju krunidbe. Sulejman podupire Zapolju koji je podrijetlomPožežanin. Osmani preplavljuju Mađarsku, pada Siget koji brani Nikola Zrinski,podrijetlom Hrvat (tako autor), luteran, surov i nasilan, ali junak. Autor opisujeobranu potanko i patetički. Iz ovog ulomka jasno se vidi da uloga Hrvata u ovimzbivanjima nije mala, a svakako veća od puke pokrajine.

Autor opisuje osmansku vlast kao barbarsku i nasilnu. Mađari ne prelaze na islamkao Bosanci, ali njih je sve manje, a na njihova mjesta dolaze Srbi. Pešta je prljaviturski gradić. Mađarsku su Osmani osvojili, ali ne i Sedmograđe koje je pod vlašćuosmanskih vazala Zapolja. Sedmogradski ustav je savez triju sedmogradskih nacija,

107

VDG JAHRBUCH 2003

ali ne i Rumunja kojih je ipak sve više. Šire se učenja Zwinglija i Calvina, pa isocinijanizam koje širi Franz David, pomađareni Sas. Protestantizam u Sedmograđudijelom je stvar Nijemaca, ali pogoduje razvitku mađarskog jezika. Osmanska vlastsve je slabija u Sedmograđu poslije 1575., pa njegov vojvoda Báthóry postaje poljskikalj. Mađarska je s Hrvatskom još samo reliquiae reliquiarum olym inclyti regni. I uMađarskoj se širi Augsburška konfesija, ali Granski nadbiskup Oláh Niklas zoveisusovce. Stara Mađarska prestala je postojati, ono što je od nje ostalo preplavljeno jestranim vojnicima i poreznicima. Autoru ne pada na um istaknuti da su habsburgovciuspjeli organizirati obranu zahvaljujući dobrom poreznom sustavu. Zbog toga dolazido ustanka kojega vodi protestant Bosckay István, a podržavaju ga Osmani što autornerado spominje. Sada je mađarska povijest kolebanje između Carigrada i Beča.Katolicizam ipak prevladava, Mađarska je bečkim mirom 1606. opet kraljevina, anjezina komora nezavisna je od carske austrijske. Autor se trudi izbjeći spomen saveza s Osmanima i naglasiti zbilja prijepornu mađarsku autonomiju i državnost. Isusovci,osobito isusovac Pázmány Peter uvodi mađarski jezik u književnost i osniva 1635.katoličko sveučilište u Turnau.

Potom autor opisuje vojevanje obitelji Zrinski protiv Osmana, ustanak kuruza kojipodupiru Francuzi. On nema simpatija za taj ustanak kao lijevi povjesničar, naprijedspomenuti Jászy Oscar.

Poslije poraza Osmana kod Beča 1683. njemačka vojska na čelu s vojvodomKarlom Lotarinškim koju autor uspoređuje s križarima osvaja Budim. Do 1688.oslobođena je sva Mađarska i Beograd, a vojska nastavlja prodor do Skopja uz pomoćSrba koji su na strani kršćana. Vezir Mustafa Köprüli, kojeg su porazili Zrinski kod St.Gottharda potisnuo je Nijemce iz Srbije, a s njima se povlači i patrijarh ArsenijeCrnojević. Autor sad opisuje vojevanja Eugena Savojskog i ustanak Rákócsy Ferencaprotiv Beča. Ovaj ustanak podupire francuski kralj Ljudevit XIV. Rákócsyja pisacopisuje kao uzvišenog čovjeka i sad uz njega vezuje mađarsku državnost. On nastojiizmiriti katolike i protestante i stvoriti redovitu nacionalnu vojsku s francuskimčasnicima. Palatin Eszterházy Paul neće raskid s Bečom, Josip I. pobjeđuje Francuze ikuruze, Rákócsy uzalud ide u Rusiju da pridobije ruskog cara za mađarsku stvar,mora sklopiti mir u Szatmaru uz obvezu Josipa I. da će poštovati mađarske zakone islobodu vjeroispovijesti. Rákócsy na kraju umire 1735. u Rodosta na obali CrnogMora u Turskoj. Autor nije objasnio razloge svih ovih kolebanja i previranja, ali jenarušio načelo vezanosti uz zapad, a Rákócsy postaje ideal mađarskog nacionalizma,njegova ratna pjesma pjevala se u svekoliko to doba u Mađarskoj.

Mađarska je sad obnovljena, a autor ne orijentira čitatelja emotivno jer suMađarsku obnovili Nijemci, a ne Mađari koji su se borili pod Rákócsyjem, a to će rećina osmanskoj strani. Oslobođeni dijelovi zaostali su i tu se nacija još sastoji od prelata, magnata i plemstva, ali županije su autonomne, seljaci žive u siromaštvu.Namjesnički savjet vrhovni je dikasterij od 1724., Hrvatskom upravlja ban, oba suzavisna od bečke Dvorske kancelarije. Nastoji se stvoriti stajaća vojska umjestoplemićkog ustanka, 1687. priznaje se Habsburgovcima nasljedno pravo po muškojlozi. Hrvati 1712. priznaju nasljedno pravo i po ženskoj lozi, a to je pragmatica sanctio,

108

VDG JAHRBUCH 2003

autor mora priznati da su ih Mađari slijedili 1713. Tako se pisac bori da pokaže ilidokaže državnost obiju kraljevina, kad već ne može nezavisnost, a ne može ni da nevidi razmjernu nezavisnost Hrvatske od Mađarske.

Mađarska je sad najveća zemlja dinastije, ona je obnovljena i traži više utjecaja uzajedničkim poslovima, ali tu su nelojalni Srbi kojima Dvorsko povjerenstvo dajecrkvenu autonomiju, ali ih u svjetovnim stvarima podvrgava mađarskoj kancelariji.Autor ne pokušava prikazati život i povijest Srba u cijeloj Mađarskoj jer njih nije bilosamo na jugu Mađarske, nego i u Budimu i na sjeveru što će se vidjeti niže.8 MarijaTerezija daje Mađarskoj Rijeku 1776. i time ostvaruje vjekovne mađarske težnjeprema moru. Ona obnavlja školstvo, osniva akademije, gradi kraljevsku palaču uBudimu, a Mađari žele da kralj u njoj i stoluje, ali kraljica u njoj ipak ne prebiva.Mađarski jezik nerazvijen je, stoljeće je kozmopolitsko i ne pogoduje prodorunarodnih jezika, kako smatra autor, što ipak nije točno jer je u tom stoljeću francuskizamijenio latinski, a na njemačkim i talijanskim sveučilištima počelo se predavati nanarodnim jezicima.9 Marija Terezija osniva mađarsku tjelesnu stražu 1760. i u tojstraži mađarski mladići dolaze u dodir s europskim prosvjetiteljstvom.

Josip II. i Leopold II. još su napredniji od majke i sebe smatraju prvim slugamadržave. Autor sad daje oduška svom oduševljenju za prosvjetiteljstvo koje u Mađarsku dolazi iz Beča, Josip II. nije ireligiozan, centralist je, ne osvrće se na mađarski ustavkod modernizacije pravnog i poreskog sustava i osnivanja zemljišnika. Germanizira,ali to pobuđuje i njegu mađarskog jezika i nošnje. Pjeva se Rákócsyjeva pjesma, nasaboru 1790. govori se na mađarskom, Leopold II. priznaje mađarske slobode isamostalnost, priznaje se vjerska snošljivost. Na Krunskom saboru 1790./91. čl. X.predviđa poseban ustav za Mađarsku različit od ustava nasljednih zemalja. Tu jejasno, ovi vladari moderniziraju Carevinu, a u njoj i Mađarsku. Autor ističe da jehrvatska kancelarija ukinuta 1792. pa je mađarski postao obvezatni nastavni predmet u Mađarskoj, ali ne i u partes adnexae. Osnivaju se tajna društva, a Ignac Martinovićpokušava dići revoluciju francuskog tipa. Mađarski vojnici, osobito general Alvinczyhrabro se bore protiv Napoleonovih armija, ali Mađari ipak negoduju kad je Austrijapočela novačiti.

Obnova Mađarske ne teče glatko, pisac ističe da je građanstvo u gradovima strano, a to će reći njemačko, a bez tog građanstva nema napretka jer plemstvo ne prihvaćanarodni suverenitet, a ratovi odvlače seljaka od zemlje. Mađari su vjerni svom kraljukoji ipak deset godina ne saziva sabor, ali protestanti i Židovi dobivaju vjerskeslobode. Autor ne spominje Hrvate i njihov otpor mađarskom jeziku, ali mi moramoopaziti da je u to doba svatko prihvaćao njemački kao jezik komunikacije što jezamijenio latinski, ali kad god je netko pokušao uvesti mađarski u Hrvatsku otpor jebio vrlo žestok i iracionalan. Revoluciju 1848. autor ne spominje, a iz njegova prikazahabsburške povijesti Mađarske slijedi da su Mađarsku obnovili Habsburgovci koji suod nje k tome napravili suvremenu naciju uz pomoć njemačkih doseljenika koji

109

VDG JAHRBUCH 2003

8 Dušan Popović, Srbi u Budimu, Beograd, 1952.9 Georg Jäger, Schule und literarische Kultur, Band 1. Sozialgeschichte des deutschen Unterrichts an höheren Schulen von der

Spätaufklärung bis zum Vormärz, Stuttgart, 1981. str. 9-10.

nikad nisu tražili neke autonomije ili poseban položaj, kao što su to tražili Srbi.Preporod počinje 1825., sprema se osnivanje Akademije znanosti, osnivaju sekulturna društva, dragovoljnim prilozima izgrađuje se nacionalna kultura, mađarskipostaje uredovnim jezikom i jezikom Parlamenta, donosi se mjenični zakon po kojemse polaže odvjetnički ispit, Židovi dobivaju građansko pravo, protestanti slobodu,plemstvo gubi povlastice.

U III. svesku je Franz Salamon opisao povijest Budimpešte (Die GeschichteBudapests, str. 7-73.). On je opisao Budimpeštu kao važan grad koji leži na važnimtrgovačkim putovima prema Jadranu, Beču i tek na trećem mjestu prema Pečuhu, a to znači Balkanu. Time je autor u samom početku naglasio jadransku i zapadnuorijentaciju Mađarske pa se glavne ulice Budimpešte orijentiraju prema ovimmeđunarodnim putovima. Pešta je više trgovački i industrijski, a manje poljodjelskigrad, u blizini je i kamenolom i sve to načinilo je od Budimpešte velegrad. Grad se,kao i Berlin, ne može starim spomenicima mjeriti s ostalim zapadnim gradovima, alimože u građanskom graditeljstvu (bürgerliche Architektur). Pod tim pojmompodrazumijeva se graditeljstvo naprednjačkog 18./19. st.

Grad su osnovali Kelti kao Ak-ink. Kad su došli Rimljani grad je postaoAquincum, za Hadrijana postao je i municipium, za Septimiusa Severiusa colonia nagranici. Onda su tu došli Huni, pa istočni Goti, ali nisu ostali, došli su Langobardi, a568. Avari koji su sobom doveli slavenske mase. Sad se mjesto zove Buda i Pest. Tajnaziv prihvatili su i Mađari koji su došli 898. Ova dva grada nisu središte zemlje doBele IV. koji je u Budimu ustrojio stalno sjedište kralja. Međutim 1241. pustoše gaMongoli ili Tatari (autor miješa ova dva pojma), poslije 1526. Osmani, koji su 1541.uništili i pismohranu. Napredak počinje tek 1686. do 1838. i tek onda je Budimpeštasredište Mađarske.

Potom je autor opisao ustanak protiv kršćanstva 1046. i grad koji se razvija, alinjegovo pučanstvo nisu ni Mađari ni Slaveni nego Nijemci, Talijani, Flandrijci injihov broj raste za križarskih ratova, a u 12. st. dolaze u Sedmograđe Sasi. Prematome, već u srednjem vijeku njemačko pučanstvo nositelj je napretka, ne asimilira se,ali se integrira i ne pokazuje neke zahtjeve niti ističe posebna autonomna prava, kaonpr. Srbi na jugu Mađarske.

Mađari, ne Nijemci nose državu pa Béla IV. poziva talijanske graditelje, Budimima rectora, sastaje se staleška skupština na polju Rákos, krunidba je svečanost, papašalje u Budim svoje legate. Budimpešta ipak ne ostaje glavni grad pa Karl Robertnema sjedište u Budimu nego u Temešvaru što znači da je Mađarska i onda bilaprimitivna monarhija bez činovništva kakvo je kasnije razvila apsolutistička država.Međutim, Pešta se ipak razvija kao trgovački grad i dobiva svoje municipalnočinovništvo koje je njemačko, iako u 15. st. već živi dosta Mađara u tom gradu. Dolazii do jednog ustanka protiv Nijemaca. Međutim Matija Korvin ima sjedište u Budimu,a magnati i prelati počinju graditi palače u gradu.

Budim, u kojem se širio protestantizam, opsjedaju Osmani, a brani ga njemačkaposada i to bez uspjeha. Mađarska postaje vazalna osmanska država na čelu s Ivanom

110

VDG JAHRBUCH 2003

Zapoljom čiji je skrbnik bio Martinussi György, možda potomak splitskog vlastelinaJurja Martinuševića, koji je bio vojnik u službi mađarskog kralja.10

Osmansko razdoblje je autor opisao vrlo šturo kao doba barbarstva i nazadovanja,očigledno s razloga što nije imao pristupa ili nije znao čitati osmanske izvore. Osmani su u Budimu samo vojnici koji crkve pretvaraju u džamije ili staje, a zemlju neobrađuju.

Novo doba počinje s protjerivanjem Osmana 1686. i s godinom 1703. kad jeLeopold proglasio Budim kraljevskim gradom što sam bira svoje činovnike. Ondapočinje Rákócsyjev ustanak, pa kuga, i tako da 1710. Pešta ima samo 300 žitelja. Tekza Josipa II. u Peštu dolaze Mađari, Nijemci i Slaveni, 1792. u Budimu se kruni kraljFranjo, grad raste i 1851. ima 106.000 žitelja. Gradi se građanska bolnica, grofBattyány Joszef osnova 1799. gradski perivoj (Stadtwäldchen),Grof Széchenyi Ferencdariva gradu bogatu knjižnicu iz čega se razvija muzej, parlament dolazi u Budim,osniva se povjerenstvo za uljepšanje grada 1808. nacionalni muzej i vojno učilišteLudoviceum. God. 1810. Budim pustoši požar. Tek 1820. Budim postaje težišteduhovnog života nacije, 1830. osniva se učeno društvo Magyar Tudos Tarssag i stojipod utjecajem grofa Széchenyi Istvána. God. 1830. osniva se i Dunavskaparobrodarska plovidba i velikaši grade svoje palače u Pešti.

Ovdje je pisac prikazao nastanak Mađarske kao suvremene nacije po načelimajozefinizma. Tu ipak moramo opaziti da inicijativu imaju velikaši pa je tu teškogovoriti o građanstvu u marksističkom smislu, a mora se opaziti i konzervativnost utom preustroju u kojem se ističe osnivanje vojnog učilišta i velikaši koji sada hrle ugrad. Velikaši su nositelji kraljevskog patrijarhalizma, a vojska je konzervativna kao ičinovništvo kao građanska despocija.11 Tipično mađarsko duhovno stanje jepozivanje na stare zakone i autonomne pravice kao oblik duhovne zaštite odinicijative posuvremenjenja koja dolazi iz Beča. Isto važi i za Hrvatsku, ali Hrvatskaističe svoja prava više prema Mađarskoj, a manje prema Austriji.

Kod opisa poplave 1838. autor ističe veliku požrtvovnost velikaša, ali pomoćdolazi iz Beča, Frankfurta i od građanstva. Potom pisac opisuje modernizaciju grada kao niz osnivanja suvremenih ustanova, tu je dioničko društvo na čelu s grofomSzéchenyi Istvánom, lančani most preko Dunava, privatnici koji osnivaju 1840.štedionicu, industrijska izložba 1841., željeznice u 1840-im godinama, osnivanjePolitehnikuma i Prirodoslovnog Kisfaludy-Društva 1846, odnosno 1841., razvitakknjiževnosti, publicistike, Galerija umjetnina, Nacionalni muzej, Umjetnička društvai u svemu ovom građanstvo dolazi do svog izražaja. Budim i Pešta postaju sadazakonom određeni glavni grad nacije, ali je zemlja odsječena od inozemstva što jeteško za trgovački grad kakav je Pešta. God. 1851. osniva se Peštanski Lloyd,željezničke pruge prema Beču, Szegedinu u Srbiji. Velikaši su u reformama MarijeTerezije izgubili povlastice u vojsci i upravi, pa su postali poljodjelski poduzetnici, od1860. oni vode kapitalistički razvoj, osnivaju Osiguravajuće društvo, banke, daju

111

VDG JAHRBUCH 2003

10 Ivan Pederin, Appunti e notizie su Spalato nel Quatrocento, Studi veneziani, n.str. XXI(1991), str. 355, 11 Johann Allmayer-Beck, Der Konservatismus in Oesterreich, München, 1959. str.13, 19.

inicijativu za uvođenje ulične rasvjete, gradskog prometa – omnibusa koji vuku konji,škola i trgovačke akademije. Ustav je pomirio zavađene skupine ljudi pa sad jedan uzdrugog žive konzervativci, liberali, zemljoposjednici, katolici, protestanti, Židovi.Plemićki naslovi gube značaj, mađarska nošnja postaje moda, Pešta više nije njemački nego mađarski grad i središte mađarske politike. Velikaši zimuju u Pešti, obnavlja senezavisna mađarska država, Budim je što je bio 1526. i tu se kruni kralj. God. 1891.Budimpešta ima čak 506.000 žitelja. Autor završava optimističkom himnomnapretku koji je počeo 1686. kad su prognani Osmani i nastavio se bez prekida dorata. U ovom povjerenju u napredak nema politike što pokazuje nezavisnost znanostiod politike, pa se tako ne spominju suprotnosti između Beča i Budimpešte. Beč jenaime stremio prema prodoru na jugoistok, a Budimpešta prema prodoru na Jadran.

Theodor Ortvay napisao je prilog o Požunu i njegovoj županiji (Pressburg und dasPressburger Comitat, str. 177-228.). On je najprije opisao kraj i njegove geološkekarakteristike, nastanak otoka Schutt (Csakó köz) od niza malih otoka tijekomposljednjih 500 godina, onda je opisao demografske prilike, prirodni priraštaj,smrtnost djece, bogatstvo seljaka koji obično imaju dosta bogato namještene kuće,raslinje istočnoeuropskog tipa sa dobrim vinogradarstvom i rudarstvom. Upožunskoj županiji prebiva 331.370 žitelja, Mađara 119.899, osobito na Schuttu,Slovaka 149.741 i Nijemaca 55.903. Slovaci su dakle najbrojniji, ali ih se u politici ikulturi ne spominje. Većina je katolička, ima 5-10% Židova i 5% reformiranih, seljacisu imućni, osobito poslije ukidanja tlake. U industriji grada ističe se industrija šeširakoji se izvoze do Srbije, Švicarske, Belgije i Skandinavije, potom strojarstvo koje izvozi traktore u Italiju. Potom pisac ističe da je Požun kraljevski grad, najljepši poslijeBudimpešte, lijepo položen na podnožju Malih Karpata na mjestu na kojem je, kakoautor vjeruje, bio i rimski grad i promatračnica. Autor ne zna što je tu bilo u dobaseobe naroda, car Heinrich III. ga je osvojio 1042., ali su ga Mađari uskoro potisnuli.Autor je dao pregled feudalnih i dinastijskih ratova oko Požuna, istakao da su uPožunu rado boravili kraljevi iz kuće Anjou, pa Sigismund u 14. st. U Požunu je sdopuštenjem pape Pavla III. osnovana Academia Istropolitana na kojoj su predavaliistaknuti intelektualci Trivium i Quadrivium. U Osmanskom razdoblju Požun jesjedište kralja, Marija Terezija dogradila je dvorac u kojem je prebivala njezina kćerChristine s mužem, vojvodom Albrechtom von Sachsen-Teschen, mađarskimnamjesnikom, sama kraljica rado je dolazila u Požun u kojem je osnovala mađarskuplemićku gardu pošto su joj se stališi baš u tom gradu zakleli na vjernost s povicima da će za nju dati krv i život. God. 1784. Budim je opet postao glavni grad, ali je 1805. uPožunu sklopljen mir s Napoleonom poslije bitke kod Austerlitza. Autor je potomnaveo godine kad je uveden vodovod, ulična rasvjeta, kad su osnovani gradskiparkovi, opisao je krunidbenu katedralu. Od 52.411 žitelja 31.104 su Nijemci,10.433 Mađara i 8.709 Slovaka. Ima 39.020 katolika, 7.347 evangelika, 5.396 Židovai 525 reformiranih. Ovi podaci kažu nešto o uljudbenoj inferiornosti Slovaka koji subili pretežito seosko pučanstvo. Autor dodaje da od cjelokupnog broda žitelja 21.280zna mađarski, a to je bilo daleko nedovoljno. To nam ipak kaže da je mađarski jeziknastojao bez mnogo postati nacionalnim, da nije imao ugleda i da ga mađarski

112

VDG JAHRBUCH 2003

državljani nisu rado učili. Autor prešućuje koliko je žitelja znalo njemački, a tih je bilo sigurno mnogo više nego li onih što su znali mađarski, ali o njihovim nacionalnim,autonomističkim ili drugim pretenzijama ništa se ne zna, iako su se Nijemci počelinaseljavati u Požun već u srednjem vijeku.

Pisac napokon piše da je Požun udoban grad sa sređenim općinskim prilikama, da ima razvijen društveni i kulturni život. To nam kaže što je grad bio u to doba. Grad jebio duhovno, političko, društveno i gospodarsko središte kraja odnosno nacije, manje gospodarsko jer je bar u Mađarskoj težište gospodarstva još bilo na selu ipoljodjelstvu, a više kulturno i političko. Zato autor piše da u Požunu živi mnogoumirovljenih časnika i činovnika, a to je bio sloj koji je širio bečku uljudbu u zemljama preko Casina, balova i kazališta i govorio njemački.12

Autor je napokon dao pregled školstva, to je Pravoslovna akademija,konfesionalne škole, kulturna društva s povijesnim i arheološkim odjelom. SpominjePožunsku kroniku kao znatan rukopis, knjižnice, gradski i kaptolski arhiv. Gradu sjajdaje nadvojvodski dvor, velikaške obitelji koje tamo žive i visoki časnici. Ovo namnešto kaže o ulozi aristokracije u Mađarskoj i Austriji uopće – oni su društvu davali stil i duh. Potom čitamo raspored društvenih slojeva, dobrotvorne ustanove, športska,književna i druga društva, listove koji su većinom na njemačkom, ali izlazi i MagyarHirmondo. Slovačkih listova kao da nema. Na kraju čitamo i opis okolice koja imafunkciju u životu suvremenog grada.

U VI. svesku ove zbirke (Beč, 1902) nalazi se prilog Árpád Károlyi o uloziSedmograđa u mađarskoj povijesti (Die Rolle Siebenbürgens in der Geschichte Ungarns,str. 1001-110.). Sedmograđe je prema autoru prirodni bedem Mađarske poslije seobe naroda kad barbarski narodi ugrožavaju Mađarsku i njezinu zapadnukršćansko-germansku kulturu. Ta uloga počinje nakon što su Pečenezi istjeraliMađare iz njihove pradomovine u današnju Mađarsku. Sedmograđe počinje svojepovijesno postojanje osnivanjem biskupije u Karlsburgu (Brasov, Gyula Fehérvár).Ovim Sedmograđe ulazi u krug kršćanske kulture, osniva županije, vezuje se uzdržavno tijelo krune sv. Stjepana i postaje njezinim grudobranom. Uloga grudobrana nije onako sigurna kako to autor piše u uvodu pa taj sustav popušta i to najprije najugu. Mađari i Székeli, a to su Mađari s posebnim starinskim ustavom, nisu dovoljnipa Géza II. poziva Sase iz Flandrije i Donje Rajne, a poslije njega dovodi ih i AndrijaII. Preko Sedmograđa ulaze Vlaška i Moldavija u mađarsku interesnu sferu, ali ondaMađare zaustavljaju Osmani. God. 1459. nastaje ustav triju političkih naroda -Mađara, Széklera i Sasa, ali s tim ustavom nastaje i ideja odvajanja od matičnekraljevine. Ta ideja jača sa slabljenjem Mađarske pa na kraju imamo dvije mađarskedržave. Sedmograđe sada postaje vazalna osmanska kneževina koja kasnije traži odHabsburgovaca da istjeraju Osmane. Sad Sedmograđe više nije grudobranMađarske, nego mađarska država kako ju je zamislio Martinuzzi Görgy kojapredstavlja Mađarsku u europskoj politici. Pod Báthory Istvánom to je snažna država,

113

VDG JAHRBUCH 2003

12 Ivan Pederin, Državno sunce nad kazalištem i zabavnim životom u Dalmaciji (1825.-1865.) Dubrovnik, nova serija, godišteIX(1998.) br.1.str.405-432. Henry Wickham Steed, The Hapsburg Monarchy, London, 41919. str. 60. smatra da je austrijskavojska bila stalno budni korektiv mjesnih partikularizama.

on postaje poljskim kraljem, a njegov nasljednik Sigismund vodi politiku sličnuArpadovićima i dinastiji Anjou. Báthory István uspostavlja odnose s Osmanima,obnavlja sjaj Sedmograđa, ali održava odnose s ostalim krajevima Mađarske.Mađarska je onda u službi interesa Rimskog Carstva njemačke nacije i ne može voditinacionalnu politiku. U sedmogradskoj reformaciji nastaje načelo slobode savjesti,sedmogradski dvor njeguje mađarsku kulturu, mađarski jezik i znanost nasveučilištu, to isto čine i oba Rákócsyja. Autor nabraja znanstvenike koji su predavali u Sedmograđu, to su osim mađarskih znanstvenika još Martin Opitz, pisac njemačkebarokne poetike, Amos Comnenius, i dr. Kad su Nijemci i Mađari istjerali Osmane,sedmogradska država gubi smisao, nije samostalna, ali je ipak odijeljena odMađarske do 1848. Međutim, kad su istjerani Osmani u Sedmograđe se doseljava sveviše Rumunja.

Ludwig Szádeczky napisao je prilog o ustavnoj organizaciji starog Sedmograđa(Der verfassungsmässige Organismus des alten Siebenbürgen, str. 110-116.). Tu je napisaoda je sedmogradska državnost počela sa Ivanom Zapoljom, ali se razvijala postupno,1542. sastao se staleški parlament u Thodi (Thorenburg),13 i 1556. u Klausenburgu(Cluj) kada počinje samostalni državni život Sedmograđa kao nezavisne izbornekneževine koja je do 1690. pod vrhovnom vlašću sultana, a Sulejman Veličanstveniizdao je toj kneževini 1566. i ahdnamu. Dana sloboda vjere i savjesti utvrđeni suzakonom 1557. pa u Sedmograđu žive katolici i tri reformirane sljedbe. God. 1653.Rákócsy II. preispituje te zakone u Approbata constitutio, 1669. u Compilata constitutio.Državni ured bila je kancelarija od 1550. s kancelarom kao predsjednikom države iprvim savjetnikom kneza, blagajnikom, vojnicima, nadkapetanom,nadpraeceptorom (Oberhofmeister), dvorskim nadkapetanom i vicekapetanom koji suvodili tjelesnu stražu. Nadkomornik se brinuo o kućnoj blagajni. Za knežev stol ikuhinju brinuli su se Erztruchsäss, Obermundschenk, Oberkredenzer i Oberküchenmeister.Tu su bili još dvorski sluge i paževi (Edelknaben), o konjima se brinuo Oberstallmeister,Oberquartiermeister14. Habsburgovci su Sedmograđu dali položaj posebne pokrajine usvezi s matičnom zemljom s Leopoldinum diploma. Tako počinje gubernijalnorazdoblje. Marija Terezija uzdigla je Sedmograđe do velike kneževine, koja je 1848.sjedinjena s Mađarskom što je nagodba 1868. i potvrdila.

Dio o povijesti počinje s prapoviješću, nije u stanju reći nešto o jeziku kojim sugovorili paleolitski žitelji, ali u Mađarima vidi narod koji je mačem osvojio svojuzemlju i time postao njezinim vlasnikom. A u toj zemlji su kulturu stvorili paleolitski Kelti i Rimljani. Povijest Mađara počinje ipak ranije, s državom Huna.15 PovijestMađarske je povijest mađarske države i njezinih organa u čemu pisci slijede kao iostali europski povjesničari 19. i dijela 20. st. Hegelov etatizam. Prema Hegelupravo poprima nacionalni karakter naroda, odatle isticanje starih mađarskih povelja

114

VDG JAHRBUCH 2003

13 Ovdje valja spomenuti teškoće sa toponimima. Ovi imaju mađarske, njemačke, rumunjske odnosno slovačke nazive, a ti se nemogu uvijek naći u Der Grosse Reader’s Digest Weltatlas, Stuttgart-Zürich-Wien, 91970. jer Sedmograđe i Slovačka od 1918.više nisu u Mađarskoj pa su mađarski i njemački nazivi zaboravljeni.

14 Za većinu ovih časti ima riječi na njemačkom, sigurno i latinskom, ali ne i na mađarskom pa autor ne navodi mađarski naziv uzagradama, a ni na suvremenom hrvatskom.

15 Ovdje valja reći da su Attila i Ildekó česta mađarska imena. Ildekó je bila franačka princeza koja se udala za Atilu.

i ustava, država je ostvarena sloboda volje i ostvarenje svjetskog duha, ona jemoralna.16 Povijest je napisana znanstveno u Hegelovom smislu, ali uz vrlo oskudneizvore dijelom zato što u to doba pismohrana nije bez daljnjega bila dostupna, adijelom zato što ih nije ni bilo jer je načelo Osmana bilo da u svakoj zemlji koju osvojeunište pismohranu i time uspomenu na bilo koju drugu vlast osim njihove. U tojpovijesti države možemo sumnjati da li je mađarska država u doba feudalne anarhije i dinastičkih borbi bila uopće država, osim po imenu, a izvori, to su uglavnom kronike i vladarski životopisi, daju malo podataka o ustanovama državne vlasti i narodnogživota. Ova povijest međutim otkriva mnoge suprotnosti mađarskognacionalno-državnog postojanja od kojih nisu pošteđene ni druge nacije. Mađari su,kako naprijed vidjesmo činili manje od polovice pučanstva tadašnje Mađarske, a bilisu (uz Sase u Sedmograđu) jedini politički narod. Zbog toga su se u Slovačkoj, koja setada nazivala Gornjom Mađarskom i Sedmograđu morali oslanjati na Nijemce koji su samo u Sedmograđu bili politički narod. Mađari su se oslanjali na Nijemce i time štosu preuzeli njemačku kulturu i to nisu nijekali. Ta kraljevina imala je, k tomu, i dugekopnene granice koje nisu bile osobito sigurne prema susjedima pa je mađarska vlastbila dosta neuvjerljiva u nekim krajevima, osobito u Hrvatskoj koja se čas nazivakraljevinom, a čas Nebenland (pars adnexa), što je manje od kraljevine, ali nije nipokrajina. Uostalom Hrvatska nije opsegnuta u svescima o Mađarskoj, već je njojposvećen poseban svezak. Mađarska se u ovim prilozima deklarativno priznajedijelom Zapada i srednjoeuropske njemačke kulture, ali se mađarski nacionalizamoslanjao na mađarsko srednjovjekovlje i osobito na sedmogradsku državnost koja jeipak bila pod osmanskim protektoratom. Rákócsy-Marsch svirao se i pjevao na svimdržavnim svečanostima. Suvremenost je u Mađarskoj potjecala iz jozefinizma koji jebio sve prije nego li nacionalan. Posebno pitanje predstavljala je Hrvatska, a topitanje izbjeglo se u svescima o Mađarskoj, mi ćemo se tim pitanjem pozabaviti niže.Katolicizam igra neveliku ulogu u mađarskoj državnoj svijesti, a protestantizam dosta veliku, iako je samo manjina Mađara bila protestantska. Protestantizam igra ulogu unacionalizmu i mađarskom liberalizmu kao jedan od oslonaca slobode savjesti iliberalističkog individualizma.

Dakako, ovakva Mađarska nije mogla bez habsburškog etatizma oslonjenog nafeudalnu povijest i jozefinističke korekcije te povijesti raznim diplomama isankcijama iza kojih je stajao autoritet krune. Ta Mađarska nije mogla ni bez cara injegova autoriteta, a cara je u Mađarskoj zastupao palatin i velikaši koji su k tome biliživa povijest mađarske države.

Zbog svega toga se dogodilo da je 1918. izvan granica Mađarske ostalo višeMađara nego ijednog drugog naroda u Europi, a izvan Mađarske ostalo jeSedmograđe sa svojim važnim gradovima i tako važni povijesni gradovi kaoBratislava, Oradea (Nagyvaradin), i Timisoara (Temesvár).

115

VDG JAHRBUCH 2003

16 G. Wilh. F. Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts, hrsg. von Johannes Hoffmeister, Hamburg,, 41955.Par.3, str. 21, Par. 33, str. 49. Par. 258, str. 208.

Na ci ja

U ovom poglavlju pozabavit ćemo se pojmom mađarske nacije i pokušati tajpojam definirati. U centralističkoj državi, kakva je bila europska država 19. st. središnjica je vodilja nacije, mjesto gdje se odlučuje njezinom sudbinom, središtenjezine kulture, duhovnog, društvenog, upravnog i gospodarskog života. JuliusPasteiner napisao je priloge o graditeljstvu Rimljana (Die Römerzeit, str. 73-80.),srednjovjekovnom graditeljstvu pa kasnije do protjerivanja Osmana (Von den Königenaus Árpáds Hause bis zur Rückeroberung Ofens, str. 80-96.) i kasnije do novoga doba (Vonder Rückeroberung Ofens bis zur neuesten Zeit, str. 96-118). Počeo je s keltskim nalazima,fibulama, sjekirama. Jezikoslovlje je na temelju toponima zaključilo da su tiprastanovnici bili Kelti. Za Rimljana je keltski Aquincum na mjestu današnjegBudima postao Colonia Septimia pa su se počeli graditi hramovi, forum, bazilika,palestra, kazalište, vodovod i amfiteatar. Otkopavanja su pokazala i tragove kaveza zadivlje životinje i javno kupalište. Graditeljstvo srednjega vijeka i renesanse opisujekao kroniku razaranja, rekonstruira graditeljstvo na temelju podataka, valjdaarhivski, ali to ne kaže. Béla IV. gradio je utvrde, Budim, crkve, samostane, zamkove.Tada je sagrađena njemačka župska crkva - Matijina crkva na utvrđenom brdu. Onase urušila u 16. st. pa su Osmani dogradili potkovaste prozore. Za Bele IV. sagrađenaje i crkva sv. Marije Magdalene kao župska crkva mađarskih cehova i druge crkve,dolaze majstori iz Lombardije, ženski samostan gradi se na Margaretinom otoku.Redovnice su ga napustile bježeći pred Osmanima u pavlinski samostan, a pavlini sumađarski red. Karl Robert pozvao je majstore iz Francuske. Potom su gradiliSigismund, a njegove gradnje nastavljene su za Matije Korvina koji dovodifirentinske graditelje – Chimenti Camicia, Baccio Cellini, Benedetto da Mariano,graditelja Aristotele Fioravanti iz Bologne. O gradnji i izgledu građanskih kuća malose zna. Ovime je autor uvrstio Mađarsku u europsko srednjovjekovlje i time ustarosjedioce Europe, iako većine tih gradnji zapravo nema, a on je o njima doznao izdrugih izvora. Od Osmana je ostao bazen Mustafa paše budimskog iz 1556. i jednadžamija.

Renesansne građevine iz doba Matije Korvina propale su pod Osmanima, a kad su oni prognani, barok je bio u cvatu, ali gradnje napreduju sporo, a počinju spavlinskom crkvom (danas sveučilišna crkva). Za Marije Terezije je Josef Hillebrand(1748. do 1777.) sagradio kraljevsku palaču, a u to doba sagrađena je i palačaGrassalkovics. Početkom 19. st. barok uzmiče pred klasicizmom bečkog arhitektaMichaela Pollaka koji je 1804. došao u Budimpeštu, sagradio Redoute, 1829.-1835.vojno učilište Ludoviceum, a 1837. godine Nacionalni muzej. Josef Hidl sagradio je1827.-1830. godine Trgovačku palaču, Matthias Zittenbarth 1835. – 1840.Nacionalno kazalište. Ovo su spomenici klasicizma, a mi moramo opaziti da se ovorazdoblje graditeljstva u Budimpešti odlikuje prevlašću bečkih arhitekata i snažnimsudjelovanjem države i poreznog novca u graditeljstvu, ne više Crkve kao u srednjemvijeku. Grade se zgrade koje će udomiti ustanove suvremene nacije, a u njima je jakovidljiva nazočnost laičke države i želja da se od glavnog grada napravi spomenik kojiće ostaviti dojam na naciju i inozemstvo. Ove palače zapravo su spomenik

116

VDG JAHRBUCH 2003

suvremenog austrijskog etatizma koji je ostavio snažan pečat u Mađarskoj. Lančanimost preko Dunava sagradio je engleski inženjer William Thierney Clark1838.-1848. U 1850.-im godinama je bečki arhitekt Ludwig Förster sagradiosinagogu, kao imitaciju arapskih gradnji. Država je još snažnije dala inicijativugraditeljstvu 1867., a osobito zakonom iz 1870. kojim je određena regulacija iizgradnja glavnog grada zbog razvitka trgovine i zanatstva pa su se počeli gaditimostovi, država je odobrila poreske olakšice, a zakon iz 1877. ujedinio je tri grada pasu nastali Glavna carinarnica, pazar kraj Burgtheatra 1874.-1880., opera 1875.-1884. Mađarski arhitekti obično su studirali u Beču ili Njemačkoj, ali sve ih je uvijekzanimalo talijansko graditeljstvo. Iza državne inicijative stoji pokušaj, da seBudimpešta napravi europskim velegradom. U tome je izgradnja Budimpeštesukladna ili malo iza izgradnje odnosno modernizacije ostalih europskih glavnihgradova. Tako se izgrađuju sjajne ulice koje dobivaju imena po znatnim državnicima,ali se javljaju i neukusne zgrade za masovno stanovanje slične onima koje se grade uBerlinu.

Arhitektura pobuđuje razvitak umjetničke industrije. Opis ovog građevinskogpoleta trijumfalističan je, ali autor ipak mora priznati da se Budimpešta ipak ne može mjeriti s većinom ostalih europskih velegradova, ali za njima mnogo manje zaostajenego ranije.

Jókai Mor opisao je život u Budimpešti. Plazeći od burnog razvitka ovog gradaopisao je slikovite tržnice. Onda je priznao da je na početku stoljeća većina pučanstvabila njemačka, a u jednom dijelu Budima i srpska (raizisch). Mađarski karakter gradajačao je 1830.-ih godina, nacionalna energija pobuđena je poplavom 1838., njezin jeizraz bila revolucija 1848., ali je 1850.-ih godina Pešta imala 106.000 žitelja, od kojihje Mađara bilo samo 32.000, Nijemaca je bilo 34.000. Budim je imao 50.000 žitelja,od toga 28.000 Nijemaca, 7.500 Mađara, 17.000 njemačkih Židova. Uloga Nijemacabila je velika čak i u gradskom životu središnjice i neće se dati izbrisati iz duha grada izemlje.

Budimpešta je kao svaki grad, osobito veliki, bila mjesto gdje se njegovaladokolica pa autor spominje mnoge mogućnosti zabave – kazališta, izložbe, parkovi,zoološki vrt, cirkus, konjske trke, korzo i napokon svečanost krunidbe. Opisao jeopskrbu vodom, tipičnu gostionicu – Szép juhászné što znači lijepa pastirica inapominje jednu ljubavnu pustolovinu kralja Matije Korvina. Schwabenberg je dopred nekoliko godina bio pokriven šumom u kojoj su botaničari nadopunjavaliLinnéovu binarnu nomenklaturu ili su stanovali neki čudaci, autor ne navodibiedermeierski karakter ovih djelatnosti. Od 1850. za Schwabenberg se vezujumnoga književna djela, politički letci, znanstvena djela. To je bilo sastajališterodoljuba pa su se počele graditi kuće u švicarskom stilu. U jednoj od tih kućastanovao je i palatin nadvojvoda Albrecht. Autor je prešutio da je Albrecht poslanzbog izmirenja s Mađarima, ali je njegova misija bila potpun neuspjeh.17

117

VDG JAHRBUCH 2003

17 Matthias Stickler, Erzherzog Albrecht von Oesterreich, Selbstverständnis und Politik eines konservativen Habsburgers im Zeitalter Franz Josephs, Husum, 1997. str. 139-164.

Na Duhovski ponedjeljak tamo je išao čitav grad zabavljati se. Nažalost, onda su se pojavili špekulanti koji su posjekli šumu i posadili vinograde, ali je Schwabenbergostao glavno mjesto za zabavu u Budimpešti. Gradski park Das Stadtwäldchen koji jekrajem 18. st. bio vlasništvo primasa Battyány Joszefa, tada je bio mjesto zabave, aliautor razlikuje High Life od Low Life. Tu se nalazi zoološki vrt, cirkus, mala i velikakazališta, industrijska hala, kraljevski paviljon, umjetnička hala, a tu se održavaju ikonjske trke. Skupine ljudi tamo nalaze zabavu zavisno od njihova obrazovanja igospodarskih mogućnosti. Na Margaretskom otoku je kupalište do kojeg voziparobrod. Tu se nalazio perivoj srednjovjekovnih mađarskih kraljeva, pa samostan.Poslije provale Mongola, Béla IV. dao je sagraditi crkvu sv. Margarete jer mu se takozvala kćer, a tu je ubijen i nećak Béle IV. Osmani su tu sagradili vojarne i staje zakonje. Sad su tu gostionice, a narod vjeruje da je na tom mjestu zakopano neko blago.Pisac je opisao i korzo kao šetalište elegantnog svijeta, obalu gdje mišićavi radnicinose vreće, tržnicu za voće, za perad, ribarnicu. Opisao je vrevu i galamu, uličneprodavače, česte bankete za strane znanstvenike; tu nije zaboravio istaknutimađarsku gostoljubivost, plesove s ciganskom glazbom. Rome je opisao kao poštenučeljad koja uredno plaća porez, djeca im često idu u škole i studiraju pa postanuodvjetnici ili svećenici. Izgleda da nigdje položaj Roma nije bio bolji nego uBudimpešti.

Izdanje sadrži i opis budimpeštanske okolice od Heinricha Marcsali (DieUmgebung Budapests, str. 513-532.) u kojoj je poslije osmanske vlasti ostalo maloMađara pa je ta okolica napučena Slovacima i Nijemcima. Jedne i druge štitio je grofGrassalkovich, vlasnik dvorca Gödöllö u kojem ga je 1751. posjetila Marija Terezija, akasnije i Josip II. Taj je dvorac mjesto gdje vladari traže mir od pompe dvora i gdje se u parku prinčevi igraju s djecom pučana. Oko dvorca nižu se elegantne vile. AntonGrassalkovich je arivirani velikaš, pobožan, niska roda koji se obogatio kao odvjetnikpa je postao barun 1732. i predsjednik kraljevskog stola, grof 1743. i predsjednikkraljevske komore. Gödöllö je imao francuski perivoj, koji je kasnije preuređen poengleskom ukusu, a čuvali su ga raskošno odjeveni grenadiri. Grassalkovich je svojimkmetovima sagradio o svom trošku 100 kuća i gostionicu. Međutim, njegov unuk jebankrotirao, dvorac je prelazio iz ruke u ruku, ugostio lovce. U blizini je patrijarhmađarske književnosti Fay Andras imao vinograd, u kojem je Vörösmary Michael poprvi put pročitao svoju slavnu pjesmu Fölthi dal koja je odigrala ulogu u preporodu.Okolica je prema tome nekako ukras ili salon Budimpešte natopljen preporodnim ipovijesnim uspomenama.

Thirring Gustav napisao je rad o Budimskom pobrđu (Die Ofner Berggegend, str.532-548) gdje je kamenolom od kojeg je sagrađena Budimpešta, Metternichovlovački dvor, povrtlarnica koja hrani Budimpeštu. Povijesni život tog kraja počinje već u 12. st. kad su velikaši i samostani počeli tamo naseljavati svoje kmetove. Mađara je itamo bilo malo, većina su bili Srbi, Slovaci i Nijemci. To mjesto je ljetovalište i izletište Budimpešte. Isti autor napisao je i prilog o kraju oko Szent-Endre i Visehráda (DieGegend von Szent-Endre und Visehrád, str. 549-562), gdje živi mnogo Srba i drugihnarodnosti, ali je inteligencija mađarska. U Visehrádu je rado boravio Karl Robert,tamo se triput oženio i tamo mu je rođen sin Lajos, kasnije znatni kralj. Mjesto je opet

118

VDG JAHRBUCH 2003

probudio Matija Korvin, ali za Osmana počelo je opadanje. U Dömösu je boravioBéla IV. koji je naselio cistercense u Pilisu i nadario ih. Priroda okolice nije božanskaromantična priroda, već priroda natopljena nacionalnom poviješću i kulturom i timeproširenje glavnog grada na koji glavni grad djeluje.

Valja spomenuti i prilog o Rijeci Kenedi Géze (Fiume und sein Bezirk, str. 563-604.)do koje vodi, to pisac ističe, mađarska državna željeznica. Rijeka je najljepši bisermađarske krune, Separatum Sacrae Regni Coronae adnexum corpus pod upravommađarskog guvernera, stara i samostalna općina sa svojom sudbenošću. JedinaRijeka u Mađarskoj ima kao uredovni jezik talijanski i mađarski, a ne samo mađarski.Talijanski jezik je jezik povijesnog razvitka, mjesne uprave, trgovine, obrazovanja, adijelom i naroda, iako su Talijani samo relativna većina. Autor ne zalazi unaglašavanje mađarskog saveza s riječkim Talijanima.18 Ne ističe brojčanu nadmoćTalijana kojih je 1890. bilo 13.318 naprama 10.770 Hrvata i 2.780 Slovenaca, a tiodnosi stalno su se mijenjali uslijed neprestanog doseljavanja, većinom Hrvata.Autor se više zadržao na grbu Rijeke koji je grad dobio od Leopolda I. spomenuo jespomen-ploče mađarskim guvernerima, pa ploču na spomen 1867. kad je Rijekapripala Mađarskoj (krpicu nije spomenuo). Onda je spomenuo zbirke i muzeje, škole, mađarsku trgovačku akademiju, hrvatsku gimnaziju. Dodao je da je Rijeka rodoljubni grad i da se u nekim školama uči i mađarski. Spomenuo je kazalište koje je sagradiobečki arhitekt Fellner u modernom baroku. Kazalište je talijansko, a predstave namađarskom i njemačkom rijetke su. Opis povijesti počeo je s prapoviješću slijedećinorme zbirke, Frankopane je spomenuo kao feudalce kojima su feude dali mađarskikraljevi. Grad dolazi pod markgrofove Wallsee 1399. koji dobivaju investituru odAustrije. Rijeku su Wallsee odstupili caru Friedrichu III. 1465. Osmani nikad nisuuspjeli osvojiti grad, a Mlečići su ga pokorili samo na kraće doba 1508.-1512. U 18. st. Rijeka je sve važnija luka, od 1725. i slobodna luka, a 1776. je Marija Terezijapoklonila Mađarskoj Rijeku i imenovala mađarskog guvernera da je Rijeka postalanjezinom diplomom corpus separatum Mađarske krune. Poslije Napoleonskih ratovaRijeka se priključuje Mađarskoj tek 1822., 1826. posjećuje je mađarski palatinnadvojvoda Josef, 1845. i grof Széchenyi István. Palatin nadvojvoda Stefan polažekamen temeljac za gat Marije Terezije. Autor ne spominje neobičnu važnost Rijeke zakontinentalnu Mađarsku, već je opisuje kao mjesto sloge i suradnje s bečkim dvorom.Dožupan zagrebačke županije Josip Bunjevac oružjem je zauzeo Rijeku koja je do1868. upravljana kao distrikt kraljevine Hrvatske-Slavonije. Ovdje najednom vidimosuparništvo dvaju kraljevina i njihov vrlo osjetljivi i složeni odnos. On ističe da suRiječani tražili 1861. od kralja da ih vrati Mađarskoj, pa opet 1865. kad je došlo i donemira. I napokon je 1868. Rijeka opet mađarska. Autor je svečanim tonom opisaosve njezine suvremene institucije, lučku kapetaniju, Pomorski muzej, Učilište ratnemornarice koje je utemeljio nadvojvoda Ferdinand Max, Villa Giuseppe s perivojem ukojoj je ovaj nadvojvoda četo boravio, natpis koji je napominjao posjet kraljiceElisabeth 1886., gatove imenovane po mađarskim guvernerima. Nazočnost krune

119

VDG JAHRBUCH 2003

18 Gianluca Volpi, Fiume sotto il ”dualismo”: l’esperienza del ginnasio ungarico, Fiume, Rivista di studi fiumani (Nuova serie)XVIII(1998) br. 35, str.3-39.

napadna je isto kao što je napadan mali broj mađarskog pučanstva na Rijeci, Mađaraje bilo oko tisuću.

Na ovaj opis Budimpešte i Mađarske uopće znatno je djelovao putopis 19. st. Ovajputopis u početku je izvješće pisaca što putuju u druge zemlje da prikažu kako u timzemljama djeluje suvremena uljudba, on prelazi u opis u kojem nestaje ličnost autorai njegov osobni doživljaj.19 U putopisu se politička i kulturna stvarnost stalnoproširuje pa tako i u ovoj zbirci vrlo bliskoj putopisu. Tako autor opisuje jošmogućnosti za pobožnost. On ističe da je crkve u Budimpešti gradila crkva, konfesije,a ne vladari, pa opisuje crkvene svečanosti koje su javne, katoličke procesije idu naulice, na ulici se nose i relikvije sv. Stjepana, na svečanostima sudjeluju članovi vladeako su katolici, na misi se čuje rodoljubna propovijed. Katoličko svećenstvo bilo jerodoljubno poslije 1867., ali nije bilo nacionalističko kao protestantske sljedbe koje su k tome bile i liberalnije. U Carevini katolička crkva nije bila bliska njemačkomnacionalizmu iz kojeg je nastao protu-katolički pokret Los von Rom, ona je bila bližaSlavenima, u nacionalnim pokretima Slavena isticali su se svećenici, crkva jeublažavala nacionalne opreke bar do 1880. godine.20 Na crkvenim svečanostimapolagali su se vijenci raznih korporacija i one su imale poludržavni karakter.

Studentski život bio je razvijen, ali među studentima nije bilo Burschenschaften nipolitičkih manifestacija.21 Kazališta su živahna, čak i ljeti, također i kupališta do kojihvoze omnibusi, mnogo je klubova i casina, svaka četvrt ima svoj casino, najugledniji je Nationalcasino koji je osnovao 1830-ih godina grof Széchenyi István. Tu se okupljajunajugledniji velikaši i znanstvenici.22 Potom je autor nabrojio streljanu, pjevačkadruštva, uniformirana ženska društva kojih je sve manje. Nažalost u predizbornojkampanji događaju se mnoge surovosti i čuju uvrede zbog kojih bi u ranijimrazdobljima došlo do dvoboja. Sad se u predizbornoj kampanji posvade i izvrijeđajuotac i sin, muž i žena, a žene imaju utjecaja na izbore. Čuju se vatreni govori i sviraRákócsy-Marsch. Autor je uočio da konzervativna razdoblja imaju prenaglašenosjećaj časti što se vidi iz čestih dvoboja, a liberalna ne, gradsko društvo bliže jeliberalizmu, ali u liberalizmu se čovjek pojavljuje u javnosti govori bez dostojanstva.Autor nije spomenuo da u konzervativnim razdobljima, osobito u prvoj polovici 19.st. vlada i mnogo stroži spolni moral. Autor je, i tu je blizak putopisu, proširio opispojava i institucija suvremene države kojih je u njegovo doba i bilo sve više, a unjegovom opisu suvremenog velegrada pojavila se dokolica i oblici zabave koje su je

120

VDG JAHRBUCH 2003

19 Ivan Pederin, Europski i američki putopis između romantizma i realizma, Riječ, V(1999) sv. 2. str. 132-172., Isti, Svijet postaje shvatljiv u realističkom putopisu druge polovice XIX. stoljeća, Mogućnosti, god. XLVIII (2001) br. 1-3. str. 119-140.

20 Oscar Jászy, The Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 157-159, 161.21 Burschenschaft je bio najniži stupanj tajne njemačke nacionalističke organizacije Deutscher Bund koja je okupila romantičare i

djelovala duboko u 19. st. Burschenschaften su obično bili studenti, češće protestanti nego katolici. Oni su se tukli u dvobojima.Većinom su to bili surovi nasilnici. Ivan Pederin, Die Germanistik als umstürzlerische Nationalwissenschaft, DasGeheimbündlertum an den deutschen Universitäten in den Berichten der k.k. Höheren Polizei (1819-1830), Radovi Filozofskogfakulteta u Zadru, Razdio filoloških znanosti, (21) 1991/1992. Zadar, 1993, str.217-234;

22 Casino je klub koji se javlja još za francuske vlasti, nastavlja svoje postojanje u Austriji duboko u 19. st. U casino su imalipristup svi časnici, činovnici, svi plemići s austrijskom diplomom, svi akademski obrazovani građani s austrijskom sveučilišnomdiplomom, svi svjetovni svećenici. Bio je to klub obrazovanog sloja u kojem su se priređivali plesovi, nedjeljom se odlazilo u crkvu, pa u kazalište. Ivan Pederin, Državno sunce nad kazalištem i zabavnim životom u Dalmaciji (1825.-1865.) Dubrovnik, novaserija, godište IX(1998.) br.1.str.405-432.

ispunjale. Pojavile su se i brojne skupine ljudi koje su se određivale po imovini,obrazovanju, mentalitetu i porijeklu, ali nije spomenuo suprotnosti i mržnju međutim skupinama i sukobe koji su u to doba bujali u većini europskih zemalja. U svakomslučaju, veliki grad se kod njega pojavljuje kao organizam sa vrlo složenim tkivom čije djelovanje je autor objasnio, ili je bar mislio da ga je objasnio.

Mnogo prostora posvetio je krunidbenoj svečanosti u kojima nositelji državnevlasti ne prisižu kralju, već kralj prisiže njima. Na svečanost dolaze banderiji iz svihžupanija na konju, kad se krunio Franjo Josip grad je bio na nogama od 5 sati ujutro,okrunio ga je Granski nadbiskup uz kojeg je bio ministar predsjednik grof AndrássyGyula mjesto palatina i koji je kralju opasao mač kraljevine. Crkveni kor je pjevaokrunidbenu misu, poslije mise uslijedio je svečani mimohod na konjima. Namimohodu su se našli iudex curiae, hrvatski ban sa kraljevskom jabukom, ministri,nadvojvode i drugi dostojanstvenici. Bila je to prava smotra nacionalnog identitetaizražena u patosu starinskog obreda koji je trebao jačati državnu mađarsku svijest. Alije u ceremoniji najuglednije mjesto ipak pripalo hrvatskom banu koji npr. nije biovezan mađarskim kao službenim jezikom.

Eugen Rákosi napisao je opis gradskih četvrti Budimpešte (Die Stadtteile vonBudapest, str. 109-192.). Tu je on opisao Ružični humak (Rószahegy) s luksuznimvilama sagrađenim u zadnjim godinama i grob turskog Gül Babe. Opisao je tipičnoggrađanina Budimpešte koji traži udobno duhovno uživanje, ne voli političkauzbuđenja, veseo je i voli dobro jesti i piti. Tako opisani tipični građanin malo serazlikuje od tipičnog građanina Beča, a u njemu se ističu društvene vrijednostibiedermeiera. O tom književnom pravcu i društvenom stilu nije se još pisalo u to doba,ali je on nastao kao izraz činovničke vlasti od 1820.-ih godina, točnije cenzure, a tanije djelovala samo u Beču, nego u čitavoj Carevini.23 Onda autor piše o Raizenstadt iliTabán gdje su nekoć živjeli Srbi. Tu je još srpska crkva, ali je pravoslavnih sve manje.Autor ipak nije spomenuo da je srpska kolonija u Budimpešti bila toliko jaka da je1826. u Budimpešti osnovana Matica srpska koja se tek 1864. preselila u Novi Sad. UChristinenstadt je pučanstvo malograđansko. Postoji još ljetno kazalište i Hrvatskiperivoj u koji Mađarska akademija stavlja spomen ploče, kraljevski dvor gdjenekoliko puta godišnje dođe kralj pa onda sve oživi i dvor postane središtem višegdruštvenog života, tu se otvara i zatvara parlamentarna sezona. U blizini je i palačaministra predsjednika, nadvojvode Josipa koji je vrhovni zapovjednik Honvéda,Josefstadt, Franzstadt sa tvornicama, Narodni park sa Honvédskim domom, itvornicama, gradska jezgra gdje prebivaju vrhovi društva i industrijalci – die CrLmejeder Classe, die oberen Zehntausend der Industrie, des Handdels, der Behörden und derPrivaten. Ovo sve nam kaže o značaju i karakteru Dvora. On nije bio kulturna

121

VDG JAHRBUCH 2003

23 Riječ biedermeier potječe od Ludwiga Eichrodta (1827.-1892.) i odnosi se na izdanje pjesma švapskog seoskog učitelja SamuelaFriedricha Sautera čije su pjesme parodirane i ponovno izdane. Međutim radovi o biedermaieru kao životnom stilu, stilu gradnjepokućstva i književnom razdoblju počinju izlaziti tek 1920-ih godina, Berthold Emrich, Biedermeier, literarisches, u: Reallexikon der deutschen Literaturgeschichte begründet von Paul Mewrker und Wolfgang Stammler, zweite Auflage, neu bearbeitet undunter redaktioneller Mitarbeit von Klaus Kanzog sowie Mitwirkung zahlreicher Fachgelehrter herausgegeben von WernerSchmidt und Wolfgang Mohr, Erster Band, , A_K., Berlin, 1958. O cenzuri kao generatoru biedermeiera Ivan Pederin,Dalmatinski pisci, urednici i čitatelji u očima austrijske cenzure, Dubrovnik, 31(1987.)br. 3-4/1988.str.5-22.

ustanova kao u srednjem vijeku,24 ali je bio vrhovni ured činovništva i zapovjedništvovojske sa silnim utjecajem na naciju jer je značio tradiciju i jamčio jedinstvo teritorijakoji etnički nije bio jedinstven pa je primjerice 1842. od 13 milijuna žitelja uMađarskoj bilo samo 4,812.000 Mađara.25 To može objasniti odanost visokogplemstva i vrhova gospodarstva kralju, to više što je vlast kralja u Carevini bila većanego inače u ustavnoj monarhiji, a kralj je u svako doba mogao raspustiti parlament.Hofmeister (praeceptor) vodio je na srednjovjekovnim dvorovima svečanosti i kulturniživot uopće, na habsburškom dvoru vodio je ceremonijal na dvorskim svečanostima,primanjima, susretima državnika i svakako na krunidbi. Ovaj dio grada je elegantnidio grada visoke mode. Tu se vidi da je vladajući obrazovani sloj primio industrijalce i trgovce koji npr. u prvoj polovici stoljeća nisu imali pristupa u casino jer su onizapravo bili zanatlije. Opisao je večernju šetnju na obali Dunava, kavane, sveučilište,sveučilišnu knjižnicu i crkvu i druge ugledne crkve, među kojima nabraja srpsku,grčku i evangeličku i spomenik pjesniku Pétöfiju, Leopoldstadt sa stovarištima robegdje stanuju bogati Židovi kao svijet za sebe sa svojim luksuzom i salonskim životom.Tu su i spomenici. U Theresienstadtu staze za pješake i jahače, likovna učilišta, palačalikovnih umjetnosti, glazbena akademija, palače mirovinskog fonda, ali i uske uličicemalih trgovaca gdje se vide neočešljane žene i prljava djeca. U Elisabethstadt sinagoga, protestantsko i židovsko sirotište, ustanova za odgoj ženske djece, škola za učiteljice,dječji vrtići, židovski zavod za gluhonijeme. Josephstadt ima Dom umjetnosti ipretežito mađarsko građanstvo, tu je Nacionalni muzej, ali i beskućnici koji spavajupod vedrim nebom, Bolnica sv. Roka, medicinski fakultet. Tu stanuju učenjaci,umjetnici i činovnici, ali tu su i palače velikaša. Potom dolazi Köbanyanova četvrt sačinovničkom kolonijom i obiteljskim kućama, a tu je i središte trgovine svinjama. Uovom prilogu velegrad se pojavljuje kao neki savez teritorijalnih skupina podijeljenih po gradskim četvrtima, obrazovanju, imovnom stanju, pa i vjeri jer su Židovi živjeliodvojeno, a tako i Srbi kojih je ipak još malo ostalo.

Ovakav opis grada daje sliku šarenila, a Budimpešta je i inače bila nacionalnoispremiješan grad. Donedavna njemački grad Budimpešta je tada imala 486.671žitelja, 146.144 ih je znalo samo mađarski, 58.658 samo njemački, 11.139 samoslovački ili neki drugi slavenski jezik. Mađarski i njemački znalo je 210.180 žitelja,mađarski i slovački 11.500, mađarski, njemački i slovački 36.057, njemački i slovački8.145 žitelja. Ljudi koji su znali mađarski bilo je 101.000 više nego onih koji su znalinjemački. U Budimpešti je bilo 313.537 katolika 102.377 Židova, 35.644 evangelika,29.085 augsburške konfesije, 6.028 drugih konfesija. Budimpešta je prema tome bilakozmopolitski grad habsburškog tipa, iako se neprestano naglašavao njezin mađarski karakter i funkcija glavnog grada i duhovnog sjedišta nacije. I opera je bila višemeđunarodna nego li nacionalna, u njoj je bilo višejezičnih čitaonica u gradskimčetvrtima, mnogo se plesalo i odlazilo na konjske trke, mnogo je bilo kavana spjevanjem francuskog tipa (café chantant), mnogo kupališta, ljekovitih kupki, bilo je ijedno kupalište s arteškim bunarom. Kuće sagrađene u posljednjih 20 godina imale

122

VDG JAHRBUCH 2003

24 Ivan Pederin, Qu’est-ce que la littérature, Dubrovnik, Dubrovnik, XII (2001.) br. 1. str. 125-139 ; Isti, Rođenja Europe izduha katolicizma i hereza, crkvenosti i viteštva, Crkva u svijetu, XXXVI(2001.) br. 1. str. 76-94.

25 Oscar Jászy, The Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 306.

su kupaonicu. Autor je ipak opazio nedostatak građanskog zajedništva pa je društvobilo podijeljeno po zanimanjima, a te skupine komunicirale su preko vodećih ličnostipojedinih skupina. Svaka skupina, srednje plemstvo, činovnici, niži činovnici i svakagradska četvrt imala je svoj casino. Neki klubovi bili su politički. Novinstvo jača izajedno sa školom stvara nacionalni duh i čini Budimpeštu mađarskim gradom.Budimpešta je bila kozmopolitski grad, ali ju je država nastojala napraviti mađarskim gradom u smislu onodobnog nacionalizma zatvorenih nacionalnih država štoMađarska nije bila i nije ni mogla biti ako su Mađari bili manjina. Novinstvo je saškolom bila odgojitelj nacije da bude mađarska, a ne korektiv politike kao udemokraciji. Školstvo je oruđe državne politike slično kao i vojska,26 koja ipak nijebila u mađarskim rukama. Upada u oči velik broj Židova koji su priznati kao vjerskaskupina, ne nacija, a oni su bili liberalni, živo su sudjelovali u mađarskomnacionalnom pokretu, ali su bili njemački Židovi koji su do ustavne ere bili isključeniiz financija pa su selili na istok gdje su postali stupovima novih država.27 Sad semoramo upitati da li je suvremena Mađarska uopće zamisliva bez sudjelovanjaNijemaca i Židova.

Prilog o školama Budimpešte napisao je Albert Berzeviczy – (Die Schulen inBudapest, str. 193-209.). Procvat školstva vodila je država koja je za školstvo izdvajala15% od preko 9 milijuna guldena državnog proračuna. To je bilo mnogo i kaže kolikaje važnost znanja i obrazovanja u državi 19. st., svakako veća nego važnost rođenja.Sveučilište je do 1872. bilo jedino u Mađarskoj. Ono potječe od nadbiskupske visokeškole u Tyrnau (Nagy-Szombat) koju je 1635. osnovao primas nadbiskup PázmányPeter. Ta škola imala je u početku katedre za pravo, teologiju i filozofiju, MarijaTerezija dodala je i medicinu i preselila ovo učilište u Budim 1777. Učilište je 1780.postalo sveučilište. Na svečanost prigodom otvaranja došao je kraljičin izaslanikdvorski podkancelar grof Pálffy Karóly jer sveučilište više nije bilo pod crkvenimvrhovništvom, već pod državnim u smislu austrijskog etatizma koji je upravonastajao. U 1830-im godinama sveučilište je izdvojilo teologiju od ostalih katedri pase sveučilište počelo orijentirati nacionalno, a uz nacionalizam je sudeći bar po ovomdogađaju išao i protu-klerikalizam. Autor je nabrojio ugledne profesore, istakao da je ono po brojnosti studenata među prvima u Europi, ali od 3.500 studenata je 1.700pravnika. Sustav studija je njemački, ali su predavanja samo na mađarskom što možeiznenaditi u nacionalno toliko šarolikom gradu. Autor je potom nabrojio visokatehnička učilišta, središnje katoličko sjemenište, rabinsko sjemenište, gimnazijemeđu kojima je bila odgojna ustanova za dječake, a ti dječaci su učili osim stranihjezika jahanje i mačevanje. Dao je pregled srednjeg školstva i metoda intenzivnenastave, spomenuo škole piarista, reformiranih, škole za djevojke, učiteljske škole,zanatske škole, škole za gluhonijeme, a i srpsku školu koju je 1830. osnovao SavaTekelija (Sebastian Tököly). Međutim u svim tim školama nastavni jezik bio je samomađarski što nam opet kaže da je Mađarska bila zemlja koja je nastojala pomađaritisvoje žitelje i nametnuti im jezik manjine. Za Mađare je mađarizacija bila nešto slično

123

VDG JAHRBUCH 2003

26 Elie Kedourie, Nationalism, London, 21966. str. 84.27 Oscar Jászy, The Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 172-173.

demokratizaciji. Deák Ferenc i barun Eötvös Joszef donijeli su zakone po kojima sunarodnosti imali prava na svoje pučke i srednje škole, ali od 1890. vlada grofa TiszaKolomana nije poštovala ove zakone, uvjerena da će Mađarska propasti ako ne uspijeasimilirati narodnosti. Austrijski poliglotizam se prezirao sve više.28

Ovaj prilog pokazuje vjeru u znanost i obrazovanje, ali i državnu volju da stvorinacionalno homogenu državu uz pomoć krune koja nije bila nacionalna pa takvavolja nije obećavala mnogo. Tu moramo opaziti da su trvenja Mađara i Hrvata počelaonda kad su Mađari odlučili zamijeniti latinski mađarskim onako kako je Josip II.zamijenio latinski s njemačkim. Mađarska nije bila jedina država koja je vjerovala daće jezično asimilirati pučanstvo koje ne govori nacionalnim jezikom kao što je toučinila Engleska u Irskoj u 18. st. Irci su prihvatili engleski jezik, ali time nisu postaliEnglezi. U Austriji su neki Ruteni i Armenci prihvatili poljski jezik, neki Romimađarski, jezična asimilacija imala je nekog uspjeha u gradovima, ali sve u svemupokušaji jezične asimilacije završili su neuspjehom. U pitanjima jezika i jezičnepolitika Mađarska se razlikovala od Austrije koja nije nastojala jezično asimiliratine-njemačko pučanstvo. Pojam uredovnog jezika za svu Cislajtaniju nije poznat, ali jepoznata odluka austrijskog ministarskog savjeta da se njemački jezik ne smijenametnuti ne-njemačkom pučanstvu, već da svuda valja upotrebljavati onaj jezik kojinajbolje odgovara svojoj praktičnoj namjeni.29

Franz Pulszky napisao je prikaz mađarskog Nacionalnog muzeja(Das ungarischeNationalmuseum, str. 209-228) koji je osnovao grof Széchenyi stariji 1802. s time što jenaciji poklonio svoju knjižnicu i dobio osnivačku ispravu od kralja, tu se još jednomvidi snažna nazočnost države u suvremenoj naciji i njezinoj kulturi. Knjižnica dajepotpunu sliku mađarske kulture. Protektorat nad knjižnicom preuzeo je palatinnadvojvoda Josef i pozvao gradove, velikaše i županije da slijede Széchenyijevprimjer pa je muzej postao sažeta slika nacije gdje se svaki građanin mogao osjećatikao kod svoje kuće. Tu se opet vidi nazočnost države, pobliže dinastije u nacionalnojkulturi, ali se vidi da ta dinastija nije kočila ni ugnjetavala. Autor je počeo nabrajatizbirke, to je Hungarica, kodeksi Corvinae, proklamacije, letci, plakati, numizmatičkazbirka, prapovijesne i rimske starine. Ponos muzeja su nalazi iz doba seobe naroda,osobito Huna. Muzej ističe svijest da se u Mađarskoj sreću njemačka i talijanskaumjetnost, tu je i zbirka bosanskog, dalmatinskog i srpskog nakita. Ističe se ličnostnjemačkog pjesnika Ladislava Pyrkera koji je bio mletački patrijarh pa nadbiskupErlau. Sobom je donio mnogo slika i poklonio ih Nacionalnom muzeju. Galerija slikaipak se ne može mjeriti sa velikim europskim galerijama. Autor je svjestan važnostiumjetničkog obrta koji razara industrija, a čuva ga muzej. Ovdje naziremo sukobindustrijalizma i kulture kao suprotnost suvremenih nacija. Samo izdanje kojerazmatramo, a još više ovaj muzej ima karakter katalogizacije identiteta nacijeshvaćene kao duhovno, zemljopisno, gospodarsko i povijesno jedinstvo to je smisaomuzeja. Začetnik ovog sustava spoznaje svijeta je Carl Linné sa svojim djelom Systema

124

VDG JAHRBUCH 2003

28 Oscar Jászy, The Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 308, 319-320.29 Die Protokolle des österreichischen Ministerrates 1848-1967. IV. Abteilung: das Ministerium Rechberg, Bd. 1. 19. Mai 1859 –

2/3. März 1860., bearbeitet und eingeleitet von Stefan MalfPr, Anhang, Nr. IXa Ministerprogramm, o.O.,o.D.(Wien,21.August 1859) Lithographie; XI. Nationalitäten, Wien, 2002.

Naturae kojim je on otpočeo klasificiranje i kategoriziranje svih biljki planete.Romantizam je bio pokret bilježenja i skupljanja svega što se moglo, osobito mlađaHeidelberška romantika. U Austriji se muzeji osnivaju poslije 1832.30 Razlog tomevalja tražiti u svijesti da se zbivaju velike promjene u kojima će nestati narodnakultura i mnogošto drugo.

Julius Váczy opisao je Mađarsku akademiju znanosti (Die Ungarische Akademie derWissenschaften, str. 228-245). Ideja o osnivanju potječe od kralja Matije iz 15./16. st.kad je Konrad Celtes osnovao Sodalitas Litteraria Ungarorum. U 18. st. osnivaju se iliplaniraju mnoga kratkovjeka učena društva, od nekih se očekuje da ih prihvatikraljica. Poslije sabora 1825. kralj hoće da mu sinovi uče mađarski, grof SzéchenyiIstván poklanja golemi iznos od 60.000 guldena za osnivanje Akademije, a palatinnadvojvoda Josef daje suglasnost i prihvaća se protektorata nad tom akademijom dabi unaprijedio njegu mađarskog jezika. Akademija se do 1848. bavi osobito jezikom iuspijeva s obnovom. Vlast zaustavlja taj razvitak 1848. koja ipak donosi moralnojačanje mađarskog duha. Akademija se razvija, znanost dosiže europsku razinu,njeguje se poredbeno jezikoslovlje a jezikoslovci se dijele na ugro-fince i uralo-altajcekoji nalaze ili ne nalaze srodnost mađarskog turko-tatarskim jezicima.

Od 1877. izlazi mnogo prijevoda europskih književnosti u jeftinim izdanjimaKisfaludijevog društva, književnost se razvija osobito poslije 1842. Tada se osnivajudaljnja književna društva. Ovaj razvitak sukladan je razvitku hrvatske književnosti,točnije pokretanju ilirskih časopisa Vienca 1869. koji je objavljivao prijevode izeuropskih književnosti i radove o njima i uveo pojam umjetničkog standarda uknjiževnost.

Ovi prilozi nam kažu da je Dvor izgubio svoju inicijativu u kulturi, ona je sadaprešla na muzeje, učena i književna društva, ali je Dvor kao vrh činovništva dao timustanovama posvetu službenosti i sva ta društva nisu značila ništa bez kraljevogodobrenja i palatinova protektorata. Država sada više nije jedinstvo, onapretpostavlja postojanje jedinstva i postaje načelo napretka, sloboda pojedincasastoji se u tome da se on identificira s narodom, država regulira život svojih građanado detalja, tom državom moraju vladati intelektualci, a nacionalizam smatra svojnarod, u ovom slučaju mađarski, najkulturnijim.31

U zbirci je posvećena posebna pažnja Gornjoj Mađarskoj (Oberungarn,Felsö-Magyarország u svesku V. 1. odjeljak) pa je Nikolaus Kubinyi napisao prilog oprapovijesnim spomenicima Gornje Mađarske (Die urgeschichtlichen DenkmäleerOberungarns, str. 17-44.). Prikazao je istraživanje pećina u kojima su u kamenomdobu, prije nego li u nizinama živjeli ljudi. Onda je opisao njihova kamena i koštanaoruđa, kovine koje nisu odmah potisnule sva oruđa. Bogatstvo bakrom olakšalo jeprijelaz na brončano doba, a nedostatak cinka otežao je taj prijelaz pa su se kamenaoruđa dugo održala. U brončano doba ljudi su i dalje bili lovci i ribari, ali je počelostočarstvo, a zamjećuju se i prvi tragovi poljodjelstva, vide se i prve utvrde, tragovi

125

VDG JAHRBUCH 2003

30 Ivan Pederin, Povijest arhiva i muzeja u Dalmaciji, Zadarska smotra, god. XLV(1996.) br.1-3.str.87-121.31 Elie Kedourie, Nationalism, London, 21966. str. 32, 38-41, 50.

prvih tkanina. Način pokapanja mrtvaca omogućuje neke zaključke o vjeri o kojoj seinače ne zna ništa. Tragovi Hallstadtske kulture rijetki su. Uporaba željeza počinje tek u V.-IV. st. Onda dolaze Rimljani i dodiri s klasičnom kulturom preko trgovine. Ostaci Huna i Avara rijetki su.

Očito u nedostatku pisanih izvora Julius Pasteiner napisao je prilog ograditeljstvu Gornje Mađarske (Die Baudenkmäler Oberungarns, str. 45-176.) koji stojiumjesto povijesti. Rimljani su se zaustavili na Dunavu, kršćanstvo je donio salzburškibiskup Adabram oko 830. uz pomoć franačkog kralja Ljudevita Pobožnog, papa IvanVIII. poslao je tamo franačkog misionara Wichinga za biskupa Neutre, dolazi sv.Metod, ali narod ne mari mnogo za kršćanstvo i vraća se poganstvu. Mađarski jahači iosvajači ne ulaze u guste šume toga kraja, a ni Stjepan Sveti ne osniva tamo svojezaklade. Tek poslije provale Mongola dolaze Benediktinci, a za njima cistercenzi ipremostracenzi pa njemački useljenici u Košice i Eperjes. Autor priznaje slavenskiutjecaj u graditeljstvu sjeverozapadnih županija s ponekim bizantskim primjesama.Romanika je stil do provale Mongola, kasnije prevladava gotika koju šire prosjačkiredovi. S njima jača uloga grada u koji se sada sve više naseljavaju Nijemci. Gotičkecrkve, tako vjeruje autor, ponekad grade i francuski majstori. Gotika traje u GornjojMađarskoj oko 250 godina na zapadu i oko 500 godina na istoku koji je pravoslavanpa u gotičkim crkvama ima i bizantskih utjecaja. Gotske crkve stradaju od Osmanakoji tjeraju katolike pa njihove crkve bez svećenika prisvajaju reformisti, ali ih zakatoličke reformacije vraćaju katolicima. Njemački utjecaj neprijeporan je umađarskom graditeljstvu, a mnoge crkve sagradili su njemački graditelji.

Taj njemački utjecaj prevladava i u gradnji zamkova koji se rano počinju graditi. U 13. st. prevladava bavarsko-franački tip zamka s kapelicom, viteškom salom i sobomza žene (Frauengemach, Kemenate, Rittersaal). Poslije provale Osmana mnogi seplemići povlače na sjever pa nastaje poseban tip utvrđenog zamka koji je iznutra ipakudoban. Ti zamkovi igraju ulogu u doba Rákócsyjevog ustanka. Svjetovne građevinegotike rijetke su. U gradovima se oko glavnog trga grade uske drvene kućice, odatlenaziv Ring – prsten, ali potkraj 13. st. počinju se graditi kamene kućice i kamenigradski bedemi.

Autor potom prelazi na opis pretežito svjetovnih renesansnih gradnji koje gradetalijanski i hrvatski majstori iz Dalmacije, a tragovi njemačke renesanse pojavljuju seu drugoj polovici 16. st. Plemstvo tada gradi ladanjske dvorce. Trgovina se sadausmjeruje prema zapadu zbog Osmana. Katolička obnova gradi barokne crkve, alinema jedinstvenog stila gradnje, dvoraca nema mnogo iz 17. st., ni isusovci nisu utom stoljeću razvili znatniju građevinsku djelatnost. U drugoj polovici 19. st. bujajavni život, diže se životni standard gradskog pučanstva. Ovaj prilog koji jenadomjestio povijesni prilog govori o povijesti i kulturi. Povijest je mađarska, akultura njemačka pa talijanska, a zapravo europska. Nema polemike izmeđumađarske politike i njemačke, pa talijanske kulture koju zemlja rado prima. Slovaci se u toj povijesti i kulturi ne vide. Slovačka književnost se npr. u Hrvatskoj vidjela iprevodila. August Šenoa je kao urednik Vienca objavio prijevode proznih djela češkogfolkloriste i pripovjedača Jaromira Erbena (1811.-1870.), pisca pripovijetki s

126

VDG JAHRBUCH 2003

napetom fabulom Jakuba Arbesa (rođ. 1840.), jedan prilog o slovačkompreporoditelju i piscu rodoljubnih pjesama Miroslavu Hodži (1811.-1870.), (Listak,12/1880. str 675-676), organizatoru neuspjela ustanka u Slovačkoj 1848. Onda jeuvrstio prijevod jedne pripovijetke slovačkog pisca Ivana Kalinčaka.32

Johannes Váczy napisao je prikaz mađarske književnosti (Die ungarische Literatur,str. 245-343.) u trećem svesku posvećenom Mađarskoj. On je odmah u početkuistaknuo bliskost književnosti i politike u Mađarskoj gdje je književnost stvorila naciju pa mađarski duh nigdje nije bolje izražen nego u književnost. Vjera u narodni duhpotječe iz romantičkog Volksgeista. Međutim, ovakav odnos književnosti i politikebitna je razlika pristupu književnosti u 19. st. od pristupa u 20. st. koji je predpolitikom zatvarao oči, bježao u estetiku osobito u totalitarnim režimimakomunističkog bloka, a isto tako i u fašističkim režimima kao u Španjolskoj i uporatnoj Njemačkoj koja nije mogla pogledati svojoj povijesti u oči.

U 20. st. su povijesna istraživanja uznapredovala i pokazala da se povijest nacijene može bez daljnjega gledati gordo pa je i to bio psihološki razlog ovog bijega uliteraturnost i estetiku. Renesansa je izostala u mađarskoj književnosti zbogreformacije, ali reformacija je pokazala da u njoj pisci ne igraju manju ulogu nego lidržavnici. K tome su mađarski pisci najčešće državnici koji su se borili 1825.-1867. daobnove krunu sv. Stjepana.

Autor počinje prikaz mađarske književnosti sa junačkom predajom o Atili, paCzabino, vojnim pohodom. O tome jedva da je išta očuvano. Jezikoslovlje nijepotvrdilo srodnost Huna i Mađara. Autor je spomenuo srednjovjekovne pjevače nalutnji (hegedös, igrucs, regös) koje još za Andrije III. izdržava država. Trebao je reći Dvorkoji je onda bio kulturna ustanova, a bio je nešto posve drugačije od tadašnje države. Za te pjevače čuje se i do 16./17. st. Oni pjevaju o provali Mongola ili Tatara (ova dvapojma dosljedno se miješaju u cijeloj zbirci), o vojnim pohodima u Italiji, o Osmanima,pa postaju kroničari. Tekstove autor ne spominje pa ovdje zamjećujemo sklonostmitizaciji starije književnosti u čemu mađarska znanosti nije usamljena, već tonalazimo i u povijesti njemačke književnosti u kojoj se analiziraju nepostojeći tekstovi.33Prvi pisani spomenici potječu iz 13. st., kancelar Vitéz Janos, kasnije biskupNagyvaradina brine se da se za nj prepišu djela grčkih i latinskih klasika i tu srećemoDvor kao kulturnu ustanovu. Njega slijedi kralj Matija koji ima sjajnu knjižnicu kaodrugi europski kraljevi toga doba. Prelat Janus Pannonius ujedno je i pjesnik, 1472.osniva se prva mađarska tiskara. Legende, kao legendu o sv. Katarini autorobezvrjeđuje zbog njezina didaktičnog karaktera. Tako se i u drugim povijestimaeuropskih književnosti omalovažava crkvena književnost kao didaktička u smislutadašnjeg laicizma, ne uočava se ili se jedva uočava crkvena književnost i uloga crkve urazvitku svih europskih književnosti. Autor ima rezerve prema humanizmu jer on nije

127

VDG JAHRBUCH 2003

32 Ivan Pederin, Njemačka, austrijska i druge književnosti u hrvatskom časopisu Vienac (1869.-1903.), Zadra, 1979. neobj.doktorska disertacija, poglavlje o Šenoi.

33 Ivan Pederin, Das Nibelungenlied als Nationalmythos im Vergleich mit den nationalen Mythen der Serben, Spanier undPortugiesen, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio filoloških znanosti (22-23), 1992./1993.; 1993./1994. Zadar,1995. str. 355-380.

naklonjen mađarskim narodnom duhu. Tu se vide dva načela vrijednosti u književnosti – narodni duh i laicizam, pa su autoru u humanizmu ipak važna mjesta koja spominjunekog mađarskog kralja ili događaj u zemlji jer tu se katolicizam slijeva sarodoljubljem, a iz kraljeva nastaju nacionalni mitovi. Autor citira neku pjesmu u kojojse pobožnost slijeva s nacionalizmom tako da Mađari postaju izabranim narodom.Svaki je nacionalizam spreman svoj narod vidjeti kao izabrani. Tako Mojsije iMuhamed nisu božji proroci, nego nacionalni prvaci i osnivači nacija. Tako je i MartinLuther načelo boljeg i čišćeg Nijemca, Jan Hus prethodnik Tomaša Masaryka.34

16. st. autor opisuje kao raspad duhovnog jedinstva nacije, ali upozorava dareformirani žele biti bliski narodu pa prevode Bibliju, a prijevodi Biblije uvijek sudogađaju u svakom jeziku. Autor navodi prijevode Károlí Kaspara 1589./90. i drugeprijevode. Reformirani se bore protiv katolika, ali i reformirane sljedbe bore se međusobom, pronjemačka stranka ističe da su Osmani kazna Božja zbog otpadništva odkatolicizma, osmanska stranka vidi propast nacije kao posljedicu progonareformiranih, prevode se psalmi, Farkas Andras piše 1538. spis o židovskoj i mađarskojnaciji. Jednu i drugu doveo je gospodin u Obećanu zemlju, dao im kraljeve i junake,Židove je kaznio jer su raspeli Isusa, Mađare je kaznio s Osmanima i Nijemcima.

Autor je pisao o polemičkom tonu mađarske drame u 16. st., pjesmi rugalici,dijaloškim satirama, ali nije analizirao niti je kazao što je to satira, spomenuo jeutjecaj njemačkog i talijanskog kazališta Tinódi Sebastiana, njegove epove i stihovane kronike u kojima misli o obnovi Mađarske. On je neprijatelj Nijemaca i Osmana.Pisao je o prijevodu Eurialus et Lucretia Aeneasa Syyilvia Piccolominia. Prevoditelj jemožda Balassa Valentin koji je poznavao narodno pjesništvo, ali i europskeknjiževnosti. Tu se vidi pisac koji želi Mađarsku vidjeti kao dio Europe, ali identitetipak nalazi u narodnom duhu i kulturi. Balassa je plemić, tip nasilnogsrednjovjekovnog gospodara zamka, pravi Mađar, kršćanska sablja, hrabar, vjeran,zaljubljeni vitez. Bile su to feudalne vrijednosti koje su isto tako mogle pristajatiPoljaku, Hrvatu ili Nijemcu, ali autor je s njima ukrasio boljeg čovjeka kraljevine, to je svakako bio Mađar. U 17. st. težište književnosti prešlo je od reformirane nakatoličku, a njezina je glava Pázmány Peter, nositelj katoličke reformacije, mađarskiCiceron u purpuru, granski nadbiskup, isusovac. U njegovim propovijedima nalaziiskonski mađarski duh. On je k tome izobrazio mađarski jezik rasprave u polemičkom tonu protiv reformiranih. Njegova zasluga je što je kao tutor odgojio Zriny Miklosamlađeg (Nikolu Šubića Zrinskog), državnika, junaka i pjesnika Az ádriai tenger syrenaja (Sirena Jadranskoga mora) 1651., pa Obsidio Sigetana. On je nositelj velike ideje.Autor je kratko prepričao ovo djelo velikana mađarske književnosti, a onda prešao naprijevode psalama po francuskom uzoru Molnára Alberta koji su doživjeli preko 100izdanja, pa na ratnu i žalobnu pjesmu kuruza u koje spada i Rákócsy-Marsch.Spomenuo je humorista Zágon Mikos Clemensa koji je živio u progonstvu u Turskoj,Faludi Ferenca koji je živio u Italiji i pisao pisma fiktivnoj tetki u pučkom jeziku. Autor nije istaknuo porast značenja i obnovu pisma kod Madame de Sevigny, pa uGoetheovom Wertheru. Oduševljenje francuskom i njemačkom kulturom u 18. st.

128

VDG JAHRBUCH 2003

34 Elie Kedourie, Nationalism, London, 21966. str. 75.

autor doživljava kao pad mađarskog duha i negativno ga ocjenjuje, a onda prelazi napreporod koji je pokret nižeg plemstva, a počinje s mađarskom tjelesnom stražomMarije Terezije. Ovi mladići morali su u Beču učiti nešto o književnosti, povijesti izemljopisu, učili su njemački i francuski, glazbu i plesanje, posjećivali su knjižnice iputovali. Tako je vojska dobila kulturnu ulogu začetnika mađarskogpreporoda.35Autor ipak kritizira europeizam Bessenyei Györgyja, ali opaža da jenjegova Tragedija Agisa posvećena Mariji Tereziji ograničena na više slojeve. Pisaconda spominje filologa Révai Miklosa i njegov rječnik koji se oslanja na narodni jeziki to prije braće Grimm. Tada počinje izlaziti i prvi mađarski list – Magyar Hirmondó,književnost se orijentira od klasicizma, koji autor ne cijeni prema narodnom duhu iuspoređuje mađarski klasicizam sa djelima Goethea i Schillera koja se, ako se radi onjihovim zrelim djelima, danas spominju kao klasična, dok se pod klasicizmompodrazumijeva oponašanje više latinske nego grčke književnosti. Poslije nekolikoklasicističkih pjesnika, autor spominje Dugonics Andrasa (1740.-1818.) i njegovroman Etelka kao velik uspjeh jer sadrži kritiku jozefinizma. Slijedi opis skupljanjanarodnog blaga, čuju se i demokratski glasovi u književnosti koji brane pravakmetova, osobito kod baruna Bacsány Janosa koji prianja uz francusku revoluciju.Kárman Joszef (1769.-1795.) psihologizira književnost, Vitéz Csokonai Michály pišeo okrutnostima Francuske revolucije. Autor prikazuje mađarsku književnost kaoknjiževnost što traži veze na Zapadu, osobito u njemačkoj, ali i u francuskojknjiževnosti, traži napredak i političku samostalnost da bi zaključio da je Mađarskasebi izborila mjesto među kulturnim zapadnim zemljama, da je odbacila okoveklasičnog idealizma, da je usvojila osvježavajuće elemente europskog romantizma inarodne književnosti pa se pojavio krug pisaca, među njima se ističe KisfaludyKaroly, koji književnost želi napraviti nacionalnom gdje je, prema autoru, vidljivutjecaj njemačke književnosti pa se tako osniva i književno društvo Kisfaludy. U ovomprikazu pretežu životopisi pisaca što spada u sliku pozitivističke znanosti oknjiževnosti i baš to je ono što se toj znanosti kasnije najviše predbacivalo.

Za razliku od ranijih pisaca, ovaj pisac opširno se zadržava na književnosti vezanoj uz 1848., posebno na Petöfi Sandoru, idealu mađarske mladeži koji je 1848. mladpoginuo na bojnom polju i postao prvim pjesnikom nacije u čemu je znatnosudjelovao njegov životopis. On je u svakoj čestici mađarski pjesnik. Tu se opet pisackiti vrijednostima koje bi se mogle dodati npr. Petru Preradoviću kao hrvatskompjesniku ili nekom poljskom ili ruskom pjesniku. Autor piše nešto i o recepciji togpisca koja dosiže svoj vrhunac u 1850.-im godinama. Opaža sklad umjetnog inarodnog. Pisac potom slijedi utjecaje Waltera Scotta pa opaža postojanje socijalnogromana Fay Andrasa, ističe Kisfaludy Sandora kao jednog od velikih mađarskihpisaca, registrira koji su mađarski pisci prevođeni na strane jezike, ističe da se tada uknjiževnosti javljaju i žene, Toldy Ferenc začinje pisanje povijesti mađarskeknjiževnosti, Erdelyi Janos prianja uz kritičku književnost koja se javlja 1840.-ihgodina. Povijesna djela piše Jszai Paul, pa grof Joszef Teleki, politička djela piše grof

129

VDG JAHRBUCH 2003

35 István Nemskürty, Die Königlich-Ungarische Adelige Leibgarde, Begegnungen Schriftenreihe des Europa Institutes Budapest,Die k.u.k. Armee, herausgegeben von Ferenc Glatz, Budapest, 1998. str. 33-39.

Széchenyi István koji ima mnogo sljedbenika među državnicima i političarima,Kossuthom Lajosem, barunom Eötvös Joszefom, Deák Ferencom i dr. Napokon pisacsvraća pažnju na govor u parlamentu, na Kossutha Lajosa kao velikog govornika i oca političkog novinarstva. On je osnovao 1841. Pesti Hirlap kao prvi mađarski političkiorgan, a 1848. povećao se broj političkih listova koji su se 1849. gasili, ali su se kasnijeopet pokretali. U političkom govoru snažno djeluje klasična retorika. Tu valja dodatida to nije bilo tako samo u Budimpešti, nego i u Beču gdje su liberali govorili uparlamentu s vrlo mnogo latinskih poslovica i aforizama, a pučke i gradske izrazeuveo je u govor u parlamentu Karl Lueger.36Autor se nije obrušio na austrijskucenzuru kako je to inače bio običaj kod liberalnih pisaca, a nije ni pomislio da bimogao istraživati utjecaj cenzure na književnost.

Mi se ovdje moramo upitati zašto npr. u tadašnjem vodećem hrvatskom časopisuVienac nema uopće riječi o mađarskoj književnosti. U Zagrebu se prikazivala jedinoMadacheva Ljudska tragedija.

Književnost, znanost i književnici su u ovom prilogu tlo na kojem je nastaonarodni duh, oni koji su ga otkrili i doveli u svijest. Ta književnost ipak je književnostgornjeg i obrazovanog sloja, sredstvo njegova obrazovanja s kojim je taj obrazovanisloj postao zastupnikom nacije i njezina napretka. Pisac se jedva bavi umjetničkimpitanjima književnosti. On je posve mađarski i Mađari su po toj književnosti onajbolji dio ljudi koji su živjeli pod krunom sv. Stjepana. Tako je nastao pojam nacije uMađarskoj kao ljubav prema zajedničkom tlu, rasi, jeziku, povijesnoj kulturi, želja zanacionalnom nezavisnosti i ugledom nacije. Pisci su mistično odani naciji kaosocijalnom organizmu, uvjereni da čovjek živi za narod i da je nacija sveta. U tome jenastalo uvjerenje da su Mađari pozvani da vladaju drugim narodima. Mađarska seobožava i shvaća kao zajedništvo teritorija, kulture, jezika, običaja, književnosti,povijesti i institucija, zajednička suverena vlada, ljubav prema sunarodnjacima,prema dostignućima nacije, zajednička žalost zbog poraza od Osmana, vjera daMađarima predstoji velika budućnost i napokon vjera da će Mađarska asimiliratisvoje narodnosti.37

Eduard Paulay je napisao prilog o mađarskom kazalištu (Das ungarischeSchauspielwesen, str. 343-380.). Autor vjeruje da mađarsko kazalište, koje počinje1790. potječe od crkvenog obreda iz 12./13. st., ali za to nema dokaza, a do 16. st.nema pismenih tragova o kazalištu. Školske drame poslije reformacije piše SzátarayMichael i one imaju vjerski karakter što u očima pisca umanjuje njihovu vrijednost.Drama počinje kod reformiranih, a početkom 17. st. inicijativu preuzimaju isusovci,pavlini i piaristi. Njihove drame su vjerske, polemične i biblijske, ali ponekad vezaneza mađarsku povijest što im po mišljenju autora povećava vrijednost, jezik je latinski,to umanjuje njihovu vrijednost, ali ponekad i mađarski, ali i njemački, pa čak ifrancuski. Glumci su đaci. Tijekom 18. st. širi se njemačka drama, a opada mađarska.God. 1735. osnovao je grof Erdödi Janos u svojoj palači u Požunu njemačko kazališteu kojem su se izvodile i opere, a taj grad imao je već 1730. kazalište s njemačkim i

130

VDG JAHRBUCH 2003

36 Kurt Skalnik, Dr. Karl Lueger, Der Mann zwischen den Zeiten, Wien-München, 1954. str. 77.37 Tako o nacionalizmu Boyd C. Shafer, Nationalism, Myth and reality, New York, 1955. str. 8.

talijanskim putujućim družinama. Ovo nam kaže nešto o kazalištu uopće. Ono jecrkveno ili privatno, glumci su putujuće družine. Stalno njemačko kazalište dobivaPešta 1781. u adaptiranom bastionu, Košice 1787., pa Budim i drugi mađarskigradovi. Prva mađarska kazališna družina ustrojila se 1790. u Pešti. Poslije mnogomolbi i borbi dopuštene su predstave na mađarskom. U Hrvatskoj se također sve do1860. glumilo na njemačkom i širilo se uvjerenje da je njemačko kazalište nametnuto, tek u naše dane valjalo je priznati da nema nikakva podatka da bi njemački jezik ukazalištu bio nametnut.38 Ovo nam ipak nešto kaže: kazalište je u svojim počecimabilo crkveno i nastalo je kao proširenje službe Božje, svjetovno kazalište bilo jeprivatna zabava. Osnutkom Burgtheatera u Beču u više etapa 1770.-ih godinakazalište postaje ustanova za obrazovanje višeg sloja, postaje državno, država ganadzire preko cenzure, pa je na predstavama čak nazočna i policija, a predstave uprivatnim prostorima zabranjuju se.39 Duša pokušaja da se glumi na mađarskom jeKelemen Laszlo koji je upućivao molbe županijama, namjesništvu i kralju. Mađarskokazalište ipak se nije održalo jer se, tako autor, brojno njemačko pučanstvoBudimepešte nije brinulo za mađarsko kazalište, mađarskom kazalištu nije bio sklonni zakupnik kazališta grof Unwerth, ali su oslonac mađarskom kazalištu bili staleži ižupanije gdje se počinju održavati predstave na mađarskom pod zaštitom palatina,primasa grofa Battyány Karolyja koji ipak ne smatraju da gluma može biti jedinozanimanje, ali smatraju da kazalište može biti korisno za širenje mađarskog jezikačime autor upada u kontradikciju prema svojoj ranijoj tvrdnji da se vlast opireuvođenju mađarskog u kazalište. I u Sedmograđu se širi pokret u prilog mađarskomkazalištu koje je diletantsko i održava se od 1765. u palači grofice Bánffy uKlausenburgu (Cluju). Od 1803. velikaši i drugi prikupljaju priloge za gradnjukazališta koje se otvara 1821. u Klausenburgu s predstavom Zriny Theodora Körnera i diletantskim glumcima koji su bili plemići. Sami velikaši kao barun Wesselényi Miklos održavaju svoje kazališne družine koje šire mađarsko kazalište nezavisno odnjemačkog, ta kazališta opadaju, osnivaju se druga, kazalište se reklamira letcima. UPešti se grof Széchenyi István zauzima za gradnju kazališta koje dobiva i dobredirektore kao što su to bili Fay, Dörenthe, pa Simonics Janos, potporu dožupana(Vicegespan) Földváry Gabriela, kneza Grassalkovicha koji je dao gradilište. Ovdjemoramo misliti na velike ravnatelje Burgtheatera kao što su Heinrich Laube i AdolfWildgans, prvi s potporom Alexandera Bacha. Kazalište se otvara se u Pešti 1837.,ono postaje 1841. zemaljsko kazalište i mora izdržati suparništvo s njemačkimkazalištem. Na tom kazalištu djeluju velike glumice Anna Kantor Engelhardt, koja jepočela kao služavka, a u kazalište je došla sa 16 godina, nije pravo ni znala mađarski,ali je imala dobar glas potreban kazališnom glumcu, pa Martin Lendway, sin vrlosiromašnih roditelja, pjevačica Rosalia Schnodel, gostovanja, izvorne opere. Ovdjeopet moramo misliti na velike bečke glumice kao Charlotte Volter, na zagrebačkeglumce i glumice kao što su to bili Marija Barabaševa ili Josip Plemenčić

131

VDG JAHRBUCH 2003

38 Nikola Batušić, Uloga njemačkog kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu od 1840. do 1860. Rad JAZU (1968.)str.395-585. Hrvatsko narodno kazalište, 1894.-1969.) Zbornik.

39 Ivan Pederin, Državno sunce nad kazalištem i zabavnim životom u Dalmaciji (1825.-1865.) Dubrovnik, nova serija, godišteIX(1998.) br.1.str.405-432.

(Adelsberger), na opere kao Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Kazalište se povjeravapoduzetniku Bartay Andrasu, direktor je grof Ráday Gedeon, predsjednik nekogzemaljskog odbora i drugi te sada ovo već državno kazalište sazdano po uzoru naBurgtheater ispunjava nacionalnu zadaću stvaranja i širenja nacionalne kulture učemu jasno vidimo inicijativu i angažman visokog plemstva i kralja koji subvencionira to nacionalno kazalište i operu novcem i županija. U 1860.-im godinama to kazalištedolazi pod nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova.

Kazalište je u Mađarskoj kao i drugdje u Carevini od osnutka Burgtheaterasredstvo obrazovanja višeg staleža i time nacije. Inicijativa za osnivanje i razvitakkazališta potekla je iz Beča, točnije od Josipa II.

Prilog o mađarskoj glazbi napisao je Bartalus István (Die Musik, Die Kirchliche Musik,str. 301-392.). On je iz zaključaka sinode 1560. vidio da su se u crkvi pjevale pučkepjesme koje Tridentski sabor nije isključio iz crkve jer bi time bacio katolike u naručajreformiranih. Autor je naveo kancionale od početka 18. st., a onda nabožnu glazbureformiranih, pučke psalme koje se udaljavaju od dogmi, pa se moramo zapitati da lipisac zna što je to u katoličkoj crkvi dogma. Navodi zbirke reformirane crkvene glazbekod reformiranih koji su prvi korak prema umjetnoj glazbi, a pokazuju i nacionalnusamobitnost. Zastupnik umjetne crkvene glazbe je Palatin knez Esteerhézy Paul koji je iglazbarski pisac, a njegov kapelnik bio je Josef Haydn. Njega autor opisuje kaoglazbenog teoretičara 18. st. kojeg je slijedio i Ludwig van Beethoven. Haydn je kasnijedjelovao kao orguljaš u župskoj crkvi u Raabu.

Káaldy Gyula napisao je prilog o svjetovnoj glazbi (Die Weltliche Musik, str.392-413.). Spomenuo je Liszta Ferenca, njegove mise, talijanske pjevače koje su već1716. držali Esterhézy, stalne orkestre i kazališta koje su držali i drugi grofovi uPožunu. To nam kaže da je glazba bila slično kao i kazalište u početku dio vjerskogkulta i privatna zabava, da bi kasnije dobila državni patronat. Maestri i glazbenicipozivaju se iz inozemstva da njeguju crkvenu, ali i svjetovnu glazbu. Za razliku odkazališta, glazba i dalje ostaje privatna zabava kad je klavir osvojio salone. Beethovenje posvetio mnoge sonate gospođama iz mađarske aristokracije, a njegova glazbaprodrla je preko salona u građanstvo iz kojeg se počinju novačiti virtuozi, osnivaju seškole klavira, najprije 1802. u Budimu, a mađarski glazbenici, za razliku od glumaca i pisaca, rado odlaze u Njemačku kao Liszt kojeg su glazbeno obrazovali mađarskivelikaši. Liszt je čitav život proveo u Njemačkoj, ali je ostao vezan s Mađarskom takošto je pisao mađarske rapsodije u koje je upleo narodne napjeve i Rákócsy-Marsch, adavao je i koncerte u korist poplavljenih 1838. godine Međutim, u Mađarsku dolaze imnogi njemački glazbenici, tamo ostaju i Mađarsku smatraju svojom domovinomkao uostalom i većina njemačkih naseljenika. Lisztova glazbena virtuoznost nalazisvoje sljedbenike ne samo u Richardu Wagneru, nego i u mađarskim pjevačkimdruštvima. Autor ne piše o vezama ovih pjevačkih društava s njemačkim koja su bilanacionalistička40 i u Carevini nisu bila dopuštena, ali ističe da je temelj mađarskeglazbe folklorna glazba. Autor navode najznatnije pučke i narodne napjeve koji su

132

VDG JAHRBUCH 2003

40 Dieter Düding, Organisierter gesellschaftlicher Nationalismus in Deutschland (1808-1847), Bedeutung und Funktion derTurner- und Sängervereine für die deutsche Nationalbewegung, München, 1984.

sudjelovali u mađarskoj umjetnoj glazbi i dodaje da su Haydn, Karl Maria Weber,Franz Schubert i Beethoven također našli nadahnuća u narodnoj glazbi, ne spominjeGlinku, Borodina i Čajkovskog. Daje prikaz razvitka mađarske opere od ErkelsaFerenca 1819., glazbenog školstva i dr. Kao i kazalište i književnost, tako je i glazbapostala sredstvom nacionalnog obrazovanja i buđenja. Nikakva umjetnost nije u 19.st. vrijedila, ako nije bila nacionalna.

Prilog o likovnim umjetnostima napisao je Gustav Keleti (Malerei und Plastik, str.413-466.). Autor ističe uvodno da su Mađari ratnička i osvajačka rasa, pa četiristoljeća ratova i nemira nisu pogodovala razvitku umjetnosti, tako da se likovneumjetnosti javljaju tek u novije doba. Obitelj Ajtós koja se kasnije nazvala Dürer iselila se iz Sedmograđa, a pitanje je da li bi Albrecht D�rer postao veliki slikar da je ostao u Sedmograđu i da na nj nisu izvršili utjecaj Pirckheimer, Melanchton, Erasmus izRotterdama i umjetnosti sklonim Maximilianu i Karlu V.

Sv. Stjepan sagradio je u 40 godina svoje vlasti mnoge crkve, samostane i opatije,stolna crkva u Granu svjedoči o nacionalnoj ljubavi prema raskoši i crkvenimceremonijalima, iz putopisa se doznaje o svečanostima u palačama toga doba. Ondasu taj razvitak prekinuli Osmani, a početkom 18. st. djeluju protestantski slikariKupecky Janos, Mányoki Adam, ali znatne pobude slikarstvu stižu u Mađarsku tek1840.-ih godina pa se tada na pobudu Treforta Augusta, kasnijeg ministra školstva ibogoštovlja osniva i Udruga umjetnika. Time još ne počinje planski razvitak likovnihumjetnosti s državnom podrškom. Tek kad se za razvitak umjetnosti počinje zanimatikralj, slikar dobiva društveni položaj i priznanje, ali nacionalne karakteristikepočinju se razvijati kasnije sa povijesnim slikarstvom.

Slikari obično studiraju na Likovnoj akademiji u Beču, nastavljaju studij uMünchenu i Parizu. U mađarskom slikarstvu jak je utjecaj Rahla i AlbertaZimmermanna, pa realiste Waldmüllera čiji je učenik Zichy Michael, ali taj je djelovao uglavnom na ruskom carskom dvoru. Uvijek je ostao vezan s domovinom pa jeilustrirao Madachevu Ljudsku tragediju. Mnogo uspjeha doživio je Munkácsy Michaelu Parizu, kasnije u Engleskoj i Americi sa svojim platnima iz mađarskog seljačkog iciganskog života. Barabás Miklos slikao je uglednike, to su bili državnici i političari,ali i učenjake, pjesnike i slikare. Leopold Horowits proveo je čitav život u Warszavi,imao je uspjeha, a malo ljudi zna da je rođen u Mađarskoj. Naglasak ovog prikaza jena realističkom slikarstvu koje se definira kao traženje stvarnog, živog, opipljivog,istinitog koje se želi prikazati onakvim kakvo zapravo jest što hoće svako slikarstvo.Autor dodaje da realističko slikarstvo traži čovjeka u njegovu radu, osobito seljaka, ami bismo mogli dodati da ga smatra pravim temeljem nacije, a seoski krajolik koji seizvodi iz romantičkog i nizozemskog krajolika što prevladava u realističkom slikarstvu za razliku od ranijih razdoblja. Iz pohoda u Bosnu 1878. u kojem su sudjelovali nekimađarski slikari potječu vojnici na mađarskim platnima, a napokon se vide tvornice iradnici. Autor završava nabrajanjem slikara koji su imali uspjeha uglavnom uzapadnom inozemstvu pa su putovali i obogatili svoja platna egzotičnim vizijama.

Autor još navodi grafike, bakroreze, ornamentiku, koja je ukrasila zagrebačkukatedralu i kiparstvo, Matiju Korvina koji je pozivao talijanske umjetnike na svoj dvor.

133

VDG JAHRBUCH 2003

Njihova djela propala su za osmanske vlasti. Ni barok nije ostavio traga u mađarskomkiparstvu. Autor ipak ističe Josefa Engela, koji je postao kiparom protiv volje svojihroditelja, živio je kao kiparski pomoćnik u Parizu i Londonu, kraljica Victorijaomogućila mu je 1846. boravak u Rimu gdje je radio za otmjene Engleze. Autor jezavršio opisom rada mađarskih kipara što su ukrašavali palače industrije koja serazvijala, gradske spomenike, kao spomenik Andrássyju, a Deák Ferenc osnovao je ivlastitu umjetničku ljevaonicu služeći se novim dostignućima industrije i napokonumjetničkim ustanovama koje je dobila Budimpešta. To je zanimljivo zbog novihoblika mecenatstva, odnosno financiranja kiparstva i zbog odnosa umjetnosti iindustrije.

U prilogu o likovnim umjetnostima upada u oči njihova oskudnost u postojanjustare mađarske kraljevine i njihovo slabo sudjelovanje u ustroju suvremene nacije pase stječe dojam da je većina mađarskih slikara živjela i djelovala u inozemstvu. Autorovo navodi da pokaže europski rang mađarskog slikarstva, a mi moramo pokušati toobjasniti. Slikarstvo i kiparstvo bile su artes meccanicae, dakle vještine kojima su sebavili neslobodni ljudi za razliku od grammaticae koja je bila temelj obrazovanjaplemića, a trebala ih je osposobiti da sastave ispravu i da govore u vijećima. Zbog toga su plemići uvijek nekako smatrali zemlju ili grad u kojem su prebivali svojim, a slikarisu se osjećali kao plaćeni ljudi i rado su se selili. Slikarstvo je ipak 1595. priznato kaoars liberalis, pa su se sad i plemići smjeli baviti slikarstvom, ali slikarstvo je ipak, kakovidjesmo, slabije djelovalo u politici nego li književnost i glazba koja je kao grammaticabila slobodna vještina.41 Koliko glazba može djelovati na politiku i biti sredstvopolitike pokazuje upravo Rákócsy-Marsch. Sličnih pjesama naći će se u većinieuropskih naroda, ali se neće naći u politici tako važna plastična djela.

U svesku VI. opisana je i kultura Sedmograđa koja počinje s prapoviješću,rimskim dobom i seobom naroda (Die Urzeit, Römerzeit und die Völkerwanderungszeit,str. 19-36.) autora Gabriela Téglása. U Sedmograđu se kasno pojavio čovjek, ali jerano počeo nalaziti zlato, u Daciju su Rimljani prodrli god. 99., istrijebili su Dačane,doveli naseljenike, osnovali Colonia Vepia Trajana kao grad s rimskim pravom idruge takve gradove. Oni su gradili ceste i granične utvrde protiv barbara. Preostalisu Dačani prihvatili rimsku uljudbu, ali su došljaci, uglavnom orijentalci, napučiligradove. Kultura rimske Dacije bila je iznad Panonije, ali je opadanje počelo prijeopadanja u Panoniji s provalama Markomana. Onda je autor suho opisao vrevu seobe naroda u kojoj je ugasla uspomena na Rim.

Julius Pasteiner opisao je graditeljstvo od nastanka mađarskog kraljevstva(Baudenkmäler seit der Begründung des Königreiches Ungarn, str- 37-100). Mađarskikraljevi rijetko su dolazili u te udaljene i slabo napučene krajeve. Za sedmogradskograditeljstvo karakteristično je da crkveno graditeljstvo ide ruku pod ruku s vojnim,

134

VDG JAHRBUCH 2003

41 Ivan Pederin, Rab u osvit humanizma i renesanse, Zagreb, 1989. Isti, Uprava, crkva, politika i kultura na Rabu uXVI.stoljeću, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.36(1994.) str.125-180. O uvrštavanju slikarstva uslobodne vještine Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Auf Anregung und unter Mitwirkung weilandseiner kaiserl. und königl. Hoheit des durchlauchtigsten Kronprinzen Erzherzog Rudolf begonnen, fortgesetzt unter demProtectorate Ihrer kaiserl. und königl. Hoheit der durchlauchtigsten Frau Kronprinzessin-Witwe Erzherzogin Stephanie, Böhmen (2. Abteilung), Wien, 1890. Karl Chytel, Malerrei und Plastik der Renaissance, der Barock- und Roccocozeit, str. 372.

ali ni jedno ni drugo nije u vezi sa zapadnom umjetnošću. Znatne su gradnje od drva.I crkvena organizacija sporo se razvija za sv. Stjepana. Slijedi provala Mongola, paOsmana 1442. s pustošenjima. U gradnjama se vidi troplet, tu i tamo bizantskiutjecaji. Graditelji crkava nisu poznati, ali dolaze sa Zapada, vjerojatno iz Lombardije i Dalmacije, možda preko pećkog nadbiskupa Ealanusa (1187.-1219.) koji je ranijebio upravitelj u Dalmaciji i Hrvatskoj. Talijanski utjecaji možda su stizali uSedmograđe i preko Austrije. Poslije prikaza pojedinih crkava, autor dodaje daKarpati nikad nisu bili prava zaštita Sedmograđu i time protuslovi uvodnoj definicijimađarskog nacionalnog teritorija koji zatvaraju Karpati kao prirodni bedem protivbarbara. Székleri sebe smatraju potomcima Huna koji su gradili utvrde, drugismatraju da su utvrde gradili Sasi. Za Sedmograđe su karakteristične utvrđenegotičke crkve bez umjetničkih pretenzija. One su okružene dvorištem sa zidom,ponekad u mjestu, a ponekad na brijegu pored mjesta. Svaka etnička skupina imasvoje slobode i pravice pa zbog toga ne nastaje oligarhija. Kasnije nastaje njemački ifrancuski tip zamka, ovi posljednji nemaju vanjskog zida, kod prvih je obranaravnomjerno raspoređena. Rumunji, koji su na nižem stupnju razvitka, počinjugraditi crkve u 15. st.

Pogled na kulturu Sedmograđa otkriva nam ovu zemlju kao udaljenu, slabonapučenu i gotovo barbarsku koja se nije integrirala s mađarskom kulturom i nije snjom stvorila jedinstvo, iako je ova zemlja odigrala tako važnu i prijepornu ulogu umađarskoj povijesti.

Povijesni dio povijest je države, ne naroda, ali su posebni prilozi posvećeni opisunaroda, njegovog karaktera, kulture i uopće individualnosti što je bilo propisano iuredničkim ustrojem zbirke. Jedan dio prvog sveska posvećen je mađarskom narodu(das Magyarische Volk), prvi prilog Jókaia Mora odnosi se na jezik (DieEigentümlichkeiten der magyarischen Sprache, str. 283-290.). Mađari nisu, prema piscu,srodni ni jednom narodu i to pokazuje i njihova lubanja. Tadašnja antropologijapolazila je od uvjerenja Arthura Gobineaua da su somatski oblici tijela, lubanja, bojakože itd. popraćeni i odgovarajućim duhovnim i karakternim značajkama, pa tako iovaj pisac. Prema njemu mađarski je jezik srodan ugro-finskim jezicima, ali je primioturko-tatarske utjecaje pa spada u altajsku porodicu jezika. On je aglutinativan. Autor je opisao vokale i konsonante tog jezika što sve spada u suvremeno jezikoslovlje. Skršćanstvom su Mađari prihvatili latinsko pismo umjesto domaćih széklerskihznakova. Autor ističe da su se još 1645. čuli prigovori što Mađari nemaju svogalfabeta. Mađarski jezik bilo je teško prilagoditi latinskim slovima.

Autor je potom uočio razliku između jezika obrazovanih i jezika naroda, uočio jedakle iluzornost pojma nacionalnog ili uredovnog ili književnog jezika, ali toga nijebio posve svjestan pa je pošao od toga da naciju čini izgrađeni jezik. Onda je opisaojezik bez rodova tvorba riječi ide sa prijeglasima ili sufiksima, jezik ima imenice ipridjeve, plodne složenice i posuđenice, konjugacije i deklinacije, a sufiksi su ostacisamostalnih riječi, kao uostalom i u indoeuropskim jezicima. Niži slojevi čuvajuiskonske oblike jezika, ali se ime piše drugačije nego u europskim jezicima, najprijeplemićki naslov, prezime i tek onda ime. Mađarski se pokazao sposobnim da se na nj

135

VDG JAHRBUCH 2003

prevedu europski klasici kao Shakespeare, MoliPre ili Aristophanes, alikozmopolitski duh ne pogoduje mađarskom. Nazori o nižim slojevima koji čuvajustarinske oblike jezika i nesklonost kozmopolitizmu odražavaju karakter zatvoreniheuropskih nacionalnih država toga doba i romantički Fichteov pojam naroda kaojednojezične zajednice u kojoj se ostvaruje ravnopravnost ne pred zakonom, nego ujeziku.42Mađarskom jeziku pogoduje preporod. Ovdje valja istaknuti da ovaj pisacnije uočio istovjetnost pa ni srodnost jezika Huna i mađarskog jezika, iako povijestgleda u Hunima rodonačelnike mađarske države.

Isti autor napisao je prilog o porijeklu i karakteru mađarskog naroda (Ursprung,Beschaffenheit und wahrhafte Gesinnung des magyarischen Volkes, str. 291-298.). Ovdje jeisti autor ustvrdio da Mađari potječu od Huna i Avara, Atila je njihov rodonačelnik.On analizira fizionomiju Mađara koja je po njemu drugačija nego kod ostalih naroda, analizira i tjelesnu građu sve u uvjerenju da su Mađari posebna rasa. Navodi brojnostMađara u nekim povijesnim razdobljima, način na koji su oni vojevali i tu spominjelegendarnog vojskovođu Csanáda iz doba Svetog Stjepana, predaju Toldi s epskomtrilogijom, Arany Janosa kao književnog junaka-osvetnika, narodnu književnost ukojoj nalazi i šamanske putopise Lorenza Tara, Kádara Istvána i dr. 43 Opisao je istarinske običaje – sudbeni dvoboj u kojem se tužitelj bori na konju, a tuženi gol ili ukošulji i pješke. Takav dvoboj traje od istoka do zalaza sunca, odnosno dok jedan nepogine ili ne položi oružje. Moguća je i nagodba uz plaćanje tužitelju. Ovaj prastariobičaj održao se u suvremenom dvoboju viših slojeva. Poznat je i dvoboj dvajuzatočenika pred njihovim vojskama. U ovom prilogu nalazimo kult drevnosti kojiotkriva narodnu individualnost slično kao i u njemačkom romantičkom historicizmu.

Jókai Mor napisao je i prilog o karakteru i ćudi Mađara (Gemütsart undTemperament des magyarischen Volkes, str. 299-300.), Tu je opisao Mađare kao ljude sizraženim osjećajem časti koji uvijek hoće da budu prvi, plemstvo je vrlo ponosno, alisvi poštuju zakonitost. Ovdje je autoru pred očima elitistička država 19. st. i pravnadržava u Hegelovom smislu. Autor još piše da Mađar ne može živjet u inozemstvu, aako i pođe, on se vraća. Tu opet osjećamo državni osjećaj tadašnje države koja jetrebala svoje državljane ili podanike da plaćaju poreze i služe u vojsci i nije dopuštalada se iseljavaju.44

Jókai Mor napisao je i prilog o obiteljskom životu Mađara (Familienleben,str.301-308.) Počeo je kako je obitelj temelj države što je sukladno austrijskomgrađanskom pravu 19. st. pa je nastavio kako mlađi u Mađarskoj govore starijima Vi,čak i sin ocu. U Mađarskoj se pazi na dobre običaje, štuje se žena koja je glava kuće, ali se udata žena ne zove po svom imenu nego po mužu, npr. gospođa Kiss Peterné, a to ćereći gospođa Kiss Petera, ne Kiss Mária. Po starom staleškom ustavu žena je imalapravo glasa. Na ovaj način autor je narod uzdigao do moralnog reda pa je nastavio

136

VDG JAHRBUCH 2003

42 Ivan Pederin, Pojam totalitarizma i nacionalizma u njemačkom romantizmu i realizmu (Lik Slavena i Jevreja), Gledišta,Beograd, 29(1988.) br. 1-2, str. 212-228.

43 O šamanskom putopisu Ivan Pederin, I primordi della relazione di viaggio: la relazione egiziana, cartaginese e nell’AnticoTestamento, Aevum, Rassegna di scienze storiche, linguistiche e filologiche, Anno LXXII(gennaio-aprile 1998.) str.53-66.

44 Ivan Pederin, Arhivske vijesti o iseljavanju iz Dalmacije,Bosne i Hercegovine početkom XX.stoljeća, Migracijske teme, god.12(1996.) br.3. str.219-226.

kako je za pale djevojke postojala crkvena pokora, a one koje su imale mnogoljubavnika kažnjavale su se tako da bi im ostrigli kosu. Neke žene borile su se u vojsci,čest je bio običaj da mađarske i njemačke obitelji izmjene djecu da bi uspostavileduhovno srodstvo. Seljaci su gostoljubivi, luterani i kalvinisti ne poste, poste katolici,pravoslavni i Židovi poste još više. Obitelji su u starije doba jele sve rukama iz istezdjele, kasnije se počeo upotrebljavati pribor. Na kraju je autor opisao i mađarskukuhinju koja je najveća prostorija u kući.

Jókai Mor napisao je i prilog o vjeri starih Mađara (Glaube und Urreligion, str.308-319.). Tu je napisao kako su Mađari katolici, reformirani, pravoslavni,grko-katolici ili Židovi, svaka vjerska zajednica ima svoju imovinu, ali svi vjeruju umađarskog boga. S jedne strane on naglašava vjersku toleranciju liberalne države ukojoj je država odvojena od crkve, ali su druge strane revidira kršćanskog Boga koji jeOtac svim ljudima, a Mađari su se morali odreći svog boga da bi postali Europljani.Poganstvo se smatra izrazom nacionalnog duha. U toj pravjeri nema spomenika, aliautor ipak zna za bogove četiriju elemenata, a zna i da je kralj Ladislav zabraniovatrenu žrtvu, a to je posveta novorođenčadi nad vatrom pri čemu se izricala nekamagijska formula. Opisao je i natjecanja u posmrtnoj svečanosti s dvobojima, drugeobičaje prigodom smrti, a potom i bračne običaje.

Jedan prilog posvetio je Jókai Mor tradiciji o Atili, Czaba i Álmosu (Der Sagenkreisvon Attila und Csaba Álmos, str. 318-326.). Tu je prepričao predaju o Atili i njegovomživotu, ali nije ništa kazao o sagi kao književnom rodu koji je životopisan, najbliži jelegendi, ali nije kršćanski.45 Pozitivistička znanost nije ni zalazila u pitanja stila iknjiževnog roda, kako je to bilo uobičajeno u klasicističkom pristupu književnosti,npr. kod Lessinga, i kako to čini suvremena književna znanost. Jókai je bio stručnjakza mađarski narod, a to je opsezalo više disciplina. Autor je nastojao ukorijenitimađarski nacionalizam i u Avarima, ali od njih nije bilo više od arheološkihspomenika, sa zadovoljstvom je otkrio miješanje kršćanstva i mađarskog poganstva u srednjovjekovnoj ikonografiji.

Jókai je nastavio i s prikazom mađarskog praznovjerja (Aberglaube str. 326-332)gdje je pisao o poganskim pjevačima (Spielleute, jongleur, juglar) koji obilazeMađarskom dugo poslije širenja kršćanstva i pričaju o ljubavi vila i smrtnih ljudi, ovasorru bába čija je palača sagrađena od mrtvačkih lubanja s reminiscencijama na mito Ormuzdu i Ahriman. Oni su vjerovali i u zmajeve koji otimaju djevojke, u patuljke,učenog čarobnjaka Garabonczásu od kojeg je kršćanstvo napravilo putujućeg komedijaša. Spomenuo je i neki proces vješticama u Szegedinu. Nije govorio otekstovima na temelju čega možemo pretpostaviti da se tu radi o usmenimpredajama. Poganstvo se ovdje shvaća kao i kod drugih naroda izrazom nacionalnogduha i bogatstva.

Potom je dao i jedan prilog o Humoru (str. 333-346) s anegdotama o kralju Matiji,spomenuo je i neku staru zbirku šaljivih narodnih anegdota pod naslovom Világ

137

VDG JAHRBUCH 2003

45 O Saga nema natuknice u Reallexikon der deutschen Literaturgeschichte begründet von Paul Mewrker und Wolfgang Stammler,zweite Auflage, neu bearbeitet und unter redaktioneller Mitarbeit von Klaus Kanzog sowie Mitwirkung zahlreicher Fachgelehrterherausgegeben von Werner Schmidt und Wolfgang Mohr, Dritter Band, Siebente Lieferung, Berlin, 1972.

Bencze nevetséges történeti. Ovdje je spomenuo još neke tiskane tekstove satiričnog iprotu-klerikalnog sadržaja u kojima je našao karakteristične pučke likove putvarista ijuratus. Ti tekstovi odnose se na neke događaje iz mađarske povijesti koja se ovdjegleda očima puka. Jedna anegdota priča o generalu Alvinczyju koji je uNapoleonskim ratovima pokušao zaustaviti vojnike u bijegu pa mu je jedan vojnikpokazao pušku bez oroza. Ta anegdota stvorila je i jezični idiom. Anegdotski junakobsitos je razvojačeni vojnik koji priča nečuvene lažne i smiješne priče, slično čine ilovačke anegdote. Autor je tu uočio pučku književnost ili stariju književnost koja nenastoji obrazovati što je nastojala književnost poslije jozefinizma. Tu se on približioputopisu o barunu Münchausenu koji svjesno prepričava nevjerojatne laži. To jeimaginarni putopis G. A. Bürgera pod naslovom Des Freih. v. Münchausen wunderbareReisen und Abenteuer zu Wasser und zu Lande, wie er dieselben bei einer Flasche im Zirkelseiner Freunde zu erzählen pflegte (Leipzig, Reclam, s.a.). Krajem 1785. pojavila se uLondonu knjiga pod naslovom Baron Munchausen’s Narrative of his Marvellous Travelsand Campaigns in Russia. Autor, a to je bio njemački znanstvenik Rudolf Errich Rasperođen 1737. u Hannoveru, od 1767. profesor na Carolineumu i nadzornikLandgräfliche Kunst- und Münzensammlung ukrao je 1775. neke izloške iz te zbirke ipobjegao u London gdje je živio kao pisac i namještenik u rudnicima, umro je 1794. u Muchroßu. On je slijedio tradicije šaljive njemačke anegdotike (Schwank) iz 17.st., a to su Facetiae Heinricha BeBéla i dr. i to sve stavlja Münchausenu u usta. Djelo jedoživjelo mnogo izdanja, četvrto izdanje preveo je Bürger, ali ni on nije spomenuosvoje ime. Kakvi su odnosi ovih mađarskih djela s njemačkim Schwankom ili čaktalijanskom makaronskom poezijom ne možemo govoriti jer autor nije istražio njihov stil i njihove veze s njemačkom ili talijanskom književnošću i ovim rodovima, a takvim se stvarima nije ni bavila pozitivistička književna znanost.

Jókai je ipak razlikovao pučku od narodne književnosti pa je napisao i prilog onarodnoj književnosti (Die magyarische Volksdichtung, str. 347-359.). Tu je razmotrionarodne pjesme koje je 1840.-ih godina sabrao Erdélyi Janos za Kisfaludy-društvo.Tu se nalaze ljubavne pjesme, svadbene, vinske pjesme, potom pjesme o hajducima,pjesme rugalice, pobožne i žalobne pjesme, k tome božićne, povijesne, vojničke,ratne pjesme, romance, narodne balade, dječje pjesme s pjesmama za igranje, czango i nacionalne pjesme prema njegovoj podjeli. Pjesme nije analizirao, ali su mu onevrijedne zbog praznovjerja, satiričnih elemenata. Rad sadrži mnogo citata uizvorniku i njemačkom prijevodu. On je umio reći da mnoge pjesme pjevaju žeteociili tkalje, da ratne pjesme potječu iz Napoleonskih ratova i pamte povijesnedogađaje, spominje prijevod Marseillaise, jednu Lutherovu pobožnu pjesmu iRákócsy-Marsch.

Alexander Imre napisao je prilog o mađarskim poslovicama (Die magyarischenSprichwörter, str. 359-362.) koje je uglavnom nabrojio, ali je napisao da se odlikujuvicevima, originalnošću, spretnim izvrtanjem riječi i igrom riječi (Ungewöhnlicher Witz,Erfindung, gechichte Wortverdrehung und Wortspielereien), a spomenuo je i šaljive bajke itime načeo pitanja definicija književnog roda kojim će se baviti znanstvenicislijedećeg naraštaja.

138

VDG JAHRBUCH 2003

Prilog o glazbi napisao je Stefan Bartalus (Die ungarische “Palastmusik” und dieVolkslieder, str. 363-388) u kojem je počeo sa glazbom na mađarskim dvorovima o kojoj nisu do njegova doba nađeni zapisi, ali o njoj zaključuje iz spisa Johannes TinctoraTerminorum musicae definitorium i druge stare muzikološke literature. Istaknuo je da jeprotestantizam osobito njegovao glazbu, a narodnu glazbu njegovao je u 19. st.putujući pjevač Tinódi Sebastian. Ovdje upada u oči da autor ne pravi razliku između glazbe dvora i naroda. Naveo je više životopisa putujućih pjevača koji su u srednjemvijeku pjevali na dvorovima, a ova glazba, koju on naziva Palastmusik dosegla je svojvrhunac u prvoj polovici 19. st. Autor je naveo i mnoge životopise novijih glazbenika.Glazbu su mnogo njegovali Romi i Židovi među kojima ističe Rozsavölgyi Markusa,ranije Rosenthala. Ovi su blisko vezani s narodnom glazbom koju ne dijeli jaz premaglazbi obrazovanih krugova. Autor piše kako su Mađari 1151. došli u Kijev kaosaveznici poljskog velikog kneza Jaroslava pa se onda svaka kuća smatrala sretnomako se u njoj čula mađarska glazba. On je u mađarskoj glazbi našao slavenske iromanske elemente, utvrdio je i jak utjecaj Crkve, odnosno crkava koje svaka djeluje u glazbi svoje vjerske skupine. Pjesma Hei Rákócsy Bercsény! je kalvinistička, dok jepjesma Kádáru Istvánu pod katoličkim utjecajem. Ovo nam kaže, a to autor ne piše,da je mađarski nacionalizam kalvinistički, odnosno protestantski po svom porijeklu.46Autor je onda nabrojio napitnice, šaljive pjesme, utjecaj zemljopisnih imena upjesmama, jabuku i njezin utjecaj u ljubavnim pjesmama, pučke balade, tužbaliceposlije Rákócsyjevog poraza. On je dakle bio svjestan rodova glazbe, ali ih nijeanalizirao onako duboko kako to čini suvremena znanost. Istakao je da nije samo puk, nego i srednji stalež, a to će reći građanstvo vezan uz pjesmu. Iz redova tog srednjegstaleža potječe Egressi Benjamin autor pučkih pjesama. I tu autor ne pravi oštrurazliku između narodne, pučke i umjetne glazbe.

Alexander Baksay napisao je prilog o mađarskoj narodnoj nošnji (Die ungarischeVolkstracht, str. 389-413.) koju je doveo u svezu s podnebljem, osobito žarkim ljetom,opisao je i kako se Mađari i Mađarice češljaju, nošnja udate žene malo se razlikuje odnošnje djevojke, ali se ona drugačije češlja. Autor je opisao brkove bez kojih se nemože zamisliti Mađar, onda odjeću pastira. U nošnji je autor tražio iskonske elemente i ukus. Tkalački stan nalazi se u svakoj kući. Korotna odjeća ne nosi se samo poslijesmrti nekog od ukućana, već i ako je netko od njih u vojsci ili tamnici. Osim toga,korotnu nošnju nose svi betežni, ali ne u crkvi. Autor piše ovaj prilog da opiše nemodu, nego narodni običaj.

U drugom svesku zbirke (1891.) isti je autor napisao opširan prilog o narodnimobičajima Mađara (Ungarische Volksbräuche str. 69-148.). On ističe da se udavača zoveeladó, a to znači otprilike da je na prodaju, a ženik völegény što kaže da su se djevojkenekoć kupovale, a to se i danas ponekad čini. Novac ne dobivaju roditelji negodjevojka. Svadbe se održavaju samo u tri doba godine i traju u pravilu nedjelju dana.Nekoliko dana prije svadbe dolazi svat i traži djevojku. Dan prije svadbe par odlazisvećeniku, a djevojka mu daje bijeli laneni rubac koji je sama istkala u znak gubitkadjevičanstva. Zdravice nisu uobičajene, ali se na svadbi pripovijedaju anegdote i sl.

139

VDG JAHRBUCH 2003

46 Oscar Jászy, The Habsburg Monarchy, Chicago, 1929. str. 162.

Autor opisuje ceremonijale svadbe, krštenja, pjesme prilikom krštenja, tugu poslijesmrti, naricaljke, izgled groblja koji je zavisan od konfesije. Zanimljiv je običaj da semuško dijete položi na krzno šubu da dobije čupavu kosu. Ovdje se djeluje nabožanstvo činom, a ne molitvom, pa to može podsjetiti na animistički odnos premabožanstvu koje se nekim činima nastoji prisiliti, obvezati ili potkupiti. Ovim ćemo sejoš pozabaviti niže.

U Mađarskoj većina pučanstva nije bila mađarska po jeziku pa su tako neki priloziposvećeni i tim narodnostima. Eugen Szentkláray pisao je o Nijemcima u južnojMađarskoj (Die Deutschen in Südungarn, str. 549-578.). Autor počinje s tvrdnjom da jeMađarska u dijelu preko Tise prije Mohača imala gusto mađarsko pučanstvo štopokazuju toponimi, imena mađarskih zemljoposjednika i velikaša. Tu je bilo jošnešto Pečenega, Kumana, Vlaha i Srba. Osmani su prognali Mađare pa je zemljaostala neobrađena u što možemo sumnjati jer su i Osmani trebali ljude, točnijekršćane da obrađuju zemlje u timarima i da plaćaju diziju i harač koji muslimani nisuplaćali. Poslije 1714. obnavljaju se županije, a od 1717. naseljavaju se Nijemci kojidolaze u valovima. Njih dovodi general guverner grof Claudius Mercy i oni supoljodjelci. God. 1745. dolaze useljenici iz Gornje Rajne i Franačke pa iz Hessena, zanjih se naprosto svi otimaju pa mnogi ostaju u drugim krajevima prije nego što dođuu južnu Mađarsku, naseljavaju se i zločinci, osobito se pogoduje useljavanju zanatlija,ponegdje dolaze i francuski doseljenici, Josip II. dovodi jugoistočne Nijemce – Švabe. Taj naziv proteže se na sve Nijemce. Ti Nijemci većinom su katolici, ali govore tolikorazličitim dijalektima da se jedva razumiju, njihova sela ukras su južne Mađarske.Autor opisuje izgled njihovih crkava, kuća i sela, ljudi su praktični i proračunati, ženerade u poljima zajedno s muškarcima, uzgajaju mnogo konja za oranje, vinovu lozu,ozbiljni su i štedljivi, dobro obrazovani, s dobrim školama. Autor opisuje njihoveplesove i pjesme, način sklapanja brakova. Kad se sin oženi, otac mu preda imanje, ali ostaje u kući. Taj običaj zove se Ausbehalt. Najstariji sin položi iznos u novcu od kojegse kupuje imovina za mlađeg sina. Nešto novca uzme se i od miraza nevjeste. Posvetacrkve najveći je događaj u životu sela. Nijemci imaju svoju glazbenu bandu.Obrazovani su, ali ipak praznovjerni. Kad netko umre pa se spusti u grob, pazi sekako se izvlači konop. Ako ga je teško izvući to znači da će uskoro još netko umrijeti.Pred prvi svibnja stavljaju se grane jorgovana na kuću da u kuću ne uđe vještica. Oviobičaji još jasnije upućuju prema animizmu što autor ne ističe zbog nerazvijenostiantropologije u ono doba. Pitanje je po sebi teološko, pa Luka Tomašević posvećujeovakvom praznovjerju sinjske krajine čitavo poglavlje47, ali ne spominje suzbijanjetog praznovjerja protiv kojeg crkva nije ustajala. Animizam prema Mircea Eliade48

znači da se vrhovni Bog povukao u nebo i prepustio upravljanje svijetom nižimbogovima ili svojoj djeci. Zbog toga se vrhovnom Bogu više nitko ne moli, već senastoji nagoditi sa nižim bogovima. Eliade nalazi sličnosti animizma sa suvremenimpoimanjem Boga. Ovaj prilog nam pokazuje da je tradicionalni seljak, dakle narodštovao Gospodina, ali isto tako i niže bogove s kojima se uvijek nastojao nagoditi. On

140

VDG JAHRBUCH 2003

47 Između zemlje i neba, Vjera i moral u životu kršćana sinjske krajine u 18. stoljeću, Sinj, 2000. II. Magije i praznovjerja, 1.Praznovjerja, 2. Zapisi, 3. Vukodlaci, vjerovanje tanatološkog podrijetla, 4. Vještice, str. 149-162.

48 Aspects du mythe, Paris, 1963. str. 119-120.

je dakle bio istodobno kršćanin i animist. Kršćanstvo pak ne poriče postojanje nižihbogova, bogovi animista đavoli su prema psalmu 95. ili spiriti immundisrednjovjekovnih egzorcizama.

Ali da se vratimo predmetu. Nijemci u južnoj Mađarskoj neskloni su politici, osimako se radi o njihovom selu, ali svaki od njih nastoji jednom u životu biti seoski sudac,porotnik ili zastupati selo u vlasti i tu dužnost shvaćaju vrlo savjesno, onako kako toočekuje liberalistički politički ustroj prema kojem vlast nije nagrda, već vrlo ozbiljnadužnost.49

Ovakva politika doseljavanja Nijemaca upućuje na slabu napučenost Mađarske uto doba, a to nije bilo samo u Mađarskoj. Zbog toga su doseljenici bili svakomdobrodošli zato da rade i daju feudalna davanja, odnosno plaćaju poreze. Premaautoru, zemlja je za osmanske vlasti bila naprosto nenapučena. Kasnija istraživanjapokazala su da je u turskoj Mađarskoj bilo vrlo mnogo Srba koji su bili pod vlašćupečuškog patrijarha, a ovaj je opet bio pod vlašću sultana. 50 Iz toga se može zaključitida su se oni povukli sa Turcima pa je valjalo naći nove naseljenike.

Anton Hadzics napisao je prilog o Srbima u južnoj Mađarskoj (Die Serben inSüdungarn, str. 625-658.). Autor piše da se Srbi doseljavaju odmah poslije Kosovskebitke pod vodstvom Stefana Brankovića, sina despota Đurđa, pa Vuka Brankovića1465. Slijedeći val doseljavanja Srba je 1525. pod Pavlom Babićem, 1690. podArsenijem Crnojevićem. Ovo kaže da su Srbi naseljavali Mađarsku odnosno njezinedijelove baš pod Turcima i kao njihovi podanici. Leopold I. im je dopustio 1691.upotrebu starog kalendara, dopustio je biranje srpskog arhiepiskopa i unutarnjusamoupravu. Hadzics je opisao tjelesna i duhovna svojstva Srba, spomenuo ih je kaojedno od najljepših narodnih plemena (Volksstamm) Mađarske, kao hrabre, ratoborne, spremne poginuti za narod i slobodu, nagle s naglašenim osjećajem časti,gostoljubive. Spomenuo je i njihove narodne pjesme. Srbi žive u zadrugama. Kad sedijete rodi i okupa bace komade novca u korito da bi imalo novaca kad naraste,djevojke se otimaju sa i bez njihova pristanka. Ako se djevojka otme protiv njezinevolje to je razlog za krvnu osvetu. Autor je opisao srpsku praznovjernost kao ostatakpoganstva, borbu protiv vampira i vještica, srpsko kolo, prela gdje se skupljajudjevojke i pripovijedaju zagonetke, Đurđev dan i običaje vezane s njime. Autor nijeposvetio mnogo pažnje srpskoj crkvi.

Ovi narodi opisani su, ali ne kao politički narodi, jer Mađarska je imala samo dvapolitička naroda, Mađare i Hrvate, ali Hrvati, bar po koncepciji zbirke nisu spadali uMađarsku, odnosno imali su poseban položaj što će se vidjeti niže. Pa ipak, ova dvanaroda nisu jednako kategorizirana. Nijemci su oslonac vladajućem narodu zbognjihove naprednosti i marljivosti, Srbi ističu svoju autonomiju kao nijedanne-mađarski narod u Mađarskoj, osim Hrvata koji su imali svoju kraljevinu za razlikuod Srba koji su Vojvodinu imali tek kraće doba. Ovdje su Nijemci opisani, ali samonjihova poljodjelska skupina na jugu Mađarske, iako su oni živjeli u velikom broju u

141

VDG JAHRBUCH 2003

49 William Aylott Orton, The Liberal Tradition of Freedom, New Haven, 1946. str. 39.50 Laszló Hadrovics, Srpski narod i njegova crkva pod turskom vlašću, Pogovor Radoslav Katičić, Zagreb, 2000., str. 44.

drugim krajevima Mađarske i baš u gradovima. Nije napisan jedan prikaz Nijemacakao cjelokupnosti niti je naveden njihov sveukupni broj u Mađarskoj.

O Rumunjima i Slovacima, kojih je bilo mnogo, jedva se nešto može doznati uovoj zbirci. Ni Hrvati u Mađarskoj ne spominju se. Tako je mađarskom narodupripalo nesrazmjerno mnogo prostora, iako on nije činio ni polovicu Mađarske. Time se kazalo da su Mađari ipak politički narod države, što se nije izričito napisalo jer ovazbirka nije pripuštala nacionalizam na svojim stranicama. Pa ipak, koliko su godNijemci bili bitan čimbenik mađarske države, njima je priznat jedino status manjine,priznati su samo sa svojim folklorom i običajima. Nije napisan rad koji će u cijelostiprikazati značaj Nijemaca u mađarskoj povijesti, kulturi i uljudbi.

U prilozima o narodu opisala se kultura seljaka kao pravih nositelja narodnogidentiteta, čuvara drevnosti, poganstva. Narod i seljaci su tlo na kojem uspijevanacija, množina ljudi iz koje stižu pridošlice i osvježenja u obrazovani stalež kojinaciju zastupa i vodi. To što su oni najniži u društvenoj ljestvici ne kvalificira ih kaoljude drugog reda jer građansko društvo nije bilo isključivo, već društvo napretkakoje je vjerovalo u mogućnost obrazovnog, gospodarskog i time vezanog društvenognapredovanja. K tome je narodna kultura, to se vidi osobito iz priloga o glazbi, bilaneprestano nadahnuće nacionalnoj kulturi koja je morala odražavati nacionalnuposebnost da bi opravdala postojanje mađarske države. Ovaj narod opisuje se kao“zdrav” , a to je bio glavni zahtjev književnosti realizma. Ova zbirka izlazila je u dobazalaza liberalizma u politici i realizmu koji je u to doba istodoban sa naturalizmom,modernom i zavičajnim romanom, ali se u njoj ne zamjećuju sumnje u naprednostdruštva i države koje su potresale književni svijet i politiku i izazvale mnogaprestrojavanja i preslojavanja politike i književnosti. Ne spominje se bijeda seljaka,prenapučenost sela, a slika seljaka gotovo je idilizirana i udaljena od pitanjastvarnosti i svakidašnjice. Seljaštvo je gotovo živi muzej, polazište za shematiziranjelika pojedinih naroda u književnosti. Tada se Baski pojavljuju u romanima kaobuntovni mornari, Sicilijanci kao pjevači, Francuzi kao ljubavnici, Mađari kao jahačiitd.51

Mađarska je tipična istočnoeuropska zemlja sa sjajnim povijesnim kraljevstvomslabo poznatim zbog pomanjkanja izvora, koja je ipak ostavila snažan dojam udržavnoj svijesti naroda. Mađarskoj je uspjelo ono što ostalim istočnoeuropskimzemljama nije uspjelo – ona je svoje srednjovjekovno kraljevstvo obnovila, točnijeobnovila ga je Austrija, pa je Mađarska uz pomoć krune i njemačkih naseljenika -nositelja suvremenosti i napretka, postala suvremenom nacijom s pitanjimanarodnosti - Slovaka, Rumunja i Nijemaca, kojima je u najboljem slučaju priznatopravo na folklor, ali nikako na nacionalnu organizaciju s autonomijom.52 Suvremenanacionalna organizacija ima korijen u jozefinizmu. Većina ih je djelomično ili posve

142

VDG JAHRBUCH 2003

51 Njemački pisac Siegfried Lenz izigrao je to shematiziranje likova prema narodnosti u romanu Heimatmuseum koji je ujednonjegova kritika nacionalsocijalizma, Ivan Pederin, Kritika kapitalizma i nacionalsocijalizma u romanu Siegfrieda Lenza, Revija, Osijek, 29(1989.) br. 5, str.406-420.

52 Takav je odnos austrijskog zavičajnog romana prema Slovencima, Ivan Pederin, Slika Štajerske u austrijskom zavičajnomromanu (Heimatroman), Slavistična revija, Ljubljana, letnik, 35(1987.) št. 1. str.51-63.

prešućivana. U mađarskoj državnoj misli postojalo je uvjerenje i nada da će se tenarodnosti jezično asimilirati. Mađarska je riješila još i pitanje izlaska na more i baš upitanju Rijeke vidi se najbolje njezina zavisnost od krune što pokazuje svu nemoćmađarskog separatizma koji je bio ukorijenjen u nižem plemstvu, ali ga je umirivalovisoko plemstvo vezano s krunom i svjesno potrebe oslanjanja na krunu.

Mađarski nacionalizam bio je optimističan jer se bilježio neprekinut uspon inapredak od protjerivanja Osmana iz Budima, ali isto toliko isključiv kad su u pitanjubile narodnosti.

Go spo dar stvo

Béla Tomany prikazao je mađarsko poljodjelstvo (Landwirtschaft und Viehzucht , str. 413-451.) u prvom svesku. Počeo je s prikazom povijesti tog poljodjelstva. Najvećineprijatelj poljodjelstva su pravna nesigurnost i ratovi, osobito Osmani. Timarskifeudalizam ne spominje. Tu je odao priznanje pravnoj habsburškoj državi koja jeuvela suvremeno građansko zakonodavstvo, sudbenost, zemljišnik i katastar i timesigurnost posjeda. Tako je ustanak seljaka 1514. bio ustanak protiv samovoljefeudalaca. Ovdje ponovno osjećamo povlađivanje habsburškoj pravnoj državi. Autornabraja kulture koje su se uzgajale u 17. st., pa uređenje urbara u 18. st. Agronomskoznanje nasljeđuje se od oca na sina i zadovoljava samo mjesne potrebe. Autor ističevažnost konja. Domaći konj je malen, nije plemenit, ali je jako izdržljiv. Mađari sudonijeli sobom konja i rogatu marvu kad su se doselili. Autor time posredno priznajeda su bili stočari, a ne poljodjelci. Mađarski konj izvozio se u srednjem vijeku, ali suvitezovi uvozili veće i jače konje. Rogata marva izvozila se preko Bakra, ali tek poslijeMohača. Tu autor zamjećuje potrebu Mađarske za morem. U 18. st. pojavljuje semerino ovca u Mađarskoj, a Josip II. potiče proizvodnju vune. God. 1715. osniva sedržavna ergela. Mađarsko poljodjelstvo trpi od stalnog manjka radne snage zbogslabe napučenosti. God. 1797. grof Festetics György osniva u Mađarskoj prvuagronomsku školu u Europi. Autor ne spominje vrlo napredno nizozemskopoljodjelstvo u 16. st. i dalje, ali prikazuje napredak mađarskog poljodjelstva, izvozvune i grofa Széchenyi Istvána koji je osnovao poljodjelsku udrugu. Na tom poljudjelatan je i palatin nadvojvoda Josef. Autor ne opaža da je ovaj napredakpoljodjelstva djelo Marije Terezije koja je lišila plemstvo povlastica u vojsci pa su sevelikaši povukli na svoje posjede i brinuli se o unapređenju poljodjelstva i to je bioprvi korak prema ustroju suvremenih nacija u Carevini. Tada je ojačala trgovinasvinjama koju su vodili Srbi. Kmetstvo je ukinuto 1848., sve je više škola zapoljodjelce, počinju se kupovati strojevi, vlada planira razvitak poljodjelstva. Autorovim slijedi shvaćanja srednjoeuropskog neomerkantilizma toga doba vezanog snacionalnom ekonomijom, gospodarskom autarkijom, državnim činovništvom iplanskim razvitkom nižih slojeva naroda, ali nije uočio sve teži položaj seljaštva.53Autor nadalje ističe važnost šuma u poljodjelstvu osobito zbog ljetne ispaše stoke,opisao je kako žive i obrađuju zemlju pojedine etničke skupine i kakvu stoku imaju,

143

VDG JAHRBUCH 2003

53 Friedrich Lütge, Deutsche Sozial- und Wirtschaftsgeschichte, Berlin-Göttingen-Heidelberg, 1952. str. 37.

pa kako izgledaju njihova sela. Tu i tamo spomenuo je zemljišni maloposjed padržavnu intervenciju na selu, osnivanje udruga poljodjelaca. Život na selu idilizirao je što je bilo često i u književnosti toga doba.54Autor opisuje seljaka i njegovuprivrženost zemlji.

Potom autor prelazi na opis podneblja koje nije baš posve u prilog poljodjelstvujer je zimi odviše oborina, a ljeti vladaju suše. Poljodjelstvo napreduje, ali jemjestimično još nazadno, ponegdje se nađe još tropoljni sustav s ugarom, nedostajegnoja. U boljem položaju je veleposjed koji može nabaviti strojeve. To je velikaškiveleposjed. Važne kulture su lan i duhan, pa šećerna repa. Ističe važnost poboljšanjarase konja, ali razne etničke skupine imaju različite rase konja.

Prilog o vinogradarstvu napisao je Stefan Molnár (Der Weinbau, str. 451-464.).Mađarska je onda u proizvodnji vina zauzimala treće mjesto u Europi. Lozu sudonijeli Rimljani, a onda talijanski misionari poslije seobe naroda. Vinograde suuništili Mongoli. Kad su oni otišli, Béla IV. doveo je talijanske naseljenike da uzgajajulozu. Na njih podsjećaju još neki toponimi. I Matija Korvin promicao jevinogradarstvo. Autor je opisao sorte vina, postupak proizvodnje od berbe dopodruma, aromu pojedinih vina, vinska područja i napokon trgovinu vinom.

Isti autor opisao je s Kolomanom Törsom i povrtlarstvo (Gartenbau , str. 464-475.). Ovdje autor počinje s Rimljanima koji su kulturu donijeli s poljodjelstvom. Mađare su u srednjem vijeku povrtlarstvu naučili benediktinci, premostrancensi i cisterciti, takoda su oni postali sjedilačkim narodima. Tek ovdje se vidi da su Mađari u početku bilipljačkaši zato što su bili stočari, a kasnije su postali poljodjelci. Monasi su uzgajalivrtove i tako je nastao pojam pomarium i hortus. U vrtovima se uzgajaju osobitosočivice. Kasnije se razvija i pojam perivoja i to osobito za vladavine kuće Anjou kojaslijedi talijanski ukus. Matija Korvin uzgaja voćnjake i ima voliPre (to bi hrvatski bilootprilike ptičarnik), čak Orangerie, pa se ti običaji šire među velikašima. Mnoge vrstevoća donijeli su križari. Velikaši sada okružuju svoje dvorce perivojima, a i seljaci sade gredice sa cvijećem. Taj razvitak prekidaju Osmani. Béla IV. ih je obdarivao. U 14. st.razvija se kultura oraha i Mađarska dolazi na glas jedne od najplodnijih zemalja uEuropi. Autor završava ovaj prikaz povijesti povrtlarstva prikazom najznatnijihkultura voća u Mađarskoj.

Albert Bedö napisao je prilog o šumarstvu (Forstwirtshaft, str. 475-492). Istaknuo jeuvodno da mađarske šume idu od četinarskih šuma u Karpatima do lovorovih ikestenovih lugova na jadranskoj obali što nam kaže kolika je bila potreba za morem umađarskoj nacionalnoj svijesti. Spomenuo je i hrvatske šume hrasta u Slavoniji. Onda je opisao lovački dvorac prijestolonasljednika Rudolfa u Máramarosu na ušću rijekeErdiésvölgy. Šume je podijelio u pet skupina, to su četinarske šume u visokom gorjuna sjeveru, šume na istoku, a to je polovica svih mađarskih šuma, šume izmeđuDunava i Tise. One su dosta iskrčene, a nalaze se u ravnici koja je na proljećepoplavljena, neke šume izrasle su na pješčarama. Slijede šume između Dunava i

144

VDG JAHRBUCH 2003

54 U hrvatskoj književnosti to su mnoga djela Ksavera Šandora Gjalskog, pa Eugenija Marković, Koja li je prava madona?, JosipKozarac, potom djela Ivana Turgenjeva, Raymonda u poljskoj književnosti i dr.

Drave koje su dosta iskrčene i napokon slavonske šume i jadranski krš. Jedan odproblema šumarstva su još uvijek neuređena vlasnička prava, ali ipak iskorištavanješuma odvija se unutar zakonskih odredbi. Poslije 1850. siječe se odviše. Drvo se nasjeveru prevozi rijekama. U Schemnitzu postoji već 80 godina Šumarska akademija.Šumama upravlja Ministarstvo poljodjelstva, a u Hrvatskoj hrvatska zemaljska vlada.

O mađarskoj industriji napisao je prilog Karl Keleti (Die Industrie, str. 492-513).On je počeo sa obrtima talijanske renesanse koji su imali odraza u Mađarskoj, dodolaska Osmana koji su spriječili da Mađarska sudjeluje u industrijskom razvitkuzapadne Europe. U preporodu je vodstvo i inicijativu u industrijalizaciji preuzeo grofSzéchenyi István i to osobito u onim industrijskim granama koje su vezane uzpoljodjelstvo što odgovara fiziokratskom nauku.55On je pobuđivao mlinarstvo,osnivanje mlinarskog dioničkog društva, tvornice šećera, žeste, svilarstvo. Onda jepočeo carinski rat s vladama austrijskih zemalja koji se zaoštrio za Josipa II. Poslijetoga počela se razvijati proizvodnja sukna, papira, rudarstvo, visoke peći,montanistika, proizvodnja ugljena i potaše, piva. Razvijaju se industrijski gradovi ukoji seli radna snaga i Mađarska postaje ravna industrijskoj Europi. Autoru je osobitovažno da se inojezično pučanstvo koje dolazi u gradove asimilira, ti doseljenici učelijepi mađarski jezik i postaju odani građani domovine. To odražava nazor da susamo ljudi mađarskog jezika pravi građani zemlje. Nacija se, tako autor, razvijamaterijalno, ali i moralno i duhovno se oplemenjuje. Sad autor spominjekonkurenciju, koja je bila strana neomerkantilizmu, neprijateljsku carinsku politikumnogih država i visoke poreze i napokon filokseru. On opisuje sve industrijske granei industrijska učilišta. Tako nastaje pojam Mađarske kao zatvorene suvremeneeuropske države-nacije koja živi u konkurenciji s ostalim državama i te države semeđusobno mrze i zavide si.

Béla Lukács opisao je promet (Die Verkehrsanstalten, str. 513-528.). Prometni sustavnije dovršen, ali je ustrojen prema potrebama domaće i svjetske trgovine, a to jeosobito riječna plovidba na melioriranim rijekama, izgrađena riječka luka, regulacijaŽeljeznih vrata na Dunavu za koju je Carevina dobila europski mandat i željezničkamreža, potom razvitak pošte i telegrafa. Kroz Mađarsku prolaze važni međunarodniputovi kojima su ranije prolazile vojske, a sada prolazi međunarodna trgovina između Istoka i Zapada. Prometnice su se sporo razvijale do 1848. do tada je gotovo sve što jesagrađeno bila Luizijanska cesta do Rijeke. Sabor se 1790./91. i 1825. bavio sepitanjima prometa i regulacije Tise, mosta između Pešte i Budima, riječnimparobrodarstvom. Prvi parobrod zaplovio je Dunavom 1830. Željeznicama se bavioSabor 1836. pa su planirane pruge do Jadrana i Beča, pa do Klausenburga (Cluja),Osijeka i Krakowa. Autor je posve zaobišao činjenicu da je centralizirana mađarskaželjeznička mreža kočila razvitak Hrvatske.56 Međutim, u ovoj zbirci izbjegavali su seproblemi i polemički tonovi. Autor je nastavio da željeznica otkriva ljepotu mađarskeprirode i pogoduje razvitku turizma. On nije uočio da se nešto slično dogodilo u

145

VDG JAHRBUCH 2003

55 Ivan Pederin, Fiziokratski pokret u Dalmaciji, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 10(1984.) br. 1-2, str. 167-203.56 O tome je Robert William Seton Watson (Scotus Viator) napisao čitavo poglavlje u knjizi Die Südslavische Frage im Habsburger

Reiche, Aus dem Englischen, Berlin, 1913. To je poglavlje XIII.

Engleskoj i drugim europskim državama u 18. st. kad je inženjer MacAdam počeograditi ceste koje su književnosti otkrile prirodu, krajolik i pridonijele stvaranjusuvremene nacionalne svijesti.

Prema autoru, prometna mreža služi narodno-gospodarskim i financijskiminteresima nacije, a tu mrežu bilo je moguće jače izgrađivati tek poslije 1868. kad suse stvorili politički i upravni uvjeti za njezinu izgradnju.

Ovaj autor je napisao i prilog o trgovini i industriji u Budimpešti (Industrie undHandel in Budapest, str. 467-496.) u III. svesku ove zbirke. On je odmah u početkuuočio da industrija pogoršava uvjete života u gradu, a onda je nastavio da jeBudimpešta političko središte zemlje, ali ujedno i središte trgovine i industrije,napredni bogati grad pun stvaralačke energije. Opisao je mlinove na Dunavu koji setamo grade već u 13. st. pa razvitak zanata i cehova. Centralizirana željeznička mrežanapravila je Budimpeštu pravim središtem zemlje i razvila trgovački duh. Ovdje sevidi što to znači imati državu u svojim rukama i koliko je to značilo što je Hrvati nisuimali u dovoljnoj mjeri. Autor je nastavio s nabrajanjem visine poreza koje plaćaBudimpešta, brojem ljudi (i žena) koje zapošljava, brojem banaka i poduzeća,nezavisnih poduzetnika itd. On je priznao da Mađarska zaostaje za Zapadom uindustrijskom razvitku, ali da postoje tipične mađarske industrije kao mlinskaindustrija, pa je mađarsko brašno priznato posvuda u svijetu, iako je konkurencijaameričkog, ruskog i istočno-indijskog žita sve jača, a neka tržišta zaštićuju secarinama. Opisao je važne gospodarske grane, to je tov stoke, proizvodnja irafiniranje žeste, strojarstvo, proizvodnja električnih strojeva i uređaja koja jeproizvela opremu za rasvjetu Mletaka, Karlsbada, Monaca, Carskoga sela i Sofije, čaki nekih gradova u Braziliji. Naveo je potom prehrambenu industriju, proizvodnjuknjiga. Sve je napredovalo i autor je postupno prelazio u hvastanje države koja jebdjela nad ovim industrijskim razvitkom. Budimpešta ima ulogu trgovačkogposrednika između Istoka i Zapada i opremljena je svime što trgovina treba. Nabrojio je institute i udruge za promicanje trgovine i industrije, skladišta, izvoz u Srbiju,Rumunjsku i Bugarsku, bosansku trgovinu šljivama koja ide preko Budimpešte,trgovinu svinjama, vunom itd. Dunav je jedna od najvažnijih prometnica Europe, aautor ga je opisao kao mađarsko vlasništvo. Električni tramvaj spomenuo je kaojedno od najsjajnijih dostignuća znanstvenog istraživanja, a tako i telefon. Posvudavidimo autorovo povjerenje u rad, znanje i napredak što je moguće jedino uustavnom uređenju. Autor završava gotovo himničkom pohvalom ustavnosti.

Ludwig Ilosway opisao je budimpeštanske kupke i mineralne vode (DieMineralwässer und Bäder, str.597-512.). Izvor sa sumpornim magnesiumom inatrijumom slučajno je otkriven 1852. i to otkriće odigralo je ulogu u razvitku kupkiu suvremenoj Mađarskoj. Međutim i Osmani su 1570. imali kupke o čemu svjedočijedan natpis.

Ovaj prilog ima cilj da pokaže da je Budimpešta mjesto bogatstva koje čovjekupruža sve što on može poželjeti. Autor nije dodao da je to moguće samo čovjeku kojiima novaca pa tako u ovoj zbirci uopće nedostaju opisi bijede radništva u gradovima,seljaštva u prenapučenim selima. Sama zbirka zamišljena je kao ogled austrijskog

146

VDG JAHRBUCH 2003

naprednjaštva i u tom pogledu ona je anakronična jer se Carevina nalazila na pragusvog raspada, a europski su velegradovi već postali poprišta žestokih sukoba skupinaljudi koji su imali sve manje zajedničkoga i grad su sve manje osjećali svojomdomovinom.

Mi moramo opaziti da se u ovoj povijesti Mađarske kao suvremene nacije nastaleiz jozefinizma jako ističu baš velikaši kakvi su bili grofovi Széchenyi otac i sin, avelikaši kasnije živo sudjeluju u razvitku poljodjelstva i u kapitalizma svojimkapitalom pa bar u 19. st. teško možemo govoriti o građanstvu kao klasi koja jepotisnula ili pobijedila feudalizam i uvela novo doba. Feudalcima je mnogo većineprijatelj bilo suvremeno obiteljsko zakonodavstvo koje je dokrajčilo feudalni brak spriležnicama. Po tom starom feudalnom braku priležnice je mogao imati tko je imaonovaca da im kasnije dade miraz i uda ih. Prema starom feudalnom pravu čovjek jemogao ozakoniti svoju izvanbračnu djecu.57 To je značilo da je neki plemić, ako nijeimao djece od žene ili ako mu je žena rodila samo žensku djecu mogao ozakonitijednog ili više od svoje izvanbračne djece i dobiti u njima nasljednike. Na taj način sufeudalni rodovi preživjeli stoljeća. Suvremeno bračno zakonodavstvo posve jeisključilo priležnice i žigosalo izvanbračnu djecu pa su feudalni rodovi počeli brzoizumirati.

Mađarska nacija uključuje u sebe unitet, sve djelatnosti moraju se integrirati unaciju, država je nacionalna, ona je svemoćna u odnosu na građanina. Rasa iporijeklo igraju nesumnjivu ulogu u mađarskoj naciji pa je važno da se mađarskelubanje razlikuju od svih ostalih, važno je da su Mađari osvajačka rasa, ali se s drugestrane od manjina očekuje da nauče mađarski i time postanu Mađari.58 Nacionalnostznači velik broj individua iz srednjih i nižih klasa vezanih uz vodeću skupinu. Čestoplemstvo stekne neki mandat da vodi naciju kao britansko plemstvo ili njemačko podBismarckom.59 I u Mađarskoj je plemstvo steklo takav mandat i vodilo naciju. Nacijase sada pojavljuje kao socijalno tkivo sastavljeno od velikaša i financijskih vrhova zakojima slijede ljudi sa sveučilišnim obrazovanjem, ali bez novaca koji vodegospodarstvo i državni aparat, za njima slijede obrtnici, mali trgovčići i poduzetnici,radnici i napokon sudbeno kažnjavani ljudi, prostitutke, izvanbračna djeca i sl. Udrugoj polovici 20. st. skinuta je stigma s izvanbračne djece, ali ne i s kažnjavanihljudi. Slika Mađarske u ovoj zbirci izbjegla je zaći u ove probleme pa vidi nacijusastavljenu od velikaša, odnosno obrazovanih i seljaka, ali najveći i najbolji Mađari sugrof Széchenyi otac i sin. Ali ona vidi naciju sastavljenu od Mađara i manjina od kojihsu neke gotovo prezrene kao Slovaci i Rumunji.60

147

VDG JAHRBUCH 2003

57 Ivan Pederin, Woman’s Honour in the Tragedies of Lessing and Schiller and the Sexual Manners in XIXthCentury, ActaHistriae, IX(2000.) str.69-76.

58 To su oznake nacije prema Boydu C. Shaferu, Nationalism, Myth and Reality, New York, 1955. str. 29-36,168.59 Karl W. Deutsch, Nationalism and Social Communication, An Inquiry into the Foundations of Nationality, Cambridge, Mass.,

61972. str. 102. 60 Ovdje svakako valja spomenuti Spiridona Gopčevića, Oesterreichs Untergang – die Folge von Franz Josefs Missregierung,

Berlin, 1920. pisao je kako Mađari preziru Slovake i kažu: Tot ember nem ember – Slovak nije čovjek. str.53.

Die Step han skro ne in der Sam mlungDie Öster re i chisch-Unga ri sche Mo nar chie in Wort und Bild

Diese Sammlung wurde vom Kronprinzen Erzherzog Rudolf angeregt und erschien in der Zeitspanne von 1886. bis 1902. In den 25 Bänden dieser Publikation wurden dieLänder der Monarchie, ihre Geschichte, Wirtschaft und Kultur dargestellt. In diesemSinne ist diese schon vergessene Sammlung bis heute nicht überholt. Das was sichGeschichte Österreichs nennt sind Bücher über die Geschichte des Hofes, seinerKriege und seiner Politik. Dort erfährt man sehr wenig oder gar nichts über Länder wir Tirol, die Bukowina, Bosnien oder Kroatien, bzw. man kann höchstens erfahren wanndiese Länder erworben wurden, wann wurden sie den Habsburgern von der Osmanenentrissen, bzw. wann wurden diese aus diesen Ländern vertrieben, man erfährt überdie pragmatica sanctio, den Erbfolgekrieg usw.

Die Bänder über die Stephanskrone beginnen mit der Urgeschichte, als dieseLänder noch nicht von Ungarn bewohnt wurden. Die Völkerwanderung wird alsHeldenzeit der Nation beschrieben, wobei Hunnen und Awaren als Ungarnempfunden werden, obgleich sie nicht ungarisch Sprachen. Nationale Energie wirdin den Raubzügen der Ungarn im frühen Mittelalter gesucht. Dann wird die Zeit derHerzöge und der Könige als Zeit der Entfaltung des Reiches beschrieben. Um dieseZeit kamen deutsche Siedler ins Land und es entwickeln sich Städte, in denenDeutsche das maßgebliche Element darstellen. Deutsche sind Handwerker, siebringen die Gotik ins Land. Es folgt die Beschreibung der feudalen Anarchie, derosmanischen Eroberung beschrieben, dann die Reliquiae reliquiarum olim inclytiRegni, Siebenbürgen als Vasallenfürstentum der Osmanen, die Opposition gegen die Habsburger. Über das Leben des Landes unter Osmanischer Hoheit wissen dieAutoren kaum etwas.

Dann wird das kaiserliche Heer beschrieben, ein deutsches Heer, das dieOsmanen aus Buda vertreibt und nun beginnt die Rekonstruktion derStephanskrone, das entstehen Ungarns als moderne Nation mit Museen, derAkademie, den Universitäten und der modernen Verwaltung. Hier mag es auffallen,dass Budapest noch um die Mitte des Jahrhunderts eine überwiegend deutsche Stadtwar, aber viele Deutsche waren Mosaischen Gesetzes. Sie waren aber trotzdemDeutsche und während der Befreiung des Landes kamen ins Land neue deutscheSiedler aber zum größten Teil als Landbevölkerung. Das moderne Ungarn ist einzentralistischer Nationalstaat, der Minderheiten assimilieren will und diese, das sindRumänen, Serben und Slovaken sind meistens unterentwickelt, nicht die Serben, dieim Budapester Stadtviertel Taban wohnen und dort Schulen undKulturgesellschaften gründen. Diese Serben wanderten aber bald nach Südungarnaus. Deutsche sind sehr zahlreich, aber ihre Zahl wird nirgends angegeben. Siegehören zu den hochentwickelten Bevölkerungsteilen, aber man weiß nichts vonihren Forderungen nach eigenen nationalen Einrichtungen und schon gar nichtsüber ihren territorialen Separatismus, obschon diese Leute überall, wo sie kommen,den Fortschritt in Gang bringen.

148

VDG JAHRBUCH 2003

Über die schmerzvollste Frage der modernen ungarischen Geschichte – Kroatien- schweigt man sich zur Gänze aus. Das Grundproblem der Rekonstruktion derStephanskrone war die Frage, ob Kroatien eine pars adnexa oder ein regnum sociumsei. Die Frage wurde 1867/1868. gelöst und Kroatien wurde als Königreich mitbegrenzter Souveränität anerkannt. (Auch Ungarn hatte eine etwas größere, aberdoch begrenzte Souveränität, die volle Souveränität gebührte nur die Krone.) Indieser Publikation wird Kroatien mal Königreich, mal (oder viel öfter) als Nebenlanderwähnt. Kroatien erhielt dann einen besonderen Band. Dazu noch war Kroatien daseinzige Land der Stephanskrone, in dem ungarisch nicht Amtssprache war. Bei derBeschreibung Krönungszeremonie in Buda, als sich Franz Joseph zum ungarischenKönig krönen ließ, konnte nicht verschwiegen werden, dass der kroatische Ban denReichsapfel trug.

149

VDG JAHRBUCH 2003

Su za na LE Č EK

Folksdo jč e ri i Hrvat ska (re pu bli kan ska)sel ja č ka stran ka

1918.-1941.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslaviji, državi s neriješenimnacionalnim pitanjem i nepomirljivo suprotstavljenim koncepcijama o tome kakourediti međusobne odnose (napose Beograd – Zagreb), njemačka manjina, uza sveželje nije mogla ostati po strani od političkih borbi. Nakon uvođenja općeg pravaglasa (za muškarce) činjenica da je imala značajan udio upravo u krajevima smiješanim stanovništvom, učinila je od njih važan, a na lokalnim izborima i presudandio glasačkog tijela. Njihovu su političku podršku željeli i Hrvati i Srbi, pa Nijemcima– iako mnogima nerado - nije ostajalo drugo nego na kraju izabrati stranu. Koliko jeNijemaca bilo uz koga teško je reći. Iako su kao manjina u pravilu bili lojalnivladajućim strankama (a to su redovito bile srbijanske stranke), gaženje njihovihprava kao narodnosne skupine približavalo ih je oporbi. Tako se procjenjuje da jevećina njemačkih glasača već na izborima 1925. godine bila uz Hrvatskurepublikansku seljačku stranku (HRSS).1 Tijekom diktature simpatije za beogradskirežim nisu porasle. Promjene su se mogle zapaziti tek jačanjem utjecaja TrećegReicha od sredine 1930-ih, što je dovelo do drugačijeg izjašnjavanja na izborima.Procjenjuje se da je na izborima 1938. za Stojadinovića glasovalo 120.000 Nijemacaupravo radi njegovog približavanja Njemačkoj.2

Poteškoće da se službene njemačke manjinske organizacije pridobije na svojustranu, nestale su tek 1939. s osnivanjem Banovine Hrvatske.3 Tada je osnovana iposebna sekcija Švapsko-njemačkog prosvjetnog saveza (Kulturbunda) za njezinopodručje, sa sjedištem u Osijeku. Na čelo je došao Branimir Altgayer.4 Njemu su dane “odriješene ruke” da u interesu njemačke manjine može raditi “sve moguće kompromise”.Nijemci su odahnuli nakon sporazuma, nadajući se da je završeno s nesretnimpoložajem “između čekića i nakovnja”.5 U stvaranju sporazuma i određivanju položajanjemačke manjine unutar Banovine, Altgayeru je trebao pomagati evangelički biskup dr. Philipp Popp, osobni prijatelj bana Šubašića, za kojeg se računalo da bi tako

VDG JAHRBUCH 2003

151

1 Dušan Biber, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Ljubljana, 1966., str. 37.2 D. Biber, Nacizem in Nemci, str. 193.3 Više u: Nikica Barić, Njemačka manjina u dokumentima banskih vlasti Banovine Hrvatske, 1939.-1941., Časopis za

suvremenu povijest, 34/2002., br. 2, str. 435-470.4 Altgayer je od početka 1939. bio član HSS-a, nakon što je izašao iz Jugoslavenske radikalne zajednice čiji je bio gradski vijećnik

u Osijeku. Više o njemu u: Vladimir Geiger, Saslušanje Branimira Altgayera vođe Njemačke narodne skupine u NezavisnojDržavi Hrvatskoj u Upravi državne bezbjednosti za Narodnu Republiku Hrvatsku 1949. godine, Časopis za suvremenu povijest, 31/1999., br. 3, str. 575-638.

5 Prema Slawonischer Volksbote, D. Biber, Nacizem in Nemci, str. 223.

mogao koristiti “njemačkoj manjinskoj stvari”.6 Ubrzo nakon uspostave BanovineHrvatske predstavnici njemačke skupine, koje je vodio Altgayer posjetili su njenogstvarnog poglavara dr. Vladka Mačeka (16.10.1939.). Tom im je prilikom dr. Mačekzajamčio sva prava, samostalnost u kulturi, školstvu i gospodarskom razvoju.Poslanstvo njemačke skupine predvođeno opet Altgayerom pridružilo se dogodinečestitarima koji su dolazili u Zagreb uveličati rođendan i imendan dr. Mačeka(20.7.1940.), a mladi su se u različitim njemačkim nošnjama priključili povorkamaseljaka koje su na taj način potvrđivale političku slogu, prihvaćanje seljačke ideologije i samosvijest u pogledu vrijednosti seljačke kulture. Prema dnevnom tisku, Maček je“izrazio osobitu radost” što su proslavi bili nazočni i njemački seljaci, na što je Altgayerjednako diplomatski uzvratio da su i oni oduševljeni manifestacijom koja je dokaz daje Maček “jedini i pravi predstavnik hrvatskog naroda”.7 Ban Šubašić je 1940. odobrioneke zahtjeve Nijemaca oko školstva (olakšano upisivanje djece u manjinske škole,predviđeno je osnivanje razreda gdje ima najmanje 25-ero djece bilo koje manjine,pa tako i njemačke), djelovanja Kulturbunda, a otvorena je i njihova prva gimnazija uZagrebu.8 Iako je Kulturbund nastojao osigurati dobre odnose i prava djelovanja,stvarne suradnje s HSS-om ili njezinim organizacijama nije bilo. Nije bilo ni pokušaja uspostavljanja suradnje između društava koja su imala sličan program. Premaupitniku Odjela za prosvjetu Banske vlade Banovine Hrvatske o kulturnim društvimau pojedinim mjestima, na upit o suradnji s drugim društvima kulturno-prosvjetnaorganizacija HSS-a Seljačka sloga u pravilu je odgovarala da surađuje s drugimograncima, središnjicom u Zagrebu, Gospodarskom slogom ili Seljačkom zaštitom, amjesne skupine Kulturbunda samo sa svojom središnjicom u Novom Sadu.9 Iako istog ili sličnog programa, često u susjednim selima, obje su organizacije nastavile djelovati unutar svog naroda.

Uspostaviti dobre odnose nije bilo sasvim lako jer HSS nije uživao pune simpatije(ne)službene Njemačke. Najbolje to pokazuje izvješće jednog njemačkog novinara ointervjuu s Mačekom u kolovozu 1940. godine. U prepričanom razgovoru novinaropisuje da je osjetio nevoljkost kada su došli na temu njemačke manjine, koja je radisvojih interesa pretežno stajala uz beogradske režime. Novinar je u Mačekovomobećanju prava manjinama vidio samo prikrivenu nadu da će pridobiti Nijemce zahrvatstvo, navodeći da je ovaj ponosan što su oko Osijeka cijela sela kroatizirana.Sposobnost asimilacije navodno je Maček istakao kao hrvatsku prednost nad Srbima(novinar dalje konstruira kako Maček ustvari želi Hrvatsku od Gorice do Erdelja i odMaribora do Kotora, pri čemu bi sve Slovence, Mađare, Nijemce i Srbe Radićevastranka ujedinila na temelju zajedničkih seljačkih interesa). Naveo je da je Mačekipak protiv preseljavanja Nijemaca.10

152

VDG JAHRBUCH 2003

6 HDA, Grupa XI, br. 2880.7 Hrvatski dnevnik, 5/1940., br. 1519 (23.7.1940.), str. 5.; «Sie werden kein Grund zur Klage haben», Der Donauschwabe,

1964., br. 29 (19.7.1964.), str. 4.8 D. Biber, Nacizem in Nemci, str. 223.9 HDA, Banska vlada Banovine Hrvatske, Odjel za prosvjetu, Kulturna društva, kut. 6, 7.10 Izvješće neimenovanog novinara o intervjuu s dr. Mačkom 10.8.1940. Jugoslawien und das Dritte Reich. Eine dokumentierte

Geschichte der deutsch-jugoslawischen Beziehungen von 1933 bis 1945, Stuttgart, 1969., str. 300.

Iako je novinar tumačio HSS-ovsku politiku iz svog stanovišta (po kojem jeasimilacija bila najveće zlo), svakako je problem odnosa Nijemaca i HSS-a bio vrloosjetljiv. Sa strane HSS-a sve je izgledalo jednostavno: Nijemci žive u Hrvatskoj itrebaju stajati uz hrvatski narod u njegovoj pravednoj borbi za svoja prava, koja suistovremeno bili spremni jamčiti drugima. Za Nijemce je izbor bio znatno složeniji.Mnogi bi najradije ostali izvan političke borbe, koja se njih nije trebala ticati, aliprilike im to nisu dopuštale. Ostajao je izbor ili surađivati s vladajućim režimom kakobi se izborio bolji položaj za njemačku skupinu ili stati uz oporbenu HSS. Svi izvoriupućuju na to da je unutar njemačke skupine došlo do političkog rascjepa, koji je – nebaš uspješno – pokušala prevladati nacistička promidžba i homogenizacija tijekom1930-ih godina.

Među Nijemcima – vjerojatno onima koje se može nazvati pohrvaćenima –nalazimo članove i simpatizere seljačkog pokreta tijekom cijelog međuratnograzdoblja. Sudjelovali su u njenom političkom djelovanju, širili njezino članstvomeđu svojim sunarodnjacima, trpjeli progone, a neki dolazili i na istaknutijestranačke dužnosti.

H(R)SS je još u ranim 1920-im godinama ustrajno pokušavala privući Nijemce (idruge narodnosti) i pomoći prevladati međusobno nepovjerenje, koje su pomoglestvarati stare suprotnosti i stranke u Austro-Ugarskoj monarhiji. Kraće vrijemeizdavali su i novine na njemačkom jeziku (Freies Heim), a u govorima i susretimauporno su zagovarali slogu.11 Nevjerojatnim marom obilazili su ne samo hrvatskimkrajevima, jer je većini seljaštva ipak još bila bliža živa riječ i osobni kontakt. U tom jesmislu upravo programski govor Stjepana Radića u Vukovaru na Novu Godinu 1926., u kojem je isticao sve dobro što su njemački i mađarski doseljenici učinili i pozivaookupljene da na drugi i novi način gledaju na njihovu prisutnost u Hrvatskoj. Treba,naglasio je Radić, biti sretan što su došli ovamo, jer su ti “naši Nijemci i Mađari pošteni iradini seljaci, obrtnici i trgovci” koji samo pomažu u gospodarskom razvoju.12 Ohrvatsko-njemačko-mađarskoj narodnoj i seljačkoj slozi govorio je u siječnju 1926. još i u Subotici, a u svibnju iste godine u Staroj Pazovi i Somboru, ističući međusobnopoštivanje, naglašavao je jednaka prava i zajedničke seljačke (znači staleške) interese.Skupštinu HSS-a u Somboru u stranci su ocijenili posebno važnom, jer se moglo “prviput jasno vidjeti da se mađarski i njemački seljaci u stotinama pridružuju javno seljačkompokretu”.13

Određen broj Nijemaca vrlo je brzo program HSS-a prepoznao kao sebi najbliži.Iz izvora za 1920-te koji su nam sačuvani možemo doznati tek za pojedinačneslučajeve, ali oni nam ipak pružaju sliku kako se širio utjecaj i privrženost politiciHSS-a. Jedan od HSS-ovaca s njemačkim imenom koji je razmjerno rano na dosta

153

VDG JAHRBUCH 2003

11 S. Leček, “Freies Heim” – Hrvatska republikanska seljačka stranka i Folksdojčeri, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice –VDG Jahrbuch, 2002., str. 201-220.

12 S. Radić, Seljačka politika od Dunava do sinjeg mora, Dom, 2(20)/1926., br. 1 (6.1.1926.), str. 2-3; S. Radić, Trostrukojedinstvo naše Vojvodine, Dom, 2(20)/1926., br. 2 (13.1.1926.), str. 1-2; Isti, Srijem, Banat i Bačka, tri srca seljačka…, Dom,2(20)/1926., br. 3 (20.1.1926), str. 1-2; Deutsches Wort. Njemačka riječ, 22/23, 1996., str. 39.

13 S. Radić, Srijem, Banat, Bačka – jedna su duša seljačka, Dom, 2(20)/1926., br. 21 (26.5.1926.), str. 1-4; Dom, 2(20)/1926.,br. 23 (9.6.1926.), str. 1-2.

bučan način izrazio svoje jake simpatije za seljački pokret bio je Antun Berger. On sena HSS-ovskom skupu u Kutjevu 12.10.1924. potukao s mladićem koji nije htioskinuti kapu dok se svirala “Lijepa naša”. S prvih se udaraca prešlo na oružje. Uizvješću se spominju revolver i nož, trojica ranjenih (i Berger je bio među njima, dokse mladić s kapom sretno izvukao), a incident je prerastao u veći sukob kada je većagrupa razljućenih radićevaca kamenjem napala srpske kuće.14

Dosta se njemačkih imena spominje u prijavama za krivično djelo uvrede kralja,jedno od najčešćih krivičnih djela, radi kojeg su stotine imale priliku prosjediti kojitjedan u zatvoru. Jedan od prvih (barem prema sačuvanim izvorima) bio je AdolfCajbert koji je u rujnu 1923. kažnjen s 14 dana zatvora jer je psovao kralja i govorioda država ništa ne vrijedi i da će ju “Radić preokrenuti”.15 Broj im se znatno povećaotijekom diktature. Za većinu se ne može reći niti utvrditi da su bili radićevci, alisvakako su radi svog teškog položaja često dosta sočno psovali kralja i cijelukraljevsku obitelj. Možda su, ako ništa drugo, na izborima glas davali HSS-u. Svakakonakon 14 dana zatvora za riječi izrečene u pijanstvu, ogorčenju radi teškog života uvelikoj gospodarskoj krizi ili u svađi, nisu postali oduševljeni pristalice dvorskihstranaka.16

Interesantniji su nam ipak progoni onih za koje se zna da su bili članovi HSS-a.Među uglednijima je svakako bio đakovački odvjetnik dr. Miroslav Ašperger, čije seime nakon uvođenja šestosiječanjske diktature našlo kao sedmo na listi osoba koje subile povjerenici raspuštene HSS i na koje je trebalo posebno paziti (lista je inačedostavljena na najviše tijelo - Ministarstvu unutrašnjih poslova, a ono je prema njojnaredilo daljnje postupke podređenim tijelima). Za Ašpergera se u izvješću iz 1929.kaže da je “intelektualni i faktični vođa” bivše HSS, da je u radu bio “svagdje na prvommjestu”, djelatan u Hrvatskom sokolu, “notoran i nepomirljiv protivnik svih bivših vladinih režima, napose sadašnjeg stanja u našoj Kraljevini”. U pretresu 22.10.1929. nije bilopronađeno ništa što bi ga moglo optužiti (samo glasila HSS-a - jedna Božićnica i šestbrojeva Narodnog vala), ali se njegov rad i dalje “diskretno i stalno” nadzirao.17

Trzavice, razilaženja ili otpad od HSS-a nije ostao rezerviran samo za Hrvate. Imeđu njemačkim članovima nalazimo sve ono što su prolazili i ostali. Neki su tako,poput bivšeg zastupnika HSS-a Rikarda Kreuzera iz Daruvara, prešli na stranu kralja. Primivši dužnost banskog vijećnika, Kreuzer je 9.11.1930. sazvao poljoprivrednu

154

VDG JAHRBUCH 2003

14 HDA, Grupa XXI., br. 829.15 HDA, Grupa XXI., br. 899.16 Johan Capl opsovao je kralja u svađi s ocem (16.11.1930). HDA, Grupa XXI., br. 1993; Hinko Wein, ribar iz Osijeka, na

njemačkom je jeziku, pijan i ogorčen radi života i dugova, potkraj 1930. psovao kralja u nekoj gostioni. HDA, Grupa XXI., br.1997. Šmit Antun u svađi sa bivšim srpskim vojnikom opsovao je kralja i vojsku (u veljači 1933.) i dobio za svaki slučaj 8 dana, jer nije bilo svjedoka je li psovao njih ili sugovornika. HDA, Grupa XXI., br. 3298.Verhas Josip sa prijateljem KolomanomPlecom u noći 4.-5.7.1932. u pijanstvu je oštetio državni grb u parku (složen od zelenila i kamenčića). Kažnjeni su s 14 danazatvora, a Verhas si je upropastio priliku za posao u poreznoj upravi. HDA, Grupa XXI., br. 2918.

17 HDA, Grupa VIc, br. 255. Priložen je i spisak «lica koja fingiraju kao poverenici raspuštene Hrvatske Seljačke Stranke»: 1.Mijo Stuparić (Vidrenjak), 2. Ivan Hajduković (Špišić Bukovica), 3. Franjo Hrust (Brodski Drenovac), 4. Dragan Ket(Međurić), 5. Petar Klobučar (Gornja Bebrina), 6. Milan Majcan (Donji Miholjac), 7. Ašperger (Đakovo), 8. Andrija Tot(Slavonski Brod), 9. Ivan Prepelić (Pitomača), 10. Ivan Bošnjaković (Andrijevci), 11. Ljubomir Šestić (Osijek), 12. dr. Tanaj(Požega), Mato Klovačević (u otpisu đakovačkog kotarskog načelnika stoji Glavačević) (Strizivojna)

konferenciju, na kojoj je predstavnike 23 mjesne organizacije bivše HSS pokušaoprivoljeti na gospodarski rad i preko toga suradnju s režimom. Naišao je uglavnomna protivljenje. Većina je šutjela, a vodeće su osobe HSS-a rekle dovoljno. ZastupnikHSS-a Franjo Domović (a za njim njegov sin i stariji brat) te rođak i zet pokojnogzastupnika Jure Valečića neizravno su rekli bitno - da Kreuzer nije dobio odobrenjestranke za suradnju s Beogradom i spomenuli prepreku preko koje niti jedanradićevac nije želio preći – ubojstvo Radića. Nitko se nije otvoreno suprotstavioinicijativi ili tvrdnjama o kraljevim najboljim namjerama, ali zid odbijanja bio je višenego jasan.18

Nasuprot tome, neki su pripadali (ili se tada pridružili) desnoj struji HSS-a i očitose osjećali dovoljno Hrvatima da nakon uvođenja diktature uspostave veze s ustaškom emigracijom. Najistaknutiji primjer je svakako grupa uhićena u travnju i srpnju1930. radi veze s ustašama u Mađarskoj i pokušaja atentata na vlak kojim sepoklonstvena deputacija vozila u Beograd (22.4.1930.). Pokušaj nije nepoznat i onjemu se do sada već ponešto govorilo u literaturi. Zanimljivo je da izvješće ouhićenju Andrije Tilmana i drugova, koje se povezalo s Đakovčanima MijomKirchmajerom, Draganom Devčićem, Antunom Budrovcem (a u bijegu su se nalaziliglavni krivci Mijo Seletković, dr. Ante Crvić i Aleksandar Gross) izričito spominje dasu oni uglavnom bili u bivšoj HSS “a ne u nekoj Frankovačkoj stranci”, te da su “igraliulogu u bivšem političkom životu”.19 Atentat je pružio izvanrednu priliku režimu da nesamo zastraši druge drastičnim kaznama, nego i da obračuna s HSS-om i njegovimorganizacijama koje još nisu bile ukinute.20

Proces uhićenima vodio se u Beogradu (1931.).21 Mijo Seletković, Mijo Kirchmajer i Andrija Tilman osuđeni su na vješanje22, dr. Ante Crvić na 20 godina, AntunHerman i Ivan Ruškan na 18 godina, Antun Budrovac na 16 godina, AleksandarGross i Ivan Domitrović na 15 godina, Franjo Carević na 8 godina, dr. Željko Klemen i Luka Stijević na 6 godina, Šimun Mikić i Dragutin Devčić na 2 godine, a Franjo Čanićje bio oslobođen optužbe.23 Dosuđene su najstrože kazne za razmjerno malu inespretnu akciju (kako je primijećeno, članovi skupine “Legije boraca za slobodu inezavisnost” bili su “bolji rodoljubi nego konspiratori”24), pa je osuda bila očito sredstvozastrašivanja drugih, ne toliko kazna za krivce.

155

VDG JAHRBUCH 2003

18 HDA, Grupa XXI., br. 2095.19 Dvomjesečno izvješće iz đakovačkog kotara od 31.8.1930. HDA, Grupa XXI., br. 1821. Uhićen je još i Antun Bošnjaković,

rodom iz Andrijevaca (kao što je bio i objegli Seletković), koji je umro u istražnom zatvoru (vjerojatno podlegavši istražnimmetodama). Dvomjesečno izvješće iz slavonskobrodskog kotara od 30.6.1930. HDA, Grupa XXI., br. 1878.

20 Mira Kolar-Dimitrijević, Gospodarske i socijalne prilike u Đakovu i Đakovštini od 1929. do 1941. godine, Zbornik muzejaĐakovštine, 2001., str. 99.

21 Više o procesu vidjeti u: Grič. Hrvatska korespondencija, Beč, 7.5.1931., str. 3.22 Kazne su im kasnije smanjene na doživotne, a radi političkih promjena nisu ih odslužili. Kirchmajer je bio i prvi načelnik Đakova

nakon proglašenja NDH. V. Geiger, Nijemci u Đakovu, str. 142.23 Grič. Hrvatska korespondencija, 27.5.1931., str. 1.; Grič. Hrvatska korespondencija, 28.5.1931., str. 2-4. 24 Neke veze s Pavelićem su imali, iako su na sudskom procesu dosta od priznanja nijekali, jer su bila iznuđena pod teškim

mučenjem. Miron Krešimir Begić, Ustaški pokret 1929-1941. pregled njegove poviesti, Buenos Aires, 1986., str. 163-164;Veliki proces protiv Hrvata u Beogradu, Hrvatski domobran, Buenos Aires, 2/1931., br. 1 (12.6.1931.), str. 4-5; Atentat nijeizveden o čemu postoje razne varijante. Krizman navodi da je posrijedi slučaj, jer je ispala kapsula s fitiljem, a u Hrvatskomdomobranu prepričana je rasprava sa suda, u kojoj se tvrdilo da je policiji ranije dojavljeno za atentat, pa su pojačane straže uz

Još jedan veliki radićevac bio je andrijevački župnik njemačkog imena FerdoGerstner. Za njega su redarstvene vlasti sakupile lijep broj prijava, ali nisu mogle ništa poduzeti, jer ga je štitio svećenički položaj. Prvo “nedjelo” bila je čestitka dr. Mačekuza Novu godinu 1933., koju su supotpisali Antun Jovičić (Svilaj) i (Toma?) Balenović(Garčin). U njoj “sjedinjeni s osjećajima cijelog hrvatskog naroda” žele Mačeku “poslijeledene zime veselo proljeće”. Kasnija kontrola njihove pošte nije dala rezultata, jer niti sušto primali niti slali, pa se sumnjalo da su u vezi s dr. Mačekom “usmenim putem”.25Gerstner je usprkos pritiscima nastavio s podržavanjem radićevskog duha, radi čegaje kotarski načelnik konačno ozbiljno zatražio njegov premještaj. Budnom okužandarmerije nije promaklo jedno kasnije pismo kojim su ga (neuspješno) pokušalipovezati s dr. Jurjem Krnjevićem i optužiti za nedozvoljene veze s emigracijom. Uz toje bio okrivljen da je u crkvi u više navrata dao pjevati “Lijepu našu”, ali su svjedoci –na očaj kotarske uprave bile su to maloljetne djevojke koje su započele pjevati, a kojenisu mogli kazniti – nijekali da je on o tome išta znao. Jednako su postupili seljaci kojisu po župnikovom nagovoru sakupljali potpise Perkovčana kojima su se javnoizjašnjavaju da nisu članovi JRSD (na listu članova dospjeli su prijevarom “time što imje rečeno, da se kupe potpisi za izgradnju Perkovačkog doma”). Radi toga je protiv župnika isakupljača pokrenut postupak, a za službenika na kojeg je pala sumnja da im je daolistu članova JRSD tražilo se otpuštanje iz državne službe.26

Jedan slučaj samo rubno dodiruje temu HSS – Nijemci, ali u izuzetno živimbojama oslikava napetosti u doba diktature i gospodarske krize. Glavni je lik JohanStemmer iz Odžaka, uhićen u Brodskom Drenovcu jer je govorio da će se “Jugoslavijarascepati” i da se od seljaka u Bačkoj teško utjeruje porez (očito aludirajući na otpor) te da je on hrvatski ministar kojeg trebaju poštivati. Ljudi ga nisu ozbiljno shvatili, nesamo jer je govorio loše hrvatski, nego jer je hodao u pocijepanoj odjeći i prosiomilostinju. (Da je govorio za slobodnu Hrvatsku svjedoci nisu priznali.) U istrazi sedoznalo da je Stemmer iz Bačke, radio je kao nadničar i radnik na puno mjesta, anigdje nije mogao zadržati posao, ozbiljno je bolovao i na kraju postao jedan odlutalica u doba krize. Branio se da ništa od onoga za što je bio optužen nije rekao,nego da je samo vračao za zdravlje (slijedi zgodan opis vračanja kosom i žarom uvodi) i predskazivao budućnost. U tome je izgleda bio prilično sugestivan, ali bilo je iočito da radi bilo što za hranu i da govori što ljudi žele čuti. Vjerojatno se nadao posluako se prikaže kao radićevac, ali u tome je pretjerao i dobio 30 dana zatvora. Iako jebilo očito da nije politički izgrednik, a niti ozbiljan svjedok, to što je spomenuoilegalni rad prof. Josipa Ivanića (Zagreb) i dr. Martina Šverera (Subotica), koje teškoda je osobno poznavao, policija je shvatila ozbiljno i odmah tražila provjeru.27

Godine 1935. oživjela je politička aktivnost, ali i broj kazni. Jedan od prvihkažnjenih te godine bio je Antun Tajfar (podrijetlom iz Gruškovca, Ptuj) iz Orljavcakoji je u siječnju odbio upisati se na izborne popise, jer nije želio glasovati. Razočarao

156

VDG JAHRBUCH 2003

prugu pronašle eksploziv. Bogdan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb, 1978., str. 71; Veliki proces protiv Hrvata uBeogradu, Hrvatski domobran, 2/1931., br. 2 (19.6.1931.), str. 5.

25 HDA, Grupa VIc, br. 489.26 HDA, Grupa XXI., br. 3235.27 HDA, Grupa VIc, br. 524.

se još 1921. kada je želio glasovati za Radića, ali je pri izborima bilo prijevara(svjedoci spominju uhićenja radićevca ili prepune kutije u koje se nije moglo spustitikuglica). Grijeh mu nije bila želja za apstinencijom (koja je mogla više škoditi HSS-u)nego to što je izjavio da je Radić živ da ne bi postojala Jugoslavija.28

Kako su se približavali izbori 1935., rastao je i broj uhićenika. Pred izbore više jeputa kažnjavan Josip Hartl, ravnatelj Hrvatskog lista (novina “čiji je rad zasnovan naplemensko-separatističkoj bazi”) i Građanske tiskare u Osijeku. Hartl i brijački obrtnikAntun Hamš održali su predizborni skup na kojem je za HSS istaknuta kandidaturadr. Hefera i dr. Milana Čaćinovića. Hartl je skup završio povikom “Živila naša hrvatskadomovina” pa je radi takvog ponašanja “kojim se raspiruje i manifestira separatistička iplemenska netrpeljivost” dobio osam dana zatvora.29 Nakon toga novčano je kažnjen(300 din) radi “nepovlasnog rasturanja slike Dr. Mačeka” čime je “vršio bez odobrenjapolitičku agitaciju”. Za slike mu je presuda izrečena 13.4., a već je 15.4.1935. u društvukritizirao državu i navodno zaprijetio da ako dr. Andrija Artuković bude osuđen, da će “pasti glava Kneza Namesnika”. Odmah je uhićen, a predmet je poslan na navišemjesto – Državnom sudu za zaštitu države.30

Političke podjele i napetost oko izbora uvukle su se i u seljačku svakodnevnicu.Kotarskom načelniku u Požegi došla je u svibnju 1935. prijava protiv nekoliko seljakaiz Mihaljevca koji su raskinuli spregu (zajednički rad sa zapregom) s onima koji suglasovali za Jeftića. Među optuženima su bili Andrija Hut, Andrija Krip, Mijo Hiber(Krip je na njemačkom rekao Hiberu da baci u potok Simu Kosanovića s kojim su sezavadili i s kojim su odbili raditi). Okrivljeni su se branili da su spregu raskinuli radi“nejednakosti marve i dvostrukih svetaca” što su bili legitimni razlozi za raskid ugovorene suradnje. Međutim, nadležni su ustanovili da se ipak radilo o izborima i osudili ih napet dana zatvora. Presuda je bila blaga ne zato jer su suci ocijenili da se ne radi oozbiljnom prekršaju (svjedoci su potvrdili da je prijetnja bacanjem u potok bila šalajer se Krip pri tom smijao, a Hiber je fizički bio puno slabiji od Kosanovića), nego naizričitu zamolbu mihaljevačke općine da se problem ne zaoštrava, jer su se “prilike umestu već sredile”.31

Nešto više izvora za razdoblje 1937.-38. godine pokazuje da proces pridobivanjaNijemaca za politiku HSS-a nije bio jednostavan, da se pri uvjeravanju kako trebajustati na stranu HSS-a služilo raznim načinima, te da prepreke koje je pri tom trebalosvladati nisu bile samo na njemačkoj strani.

Izbornoj skupštini HSS-a u vinkovačkom Novom Selu (10.1.1937.) pridana jeočito velika važnost, iako se radilo samo o izborima za općinsko vijeće. Naime,općinski izbori od 15.11.1936. bili su poništeni i zakazani su novi za 24.1.1937.Budući da je Novo Selo bilo okruženo hrvatskim selima, jasno je i da je podrška

157

VDG JAHRBUCH 2003

28 HDA, Grupa XXI., br. 4492.29 Izvješće od 1.4.1935. HDA, Grupa XXI., br.3991.30 S njime je kažnjen i «istaknuti separatista» dr. Ferdo Bošnjaković. Izvješće od 1.5.1935. HDA, Grupa XXI., br. 3990. Prije

toga kažnjen je s 14 dana zatvora u prosincu 1934. radi slanja paketa političkim zatvorenicima u Lepoglavi i SremskojMitrovici čime je «manifestirao svoje simpatije za navedene osudjenike». Izvješće od 1.1.1935. HDA, Grupa XXI., br. 3991.

31 HDA, Grupa XXI., br. 4244.

mjesnom HSS-ovskom vodstvu bila izuzetno odlučna. Na skupštinu su došli narodnizastupnici Antun Babić (Županja), Živan Kuvedžić (Šid), Sigismund Čajkovac i njegov zamjenik Adam Jurić iz Privlake, zatim Petar Gvozdić (odvjetnik iz SrijemskeMitrovice) i ugledni seljački književnik i djelatnik Mihovil Pavlek Miškina. Kotarskiizvjestitelj (bio je to načelnik osobno) komentirao je da su visoki gosti došli “da bi sedomaći element jače impresijonirao”. Skup je otvorio Jurić, a njegove je pozdravne riječina njemački prevodio Ludvig Mihel32 (mjesni vođa mačekovaca u Novom Selu).Čajkovac je govorio na njemačkom naglašavajući da je njihova “sudbina usko vezana zasudbinu vaše hrvatske seljačke braće”. Sažeto je protumačio temelje seljačke ideologije(čovječnost, socijalna pravda, nacionalna sloboda) i ciljeve: Hrvatska traži samo svojustaru autonomiju (Sabor, bana) i kada to postigne onda će i “ljubljena njemačka braćabiti slobodna u slobodnoj Hrvatskoj”. Nijemcima se za pristajanje uz HSS obećavalo svaprava: “Vi ostanite Nijemci, podržavajte svoj njemački jezik, svoje njemačke običaje, svojunjemačku kulturu, ali na izborima, koji će se obaviti za 14 dana, glasajte za listu hrvatskogseljačkog pokreta”. Da im se to isplati dokazivao je i dotadašnjim uspjesima HSS-a(sajamski pokret Gospodarske sloge, pomoć Hrvatskog radničkog saveza radnicima).Drugi su govornici isticali zajedničku graničarsku prošlost (Babić) i uvjeravalislušatelje da su Nijemci i drugdje uz HSS (Kuvedžić). Zanimljiv je mali incident kojise dogodio i koji svjedoči o teškoj odluci i podijeljenim osjećajima Nijemaca. Ujednom je trenutku jedan od govornika, Paul Kühn, dodirnuo zabranjeno i – kakostoji u izvješću – “valjao je drvlje i kamenje protiv Krafta, Mesera, Täubela, vođe Nijemaca uKraljevini, koji da su se prodali režimu, obogatili se, a svoje ljude upropastili”. Reakcijačlanova Kulturbunda iz publike bila je oštra, pa je državni izaslanik (kotarskinačelnik) vratio govornika na dnevni red. Skup je ipak sretno završio, jer je Kühnsrećom bio Nijemac, pa su i kritiku lakše prihvatili. Govor je završio zaključkom da jeseljačka politika jedina ispravna u državi s 80% seljaštva i da najbolji primjer dajeHitler koji se toliko brine za njemačke seljake iako ih je samo 40%. Na kraju jeupozorio okupljene da ne idu “zajedno s ciganima iz Novih Jankovaca”, aludirajući naizbore u Jankovcima, na kojima su lokalni Cigani dali odlučne glasove zaJugoslavensku radikalnu zajednicu. Na zboru su bile izvješene i dvije “plemenske”zastave, pa izvješće završava riječima: “protiv krivaca postupiće se po zakonu”.33

Uz privlačnu moć Kulturbunda, velik je problem staleškoj suradnji, koju je tolikouporno zagovarala HSS, činila stvarna nesloga ili čak ozbiljnija zavađenost Hrvata iNijemaca koji su živjeli zajedno. Nekoliko slučajeva svjedoči da se podijeljenosti nisulako prevladavale. Dr. Stjepan Hefer, jedan od najdjelatnijih HSS-ovaca, organizatorraznih djelatnosti vezanih uz stranku u osječkom i valpovačkom kotaru, održao je uVeliškovcima sastanak koji se razlikovao od uobičajenih (19.12.1937.). Skoro polovica njegovog stanovništva bili su Nijemci, koji se nisu osjećali najugodnije u inačehrvatskom okruženju (primjerice, Veliškovci su bili jedino selo u kotaru koje nijeimalo Seljačku slogu, a svih ostalih 18 je imalo). Hefer je i došao u Veliškovce upravoradi tih problema. U uobičajenom uvodnom govoru bio je dosta jasan i izravan.

158

VDG JAHRBUCH 2003

32 Vjerojatno je izvjestitelj napisao krivo ime i moguće je da se radilo o Heinrichu Michelu, koji je bio dugogodišnji vođa HSS-a uNovom Selu.

33 HDA, Grupa VIc, br. 628.

Naglasio je da Nijemci trebaju ići s Hrvatima, jer “žive na hrvatskoj grudi” i upozorio ih je da ne nasjedaju režimu jer se “nezna šta će sutra biti” i što će im reći Hrvati kad izbore slobodu. Očito su bili pod jakim utjecajem režimske promidžbe, jer je nastavio suvjeravanjem kako Srbija nikada neće dobiti područje do crte Pakrac-Virovitica.Protumačio je okupljenima i stajalište HSS-a potvrdivši da je Maček obećao svimnarodima ravnopravnost (kulturna, prosvjetna, gospodarska i ostala sloboda).Nastavio je da je poznato da između Nijemaca i Hrvata u Veliškovcima “poodavno nijevladala harmonija” jer su Nijemci - većinom u Kulturbundu (osječka frakcija) –naginjali režimu. Kada je došao do toga, nastala je mala svađa u kojoj je predsjednikmjesnog HSS-a Srećko Vrbanac predbacio Nijemcima da su krivi za neslogu(poimence Adam Futerer, Franjo Hirgesler, Josip Faj), a oni su opet dokazivali da sulojalni. Hefer je presjekao svađu i učinio ono radi čega je došao - reorganiziraoupravu HSS-a Veliškovci. Vrbanac se zahvalio na dužnosti, a HSS je dobio novorukovodstvo (novi predsjednik bio je seoski knez Nikola Gregić, potpredsjednikmlinar Josip Hirgesler, tajnik Adam Futerer, blagajnik Miško Vrbanac, njegov“zastupnik” (?) Josip Klem, a odbornici: Imro Kokić, Sepika Hetih, Pavao Galinović,Lovro Klem, Milan Galinović, Đuro Gregić, Nikola Wendling). Postignuto jepomirenje Nijemaca i Hrvata u selu i od tada u odboru HSS-a “polovica su Nijemci apolovica Hrvati”. Državni izvjestitelj je pokušao umanjiti uspjeh komentirajući da jeraspoloženje bilo “vrlo slabo bez one poznate zanešenosti i zagrijanosti” i da je pomirenjenapravljeno “više iz oportunizma i lokalnog značaja”. (Dodao je i da osnivanjeGospodarske sloge i suda dobrih i poštenih ljudi, koje je zagovarao Hefer, nije odmah provedeno “ali ima znakova da će se ipak tajno provesti, kao što se to obično čini”.)34

Nije bilo neobično, štoviše ukoliko se moglo, njemačkim se seljacima, čak ako ihnije bila većina, obraćalo njemačkim jezikom. Na sastanku HSS-a u PakračkomAntunovcu u proljeće 1938. - koji se pretvorio u pravu skupštinu pred oko 2.000 ljudii morao biti održan na otvorenom - govorio je Žiga Scholl, koji se na njemačkomobratio prisutnim Nijemcima i pozvao ih na slogu s Hrvatima.35 Međutim, negdje tonije dočekano s dobrodošlicom. U istom su danu na sastanku HSS-a u Koritni iSemeljcima izbile na površinu i dublje nesuglasice (29.5.1938.). U Koritni je skupprošao razmjerno dobro, ali su govornici obazrivo doticali problem loših odnosaHrvata i Nijemaca. Nakon općenitog uvoda o postavkama seljačkog pokreta ivažnosti pomirenja i složnog nastupa Hrvata (priznato je da čak i među mačekovcima vladaju osobne razmirice) došlo se i do nužnosti suradnje s drugim narodnostima.Jedan od govornika, Luka Gašpić iz Strizivojne, kotarski povjerenik Gospodarskesloge, pozvao se na svoj razgovor s dr. Mačekom (vrhovnim stranačkim autoritetom)koji se - načuvši “za neke nesuglasice” - raspitivao baš za odnose Nijemaca i Hrvata uđakovačkom kotaru i poručio da treba poraditi na tome da i druge narodnostisudjeluju u hrvatskom seljačkom pokretu. Malo kasnije isti su ljudi održali sastanak iu Semeljcima, koji je prošao puno slabije. Još je nekako prošao poziv Mije Birtića nazajednički rad Hrvata, Nijemaca i Mađara u Gospodarskoj slozi, međutim, kada je

159

VDG JAHRBUCH 2003

34 HDA, Grupa VIc, br. 666. U glasilu HSS izvješteno je da se «izgladio spor koji je nastao između seljaka Hrvata i Nijemaca»,Seljački dom, 26/1938., br. 5 (27.1.1938.), str. 6.

35 Seljački dom, 26/1938., br. 22 (12.5.1938.), str. 5.

nakon njega Matija Hefner pokušao govoriti na njemačkom (bilo je prisutno nekoliko Nijemaca), ostali su “s velikim negodovanjem primili taj pokušaj” i razišli se. Odnosi suočito bili daleko od željenih jer je čak i prema onima koji su došli na skup - pokazavšiipak neke simpatije za HSS - bilo teško nastupiti s punim prihvaćanjem.36 Sloga kojaje bila lako i jasno određena na programskoj razini, ponegdje je u stvarnim životnimprilikama teško krčila svoje putove.

HSS se nije mogao služiti drugim sredstvima nego uvjeravanjem i obećanjima,međutim, stranačka je organizacija kroz političke borbe i progone postala čvrsta imasovna, razvivši svojevrsne načine pritisaka. Nešto od toga se nazire u Heferovomupozorenju veliškovačkim Nijemcima da razmisle što će biti kad Hrvati izbore svojuslobodu. Svakako su sve očitiji uspjesi i masovnost koju je seljački pokret postigao ukasnim 1930-im godinama tjerali i one koji do tada nisu bili veliki pristaše HSS-a darazmisle o svrstavanju na njegovu stranu. Prostora za političku pasivnost bilo je svemanje, a oni koji su bili uz HSS pozivani su da u svemu slijede politiku vodstva, kakopokazuje predizborna skupština u Jovanovcu (13.11.1938.). Otvorio ju je predsjednik mjesne organizacije HSS-a Josip Rorbaher, a govorili su Gustav Otojić (seljak izTenja) i Petar Pelzer (graditelj iz Osijeka i kandidat na listi HSS-a 1935.). Ostojić jeprvo izrazio zadovoljstvo da su Jovanovčani “oduševljeni pristaše b. (bivše, op. S. L.)HSS” i zatim ih pozvao na disciplinu i na skupu i kod glasovanja. Očito je bilo dakandidati nisu “lica, koja bi možda jovanovčani želili” (čak se i on sam nije slagao sizborom) pozvao je ipak na “stranačku stegu” kod glasovanja. Pelzer se okupljenimaobratio na njemačkom i pokušao ukazati na razlike HSS i njene režimske suparnice.Istaknuo je da HSS ne daje lažna obećanja (za razliku od JRZ koja je olako obećavalaono što seljaci najviše žele – zemlju), ali zato jamči jednakost bez obzira na naciju.Pozvao ih je da se drže “istine i pravde”, znači HSS-a. Spomenuo je i drugu važnudilemu koju su imali Nijemci – odnos prema njemačkim organizacijama u Jugoslaviji. Svojim je primjerom pokušao pokazati kako on, Nijemac, ipak može “ljubiti ovuhrvatsku grudu” i istovremeno biti član posebnih njemačkih društava. Njegovu jemisao nastavio dr. Žiga Scholl i govorio o odnosu Jugoslavije i Trećeg Reicha. Pokušao je opovrgnuti protivničku promidžbu da HSS samo želi veliku Hrvatsku i još jednomponovio njezin program: socijalna pravednost, prava čovjeka i puna slobodamanjina. Ono što je zbunjivalo glasače na izborima 1938., a čega su u HSS-u bilisvjesni – dobri odnosi i sporazum Stojadinovića s Hitlerom – pokušao je prikazatinesigurnim. Sporazum, naglasio je, može propasti kao što je propao onaj sFrancuskom i Engleskom, a ono što nudi HSS je sigurno.37

Bez obzira na probleme koje je imala u privlačenju Nijemaca, HSS je u svojimredovima imala znatan broj njemačkih imena. U 1930-im godinama na višimdužnostima u stranci spominju se Petar Pelzer, Matija Hefner (iz Gorjana, “ponarodnosti Nijemac”, zamjenik Balentovića na listi za đakovački kotar), SebastijanLehner (predsjednik kotarske organizacije HSS-a iz Jakšića, zamjenik kandidataTanaya na izborima 1938.). Nijemci su nerijetko bili na čelu ili u vrhu mjesnih

160

VDG JAHRBUCH 2003

36 HDA, Grupa VIc, br. 677.37 HDA, Grupa VIc, br. 897.

organizacija HSS-a, primjerice Eduarad Hepp bio je tajnik mjesne organizacijeHSS-a u Orahovici (Našice), a Petar Hohenfelder bio je na istoj dužnosti u GornjimBogićevcima (Okučani). U Kravicama je predsjednik bio Josip Kauk. Kada je20.10.1939. umro, u kratkom je nekrologu stajalo da je “kao Nijemac bio vrlo dobarpristaša HSS”, da je neumorno radio za stranku i uspio u Kravicama, gdje je većinabila protiv HSS-a, proširiti organizaciju na “dostojan broj članova i pristaša”.38

Odnos HSS-a i njemačke manjine bio je jedan od važnijih problema s kojima sestranačko vodstvo susretalo u Slavoniji (i Vojvodini). Njegova složenost i neistraženost svakako nalažu opsežnija buduća istraživanja, kako bi se moglo što cjelovitijesagledati položaj i probleme Nijemaca u Hrvatskoj između dva svjetska rata.

Zak lju č ak

Tijekom cijelog međuratnog razdoblja Hrvatska (republikanska) seljačka stranka(H/R/SS) ulagala je velike napore da za svoju politiku pridobije njemačku manjinu.Od samih je početaka imala i uspjeha, pa se njemačka imena susreću na njezinimskupovima, u njenim redovima i među njezinim osuđenim članovima. Ipak, važno jenaglasiti da za njemačko stanovništvo odluka o podupiranju HSS-a često nije bilalaka, jer su se time izlagali pritisku i progonima od strane beogradskog režima, pa suse za to odlučivali oni koji su bili barem u nekoj mjeri pohrvaćeni. Tijekom 1930-ihgodina, kada je HSS učvrstio svoj položaj, problemu kojeg je činio Beograd pridružiose i sve jači utjecaj Trećeg Reicha i Kulturbunda, koji je pokušao homogenizirati iuključiti u svoj rad sve Nijemce u Hrvatskoj (i Jugoslaviji). Izvori pokazuju i još jednuprepreku s kojom se suočavala HSS – ponegdje loše međusobne odnose Hrvata iNijemaca koji su živjeli zajedno. Svojom je politikom, obećanjima, uvjeravanjima, aonda i “stranačkom stegom” HSS pokušao prevladati sve te probleme i sjedinitiHrvate i Nijemce u borbi za zajedničke interese – slobodu i socijalnu pravdu.

161

VDG JAHRBUCH 2003

38 Seljački dom, 271939, br. 44 (26.10.1939.), str. 6.

Die Volksde ut schen und die Kro a ti sche(re pu bli ka ni sche) Ba u er npar tei

1918-1941

Während der ganzen Zwischenkriegszeit gab sich die Kroatische(republikanische) Bauernpartei (HRSS) grosse Mühe, um für ihre Politik diedeutsche Minderheit zu gewinnen. Von den Anfängen hatte sie auch Erfolge, so dassauch deutsche Namen in Versammlungen, in ihren Reihen und unter ihrenverurteilten Mitgliedern getroffen werden. Aber, es ist wichtig zu betonen, dass dieEntscheidung, die HSS zu unterstützen, für die Deutschen nicht einfach war, da siedamit unter dem Druck und Vertrieb von Seite des belgrader Regimes standen.Deswegen entschlossen sich dafür diejenigen, die wenigsten ein bisschen kroatisiertwaren. Während der 30-er Jahre, als die HSS ihre Lage festigte, schloss sich demProblem, das Belgrad darstellte, auch der immer stärkere Einfluss des DrittenReiches und des Kulturbundes an, mit dem Versuch, alle Deutschen in Kroatien (undJugoslawien) zu homogenisieren und in ihre Arbeit einzuschliessen. Quellen zeigennoch ein Hindernis mit dem die HSS konfrontiert war - stellenweise war dieBeziehung zwischen den Kroaten und Deutschen, die zusammen lebten schlecht. Mit ihrer Politik, Versprechungen, Beteuerungen und dann der „Parteikontrolle“versuchte die HSS all diese Probleme zu bewältigen und die Kroaten und Deutschenim Kampf um die gemeinsamen Interessen - Freiheit und soziale Gerechtigkeit zuvereinigen.

162

VDG JAHRBUCH 2003

Zlat ko MATIJEVIĆ

“Grad ja ni na od kaz” - nje ma č ka na cio nal naman ji na i 9. čla nak Za ko na o iz bo ru

na rod nih po sla ni ka za Usta vot vor nu skup šti nuKral je vi ne Srba, Hrva ta i Slo ve na ca (1920.)

“Nedavanje prava glasa tim ljudima [Nijemcima] sasvim je na svome mestu i to je jednaodlična strana ovog zakonskog projekta.”

Aleksa Žujović

Autor je na temelju znanstvene literature, stenografskih bilježaka Privremenoga narodnogpredstavništva, te suvremenog tiska rekonstruirao tijek parlamentarne rasprave o 9. člankuizbornog Zakona za ustavotvornu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koji je,jednom svojom odredbom, uskraćivao pravo glasa nacionalnim manjinama koje su, premaodredbi Saint-Germainskog mirovnog ugovora, imale pravo optiranja za svoje “nacionalnedržave”. Odlukom parlamentarne većine, pripadnici njemačke nacionalne manjine nisu moglipristupiti glasovanju na izborima za ustavotvornu skupštinu (1920.).

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata politički je zemljovid srednje Europe dobio novi izgled. Na ruševinama starodrevne, multietničke, multireligijske imultikulturalne Austro-Ugarske Monarhije nastale su nove “nacionalne” države:Austrija, Mađarska, Čehoslovačka i Kraljevstvo/Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca(1918.). Odmah nakon osnutka jugoslavenske kraljevine, koja usprkos uvjerenju iželji određenih političkih i intelektualnih krugova nije bila “nacionalna” negovišenacionalna zajednica, objavljeno je, da su između predstavnika Narodnog vijećaSlovenaca, Hrvata i Srba, vrhovnog nositelja suverene vlasti kratkotrajne DržaveSlovenaca, Hrvata i Srba (29. listopada – 1. prosinca 1918.), i srbijanskih političkihčimbenika započeli pregovori o sastavu prve zajedničke vlade.1 U skladu sasporazumom sklopljenim između dviju strana, sastavljanje zajedničke jugoslavenskevlade trebalo je biti popraćeno sazivom jednoga “jedinstvenog zakonodavnog tijela”,tj. Privremenoga narodnog predstavništva (PNP). Također je bilo dogovoreno, da setaj privremeni parlament mora sazvati najkasnije mjesec dana nakon sastava vlade.2Usprkos ranijeg dogovora, PNP je sazvan tek 1. ožujka 1919., odnosno tri i polmjeseca nakon što je sastavljena prva jugoslavenska vlada. S obzirom na to da je PNPbio oktroirano tijelo, ni njegovi članovi nisu mogli biti neposredno izabrani od birača, nego su - delegirani.3 Prema vladinoj odluci Srbija je imala 84 zastupnika, Hrvatska s

VDG JAHRBUCH 2003

163

1 Josip HORVAT, Politička povijest Hrvatske, Drugi dio, Zagreb, 1989., 140.2 Ivo BANAC, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika, Zagreb, 1988., 354.3 Opširnije vidi: Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca – Privremeno narodno

predstavništvo, Zagreb, 1989., 71-91.

Rijekom i Međimurjem 62, Bosna i Hercegovina 42, Slovenija 32, Dalmacija 12, Crna Gora 12, Vojvodina 24, Makedonija 24 i Istra 4.4 Ukupan je broj članova PNP-a,dakle, trebao biti 296, ali je stvarni broj zastupnika, koji su djelatno sudjelovali unjegovu radu, bio nešto manji od propisanog, te je iznosio 290 članova.5

Tijekom prvih mjeseci postojanja PNP-a došlo je do početka suradnje različitihpolitičkih stranaka i skupina, te njihovo odmjeravanje snaga u nametanju vlastitihkoncepcija o budućem uređenju države. Obrisi dvaju suprotstavljenih gledišta bili suveć posve jasno ocrtani. Na jednoj je strani stajao blok centralista, a na drugojanticentralista. Za uvođenje centralizma u državno ustrojstvo bile su sve srbijanskestranke i Pribičevićevi prečanski “demokrati”. Nasuprot njima stajale su sve ostale“prečanske” stranke i skupine. No, anticentralistička oporba nije bila jedinstvena usvojim stajalištima. Jedan se njezin dio zalagao za federalističko uređenje države, adrugi za autonomističko.6 Politička razdrobljenost anticentralističkih snaga išla je uprilog prvenstveno srpsko/srbijanskom bloku u namjeri da stvori centraliziranudržavu po svojoj mjeri.

Jedna od bitnih karakteristika političkoga života u Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca u razdoblju djelovanja PNP-a bila je česta promjena vladinih kabineta. Od1. ožujka 1919. do 22. listopada 1920., kada je regent Aleksandar raspustio PNP,došlo je do šest takvih promjena.7

Jedna je od glavnih zadaća PNP-a bila donošenje izbornog zakona zaustavotvornu skupštinu (konstituantu). Prijedlog zakona o izboru narodnih poslanika (zastupnika) za ustavotvornu skupštinu bio je prvi put podnesen PNP-u 29. kolovoza1919., za vrijeme “demokratsko-socijalističke” vlade Ljube Davidovića. No, kako je tavlada uskoro podnijela ostavku (18. listopada 1919.), a nova vlada istog premijeranije sazvala PNP na nastavak zakonodavnog rada, taj će zakonski prijedlog doći nadnevni red tek za vrijeme vlade “Parlamentarne zajednice” Stojana Protića (13.ožujka 1920.).8 Nakon pada Protićeve vlade, formirana je “koncentracijska vlada”Milenka Vesnića (17. svibnja 1920.).9 S obzirom na to da se općenito držalo da jeVesnićev kabinet u svojoj osnovi izborni - i njegov je radni program bio sastavljen utom smislu: prihvat izbornog zakona, izradba nacrta državnog ustava i provedbaizbora za ustavotvornu skupštinu.10 Vesnićeva se vlada, uz jednu rekonstrukciju (18.kolovoza 1920.), kada je kabinet napustio S. Protić “ministar pripreme zaustavotovrnu skupštinu i izjednačavanje zakona”, uspjela održati na vlasti sve do 1.siječnja 1921.

Na 98. redovnom sastanku PNP-a, održanom 12. lipnja 1920., Odbor za izradunacrta zakona o izboru narodnih zastupnika za ustavotvornu skupštinu podnio jeprisutnim parlamentarcima svoj prijedlog. Zakonski tekst prijedloga nije bio čitan,jer su ga zastupnici imali već od ranije na svojim klupama, zajedno sa sprovodnim

164

VDG JAHRBUCH 2003

4 Ferdo ČULINOVIĆ, Državnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. vijeka, Druga knjiga, Zagreb, 1954., 230.5 N. ENGELSFELD, nav. dj., 91.6 J. HORVAT, nav. dj., Prvi dio, 390.7 N. ENGELSFELD, nav. dj., 119.8 Isto, 251.9 J. HORVAT, nav. dj., Drugi dio, 189.10 N. ENGELSFELD, nav. dj., 188-190.

pismom i ukazom regenta.11 Ponuđeni zakonski prijedlog temeljio se na Zakonu oizboru narodnih poslanika Kraljevine Srbije iz 1903. s nadopunama i izmjenama iz1910.12

Na istom se sastanku za riječ javio ministar Protić. Dajući uvodnu riječ “u načelnudiskusiju” o Prijedlogu zakona za izbor narodnih zastupnika u ustavotvornuskupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ministar je, govoreći općenito o 9.članku, između ostalog, rekao:

“[...] karakteristika ovoga predloga zakonskog je u tome, što smo mi prinudjeni bili dajednom delu naših državljana ne dopustimo ili oduzmemo biračko pravo za ovaj mah, zaUstavotvornu skupštinu. To je onaj deo naroda, čiji je položaj još nedovoljno odredjen i koji ćeostati nedovoljno odredjen za čitavu godinu dana. Mi smo gospodo, u nevolji, jer se bez naševolje nalazimo u položaju, da smo dobili gradjane na odkaz! [...] Ti gradjani imaju pravo uroku od godine dana da nam odkažu svoj sugradjanstvo i da idu u drugu, njihovu nacionalnudržavu, onde gde su dotle bili. Mi pak to pravo nemamo prema njima, nego ih moramo odmahsmatrati kao naše gradjane. Budući u takovome položaju, mi smo smislili, da imamo pravo idužnost da ne dopustimo tim, takvim gradjanima, da s nama zajedno prave naše osnovnezakone”.13

Protićev je govor bio popraćen “živim odobravanjem”.14

Riječi ministra Protića, člana srbijanske Narodne radikalne stranke, bile su sasvimjasne – dio stanovnika novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije mogaouživati sva građanska prava, nego se našao u položaju građana drugog reda.

Oduzimanje prava glasa na izborima za ustavotvornu skupštinu, odnosilo seprvenstveno na dio građana nastanjenih u zemljama bivše Austro-UgarskeMonarhije, koje su se 1. prosinca 1918. ujedinile s Kraljevinama Srbijom i CrnomGorom. Drugim riječima, dio stanovnika Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,Bosne i Hercegovine, te slovenskih zemalja i Vojvodine koji nisu bili po svomeetničkom podrijetlu Slaveni, nisu mogli, barem privremeno, u potpunosti uživati svagrađanska prava. Ta je diskriminirajuća odredba bila prvenstveno uperena protivNijemaca i Mađara, dvije najbrojnije neslavenske nacionalne manjine ujužnoslavenskim zemljama bivše Monarhije. Prema brojčanim pokazateljimanjemačka je nacionalna manjina imala 513.472 pripadnika, koji su u većimskupinama nastanjivali dijelove Slavonije, Bačke, Baranje i Banata, te Slovenije(Kočevje i Maribor).15 Mađarska je nacionalna manjina imala 472.409 pripadnika.16Uporište za takvu diskriminirajuću zakonsku stavku, predlagači su našli u odredbama Saint-Germainskog mirovnog ugovora potpisanog između sila pobjednica i Austrije,kojim je potvrđen raspad Austro-Ugarske Monarhije (1919.). Odredbama ugovorauređeni su odnosi između država nasljednica bivše Monarhije. Ugovor je, s jedne

165

VDG JAHRBUCH 2003

11 Isto, 197.12 Branko PETRANOVIĆ, Istorija Jugoslavije 1918-1988. Prva knjiga: Kraljevine Jugoslavija 1914-1941, Beograd, s. a., 118.13 Stenografske beleške Privremenog narodnog predstavništva Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, IV. sveska, Zagreb, 1921., 576.14 Isto.15 I. BANAC, nav. dj., 61.16 Isto.

strane, obvezivao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca na poštovanje prava svojih“inojezičnih” (nacionalnih) manjina, ali je, s druge strane, zajamčio pripadnicima tihistih manjina pravo optiranja za svoje “nacionalne države”.17

Uzimajući riječ u načelnoj raspravi o predloženom zakonu, oporbeni zastupnikVitomir Korać, istaknuti socijaldemokratski političar iz Hrvatske, suprotstavio se, naistom sastanku, Protićevom načelnom obrazloženju oduzimanja prava glasapripadnicima nacionalnih manjina s pravom optiranja:

“Ja ne ću reći, da nije opravdano, da se oduzima pravo onima, koji ne misle biti našidržavljani. Ali držim, da onim ljudima, koji žele ostati ovde, koji žele postati naši državljani,treba osigurati izborno pravo. Svaki onaj, koji želi da ostane kod nas, da postane našdržavljanin, treba da dobije izborno pravo. [...] Ja mislim, da je to nepravedno oduzimanjeizbornoga prava”.18

Nakon socijaldemokratskog zastupnika riječ je uzeo dr. Ivan Paleček, bivšihrvatski ban i član vladajuće Demokratske zajednice:

“Nabačeno je u ovoj raspravi takodjer i pitanje onih naših eventualnih budućihsugradjana, koji po plemenu i jeziku ne pripadaju našoj rasi. Nabačeno je naime pitanje, da lije ispravno, da se njima izborno pravo za ustavotvornu skupštinu uskrati ili ne. Ja držim,gospodo, da predložena zakonska osnova u tom pogledu stoji na potpuno ispravnom stanovištu.Oni naši stanovnici, koji po mirovnim ugovorima imaju pravo opcije, imaju pravo, da se ustanovitom roku izjave, da će biti državljani svoje nacionalne države, dakle jedne tudje države,pa ja držim, da nema nijednog etičkog principa, koji bi bio povredjen, ako se takvimstanovnicima pravo glasa uskrati. [...] Ako smo mi sada još prisiljeni da pripadnicimaplemena, različnoga od našega, uskratimo pravo glasa, mi nismo time ništa skrivili, skrivili suto oni, koji su nam nametnuli, da mi moramo trpjeti, da oni optiraju u stanovitom vremenu zajedno tudje državljanstvo, a ipak su ih proglasili našim državljanima do izmaka opcijskogaroka. Što bi se, gospodo, moglo dogoditi, ako bi mi tim elementima već sada dali pravo glasa?Moglo bi se dogoditi to, da oni za par mjeseci glasaju pri izborima za Ustavotvornu Skupštinu itime da saradjuju pri stvaranju ustava i izgradnji naše države, a odma iza toga da izvrše svojepravo opcije i da se deklariraju državljanima jedne tudje države. Ja, gospodo, držim, da se odnas apsolutno ne može očekivati, da se sa takvim stanjem stvari izmirimo”.19

U svom se govoru dr. Paleček osvrnuo i na “odeljeno (izdvojeno) mišljenje”20 dr.Ladislava Polića i don Kerubina Šegvića, članova vladajuće Hrvatske zajednice, koji su u PNP-u djelovali unutar Narodnog kluba zajedno s bosansko-hercegovačkomHrvatskom težačkom strankom:

166

VDG JAHRBUCH 2003

17 N. ENGELSFELD, nav. dj., 257. O Saint-Germainskom mirovnom ugovoru opširnije vidi: [V. P. POTEMKIN, ur.], Historija diplomacije, Treći svezak: Diplomacija u razdoblju pripremanja Drugog svjetskog rata (1919.-1939.), Zagreb, 1951., 44;Bogdan KRIZMAN, “Vanjskopolitički položaj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca godine 1919.”, Časopis za suvremenupovijest, Zagreb, 2/1970., br. 1, 48-50; ISTI, Vanjska politika jugoslavenske države 1918-1941. Diplomatsko-historijskipogled, Zagreb, 1975., 15-17; Ernst Joseph GÖRLICH, Grundzüge der Geschichte der Habsburgermonarchie und Österreichs,Darmstadt, 1980., 277-281.

18 Stenografske beleške, IV. sveska, 580.19 Isto, 582-583. 20 “Odeljeno mišljenje” dvojice hrvatskih političara, koji su se zalagali za federalističko uređenje jugoslavenske državne zajednice,

bilo je “priklopljeno” izvještaju Odbora za izradu izbornog zakona. (Isto, 583.)

“Sa izvjesne strane nastojalo se je izaći u susret onim stanovnicima naše države, koji imajupravo opcije za svoju nacionalnu državu, i to na taj način, kako su to učinila gospoda dr. Polić i Šegvić [...]. Ta gospoda naime hoće, da se stanovnicima Nejugoslavenima pravo glasa zaizbore za Ustavotvornu Skupštinu dade za onaj slučaj, ako se oni pred nadležnom vlašćuodreknu svoga prava opcije. Medjutim, gospodo, ja držim, da bi to značilo njima bezuvjetnodati pravo izbora za Ustavotvornu Skupštinu, i to radi toga, jerbo se ovde predlaže remedijumsredstvom odreknuća od jednog prava, koje je javno, a javnog prava, u koliko to zakon inače neodredjuje, ne može se nitko odreći. Javno pravo netko može nevršiti, ali ga se ne može odreći.[...] naše stanovnike, kojima je po mirovnom ugovoru podeljeno pravo, da u roku od šest meseciili godine dana izvrše svoje pravo opcije, nitko ne može siliti, da to svoje pravo izvrše preodredjenog roka i ako bi se oni radi stanovitoga interesa tog svog prava odrekli pre nego što tajrok istekne, oni bi po mome mišljenju, pošto se radi o javnome pravu i pošto im se to pravo dajedo stanovitog roka, ipak mogli svoje opciono pravo vršiti dok rok ne istekne. [...]”.21

Palečekov je govor bio ispraćen pljeskom.22

Posljednji govornik na 98. sastanku PNP-a bio je srbijanski zastupnik AleksaŽujović, koji se izjasnio protiv Prijedloga zakona o izboru narodnih zastupnika zaustavotvornu skupštinu, ali je bio za oduzimanje prava glasa građanima s pravomoptiranja.23

U nastavku rasprave, na 99. redovnom sastanku PNP-a, održanom 14. lipnja1920., za riječ se javio “zajedničar” dr. Polić, koji se, između ostalog, osvrnuo naPalečekovu kritiku njegovog “izdvojenog mišljenja”:

“Gospodin dr. Paleček polagao je najveću važnost na to, da se ti stanovnici [koji pomeđunarodnim ugovorima imaju pravo opcije za svoje nacionalne države] ne mogu odrećiprava opcije, jer to je javno pravo, a javnoga prava se nitko ne može odreći bez zakona. Ne može se zato, misli on, dopustiti tim ljudima, da glasuju i onda da vrše opciju za svoju nacionalnudržavu te postanu tuđi državljani. Ja mislim, da ta pravna zapreka, koju nalazi g. dr. Paleček,ne postoji. [...] Po članu 70. St. Germainskog ugovora postaju ipso iure našim državljanimasvi zavičajnici u teritorijima bivše Austro-Ugarske monarhije, koji su pripali nama, a po članu80. alogeni naši državljani izvan Srbije i Crne Gore imadu pravo opcije za svoje nacionalnedržave. Tu se radi o međunarodnom ugovoru, ali budući da međunarodni ugovor u načelu [...]daje prava i dužnosti samo državama, koje su sklopile ugovor, a pojedincima niti daje pravaniti im nameće dužnosti: zato ti naši državljani moći će dobiti pravo opcije, kad taj ugovor budeproglašen kao naš državni zakon. Ne samo to, nego i naša državna vlada bilo zakonom bilonaredbom moraće izdati potanje propise za izvršenje ugovora. Svakomu je jasno, gospodo, da semora izdati zakon ili naredba, gde će se ti ljudi upozoriti na vršenje opcije, gde će se naznačitirok, otkada i dokada se mora i može vršiti to pravo opcije. Podjedno će se morati izdati formulariza izjave o opciji, a naročito će se morati ustanoviti vlasti, koje će te izjave primati, i pri tomodrediti, hoće li to biti državne ili općinske vlasti itd. Dakle vidimo, da je vrlo mnogo tihodredaba potrebno za provedbu toga ugovora, a ja mislim da jedna odredba može biti i ta, da imse stavi na volju da u određenom roku izjave, hoće li zadržati svoje državljanstvo i preuzeti

167

VDG JAHRBUCH 2003

21 Isto.22 Isto, 584.23 Isto, 586.

državljanske dužnosti ili hoće li primiti strano državljanstvo. Takvom pak izjavom ti inorodnidržavljani ne odriču se svoga prava opcije, nego ga upravo vrši, jer opcija sama po sebi značibiranje između dvoga, dakle biranje između dosadašnjeg državljanstva i novogadržavljanstva. Takvim izjavama, naime, da državljani zadržavaju svoje državljanstvo, oni sene odriču opcije, nego bi se u najboljem slučaju moglo o tome govoriti da je naša država izdalaodredbu, po kojoj se ovakva izjava našeg državljanina smatra konačnom i ozbiljnom i da se višene može opozvati. I na takovu odredbu naša je država po suverenstvu svojem ovlaštena, jer nam to međunarodni ugovor ne zabranjuje. Ne sme [se] još ni to zaboraviti, da se ove izjave ne tičusamo stranih nacionalnih država, nego i naše države jer ti su ljudi većinom postali našidržavljani. Po članu 70. i oni ostaju naši državljani, ako se o tome u određenom roku ne izjave.Zato naša državna vlast treba da prima njihove izjave [...]”.24

Dr. Polić je svoj govor, popraćen “burnim odobravanjem i pljeskanjem”, završioriječima: “Primimo izborni zakon, ajdemo u izbore i onda neka se vrši volja naroda”.25

Odmah iza Polića, riječ je dobio dr. Velimir Deželić sin, član Hrvatske pučkestranke (HPS), koja je u PNP-u djelovala unutar Jugoslavenskog kluba, zajedno saSlovenskom ljudskom strankom.26 Iako je i on bio član parlamentarnog kluba koji je u vladi imao svog predstavnika, dr. Deželić je iznio neke svoje zamjerke Prijedloguizbornog zakona:

“[...] prigovor protivu ovoga zakonskog projekta bio [bi] taj, što čl. 9, gde se govori ostanovnicima sa pravom opcije nije dosta jasno stilizovan, pak će moći doći do smetnja kojima će biti nesumnjivo oštećeni i oni pučani drugih narodnosti, koji su se snašli kod nas kao međusvojima i koji bi vrlo rado živeli u našoj državi. Dabome da treba biti na oprezu pred onima, kojisu huškaraći protivu naše države i koji žive na granici, na jednoj pogibeljnoj zoni, pa su nakani da se odmetnu, ali ipak treba bolje stilizovati spomenuti članak, tako, da se mnogi, koji sadaslučajno nisu naši državljani, umjetno ne razdraže protiv naše države”.27

Deželićeva kritika 9. članka Prijedloga zakona o izboru zastupnika zaustavotvornu skupštinu oslanjala se na zaključak “vrhovnog vodstva” HPS-a:

“Tražimo, da pravo biranja poslanstva za ustavotvornu skupštinu imadu i oni stalnistanovnici kraljevstva SHS, koji po ugovorima o miru s Njemačkom Austrijom i Madžarskomimadu pravo opcije za druge države, ako se prije pravomoćnosti izbornih listina pred svojimopćinskim (gradskim) poglavarstvom izjave, da se pravom opcije ne će poslužiti”.28

Vodstvo HPS-a nije u pripadnicima njemačke nacionalne manjine u KraljeviniSrba, Hrvata i Slovenaca vidjelo samo ravnopravne sugrađane nego i potencijalnepristaše i glasače. U tom kontekstu valja gledati i izjavu uglednog osječkog NijemcaDragutina Pelza, člana HPS-a: “Mi se Nijemci i onako već osjećamo jednako Slavenima kao i Nijemcima, i znamo, da nam je budućnost slavenska, a naša se djeca već odgajaju u skrozslavenskom duhu. Za državu [Kraljevstvo] S[rba], H[rvata] i S[lovenaca] gajimo najveću

168

VDG JAHRBUCH 2003

24 Isto, 594.25 Isto, 598.26 Zlatko MATIJEVIĆ, Slom politike katoličkog jugoslavenstva. Hrvatska pučka stranka u političkom životu Kraljevine SHS,

Zagreb, 1998., 131.27 Stenografske beleške, IV. sveska, 600.28 “Zaključci vrhovnog vodstva HPS”, Narodna Politika, Zagreb, 3/1920., br. 88, 1.

simpatiju i najodaniju privrženost, te smo pripravni vršiti sve svoje dužnosti, i za tu državupodnijeti sve žrtve, pače i krv svoju dati”.29

Poslije primjedbi parlamentarnih klubova i odgovora ministra Protića zaključenaje načelna rasprava o Prijedlogu zakona za izbor narodnih zastupnika, te se pristupilo glasovanju. Od 170 prisutnih zastupnika za Prijedlog je glasovalo njih 169, a samo jejedan bio protiv.30

Nekoliko dana kasnije, 19. lipnja 1920., na 102. redovnom sastanku PNP-a,izvjestitelj Odbora za izradu izbornog zakona dr. Dušan Peleš, “radikalski” političar iz Hrvatske, pročitao je, u sklopu “specijalne debate” (“posebne rasprave”), prednazočnim parlamentarcima 9. članak Prijedloga izbornog zakona:

“Pravo biranja poslanika za Ustavotvornu Skupštinu ima svaki muškarac, koji je dopočetka sastavljanja glasačkih spiskova navršio 21 godinu i koji je u tom času bio državljaninKraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. U smislu ovog zakona smatraju se državljanima togakraljevstva svi, koji su bili državljani Srbije i Crne Gore do 1. decembra 1918. i svi oni koji sudo 1. decembra 1918. imali državljanstvo u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, pripadništvo uBosni i Hercegovini ili domovinsko pravo (članstvo, zavičajnost) u kojoj od opština ili delovaopština drugih jugoslavenskih zemalja, što su pripale u vlast Kraljevstva Srba, Hrvata iSlovenaca. Najzad se državljanima u smislu ovog zakona smatraju svi oni po plemenu i jezikuSloveni, koji su se do početka sastavljanja glasačkih spiskova u kojoj opštini Kraljevstva Srba,Hrvata i Slovenaca stalno nastanili. Oni stanovnici Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenacaizvan Srbije i Crne Gore, koji po ugovorima o miru sa Nemačkom31 Austrijom i Madžarskomimaju pravo opcije za svoje nacionalne države, ne smatraju se državljanima u smislu ovogzakona”.32

Saslušavši stilizaciju predloženog zakonskog članka, za riječ se prvi javio dr. Polić:“Gospodo, kod ovoga člana 9. imao sam čast predložiti odvojeno mišljenje. [...] budući smouvideli da i u našem predlogu, koliko se tiče izuzetaka za osobe koje imaju pravo opcije, nijesasvim ispravno, to ja imam čast očitovati u ime naše stranke da ja to odvojeno mišljenjepovlačim a nov modificiran predlog u našem klubu izneće moj drug g. dr. Barac”.33

“Zajedničar” vlč. dr. Fran Barac, profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta uZagrebu, uzeo je riječ 18. lipnja 1920. na 103. redovnom sastanku PNP-a, te jepredložio novu stilizaciju druge rečenice spornog dijela 9. članka koji je govorio opravu na državljanstvo:

“Oni stanovnici kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izvan Srbije i Crne Gore koji pougovorima o miru sa Nemačkom34 Austrijom i Madžarskom imaju pravo opcije za strane države ili koji su dobili zavičajno pravo posle 1. januara 1910. god. ne smatraju se državljanima usmislu ovog zakona, osim onih, koji su u Hrvatskoj i Slavoniji imali državljanstvo pre 1.

169

VDG JAHRBUCH 2003

29 “HPS u aktualnim prilikama”, Hrvatska Obrana, Osijek, 19/1920., br. 43, 3.30 N. ENGELSFELD, nav. dj., 254.31 Na ovom se mjestu, u originalnom tekstu, iza riječi “Njemačkom” nalazi zarez. Međutim, on je tu došao greškom, jer se radi o -

Republici Njemačkoj Austriji.32 Stenografske beleške, V. sveska, Zagreb, 1921., 41.33 Isto.34 Vidi bilj. 31.

januara 1910. godine, a pre sastavljenih biračkih spiskova pred nadležnim prvostepenimsudom izjavili, da konačno zadržavaju državljanstvo kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iprimaju svoje državljanske dužnosti”.35

Ta je nova, ponešto nejasna stilizacija, prema mišljenju “zajedničara”, trebalaomogućiti stjecanje jugoslavenskog državljanstva svim onim građanima njemačkog (i mađarskog) podrijetla koji su se tijekom vremena, – “nacionalizirali”.36

Još na istom sastanku, “zajedničarski” je prijedlog doživio oštru kritiku. Dr. JocaManojlović, vojvođanski zastupnik u PNP-u, nije prihvaćao Barčev prijedlog, jer nijevjerovao da su se pripadnici njemačke (i mađarske) nacionalne manjine“nacionalizirali”, odnosno slavenizirali.37

Dr. Milan Sekulić, također vojvođanski zastupnik u PNP-u, nije bio za oduzimanjeprava glasa pripadnicima nacionalnih manjina s pravom optiranja. On je na 103.redovnom sastanku, održanom 18. lipnja 1920., ustvrdio da je “politički neoportunočitave narode isključivati iz uživanja biračkoga prava”.38

Na istom je sastanku Ivo Evetović, član Bunjevačko-šokačke stranke, koja je posvome političkom programu bila veoma bliska HPS-u,39 izjavio:

“mi po pravdi, ne možemo odbaciti sve one neslovenske elemente, sva ona neslovenskaplemena, ako oni polože zakletvu i izjave pre isteka dve godine, da oni i srcem i dušom primajudržavljanstvo ove naše mile nove države”.40

Braneći na istom sastanku odborsku stilizaciju 9. članka Prijedloga izbornogzakona, vojvođanski je zastupnik Mita Klicin ustvrdio, da bi se u slučaju davanja prava glasa nacionalnim manjinama - Nijemcima i Mađarima - moglo “desiti i to, da bi uUstavotvornu Skupštinu mogli doći i takvi elementi, koji bi protestovali i protivstvaranja naše nove države”.41

Na istom je sastanku dr. Milan Nedeljković, zastupnik iz Hrvatske, osporavaoBarčeve argumente za dodjeljivanje biračkog prava Nijemcima sljedećim riječima:

“U poslednjem ratu jesmo li imali gorih neprijatelja od Nemaca. [...] Nemojmo, najzad,zaboraviti, da ti isti Nemci, za koje se neki sada zauzimaju, da ti isti Nemci pripadaju onojgrani naroda, koji je takva zverstva počinio prema evropskoj civilizaciji i unazadio za mnogogodina evropsku kulturu svojim varvarskim imperijalističkim prohtevima, koji su izazvali ovajdugotrajni, strašni rat. Nemojmo da zaboravimo još nešto. Ako bi mi iz neke neopravdane, dakažem, blagosti i pravdoljubivosti hteli da zaboravimo sve što smo pretrpeli od Nemaca, i to ne

170

VDG JAHRBUCH 2003

35 Stenografske beleške, V. sveska, 52-53.36 Prema Barčevom mišljenju to su bili “oni koji su snagom naše kulture potpuno nacionalizirani, koji nisu primili samo naš jezik

već i dušu našega naroda. […] Mnogi su od tih zadržali svoje staro nemačko ime […], ali su i pored toga vrlo dobri Sloveni. Da i ne pomenem kao primer našeg najvećeg Jugoslavena Štrosmajera, ili Bauera: predsednika jugoslovenske akademije”. (Isto, 51.)

37 “[Barac] bi dao pravo glasa onim izvesnim stanovnicima Hrvatske i Slavonije [...], koji imaju slavensku dušu. Da imaRöntgenovih zraka, da se ta slavenska duša može videti, ja bih onda dragovoljno dao takvim stanovnicima pravo glasa. [...] Alitreba da imamo pred očima to, da ima veliki broj i Nemaca i Madžara u Hrvatskoj i Slavoniji, koji su ostali ono, što su i pre bili i nisu se priljubili svom dušom svojoj novoj domovini. [...]”. (Isto, 53.)

38 Isto, 55.39 Vidi: Z. MATIJEVIĆ, nav. dj., 157 i d.40 Stenografske beleške, V. sveska, 57.41 Isto, 58.

samo mi, nego čitava Evropa, onda netreba zaboraviti da to može izazvati kod našega naroda,da se poljulja vera u javni moral, jer kad narod vidi, da njih te savladane divljake i nasilnikeništa ne razlikuje od nas, koji smo zbog njih toliko prepatili, on će onda reći: ‘zar taj, koji nas jedo jučer mučio i kinio, da diže zajedno naš krov nad glavom, a u mislima, da nam i sad radi oglavi? Pa gde je onda pravda i kazna?’”.42

Nedeljkovićeve su riječi bile popraćene uzvikom – “Tako je!”.43

Dr. Svetislav Popović, “demokratski” zastupnik iz Hrvatske, također je kritiziraoBarčeve argumente u korist njemačke nacionalne manjine, ustvrdivši da “naš svet,koji je teško patio od tih stranaca a još nije uvideo da su se ti stranci pomirili sadanašnjim stanjem naše države, traži samo jedno: neka se prema tim strancima vršipravda, neka se prema njima vrši zakon, ali neka im se politička prava dadu tek onda, kad pokažu da su prestali biti austrijanci”.44

Za riječ su se još javili A. Žujović i vojvođanski zastupnik Vasa Knežević. Obojica suse zauzeli za prihvaćanje odborske stilizacije 9. članka Prijedloga izbornog zakona.45

Na 104. redovnom sastanku PNP-a, održanom 19. lipnja 1920., ministar Protić jeponovno uzeo riječ. Odbacivši Barčeve argumente u korist nove stilizacije 9. člankaPrijedloga izbornog zakona, ministar je konstatirao:

“[...] mi [smo] morali da odustanemo od toga, da prihvatimo predlog g. Barca. Medjutim,ja držim, da zebnja koju je g. Barac u tom pogledu izneo neće na praksi biti onolikog obimakako se to može na prvi pogled pretpostaviti. One naše gradjane koji su, i ako po imenu sudećistranoga porekla bili, ali su se dugim življenjem medju nama tako srodili, nacijonalizirali ipostali, tako da kažem, jedno sa nama, - mi ćemo dosta lako odvojiti i razlikovati od onihdrugih, pa da ne padnu pod onu oštricu pod koju će morati pasti, ne našom voljom negoodredbom medjunarodnog ugovora, oni drugi neslovenski strani elementi”.46

Saslušavši ministra Protića dr. Barac je izjavio:

“Na osnovu onoga, što sam čuo od gospodina Ministra za Konstituantu, da je voljannaredbenim putem ukloniti neke bojazni, odustajem od svoga predloga”.47

Na istom je sastanku, većinom glasova prisutnih zastupnika, usvojena gotovoneizmijenjena odborska stilizacija 9. članak Prijedloga izbornog zakona.48

Dan nakon izglasavanja 9. članka Prijedloga izbornog zakona, kotarsko vijećeHPS-a u Đakovu donijelo je rezoluciju u kojoj je izrazilo “svoje negodovanje nadotimanjem prava glasa za konstituantu našim sugrađanima njemačke narodnosti,koji nemaju želje, da teže izvan granica ove države”.49

171

VDG JAHRBUCH 2003

42 Isto, 64.43 Isto.44 Isto, 67.45 Isto, 68-70.46 Isto, 77.47 Isto.48 Isto, 78. O promjeni unesenoj u 9. članak opširnije vidi: N. ENGELSFELD, nav. dj., 256.49 “Kotarsko Vijeće HPS u Đakovu”, Đakovačke Pučke Novine, Đakovo, 1/1920., br. 12, 2.

“Christliche Volkszeitung”, osječko glasilo HPS-a za Nijemce,50 protestirajućiprotiv usvajanja 9. članka Prijedloga izbornog zakona, na svojoj je naslovnici donijelo opširni članak pod naslovom: “Die Deutschen haben kein Stimmrecht für dieKonstituante”. U članku je, između ostalog, ustvrđeno: “Wir haben nichts dagegen,dass denjenigen, die sich wirklich als staatsgefährliche Elemente erweisen, dasBürgerrecht in einem Staate entzogen wird gegen den sie tätig sind, aber wir fordernauch im Namen der Freiheit und Gerechtigkeit, im Namen der Demokratie, dass diesesRecht denjenigen nicht entzogen werde, die diese Massregel nicht verdienen. DerSchwabe war immer treuer und loyaler Untertan seines Staates und wird seinLoyalität auch dem jugoslavischen Staate gegenüber zum Tag legen. Aber deshalbhat er sicher, auch ein Recht zu fordern nicht als zweitklassiger Bürger, sondern alsvollkommen gleichgestellter Bürger zu gelten. Er wird treu und gewissenhaft seinePflichten dem Staate und der nationalen Mehrheit gegenüber erfüllen, dafür soll eraber als gleichberechtigter Bürger und nicht als ein verräterisches, staatsgefährlichesElement betrachtet werden. Ein solches Verfahren macht nur böses Blut – wie derSchwabe sagt. Warum treibt man ihn dorthin, wo er selbst nicht hin will und machtaus ihm das, was er nicht ist”.51

Naravno, ti protesti nisu imali nikakvu važnost za one koji su na sebe preuzeliodgovornost donošenja izbornog zakona za ustavotvornu skupštinu.

Na 118. redovnom sastanku PNP-a, održanom 2. rujna 1920., pristupilo seglasovanju o izbornom zakonu u cjelini. Od 165 prisutnih zastupnika za zakon jeglasovalo njih 143. Ostali su bili protiv.52

Zakon o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu Skupštinu obznanjen je u“Službenim Novinama”, br. 156 od 6. rujna 1920.

Odredba o uskraćivanju prava glasa dijelu građana stvarala je dodatnenesporazume neposredno prije održavanja izbora za Ustavotvornu skupštinu (28.studenoga 1920.). Da bi se osigurali zakonski uvjeti za održanje izbora, “Odeljenje zaizvršenje zakona o izborima za Ustavotvornu skupštinu” Ministarstva unutarnjihposlova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izdalo je naputak na temelju koga setrebalo određivati je li netko od pripadnika nacionalnih manjina “naturalizovan”:

“U slučajevima sumnje jezik presuđuje. Ko u porodici, radnji, i društvenom životu govoriviše naš jezik no strani, toga uvedite u spiskove. Ko pak u porodici, radnji i društvenomopštenju teže i ređe govori naš jezik, a redovnije i lakše strani, toga ne uvodite, odnosno izbaciteiz spiskova”.53

Ovo dodatno tumačenje zakona ostavljalo je veoma velike mogućnostiarbitrarnog odlučivanja o tome tko ima, a tko nema pravo glasa na predstojećimizborima.

Na temelju donesenog izbornog zakona, najveći dio pripadnika njemačke (imađarske) nacionalne manjine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nije mogaosudjelovati na izborima za Ustavotvornu skupštinu, te dosljedno tome niti odlučivatio daljnjoj sudbini države u kojoj su bili odlučili nastaviti živjeti.

172

VDG JAHRBUCH 2003

50 Među prvim urednicima toga tjednika navode se: Stjepan Flodin, Rudolf Švedl, Ivan Kampuš i S. Pilaš.51 “Die Deutschen haben kein Stimmrecht für die Konstituante”, Christliche Volkszeitung, Osijek, 2/1920., Nr. 21, 1-2.52 N. ENGELSFELD, nav. dj., 261.53 Nav. prema: Branislav GLIGORIJEVIĆ, Parlament i političke stranke u Jugoslaviji (1919-1929), Beograd, 1979., 351-352.

“Die Bürger auf Kündi gungsfrist” – die de ut scheNa tio nal min der he it und der 9. Arti kel der Re ge lung über die

Wahl der Volksbot schaf ter für die Ver fas sungsver sam mlung desKö ni gre i ches der Ser ben, Kro a ten und Slo we nen (1920)

Nach dem Ende des I. Weltkrieges bekam die politische LandkarteZentraleuropas eine neues Aussehen. Auf den Ruinen der ehemaligenÖsterreich-ungarischen Monarchie entstanden neue „Nationalstaaten“, unterdenen auch das Königreich der Serben, Kroaten und Slowenen (Jugoslawien) war.Ein paar Monate nach der Gründung des Königreiches Jugoslawien wurde einevorläufige Volksvertretung, die, unter anderem, die Regelung über die Wahl derVolksbotschafter für die Verfassungsversammlung des Königreichs der Serben,Kroaten und Slowenen verabschieden sollte, versammelt. Diese diskriminierteRegelung war vor allem gegen die Deutschen und Ungarn, die zwei zahlreichstenunslawischen Nationalminderheiten in den südslawischen Ländern der ehemaligenMonarchie, gerichtet. Gegen die vorgeschlagene Regelung hoben ihre Stimmen,unter anderen, die Mitglieder der Kroatischen Gemeinschaft (des Volksklubs) undder Kroatischen Volkspartei (des jugoslawischen Klubs). Ihr Widerstand gegen dievorgeschlagene diskriminierte Regelung war wichtig, da beide Parteien ihre Vertreter in der Konzentrationsregierung hatten; diese Regierung war ein formellerUnterbreiter des Regelungsvorschlages. Die Argumente, die gegen den Beschlussüber den Stimmenentzug einem Teil des Bürgertums mit Recht auf Entscheidungausgetragen wurden, brachten die Mehrheit des Parlamentes in Unbeständigkeit.Aufgrund des verbgeschiedenen Wahlgesetzes konnte der grösste Teil der deutschen(und ungarischen) Nationalminderheit des Königreiches der Serben, Kroaten undSlowenen an den Wahlen für die Verfassungsversammlung nicht teilnehmen.Aufgrund dessen konnten sie auch nicht über die wichtigen Fragen der staatlichenVerfassungsordnung des Staates, in dem sie entschossen haben zu leben,entschliessen.

173

VDG JAHRBUCH 2003

Ivan BAL TA

Njemačka prezimena židov skei drugih vjeroispovjesti u Ora ho vi ci

u 19. i početkom 20. stoljeća

Još početkom 20. stoljeća Stanoje Stanojević u svojoj enciklopediji za Orahovicu je zabilježio: “Gradić u Slavoniji u oblasti osječkoj, srezu našičkom, od Našica 18 km(pravac) k zapadu. Leži u dolini potoka Orahovica između vinorodnih gorica nasjevernoj padini Papuk-Gore. Orahovica je stanica vicinalne željeznice (uski kolosjek1 m) u Moslavac (- Donji Miholjac – Osijek) i polazna točka druma preko gore zaKutjevo. Stanica glavne podravske željeznice (Koprivnica-Orahovica-Našice-Osijek)od mjesta je 5 km daleko. Mjesto ima općinsko poglavarstvo, rimokatoličku župu,pravoslavnu parohiju, židovski rabinat, pučku školu, štedionicu, poštu, telegraf itelefon. Nad Orahovicom na strmom, 200 m visokom brijegu razvaline su staroggrada Ružice...”.1

Od kraja 18. stoljeća do 1857. godine Orahovica je imala između 1.000 i 1.500stanovnika,2 a bila je u posjedu raznih vlastelina, najduže grofova Mihailovića.

Po službensoj statistici popisa stanovništva,3 Orahovica je od 1857. do 1921.godine imala stanovnika:

go di ne: 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921.

Ora ho vi ca 1.678 1.752 1.564 1.676 1.932 2.517 2.573

VDG JAHRBUCH 2003

175

0500

100015002000

25003000

1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921.

1 Stanoje Stanojević, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, knj. III., Zagreb, 1928., str. 259.2 Ivan Balta, Virovitička županija i grad Osijek u zbivanjima 1848. i 1849. godine, Zavod znanstveni rad HAZU, Osijek, 1997.,

str. 33.3 M. Korenčić, Popisi stanovništva od 1857. do 1971. godine, Zagreb...

Nijemci u većem broju dolaze u Orahovicu krajem 18. stoljeća, a prve vijesti onaseljavanjima su iz 1770. godine te oko 1784. godine kada je car Josip II. započeo sorganiziranim naseljavanjem Nijemaca. Naseljenici bijahu oko 1790. godine dolaziliu Orahovicu uglavnom iz Würtemberga, Schwabena, Elsasa, Lothringena, Badena,Nasaua i Schweiza iz okoline Basela, ali najveći dio Nijemaca doselio se u Banat tenešto manji dio u Bačkoj i Srijemu.

Uvjete privatnog i državnog naseljavanja Nijemaca ustanovila je Ugarska dvorskakomora, koja je 1784. godine obvezala lokalne vlasteline da moraju svakomnaseljeniku dati besplatno 5 3/4 jutra (200 hvati) oranice i slobodnu sječu šume tešest mjeseci slobodno točenja i kupovanja. Za uzvrat, naseljenici su se morali obvezatiplaćati godišnje 4 forinta, bez rabote i drugih kakvih podavanja.4 Drugi veći valdoseljenja Nijemaca u Orahovicu uslijedit će također oko 1840. godine iz županijeBaranja. Uzrokom useljavanja Nijemaca u Orahovicu i njezinu okolicu bili su počecimanufakturne proizvodnje, posebno uzgoj svilenih kokona i kovnica bakra uOrahovici u vlasništvu poduzetnika Herzoga. Sredinom 19. stoljeća u Orahovici većima 63 obrtnika raznih zanimanja, pretežito njemačkih prezimena.5 Ipak, najvećebogatstvo Orahovice bile su šume, koje su se počele intenzivnije eksploatirati od1830. godine. Njemačke su se tvrtke izravno angažirale u eksploataciji i preradidrveta, kao bečki veletrgovac Pfeiffer, koji je pored riječnih pilana na Dravi, Vučici iKarašici podigao velike parne pilane u Orahovici, Krivaji i Našicama. Pepeljarenjem6

su se uglavnom bavili orahovički i osječki Židovi njemačkih prezimena u šumamaokolice Orahovice. Otkup svilenih kokona od 1827. godine vršili su u Orahovici bečki veletrgovci Isak Hoffmann i Lazar Goldschmidt (K.K. Privilegierte Grosshandler) natemelju ugovora s Ugarskom komorom na rok od deset godina.

Za Orahovicu je osnovna cestovna komunikacija bila od Kutjeva (Požege) doMoslavine i Szigetvára, a od 1845. godine (dovršena 1850.) gradi se cesta od Našicado Mikleuša i Virovitice, važna za orahovičke trgovce njemačkih prezimena.

Posebno su izrazite veze između Nijemaca u orahovičkom kotaru izgradnjomželjezničke pruge7 normalnog kolosijeka,8 tzv. slavonske podravske željeznice. 9

176

VDG JAHRBUCH 2003

4 Josip Lakatoš, Narodna statistika, II.izdanje, Zagreb, 1914., 24.5 Igor Karaman, Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću, Zagreb, 1972., str. 88.6 pepeljarenje = paljenje najčešće bukova drveta te iz njegove pepelaste luži kristaliziranjem i kalciniranjem dobivanje pepeljike za

proizvodnju sapuna, boja, stakla i medicinskih ljekova7 Otvorenje željeznice Osiek-Belišće, Narodna obrana, Osijek, br. 273., 25. XI. 1908., str. 2. ...Jućerašnji broj Narodne obrane

donio je vijest o otvaranju vicinalne željeznice Osiek-Belišće i Dolnji Miholjac-Moslavina-Vörös-Major-Orahovica...8 Otvorenje željezničke pruge Osiek-Belišće, Pozor, br. 67., 24. XI. 1908., str. 2. ...Danas u 9 sati predana je u promet želj. pruga

Osiek-Valpovo-Belišće... Cijene su do Valpova II. razred 1,60 K., III. razred 90 fil., do D. Miholjca II. razred 2,40 K., III.razred 1,30 K., do Orahovice II. razred 4,40 K., III. razred 2,40 K., do Vočina II. razred 5 K., III razred 2,80 K. Utvrđen jei vozni red... polazak iz Osijeka 7,53, 13,25 i 16,00 sati...

9 Otvorenje pruge Osiek-Belišće, Pozor, br. 65., 21. XI. 1908., str. 2. ...Dne 24. studenoga obavit će se redarstveno-tehnički obhod novo sagradjene pruge Osijek-Belišće slavonske podravske željeznice, a isto tako i pruge Moslavina-Vörösmajur iste željeznice,koja je kao industrijalna željeznica jur od prije postojala, a sada u vicinalnu pretvorena, te će se po tom obe pruge predatijavnom prometu. Kao predsjednik povjerenstav fungirat će izaslanik glavnoga nadzorničtva za željeznice i parobrodarstvo g.Medanić a prisustvovat će obhodu izaslanici kr.zem.vlade, kr.župan.oblasti, obćine sl. i kr. grada Osieka, te kotar.oblasti upodručju u kome spomenute pruge leže... Krenut će se sa novosagradjenog kolodvora Osiek 24. XI. u 9,15 sati, u 11,oo će biti uBelišću. Iz Belišća se polazi u 12,15 i dolazi u Moslavinu u 13,40 sati te se nastavlja prema Vörösmajuru gdje se dolazi u 15,20 sati te prema Orahovici. U Orahovici će se sastaviti zapisnik i ručat a potom u 18,30 sati poći na vlak za Osiek...

Naseljavanje Nijemaca, a još više Mađara, kod brojnijeg slavenskog stanovništvaizazivalo je ponekad, zbog manjih privilegija nehrvatskog stanovništva,10 manjesukobe ne samo u Orahovici već i u čitavoj Slavoniji11 nego i u Bosni i Hercegovini.12

Nijemci raznih vjeroispovjesti vezivali su se često ženidbama. Kod mješovitihkonfesionalnih brakova, u pravilu bi muška djeca postajali protestanti, a ženska djecarimokatolici, u zavisnosti što im je otac. Uglavnom su se orahovički Nijemci ženili unjemačke porodice iz Orahovice ili okolnih mjesta. Rimokatolici su u orahovičkomkotaru svoje vjerske potrebe upražnjavali u župnoj crkvi sv. Križa, protestanati uprotestantskim hramovima (helvećani) u Čačincima, a vjere augsburga i helvećana uVelimirovcu.

U Slavoniji je u 19. stoljeću vladala vjerska tolerancija svih konfesija. Tako sunesmetano vršeni vjerski obredi i pokapanja pokojnika te su postojala odvojena izajednička groblja u mjestima i gradovima.

Katolici su bili najbrojniji u Orahovici već stoljećima, a njihovi su vjerski obredi doDrugog Vatikanskog koncila bili tradicionalni i nisu se mijenjali. Pravoslavni su biliprisutni svojim većim seobama od 16. stoljeća te organizirani u svojim parohijama.13Islamizirani su bili prisutni prodorom Turaka od 16. stoljeća, a veoma su bili brojniod 16. do 18. stoljeća, od kada su većinom iseljeni u Bosnu. Protestanti, različitihvjerskih konfesija (evangelisti, reformatori, kalvini, luterani…), bili su prisutni odvelikih vjerskih reformatorskih pokreta. Židovi su bili prisutni u većem broju u 19.stoljeću, kada su gotovo u svim većim slavonskim mjestima postojale nezavisnecrkvene židovske općine, sinagoge i groblja.14

Za Orahovicu su bila vezana njemačka prezimena židovske vjeroispovjesti joškrajem 18. stoljeća, posebno u 19. stoljeću, a o čemu svjedoče Matice rođenihŽidovske zajednice u Orahovici, gdje su uvedena djeca novorođenčad (osim izOrahovice i iz Našica, Podgorača, Motičine te poneki iz Zdenaca, Čačinaca,Kolokočevca, Breznice, Virovitice i Slatine):15

177

VDG JAHRBUCH 2003

10 Propadanje naroda Orahovice, Narodna obrana, Osijek, br. 212., 15. IX. 1908., str. 3. ...U Orahovici bijahu svi trgovcinehrvati, uglavnom Židovi, a na Guttmanovom dvoru svi pa i kočijaši su Magjari, a na željeznici u Orahovici također svi govore magjarski...

11 Magjarske škole, Narodna obrana, Osijek, br. 166., 20. VII. 1908., str. 1. ..."Zar nije sramota", što školstvo naše omalovažavadoseljenike... Dodješ u Zagreb –govori se magjarski, dodješ u Osiek –pogotovo, a u Brodu pomišljaš da si u Debrecinu, uVinkovcima misliš da si u Segedinu... Je li pravo da hrvatski učitelji po ulici love djecu za opetovnicu ?...

12 Hrvatski kao službeni jezik u Bosni, Pozor, br.25., 6. X. 1908., str. 2. ...Kako “Sar. Tagblatt” iz pouzdanog izvora doznaje 1.siječnja 1909. u svim uredima i oblastima Bosne i Hercegovine biti će uveden kao unutarnji službeni jezik hrvatski. Samo zaizvješća ministarstva trebat će priložiti i njemačke prijevode...

13 Državni arhiv Osijek, Matična knjiga prav. sv. Nikola (manastir), Orahovica, od 1543.14 Stjepan Pavičić, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb, 1953.15 Državni arhiv Osijek, Matica rođenih Židovske zajednice Orahovica, 517-, 1779.-1913.R

Go di na ro đen ja: Pre zi me na: Mje sto sta no van ja: Ku mo vi:

1779. KRANSZ Vi ro vi ti ca LANDSINGER1795. SELINGER Pod go rač1799. MÜLLER Na ši ce SCHLESINGER1800. SELINGER Na ši ce WEISZ, POLLAK1803. SITZER Pod go rač ABELES1805. SITZER Pod go rač WOLF1807. KEMPFNER Na ši ce SEIZEL, KLEIN1808. BAUER Na ši ce1809. BLUM Brez vitz1812. BERAN Ora ho vi ca1813. SITZER Pod go rač1817. HEIM Vi ro vi ti ca1819. BERAN Ča č in ci LÖV, KLEIN1820.. KRAUSZ Na ši ce FUCHS1820. KERSCHNER Na ši ce BETELHEIM1821. KOHN Mo ti č i na1821. BERAN Ča č in ci1822. BAUER Ora ho vi ca1824. BAUER Ora ho vi ca1824. WEISZ Na ši ce1825. MÜLLER Na ši ce1824. BAUER Ora ho vi ca1825. KOHN Na ši ce1825. SLATKI Ora ho vi ca1825. SELIGMAN Na ši ce1825. SELIGMAN Na ši ce1825. WEIHS Ora ho vi ca1825. BAUER Ora ho vi ca1825. KRAUSZ Na ši ce1825. SELIGMAN Na ši ce1825. MÜLLER Na ši ce1825. FISCHER Ora ho vi ca1825. DEUTSH Ora ho vi ca1827. SLATKI Ora ho vi ca1827. SELINGER Na ši ce DITMAN1828. SELINGER Na ši ce1828. KIRSCHNER Na ši ce HEIN1829. KOHN Na ši ce BAUER1829. MÜLLER Na ši ce1829. EHRICH Mo ti č i na1830. KOHN Mo ti č i na1831. MÜLLER Na ši ce LEITL1831. FISCHER Ora ho vi ca

178

VDG JAHRBUCH 2003

1831. DEUTSCH Ora ho vi ca KOHN1833. POLLAK Don ja Mo ti č i na SITZER1833. POLLAK Na ši ce SCHÖNFELD1834. REITZER Na ši ce1834. EHRLICH Mo ti č i na1834. REITZER Na ši ce BERAN1832. BAUER Sla ti na1834. KOHN Na ši ce1834. (14. VI.) FUCHS Ružica Zden ciight 1834. KOHN Mo ti č i na1834. KOHN Na ši ce1834. FÄRBER Pod go rač1834. KOHN Mo ti č i na1835. SITZER Pod go rač1835. DEUTSCH Ora ho vi ca

1835. (9. VII.) FUCHS Hin ko Zden ci SCHÖNFELD,WEIHS

1836. SELINGER Pod go rač1836. KOHN Na ši ce1836. GOLDSTEIN Na ši ce1836. SCHÖNFELD Ora ho vi ca SCHUTZ1836. FISCHER Ora ho vi ca1836. MINA Pod go rač1836. DRESCHLER Ostro šin ci1837. ( 2.XII.) FUCHS Elis Zden ci1838 KOHN Mo ti č i na VALTER1838. KOHN Na ši ce1838. REIF Na ši ce EUGEL1838. SELINGER Pod go rač SALAMON1839. KOHN Na ši ce1839. SITZER Pod go rač1840. DEUTSCH Ora ho vi ca1839. LEDERER Ora ho vi ca1839. KOHN Mo ti č i na1839. SINGER Mo ti č i naustright 1839. ... FUCHS Zden ci1839. ... FUCHS Zden ci1839. SELINGER Pod go rač1840. SLATKI Ora ho vi ca1841. SITLER Pod go rač1841. EGNER Pod go rač1842. FISCHER Ora ho vi ca1842. KOHN Ora ho vi ca1842. WOLF Ora ho vi ca1842. SELINGER Pod go rać

179

VDG JAHRBUCH 2003

1842. SCHULHOF Na ši ce1843. SITLER Pod go rač1843. BAUER Ora ho vi ca1843. FISCHLER Na ši ce1843. STÄDTLER Pod go rač1844. SELIGER Pod go rač1844. KOHN Na ši ce1844. BAUER Ora ho vi ca1844. KOHN Na ši ce1845. BAUER Klo ko č ev ci1845. (20.I.) FUCHS So fi ja Zden ci1845. KOHN Ora ho vi ca SONENFELD1845. BAUER Ora ho vi ca BRAUN1845. KOHN Mo ti č i na1845. LEDERER Ora ho vi ca1845. STRASSBERGER Ora ho vi camult11845. POLLACK Don ja Mo ti č i na1845. SITLER Pod go rač1845. BERAN Ora ho vi ca1845. FIŠER Ora ho vi ca1846. WEINER Na ši ce1846. STÄDTER Pod go rač1847. FUCHS Pod go rač BLÜM1847. SPITZER Na ši ce1847. LEDERER Ora ho vi ca1847. BAUER Ora ho vi ca1847. BAUER Ora ho vi ca LANG1847. EICHBAUM Na ši ce1847. GRNÜVALD Ora ho vi ca MÜLLER1847. SITZER Pod go rač1847. KERŠNER Na ši ce KRANCZ1847. STRASSBERGER Ora ho vi ca1848. STÄDTER Pod go rač1848. (2.IV.) FUCHS Ma ri ja Zden ci1848. BAUER Ora ho vi ca1848. WEISZ Pod go rač1848. BAUER Ko lo ko č ev ci1848. KERŠNER Na ši ce1849. SPITZER Na ši ce1849. FUCHS Pod go rač1849. SELINGER Pod go rač1849. BERAN Ča č in cilt11849. SITZER Pod go rač1849. GRÜNVALD Ora ho vi ca1849. SPITZER Brez ni ca

180

VDG JAHRBUCH 2003

U prvoj polovici 19. stoljeća u Orahovici bile su zapažene židovske porodicenjemačkih prezimena: Bauer, Lederer, Grünvald, Strassberger, Beran, Fischer, Kohn,Wolf, Deutsch, Slatki, Schönfeld i Weihs, a u obližnjim Zdencima porodica Fuchs.

Brojnost židovske vjeroispovjesti njemačkih prezimena u Orahovici posvjedočujui Matice umrlih.

Židovi su u Orahovici prisutni tijekom 19. stoljeća, istina bili su malobrojni, alizapažen sloj ljudi.16 Židovska sinagoga se nalazila u samom centru Orahovice, prekoputa današnjeg Vatrogasnog doma. Po kazivačima, ona je kao takva funkcionirala do1941. godine, a posebno je svečano bilo, kako u sinagogi, tako i u ostalim tadašnjimhramovima, 1. prosinca 1918. godine, kada se svetim misama proslavljaloujedinjenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.17

Živi spomenici ostataka orahovičke prošlosti su mnogobrojna groblja,18 od kojih se na različitim lokacijama u Orahovici tijekom 19. stoljeća moglo razabrati sedam:

Orahovičko tursko groblje

Od polovice 16. do kraja 17. stoljeća Orahovica je bila pod vlašću turskih plemića,kada je nastalo i groblje. Pouzdano se ne zna lokacija tzv. turskog groblja, ali ponarodnim predajama, trebalo bi se nalaziti na brdu ispod utvrde i iznad današnjegumjetnog jezera (sagrađenog 1960. godine.). Muslimanska se džamija, nalazila napodručju tzv. Rajčule, jednoga dijela Orahovice. Bila je, navodno, jedna od najvećih u Slavoniji za vrijeme turskih prodora i zadržavanja u Slavoniji, a danas o tome gotovonema niti traga.

Orahovičko mjesno (mješovito) groblje

Crkva sv. Roka, danas kapelica na mjesnom groblju u Orahovici, sagrađena je1852. godine, a zatim se oko nje počelo formirati groblje. Groblje je do kraja II.svjetskog rata bilo isključivo katoličko, a od 1945. godine groblje postaje mješovito.

Sama površina groblja nije bila podijeljena na pojedinačne dijelove određene zarazličite skupine, osim jednoga dijela, koji bi se mogao nazvati dječjim.

Do proširenja područja groblja došlo je 25. travnja 1902. godine, blagoslovljenood župnika i dekana Franje Lamppe.19 Groblje se nalazilo na površini od ca. 31.500četvornih metara te ukupno imalo oko 2.700 grobnica, koji su bili vidljivo označenikao kameni spomenici (oko 2.120) ili drveni križevi (oko 580). U istom groblju nalazese mnogi njemački spomenički natpisi.

Karakteristični su bili nadgrobni natpisi orahovičkog groblja iz 19. stoljeća:

181

VDG JAHRBUCH 2003

16 Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj, Zagreb,...17 Ivan Balta-Mirko Brazda, Virovitičko-podravska županija, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str. 30.18 Ivan Balta, Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Osijek, 2001.19 Franjo Lamppe sahranjen je na mjesnom orahovičkom groblju 1914. godine

Gjuro Antun Ovdje počiva u miru božjemr. 12.VI 1810 nezaboravljeni u. 30.VIII 1873. sin Marije Bauer Zorac zet Jargačićev Dragutin pokoj mu vječni vlastelinski providnik

suprug Marije Bauer rodj. 3. studenoga 1875. umro 6. kolovoza 1913.

Orahovičko staro katoličko groblje

Groblje je bilo smješteno na brdu, iznad jednog dijela današnje ulice Ivana Zajca u Orahovici te školskoga centra Orahovica. Ne zna se točan naziv groblja, a pousmenim predajama ono je bilo filijala mjesnoga groblja za taj dio Orahovice i selaDuzluk. Groblje je bilo veličine oko 2.000 četvornih metara, a na njemu se nalazilooko 40-ak označenih grobnica. Pretežno su to bili drveni križevi na kojima je teškoodgonetnuti identitet pokojnika. Najčešće su grobnice obitelji Paraga (4 grobnice),označene kamenim križevima, obitelji Majstorović (2) s označenim drvenimkriževima, kao i 5 grobova obitelji Šimić, te grob dječaka Ivana Kanisa, obilježenkamenim spomenikom, po izgledu iz 19. stoljeća.20

Samo je godine 1876. umrlo u župi sv. Našašća Križa Orahovica 143 ljudi. Od toga iz Orahovice 43 ljudi, a ostali pokojnici bijahu iz ostalih orahovičkih mjesta.

Te iste godine, preko 30 godina života doživjelo je iz Orahovice 7 pokojnika.Najčešće se umiralo od upale pluća, frasa, griže…

Česta su prezimena pokojnika iz Orahovice 1876. godine bili: Matianić, Šimić,Vinković, Petričević, Marić, Jovanović, Kalfić, Matoković, Krkljec, Miletić, Schroder,Safer, Karner, Ognjenović, Kovač, Grgic, Soll, Grbić, Pavlović, Babić, Vranić, Vučinić,Vojvodić, Vrbanić, Kosović, Paraga, Bogetić, Gaspar…21

Dakle, nalaze se i njemačka prezimena katoličke vjeroispovjesti, kao: Schroder,Safer, Karner i Soll, a kasnije Andelfinger, Hornung i Cabicar.22

Orahovičko Riječansko groblje

Naziv groblja nije nigdje ničim potvrđeno, ali se ovim imenom označuje područjekojem je pripadalo.23

Za isto groblje spominju se još neki nazivi, kao: staro pravoslavno groblje (novo jenastalo početkom 19. stoljeća u samom Duzluku) te tursko groblje.

182

VDG JAHRBUCH 2003

20 Od kada je 1957. godine postavljena oznaka zabrane pokapanja, pokojnici se više ne sahranjuju na tome groblju21 Državni arhiv Osijek, Matice umrlih Orahovica, rkt. Našašće sv. Križa, od 1724.

512 M 1764-1810. (271, lat.)

513 M 1824-1853 (346, lat., hrv.)

514 M 1858-1874. (480, lat.)

515 M 1874-1877. (130, lat.)22 Dodatak (anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju)23 Duzluk je selo, gotovo prigradsko naselje, uz samu Orahovicu (južno)

Groblje je veličine oko 6.500 četvornih metara, a na njemu se nalazi oko stotinuoznačenih grobnica, od toga kamenih spomenika 35 i oko 65 drvenih križeva.Groblje se nalazi na brdu uz cestu koja vodi s Orahovičkog jezera.

Većina sahranjenih pokojnika pokopana je (vidljivo iz zapisa na spomenicima) oddruge polovine 19. stoljeća. Groblje je bilo mješovito, jer su na njemu sahranjivanipravoslavci, katolici i Nijemci (evangelisti), a na spomenicima su se miješala latiničnai ćirilična slova te ijekavica i ekavica. Na primjer: Pajerle je ćirilicom napisano slovomĎ i Ë, a ostalo je napisano latinicom, ili natpis:

Ovde počivaMiloš Đurđevićrođen 1.2.1851.umro u Riječani

12.6.1913.

Danas je veći dio groblja urastao u gustu šikaru i teško je vidljivo te se u njemu višene vrše ukopi.

Orahovičko pravoslavno groblje

Još od razdoblja turske vladavine, orahovički su pravoslavci imali manastir Sv.Nikole, koji se nalazio nekoliko kilometara od Orahovice u brdu Krndiji.

Nakon odlaska Turaka iz Orahovice, pravoslavci mjesta sagradili su oko 1738.godine drvenu crkvu na izvoru potoka Radlovca (Radulovca), koja je bila posvećenaSv. apostolu Tomi.24 Desetak godina kasnije, između Orhovice i Riječana sagrađena je pravoslavna zidana crkva, čiji je investitor bio orahovički vlastelin DimitrijeMihailović. Nova crkva je dobila naziv sv. Georgija, promijenivši 1769. godine ime ucrkvu Roždestvu Bogorodice. U crkvi su bili sahranjeni i neki od članova vlastelinaMihailovića.

Pravoslavno groblje se nalazilo u srednjem dijelu Orahovice, na brdu, danaszemljištu uglavnom zasađenom vinovom lozom. Prema sačuvanim spomenicima,groblje datira iz19. stoljeća i još je uvijek u uporabi.25 Unutar groblja vidljivi su jošsamo zidovi i oronuo krov zgrade, koja je mogla u prošlosti služiti kao kapelica.Groblje je veličine 8.000 četvornih metara, a na njemu se nalazi 161 vidljiva grobnica, od čega je 118 kamenih spomenika, a 43 drvenih križeva. Natpisi na spomenicimapisani su pretežno latinicom (68), ali i ćirilicom (36).

Orahovičko Židovsko groblje

Židovsko groblje se nalazilo oko 700 metara od raskršća u Donjoj Orahovici,cestom prema Zdencima, s lijeve strane udaljeno stotinjak metara od ceste.

Prema židovskoj matici umrlih, godine 1882. umrlo je tada 13 ljudi s navedenimnjemačkim imenima i prezimenima:

183

VDG JAHRBUCH 2003

24 Lazar BOGDANOVIĆ, Crkvena trgovišta Orahovice, Glasnik Istoriskog društva Novog Sada, IV., 2., Novi Sad, 1931., str.321.-323.

25 Državni arhiv Osijek, Matica umrlih Orahovica, pravoslavna Sv. Nikola (manastir), od 1543.

• Gisa Grun wald iz Ora ho vi ce, ne za ko ni ta kći Ka ti ce Grun wald, 1 go di na i 9 mje se ci,od vru ći ce,

• Sa li ka Ker sner iz Ora ho vi ce, udo vi ca trgov ca, 80 go di na, od sla bo sti,• Ružica Stern iz Ora ho vi ce, dje voj ka, 30 go di na, od ti fu sa, • Ja kov Ehrlich iz Pre uh se na, trgo vac, 78 go di na, od sla bo sti, • Ale xan der Kra uss iz Na ši ca, knji go vo đa, 22 go di ne, od tu ber ku lo ze, • Giza Be ran iz Ora ho vi ce, di je te, 2 mje se ca, od fra sa, • Ignjo Ba u er iz Vo ći na, trgo vac, 37 go di na, od tu ber ku lo ze, • Jo sip Sin ger iz Ma đar ske, trgo vac, 54 go di ne, od upa le plu ća, • Jo se fi na Pol lak iz Osi je ka, su pru ga trgov ca, 39 go di na, od kreb sa, • Sa li ka So nen se in iz Ne u zol ja na, su pru ga trgov ca, 42 go di ne, od možda nog uda ra, • Ka ti ca Sle sin ger iz Na ši ca, udo vi ca, 76 go di na, od sla bo sti, • Ka ti ca Spit zer iz Ora ho vi ce, su pru ga trgov ca, 42 go di ne, od srč a ne bo le sti, • Emma Hein iz Na ši ca, di je te, 4 go di ne, od krva ren ja.

Navedeni pokojnici su pokopani u židovskim grobljima: Orahovica 6, Našice 6 ijedan u Osijeku.26

Groblje u Orahovici je bilo na površini od 4.800 četvornih metara, danas zapušteno, zaraslo i jedva prepoznatljivo. Židovi su na istom groblju sahranjivali svoje pokojnikedo 1941. godine, a danas se na njemu nalazi samo jedan sačuvani spomenik.

Natpis na spomeniku glasi:HIER RUHT

ROSALIA SCHAPRINGER GESTORBENAM 14 MARZ

FRIEDE IHRER ASCHEDER GELIEBTEN MUTTERIHE TRAUERNDEN KINDER

Orahovičko manastirsko groblje

Groblje se nalazi u sklopu Manastira Sv. Nikole u Orahovici Groblje je veličineoko 400 četvornih metara, a na njemu je ostalo 12 grobnica manastirskih monaha snatpisima na spomenicima na ćirilici.27 No, postojale su i tvrdnje da su u istomgroblju sahranjivani i pokojnici drugih vjeroispovijesti.28

184

VDG JAHRBUCH 2003

26 Državni arhiv Osijek, Matica umrlih Orahovica, izrael.

523 M 1858-1913. (52, hrv.)

524 M 1914-1933. (30, hrv.)27 Manastir Orahovica: Po kazivanju pokojnog manastirskog igumana, Milutina, na tom se groblju nalazi i do sada najstariji

spomenik u Orahovici koji datira iz 1761. godine, a označava grob jednog igumana. Pravoslavno svećenstvo toga svetoga hrama tvrdi da su na groblju sahranjivani isključivo pravoslavni monasi i igumani.

28 Crkva Sv. Križa Orahovica, Prema kazivanju orahovičkog župnika, na grobu jednoga monaha (?) nalazi se grobni kamen bezimena, gdje se ispod mahovine krije malteški viteški križ, a iz čega se da naslutiti da je na prostoru današnjeg manastira nekadaboravio neki viteški katolički red. Pretpostavlja se da su temelji manastira na temeljima bazilike iz 12. st. - samostanSv. Augustina ili Sv. Pavla Eremitskog.

Orahovička njemačka prezimena bila su uglavnom židovske vjeroispovjesti teponešto rimokatoličke i protestantskih vjeroispovjesti.

Organizacija židovskih općina u Slavoniji:29

Ukupno stanovništvo po županijama i gradovima u Slavoniji od 1880. do 1910.godine (i broj Židova):30

župa ni ja/grad

1880.ukup no

1880.Žido vi

1890.ukup no

1890.Žido vi

1900.ukup no

1900.Žido vi

1910.ukup no

1910.Žido vi

Vi ro vi ti č ka 165.025 2.228 196.639 2.880 217.845 2.972 240.694 2.854

grad Osi jek 1.493 1.585 2.027 2.299

Požeška 166.512 1.337 202.836 1.928 228.096 2.734 263.690 2.388

Sri jem ska 269.878 2.459 347.022 3.097 365.100 3.208 394.172 3.071

grad Ze mun 589 662 638 675

grad Za greb 1.286 1.942 3.195 4.192

Prema statističkim podacima židovska općina Orahovice, uglavnom njemačkihprezimena, nije bila brojna u odnosu na okolna mjesta, ali su oni u tada relativnomaloj Orahovici činili vrlo važan faktor ekonomskog i kulturnog razvoja mjestatijekom 19. i početkom 20. stoljeća

185

VDG JAHRBUCH 2003

go di na: uku pan broj Žido va

1857. 5.845

1880. 13.488

1890. 17.261

1900. 20.032

1910. 21.013

1921. 20.562

29 Stanje 1929.-1930. godine 30 Grad Osijek je 1857. godine brojao 578 Židova (u popisu stanovništva)

Od 1857. do 1921. godine ukupan broj Židova u Hrvatskoj:

Deutsche Nachnamen hebräischer und anderer Re li gio nenin Ora ho vi ca im 19. und Anfang des 20. Jahrhunderts

Orahovica war während des 19. Jahrhunderts ein multiethnischer,multikonfessioneller und multikultureller Ort, in dem die deutschen Namen undNachnamen Angehöriger der hebräischen Religion, aber auch anderer Religionen,ein Kennzeichen des Ortes und ein bedeutender Anreger der Entwicklung des Orteswaren.

Die hebräischen und anderen deutschen Namen und Nachnamen waren inOrahovica schon von dem Ende des 18. Jahrhunderts anwesend. Die Familiensiedelten einzeln an, aber es gab auch zwei Ansiedlerwellen am Anfang des 19.Jahrhunderts und in den 30 Jahren des 19. Jahrhunderts. Die wichtigsten Gründedafür waren eine schnelle Entwicklung der Manufakturen, die Zucht derSeidenkokons und die Exploatierung der Wälder in Orahovica.

Die deutschen Namen und Nachnamen gehörten meistens der hebräischenReligion an und wurden in ihrer Gemeinde organisiert; sie hatten auch eineSynagoge und eigenen Friedhof in Orahovica. Sie beschäftigten sich meistens mitdem Gewerbe und Handel. Die deutschen Namen und Nachnamen Angehöriger der römisch-katholischen Religion in Orahovica hatten ihre Pfarrei, Kirche und ihrenFriedhof zusammen mit anderen Völkern. Die deutschen Namen und NachnamenAngehöriger der protestantischen Religionen hatten ihre Kirchen und Friedhöfe inden Nachbarorten. Deutsche Namen und Nachnamen Angehöriger der orthodoxenReligion waren sehr selten; meistens wurde der Glaube mit der Heirat geändert.

Die Spuren der Vergangenheit der deutschen Namen und Nachnamen verschiedener Religionen findet man in der Entwicklung von Orahovica im 19.Jahrhundert, in den historischen Quellen der Archivstiftungen, in wenigenLiteraturnotizen, auf sieben Friedhöfen in Orahovica und bei den wenigen Namenund Nachnamen der Zeitgenossen.

186

VDG JAHRBUCH 2003

Ro bert SKEN DE RO VIĆ

Prvi i drugi nje ma č ki ceh u Požegi

Njemačka zajednica u Požegi tijekom 18. stoljeća

Osmansko osvajanje Slavonije u 16. stoljeću predstavljalo je snažan prekidsrednjoeuropske tradicije razvoja urbanog života slavonskih gradova. U vrlo kratkomvremenu slavonski su gradovi sasvim promijenili izgled i način života. Većinustanovništva gradova u osmanlijsko doba činili su muslimani, a kršćanske su zajednice predstavljale izrazitu manjinu koja je imala minoran društveni i gospodarski značaj.

Veliki rat za oslobođenje (1683.-1699.) uništio je osmanlijsku urbanu tradiciju.Slavonski su gradovi početkom 18. stoljeća ponovno počeli stvaranje urbanog životagotovo od početka jer je tijekom rata iz njih izbjeglo cjelokupno muslimanskostanovništvo, ali je zbog teških uvjeta života i stalne ratne opasnosti gradove u velikojmjeri napustilo i kršćansko stanovništvo. Tako su početkom 18. stoljeća najznačajnijigradovi Slavonije (Osijek, Požega, Slavonski Brod, Đakovo, Vukovar i Virovitica) imali između 600 i 800 stanovnika.

Za razliku od Bačke i Banata, gdje je bečki Dvor planirano naseljavao njemačkekoloniste, takvo planirano koloniziranje nije zahvatilo i Slavoniju. Nijemci su uSlavoniju naseljavani tijekom čitavog 18. stoljeća uglavnom u pojedinačnimdoseljavanjima ili u manjim grupama na inicijativu pojedinih veleposjednika.

Međutim, značajniji broj doseljavanja Nijemaca zabilježen je u to vrijeme ugradovima Slavonije. Od prvih godina oslobođenja u urbanom razvoju Slavonijeosjetio se jak njemački utjecaj. Neposredno nakon oslobođenja od Osmanlija ugotovo svim slavonskim gradovima bile su smještene vojničke postrojbe koje su uvećini bile sastavljene od Nijemaca. Njihovi časnici doveli su u Slavoniju i svojeobitelji. Uz vojnike i vojničke obitelji doselili su za vojskom i vojni ranarnici, ali ibrojni obrtnici koji su opskrbljivali vojsku potrebnom opremom. Između ostaloga,njemačke su postrojbe povele za sobom i svoje pivare, sedlare, puškare i drugeobrtnike čije je usluge vojska koristila. Tako je vojska, koja je ujedno bila i velikoopterećenje za lokalno stanovništvo, dijelom doprinijela i obnovi života slavonskihgradova.

Tijekom 18. stoljeća život se u Slavoniji postupno normalizirao. Ratna opasnostbila je sve manja, pa su 1745. godine obnovljene slavonske županije – požeška,virovitička i srijemska. Malo-pomalo vojnička je vlast ustupala mjesto civilnimvlastima, što je potaklo razvoj gospodarstva i trgovine.

VDG JAHRBUCH 2003

187

Srednjoeuropska i Osman lij ska tradicija obrtništva

Na razvoj obrta u Slavoniji tijekom 18. stoljeća utjecale su dvije obrtničke tradicije. Jedna je bila osmanlijsko-orijentalna. Ta se tradicija u Slavoniju proširila sosmanskim osvajanjima tijekom 16. stoljeća. Tijekom osmanske vlasti u svim jeslavonskim gradovima cvjetalo istočnjačko obrtništvo. Obrtnici su najvećim dijelombili muslimani, ali su se u gotovo svim gradovima mogli naći i kršćanski obrtnici.Jedna od najpoznatijih zajednica katoličkih obrtnika i trgovaca živjela je upravo uPožegi i uživala je posebne povlastice. Tragovi osmanlijske obrtničke tradicije zadržali su se u Slavoniji i nakon oslobođenja uglavnom u nazivima pojedinih obrta i funkcijaunutar cehova.

Srednjoeuropska tradicija starija je od osmanlijske, jer je svoje korijene vukla još iz predosmanlijskog srednjovjekovnog razdoblja. Ta je tradicija s dolaskom Osmanlijabila naglo prekinuta, ali se odmah nakon oslobođenja krajem 17. stoljeća počelaobnavljati. Gotovo u potpunosti uništen urbani život predstavljao je priliku za brojneobrtnike iz Banske Hrvatske, austrijskih nasljednih zemalja, pa i same Njemačke, jerje stanovništvo trebalo obrtničke usluge. Prema sačuvanim izvorima vidljivo je da su ti obrtnici zaista i počeli doseljavati u Slavoniju odmah poslije oslobođenja odosmanlijske vlasti.

Pojedini obrti bili su vezani uz pojedine etničke zajednice. Rudolf Bićanić navodida su u Hrvatskoj Talijani bili poznati kao zidari i kamenoresci, a Cincari i Makedonci kao zlatari.1 Zanimljivo je da su Romi u to vrijeme bili poznati kao dobri kovači, ali suu odnosu na druge obrtnike imali podređen položaj, pa nisu bili članovi cehova i dobivali su poslove koje drugi obrtnici nisu željeli.2

Prema Bićaniću najbolji i najpoznatiji nožari, puškari, tipografi i stolari bili suAustrijanci i Nijemci.3 Međutim, popis obrta koji su u to vrijeme bili poznati kao“njemački” mnogo je duži od ovog kojeg navodi Rudolf Bićanić. Mnogo potpunijipopis “njemačkih” obrta donosi Rudolf Horvat koji je u opisu obrtničkog životagrada Varaždina naveo da su hrvatski obrtnici većinom bili mesari, čizmari, postolari,kolari, kožari, opančari, kovači, lončari, čohaši, krznari, tkalci i mlinari, dok suNijemci redovito bili: urari, brijači, limari, klobučari, pekari, krojači, sedlari, češljari,četkari, puškari, sapunari, tapetari, tokari, remenari, iglari, pivari, dimnjačari,medičari, rukavičari, knjigoveže i bravari.4

Raspoloživi izvori za Slavoniju pokazuju da je slična situacija bila i u Slavoniji.Etnička podjela obrtničkih zanimanja proizlazila je iz tržišnih zakonitosti. Tradicijaobrtništva najviše se očitovala u tehnologiji proizvodnje i dizajnu proizvoda. SrednjaEuropa imala je u to vrijeme u odnosu na naše krajeve tehnološki superiorno

188

VDG JAHRBUCH 2003

1 Rudolf Bićanić, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji (1750. – 1860.), Zagreb 1951., 50.2 Iz 18. stoljeća sačuvano je nekoliko dokumenata koji pokazuju da su izradu sprava za mučenje i pogubljenje kriminalaca,

posebice hajduka, dobivali Romi jer gradski majstori nisu željeli raditi taj posao. – vidi Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonskepovijesti, Vinkovci, 1994., 368.

3 Rudolf Bićanić, Doba manufakture…, 50.4 Rudolf Horvat, Povijest grada Varaždina, Varaždin, 1993., 256.

obrtništvo, pa su u našim krajevima obrtnici i obrtnički proizvodi iz tog prostora bilina cijeni. U 18. stoljeću razvijaju se i estetski modni kriteriji, pa od tada i dizajnodjeće dobiva izrazitu važnost, kakvu prije nije imao. Modni trendovi iz srednjeEurope utječu na ukus hrvatskog građanstva i plemstva, pa je zato posebno zanimljivprimjer “njemačkih krojača” čija se proizvodnja po vrsti proizvoda i njihovomizgledu razlikovala od proizvodnje domaćih “hrvatskih krojača”.

Hrvatski krojači krojili su odijela od grubog seljačkog sukna koje se nazivalo“aba”, pa su se krojači koji su krojili ta odjela nazivali “abadžije”. Tradicionalna je bila i proizvodnja različitih krznarskih proizvoda, koja je postojala još u vrijemeosmanlijske vlasti. Primjerice, poznate su bile ženske duge kabanice s rukavima kojesu se nazivale “ćurci”. Ćurci su iz krojačevih ruku morali doći u ruke krznara koji ih jena vratu te oko rukava podstavljao krznom. Stoga su se neki krznari nazivali“ćurčije”.5

Njemački su krojači u Slavoniju uveli nove tehnologije i modele muških i ženskihodijela. Upravo stoga što su tehnologija i dizajn obrtničkih proizvoda iz srednjeEurope u odnosu na domaće obrtničke proizvode bili izrazito superiorniji, oni svojuklijentelu najčešće nalaze kod bogatijeg građanstva i plemstva.

Prema Rudolfu Bićaniću u Banskoj Hrvatskoj (i Slavoniji) su postojale dvije glavne grupe obrtnika. Prva grupa je zadovoljavala potrebe “gradskog” stanovništva(feudalne gospode iz grada i okolice, njihovih činovnika, posluge, građana oficira,svećenika itd. zatim potrebe crkve, vojske itd.), a druga potrebe “seljačkogstanovništva". Pripadnici prve grupe obrta bili su zlatari, izrađivači karuca, bačvari,kolari, kovači, tkalci, krojači itd. Oni rade većinom po narudžbi, za razliku odobrtnika koji rade za seosko stanovništvo. Ti obrtnici uglavnom rade za tržište, a nepo narudžbi, i prodaju svoje proizvode na sajmovima, a ne u svojim obrtničkimradnjama. Bićanić u te obrtnike ubraja lončare, opančare, remenare, krznare,čizmare, gumbare, iglare, čohaše, “šoštare”, klobučari itd.6

Podjela na “njemačke” i “hrvatske” obrte u velikoj se mjeri poklapala s podjelomna “gradske” i “seoske” obrte. Ta podjela osjećala se i unutar pojedinog obrta.Najbolji primjer su ponovno krojači. Makar postoje slavonski (ilirski) ili mađarski, injemački krojači, ta podjela često nema veze s njihovom stvarnom nacionalnompripadnošću. Ona zapravo pokazuje podjelu na krojače orijentirane na seosko i oneorijentirane na gradsko stanovništvo. Njemački krojači rade za gospodu, po krojukoji se kod nas naziva njemačkim, a u Njemačkoj “francuskim”.7 Za razliku od njih,proizvodi hrvatskih obrtnika namijenjeni su za svakodnevnu i široku upotrebu, pa sunjihovi kupci pripadnici siromašnog građanstva i seljaci.

Podjela na njemačke, hrvatske i ugarske obrte prisutna je u svim županijamaBanske Hrvatske i Slavonije. Primjerice, takva je situacija i u Križevačkoj županiji.Zlatko Herkov je u limitaciji cijena Križevačke županije iz 1772. godine našao

189

VDG JAHRBUCH 2003

5 Julije Kempf, Požega, Požega, 1910., 454.6 Rudolf Bićanić, Doba manufakture …, 458.7 Rudolf Bićanić, Doba manufakture ..., 458.

sljedeća zanimanja: “nemški i horvacki” kožnjari, “nemški i horvacki” šoštari i“vugarski i nemški” klobučari.8 Rudolf Horvat utvrdio je isto stanje i u Varaždinu, aistraživanja Zlatka Herkova, Rudolfa Horvata, Josipa Bösendorfera i Filipa Potrebicepokazuju da je slična podjela obrtnika postojala u svim hrvatskim gradovima(Varaždinu, Zagrebu, Virovitici, Požegi, Đakovu, Osijeku, Vukovaru itd.).

Podjela obrta na “hrvatske” i “njemačke” dovela je u Banskoj Hrvatskoj do pojaveosnivanja “njemačkih” cehova. Takvi cehovi okupljali su majstore koji su proizvodili“njemačke” proizvode. S obzirom na činjenicu da je popis “njemačkih” obrta bioprilično velik, njemački su cehovi u pravilu okupljali velik broj obrtnika različitihzanimanja, za razliku od ostalih cehova koji su okupljali majstore istih ili srodnihzanimanja.

Tijekom druge polovice 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća i u Slavoniji se osnivaju“njemački” cehovi. U Požegi su 1770-ih osnovani Prvi i Drugi njemački ceh, a 1813. je i u Đakovu osnovan “Nimecki cih”.9 Postojanje đakovačkog “Nimeckog ciha”omogućava njegovu usporedbu s njemačkim cehovima u Požegi. Tako se kroz ovukomparaciju mogu utvrditi zajedničke osobine “njemačkih” cehova u Slavoniji injihova uloga u gospodarskom i društvenom životu.

Djelovanje đakovačkog “Nimeckog ciha” potvrđuje naša saznanja o širenju“njemačkih” obrta u Hrvatskoj. Kao i u ostalim gradovima Banske Hrvatske i uĐakovu su njemački obrtnici obavljali “njemačke”obrte, bili su klobučari, stolari,sedlari, bačvari, bravari, kovači i kolari. Uz “Nimecki cih” postojao je i “Ilirski cih”.Zanimljivo je da su članovi “Nimeckog ciha” bili uglavnom gradski obrtnici, a članovi“Ilirskog ciha” uglavnom seoski obrtnici, koji su živjeli na selu i proizvodili obrtničkeproizvode za seosko stanovništvo.10 Međutim, i u Đakovu nisu svi članovi “Nimeckogciha” bili Nijemci, nego je bilo i mnogo Hrvata koji su članstvo u cehu ostvarili zbogvrste obrta kojim su se bavili, a ne zbog etničke pripadnosti.

Obrtniš tvo u Požegi ti je kom 18. stol je ća

Ekonomski razvoj Banske Hrvatske i Slavonije zaostajao je tijekom 18. stoljeća zasrednjom Europom zbog brojnih razloga. U Europi uloga obrtničkih cehova u 18.stoljeću polako pada i ustupa svoje mjesto novome manufakturnom načinuproizvodnje. Stoga Filip Potrebica ispravno zaključuje da “prvi cehovi u gradu Požeginastaju upravo u ono vrijeme kada se u najrazvijenijim zemljama Evrope razvijadaleko naprednija manufakturna proizvodnja.”11 Manufakturni proizvodi donosemnogo veći profit i velika su konkurencija obrtnicima. A upravo u 18. stoljećuobrtnička proizvodnja u Slavoniji dobiva novi zamah. Razlozi takvom razvojugospodarskih odnosa u Slavoniji su višestruki. Gospodarstvo Slavonije bilo jepotpuno devastirano Velikim ratom za oslobođenje (1683. –1699.), pa je i razvojcehova značajan korak u njenom gospodarskom napretku. Izostanak manufakturneproizvodnje posljedica je nedostatka kapitala i nerazvijenosti građanskog društva, ali

190

VDG JAHRBUCH 2003

8 Zlatko Herkov, Povijest zagrebačke trgovine, Zagreb, 1987., 29.9 Vlado Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Zagreb, 2001., 28.10 Vlado Geiger, Nijemci u Đakovu, 30.11 Filip Potrebica, Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini, Jastrebarsko, 2002., 26.

djelomično i protekcionističke politike bečkog Dvora koji je štitio interese austrijskihmanufaktura.

U razvoju slavonskih cehova posebno je važno bilo razdoblje vladavine MarijeTerezije. Prema Josipu Langhameru u vrijeme vladavine Marije Terezije osnovano ječak šest od osam požeških cehova, koliko ih je u gradu bilo tijekom 18. i 19. stoljeća.12

Udruživanje požeških obrtnika u cehove počelo je neposredno nakon oslobođenja od osmanske vlasti. Prvi požeški ceh bio je ceh krojača osnovan još 1694. godine. Godine 1714. osnovan je i ceh krznara, kožara i remenara.13 Zatim nastupa vrijemeterezijanskih reformi koje su i u Slavoniji potaknule življu gospodarsku aktivnost. Uto vrijeme pojavljuju se i “njemački” cehovi u Požegi.

Prvi ceh u kojem su požeški Nijemci igrali značajniju ulogu bio je ceh kovača,bravara i češljara osnovan 1743. godine. Josip Langhamer je u sačuvanimdokumentima o ovome cehu našao da je između njemačkih i hrvatskih članova cehpočetkom 1770-ih godina došlo do nekih sukoba, ali su isti ubrzo bili izglađeni, kakopiše u knjizi zapisnika ovoga ceha:

“Godine 1775. 28. prosinca, među nama njemačkim i ilirskim majstorima zaključen je mirda ćemo se držati privilegija, da živimo u miru i složno.”14

Langhamer smatra da je razlog sukoba bio pokušaj pretvaranja ovog ceha u“njemački ceh”, mada su Nijemci u cehu činili manjinu (u cehu je bilo svega 7Nijemaca od 39 majstora) .15

Drugi nje ma č ki ceh

Iako je u 19. stoljeću bio poznat kao “drugi” njemački ceh, taj je ceh osnovan prijePrvog njemačkog ceha, a zvao se “drugi” vjerojatno zbog toga jer je bio manji pobroju članova i po društvenom utjecaju. Ceh je dobio privilegij od Marije Terezije 7.svibnja 1773. godine. Osnovali su ga požeški pekari, pa je u gradu bio poznat i podimenom “pekarski ceh”. Kasnije su u ceh ušli tesari, zidari, licitari, a početkom 19.stoljeća u ceh su ušli i mlinari, sapunari, te sitari.16

Naziv “Drugi njemački ceh” pojavljuje se u dokumentima na njemačkom jeziku(II. deutsche Innung zu Požega, 1857. g.), ali je službeni naslov na sačuvanome pečatuceha glasio “Šesti ceh u carsko-kraljevskom privilegiranome slobodnom graduPožegi" (6. Zunft in der k.k. Priv. F. Stat Posega, 1857. g.), što bi značilo da je bio šesti poredu osnivanja. Međutim, Langhamer smatra da je to pogrešno jer je premanjegovom popisu cehova to bio sedmi ceh osnovan u Požegi. Tako veliku zabunuLanghamer tumači nedostatkom javne kontrole djelovanja cehova, pa su se i u izradipečata mogle potkrasti velike pogreške.17

191

VDG JAHRBUCH 2003

12 Josip Langhamer, Požeški cehovi, Vjesnik Historijskog arhiva Slavonska Požega i Muzeja Požeške kotline, Br.1, God. I, Sl.Požega, 1962., 30.

13 Rudolf Horvat, Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, Zagreb, 1994., 224.14 Josip Langhamer, Požeški cehovi, 40.15 Josip Langhamer, Požeški cehovi, 40.16 Filip Potrebica, Obrt u gradu Požegi…, 33.17 Josip Langhamer, Požeški cehovi, 44.

Prvi nje ma č ki ceh

Prvi njemački ceh osnovan je 1774. godine poveljom Marije Terezije. Ovaj cehsačinjavali su: pivari, limari, mesari, cipelari, stolari, bačvari, brijači i kirurzi,“njemački” krojači, kolari, rukavičari i torbari, lončari, užari, staklari, tkalci, tokari,kožari, urari, dimnjačari.18 Prema Langhameru naziv “Prvi njemački ceh” javlja seprvi puta 1795. godine (Erste deutsche Zunft), a u gradu je bio poznat i kao “pivarskiceh” zbog pivarskog majstora koji je bio član ovog ceha. 19 Treba istaknuti da je čitavovrijeme postojanja ceha u njemu uvijek bio samo jedan pivarski majstor, pa se možezaključiti da je pivarski obrt u to vrijeme bio izuzetno cijenjen i da je stoga i ceh koji jeimao pivarske majstore u svojem članstvu imao veći ugled u društvu.

Kao što su “njemački” krojači pravili “fina“ njemačka odijela, tako su i kožariučlanjeni u ovome cehu izrađivali predmete od finih koža. Kempf kaže da su to bilikožari “za fini čin kože” (alutarii), što je jasno navedeno u povelji iz 1842.20 Ali u drugim dokumentima nema potvrde ovog zapisa pa još uvijek nije jasna stvarna djelatnost tihkožara. Langhamer smatra da su se kožari ovog ceha ipak orijentirali na proizvodnjugrubih koža, jer je industrijska prerada finih koža bila prevelika konkurencija.21

Ni o ostalim obrtima nemamo mnogo podataka. Primjerice, o njemačkimkrojačima znamo jako malo. Filip Potrebica navodi da su u Požegi djelovali “ilirski”,mađarski i njemački krojači, ali ne ulazi u analizu njihovih djelatnosti.22 Slično je i saostalim obrtima. Za većinu obrta znamo samo da su postojali u Požegi u to vrijeme, tj.da su se neki obrtnici bavili takvom djelatnošću. Primjerice, Julije Kempf piše da je uPožegi već 1780. godine djelovao jedan dimnjačar, a 1778. godine burmudžija PetarHerzperger.23 Oba zanimanja spadaju u tipične njemačke obrte i bilo bi dobro daznamo nešto više o njihovoj djelatnosti. Međutim, poznati izvori su vrlo skromni.

Društveni položaj nje ma č kih cehova

Prvi i drugi njemački ceh stekli su u prvoj polovini 19. stoljeća velik gospodarskiutjecaj. Prvi njemački ceh bio je najveći požeški ceh i zajedno sa Drugim njemačkimcehom okupljao je više od trećine svih gradskih obrtnika. Prema Filipu Potrebici imao je Drugi njemački ceh 1814. godine 12 majstora. Godine 1834. broj je majstoraporastao na 19, a 1850. na čak 28 majstora. Prvi njemački ceh bio je veći od Drugognjemačkog ceha. U taj je ceh je već 1814. godine bio učlanjen 61 majstor, godine1834. njihov broj je porastao na 92, a 1850. na čak 119 majstora. “U dva njemačkaceha u Požegi bilo je 1850. godine 147 obrtnika (35% svih obrtnika u gradu) u 27zanimanja.”24

192

VDG JAHRBUCH 2003

18 Filip Potrebica, Obrt u gradu Požegi…, 33.19 Josip Langhamer, Požeški cehovi, 44.20 J. Kempf, Požega, Požega, 465.21 Josip Langhamer, Požeški cehovi, 45.-46.22 Filip Potrebica, Obrt u gradu Požegi …, 29.23 Julije Kempf, Požega, 458.24 Filip Potrebica, Obrt u gradu Požegi…, 42.

Langhamer upozorava da članovi njemačkih cehova nisu bili isključivo Nijemci,što bi se prema imenu cehova moglo pretpostaviti. Tijekom čitavoga vremenanjihovog postojanja u njemačkim su cehovima značajan udio činili majstori hrvatskog porijekla, što dokazuje da njemački cehovi nisu bili cehovi osnovani isključivo natemelju etničkog udruživanja. Temeljni element njihovog udruživanja bila je vrstaproizvoda koje su proizvodili majstori u tim cehovima. A oni su proizvodili svojeproizvode na temelju njemačkog iskustva, tradicije, tehnologije, pa i dizajna (krojači). Kao dokaz da njemački cehovi nisu bili osnovani na temelju etničkih kriterija,Langhamer iznosi činjenicu da su svi cehovski privilegiji, kao i kalfinska pravilauvijek uz njemačku imali i hrvatsku verziju.25 Langhamer zato tvrdi: “nije upotrebunjemačkog jezika diktirala potreba većine, nego ugled onih koji su “davali ton”cehu.”26

O statusu njemačke zajednice u Banskoj Hrvatskoj tijekom 18. stoljeća vodi se uhrvatskoj historiografiji već dulje vrijeme polemika. Stariji autori snažno sunaglašavali pokušaj germanizacije Hrvatske, pogotovo u vrijeme vladavine Josipa II.(1780.-1790.). Naglašeno negativan odnos prema utjecaju Nijemaca u Hrvatskojpotican je i zbog ideoloških razloga. Tako negativan stav prema Nijemcima zauzeo jei Josip Langhamer. Danas se na problem germanizacije krajem 18. stoljeća ne gledaviše kroz ideološku prizmu, pa se i o ulozi Nijemaca u našim krajevima u to vrijememože dati objektivnija slika.

Iako je problem germanizacije Banske Hrvatske u to vrijeme još uvijek nedovoljno istražen, činjenica je da je bečki Dvor u njemačkim kolonistima vidio odanostanovništvo i da su u određenom smislu imali privilegiran položaj.

Zbog toga su i slavonski Nijemci izražavali posebno snažnu odanost bečkomDvoru. Josip Langhamer ističe da su i njemački cehovi u Požegi željeli naglasitiodanost caru isticanjem dvoglavog orla na pečatima, svjedodžbama, pa i nacehovskoj ladici. Isto tako članovi Prvog njemačkog ceha obavezali su se u svojimpravilima na molitvu za dugo i sretno vladanje cara. (Čl. 1. Privilegija I. njemačkogceha), što nije zabilježeno u statutima ostalih požeških cehova.27

Takva odanost može biti sasvim razumljiva. Njemački su obrtnici u Slavonijudonijeli razvijenije obrtničke vještine što ih je u odnosu na domaće obrtnike postavilou povoljniji gospodarski položaj. U gospodarski opustošenoj Slavoniji nije im trebalo mnogo da uspostave snažnu gospodarsku djelatnost. Ekonomska snaga davala im je ivažan društveni utjecaj. Činjenica da je bečki Dvor upravo u njemačkim kolonistimau Ugarskoj i Hrvatskoj vidio svoje glavno političko uporište logično se nadovezuje.Ipak, ne radi se o nikakvoj zatvorenoj etničkoj eliti jer su članovi njemačkih cehovabili i brojni Hrvati, a i etničku ravnopravnost potvrđuju i brojne tadašnjehrvatsko-njemačke ženidbe.

193

VDG JAHRBUCH 2003

25 Josip Langhamer, Požeški obrti, 30.26 Josip Langhamer, Požeški obrti, 30.-31.27 Josip Langhamer, Požeški obrti, 31.

Zaključak

Na temelju usporedbe đakovačkog i požeških njemačkih cehova može se doći dozaključka da su “njemački cehovi” okupljali obrtnike koji su se bavili onim obrtima zakoje se smatralo da su svojim načinom proizvodnje, tradicijom, pa možda ikulturnom prepoznatljivošću dolazili iz njemačkih zemalja.

Ista usporedba pokazuje da pripadnici njemačkih cehova nisu nužno bili etničkiNijemci, jer su članove njemačkih cehova u velikoj mjeri predstavljali i Hrvati. Zato je i sam “njemački” naziv njemačkih cehova u Požegi poluslužben. Oni nose naziv“njemački” kao oznaku djelatnosti kojom se bave, ali se u svim dokumentima, pa čaki na službenim pečatima, ne služe uvijek tim imenom.

Analiza rada đakovačkog i požeških “njemačkih cehova” potvrđuje tezu o“gradskim” i “seoskim obrtima” koju je postavio Rudolf Bićanić. U Đakovu supripadnici “Ilirskog ceha” zapravo seoski obrtnici, a “Nimeckog ceha” gradski. Slično se može reći i za požeške “njemačke” cehove.

Njemački cehovi su okupljali obrtnike čiji su proizvodi spadali u red luksuznih,skupljih i tehničkih kompliciranijih, pa su i kupci tih proizvoda bili uglavnompripadnici gradske elite i plemstva. Postojanje takvih cehova u drugoj polovici 18. iprvoj polovici 19. stoljeća svjedoči da je u to vrijeme u gradu i okolici postojalaplemićka i gradska elita koja je imala potrebu kupovanja luksuznih obrtničkihproizvoda. Stoga je postojanje njemačkih cehova u Požegi i potvrda visokog stupnjaurbanog života u tome gradu u navedenom vremenu.

Sasvim je sigurno da je i kroz njemačke cehove njemački utjecaj pomogao razvojobrtništva u Hrvatskoj, pa i danas imamo brojne obrtnike koji nastavljaju tradicijunjemačko – srednjoeuropskog obrtništva u Hrvatskoj i postižu izuzetne gospodarskerezultate.

Die erste und die zwe i te Zunft in Požega

Die deutschen Zünfte versammelten die Handwerker, deren Produkte man in dieluxuriösen, teueren und technisch kompliziertere Waren zählte; deswegen waren dieKäufer von diesen Produkten meistens Mitglieder der Stadtelite und der Adeligen. Die Existenz dieser Zünfte in der zweiten Hälfte des 18. und in der ersten Hälfte des 19.Jahrhunderts ist ein guter Beweis dafür, dass in dieser Zeit in der Stadt und in derUmgebung eine adelige und städtische Elite, die den Bedarf hatte, luxuriösenHandwerkprodukten zu kaufen, existierte. Die Existenz der deutschen Zünfte inPožega ist der Beweis eines hohen Stadtlebens in dieser Stadt in der angegebenen Zeit.

Es ist ganz sicher, dass auch durch die deutschen Zünfte, der deutsche Einfluss,der Entwicklung des Handwerks beitrug. Heute haben wir zahlreiche Handwerker,die die Tradition des deutsch-mitteleuropäischen Handwerks in Kroatienweiterführen und, die ausgezeichnete wirtschaftliche Resultate erreichen.

194

VDG JAHRBUCH 2003

Mi lan VRBA NUS

Struktura zanimanja nje ma č kih do sel je ni kau Osi jek krajem 17. i početkom 18. stoljeća

Carska je vojska prešla u ljeto 1687. godine Dravu i pokušala osloboditi Osijek.Budući je ovaj poduhvat završio neuspjehom, carska se vojska povukla u Mađarsku.Osmanska je vojska pod zapovjedništvom velikog vezira Sulejman-paše, provalila uMađarsku gdje je 12. kolovoza 1687. godine poražena u bici kod Haršanja.1Kršćanska je vojska krajem rujna 1687. godine, pod zapovjedništvom generalaDünewalda i baruna Ivana Draškovića, stigla pred Osijek, a 5. listopada ušla je ugrad.2 Carska vojska nastavila je vojne operacije te je do kraja 1689. godine prodrlado Skopja. Osmanska vojska porazila je 1. siječnja 1690. godine3 carsku vojsku uKačaničkom klancu te je krenula u protuofenzivu. Poslije osvajanja Beograda u rujnu1690. godine, osmanska je vojska krenula u sveopći napad. Tako je u jesen 1690.godine osmanska vojska, pod zapovjedništvom bosanskog paše Husein-paše,pokušala ponovo osvojiti Osijek, ali nije uspjela.4 Nakon tog pokušaja Osijek više nijebio u opasnosti od osmanske vojske. Poslije pobjede u bici kod Slankamena, carska jevojska u jesen 1691. godine oslobodila Slavoniju.

Dvorska komora poslala je 1690. godine komisiju na čelu s komorskimsavjetnikom Tullijom Miglijom. Komisija je 1690. godine izdala Osijeku magistratsku

VDG JAHRBUCH 2003

195

1 Pokušaj osvajanja Osijeku 1687. godine detaljno je obradio László Szita. (Laszlo Szita, «Oslobođenje Slavonije i Osijeka odTuraka», Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje, I, Osijek 1991., 189-205)

2 Rudolf Horvat, Slavonija - povijesne rasprave, crtice i bilješke, I, Pretisak izdanja iz 1936., Vinkovci 1994., 8; Ive. Mažuran,«Rat za oslobođenje od osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine i stanovništvo Slavonije krajem 17. stoljeća», Popisnaselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU, 2, Osijek 1988., 34; Ive Mažuran,«Počeci djelovanja osječkog magistrata i njegovi prihodi i rashodi 1697. godine», Anali Centra za znanstveni rad Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti, 1, Osijek 1981., 39; Ive Mažuran, «Stanovništvo Osijeka 1693.-1703.», Stanovništvo Osijeka1693.-1703. Liber baptizorum, copulatorum et mortuorum Essekini ab anno 1693. usque ad 1703., Građa za historiju Osijeka i Slavonije, V, Osijek 1974., 14; Ive Mažuran, «Uvod u historiju Osijeka XVIII stoljeća», Najstariji zapisnik Osijeka – Tvrđa od1705. do 1746. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije, 1, Osijek 1965., 11-12; Ive Mažuran, Josip Adamček, StjepanSršan, Josip Vrbošić, Stanislav Marijanović, Andrija Šuljak, Davor Brunčić i suradnici, Od turskog do suvremenog Osijeka,Osijek 1996., 3; Othmar Pickl, «Udio Štajerske u pobjedi nad Turcima kod barda Harsany godine 1687. Prilog logistici«Velikog turskog rata», Historijski zbornik, XLI/1988., Zagreb 1989., 188; Szita, «Oslobođenje», 202; Radoslav Lopašić, Dvahrvatska junaka Marko Mesić i Luka Ibrišimović, Zagreb 1888., 152; Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitimobzirom na prošlost županija: Križevačke, Virovitičke, Požeške, Cisdravske Baranjske, Vukovske i Srijemske te Kraljevskog islobodnog grada Osijeka, Pretisak izdanja objavljenog u Osijeku 1910., Vinkovci 1994., 337 i Tadija Smičiklas,Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, I dio: Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i rat za oslobođenje, Djela JAZU,XI, Zagreb 1891., 126.

3 Horvat, Slavonija, I, 101, i Smičiklas, Dvijestogodišnjica, 156.4 Mažuran, «Rat za oslobođenje», 38; Mažuran, «Uvod», 13-14; Mažuran, Adamček, Sršan, Vrbošić, Marijanović, Šuljak,

Brunčić i suradnici, Osijek, 7 i Mažuran, «Počeci», 43.

instrukciju.5 Komisija je utvrdila da je u gradu živjelo 80 pravih građana. Dvijegodine kasnije u gradu je ostalo samo 20 pravih građana.6 Poslije oslobođenjaSlavonije započelo je naseljavanje ovog grada. U Osijek dolaze naseljenici iz raznihkrajeva. Među njima je dolazilo i njemačko stanovništvo. Njemačko stanovništvonaseljavalo se većinom s područja Habsburške Monarhije, ali i s područja Svetogrimskog carstva njemačke narodnosti.7

Vojska Habsburške Monarhije pobijedila je osmansku vojsku u bici kod Sente1697. godine.8 Poslije pobjede kod Sente, bilo je jasno da se približava završetak ovogdugotrajnog rata. Leopold I. odlučio je urediti upravu Slavonije te je krajem 1697.godine poslao komisiju na čelu s Ferdinandom Carlom grofom Caraffa di Stigliano.9Komisija je 1698. godine popisala Osijek, ali i Slavoniju. U gradu je bilo 98kućanstava10, a od toga je bilo 36 njemačkih obitelji ili nešto više od jedne trećine svihkućanstava. Sve njemačke obitelji živjele su u Tvrđavi Osijek gdje su činile tri petinesvih kućanstava. (Tablica 1. i grafikon 1.)

Grafikon 1 - Struktura njemačkih obitelji u Osijeku krajem 17. i početkom 18. stoljeća

196

VDG JAHRBUCH 2003

36,73% 63,27%

39,61% 60,39%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

1698.

1702.

NJEMAČKEOBITELJI UOSIJEKU

OSTALEOBITELJI

5 Ive Mažuran, «Slavonija nakon oslobođenja od osmanske vladavine i uspostava vojno-komorskog kondominija», IzvještajiCaraffine komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka iSlavonije, 7, (Osijek 1989.), 16-17; Ive Mažuran, «Podjela Slavonije na Vojnu granicu (krajinu) i Provincijal 1702. godine iuspostava feudalnih odnosa na novim temeljima», Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine, Radovi Zavoda zaznanstveni rad u Osijeku Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 6, Osijek 1993., 20; Mažuran, «Rat za oslobođenje»,38; Mažuran, «Počeci», 40-42; Mažuran, «Stanovništvo», 16-17; Mažuran, Adamček, Sršan, Vrbošić, Marijanović, Šuljak,Brunčić i suradnici, Osijek, 5-7 te Kamilo Firinger, «Magistratska instrukcija za grad i tvrđavu Osijek od 18. VII 1690.»,Osječki zbornik,. XIII, Osijek 1971., 161-167.

6 Mažuran, «Počeci», 4.7 Hofkammer archiv, fond Hoffinanz Ungarn, fasc. 391, fol. 406-408 i 529-530 te, Ive Mažuran, «Popis stanovništva i njegove

imovine u Osijeku 1737. godine» Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 2,Osijek 1982. i 1983, 129-134.

8 Ive Mažuran, «Bitka kod Sente i prodor u Bosnu 1697. Uvod u pregovore o miru između Svete lige i Osmanskog Carstva 1699. godine», Pro historia Croatica 1, Zbornik uz 70. obljetnicu života Dragutina Pavličevića, (Zagreb 2002.), 121-122 i IveMažuran, «Bitka kod Sente i upad princa Eugena Savojskog u Bosnu do Sarajeva 1697. godine (Dnevnik princa E.Savojskog)», Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, 5, (Osijek 1999.), 196-197.

9 Mažuran, «Slavonija», 23-36, Mažuran, «Podjela Slavonije», 22-28, Firinger, «Instrukcija», 161 i Bösendorfer, Crtice,378-386.

10 Mažuran, «Popis stanovništva», 129-134 i Mažuran, Adamček, Sršan, Vrbošić, Marijanović, Šuljak, Brunčić i suradnici,Osijek, 11-12.

Popis iz 1698. godine donosi podatke o zanimanjima stanovnika Osijeka.11Gotovo polovica njemačkih obitelji (47,22 posto) bavila se uslužnom djelatnošću, aviše od polovice obitelji bili su trgovci (52,94 posto) koji su činili jednu četvrtinu svihnjemačkih doseljenika.12 Nije poznato jesu li oni bili trgovci na malo ili veliko.Međutim, za neke se može, na temelju podataka o imovinskoj snazi, pretpostaviti dasu bili trgovci na veliko, kao i čime su trgovali. Naime, Georg Vekete posjedovao je 50svinja13 pa se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da se bavio trgovinom svinja.Isto se tako može reći, na temelju vrijednosti robe koju su posjedovali, da su trgovciDaniel Ferdinand Vesentin, Heinrich Reinberger, a naročito Georg Vekete i FranzCorneth vjerojatno bili trgovci na veliko14. Naime, trgovci su posjedovali robe uvrijednosti nešto manje od dvije trećine robe (65,97 posto), a ova su četvoricaposjedovala nešto manje od dvije trećine ukupne količine robe (63,31 posto). Ugradu su nešto brojniji bili krčmari koji su činili jednu dvanaestinu njemačkih obitelji. Među obrtnicima uslužnih djelatnosti trebalo bi spomenuti i poštara Jacoba Hahnakoji je posjedovao prilično brojan stočni fond.15 (tablica 2 i 4 te grafikon 2)

Grafikon 2 - Struktura zanimanja njemačkih naseljenika u Osijeku 1698. godine

Nešto manje od dvije petine svih njemačkih obitelji (38,89 posto) bavilo se nekomproizvodnom djelatnošću. Prevladavaju prehrambena zanimanja (pekari i mesari)koja čine nešto više od jedne trećine obrtnika proizvodnih djelatnosti (35,71 posto).Interesantno je da mesari ne posjeduju veći broj svinja, a pekari obrađenih oranicazasijanih pšenicom. To znači da su mesari kupovali stoku, a pekari pšenicu ili brašnote ih prerađivali u svojim radnjama. Nešto su brojniji bili prerađivači kože i tkaninekoji su činili dvije sedmine svih obrtnika proizvodnih djelatnosti. (tablica 2-4 i

197

VDG JAHRBUCH 2003

2,78% 8,33%2,78%

38,89%

47,22%

USLUŽNE DJELATNOSTIPROIZVODNE DJELATNOSTIMEDICINSKEOSTALINEPOZNATO

11 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406-408 i 529-530 i Mažuran, «Popis stanovništva», 129-134.12 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406-408 i 529-530 i Mažuran, «Popis stanovništva», 129-134.13 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 408 i Mažuran, «Popis stanovništva», 132.14 Franz Corneth posjedovao je robe u vrijednosti od 2.920 forinti, Daniel Ferdinand Vesentin 700 forinti, Georg Vekete 600

forinti te Heinrich Reiberger imao je robe u vrijednosti od 300 forinti. (HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406-408 i Mažuran, «Popisstanovništva», 129-134)

15 Poštar Jacob Hahn posjedovao je 15 konja, 6 volova, 30 krava, 20 junica, 50 ovaca i koza. Također je imao 2 košnice. (HKA,HFU, fasc. 391, fol. 406 i Mažuran, «Popis stanovništva», 129)

grafikon 2) Od obrtnika proizvodnih obrta treba spomenuti remenara Mossera ikovača Vogla koji su imali prilično dobro razvijen obrt16.

Interesantno je da se u popisu iz 1698. godine ne spominje niti jedan pivar.Međutim, prema drugim podacima u Osijeku su trebali živjeti i raditi barem dvojicapivara (Mathias Holzleithner i Hans Georg Prinzer).17 Također, u izvještajimaCaraffine komisije spominju se dvije pivovare, ali se ne navode njihovi vlasnici. Istotako, u Osijeku su prema izvještajima ove komisije ove su dvije pivovare platile 1698.godine svaka po 100 forinti poreza.18

Caraffina komisija došla je 1702. god. ponovo u Slavoniju te je popisala cijelopodručje. Komisija je popisala i Osijek te je utvrdila da je u njemu bilo 255kućanstava od čega je bila 101 njemačka obitelji ili nešto manje od dvije petine svihkućanstava. (tablica 1 i grafikon 1) Najviše njemačkih obitelji popisano je u Donjemgradu, a najmanje u Gornjem. Njemačke obitelji činile su većinu u Tvrđavi Osijekgdje su činili nešto manje od tri četvrtine kućanstava (72,13 posto).19 Vidljivo je da je u ove četiri godine nastavljeno naseljavanje stanovnika jer se broj kućanstava povećaoza nešto više od 2,5 puta, a broj njemačkih obitelji za skoro 3 puta (2,8).

Popis iz 1702. god. ne donosi podatke o zanimanjima stanovnika Gornjeg iDonjeg grada. Uz pomoć matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih20 uspio samodrediti zanimanje nekim njemačkim doseljenicima, ali za 32 njemačka doseljenikanije bilo moguće utvrditi njihovo zanimanje što je nešto manje od jedne trećine svihnjemačkih kućanstava. (tablica 2 i 4 te grafikon 3)

Četiri godine kasnije udio obrtnika uslužnih djelatnosti smanjio se na nešto višeod jedne petine svih obrtnika. (tablica 2 i 4 te grafikon 3) Polovicu obrtnika uslužnihobrta činili su krčmari koji su većinom živjeli u Tvrđavi Osijek. Broj trgovaca smanjiose za gotovo 50 posto što je prouzročeno odlaskom 5 trgovaca iz Tvrđave Osijek.21 Ugradu su se pojavila i nova zanimanja (npr. živoder), ali ga je napustio poštar JacobHahn. Osijek je napustio i apotekar Franz Heinrich Pocorni.

198

VDG JAHRBUCH 2003

16 Do ovakvog zaključka može se doći na temelju analize vrijednosti robe koju su posjedovala ova dvojica obrtnika. Remenar Urman Mosser posjedovao je robe u vrijednosti 240 forinti, a kovač Mathias Vogl robe u vrijednosti 160 forinti. (HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406 i Mažuran, «Popis stanovništva», 130)

17 Kamilo Firinger, «Počeci manufakture i industrije u Osijeku», Osječki zbornik, VI, (Osijek 1958.), 143-144 i Milan Vrbanus,«Prilog proučavanju pivarstva u Osijeku u prvoj polovici 18. stoljeća», Godišnjak njemačke narodnosne zajednice, 8, 222-223,Mažuran, Stanovništvo, 156, 185, 196-197, 210, 215, 216, 221, 233, 236 i 276.

18 Smičiklas, Spomenici, 67, Ive Mažuran, Izvještaji Caraffine komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon oslobođenja odosmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije, 7, (Osijek 1989.), 68, Firinger, «Počeci»,143-144 i Vrbanus, «Pivarstvo», 226.

19 Tadija Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II. dio: Spomenici o Slavoniji u 17. stoljeću (1640-1702), DjelaJAZU, XI, (Zagreb 1891.), 85-87.

20 O zanimanjima osječkog stanovništvo vrlo mnogo podataka može se dobiti iz matičnih knjiga grada Osijeka. (Mažuran,Stanovništvo, 99-284)

21 HKA, HFU, fasc. 419, spis br. 104, fol. 116 i spis br. 105, fol. 119.

Grafikon 3 - Struktura zanimanja njemačkih doseljenika u Osijeku 1702. godine

U ovom razdoblju povećao se i broj obrtnika proizvodnih djelatnosti za 2,5 puta.U Osijeku su i dalje prevladavali prehrambeni obrti koja su činili tri sedmine svihobrtnika proizvodnih djelatnosti. Najviše je bilo mesara i pekara koji su činili dvijetrećine svih obrtnika prehrambenih zanimanja. Naročito se povećao broj mesara čijise broj povećao za 3 puta. (tablica 3) U popisu Osijeka iz 1702. godine javljaju se imlinari i pivari. U Donjem i Gornjem gradu radio je po jedan pivar. U Donjem graduradio je Mathias Holzleithner, a u Gornjem gradu Hans Georg Prinzer.22 Naročito sepovećao broj obrtnika koji su obrađivali tkanine i kožu, drva te radili u kemijskimdjelatnostima (sapunari, staklar i lončar). (tablica 3 i 4) U gradu se također povećao ibroj postolara za više od 3 puta. U Osijek su se 1702. godine pojavila i novazanimanja (lončar, bačvar, staklar, kolar i dr.).23 (tablica 3)

U Osijek se naselio 1702. god. veći broj časnika. Oni su većinom živjeli u Donjemgradu. Iz popisa nije moguće ustanoviti da li su oni ovdje imali samo kuće te su biliprivremeno ili su se trajno naselili.24

O imovinskoj snazi njemačkih obitelji govori i podatak da je 1698. godine osamdevetina obitelji imalo vlastitu kuću, a neke čak i dvije kuće25. Doduše, neke su obiteljiposjedovale pola kuće.26 Također, njemačke obitelji prijavile su popisivačima robu uvrijednosti 5.394 forinte što je činilo nešto više od tri četvrtine vrijednosti ukupnoprijavljene robe te 2.113 forinti novca ili nešto manje od četiri petine ukupnoprijavljenog novca.27 Njemačke obitelji platile su 1697. godine nešto manje od dvijetrećine poreza na kuće i obrt.28 O važnosti njemačkih obitelji govori i podatak da su1698. godine na sve upravne funkcije u Osijeka izabrani članovi njemačkih obitelji29,a četiri godine kasnije činili su veliku većinu u upravi.

199

VDG JAHRBUCH 2003

21,78%

34,65%11,88%

31,69%

USLUŽNEDJELATNOSTIPROIZVODNEDJELATNOSTIOSTALEDJELATNOSTINEPOZNATO

22 HKA, HFU, fasc. 419, spis br. 104, fol. 116 i spis br. 105, fol. 119, Firinger, «Počeci», 143-144, Vrbanus, «Pivarstvo», 223.23 HKA, HFU, fasc. 419, spis br. 104, fol. 116 i spis br. 105, fol. 119.24 HKA, HFU, fasc. 419, spis br. 103, fol. 105-110, spis br. 104, fol. 112-116 i spis br. 105, fol. 118-126.25 Dvije kuće posjedovao su trgovac Franz Corneth, poštar Jacob Hahn te pekar Jacob Walter. (HKA, HFU, fasc. 391, fol.

406-408 i Mažuran, «Popis stanovništva», 129-134)26 Pola kuće posjedovali su ranarnik Heinrich Mayer i trgovac Jacob Veregin. (HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406-408 i Mažuran,

«Popis stanovništva», 129-134)27 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406-408 i Mažuran, «Popis stanovništva», 129-134.28 Mažuran, «Počeci», 51-52.29 HKA, HFU, fasc. 391, fol. 406-408 i Mažuran, «Popis stanovništva», 129-134.

U četverogodišnjem razdoblju povećao se broj njemačkih doseljenika i brojobrtnika. Na ovo povećanje pozitivno je utjecalo poboljšanje društveno-ekonomskihprilika u cijeloj Slavoniji koje je uočio i Caraffa. U Osijeku je poboljšanje vidljivo i upovećanju gradskih prihoda. Ovakvo stanje nastavit će se i u idućih nekoliko godinašto će dovesti do daljnjeg naseljavanja njemačkih ali i drugih naseljenika te povećanja broja obrtnika u Osijeku.

Broj Nje ma č kih ku ćan sta va u Osi je ku kra jem 17. i po č et kom 18. stol je ća

Tablica 1

OSIJEKBROJ KUĆANSTAVA BROJ KUĆANSTAVA

(%)

1698. UKUPNO 1702. UKUPNO 1698. 1702.

TVRĐAVAOSIJEK 36 60 44 61 60,00 72,13

GORNJI GRAD 10 68 14,71

DONJI GRAD 47 126 38,10

PODGRAĐE 0 38 0,00

UKUPNO 36 98 101 255 36,73 39,61

Izvor: Hof kam mer ar chiv, Hof fi nanz Ungarn, fasc. 391, fol. fol. 406-408 i 529-530,fasc. 419, spis br. 103-105, fol. 105-126 i Mažuran, «Po pis sta nov niš tva», 129-132.

Struktura Njemačkih obrtnika prema vrstama djelatnosti

Tablica 4

DJELATNOSTI 1698. 1702. 1698. (%) 1702. (%)

USLUŽNE 17 22 47,22 21,78

METALNA 1 2 2,78 1,98

PRERADA KOŽE TKANINE 4 9 11,11 8,91

PREHRAMBENA 6 15 16,67 14,85

KEMIJSKA 1 3 2,78 2,97

DRVA 2 6 5,55 5,94

MEDICINSKE 1 2,78 0,00

OSTALI 1 12 2,78 11,88

NEPOZNATO 3 32 8,33 31,69

UKUPNO 36 101 100,00 100,00

Izvor: Hof kam mer ar chiv, Hof fi nanz Ungarn, fasc. 391, fol. fol. 406-408 i 529-530,fasc. 419, spis br. 103-105, fol. 105-126 i Mažuran, «Po pis sta nov niš tva», 129-132.

200

VDG JAHRBUCH 2003

201

VDG JAHRBUCH 2003

OSIJ

EK

TRGOVAC

KRCMARI

MUZICAR

VOJNITRGOVACI

KRCMAR

KRCMAR

PEKAR

MESAR

KROJAC

TESAR

BRIJAC

KIRIJAŠ

LICITAR

APOTEKAR

REMENAR

KOVAC

VOJNOLICE

SAPUNAR

KUHAR

POSTOLAR

POŠTAR

SEDLAR

NEPOZNATO

UKUPNO

TV

R\

AV

A

OSIJ

EK

91

11

32

12

12

11

11

11

11

11

33

6

PO

DG

RA

\E

0

UK

UP

NO

91

11

32

12

12

11

11

11

11

11

33

6

OSI

JEK

TRGOVAC

KRCMAR

PEKAR

MESAR

KROJAC

TESAR

STOLAR

KIRIJAŠ

LICITAR

KOLAR

REMENAR

KOVAC

SEDLAR

ŽIVODER

SKOBLJAR

SAPUNAR

KUHAR

POSTOLAR

STAKLAR

MLINAR

BRIJAC

PIVAR

LONCAR

BACVAR

SLUŽBENIK

VOJNOLICE

NEPOZNATO

UKUPNO

TV

R\

AV

A

OSI

JEK

49

46

22

12

11

22

11

13

11

44

GO

RN

JI

GR

AD

11

11

610

DO

NJI

GR

AD

12

11

12

11

110

2647

UK

UP

NO

511

46

23

13

11

22

21

11

13

12

12

11

110

3210

1

2 acilbaT -

dog .8961 avtšinvonats gokcamej

N dok ajnaminaz arutkurtS

.231-921 ,»avtšinvonats sipoP« ,naružaM i 035-925 i 804-604 .lof .lof ,193 .csaf ,nragn

U znaniffoH ,vihcra re

mmakfo

H :rovzI

3 acilbaT -

dog .2071 avtšinvonats gokcamej

N dok ajnaminaz arutkurtS

.621-501 .lof ,501-301 .rb sips ,914 .csaf ,nragnU znaniffo

H ,vihcra rem

makfoH :rovzI

Die Struk tur der Beru fe der deut schen Ansie dler in Osi jekEnde des 17. und Beginns des 18. Jah rhun derts

Slawonien wurde im Herbst 1691 endlich von der osmanischen Herrschaftbefreit. Die Hofkammer stellte fest, dass im Jahre 1690 etwa 80 richtige Bürger inOsijek wohnten. Im Jahre 1698 gab es in Osijek 98 Haushalte wovon 36 deutscheFamilien waren, oder in anderen Worten, etwas mehr als ein Drittel aller Haushalte(36,73 %). Fast eine Hälfte der Familien in der Stadt beschäftigte sich mit demDienstleistungsgewerbe und mehr als eine Hälfte der Familien waren Händler, dieein Viertel alle deutschen Ansiedler betrugen. Weniger als zwei Fünftel derdeutschen Familien (38,89 %) beschäftigte sich mit dem Herstellungsgewerbe unddabei überwogen Berufe, die mit Lebensmittel verbunden waren (Metzger undBacker). Im Jahre 1702 befanden sich in der Stadt Osijek 255 Haushalte, wovon 101deutsche Familien waren, oder etwas weniger als zwei Fünftel aller deutschenFamilien. In der Stadt beschäftigte sich etwas mehr als ein Fünftel aller deutschenFamilien mit dem Dienstleistungsgewerbe (21,78 %). In Osijek sprang die Zahl derdeutschen Familien, die sich mit dem Herstellungsgewerbe beschäftigten um 2,5mal, wobei dies etwas mehr als ein Drittel aller deutschen Familien (34,65 %) ergab. DieMitglieder der deutschen Familien hatten einen grossen Einfluss in derStadtverwaltung. Ausserdem besassen die deutschen Familien im Jahre 1698 einbisschen mehr als drei Viertel der angemeldeten Warenwerte und vier Fünftel desangemeldeten Geldbetrags. Ihren Reichtum stellt auch die folgende Tatsache dar: im Jahre 1697 bezahlten die deutschen Familien etwas weniger als zwei Drittel derSteuer für ihre Häuser und ihr Handwerk.

202

VDG JAHRBUCH 2003

Borislav BIJELIĆ

Do pri nos Vla di mi ra Ge i ge ra istraživan jusud bi ne Ni je ma ca u Hrvat skoj – s po seb nimosvrtom na stan je pot kraj i po sli je zav ršet ka

Dru gog svjet skog rata

O njemačkoj narodnosnoj skupini na području jugoistočne Europe, napose zavrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, dobar uvid možemo dobiti nesamo čitajući knjige i periodiku na stranim jezicima (njemačkom), kako je to bioslučaj do prije desetak godina, već i u domaćim bibliotekama, iščitavajući knjige ičasopise pisane na hrvatskom jeziku. Da je tomu tako, možemo ponajprije zahvalitidr. Vladimiru Geigeru, autoru nekoliko knjiga i na stotine članaka, kako izvornoznanstvenih i stručnih, tako i onih prilagođenih najširoj čitateljskoj publici, aobjavljenih u, za tu svrhu, primjerenim publikacijama. U samom početku bavljenjaovom problematikom, kao što je to slučaj i s većinom drugih povjesničarazaokupljenih čitavom lepezom najrazličitijih tema, problemu je prišao koristećidominantno induktivnu metodu. Činjenica što su članovi njegove šire obitelji biližrtvama odmazde koja je provedena nad pripadnicima njemačke narodnosnezajednice stigmatizirane kao kolektivnog krivca za strahote koje su učinili njihovipojedini sunarodnjaci tijekom Drugog svjetskog rata, te nepostojanja interesa unutarstruke - ali i dovoljno građanske hrabrosti (nažalost, ponekada je i ona potrebna) dase piše i o temama koje su mogle ugroziti samodopadnost ondašnjeg sistema injegovih nosilaca - bili su mu glavni poticaj da pristupi sustavnom proučavanjunjemačke nacionalne manjine. Ponajprije na području Đakova i Đakovštine, potomSlavonije, a onda i šire, na području Hrvatske i jugoistočne Europe.

Prve značajnije radove o toj temi objavio je u lokalnim revijama i zbornicimasredinom osamdesetih godina, još kao student povijesti na Filozofskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu. Već u tim radovima (posebice onom naslovljenom KolonizacijaNijemaca u Đakovo i Đakovštinu, Zbornik Muzeja Đakovštine, 3/1985, 29-65.) može seprepoznati minuciozan pristup zadanoj problematici, zavidan stupanj analitičnosti isistematičnosti, te nadasve velika pozornost očuvanju digniteta povijesne činjenice.Insistiranjem na spomenutim vrijednostima, koje je ugrađivao i u svoje kasnijeradove o folksdojčerskoj problematici, Geiger je u stručnim krugovima prepoznatkao respektabilni znanstveni istraživač, što se je onda nužno reflektiralo i napercepciju njegova rada unutar lokalne, đakovačke sredine.

Svoje prve knjige (Što se dogodilo s Folksdojčerima?, Njemačka narodnosnazajednica, Zagreb, 1993. i Pisma iz Krndije, Njemačka narodnosna zajednica, Zagreb,1994.) potpisao je zajedno s Ivanom Jurkovićem. U prvoj, skromna obima, ali

VDG JAHRBUCH 2003

203

impregniranoj relevantnim podacima bitnim za razumijevanje geneze Nijemaca najužnoslavenskim prostorima, dat je okvir nužan za razumijevanje daljnjiheksploracija, odnosno ponuđen sažet prikaz povijesti Nijemaca na prostorima bivšeJugoslavije, i to tako da zadovolji interes manje zahtjevne publike. Manje zahtjevne usmislu spremnosti na analitičko iščitavanje teksta, ali zato rezolutne da im netkokonačno ponudi depolitiziranu i od ideologije oslobođenu sliku prešućene, ili paktendenciozno interpretirane prošle stvarnosti. Dakle, upravo onakvu, s kakvom se doizlaska ove knjige, barem ne kod nas, nisu mogli upoznati.

U spomenutoj knjizi Geiger zapravo otvara problem nestanka njemačkenarodnosne skupine za, i neposredno poslije Drugog svjetskog rata, te faktografskiuvjerljivo elaborira tezu o njenom planskom i sustavnom etničkom čišćenju.

Prošlo je tek godinu dana od objavljivanja prve, a na policama knjižara pojavila seveć i druga monografija istih autora: Pisma iz Krndije. U njoj, barem kada je riječ opristupu istraživanju, svakako poticajnijem štivu, čitatelji se upoznaju s pismimalogorašice Mire Knöbl. Ta pisma potresno su svjedočanstvo “malog čovjeka”suočenog s tzv. povijesnom nužnošću koja ga, gotovo u pravilu, svodi na sredstvo zaostvarivanje “bolje budućnosti”. Emocijama nabijena, ova korespondencija nanajbolji mogući način ukazuje na svu dramatiku življenja “malih ljudi” u vremenimarealizacije “velikih ideja”. Njima nas autori upozoravaju na ono bitno: neodrživostteze o postojanju kolektivne odgovornosti. Ako se uzme u obzir činjenica da je knjigaizašla upravo u vrijeme kolektivnog nacionalnog zanosa iniciranog ratnimzbivanjima na tlu bivše Jugoslavije, njeno pojavljivanje imalo je i dodatnu,dnevno-političku dimenziju.

Ovakvom pristupu istraživanju - koji se oslanja na neke aspekte povijesneantropologije i tzv. oralne historije, a koji još uvijek nije dovoljno afirmiran unutarstruke iako, čini se, baš takvi pristupi nude najneposrednije odgovore na vitalnepreokupacije ljudi zahvaćenih vremenskim turbulencijama ovakvog tipa - trebalo biposvetiti dužnu pozornost i u nekim budućim radovima o istoj temi.

Nestanak Folksdojčera (Nova stvarnost, Zagreb, 1997.), sljedeća Geigerova knjiga,nije bila na tom tragu. Ona je zbir instruktivnih i korektno napisanih radovaprethodno objavljenih u stručnim publikacijama, koje treba poimati tek kaoelemente jednog budućeg mozaika. Toga je, dakako, svjestan i sam autor koji je uproslovu knjige napisao kako je ona “zbir i namjerna ponuda različitih tema,problema, stilova i vrsta (koje) daju viđenje, promišljanje i tumačenje pojedinihdetalja iz povijesti i sudbine Nijemaca na hrvatskim i južnoslavenskim prostorima.”

Objavljivanje ove knjige, sudjelovanjem na simpozijima i permanentnimprisustvom u javnosti, Geiger je još jače učvrstio svoj, već i od prije prepoznatljivhabitus vezan za najrazličitije manifestacije djelovanja njemačke narodnosneskupine, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom planu. Naime, njegov istraživačkiinteres znatno je eksploatiran u vrijeme kolektivističkog zanosa u kojem je, uglavnomnekritički i politički tendenciozno, odbacivano sve ono što je stvoreno u vrijemeposlijeratne vladavine komunista. Plansko protjerivanje Nijemaca sa područja bivšeJugoslavije sasvim se dobro uklopilo u sotonizaciju bivše vlasti, odnosno apologiju

204

VDG JAHRBUCH 2003

radikalnog nacionalizma kao dominantne političke opcije u Hrvatskoj devedesetihgodine, iako, treba to odmah reći, Geigerovi radovi nisu bili tendenciozno pisani nitieksplicitno politički intonirani. Osobnu i kolektivnu agoniju pripadnika njemačkeskupine na prostorima socijalističke Jugoslavije neposredno nakon Drugog svjetskograta Geiger je sagledavao u kontekstu sveukupnih događaja prije, za vrijeme i poslijerata, te u svojim radovima decidirano tvrdio: “Kolektivnog zločina nema, postojekonkretni izvršitelji i konkretne žrtve” (Pisma iz Krndije, 15)

Činjenice, na kojima je insistirao u svim svojim radovima o ovoj temi, nepobitnesu i dovoljno kompromitirajuće za sve one koji su na bilo koji način sudjelovali uneselektivnoj odmazdi prema pripadnicima njemačke manjine. Iseljavanje Nijemaca i oduzimanje njihove imovine inicirano je i zakonski regulirano od strana najvišihorgana jugoslavenske države, a, da još jednom citiram samog autora, provodili ganisu “Srbi, Hrvati ili neki drugi, pa čak niti komunisti, već konkretni komunisti,konkretni Hrvati, konkretni Srbi; počev od onih koji su izdavali naređenja, pa sve doegzekutora.” (Pisma iz Krndije, isto.) Tu konstataciju ističem stoga što mi se činipotpuno ispravnom, kako ljudski tako i politički, te stoga što je iznesena u vrijemeponovnog provođenja “etničkog čišćenja” na ovim prostorima, isto tako brutalnog,ali provođenog u bitno drugačijoj, složenijoj situaciji, i s drugim protagonistima uglavnim ulogama.

Takvo, u osnovi farsično ponavljanje povijesti, samo je argument više da povijestjoš uvijek nismo prihvatili kao učiteljicu života, ali, unatoč svemu, i to da insistiranjepovjesničara na približavanju Istini o prošlim događajima nije lišeno smisla. Dapače.Uvjeren sam da bi traganje za Istinom, ma kakva ona bila, morala biti osnovnipokretač znanstvenog istraživanja. Kako, u kojem kontekstu, i u koju svrhu će takodobivene rezultate istraživanja koristiti zainteresirane grupe i pojedinci autor,nažalost, ne može uvijek u potpunosti kontrolirati.

Potkraj 1999., odnosno početkom 2001. godine, Geiger je objavio još dvije knjige. Prva je Radni logor Valpovo 1945.-1946. (Njemačka narodnosna zajednica – Zemaljskaudruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Osijek, Osijek, 1999), a druga Nijemci uĐakovu i Đakovštini, (Hrvatski institut za povijest i Dom i svijet, Zagreb, 2001.)

Radni logor Valpovo 1945.-1946. zbirka je različitih pisanih dokumenata iz kojih jemoguće iščitati važne pojedinosti bitne za što cjelovitije sagledavanje radnih iživotnih uvjeta logoraša, odnosno sudbinu koja ih je zadesila neposredno pozavršetku Drugog svjetskog rata.

Za razliku od potonje zbirke dokumenata, uređene po najvišim standardima,studija Nijemci u Đakovu i Đakovštini pisana je s drugim ambicijama i za sada jezasigurno najkvalitetniji i najcjelovitiji Geigerov rad. Zapravo, riječ je o njegovoj unekim aspektima revidiranoj doktorskoj disertaciji obranjenoj u Zagrebu prosincamjeseca 1996. godine, izvorno naslovljenoj “Njemačka etnička zajednica u Đakovu iĐakovštini od početka 19. do sredine 20. stoljeća”. Činjenica što je od obrane radnje donjenog integralnog objavljivanja prošlo gotovo pet godina bitno je utjecala naizmjene i dopune prvobitne verzije rukopisa. Naime, kako su Nijemci ostali i nadaljeautorov primarni znanstveni interes, bilo je za očekivati da će nove spoznaje dobivene

205

VDG JAHRBUCH 2003

recentnim istraživanjima naći mjesta u spomenutoj knjizi. To se uistinu i dogodilo.Učinjene intervencije svele su se uglavnom na optimalna skraćenja prvotnog teksta iispise još potpunijih bilježaka. Na taj način znanstvenoj su zajednici, posebice onimnjenim članovima zainteresiranima za ovu problematiku, ponuđeni dodatniargumenti za u knjizi iznesene teze, a široj čitalačkoj publici čitko i pregledno štivo.

Sadržajno, knjiga je pokušaj cjelovitog prikazivanja demografskog, političkog,gospodarskog i kulturnog djelovanja Nijemaca na prostoru Đakova i Đakovštine odpočetka naseljavanja u drugoj polovici 18. do sredine 20. stoljeća kada su, na osnovupripisane im kolektivne odgovornosti za izbijanje Drugog svjetskog rata i u njemupočinjene zločine jednog dijela svojih sunarodnjaka, beskrupulozno opljačkani iprotjerani s ovih prostora. Razdoblje od oko dva stoljeća prisutnosti Nijemaca napodručju Đakova i Đakovštine autor je obradio u pet poglavlja: Nijemci navlastelinstvu đakovačke biskupije do 1848.-9. godine, Nijemci Đakova i Đakovštineod 1848.-9. do 1918. godine, potom od 1918. do izbijanja Drugog svjetskog rata,tijekom rata (1941.-1945.) i nakon njega. Na kraju knjige, kako je to inače uobičajeno za knjige ovakvog profila, izostao je popis literature (doduše, implicitno sadržan ubilješkama uz osnovni tekst), ali je zato priloženo kazalo osobnih i zemljopisnihimena te sažetak na njemačkom jeziku. Studija Nijemci u Đakovu i Đakovštini zasigurno je najcjelovitiji prikaz prisutnosti njemačke etničke zajednice u hrvatskim krajevima,a vjerujem i metodološki dobar model primjenjiv, kako na druge geografske cjeline,tako i na druge etničke zajednice koje danas obitavaju u Republici Hrvatskoj. Ali nesamo to. Svaki onaj koji se osmjeli pisati društvenu povijest Đakova i Đakovštine uovoj knjizi naći će jasno ucrtane koordinate unutar kojih se treba kretati, kao i obiljeupotrebljive faktografije. Upravo stoga treba ju čitati slojevito, ne samo kao povijestNijemaca, što ona svakako primarno je, već i kao relevantan doprinos sagledavanjudruštvene povijesti Đakova i Đakovštine.

Tijekom 2002. godine iz tiska je izašla - barem za sada - posljednja Geigerovaknjiga: Folksdojčeri – pod teretom kolektivne krivnje. Nakladnik ove studije ponovno jebila - kako na planu izdavaštva, tako i na širem kulturnom planu - u javnosti sveprisutnija Njemačka narodnosna zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba.Knjiga predstavlja zbir “različitih tema, problema, stilova i vrsta” u kojima se istražuju sudbine Nijemaca u Jugoslaviji poslije završetka Drugog svjetskog rata. U svihdvanaest priloga koji čine ovu dojmljivu knjigu autor nastoji revidirati sve doskoraprevladavajuću, manirističku sliku povijesti. Folkdojčeri(ma)– pod teretom kolektivnekrivnje konceptualno je najbliža već spomenuta knjiga Nestanak Folksdojčera. Zarazliku od ove potonje, najnovija Geigerova knjiga sadrži veći broj dokumenata,izjava pojedinaca i fotografija nesumnjive dokumentarne vrijednosti. Spomenutiprilozi vjerojatno će približiti knjigu širem krugu čitatelja, baš kao i u nju uvršteneautorove polemike koje joj daju stanovitu dinamiku i poželjni odmak od teže čitljivihznanstvenih tekstova.

U iščekivanju novih Geigerovih knjiga, a nema sumnje da će ih biti, i to uskoro,treba reći da je već sa dosada učinjenim umnogome pridonio afirmaciji drugačijeggledanja na mjesto, ulogu, i nadasve sudbinu njemačke narodnosne zajednice za

206

VDG JAHRBUCH 2003

vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Kako je riječ o povjesničarumlađe generacije, vjerujem da njegovi najbolje radove o ovoj problematici još nisunapisani, a ako će biti bolji od do sada objavljenih, onda uistinu imamo valjanograzloga da ih sa nestrpljenjem očekujemo. No, ipak, treba biti realan. ProblemFolksdojčera na ovim prostorima, gledajući iz perspektive povjesničara, kompleksanje problem koji, da bi bio u cijelosti - i valjano obrađen – nužno zahtijeva timski iinterdisciplinarni rad. Pojedinac, ma bio to i Vladimir Geiger, čovjek jakog motiva isilne radne energije, zasigurno neće moći sam ponuditi dovoljno kvalitetne odgovore na mnogobrojna pitanja imanentna problematici s kojom se s tolikom predanošćubavi. A možda i hoće. Tko zna?

Der Beitrag von Vladimir Gei ger in der Erfor schungdes Schic ksals der Deut schen in Kro a tien mit ei nembe son de ren Rückblick auf den Zustand am Ende und

nach dem Zweiten Weltkrieg

In dieser Arbeit stellte der Autor des Textes die Grundcharakteristiken derWirkung von Dr. Vladimir Geiger in der Erforschung der VolksdeutschenGemeinschaft auf dem Gebiet Südosteuropas, vor allem Kroatiens, während und kurz nach dem Ende des zweiten Weltkrieges, dar. Obwohl man über einen Historiker dermittleren Generation spricht, schon sein bisheriger Beitrag der Detabuisierungdieses Themas - als auch seinem Streben das bisherig überwiegende, maniristicheBild der Geschichte zu revidieren- wenn nichts anderes verdient er wenigstens einzusammengefassten Überblick der Tätigkeiten, die er auf diesem Plan geleistet hat.Und getan hat er viel: er veröffentlichte 6 Bücher, zahlreiche wissenschaftliche. undfachliche Arbeiten, er hielt Vorträge an vielen Symposien im Land und Ausland und war Gast in Radio- und Fernsehersendungen....

207

VDG JAHRBUCH 2003

Ludwig BAUER

Izme đu asi mi la ci je i in te gra ci je

1.

Iako nema ni jasnih statističkih podataka niti pouzdanih i objektivnih znanstvenih istraživanja koja bi poduprla temelje razmišljanja koja namjeravam predstaviti ovimesejem, polazišne postavke tih razmišljanja teško se mogu dovesti u pitanje. Riječ je oobliku pripadnosti ili identitetu preostalih Podunavskih Nijemaca i Austrijanaca1 uHrvatskoj. Pri tome se taj identitet razmatra ovdje i sinkronijski i dijakronijski, te svanjskog i unutrašnjeg rakursa, pri čemu vanjskim označavam odnos i viđenjevećinskog naroda, a unutrašnjim subjektivno osjećanje manjinskog entiteta. Dakakoda u svemu tome ne manjka niti svijest autorova o tome kako je kolektivno osjećanjeili viđenje prije svega kvalitativna apstrakcija, a nikako zbroj neizbježno različitih,međusobno kompleksno orijentiranih individualnih stavova.

Apstrahiranje predstavlja i podjela Nijemaca i Austrijanaca koji su predmet ovogarazmatranja u generacije, odnosno generacijske skupine. Ipak ni ta podjela ne bitrebala biti upitna, jer se gotovo svaka osoba na koju se ova uvjetna sistematizacijaodnosi, čak i kada je godinama možda izvan generacija koje će se ovdje labavodefinirati, ipak dade svrstati u ovu ili onu grupu, odnosno generaciju, kaokarakterističan kolektivitet. Tome pridonosi i položaj pripadnika generacija unutarporodičnog stabla, jer svi imamo bake i djedove, majke i očeve, kćeri i sinove, ili smosami nešto od toga, a generacijsku definiranost konkretnog dijela obiteljskog stablane dovodimo u pitanje, pa se bez ikakvih dvojbi prihvaća uvjerenje i stav kako su svidjedovi i bake, očevi i majke, kćeri i sinovi, u određenom vremenu pripadnici svojegeneracije.

Unutar iznesenih okvira, koji predstavljaju ne samo pokušaj definiranja područjarazmatranja nego i postavljanje margine sigurnosti (safety margin), vjerojatno jesasvim prihvatljivo reći da u Hrvatskoj imamo tri generacije danas autohtonihNijemaca i Austrijanaca: generaciju djedova, generaciju njihovih sinova, dakle -očeva sljedeće generacije, i njihovih sinova, tj. unuka one prve generacije(podrazumijevajući tu i ekvivalente u ljepšem spolu). Te tri generacijepodrazumijevaju i obuhvaćaju i one koji se deklariraju kao Nijemci/Austrijanci i onekoji se deklariraju kao Hrvati ili drugačije. Štoviše, procjenjuje se da se samo jednapetina populacije o kojoj je ovdje riječ deklarira svojom izvornom pripadnošću, a

VDG JAHRBUCH 2003

209

1 Iako se ne radi o jedinstvenom entitetu, odnosno o potpunom podudaranju i preklapanju dvaju entiteta, ipak se u okviru ovograzmatranja, kao i u nekim drugim prijašnjim, uzimaju Podunavski Nijemci i Austrijanci, s obzirom na jezik i preklapanjekulture, a doseljeni u sličnim povijesnim okolnostima, kao ista kulturna grupacija.

četiri su petine tzv. kripto-Nijemci; pri čemu je i generacijska pripadnost jedan ododrednica kako će se pojedinac njemačkog ili austrijskog porijekla deklarirati.

U najstariju generaciju, generaciju djedova, ubrajamo ovdje one koji su rođeni prijeDrugog svjetskog rata i to dovoljno rano da u njemu participiraju, bilo kao odrasliljudi ili kao srednjoškolci; dakle, riječ je o generaciji rođenoj dvadesetih godinadvadesetog stoljeća, ili ranije. U drugu generaciju, generaciju očeva, uvrštavamo sveone koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili djeca, ili su rođeni neposrednoposlije rata. Trećom generacijom, generacijom sinova, ovdje smatramo generacijudirektnih potomaka prethodne generacije.

Povijesni i društveni faktori učinili su da navedene tri generacije imajumeđusobno sasvim različit odnos prema svome porijeklu i pripadnosti; dok je unutarpojedinih generacija osjećaj njemstva i odnos prema specifičnosti vlastitog porijekla i pripadnosti svediv na svojevrstan zajednički nazivnik.

Najstarija generacija, generacija djedova, obilježena je time što je uglavnomsačuvala njemački jezik i što se ne deklarira svojom njemačkom, odnosnoaustrijskom pripadnošću. Pripadnici te generacije navikli su oprezno govoriti osvojem porijeklu, naglašavajući svoju hrvatsku pripadnost.2 Dakle, jedina generacijaNijemaca, ili Austrijanaca, koja je uspjela sačuvati jednu od bitnih oznaka svogaetniciteta, javno se od toga etniciteta u pravilu ograđuje, iako je nedvojbeno da seintimno prema svojem porijeklu odnose afirmativno, tj. ponosni su što su to što nežele javno reći da jesu.

Sljedeća generacija, generacija očeva, bitno je obilježena time što ne govorinjemački. Njima je njemački, u mnogim slučajevima prvi jezik, ili alternativni uslučajevima bilingvalnosti, slikovito rečeno - batinom izbijen iz glave, pri čemu je taslikovitost nerijetko imala i doslovnu primjenu. Ipak, za razliku od svojih očeva,pripadnici ove generacije ne ustežu se toliko predstaviti se svojim porijeklom ili senjime službeno deklarirati. Upravo za tu generaciju u nekim sam svojim prijašnjimrazmatranjima obrazložio upotrebu i potrebu oznake kulturnog identiteta. Ostavšibez jedne od najznačajnijih karakteristika etničke pripadnosti, pripadnici generacije, gotovo zasebno kulturnog entiteta, identificiraju se s apstraktnim oznakama većimdijelom izgubljene kulturne pripadnosti. Svakako da je za takvu pripadnost svakogpripadnika generacije, bitna motiviranost pojedinca, dakle - ponos na svojeporijeklo, a iz toga se izvode, ili se na to nadograđuju, određeni prepoznatljivi, iako unekoj mjeri i mitologizirani principi i ideali, poput marljivosti, kreativnosti,ustrajnosti, pripadnosti europskoj civilizaciji itd.

Najmlađa generacije, generacija sinova, ima izrazito afirmativan odnos premazemljama porijekla svojih predaka, prema upoznavanju njemačke i austrijske kulturei predstavlja onaj dragocjeni dio hrvatske populacije koja se afirmativno odnosiprema učenju njemačkog jezika. Pripadnici te generacije, ukoliko se nisu ranijeodvojili od svoga entiteta, rado se deklariraju kao (manjinski, odnosno hrvatski)Nijemci, ili Austrijanci, te u pravilu znaju govoriti njemački.

210

VDG JAHRBUCH 2003

2 Podrazumijeva se, naravno, kako je ovdje riječ o onim pripadnicima manjine koji se nisu, dobrovoljno ili prisilno iselili.

Analiza svih uzroka koji su doveli do takvog stanja mogla bi biti predmetpovijesnog ili sociološkog istraživanja, pri čemu bi značajan faktor predstavljalo ipitanje diferencijacije koja je uvjetovala i/ili bila posljedicom iseljavanja glavninenjemačko-austrijskog korpusa s ovih područja, ali sve to nadilazi ambicije i graniceovoga eseja koji je svojim nakanama prije svega okrenut sadašnjosti i budućnosti.

2.

U slučaju najstarije generacije možemo govoriti o asimilaciji. Nijemci i Austrijanci postali su Hrvati. Taj proces, koji je ovdje zanimljiv prije svega unutar zadanih okvira, tj. izdvojen i prije svega u svojoj relevantnosti za generaciju o kojoj je ovdje riječ, ipaknije nov.

Od dolaska na ove prostore Podunavski su Švabe u većoj ili manjoj mjeri biliasimilirani, i to više u prostorima naseljenim hrvatskim, a manje u onima naseljenimsrpskim stanovništvom. Iz toga se dade zaključiti da je jedan od faktora koji supospješivali asimilaciju dijelova njemačkog korpusa bila pripadnost katoličkoj crkvi.To znači da je podudarnost svjetonazora, te s time povezanih običaja i rituala krozcijelu godinu, kao i zajednički jezik bogoslužja, približavao potomke njemačkihnaseljenika svojim hrvatskim susjedima, s kojima su se miješali i poistovjećivali.

Sljedeći faktor koji je podupirao asimilaciju, tj. kroatizaciju bilo je školovanje,odnosno odsustvo zaokruženog sistema njemačkog školstva.

Tim faktorima, kao i onima koji ovdje nisu spomenuti, valja pridodati mržnju, akasnije i progon koji su karakterizirali cijeli period od pojave nacizma na dalje.Tradicionalno živoj germanofobiji, kao jednoj od konstanti među tradicionalnimeuropskim predrasudama, pridružilo se ogorčenje prema nacizmu, više negoopravdano karakterom i zločinima nacizma, ali ne i uvijek opravdano usmjereno.

Valja naglasiti kako su poslijeratni progoni Nijemaca u bivšoj Jugoslaviji imali iselektivan karakter. Oni Nijemci i Austrijanci koji su sudjelovali u antifašističkoj borbi nisu se smatrali neprijateljima pa nisu bili direktna meta progona. I oni koji su imaliveću rodbinsku povezanost s većinskim narodom (ili narodima), također su imalinešto veću šansu da izbjegnu progon. Obje kategorije bile su time predodređene zaasimilaciju. Mogao bi se ovamo dodati i kompleks krivnje, koji su mnogi Nijemci iAustrijanci nosili u sebi, a koji je pridonosio odricanju od svoga porijekla.

Činjenica što uopće možemo govoriti i o sljedećoj generaciji pokazuje kako taasimilacija ipak nije bila potpuna. Nešto od svoje potisnut svijesti o pripadnosti iporijeklu, asimilirana je generacija uspjela prenijeti na svoje potomke.

Za generaciju očeva karakterističan je osjećaj izgubljene pripadnosti etnicitetupredaka. Kao što je gubitak njemačkog jezika stvorio kod pojedinaca svijest da imnešto nedostaje tako je i gubitak rečene pripadnosti otvorio pitanja na kojapripadnici te generacije traže odgovore. Traženje identiteta uopće je karakteristika te generacije. Valjalo je razbiti predrasude u samima sebi i u sredini koja nas okružujekako bismo si počeli postavljati pitanja tko i što zapravo jesmo i zašto smo svideprivirani od obilježja koja bi za nas porijeklom trebala biti svojstvena.

211

VDG JAHRBUCH 2003

Povijesni i društveni tok događanja doveo je do toga da su se ta pitanja moglaartikulirati relativno kasno, pa generacija očeva postaje relevantan faktor kulturnogidentiteta unutar istog razdoblja kada i generacija sinova sazrijeva biološki iintelektualno, pa je i sama sposobna izraziti svoj identitet. Ako je generacija očevaobilježena pitanjima zašto je došlo do asimilacije i što se u sadašnjem stanju odkulturnog nasljeđa može spasiti, onda je generacija sinova obilježena time štoasimilaciju ne prihvaća.

Za najmlađu je generaciju karakteristično da, unatoč svojoj malobrojnosti, nenegira svoje porijeklo niti ga u bilo kojoj situaciji pokušava prikriti mimikrijomkarakterističnom za generacije koje su im prethodile. Valja ponoviti kako mladi uče isavladavaju njemački jezik, pa kako je naprijed također već rečeno, predstavljaju onaj dragocjeni dio stanovništva koji, uza sveprisutni engleski, vlada i europskim jezikomkoji je Hrvatskoj još i te kako potreban. Mladi su zainteresirani za očuvanje svojihkulturnih tradicija i svoga obnovljenog kulturnog identiteta, pa ne pristaju naasimilaciju. To ne znači odbacivanje pripadnosti Hrvatskoj, sa svim što topodrazumijeva. Naprotiv, ta generacija želi biti integrirana u hrvatsko društvo. Dokasimilacija podrazumijeva uključivanje u društvo po cijenu odricanja vlastitogidentiteta na temelju porijekla, integracija znači uključivanje u društvo većine uzafirmaciju identiteta porijekla. Integracija podrazumijeva prihvaćanje hrvatskedomovine i svih njezinih vrijednosti, ali i svijest o nasljeđu onih koji su dio ove zemljecivilizirali nakon pustošenja osmanlijskih osvajača. Ta svijest podrazumijevareafirmaciju načela koja su preci ove generacije cijenili i na kojima su temeljili svojugled, ali ta svijest podrazumijeva i pouke stečene temeljem povijesnog iskustva, štoprije svega, uključuje tragične pouke nacizma, kao što podrazumijeva i osjećaj dubljepovezanosti s Europom i svim njezinim konstruktivnim tradicijama, kao iodgovornost koja iz toga proizlazi.

3.

Tolerancija je ključni pojam kada se govori o odnosu većinskog i manjinskogentiteta. Preveden na hrvatski, termin glasi snošljivost, pa time i razotkriva da je riječo odnosu jačeg prema slabijem, većeg prema manjem, značajnijeg prema manjeznačajnom. Ipak to ne iscrpljuje smisao pojma za koji ne nalazimo bolji termin. Radise o tome da tolerancija mora djelovati dvosmjerno i recipročno. Prihvaćanje ikonstruktivna afirmacija posebnosti i razlika potrebna je i manjini i većini. Svijest opotrebi integracije u hrvatsko društvo njegovih pripadnika njemačkog i austrijskogporijekla i kulturnog i nacionalnog identiteta višestruko je značajna, ali se to značenje ne iscrpljuje djelovanjem u samo jednom pravcu.

Integracija je svakako potrebna rezidualnim, kvantitativno gotovo zanemarivimpripadnicima njemačke i austrijske manjine, ali je - dijelom i zbog malog brojapripadnika entiteta - još potrebnija većinskom narodu i Hrvatskoj u cjelini.Njegovanje razlika predstavlja razvijanje konstruktivne kompleksnosti društva. Orazličitim aspektima te konstruktivne kompleksnosti dale bi se napisati cijele knjige,ali za potrebe ovoga razmatranja dovoljno je upozoriti na primjere Sjedinjenih

212

VDG JAHRBUCH 2003

Američkih Država i Europske Unije. I jedna i druga zajednica svjesne su kako njihovdaljnji razvitak i napredak mora biti utemeljen na ispreplitanju istih onih različitostikoje su dovele, primjerice, do početka Renesanse u malo udaljenijoj prošlosti ilinastanka džeza i filma u nešto svježijoj, ili u nastanku znanstveno-tehničke revolucije,za koju je gotovo pravilo da su joj svuda barjaktari ljudi koji ne nose domicilna imena. Suprotno, primjeri pokušaja stvaranja monolitnih zajednica, recimo onih izdvadesetog stoljeća, predstavljaju se kao primjeri civilizacijskih katastrofa. U tom jesmislu reafirmacija njemačko-austrijskog hrvatskog entiteta i njegova integracija uhrvatsko društvo za Hrvatsku od prvorazredne važnosti.

Zwischen der Assimilierung und Integration

Die deutsche und österreichische Population in Kroatien wird von dreiGenerationen charakterisiert: die Generation der Grossväter, Väter und Söhne. Dieerste Generation bewahrte die deutsche Sprache auf, aber nicht die Identität; sie zogum oder passte sich an. Die zweite Generation verlor die Sprache, aber sie bewahrtedas Bewusstsein über die Herkunft und die Notwendigkeit einer Affirmation dieserHerkunft. Die dritte Generation realisierte die Sehnsucht der vorgängigen, lernte die deutsche Sprache und identifizierte sich mit ihrer Herkunft.

Es ist gut den Prozess der Assimilierung, der besonders für die älteste Generationcharakteristisch ist, mit dem Prozess der Integration einzutauschen. Diedeutsch-österreichische Entität soll als konstruktiver Teil der kroatischen Gesellschaft angenommen werden. Dies ist nicht nur im Interesse der Minderheit,sondern vor allem im Interesse des Landes Kroatien, da die Pflege vonVerschiedenartigkeiten heute als Entwicklungsbasis angenommen ist (Beispiele derUSA und EU zeigen das am besten).

213

VDG JAHRBUCH 2003

Ivan ĆO SIĆ BUK VIN

Kraći povijesni prikaz do sel ja van jaNi je ma ca (Švaba) u Cvelferiju

Kako je teklo doseljavanje Nijemaca u selo Vrbanju, slično bilo je i u ostalih osamsela Cvelferije (Soljani, Drenovci, Jurići (Đurići), Račinovci, Gunja, Rajevo Selo iPodgajci). Selo Strošinci koje danas pripada općini Vrbanja za čitavo vrijeme VojneKrajine te, kasnije upravno je pripadalo pod Petrovaradinsku pukovniju tj.kumpaniju u Moroviću, kasnije kotar Šid (op.a.).

Početkom velike sječe (iskorištavanja) spačvanskih šuma (1850.-1870.) u seloStrošince između ostalih (Mađara, Čeha i Slovaka) doseljavaju i Nijemci, i tako 1857.godine u selu ima nekoliko njemačkih obitelji i to: Pachman (rotarius?), kasnijihgodina zabilježen kao trgovac, (mercantilinus) Müler, Reichard i Fögler (izMađarske). Kasnijih godina, od 1870. (razvojačenjem Krajine i u vrijemezahuktavanja sječe strošinačkih ogromnih šuma) u selu se nalazi još nekolikonjemačkih obitelji. Tako su u knjizi krštenih zapisani: Valentin, kbr. 3 (mercantilus)Pap (areutar?), dok nekolicina šumskih poslovođa živi i radi u šumskim naseobinama(barakama).1 Poslije prestanka velike sječe (1910.-1914.) nitko od ovih obitelji više neživi u Strošincima. U selu ostaje tek nekoliko obitelji iz drugog vala doseljavanja(1900.-1930) Valter, Schneider, Fric, Gross, Trenz dok su tijekom II. Svjetskog rataobitelji Werner, Duhaček, Pleli, Jung, Štemer, Baron, Rozman, Gotfrid i ponjemčenaobitelj Kralj otišli iz sela. 2

Kao najmanje selo, a blizu većih Račinovaca, Đurići su dugo godinaadministrativno od razvojačenja krajine (1873.) potpadali pod općinu Račinovci ižupu Račinovci (pod župu i za vrijeme granice). U Đurićima je živio od prve poloviceXIX st. mali broj Švaba (zatim Mađara, Čeha, i Poljaka-Maljuza) koji su do danasostavili vidljive tragove u napretku življenja tog malog sela (urednost, poštovanost,marljivost mještana, op.a.).

Godine 1845. u popisu školske djece u Đurićima se nalazi kao polaznica škole iFranza Kernreiter, kći graničara (što je vrlo rijedak slučaj da je Nijemac graničar)stara osam godina (znači rođena 1837. g.).3 Nešto kasnijih godina, popis besplatnedodijele drveta (gratiss) za graničarske obitelji u Đurićima bilježi obitelj Kernreiter na kbr. 19, to je ujedno i jedina graničarska obitelj stranaca u Đurićima.4 Svi ostalivojno-graničarski popisi (trenutno dostupni autoru) ne bilježe Nijemce za vrijemegranice (1701.-1873.) u Đurićima. Kasnije naseljavanje nekolicine njemačkih obitelji

VDG JAHRBUCH 2003

215

1 Arhiv Mjesnog ureda Strošinci, Liber baptisorum porochiae Stroshinci 1857.-1870.2 Kazivale Anka Matić rođ. Filipović-Acina i Vita Vukovac rođ. Filipović-Acina iz Strošinaca.3 Hrvatski državni arhiv – Zagreb (dalje: HDA), fond 445, Brodska graničarska pukovnija, kutija 568.4 Autorova zbirka, Gratis=Holz=Grofor, Derns-Cosignations für das Jahr 1871., Jurići (Đurići).

odvija se od 1870. do 1910. godine. Krajem devetnaestog stoljeća i početkomdvadesetog u Đuriće se doselilo svega nekoliko obitelji Nijemaca i topoljoprivrednika i zanatlija. Tako su doseljene obitelji: Gurka, Werner, Majer, Krč-Krizmajer, Gassenheimer Karl i još poneki izgubljeni iz sjećanja mještana sela. Danassu u selu još obitelj Werner, Krč-Krizmajer i Majer (muški članovi Majerovih suizumrli). Za vrijeme rata iselile su obitelj Gurka i Gassenheimer.5

Tipičan primjer doseljavanja u novu životnu sredinu je dolazak kovačkog majstora Karla Gassenheimera iz njemačkog sela Sarvaša u Đuriće (autorov pradjed). KarlGassenheimer je kao majstor radio na izgradnji mosta Brčko – Gunja u razdoblju1892.-1894. Nedugo poslije povratka u Sarvaš odlučio je doseliti u Đuriće (selo jeupoznao prilikom rada na mostu) te tu otvoriti kovačnicu. Dolaskom u Đuriće oko1905 god. oženio se iz ugledne kuće Jurić-Matičini (ženu Maricu) te tako stekao iodređeni ugled u selu. Radeći dugo godina kao vrstan i jedini majstor kovač u seluprenio je svoj zanat i određene kvalitete umjetničkog rada na svoje brojne ženske imuške potomke. (obitelj je za vrijeme II. Svjetskog rata iselila iz Đurića).6

Danas veliko selo Gunja sve do prolaska željezničke pruge Vinkovci-Gunja 1886.(tj. izgradnje mosta od 1892.-1894. i produžetka pruge za Brčko) bilo je manjepoljoprivredno mjesto u blizini većeg te vojno i trgovački jačeg Rajeva sela. Tekprolaskom pruge za Brčko tj. otvaranjem mosta (1894.) i naglim trgovačkimprocvatom susjednog Brčkog, (ovim promjenama Rajevo selo prestaje biti zanimljivoi postaje poljoprivredna sredina s nešto obrtnika) Gunja počinje dobivati na značaju.Tako dolazi do većeg naseljavanja u selo, te do jačanja poljoprivrede i zanatstva.

Tih godina je i najintenzivnije iskorištavanje spačvanskih šuma te se u Gunji zbogblizine rijeke Save gradi i tvornica tanina (radila 1-2 godine). Zasigurno da je takavrazvoj događaja privukao i mnoge doseljenike, a među njima i dio Nijemacaobrtnika.

Kako se u vojno-krajiškim evidencijama (popisima raznih vrsta) osim pojedinihrijetkih spominjanja nekog možebitnog njemačkog prezimena (kao onoggostioničara Johana Wadrona starog 27 god. iz Iloka, koji je zabilježen 1845. g. upopisu gostioničara XII. kumpanije), nije moglo naći Nijemaca doseljenih i živućih uGunji do razvojačenja 1873. tako se od 1880.-ih godina, a napose 1892. doseljavajuNijemci od kojih još neke obitelji žive u selu i danas (op.a.). Tako su do 1944. godine u selu živjele ove obitelji: Hill (zidar), Bur (kolar -iseljeni), Šprajc (poljoprivrednik),Kempf, Oswald, Obendorfer (1888.), Švajcer (tesar – 1880.), Hang (bačvar - 1890.).Obitelji kao Šulek i Ašperger su izumrle dok su dvije obitelji uzele hrvatskaprezimena (Dominković- Emerikovi i Bukna?). Danas se u selu nalazi nekolikopohrvaćenih njemačkih obitelji kao: Biber (prije II. Svjetskog rata mašinist), Lenz(stolar), Metzger (stolar) Brizanac i Vil (muški potomci iselili u druga mjesta) te Keler(nekada dobrostojeća obitelj obrtnika).7

216

VDG JAHRBUCH 2003

5 Kazivač Marijan (Male) Begović iz Đurića.6 Kazivala Elizabeta Gassenheimer, udana Ćosić-Bukvina, Đurići - Vrbanja.7 Kazivao Stjepan Bogutovac iz Gunje.(Istraživanje za monografiju mjesta)

Selo Soljani kao i većina sela Cvelferije (izuzev Drenovaca kao zapovjednog mjesta XII. kumpanije, Rajevog Sela kao graničnog skelskog prijelaza, vojnog stacionara ilikontumaca, poštanskog središta te parobrodske stanice i Vrbanje u kojoj je bilosjedište šumske vojne uprave) nije sve do razvojačenja granice imalo neki veći prilivstranaca, a naročito stranaca graničara. Stranaca ako je i bilo to su bili trgovci (raznihfela), zatim zanatlije (prioritetnih zanata potrebnih selu) te u župama svećenici, a uškolama mjesni učitelji koji dolaze poslije prvih domaćih sinova koji su učiteljskozvanje stekli kao niži graničarski časnici (školstvo je ustrojeno u kompaniji 1831. god., u Drenovcima 1780., trivijalna škola).

Godine 1858. Popis stupanja u vojnu službu graničara XII. kumpanije u seluSoljanima navodi pokraj ostalih domaćih graničara i Nagel Marka (Nagl i danas uSoljanima).

Godinu dana kasnije tj. 1859. Iskaz o aktivnoj i rezervnoj momčadi sačinjenprema opskrbnim listama za listopad iste godine, bilježi ponovno u Soljanima kaoprostog graničara Nagl Marka.8

Kasnije doseljavanje Nijemaca u selo Soljane vezano je također za iskorištavanješume koje počinje sve intenzivnije od 1860.-tih godina (kao i u Strošincima, Vrbanji idjelomično u Rajevu selu i Gunji, dok je doseljavanje u Drenovce, Račinovce,Podgajce i većim dijelom u Rajevo selo vezano za velike mogućnosti u poljoprivrednoj proizvodnji i obrtničkim poslovima gdje se osjećao veliki manjak obrtnika poslijerazvojačenja granice, dok je dio doseljavanja u Gunju vezan uz most Brčko iželjezničku prugu te rad na istim lokacijama).

S vremenom u Soljane doseljavaju, uz veliki priljev Slovaka i Mađara i nekeobitelji Nijemaca. Neke od doseljenih obitelji su: Cimerman, Bahman, Šproh, Derc,Faster, Šercer, Štranh, Boj, Tir, Mormer, Rajšl, Šnajder, Gabik te još poneka obiteljdanas iščezla iz sjećanja starijih mještana, a nezabilježena u crkvenim maticama.9

Neveliko selo Podgajci između Gunje, Rajeva sela, te nešto daljih Drenovaca iVrbanje također nije imalo sve do 1880.-ih godina naseljenih stranaca u mjestu. Odspomenutih godina privučeni poslom oko šume i poljoprivrede Nijemci doseljavaju u Podgajce (op.a.). Tako su prije II. Svjetskog rata i za vrijeme rata u Podgajcima živjelasamo 33 pripadnika njemačke zajednice koji su bili katolici i bavili su sepoljoprivredom. Krajem rata je 21 Nijemac iselio dok je 12 osoba ostalo te završilo ulogorima i vojnim zatvorima.10 Danas u Podgajcima nema pripadnika Folksdojčeradvije obitelji koje su ostale u selu poslije rata izumrle su tijekom godina (Šuler iŠvajger). U selu ipak ima nešto Nijemaca koji su s vremenom preselili iz obližnjegRajeva sela.

217

VDG JAHRBUCH 2003

8 HDA, fond 445, kutija 578. 9.Kazivač, prof. Tomislav Lunka (Istraživanje za monografiju mjesta)9 Kazivač, prof. Tomislav Lunka (Istraživanje za monografiju mjesta)10 HDA, Izvješće Općinske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora br.13. Posavski Podgajci 26.8.1945. Glavni

urudžbeni zapisnik Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina

Godine 1944. iz sela su otišli: Gerstenmajer, Krizmajer, Krasler, Aldcajmer (teobitelji Burg iz Vrbanje koji su imali ciglanu u blizini Save). Obitelj Štark je umrla ulogoru Krndija.11

Spisi XII. drenovačke kumpanije za selo Račinovce sve do razvojačenja granicespominju tijekom mnogih godina tek ponekog stranca u selu. Tako popisgostioničara sačinjen 27. 12. 1845. u XII. kumpaniji navodi da je gostioničar uRačinovcima Carl Zeminger, star 37 godina (s nečitkim upisom mjesta rođenja).Ostalih šest gostioničara (u Gunji “Švabo” Johan Wadron) bili su s područja pukovnije (VII. Brdske). Dvojica od tih šest nisu morali imati dozvole za boravak u mjestimagdje su držali gostionice tj. točili piće, jer su bili iz mjesta gdje su radili. Ostalačetvorica plus dvojica spomenutih “Švaba” imali su dozvole za rad na godinu dana umjestima gdje su boravili držali “Birchaus”. Kod pojedinih “gostioničara” vidljivo jeda je njihovo pravo zanimanje krojač, opančar ili nešto drugo.12

Masovnije doseljavanje stranaca u Račinovce (većinom Nijemaca) događa sekrajem XIX. stoljeća, tj. od 1880. godine. Doseljavanje brojnih Nijemaca uvjetovanoje velikim površinama novoobradivog zemljišta i plodnom zemljom velikog hataraCerje i ostalih greda, zatim blizinom rijeke Save i trgovačkih mjesta s bosanske strane(zbog množine dokumenata o životu “Švaba” u Račinovcima autor neće opisivatinjihov život i stradanja, taj dio prikazati će kroz dokumentarnu građu).

218

VDG JAHRBUCH 2003

11 Kazivač Mato Matijević-Božin, Podgajci.12 HDA, fond 445, kutija 568

Neveliko Rajevo selo koje je za vrijeme vojne krajine imalo značajnu ulogu uvojnom i gospodarskom pogledu u XII. drenovačkoj kumpaniji (kao skelski graničniprijelaz, stacionar tj. kontumac, vojna pošta, trgovačko mjesto i parobrodska stanica)sve je to izgubilo prolaskom željezničke pruge (1886.) i puštanjem u promet mostaBrčko-Gunja 1894. godine. Zasigurno da su mnogi vojni i civilni činovnici te zanatlijebili u to vrijeme (od 1701. do 1881. konačnog pripojenja civilnoj Hrvatskoj) biliNijemci. Vojna lica nisu se dugo zadržavala u zapovjednim mjestima te ih (samonekoliko godina) je i teže pronaći popisane u raznim dokumentima (iz pojedinihdokumenata se vidi da ih je bilo u spomenutim službama).

Obrtnici i zanatlije raznih profila u većini slučajeva odselili su poslije spomenutihdogađanja u preusmjeravanju prometnih i gospodarskih pravaca (op.a.).

Izvod iz nominalne liste o djeci oba spola koja idu u školu i u kojem mjestu od21.listopada 1845. u Rajevom selu spominje samo jednog stranca i to NijemcaQuirina (Kvirin) Piekersa, starog 7 godina, sina obrtnika.13

Nedugo potom, pregled komercijalnih obrta na području XII. kumpanijesačinjen 23. siječnja 1848. godine u pribilješci ispod prikazane tablice s raznimobrtima navodi jednog obrtnika iz Rajeva Sela. U pribilješci se kaže da je užar Georg

219

VDG JAHRBUCH 2003

13 Isto.

Peiker iz Rajeva Sela umro.14. Potvrda navodima o mnogobrojnosti obrtnika uRajevom selu i njegovom pozitivnom vojno-gospodarskom položaju je i dokumentod 29. siječnja 1865 god. broj 6834 koji je ustvari potvrda pravila “Obrtničkog društva” u selu. 15

Mnogo godina kasnije učitelj u rajevačkoj školi (Strossmayer) bilježi da se počinju1891. godine doseljavati Nijemci i Bačvani, a za njima Rusini (iz pribilježbi istogučitelja vidi se da je bilo obrtnika u selu kada je 1890. posvećena zastava obrtničkogdruštva).16

Od spomenute 1891. u selo doseljava veći broj Nijemaca, većinom iz Banata, nekeod tih porodica bile su: Šlarb (tri porodice), Brajer (tri porodice), Endes (dvijeporodice - ribari i stolari), Kremer (tri porodice), Szabo (Nijemci?, dvije porodice),Gross, Jozef, Najberger (kolar) i Fradl. Od spomenutih porodica, osam njih su bilizanatlije. Godine 1909. pored ranije spomenutih obitelji u selu živi još nekolikoNijemaca, obrtnika i trgovaca: Stark (sitničar), Seitz (brijač), Švager (sitničar), Fridrih(stolar), Ruk (bačvar) i Valentin.17

220

VDG JAHRBUCH 2003

14 HDA, fond 445, kutija 573. 15 Arhiv Zavičajnog muzeja “Stjepan Gruber” u Županji, spis broj 312/1911.16 Arhiv škole Rajevo Selo, Spomenica za pučku učionu u Rajevu Selu od 1871.-1914. (Ljetopis obći)17 Arhiv Zavičajnog muzeja “Stjepan Gruber” u Županji. Popis obrtnika i tvorničkih poduzeća, Rajevo Selo 2. rujna 1909.

Selo Drenovci kao dugogodišnje zapovjedno mjesto za sela drenovačke Posavine iistočnog dijela spačvanskog bazena (prije toga zapovjedna mjesta bila su sela Morović i Rajevo Selo) zasigurno je uvijek imalo po nekog stanovnika iz zapovjednih struktura koji je poticao iz njemačkog naroda. Otvaranjem Njemačke škole u Drenovcima1870. godine, za učitelja dolazi Nijemac Petar Thussland. Idući učitelj koji sespominje 1786. prilikom svog odlaska iz sela je također Nijemac, Franz Fazel.18

Postavši stalnim zapovjednim mjestom XII. kumpanije (satnije), sedme brodskepješačke pukovnije 1808. godine, selo Drenovci počinju poprimati drugačiji izgled tedolazi i do većeg naseljavanja stranaca, pogotovo zapovjednog osoblja njemačkogpodrijetla.

Zajedno s dijelom časnika Nijemaca u selu, pored vojnog osoblja boravi i upravnoosoblje (administrativno), zatim liječnici, babice, školnici, svećenici i obrtnici.

Najzanimljiviji od ovih svih su obrtnici (ostali su bivali u selu godinu, dvije ili nešto duže, pet-šest godina i odlazili) koji su došavši u jednu sredinu u istoj u velikoj većinislučajeva i ostajali (našavši određene razloge za ostanak). Tako su Drenovci, malo pomalo, sve do razvojačenja granice 1873. a pogotovo od tog vremena do 1881. ikonačnog pripojenja civilnoj Hrvatskoj postali jako poljoprivredno-obrtničko mjesto(natječući se s Vrbanjom koja oko 1880. uzima primat u nizu područja seoskog,gospodarskog i kulturnog življenja, osim možda poljoprivrede, gdje su novodoseljeni Nijemci iz Drenovaca bili veoma jaki – op.a.).

Godine 1837 u iskazu o plaćenom ogrjevnom drvetu za istu godinu od stranesedam časnika koji su platili ogrjev može se vidjeti da su trojica Nijemci.

Tako je od upravnih časnika oberleutnant Wenzel Aranz (natporučnik), dok suostala dva zapovjedna časnika, oberleutnant Allois Hass i unterleutnant IgnaczSchritviser.19 Nedugo potom (21.10.1845.) iz izvoda nominalne liste o djeci oba spolakoji idu u školu u svojim mjestima XII. satnije ili trivijalke u Drenovcima te više školeu Vinkovcima, vidljivo je da samo dvoje djece njemačkog podrijetla (nekih drugihnaroda i nema) ide u drenovačku školu. Tako je zapisan Matho Chuss star 11 godina iAdam Landgauer star 8 godina, obadvojica sinovi obrtnika.20 Pregled komercijalnihobrta od 23.1.1848. godine u drenovačkoj satniji navodi u bilješci ispod tablice(pregleda) obrta u satniji i dvojicu majstora. U spomenutoj pribilješci stoji da jeremenarski šegrt Georg Kobonauz postao majstor, dok je majstor puškar FranzLangauer iste godine umro.21 Slijedećih godina također u zapovjednoj strukturisatnije pored ostalih (Čeha, Talijana i drugih) ima i Nijemaca.

Tako opskrbna lista za upravno osoblje od 30.10.1859. (uprava satnije školstva,građevina i šumarstva) bilježi u dijelu Först Personal (šumarsko osoblje) i fešteraJosefa Haderera, kao “förster I. classe”.22

221

VDG JAHRBUCH 2003

18 Ivica Ćosić-Bukvin: Vrbanja I, Vinkovci 1994.19 HDA, fond 445, kutija 559.20 Isto. Kutija 568.21 Isto. Kutija 573.22 Isto. Kutija 578.

Evidencija stupanja u vojnu službu iz godine 1858. navodi i kaplara (korpolaris)imenom Tausig Carl. Isti popis ne navodi iz kojeg je sela. Pošto je dotični bio nižičasnik (dočasnik), a Drenovci zapovjedno sjedište, velika je vjerojatnost da je živio uzapovjednom mjestu.23

Nešto prije razvojačenja granice (1873.) zapisnik dodjele ogrjevnog drveta premagratis pristojbi (besplatna dodjela) od 29.4.1863. a za godinu 1864. – 1865. bilježi i jošneke Nijemce u satnijskim zapovjednim vrhovima XII. drenovačke kumpanije i Crkve.

Od časnika to su: Oberleutnant (natporučnik) Josef Hornstein i satnijski liječnikGeorg Pichler, obojica u Drenovcima; zatim župnici Josef Blank u Vrbanji i AntonItlinger u Drenovcima.24

Razvojačenjem granice (1873.), zatim uvođenjem civilno-građanskog života te već zahuktalom sječom spačvanskih stoljetnih hrastika (a napose bitno za Drenovcevelike poljoprivredne površine pod pašnjacima, barama te dijelovi obradivihpovršina nastalih višegodišnjim krčenjem šikara i šumaraka) i otvaranjem prugeVinkovci-Gunja, zatim i većim gospodarskim mogućnostima, selo Drenovce naseljava veliki broj njemačkih obitelji sve do 1890.-tih godina. Većina doseljenih supoljoprivrednici uz ponešto obrtnika (op.a.).

Tako već godine 1873. u Drenovcima se osniva “društvo obrtnika”, isto se spominjekao zadruga i 1889. u izvješću županijske oblasti, o stanju obrtnih zadruga u Županji. 25

Autor će daljnji život Nijemaca (“Švaba”) u Drenovcima do 1944. g. prikazati krozoriginalne dokumente iz kasnijeg vremena.

222

VDG JAHRBUCH 2003

23 Isto.24 Isto. Kutija 579.25 Arhiv Zavičajnog muzeja “Stjepan Gruber” u Županji, spis br. 46703/1889 – ZV-UO; spis br. 312/1911/Kotarsko

poglavarstvo Županja.

223

VDG JAHRBUCH 2003

Eine kürze re Dar stel lung der Ansie dlungder De ut schen (Schwa ben) in Zwel fe rien

Wie die Ansiedlung der Schwaben in das Dorf Vrbanja verlief, geschah es auch auf diese oder ähnliche Weise in den anderen acht Dörfern Zwelferiens (Soljani,Drenovci, Jurići (Đurići), Račinovci, Gunja, Rajevo selo und Podgajci).

Das Dorf Strošinci, das heute der Gemeinde Vrbanja zugehört, war während derZeit der Militärgrenze, aber auch später, ein legislatives Teil der Petrovaradin–Regimente, oder in anderen Worten, ein Teil der Kumpanie in Morovici, das spätere Bezirk Šid. Mit den grossen Fällen (der Ausnutzung) der Wälder in Spačva(1850-1870) kommen die Deutschen in das Dorf Strošinci - aus diesem Grund gab es1857 im Dorf einige deutschen Familien.

Als kleinstes Dorf gehörte das Dorf Đurići jahrelang administrativ von dendemilitarisierten Militärgrenzen der Gemeinde Račinovci und Pfarrei Račinovci an. InĐurići lebte von der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts eine kleine Zahl von Schwaben.

Das Dorf Gunja war bis zum Bau der Bahnstrecke Vinkovci-Gunja im Jahre 1886ein kleinerer landwirtschaftlicher Ort, und später bekam es mit dem Bau derBahnstrecke nach Brčko, oder in anderen Worten, mit der Eröffnung der Brücke(1894) und mit der plötzlichen Entwicklung des Handels im benachbarten Brčko,eine wichtigere Bedeutung. Es kam zur einer grosseren Ansiedlung in das Dorf, alsauch und zur Stärkung der Wirtschaft und des Handwerkes, deren Träger dieDeutschen waren.

Das Dorf Soljani hatte, bis zur Demilitarisierung der Grenze, keinen grösserenZuzug von Ausländern, vor allem, der Ausländer- Grenzsoldaten. Die Ausländerwaren, wenn es sie überhaupt gab, Händler, Handwerker, Priester und Lehrer.

Ein kleineres Dorf Podgajci, zwischen Gunja, Rajevo selo und der etwas weiterenDrenovci und Vrbanja hatte bis zum Jahr 1880 auch eine kleinere Zahl vonangesiedelten Ausländern. Erst dann siedelten die Deutschen, die mit der Wald- undLandwirtschaft angezogen wurden, das Dorf Podgajci an.

Im Jahre 1880 geschah eine Massenansiedlung der Ausländer (meistens derDeutschen) in das Dorf Račinovci. Die Ansiedlung der zahlreichen Deutschen warmit den grossen Flächen des neubebaubaren Landes, einem fruchtbaren Boden, dem Fluss Sava in der Nähe und den Handelsorten auf der bosnischen Seite bedingt.

Das Dorf Rajevo selo, das während der Militärgrenze eine bedeutende Rolle immilitärischen und wirtschaftlichen Sinne in der XII. Drenovac – Kumpanie hatte,verlor nach dem Ausbau der Strecke (1886) und nachdem die Brücke Brčko-Gunja im Jahre 1894 in Umlauf gesetzt wurde, seine Bedeutung. Es ist ganz sicher, dass zudieser Zeit viele Militär- und Zivilangestellte Deutsche waren.

Das Dorf Drenovci, als langjähriger Befehlort für die Dörfer in der Drenovac-Sava Ebene und für den östlichen Teil des Spačva –Bassins hatte bestimmt immereinen Einwohner aus den Befehlstrukturen, der aus dem deutschen Volk stammte.

224

VDG JAHRBUCH 2003

To mi slav WITTENBERG

Ni jem ci i Au stri jan ci u Požeš koj do li ni1702. - 1941.

II. dio

U prvom poglavlju opisano je doseljavanje Nijemaca u središnji dio Požeškedoline, a u ovom doseljavanje Nijemaca i Austrijanaca u Požešku dolinu poprotjerivanju Turaka. Dakako, da je doseljavanja bilo čim su se prilike malo sredile po protjerivanju Turaka prvenstveno u sjedišta vojvodstva ili gospoštija, a svakakonajprije u Požegu. Zbog mnogo naselja (211), bilo je Nijemaca u više od polovice - u118 naselja, zato je najbolje navesti doseljavanja po naseljima.

Ala gin ci (Ala gin zi)

Prvi put se ime naselju spominje 1697. godine, a samo ime podsjeća na turskuvlast. Vjerojatno je naselje postojalo i u srednjem vijeku jer je na lijepom položajunadomak Požegi, ali o tome nema podataka. Od početka 18. stoljeća do 1760. godine u selu žive Hrvati u 8 kuća sa 40 članova obitelji. Brzo iza toga nestaju Hrvati i nanjihovo mjesto dolaze Nijemci u 14 kuća.

1779.- 1783. godine doseljavaju obitelji: Baumannn (Paumon), Jakob Bahorz,Mathes Cameth (Zameth), Anton Fischer, Marin Hatz, Handl, Holczbauer, Kurz, Perr, Karl Pem (Behm), Michel Pem, Wenzel Hester, Christian Hip, Lorenz Kromstein iHansjürg.

1800. godine: Jakob Puss senior, Jakob Puss, Georg Puss, Geger.

1830. godine: Romnston, Štercer, Schulc, Gratzer, Hiep, Kilian , Lauder, Rauch, Steib, Vakass.

1864. godine: Etel.

1867. - 1890. godine: Loc, Popp, Homan, Majer, Czipon, Unverdorfer.

1780. godine u Alagincima živi 69 Nijemaca i 14 Hrvata.

1857. godine Alaganci broje 37 stanovnika.

1910. godine Alaginci broje 117 stanovnika, od toga 12 Nijemaca.

Nijemci iz Alaginaca sele u Požegu i ulica u kojoj su većina prozvana je Njemačkaulica. Isto tako sele i u Eminovce, a na njihovo mjesto doseljavaju novi stanovnici kojiobavljaju različite poslove na vlastelinskom marofu.

Antun Pukler iz Alaginaca bio je pravni branitelj u kaznenim stvarima. Napisao iizdao: “Ženitbene običaje i svatovske pjesme u Hrvata”. Pisao političke članke ibrošure, i uređivao neko vrijeme tjednik “Slavonac” 1886. godine.

VDG JAHRBUCH 2003

225

Alilovci

1909. Keller (na Gaiću više kuća).

Škola

Osnovna škola osnovana 1936. godine.

1760. godine Alilovci sa Galešićem imaju 14 kuća i 178 stanovnika.

1857. godine zajedno imaju 192 stanovnika.

1910. godine 299 stanovnika, od toga 16 Nijemaca.

Ašikovci

1785. Philipp Marx, Philipp Karb, Magdalena Elis i udovica Alberti.

1849. Kuner.

1850. Weber iz Kule.

1878. Hingelbaum.

1880. Bek i Maurman iz Poreča.

1937. Miler iz Pož. Mihaljevaca.

Njemačka škola otvorena je studenoga 1941. godine, a polazilo ju je dvadesetakučenika. Učitelj je bio Franz Werner iz Drenovaca kod Vinkovaca. U selu se i oženio sTerezijom Weber pa su zajedno napustili selo i nastanili se u Njemačkoj, gdje i sadaživi udova Terezija. Imali su dvoje djece: Franza i Anu. Ana je poginula u prometnojnesreći, a Franz je profesor na Sveučilištu u Heidelbergu. Od 1945. godine djeca izAšikovaca opet polaze školu u Sesvetama.

Sli ka: Franz i Te re zi ja Wer ner sa si nom Fran zom i kćer kom Anom

226

VDG JAHRBUCH 2003

Obitelj Hingelbaum iselila se u Austriju injihova unuka Katharina udala se za LeopoldaMarza, profesora sa Sveučilišta u Beču, koji je iu drugom mandatu biran za rektora.

1780. godine Ašikovci imaju 19 kuća i 195 stanovnika.

1857. godine Ašikovci imaju 108 stanovnika.

1910. godine 179 stanovnika, od toga 54 Nijemca.

Bankovci (Bankowzi)

1848. Filing.

1900. Kapl.

1906. Thür,

1760. godine Bankovci imaju 6 kuća sa 76 stanovnika.

1857. godine 57 stanovnika.

1910. godine 113 stanovnika, od toga 2 Nijemci.

Bektež (Bektez)

Područje sela Bekteža spadalo je u srednjem vijeku pod gospoštiju u Gradišću i uto doba na tome mjestu nalazila su se dva mala sela: Šimunovci i Dragalovci, čijaimena su se sačuvala u nazivima mjesnih rudina. Samo ime Bektež dali su selustanovnici muslimani. Po njihovom odlasku u Bosnu, na njihovo mjesto doseljavajuHrvati katolici pa 1746. godine selo ima 19 kuća u kojima stanuje 140 stanovnika.

Doseljavanje Nijemaca:

1785. Josef Kinder, Nikolaus Lang i familija udovice Anne Marie Lärmerin.

1890. Wagner iz Pečuha.

1897. Sajfert iz Kule.

1899. Rajter iz Kule. (Franz i Marija Reiter nakon rođenja prvog sina Franje sele se iz Kule u Bektež. Tu im se rađa još petero djece: Tereza, Stjepan, Eva, Antun i Josip).

1905. Hut, postolar iz Poreča, odnos. Požege, vratio se u Požegu. 1945. godine interniran u logor.

1920. Švanol, mlinar.

1931. Viner iz Darde

1938. Štajbl iz Kule.

Obrtnici: Franjo Keller, nadmlinar paromlina (1901.); Ivan Huth, postolar, rođen1867., a umro 1931. godine. Doselio iz Poreča; Lovro Wagner, gostioničar, umro

227

VDG JAHRBUCH 2003

Obi telj Hin gel ba um

1903. godine u 45. godini života; Lovro Wagner, gostioničar, umro 1941. godine u 51. godini života.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1883. a obnovljena 1929. godine.

1900. godine selo ima 420 stanovnika, od toga 38 Nijemaca.

1910. godine selo ima 396 stanovnika, od toga 20 Nijemaca.

Bertelovci

Naselje Bertelovci je staro, iako o njemu nema podataka iz srednjeg vijeka i zaturskog vladanja.

Doseljavanje Nijemaca:

1824. Puc - 1944.

1837. Lohner - 1944.

1849. Kecner.

1855. Krip.

1862. Puhll - 1944.

Muler dos. iz Buka.

Stürmer, ods. u Jakšiće.

1857. godine selo ima 123 stanovnika.

1900. godine selo ima 154 stanovnika od toga 58 Nijemaca.

1910. godine 150 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

Biškupci

Selo je vjerojatno postojalo i u srednjem vijeku, jer je bilo posjed pečujskogbiskupa i od toga mu dolazi ime. U turskom popisu spominje se kao “Biškupac”.Nijemci doseljavaju:

1862. Peklar.

1900. Minks iz Sudeta, Pilauer, Rauber.

1905. Heisler

Škola

Osnovna škola osnovana je 1937. godine.

1900. godine selo ima 329 stanovnika, od toga 6 Nijemaca.

1910. godine selo ima 355 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

Blacko

1885. Pok.

1887. Kerner.

228

VDG JAHRBUCH 2003

1889. Müller.

Brestovac

Brestovac se spominje kao posjed i trgovište 1302. godine, a 1332. godine i župnacrkva Sv. Martina. Po protjerivanju Turaka Brestovac je gospoštija, a gospodari su:1702. godine grofovi Sereni; 1732. godine Trenck; 1756. godine Horany; 1759.godine Iv. Strižić. Sela gospoštije: Golobrdci, Štitnjak, Kunovci, Ugarci, Jaguplije,Bršani, Skenderovci, Žigerovci, Svrzigaće, Boričevci, Vilić selo, Perenci, Pavlovci,Deževci, Orljavac, Kujnik, Pasikovci, Rasna, Koprivna, Čečavac, Šnjegavić, Vučjak,Oblakovac, Ivandol, Gučani, Bolomače, Zakorenje, Dolac, Brestovac, Daranovci,Nurkovac, Završje, Nova selo, Lipa, Busnovi.

1753. Fortil (Fortun).

1846. Keršer, Petter.

1890. Kühr

1914. Haupt iz Srijema.

1925. Šlauf iz Buka.

Škola

Osnovna škola osnovana je oko 1750. godine, a 1931. godine na školi rade 3 učitelja.

Ferdinand Musler učitelj (1849.-1910.). Rodom iz Kule.

Dragutin Kühr bio je napredan vinogradar.

1900. godine naselje broji 665 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 663 stanovnika, od toga 11 Nijemaca.

Bučje

1900. godine naselje broji 504 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Buk

1827. Muller

1834. - 1842. Hermaul (Maule) (vjerojatno Schermaul).

1847. Tauber.

1891. Kir.

1900. Seifert.

1910. Wittenberg.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1787. godine, a 1931. godine na školi rade 3 učitelja.

Hrvatska seljačka štedionica zadruga Buk osnovana je 1930. godine, u 1931.godini bilježi promet od 162.789 ondašnjih dinara. Zadrugara - članova bilo je prekočetrdeset. Zadrugu je vodio župnik vlč. g. Michael Paus, a po njegovom odlasku JozoBarić.

229

VDG JAHRBUCH 2003

DVD je osnovano 12. travnja 1909. godine. U upravnom odboru između ostalihbili su i Josip Wittenberg i Josip Dreksler. U okviru društva bila je i limena glazba“plehači”, koju je vodio Rudolf Dreksler, a u njoj su još svirali: Franjo Kir, MilanMartin, Petar Šimonović, Anton Fridl, Aleksa Dračko, Ladislav Hel i Slavko Tvrdy.

1900. godine naselje broji 258 stanovnika, od toga 47 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 294 stanovnika, od toga 73 Nijemci.

Busnovi

1910. godine naselje broji 226 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Cerovac

1900. godine naselje broji 197 stanovnika, od toga 3 Nijemca.

Ciglenik (Zieglenik)

1785. Mathias Meternach i Wilhelm Renson.

1849. Milberg, Paus, Kihler, Peck, Perger, Hut, Kin, Hajberger.

Gradnja ceste Ciglenik - Kula započela je 1909. godine u dužini od 7,4 km, a zaizgradnju osigurano 35.000 Kruna.

Jakob Hajberger, umro u 68. godini života 1908. godine.

Škola

Škola je osnovana 1938. godine.

DVD

Osnovano je 1933. godine. Zapovjednik Petar Širholc.

Marvogojska udruga

Marvogojska udruga osnovana je početkom tridesetih godina prošloga vijeka.

Obrtnici: Šimo Bence, mlinar (Supruga Marija rođ. Reisperger). Umro 1906. g. u47. god. Života; Franjo Šterle, trgovački pomoćnik; Đuro Weber, kovač, umro 1909.godine u 48. godini života. (1906.); Petar Širholc, postolar (1923.); Antun Bence(supruga Eva Milberg), kolar; Karlo Bence, kovač, umro 1941. godine u 71. godiniživota. (Supruga Marija r. Paus).

Željeznička postaja

- 1908. godine predstojnik postaje Agost Duzar.

- 1930. godine šef je Pavao Butković.

- 1936. godine šef je Slavoljub Šivoš.

Sa željezničke postaje 1913. godine otpremljeno je 8.130 kom jaja, dok sa postajePleternica 7.155, Jakšića 6.703, a Požege 180 kom jaja.

1857. godine Ciglenik ima 189 stanovnika.

1900. godine Ciglenik ima 469 stanovnika, od toga 147 Nijemaca.

1910. godine Ciglenik ima 509 stanovnika, od toga 182 Nijemci.

230

VDG JAHRBUCH 2003

1931. godine 485 stanovnika od toga 185 Nijemaca.

Antun i Kata Hingelbaum (Kata Wittenberg - 1919.)

Terezija Wittenberg, supruga Mije Štiksel, rođenog 1894. godine.

Čaglin (Caglin)

Čaglin se 1434. godine spominje kao posjed, a slijedeće 1435. kao trgovište. Doizgradnje pruge 1894. godine Osijek - Pleternica, Čaglin je u “sjeni” Ruševa iBekteža.

1758. Su(h)ar.

1849. Weber.

1885. Beker.

1889. Šulc iz Eminovaca.

1899. Pamer iz Darde u Baranji.

1912. Šnajder iz Staroga Sivca u Bačkoj.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1923. godine, a 1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine Čaglin ima 347 stanovnika, od toga 16 Nijemaca.

Češljakovci

1900. godine naselje broji 314 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 329 stanovnika, od toga 21 Nijemca.

Ćosine Laze

1910. godine naselje broji 307 stanovnika, od toga 4 Nijemca.

Darkovac (Darkowatz)

Naselje nastaje potkraj 19. stoljeća na krčevinama šuma imanja Turković izKutjeva. Trebalo je dosta truda da se površine privedu svrsi, ali isto tako trud jeurodio plodom. Blizina ceste Čaglin - Slav. Brod, željezničke pruge Pleternica -Osijek, pilane u Ljeskovici (Irenovcu) te dosta dobre zemlje, pogodovalo je ubrzanom razvoju naselja. Nastanjuju ga doseljavanjem Nijemci pa pored izgradnje kuća igospodarskih zgrada ubrzo niče škola, crkva, groblje... Većina stanovnika jeEvangelističke vjeroispovjesti pa registracija obreda rođenja i vjenčanja obavlja se uPožegi. Iz sačuvanih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih imamo podatke od 1911.godine iz kojih je vidljivo, da su se djeca rađala u Darkovcu potkraj 19. stoljeća.

Sklopili su brak 1919. godine:

Elek Wirth i Etelka Kring, oboje iz Darkovca.

Johann Krähling, star 21 godinu i Elisabeta Tullner stara 15 godine, oboje izDarkovca.

1920. godina:

231

VDG JAHRBUCH 2003

Michael Pancini, star 21 godinu i Anamarija Krähling, stara 19 godina, oboje izDarkovca.

Johann Konrad, star 26 godina i Elisabeta Poth stara 21 godinu, oboje izDarkovca.

Heinrich Jung, star 24 godine iz Darkovca i Elisabeta Trebus stara 20 godina izVelimirovca.

Kristijan Ksellman star 19 godina iz Darkovca i Katarina Geier stara 16 godina izŠid. Banovci.

Ivan Oster star 21 godinu iz Darkovca i Katarina Reisinger stara 15 godina izVelimirovca.

1921. godina:

Peter Schnur star 20 godina iz Darkovca i Eva Farkaš stara 21 godinu iz Milanluga.

Josip Jung star 31 godinu i Suzana Trebus stara 26 godina, oboje iz Darkovca.

Ivan Jung star 23 godine iz Darkovca i Elisabeta Bollinger stara 21 godinu izBeške.

1924. godina:

Fridrich Bischof star 20 godina iz Darkovca i Katarina Toraü stara 18 godina izAntunovca.

Johann Poth star 23 godine iz Darkovca i Filipina ... stara 19 godina iz Velimirovca

Adam Huber star 2 godine iz Darkovca i Katarina Leimber stara 17. godina. Singostioničara.

Johann Tullner star 24 godina iz Darkovca i Veronika Köhler stara 17 godina izKaptola.

Heinrich Ditz star 25 godina iz Darkovca i Elisa Poth stara 23 godine izVelimirovca.

Georg Kre(ä)hhling star 23 godene i Elisa Ksellmann, oboje iz Darkovca.

1925. godine:

Josip Becker (Rkt), brijač, star 18 godina iz Čaglina i Elisabeta Ungar (Ev.) stara 17 godina iz Darkovca.

Johan Huber star 20 godine i Elisabeta Leimbeck stara 26 godina, oboje izDarkovca.

1926. godina:

Johann Ksellmann star 28 godina iz Darkovca i Magdalena Gehring stara 21godinu iz Kučanci.

Adam Rübel, strojobravar, star 24 godine i Katarina Keck stara 19 godina izDubrava kod Bos. Gradiške.

232

VDG JAHRBUCH 2003

Heinrich Weisz star 24 godine iz Darkovca i Rozalija Tornaj stara 19 godina izLučinaca.

Johann Reisinger star 19 godina i Eva Reth stara 17 godina, oboje iz Darkovca.

Heinrich May star 25 godina i Magdalena Schnur stara 19 godina, oboje izDarkovca.

Eber Kehl star 22 godine i Marica Bem stara 15 godina, oboje iz Darkovca

Škola

Osnovna škola otvorena je 1922. godine.

1910. godine naselje broji 228 stanovnika, od toga 209 Nijemaca.

1931. godine naselje broji 272 stanovnika, uglavnom Nijemaca.

1909. godine osnovana je Vjeresijska udruga u Darkovcu.

Dervišaga

1821. - 1900. Nutzer (Nusser).

1885. Bach.

1910. godine naselje broji 336 stanovnika, od toga je 1 Nijemac.

Deževci

1890. Štaub iz Garešnice.

1900. Weichinger.

1911. Hell.

1933. Prikler, stolar.

1910. godine naselje broji 21 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Djedina Rijeka

1903. Wittenberg, mlinar.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1919. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

1910. godine naselje broji 212 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Dobrogošće

1940. Pamer iz Čaglina, mlinar.

Doljanci

1820. - 1920. Prucha.

1917. Ril iz Mihaljevaca.

1910. godine naselje broji 182 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Doljanovci

1900. godine naselje broji 225 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

233

VDG JAHRBUCH 2003

Donji Emovci

1910. godine naselje broji 133 stanovnika, od toga 13 Nijemaca.

Draga

1900. Koler iz Ugarske, Ticl.

1900. godine naselje broji 191 stanovnika, od toga 16 Nijemaca.

Drenovac

1900. godine naselje broji 890 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Duboka

1900. godine naselje broji 305 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Eminovci

Selo je vjerojatno postojalo u srednjem vijeku, ali o njemu iz toga vremena nemapodataka. Starije hrvatsko stanovništvo malo se održalo pa već 1777. godinedoseljavaju Nijemci, koji do 1944. godine čine polovicu sela.

1777. - 1783. Matern.

1779. Juhn, Labaker, Riel, Weber.

1785. Tuma.

1788. - 1797. Kessner.

1788. - X. Šulc, 1950. 5 kć, 19. st.

1802. - 1849. Štromer.

1803. Kerber, Sthtrober.

1848. - X. Stürmer, Kindler.

1848. -1849. Elbel, Hofman, Kerker, Klesinger, Kumsfirman, Shlesinger, Stromnar.

Blim Hip Kaprel

Stiksel Švajgel

1900. godine naselje broji 308 stanovnika, od toga 116 Nijemaca.

Ferovac

Michael Moritz, kolar (1927).

1900. godine naselje broji 151 stanovnika, od toga 3 Nijemca.

Frkljevci

1890. Birger iz Austrije, Kindler iz Kule.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1921. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

1900. godine naselje broji 361 stanovnika, od toga 2 Nijemci.

234

VDG JAHRBUCH 2003

Golo Brdo

1849. Peter.

1862. Grül.

1900. godine naselje broji 334 stanovnika, od toga 15 Nijemaca.

Golobrdci

1906. Kappl iz Tornja.

1910. godine naselje broji 261 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Gornji Emovci

1900. godine naselje broji 165 stanovnika, od toga 13 Nijemaca.

Grabarje

Grabarje se spominje 1400. godine kao posjed plemića Vrbovskih, tj. “od Vrbove”u Sesvetama. Prastanovnici za turskog vladanja vjerojatno su prešli na islam, pa su poprotjerivanju Turaka iselili u Bosnu. Selo je ostalo prazno pa u njega doseljavanekoliko familija iz okolice, a potom iz Bosne.

Doseljavanje Nijemaca:

1782. Johann Berthes, Friedrich Getz.

1785. Nikolaus Ziegler, Friedrich Raab, Peter Mussler, Paul Gles, Johann Karb, Nikolaus Pecker, Wilhelm Claren i familija Anne Kölner.

1803. Šuc, kolar.

1849. Kel, Wagner.

1890. Brener iz Austrije.

1900. Cheh iz Moravske, Fenrih iz Sudeta, Mil iz Austrije, Reindl iz Ugarske, Stürmer, Štancl, Rek.

1910. Lujf, Fišer iz Moravske i Fišler iz Pazove.

1930. Šlauf iz Buka.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1927. godine, a 1931. godine na školi rade 2 učitelja.Njemačka škola otvorena je 1942. Prva učiteljica njemačke škole bila je Edita Flam, aposlije nje dolazi učitelj Reif.

Marvogojska udruga osnovana je 18. ožujka 1928. godine. Članova je bilo 51, aimali su 1931. godine 135 grla simentalskih krava. Udrugu su vodili Julius Reindl iučitelj Stjepan Salopek.

Julius Reindl bio je najzaslužniji za izgradnju škole u selu i bio je predsjednikškolskog odbora. Bio je i glavar zemljišne zajednice. Na gospodarskoj izložbi 1931.godine u Požegi bio je zamjenik pročelnika sekcije za stočarstvo.

1900. godine naselje broji 521 stanovnika, od toga 27 Nijemaca.

235

VDG JAHRBUCH 2003

1910. godine naselje broji 549 stanovnika, od toga 22 Nijemca.

Gradac

1930. Bauernfreund iz Ašikovaca.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1931. godine, a na školi radi 1 učitelj.

1900. godine naselje broji 457 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 497 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

Gradište

Gradište je u srednjem vijeku sjedište velikog vlastelinstva. Vlasnici do 1343.godine su plemići Sečeji, koji su sagradili veliku drvenu utvrdu i po toj utvrdi naseljeje dobilo ime.

1850. Mesinger, Teisler.

Antun Teisler, posjednik, umro u 80 godini 24. svibnja 1920. godine, pokopan nagroblju u Bektežu.

Ivan Teisler, gostioničar (1927).

Škola

Ugovorna pravoslavna škola osnovana je 1774. godine. Redovna osnovana škola1883. godine. 1931. godine na školi radi 2 učitelja.

1910. godine naselje broji 704 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Gradski Vrhovci

1900. godine naselje broji 367 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Granje

1900. Luheni

Koler.

1900. godine naselje broji 143 stanovnika, od toga 8 Nijemaca.

Hrnjevac

1890. Kert, Popel.

1910. Hamata.

Kunc, Luif, Khün.

1900. godine naselje broji 170 stanovnika, od toga 25 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 235 stanovnika, od toga 43 Nijemca.

Imrevci

1864. Köhl.

Škola je osnovana 1947. godine.

236

VDG JAHRBUCH 2003

Jaguplije

1909. Estereicher.

1942. Hajsler.

1910. godine naselje broji 353 stanovnika, od toga 21 Nijemci.

Jakšić (Jaksic)

Na mjestu gdje su danas Jakšići, nalazilo se u srednjem vijeku selo Sveti Đurađ,kako se to vidi iz dokumenta iz 1400. godine i iz opisa međaša grada Požega 1545.godine. Ime Jakšići nastalo je od plemena Jakušića. Za Turaka u njemu živeprastanovnici Hrvati, katolici i muslimani, te doseljeni Srbi. Po protjerivanju TurakaJakšić je Knežija (Kneziatus) i ima sela: Jakšići, Čakotić, Bertelovci, Tekić, Vetovo,Turnić, Treštanovci.

Doseljavanje Nijemaca:

1702. godinr: Paim, Pluco.

1773. godine: Lamperger.

1818. godine: Kilian.

1829. godine: Prunder, mlinar.

1830. godine: Lehrman iz Poreča.

1840. godine: Böhm.

1846. godine: Ester, Hefter, Hiep, Schreng, Schultz, Eiler.

1848. godine: Lohner (iz Mihaljevaca).

1870. godine: Hanzel.

1880. godine: Faubel (iz Kule).

1909. godine: Hirschman (iz Austrije).

1910. godine: Pracler (iz Njemačke).

1912. godine: Kiršek.

Prattes

Škola

Osnovna škola osnovana je 1787. godine, a njemačka 1942. godine. 1931. godinena školi rade 4 učitelja. Te godine ravnajući učitelj je Ivan Prattes, koji ima uzornipčelinjak. Prattes će poslije biti imenovan za školskog nadzornika kotara.

Njemačka škola

Osnovana 1942. godine. Koristila prostor stare škole (sada zapadno od raskršćaceste od Požege prema Kuzmici.) Učitelj bio Ivan Rihter (poslije otišao u Zagreb).Kraj škole u kući Ivana Hajzlera bio je vrtić.

237

VDG JAHRBUCH 2003

Hrvatska seljačka zadruga

Osnovana je 9. studenoga 1919. godine. Pored Jakšićana u zadrugu su seučlanjivali i iz sela: Eminovci, Tekići, Bertelovci i Rajsavca. Među zadrugarima bilo jei više Nijemaca pa su birani i u ravnateljstvo i nadzorni odbor. Tako su bili uRavnateljstvu zadruge: Ivan Prattes, rav. učitelj iz Jakšića, do 1928. godine perovođa,poslovođa i blagajnik u zadruzi. Potpredsjednik je bio Sebastijan Lechner i članovi:Andrija Loner, Josip Šulc, Karlo Pull, Leopold Bubak, Josip Tomas, Julius Puss, Ferdo Schuster, Rudolf Renčer, Petar Eiler. Od 1932. godine predsjednik zadruge je RudolfRenčer.

1931. godine novčani promet iznosio je 821.051 Din.

1857. godine Jakšić ima 534 stanovnika.

1900. godine Jakšić ima 927 stanovnika, od toga 115 Nijemaca.

1931. godine ima 1058 stanovnika, od toga su 87 Nijemci i 126 u mješovitimbrakovima.

Jurkovac

1910. godine naselje ima 151 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Kadanovci

1760. Jagar.

1849. Scharf, Toman,Grokop, Halot.

Školu imaju zajedno s Frkljevcima.

1900. godine naselje broji 168 stanovnika, od toga 2 Nijemci.

Kalenić

1842. Vehpauer.

1909. Muler.

1900. godine naselje broji 82 stanovnika, od toga 3 Nijemci.

Kamenska

Kamenska je po protjerivanju Turaka bila gospoštija, koju je zajedno s pakračkom1728. godine preuzeo barun Theodor Imbsen. Imala je sela: Oljasi, Lučinci,Bratuljevci, Sloboština, Podsreće, Vranić, Crljenci, Milivojevci, Nježić, Djedina Klisa,Mrtovlasi, Amatovci, Šeovci, Mihaći, Sažije, Mrkoplje, Bogdašići, Striježevica, Vučjak, Kruševo, Šušnjari, Vrhovci, Smoljanovci, Ozdakovci.

1900. godine naselje broji 46 stanovnika, od toga 6 Nijemaca.

Kamenski Vučjak

1900. godine naselje broji 144 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 247 stanovnika, od toga 8 Nijemaca.

238

VDG JAHRBUCH 2003

Kaptol

Selo ima ime po zbornome kaptolu Sv. Petra, koji je ovdje u južnom hrvatskomdijelu Pečujske biskupije osnovan oko 1230. godine i održao se do 1536. godine.Turci su ga zauzeli 15. siječnja 1537. godine. Za njihova vladanja žive tu Hrvatikatolici i muslimani, i to činovnici i plaćeni vojnici. Dio Kaptola zove se do 1545.godine Petrovcem, po zbornoj crkvi Sv. Petra. Po protjerivanju Turaka GospoštijaKaptol ima sela: Kaptol, Doljanovci, Bešinci, Podgorje, Lukač, Komarevo,Ramanovci, Galešić, Alilovci, Golo Brdo, Češljakovci. Vladar je tu gospoštiju dao1701. godine đakovačkom biskupu, 1717. godine srijemskom biskupu, a kasnijeđakovačkom kaptolu. 1877. godine preuzeo je veleposjed grof Attems.

Doseljavanje Nijemaca:

1829. Bachbauer, Laudor.

1882. Wrba.

1886. Stiber iz Austrije.

1892. Metzger, iz Dugog sela kod Virovitice, odns. iz Veszprema.

1893. Cheh

1900. Blahut.

1919. Keller iz Vaškuta.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1770. godine, a 1931. godine na školi radi 5 učitelja, ana čehoslovačkoj 2 učitelja.

Njemačka škola

Kaptolčani su svoju češku školu 1942. godine pretvorili u “Njemačku”. Isti je ostao i učitelj Jindra Požar.

Antun Wittenberg ima mlin 1912. godine.

1857. godine Kaptol ima 649 stanovnika.

1900. godine Kaptol ima 1040 stanovnika, od toga 99 Nijemaca.

1910. godine Kaptol ima 1090 stanovnika, od toga 130 Nijemaca.

1931. godine Kaptol broji 1185 stanovnika, a od toga su 85 Nijemci i 185 u mješovitim brakovima.

Knežci

1900. godine naselje ima 135 stanovnika, od toga 9 Nijemaca.

Komarovci

1900. godine naselje broji 205 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 238 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

239

VDG JAHRBUCH 2003

Koprivna

1900. godine naselje broji 365 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Koprivnica

1900. godine naselje broji 339 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

Krivaj

Krivaj je nekada bio marof (pusta, pustara) veličkog vlastelinstva. Tu su stanovalivlastelinski radnici i službenici. Posljednji vlasnik marofa Rakoczaj je iza Prvogasvjetskog rata rasprodao zemlju.

1900. godine naselje broji 72 stanovnika, od toga 54 Nijemca.

Kula

U kasnom srednjem vijeku crkva sv. Đurđa u obliku kule, sačuvana za Turaka, kojisu selu Sveti Đurađ promijenili ime u Kula. Vjerojatno je obzirom na položaj crkvaslužila i kao obrana od bogumila jer je s njenog tornja - kule bio dobar pogled i navrhove padina Dilja: Starac iznad Ivanovaca 276 m, i dr.

Mlinar Varžak čuva koplje i glavu kipa - fratra, koje je pronađeno šezdesetihgodina prošlog stoljeća prilikom kopanja stupa za elektro mrežu. Moje je mišljenje da ono datira iz sukoba s bogumilima i da je crkva u Kuli bila promatračnica i isturenoobrambeno mjesto.

Doseljavanje Nijemaca u Kulu obradio sam u prvom poglavlju, a ovdje ću navestipopis domaćinstava Kule 1936. godine prema kućnim brojevima:

I. Iz smjera Bekteža: br. 2. Josef Musler (1908.) tokar. 4. Anton Schneider (1896.)stolar. 6. Anton Heigel (1926.) mlinar. 8. Peter Schmitt (živi u Našičkoj Breznici). 10 a. Kathi Bauerfreund. 10 b. Paul Weber. 12. Joseph Wils (doselili 1827.).

II. Školska ulica: br. 1. Michel Bauernfreund. 3. Georg Weber, bačvar. 5. AdamBerger, kolar. 7. Georg Merkus. 9. Anton Heigl, mlin. 11. Škola. 13. Peter Steib, ranije lovačka kuća. Ugao ulice: 15. Georg Mühlberg. 17. Georg Reuter, zidar.

III. Stariji dio naselja - sjeverna strana: br. 14. Peter Weber. 16. Peter Hingelbaum.18. Michel Psotka (1926.). 20. Peter Schodeck (ili Schodeks). 22. Anton Sticksel. 24.Josef Sticksel (Stiksels). 26. Josef Puhl. 28. Josef Weber. 30. Peter Stürmer. 32. AdamBerger. 34. Ludwig Kassal. 36. Michel Mühlberg. 38. Anton Reif. 40. Adam Weber.42. Ludwig Faubel. 44. Resi Faubel. 46. Josef Reiter. 48. Anton Bürger. 50. GeorgKassal. 52. Jerg Bauernfreund. 54. Hans Baudoin, trgovački posjed. Trgovinu vodiIgnjatija Stevanović. 56. Hans Kühn (Porečki postolar). 58. Josef Pelzer. 60. AndreasKühn.

Južna strana: br. 19. Hans Kirscheg. 21. Peter Kinder. 23. Georg Stürmer. 25. PeterMühlber. 27. Anton Schweiger. 29. Anton Eiler. 31. Georg Musler. 33. Franz Berger.35. Adam Berger. 37. Georg Paus. 39. Elisabeth Kühn, sin Adam. 41. Franz Schnur.43. Georg Schweiger. 45. Anton Eiler. 47a. Heinrich Rosenberg, gostiona. 47b. JuliusBauernfreund, trgovac. 49. Andreas Schirholz. 51. Johann Lippert. 53. Philip Psotka. 55. Andreas Kühn. 57. Paul Marmann. 59. Peter Fischer. 61. Josef Mühlberg.

240

VDG JAHRBUCH 2003

IV. Kutjevačka ulica od juga prema sjeveru - desna strana: br. 62. Konrad Baller. 64.Georg Mühlberg. 66. Georg Seifert. 68. Peter Reif. 70. Hans Reif, mehaničar. 72a.Adam Stürmer. 72b. N. Prodanov (1934.). 74. Josef Stürmer, kolar.

Lijeva strana: br. 86. Josef Stisksel, tokar. 84. Anton Kinder. 82. Peter Berger, kolar.80. N. Schmidt, u Poreču stolar, slobodan hausplatz. 78. Franz Kühn, u Porečupostolar. 76. Julius Reiter.

V. Ciglenički put - poslijeratne kuće: br. 63. Josef Kasal, tkač. 65. Josef Schweiger,zidar. 67. Josef Merkus, zidar i Karl Merkus, postolar. 69. Franz Weber, tkač.

VI. Poslovna četvrt “Kuljanski Dombovar” na cesti za Požegu u sredini mjesta - sjever: br.88. Šandor Wagner, gostioničar. 90. Anton Bauernfreund. 92. Peter Kalajković. 94.Anton Bürger. 96. Anton Mühlberg, zidar. 98. Nikolaus Mühlberg. 100. Georg Paus,postolar. 102. Slobodna kuća. 104. Andreas Mühlberg. 106. Adam Kalajković, sinJosefa. 108. Anton Psotka. 110. Josef Steib. 112. Josef Weber, iz Aškovića. 114.Stephan Pelzer. 116. Anna Müller, ud. pok. Franza. 118. Florian Weber, a stanuje AdoStürmer, stolar. 120. Michel. Kühn. 122. Kathi Kühn. 124. Peter Pelzer. 126. AdamReiter. 128. Jakob Reiter. 130. Ado Mühlberg. 132. Josef Marmann. 134. PeterKalajković.

Jug: br. 71. Adam Theis. 73. Michel Berger. 75. Anton Steib. 77. Hans Weber,kovač. 79. Franz Paus. 81. Ludwig Kühn, zidar. 83. Georg Seifert. 85. Peter Reiter. 87.Jakob Stürmer. 91. Georga Eiler. 93. Anton Kühn, stolar. 95. Anton Eiler. 97. JohannHeinrich, brijač. 99. Adam Stürmer, sin Petera iz Poreča. 101. Anton Eiler. 103.Andreas Sticksel. 105. Michel Weber, zidar. 107. Anton Müller. 109. Adolf Weichand,iz Čačinaca. 111. Stefan Kirscheg. 113. Anton Berger. 115. Josef Eiler. 117. AntonKühn. 119. Adam Reiter. 121. Josef Kalajković, sin Josefa. 123. Josef Seifert.

Ukupno: 131 kućni broj.

Škola

Škola je osnovana 1787. godine i u prošlom poglavlju navedeni su učitelji do1936. godine, kada dolazi bračni par Kabaj, inače Slovenci i nisu znali njemački patada dolazi za učitelja Lauer iz Mihaljevaca. Dok su bili učitelji Dragutin i DanicaKoch učitelji, imali su uzoran školski vrt i pčelinjak.

Dragutin Koch

Dragutin Koch rođen je 3. listopada 1897. godine u Kutjevu, od oca Ivana,posjednika i Dragice r. Širholc. Osnovnu školu polazi u Kutjevu, a 1914. godineupisuje se na Gimnaziju u Požegi gdje završava četiri razreda, a 1917./18. I.-IV.Učiteljske škole u Zagrebu. Ispit zrelosti položio je lipnja 1918. godine pa jedekretom Županijske oblasti u Požegi 13. srpnja 1918. godine postavljen zanamjesnog učitelja pučke škole u Prnjavoru, kotar Brod s nastupom 1. rujna 1918.godine. Od 1. siječnja 1919. godine je namjesni učitelj u Tominovcima, od 13.kolovoza iste godine privremeni učitelj. Dekretom od 23. srpnja 1923. godineimenovan je pravim učiteljem. Zajedno sa suprugom premješteni su u Kulu po molbi18. studena 1925. godine, a nastupili 1. siječnja 1926. godine. Kako su im sinovi

241

VDG JAHRBUCH 2003

završili osnovnu školu radi lakšeg njihovogškolovanja traže premještaj u Požegu, kojegdobivaju 5. prosinca 1935. godine, kaoučitelji na osnovnoj školi u Požegi, gdjenastupaju službu od siječnja 1936. godine.Odlukom ministarstva nastave NDH od 11.srpnja 1941. godine Dragutin će bitidodijeljen kotarskom školskom nadzornikukao školski izvjestitelj, bez prava nadnevnice. Te službe razriješen je 7. ožujka1942. godine i vraćen na svoje mjesto upučku školu u Požegi. Travnja 1945. godineje likvidiran, kao i njegovi sinovi. U PožegiDragutin je bio tajnikom DVD Požega od30. travnja 1940. do travnja 1945. godine.

Danica Koch

Danica Celić udana Koch, rođena je 14.veljače 1899. godine u Mašiću, župa NovaGradiška, od oca Rok, učitelja i majkeŠtefanije r. Steinbrückner. Završila jeučiteljsku školu i prvo radno mjesto bilo jojje škola u Kuli od 1. rujna 1918. do prosincaiste godine. Od 1. siječnja do 30. lipnja

1919. godine učiteljica u Poreču do 30. lipnja 1919. goodine. Od 1. prosinca 1919.godine učiteljica je u Tominovcu. Dragutin Koch i Danica Celić sklopiti će brak u rktžupi Kutjevo 20. kolovoza 1919. godine i od tada će zajedno sa suprugom raditi uTominovcu, potom u Kuli i na kraju u Požegi. U Tominovcu rađa dvoje djece, koje tu iumiru. U Kuli im se rada sin Željko 1923. i Dragutin 1924. godine. U Kuli će završitiosnovnu školu, a u Požegi gimnaziju. Željko je upisao Mudroslovni, a DragutinStrojarski fakultet u Zagrebu.

Zadruga

Hrvatska seljačka zadruga, osnovana je 1903. godine u Bektežu, ali je 1908.godine sjedište preneseno u Kulu. Po broju članova (381) bila je najbrojnija uondašnjem kotaru, kao i po ukupnom prometu 1931. godine (5,420. 871 Din).Temeljni kapital 1909. godine iznosio je 2.200 Kruna, a iznos uložaka 45.526,91Kruna, a ulošci 1930. godine 1,501.248 Din. Voditelji zadruge bili su Dragutin Kochučitelj i Stefan Wagner.

Marvogojska udruga Kula osnovana je 2. ožujka 1929. godine. 1931. godine ima 32člana i 150 komada simentalskih krava.

DVD osnovano je 1931. godine. Predsjednik društva bio je Antun Bürger,zapovjednik Antun Eiler. Društvo je imalo svoj dom, a već 1933. godine nabavili sujednu jaku parnjaču i druge ručne štrcaljke. U sklopu društva bila je i puhačka glazba.

242

VDG JAHRBUCH 2003

Svje dodžba Žel jka Koch

Na proslavi 27. kolovoza 1933. godine okupila su se društva iz Požege, Kutjeva,Velike, Ruševa, Jakšića, Kaptola, Vetova, Buka, Gradca, Bekteža, Čaglina i Poreča.Proslavi je prisustvovalo 250 vatrogasaca i preko 2000 naroda iz bliže i dalje okolice. Idok nisu imali društvo uspješno su pomagali gašenju požara u Kutjevu kolovoza1927. godine, čime su zadivili mještane Kutjeva i dobili priznanja.

- 22. siječnja 1868. godine umro je u Novoj Gradiški Stephan Musler, rođen uKuli, svećenik biskupije zagrebačke, profesor zagrebačke i ravnatelj gimnazijevaraždinske. Iz zagrebačke gimnazije premješten je u Varaždin 1852. godine, a od1855. - 1860. godine je ravnatelj gimnazije u Varaždinu. Mjeseca listopada 1860.godine postavljen je za župnika i podjaršpita u Novu Gradišku, gdje nakon osamgodina umire. Različiti nekrolozi ističu velike njegove zasluge za književnost. (IvanTrdina, Slovenac, svjetovnjak, suplirao na varaždinskoj gimnaziji od 1853.- 1855.godine, a o stanju na gimnaziji i ravnatelju Musleru će u svojoj knjizi: Bahovi huzarijiin Iliri, Ljubljana 1903. godine zapisati: “Stopivši nekoč v Konferenčno sobo (1855.godine), najdem ravnatelja strašno razburjenega. V obraz je bil rudeč kakor rak, kartresel se je od jeze. Poklical me je k mizi in dejal: Zdaj boste nekaj videli, kar je biloneznano na hrvatskem od dobe Jožefa II. Evo vam orvi službeni dopis od banskevlade na nemškom jeziku! Mesto bana se je dozdaj navodno podpisal podban BenkoLentulaj. Pod nemškim dopisom pa se je prevelilo tudi to ime v Benedikt Lentulaj.Muzler vrše pismo v miznico in pobegne. V šoli ga po tem dva dni nismo videli inpretekel je dober mesec, predno se je kolikor toliko potolažil”.

Georg Musler

Kanonik zagrebačke nadbiskupije, umro je 22. listopada 1878. godine u Zagrebu, u77 godini života. Bio upravitelj župeKutjevo (1831.- 1833.) Oporučno ostavioDružbi sestara milosrdnica za bolnicu 950for. i i za društvo sv. Vinka 950 for.

- 11. siječnja 1915. godine umro je uKuli Franjo, Josip Baudoin, liječnik, u 86.godini života. Rođen je u Landau FalzBavarska, a bio liječnik u Kutjevu. Pogrebobavio Luka Partaš, kapelan.

- Hans Kühn, profesor

- Adolf Kirschig, učitelj. Po iseljenju uAustriji najprije radio u kamenolomu, apotom u Njemačkoj bio upraviteljemosnovne škole u jednom mjestu u okoliciUlma. Napisao: Kula - Poretsch DieDeutschen in Poschegaer Kessel.Donauschwabische Beiträge 46. Panonia -Verlag Freilassing 1962.

243

VDG JAHRBUCH 2003

Adolf Kir schig

Obrtnici:

Petar Faubl, kolar, umro 1901. godine u 38. godini života; Franjo Seifert, kovač(1902.); Ivan Weber, kovač (1904.); Antun Gilich, brijač (1904.-1917.)(poslije sbratom Tomasom preselio u Ruševo); Josip Štirmer, kolar (1904); Josip Kühn, stolar(1905.); Josip Weber, postolarski majstor (1912.); Petar Weber, postolar (1912.); JurajLevak, bravar (1912.); Jakob Schneider, stolar; Adam Kasal, tkalac (1913.); IvanMusler, kovač – 1919.; Josip Musler, tokar – 1920.; Ana Musler, primalja; Filip Kühn,kolar; Ivan Weber, kovač - 1921.; Mijo Musler, remenar; Josip Baller, trgovac; IvanMusler, kovač, umro u 80. godini života 1922. godine; Josip Heinrich, tkalac, umro u79. godini života 1924. godine; Antun Kasal, tkalac, umro u 66. godini života 1924.godine; Ludvik Kühn, zidar (1925.); Antun Heinrich, brijač, (1926.); Đuro Kühn,čarapar; Ivan Reif, strojobravar (1927.); Josip Merkus, zidar; Adam Kühn, kovač(1928.); Pavao Puhl, mlinar, rođen 1897., a umro 1929. godine; Đuro Weber, bačvar(1930.); Karlo Merkus, postolar; Ljudevit Sweiger, zidar (1931.); Stjepan Pelcer,postolar (1932.); Ferdo Kühn, stolar (1933.); Josip Vachta, postolar. Rođen uZagrebu. Umro u Kuli 1940. godine u 86. godini života; Stjepan Wagner, gostioničar,umro 1933. godine u 70. godini života; Aleksandar Wagner, gostioničar, umro 1940.godine u 52. godini života; Adam Štirmer, stolar (1934.); Stjepan Heigl, mlinar(Vodenica na Kutjevačkoj Riki, mlin zidan 1823. godine); Đuro Musler, kovač, umro1939. godine u 61. godini života. (1906.); Dragutin Šmit, stolar.

Antun Milberg, zidar, umro 1935. godine u 71 godini života; Antun Kasal,postolar (1936.); Đuro Musler, brijač (1937.).

Pri ča čiča Han zi ke (za pi sao Hanz Kühn)

Ev, stara j’ Lizika umrla. Jučer sam bijo na sprovodu. Imala j’ 87 godina i čestoznala reć: Imala sam dvanajstero dice, sam mi još dvoje ostalo, a ja sam još živa.Poznavala sam ja i starog Stermera, Miku (Nikolaus) Bergera i Franca Eilera koji j’ kodečko od 20 godina s drugim doseljenicima još 1785. dosel’jo u Kulu. Stari Franz bioje trgovac, prodavao je svinje i to jako puno u Mađarsku, sve do Odenburga(Šopronja). Familija Partheser bila j’ prije u kući od Rosenberga. Bratić starog Pertseta bijo je naš komšija. Bijo j’ velki pušač i vol’jo se svađat sa ženom. Kad bi se svađali uvik mu je istepla lulu iz usta. Češće su znal’ od nas pozajmit kruva. Jednom su nam vratlikru’ i kad smo ga razrizali ispala j’ lula. Perzeovka se svađala dok je misla kru’.Poznavala sam i staru Rajficu, koja j’ nosla gajde na leđma kad je došla u Kulu. U Kul’je prije bilo puno gajdi na putu. E, onda je bilo sasma drugačije i drukčije se govorlo.Tak je stari Eiler znao reć: “Da imam brašna ko što nemam masti u selu b’ tepsiju našopa b’ ispekli bazlamaču.” danas se kaže posudt. Svašta se događalo, a ljudi s’ biliveseliji. Znal su i zapivat lipe pisme, lipo na dugaško, a i kad su stari pripovidal’moralo se slušat. Imal’ su i selske muzikante i stari čiča Štajb je sviro u egede i uč’jo j’igrat dva dana u nedlji. Al su ljudi radli uvik, marljivo, išli s tada na koli u Osik i tamprodavali plodove, krumpire, kukuruze, kestene i hmelj, što s’ ga dica kupla nalivadama. Mladi s’ slušal starije. Prvi Elvel je znao vračat. Bolesni, a naročito putnicidolazili k njemu iz daleka i on im je pomagao. Govor’jo j’da je koren siljevine dobarprotiv šloga, a žuta ružca za tabane. “Kleka i siljevine pa se brzo ne umire”.

244

VDG JAHRBUCH 2003

Za dobar urod luka imao je ista pravila. Kad žene sade luk ne smiju mnogopripovidat jer će se luk odmah pretvort u bačve. Po zim’, kod prela bilo j’ veselo jer seispod kreveta nalaz’jo lonac s vinom. Žene s’ svaki čas bile žedne pa se moralo pit. Tus’ nastale i mnoge poskočice. Spominjalo se prvo vrime kad su se doseljaval’ ispominjala su se duga putovanja:

Iju, iju, iju, iju idemo u Slavoniju.Selo j’ bilo dugačkoAl je blato dubokoSa čizmama idePapuče ne vrideIju, iju, iju, iju

Prvi konji, koje su naši ljudi dobili nis’ bili tak lipi i velki i jaki ko danas. Na to semore bit mislilo kad se pivalo:

Kad se ore na mačkiMoraš miša uprećiMačka skače u galopPa sve čini hopa, hop(Sigurno ko 3 put 3 je 9)

Na prelu se pripovidalo o linoj ženi. Uvik kad je prela i postala pospana govorlaje:"Ajmo rano počinuti, sutra ćemo nastaviti". Al uj’tro još u krevet’ rekla bi: “Moramse još iznojiti, navečer ću posiditi.”

Ko što sam već rekla ljudi s’ znali puno više pisama, koje s’ se lipo slagale, bilo j’ ioni za dicu ko ona: Malo pase po polju malo po međašu, Sijaj sijaj sunašce, ABCpjesmu i druge.

Na kraju još dviLirum lirum lariceOd kašike držaliceStare babe izjeliceMlada mora postitiKru je u ormaruA nož u duvaruOtac ti je prelacMati ti je preljaKad krave istjeraIzajde i telac.Kad dojdu na ulicuZapočinju mukatiKad dojdu na ćuprijuPočinju se čamatiKad dojdu na livaduZapočinju driskatiKad dojdu u šikaruPočinju se ritati.

245

VDG JAHRBUCH 2003

i pisma

Na polju i u kući poskakuju ŠvapčićiUz malene egede uz velike begešeTu dolaze žene tri s ogledalom okruglimI Švabama smetaju da i dalje tancaju......

Napomena prevoditelja Augustina Lukačević: Tekst je preveden malo slobodnijena ikavski, šijački, nama bliži govor, kako bi se naglasile dijalektološke značajke.

1857. godine Kula ima 396 stanovnika.

1900. godine Kula ima 572 stanovnika, od toga 496 Nijemaca.

1910. godine Kula ima 646 stanovnika, od toga 557 Nijemaca.

1931. godine Kula ima 662 stanovnika, uglavnom Nijemaca.

Kunovci

1900. godine naselje ima 232 stanovnika, od toga 30 Nijemaca.

Kutjevo (Kutjewo)

Pored kronologije doseljavanja Nijemaca u Kutjevo u prvom poglavlju, trebanavesti i doseljavanja poslije toga.

1760. Türk.

1785. Michael Leiber i supruga Eve r. Britz. 11. srpnja iste godine krstili sina Kristofora.

1810. godine: Cimermann (stolar).

1849. godine: Kutenberg, Regen.

1859. godine: Doppelhammer, Tieber.

1861. godine: Beck,

1864. godine: Koch.

1886. godine: Weber (iz Svilne odnosno Poreča).

1897. godine: Lerman,Ganoci, Maurer, vlastelinski pivničar.

1897. - 1925. godine: Arnold Becke (doveo ga Turković iz južnog Tirola - San Michele, kao iskusnog stručnjaka za vinogradarske nasade).

1898. godine: Geringer, krojač.

1899. godine: Štirmer, Šmit, Beck, Pfarrer.

1900. godine. Böhm, Bürger, Paus, Kühn iz Kule; Hip iz Svilne, Forenscher, Poll.

1903. godine: Jung. Carl Mader iz poznate obitelji vinogradarskih stručnjaka, također na dobro Turkovića. On je umro 1936. godine i pokopan na kutjevačkom groblju.

1903. godine: Cimerman, iz Mađarske.

1910. godine: Biter, Birger, Egner (iz Beča) vincilir, Ašenbrener, Bertosi, iz Italije.

246

VDG JAHRBUCH 2003

1920. godine: Schweiger iz Kule.

1922. godine: Hajster, Musler iz Kule, učitelj.

1928. godine: Mohler iz Pleternice.

1930. godine: Psotka, Lisner.

1932. godine: Steib iz Kule.

1940. godine: Konrad, Gajzler, Rajl, Šredl, Veter.

Mosser, Tumltich, Forenbacher, Milberg, Tüller.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1754. godine. Gradnja nove školske zgrade započela1909. godine, a dovršena 1910. godine. 1931. godine na školi rade 3 učitelja, tadaimaju uzorno uređen školski vrt i pčelinjak.

Učitelji: Šultais, Gavro Vojvodić 1899.,Gizela Fridrich, Franjo Tomljanović, ZlataTodorović 1910.,Mijo Mikić, Franjo Tomljanović, ravnajući učitelj, umro 1914.godine u 39. godini života,

Franjo Musler, rodom iz Kule. Bio prvi predsjednik Lovačkog društva “Slavonac”Kutjevo.

Škola lakih jahača

Otvorena je 1. siječnja 1925. godine s 11 polaznika.

247

VDG JAHRBUCH 2003

Vrša li ca Ive Moh le ra u Kut je vu

Obrtnici:

Franjo Hrdina, sedlar, Franjo Frimel, remenar, umro 1903. godine u 27. godiniživota, Adalbert Koch, postolar, umro 1905. godine u 73. godini života, Ivan Fajman,bačvar, umro 1905. godine u 47. godini života, Ivan Vürtz, brijač, (1918.), StjepanKoch, postolar (1922.), Jakob Heger, privatnik, (umro 1925. godine u 86 godiniživota, Amond Frimmel, tesar, umro 1929. godine u 78. godini života, Josip Kühn,zidar (1932), Ivan Decker, kolar, Mato Volarević, bačvar, Antun Markt, kovač, umro1934. godine u 66 godini života, Ivan Koch, opančar. (1937), Milan Hönig, limar,Ivan Egner, postolar (1941).

U Kutjevu je obnova (regeneracija) vinograda cijepljenom američkom lozomzapočela 1905. godine, a na glasu vinograd je imao i Ivan Koch. Vinogradarskazadruga Kutjevo osnovana je 1926. godine i imala je 15 članova. Između ostalih bilisu i Antun Koch, Ivan Pattera, Mirko Messner, Manda Birger, Ivo Mohler i HelenaZeler a u radu zadruge pomagao je i Carl Mader, upravitelj gospodastva Turković.

- 19. listopada 1912. godine pokopan je u 25 godini života Petar Kühn, pravnik,sin Antuna, vlastelinskog nadlugara i Karoline r. Steib. Pogreb obavili vlč.gg. JurajStehno, Mijo Razum i Stjepan Lesny. Antun umro 15. srpnja 1928. godine u Kutjevu.

- August Musler završio je školske godine 1890./91. poljoprivrednu školu u Požegi.

1857. godine Kutjevo ima 1324 stanovnika.

1900. godine Kutjevo ima 1615 stanovnika, od toga 147 Nijemaca.

1910. godine Kutjevo ima 1622 stanovnika, od toga 125 Nijemaca.

1931. godine Kutjevo ima 1633 stanovnika, od toga 111 Nijemaca i 283 u mješovitim brakovima.

Kuzmica

Do početka 20. stoljeća naselje se zvalo Orljavica. Po protjerivanju Turaka bilo jesjedište gospoštije Blacko. imala je sela: Dervišaga, Orljavica, Srednje selo, Viškovci iBlacko. Gospoštiju su 1703. godine preuzeli grofovi Ohmučevići, rodom izDubrovnika, a 1767. godine Lj. Hranilović.

1875. Mulner.

1878. Majer.

1900. Hut iz Pož. Mihaljevaca.

Gotal.

Škola

Osnovna škola osnovana je 1888. godine. Prva učiteljica bila je Adela Šmidler.1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine Kuzmica ima 124 stanovnika od toga 4 Nijemca.

Latinovci

1910. Švajhofer, Hohman, Somer. Ungar iz Beča.

248

VDG JAHRBUCH 2003

Škola

Pravoslavna ugovorna škola spominje se 1751. godine, a redovna škola 100godina poslije.

1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine Latinovac ima 271 stanovnika, od toga 27 Nijemaca.

Lučinci

1850.-1942. Štaub, Hofman, Hak, Hace, Baumgörtner.

Škola

Osnovna škola otvorena je 1930. godine, a slijedeće godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine naselje broji 118 stanovnika, od toga 22 Nijemca.

1910. godine naselje broji 167 stanovnika, od toga 36 Nijemaca.

Lukač

1900. godine naselje broji 186 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

1910. godine naselje broji 247 stanovnika, od toga 4 Nijemca.

Migalovci

1900. godine naselje broji 268 stanovnika, od toga 8 Nijemaca.

Mihajlije

1910. godine Mihajlije broje 97 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

Mihaljevci

1900. godine Mihaljevci broje 302 stanovnika, od toga 10 Nijemaca.

Mijači

1849. Klein i Meier.

1910. godine naselje broji 371 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Milanlug

1905. Lefler.

1909. Kraus iz Lukavca kod Tuzle.

Mitrovac

1904. Ludwig Obertan, vlast. voćar.

Josip Rotman, zidar, rođ. 1857. godine, umro 1929. godine.

Škola

Škola je otvorena 1921. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

Nova Ljeskovica (Irenovac)

1910.-1954. Weiss.

1910.-1951. Herbst.

249

VDG JAHRBUCH 2003

1910. - 1954. Miller.

1910. - 1950. Hiršer.

Škola

Privatna škola otvorena je 1899. godine za djecu pilanskih radnika i namještenika, a redovna 1919. godine. 1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine naselje broji 388 stanovnika, od toga 35 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 478 stanovnika, od toga 51 Nijemac.

Novi Mihaljevci (Deutsch Mihaljewzi)

U Hatar Mihaljevaca doseljavaju se Nijemci 1754. godine i prozivaju novo naseljeNjemački Mihaljeci. Novo selo naslonjeno je na postojeće Mihaljevce na cesti premaTrenkovu i Velikoj. Te godine doselili su 9 obitelji: Konrad Heinrich, MichaelHeinrich, Josef Hip, Sebastijan Hib, Christian Loner, Thomas Laurer, Josef Petter(Dorfrichter), Wilhelm Schäerl, Josef Kriep.

1784./85. godinu doseljava još 12 obitelji: Ivan Haintra (? Heinrich), AndreasKilian, Erasmus Kriep, Peter Kriep, Banabas Kuffer (Kupfer), Cristian Kupfer, AntonLoner, Josef Ruper, Mathias Scheffer, Ivan Sulz (Schulz), Josef Schmitt, Paul Venzel(Wenzel).

1803. godine doseljavaju: Bisten, Lass, Luhr, Riel, Ruper, Vincer.

1846. godine doseljavaju: Berdus, Kraus, Lastin i Seiler.

1862. godine doseljavaju: Hut, Ludvig.

Usred sela je zvonik kapela Sv. Martina.

250

VDG JAHRBUCH 2003

Antun La u er s obi tel ji

Djeca njemačkih Mihaljevaca polazili su školu u Mihaljevcima, koja je otvorena1873. godine. 1931. godine na školi rade 3 učitelja. 1942. godine otvorena jenjemačka škola.

Antun Lauer, rođen 12. prosinca 1908. godine u Novim Mihaljevcima, gdjezavršava Osnovnu školu. Daljnje školovanje nastavlja u Požegi, a Učiteljsku školupolazi u Banja Luci i završava u Pakracu. Prvo radno mjesto mu je Buk, gdje radideset godina, zatim prelazi u Gradac (1940.-1942.), a odatle u Kulu. Po povlačenjuKuljana prelazi u Dalj i u Požegu u Njemačku školu. Poslije rata radi u Mihaljevcima,Velikoj i Trenkovu, gdje je i umirovljen.

1857. godine selo ima 109 stanovnika.1900. godine naselje ima 174 stanovnika, od toga 154 Nijemca.1910. godine selo ima 187 stanovnika.1931. godine selo ima 193 stanovnika, od čega su 120 Nijemci.OljasiIvan Vist, mlinar i supruga Marija rođ. Dietr.(1930.).Škola

Škola je otvorena 1896. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.1910. godine naselje broji 240 stanovnika, od toga su 4 Nijemca.Orljavac1848. Bier.1862. Bregar, Kronšteter1900. Gesl (Đuro, bravar) i Sefert.1920. Kremer kolar.Škola

Škola je otvorena 1787. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.1910. godine naselje broji 575 stanovnika, od toga 1 Nijemac.Orov Panj1928. Kühn iz Poreča.Ovčare1945. Cheh iz Tominovca jer se nije mogao vratiti u svoju kuću. 1910. godine naselje broji 155 stanovnika, od toga 27 Nijemaca.1910. godine naselje broji 302 stanovnika, od toga 40 Nijemaca.Paka1803. - 1846. KoblarŠkola

Škola u Paki otvorena je 1901. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.1900. godine naselje broji 385 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

251

VDG JAHRBUCH 2003

Pavlovci

1880. Razl iz Sirača kod Daruvara.

1901. Majer iz Čađavice.

Kratochwül

Škola

Škola u Pavlovcima otvorena je 1925. godine, a 1931. godine na školi radi 1učitelj.

1900. godine naselje broji 210 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Perenci

1920. Ivan Keller i supruga Eva, rođ. Hammer.

1930. Mihael Keller i supruga terezija rođ. Katrenberger.

1900. godine naselje broji 138 stanovnika, od toga 2 Nijemaca.

1910. godine naselje broji 180 stanovnika, od toga 16 Nijemaca.

Pleternica

Kralj Karlo VI. darovao je Vojvodstvo Pleternicu 11. listopada 1728. godineJohannu Theodoru Imbsenu.

1728. Imbsen.

1732. Trenck.

1733. Smolzinger

1734. Pokmar, mlinar.

1760. - 1775. Mitterpacher.

1785. Sepel, mlinar.

1821. Meringer, Štumer, Schulteiss.

1842. Leikauf.

1844. - 1862. Majer.

1846. Bier, Dickmann, Dinger.

1862. Gruber, Hams, Hozmer.

1880. Vittenberg, mlinar

1890. Marman, Šnobl.

1900. Mohler.

1935. Bauernfreund iz Kule.

Kopštajn, Dreksler (odselili u Njemačku).

Vlasnici predjela poznatih vinogradarskih lokaliteta na vlastelinskom dobruPleternica bili su još 1. rujna 1890. godine: barun Rudolf Stilffried - Ratenitz, knez

252

VDG JAHRBUCH 2003

Lamoral Thurn Taxis, knez Fridrich Thurn Taxis, grof Fridrich Karl Schöborn -Wiesentheid, grof Klemens Schöborn - Wiesentheid.

Obnovu (regeneraciju) vinograda Pleterničani su započeli 1905. godine, a prvi jebio Franjo Kamerman, bilježnik.

Pleternički obrtnici dobili su od kralja Ferdinanda cehovsku povelju 13. kolovoza1835. godine. Cehmeštar 1871.- 1872. godine bio je Ivan Schulteis.

Škola

Škola u Pleternici otvorena je 1770. godine, a 1931. godine na školi rade 4učitelja.

Mlinovi: Schulteiss, Đuro Wittenber, Antun Wittenberg, 1910. godine, s pogonomna benzinski motor, Ivan Wittenberg, do kraja pedesetih prošlog stoljeća, na pogonvodena turbina i elektromotor.

Luka Bauer, ing. upravitelj gospodarske uprave Brodske imovne općinePleternica, rodom je iz Sotina.

Završio gospodarske nauke na visokoj školi za kulturu tla u Beču. Prije toga radio u Požegi. U Pleternici radi punih 18 godina od 1923. do 1940. godine. Za njegovovrijeme racionalno se iskorištavalo šume, sa dobra u vlastitom podrumu kapaciteta100 vagona odnjegovano i prodavano vino “Klikun ” u Francusku i Austriju - Beč, urestoranu Rathauskellerei i do dva vagona godišnje. Vino je transportirano ubačvama, a jedan manji dio se punio u flaše od 0,70 l. Rasplodni bikovi prodaniimovinskim pravoužitničkim općinama i tako poboljšanja selekcija krava. Isto jeučinjeno i sa rasplodnim nerastima za čistokrvne bijele mongolice. Na dobru seuzgaja sjemenska roba pšenice (profilik, kao i beljsku profilik br. 323.), ozima zob,jedna od prvih u požeškom kraju, kalami odnosno uzgoj sadnica za nove kvalitetnenasade vinove loze. Podignuta električna centrala u Pleternici, uređen park uPleternici. Luku Bauera naći ćemo i u Ruševu na mladoj misi Jozi Buturcu, u školamaPleternici, Buku, Ruševu, Sesvetama, Kuzmici, kao i Građanskoj ženskoj stručnojškoli, bilo da je u školskim odborima ili pomaže prilikom obnova škola, školskihvrtova, izleta i dr. Dao i svoj obol organizaciji Gospodarske izložbe u Požegi 1931.godine, kao predsjednik Kotarskog poljoprivrednog odbora i predsjednikkonferencije za organizaciju izložbe, a bio je i pročelnik za ratarstvo i livadarstvo iste.Premješten iz Pleternice iz zdravstvenih razloga u proljeće 1940. godine.

1857. godine Pleternica ima 911 stanovnika.

1900. godine Pleternica broji 1271 stanovnika, od toga 26 Nijemaca.

1910. godine Pleternica ima 1524 stanovnika, od toga 49 Nijemaca.

Pleternički Mihaljevci

1900. godine naselje broji 143 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Podgorje

1910. godine naselje broji 447 stanovnika, od toga 6 Nijemaca.

253

VDG JAHRBUCH 2003

Poljanska

1900. Hak, Koh, Mak, Rozman, kovač.

Škola u Poljanskoj otvorena je 1903. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

1910. godine Poljanska broji 361 stanovnika od toga 19 Nijemaca.

Poreč (Poretsch)

U prvom poglavlju opisano je doseljavanje Nijemaca u Poreč, a stanje iz 1936.godine ovom prilikom. Tada je to već lijepo urbano formirano naselje u obliku slova“T”. S jedne i druge strane ceste ostavljeno je dovoljno prostora za nogostup izelenilo. Kuće su poredane i s jedne i druge strane ceste, a ona ide od Kule premaDraganlugu. Na polovici je odvojak prema Zapadu, na čijem početku je 1927. godineizgrađena kapelica Sv. Antuna Pustinjaka. To je još nešto širi prostor, pa je tuizgrađena 1910. godine i nova škola, poslovni prostor udruga, kao i dom. Nedalekood sela još su vidljive udubine u zemljištu gdje se kopala glina za izradu opeka.

Po tadašnjim kućnim brojevima s lijeve strane ceste od dolaska iz Kule bili su:

1. Michael Seifert. 3. Anton Kerker, zidar. 5. Franz Puhl. 7. Peter Hut, zidar. 9.Andreas Heiles, 11. Jakob Lermann, užar. 13. Georg Puhl. 15. Johann Beck. 17.Georg Reif. 19. Johann Merkus. 21. Karl Hingelbaum. 23. Jakob Leiber. 25. KarlMarmann, zidar. 27. Josef Bremer, brijač. 29. Anton Bremer. 31. Johann Hut. 33.Georg Elbel, postolar. 35. Karl Theis, tkač. 37. Georg Kühm, zidar. 39. Peter Theis.41. Adam Kühn, postolar. 43. Johann Eiler. 45. Jakob Elbel. 47. Jedan stanar. 49.Peter Lermann. 51. Georg Weber. 53. Josef Meixner, kovač i zet Jakob Hut, stolar. 55.Anton Schweiger. 57. Josef Heiles, sin Josefa. 59. Josef Helies, sin Michela. 61. PeterEiler. 63. Stefan Schmidt. 65. Kasper Stahl. 69. Josef Seifert, kovač. 71. Vlasnik JosefEiler. 52. Josef Eiler, krojač. 73. Johann Faubel (stanuje u Kuli). 75. Peter Paus,postolar.

Desna strana: 2. Anton Bremer. 4. Josef Lermann. 6. Johann Marmann. 8. GeorgSeifert, zidar. 10. Josef Beck. 12. Andreas Stürmer. 14. Georg Puhl. 16. Johann Frick.18. Katharina Frick, udovica. 20. Jakob Eiler. 22. Johann Kerker. 24. Peter Kühn. 26.Anton Bremer. 28. Georg Kühn. 30. Johann Musler, remenar. 32. Georg Kinder. 34.Andreas Leiber. 36. Frantz Beck, gospodar. 38. Josef Beck, mlinar s motornimpogonom. 40. Josef Bremer, postolar. 42. Franz Kerker. 44. Georg Stürmer, kolar. 46.Johann Wilz. 48. Michael Eiler. 50. Johann Kinder. 52. Josef Eiler, stolar. 54. AntonStahl.

Škola

Po doseljavanju u Poreč s njima je bio i prvi privatni učitelj Michael Sal(o)mon(vjerojatno Židov). Po njegovoj smrti djeca putuju u Kulu i tada je to njemačka škola.1809. godine opet imaju privatne učitelje do 1870. godine, a otada su bili učitelji:Josef Kerpata (1870.), Anton Bouček (1874.-1879.), Blaž Permišek (1879.-1881.),Dragutin Pavić (1881.-1884.), Josip Rehorić (1884.-1888.), Ivan J. Tomašić(1888.-1889.), Hermina Bottman (1889.-1890.), Aleksandar Vöröš (1889.-1895.),Antun Maršić i Tomislav Matić (1896.), Vjekoslav Schütz (1897.-1918.), Mariana

254

VDG JAHRBUCH 2003

Lifkay (1909.-1916.), Sofija Dušić (1916.-1919.), Marko Lončar (1918.-1920.),Danica Celić (1919.), Ivan Babić, učitelj, rodom iz Oriovca. (1920.-1928.), Zlata Celić(1920.-1924.), Mirko Celić (1924.), Elisabeta Mirković (1924.-1926.), Matilda Pleše(1926.), Julijana Bačić (1926.-1927.), Olga Tomić (1927.-1929.), Petar Posavac(1928.-1933.), Darinka Hepperger (1929.-1933.), Franjo i Vjekoslava Preglej (1933.-X.), Franjo Kap, učitelj njemačkog odjelenja (1936.-X.), Josip Bauernfreund,upravitelj škole (1943.)

Od 1910. godine kao što se vidi iz pregleda na školi rade 2 učitelja.

Uzor školski pčelinjak za učiteljevanja Petra Posavca i Darinke Hepperger.

Kapela

U jesen 1927. godine izgrađena je u mjestu kapela, koja je posvećena sv. AntunuPustinjaku, a blagoslovljena 17. siječnja 1928. godine.

DVD

Društvo je osnovano 1933. godine. Adam Kühn i Đuro Elbl.

Udruge

Marvogojska udruga u Poreču osnovana je 20. svibnja 1928. godine. Članova jebilo 82, a broj siment. grla 148.

Konjogojska udruga Poreč osnovana je 3. listopada 1927. godine. Članova je bilo 25,a imali su 60 grla Lipicanera. Uz učitelja u udrugi prednjači Jakob Vilc.

Obrtnici: Ivan Reif, stolar (1903), Josip Bremer, stolar, umro 1908. godine u 33.godini života; Adam Kühn, kovački majstor. (1913.); Katarina Marmann, primalja,umrla 1913. godine u 37. godini života; Gjuro Weber, opančar, poslije prešao uKutjevo, gdje je umro u 56. godini, 26. 11. 1921. godine; Josip Štirmer, kolar, umro u37. godini života 1924. godine; Josip Beck, mlinar (1925.); Petar Teis, tkalac; JakobHuth, stolar (1927); Josip Marman, zidar; Ivan Musler, remenar (1929.); Petar Paus,stolar; Đuro Elbel, postolar (1930); Ivan Sweiger, postolar (1931); Ivan Kühn, zidar;Adam Kühn, postolar; Đuro Kühn, stolar; Đuro Štirmer, kolar, umro 1937. godine u57 godini života; Antun Teis, tkalac; Alojz Teis, tkalac, umro 1940. godine u 74.godini života; Josip Meixner, kovač (1941.).

(Marija Witenberger, udana za Josipa Hut kbr. 14. (1907. i 8. i 11.).

1857. godine Poreč ima 238 stanovnika.

1900. godine Poreč ima 383 stanovnika, od toga 350 Nijemci.

1910. godine Poreč ima 452. stanovnika, od toga 428 Nijemci.

1931. godine Poreč ima 532 stanovnika, uglavnom Nijemaca.

Potočani

1848. Franar.

1880. Rauher.

1925. Percel (Pelcer).

255

VDG JAHRBUCH 2003

Požega (Poschegg)

Po protjerivanju Turaka u Požegi u njenu tvrđu smještaju se vojna i upravna vlastpa tako tu dolaze Austrijanci i Nijemci. Požega je tada imala svega 700 stanovnika.Bili su to dijelom starosjedioci, a dijelom doseljenici iz okolnih sela te velika skupinaizbjeglica iz Bosne. Tada u Požegi nije bilo njemačkih stanovnika. Tako suzapovjednici požeške tvrđave: Mat. Ivan Schad (1707. godine), Leopold Mamula deTurri (1709. godine), u isto vrijeme je bio i vojnički prefekt B. Forstner, već 1710.godine zapovjednik je Michael Schöld, koga još iste godine zamijeni potpukovnikValvazor (umro u Požegi 21. siječnja 1714. godine i pokopan u crkvenoj grobnicipožeških Franjevaca). Od 1715. godine zapovjednik je Ivan Püttner, umro 27.prosinca 1719. godine i pokopan u grobnici požeških Franjevaca. Još 19. studenogaiste godine bio je nazočan kod uvođenja Franje Walsega u veličku gospoštiju. Godine1724. zapovjednik je Pöss, koji je vodio mnoge potjere protiv hajduka. Godine 1728.bio je zapovjednikom Franjo Schmidgrabner, a već slijedeće godine je grof HenrikRaiss. Tada je bila smještena u Požegi momčad Daunove pukovnije.

Komorska uprava obavljala je već 1698. godine prvi glavni popis, a sva zemljabijaše razdijeljena na kotare i vojvodstva. Potanji popis grada Požege dovršio je 1702.godine Gabriel Ladislav Hapsz, komorski provizor, tako da je među prvimdoseljenim Nijemcima. Nije se ženio, nije imao obitelji pa osim velike potpore koju je davao isusovcima za njihov smještaj u Požegi i Kutjevu, ostao je pored popisa i potomu zapamćen. Isusovcima je u to doba pomagao i Johann Georg Schlinntenbuch,opskrbnik požeške posade, koji je prije toga bio isusovački novak.

Iako Požega vrlo rano po protjerivanju Turaka postaje i obrtničko središte, tek zavladavine Marije Terezije doživljava stvaran procvat i od tada obrtnici imaju važnuulogu u gospodarskom životu. U procvatu obrtništva u Požegi dali su svoj obol iNijemci. Obrtnička djelatnost opet se bazirala na domaćim sirovinama i tako bila ikvalitetna i kupcima po cijeni dostupna. Obrtnici svoje proizvode prodaju ne samo usvojim radionicama, već i na sajmovima, kako u Požegi, tako i u drugim okolnimmjestima.

1702. Ladislav Hapsz, komorski provizor. Petar Mizen, pekar.

1717. Herman Human, Ivan Numperger.

1718. Josip Vinchinger.

1721. - 1748. Johan Kliber, stolar.

1721. Jakob Koeter, bravar.

1721. - 1788. Matok Schmidt, a Nikola 1753. bio kovač i pisao hrvatski.

1721. Cincl.

1721. - 1739. Tomo Taifelsberg, zidar. Josip, zagr. kanonik, 1739.- 1820.

1739. Komerpaar, Rajtar.

1739. - 1862. Schwartz.

1747. - 1771. Lerchenberger. Petar 1747. gradski sudac, 1748. on je trgovac.

256

VDG JAHRBUCH 2003

1747. - 1771. Hubert ili Hildebert Otten (Hotten) bravar ili špoljarski majstor. Piše hrvatski.

1748. Hansierg, mesar.

1748. - 1870. Vihelm Stauber, cipelar. 1777.-1783. Ivan, cipelar i “majstorski sin”.

1748. Ivan Hofficer, svjećar i trgovac.

1748. Ivan Kromphauer, bogatiji cipelar.

1754. - 1768. Benedikt Pusjeger, stolar.

1756. - 1761. Andrija Fajgl.

1761. Bendl.

1761. - 1868. Petar Heimb, pekar, ugleni građanin umro, a jedan je mlinar.

1761. - 1814. Ivan Linder, pekar.

1761. - 1800. Dominik Bruner. Ivan i Franjo krojači.

1761. - 1783. Antun Majer.

1761. - 1783. Josip Montl.

1761. Antun Sencl, Franjo Sislinger, Rikard Treger.

1762. - 1862. Andrija Erlinger, blagajnik požeške županije, dobio plemstvo 1793.

1763. - 1816. Minhard.

1764. - 1816. Hauer.

1765. - 1822. Fandl.

1768. Ulderik Groshaim, inkvilin.

1768. - 1792. Karlo Schmoltzinger, krojač.

1768. - 1783. Tiler.

1770. - 1835. Graf, kirurg, gradski vijećnik.

1771. Ivana Kebling, Ignacije Volhietter.

1771. - 1813. Josip Loos,

1771. - 1783. Pokajsen. Ignacije kanonik u Zagrebu.

1773. Antun Prikelmaier, mlinar. Preuzeo - kupio mlin ranije vlasništvo isusovaca.

1774. - 1813. Hajdar, bačvar, udružen u njemačkom cehu.

1774. - 1909. Lobe, pivar, svilar.

1775. - 1881. Antun Ropp (Roop, Rapp), inkvilin, posjednik, nadzornik bolnice, 1809. kirurg.

1775. Josip Schager, bačvar.

1775. Schnädiz, stolar; Andrija Schpect, inkvilin; Dominik Trinkler, mesar.

1775. - 1796. Venceslav Staidel, krojač.

257

VDG JAHRBUCH 2003

1776. - 1823. Latz, mlinar.

1777. - 1815. Franjo Hasel, stolar.

1777. - 1783. Benedikt Peterson, stolar.

1778. - 1796. Antun Stöger, staklar.

1779. - 1816. Antun Büff, županijski pristav.

1779. Ivan Cedler, Ignacije Fiedl, inkvilini; Fon, pivar; Wolfgang Rötter; Gerhard Kellner.

1779. - 1807. Andrija Rot, (rotarius Iesuitarum).

1779. - 1800. Hanel.

1779. - 1811. Kaiser, biskupski desetinar.

1779. Vencel Klisner, majstor, Teller.

1779. - 1799. Ivan Stumerger, inkvilin.

1779. Pavao Thaller, ljekarnik i vlasnik pošte. Ivan, opat i župnik u Požegi (1856.-1878.). Bio prije toga župnik u Davoru i Brestovcu. Pokopan na groblju Sv. Ilije i jošdanas stoji na grobu kameni križ. Jedno vrijeme bio i narodni zastupnik.

1782. - 1816. Adam Scheffer, krojač.

1783. Jakob Rieger, cipelar.

1784. Bilmajer, došao iz Falačke u Njemačkoj; Furl, urar.

1785. Han, obitelj doselila iz Vaiseburga.

1785. Perr, mlinar; Đuro Rithober, bačvar.

1786. Mijo Fast, cipelar.

1786. - 1810. Gašpar Kerner, ljekarnik.

1786. - 1797. Ivan Rajsinger, gradski bilježnik.

1787. - 1816. Martin Ströbl, mesar. 1790. Pavao, cipelar.

1788. - 1862. Karner, prodao svoj posjed Španovicu.

1788. Ivan Netter, posjednik.

1790. - 1813. Zengevall, županijski sudac i bilježnik.

1791. - 1862. Herman, bačvar.

1791. - 1816. Šimun Musler, stolar.

1791. - 1862. Albert Neuwvith, kolar.

1791. Lovro Rister, užar; Ivan Schmalz, krojač.

1793. - 1850. Grinvald.

1793. - 1850. Heidfogel.

1797. - 1813. Coller

258

VDG JAHRBUCH 2003

1798. - 1800. Toma Colner, pekar.

1798. - 1862. Pikal, bravar.

1798. - 1800. Firnizer, sapundžija.

17.... - 1827. David Meznar, redovnik pavlinskog reda (1786.), profesor na gimnaziji, član konzistorija i župnik u Požegi (1813.- 1823. godine.).

1800. Franjo Schaffer, staklar; Scharendorfer.

1801. Ivan Merle, pivar.

1802. - 1854. Stagel.

1804. - 1862. Amhof.

1806. - 1861. Böhm.

1807. - 1867. Albing.

1808. - 1836. Binder.

1809. - 1898. Grossner.

1813. - 1816. Vimmer.

1816. Arnold, Sodal, Schier, Špolter, Zlrich, Volzer.

1816. - 1824. Müfbauer.

1816. - 1824. Nessenthaller.

1816. - 1818. Pesler.

1816. - 1850. Peter, mlinar.

1816. - 1824. Müfbaner.

1816. - 1839. Rauner.

1816. - 1839. Sinnstern.

1816. - 1865. Su(j)er.

1816. - 1824. Schmalczinger.

1816. - 1862. Schmautz.

1816. - 1858. Schmekebir.

1816. - 1839. Schorndorfer.

1816. - 1839. Stoiber.

1816. - 1835. Stuec.

1816. - 1817. Ticz.

1816. - 1839. Tindl.

1816. - 1839. Ungepiller.

1816. - 1824. Vittman.

1819. Szüs.

259

VDG JAHRBUCH 2003

1820. Prucher, Sadenhofer.

1821. - 1852. Schneberger.

1821. - 1907. Scholl. Johann Nepomuk Scholl prvi pred. Radničkog društva Požega 1874. godine.

1821. - X. Schulz.

1826. - X. Kempf. Dos. iz Kutjeva.

1842. - X. Schneider.

1823. - 1862. Knap, Oberholzerin.

1823. - 1896. Püchler.

1826. - 1862. Fucks.

1828. - 1858. Floder.

1829. - 1938. Berger.

1829. - 1869. Folk.

1831. - 1853. Scharfe.

1832. - 1858. Neumayer.

1832. - 1862. Perger.

1832. 1868. Mehrle.

1832. - 1887. Rittig.

1832. - 1869. Scheidl.

1832. - 1837. Schrer.

1832. Stodocker.

1832. - 1858. Türk.

1833. - 1881. Lehner.

1833. Solf.

1834. - 1863. Trögl.

1834. - 1839. Dominik Kirschmayer, ravnatelj požeške gimnazije.

1835. Helbich.

1835. - 1853. Oto.

1836. - 1840. Leneker.

1836. - 1858. Schöffer.

1838. Boosshardt.

1839. - 1880. Stummer.

1840. - 1862. Feierfeit.

1840. Nuszkern.

260

VDG JAHRBUCH 2003

1840. - 1858. Primer. Dos. iz Poreča.

1841. - 1894. Koberx.

1841. - 1854. Obertan.

1843. - 1854. Heinsing.

1845. Gajer.

1847. 1858. Eberhart.

1848. Har(d)t.

1849. - 1859. Lerner.

1850. - 1860. Hubert.

1850. - 1883. Kerner.

1850. - 1859. Linecker.

1850. Oshenreiter.

1850. - 1939. Pusz.

1851. Eichinger, Messner. Franjo Messner bio gradski učitelj. Dva puta se ženio iimao petnaestoro djece. Sinovi: Mirko (1893.- 1971.), župnik u Kutjevu; Ivan (1898.-1919), književnik, mlad umro; Ante (1876.-1956.), objavio šest knjiga i ostavio urukopisu monografiju Požeške županije od 18. vijeka do 1952. godine; Vilim,profesor u Zemunu, 1928. godine prvak države - bacač koplja i kćerka Mica, časnasestra.

1851. - 1858. Kaps.

1851. - 1853. Sax.

1851. - 1862. Sichert (Sichard).

1851. - 1854. Sinichen.

1851. - 1854. Sölle.

1851. - 1853. Treitler.

1851. - 1861. Veigandt.

1852. - 1894. Heinrich.

1852. - 1858. Meciner, Piller.

1852. Lehrman, tkač. doselio iz Poreča. Paul, Pumper.

1852. - 1855. Satler.

1852. - 1862. Sütz.

1852. - 1877. Tomperger.

1852. - 1858. Trunk.

1852. - 1860. Vittengaer.

1853. - 1883. Šubert.

261

VDG JAHRBUCH 2003

1854. - 1861. Har, Heller.

1854. - 1937. Stal.

1854. - 1857. Valter.

1855. - 1859. Vohl.

1856. - 1864. Thür. Dos. iz Sladojevaca.

1857. -1859. Ašenbrajter.

1857. - 1862. Tišler.

1859. - 1861. Böll.

18... - 1944. Koch. Ljudevit Koch, bravarski obrtnik, umro 1944. godine u 85. godini života.

1862. Benger, Handel (Amon Handel, posjednik, bio u odboru za obnovu crkveSv. Terezije), Percel (Pelcer), Rumpf, Sonnleiter, Schlehta, Modec, Tomberger. Modecimao gostionicu u ulici Sv. Roka.

1862. - 1938. Volf.

1869. Šic.

1870. Beršler, tokar.

1880. Bachman, Bader, Kerpel, Kieslinger.

1880. - 1920. Gerstner.

1881. - 1898. Bauman.

1881. Bruker. Frich, Lefler, Leuchtenmüller, Mergenthaller, Oberländer, Pulpar.

1881. - 1911. Holzinger.

1881. - 1894. Adolf Schiebel, pravnik u gr. magistratu i grad. senator. Vatrogasni vojvoda.

1881. Strochshnoider.

1882. Host, Tregbal.

1892. - 1904. Weibl.

1883. Habl, Hep, Prukner, Spies.

1883. - 1895. Kesner.

1884. - 1886. Bender.

1884. - 1885. Seifert.

1884. - 1886. Stier.

1884. - 1914. Šec.

1885. - X. Csider.

1885. Unfürer, Weitz, Wutsch.

262

VDG JAHRBUCH 2003

1886. Mausner, (gradski živoder); Tenrer, Veilinger.

1887. Förster (Ernest i Otto imali do polovine prošlog vijeka u Cvjetnoj uliciproizvodnju i prodaju cvijeće i u manjem obimu povrća. Ernest bio atletičar i voditeljtečaja za prednjake.).

1887. Fridrich, Pest.

1887. - 1894. King (Kink).

1887. - 1893. Trost.

1888. - 1915. Aleksandar Gahs, sa Zvečeva. Imamo gostionici. Sin dr. Aleksandar.

1888. Kindl, Metzger. Dr. Miroslav Metzger, farmaceut.

1888. - 1891. Pukler.

1889. Goldbach, Kapfer, Prailer.

1890. Knoch.

1891. Bauholtzer, Fleissig, Hagenbuch, Hut, Mader, Preisler, Schlauch, Stigler.

1891. - 1905. Haberreiter.

1892. - 1894. Šturman.

1893. Baumgartner, Fičer, Hirsman, Wrba.

1894. Efinger, Pik, Reder, Schatz, Visniberg.

1894. -1922. Feher.

1894. - 1920. Kürschner.

1894. - 1896. Roler

1895. Haberling, Klojber, Kniffer, Scheidling, Šmeral.

1895. - 1896. Scherzer.

1896. Fir, Griesmayer, Herb, Pomerschein.

1896. -1899. Puch.

1897. Eberbauer, Felber, Gotz, Hajdinger, Hel, Raab.

1898. Majerhofer, Mondl, Šefcig, Tiller.

1899. Feltman.

1900. - 1909. Eich.

1900. - 1936. Franz.

1900. Hoinig, Vitt, Wuhinger.

“Prvi njemački ceh” - “Erste deutsche Zunft” u Požegi osnovali su pivari, limari, tesari,cipelari, stolari, bačvari, brijači i kirurzi, njemački krojači, rukavičari i torbari,lončari, užari i staklari, 1774. godine.

263

VDG JAHRBUCH 2003

“Drugi njemački ceh” - “II deutsche Innung zu Požega” osnovali su 1773. godinepekari, tesari, zidari i licitari, a kasnije u ceh su ušli mlinari, sapunari i sitari. Ceh jeimao od 12 do 61 majstora.

10. prosinca 1892. godine fotograf Weinberg iz Beča privremeno je u Požegiotvorio “fotografski atelier” i podučavao nekoliko naučnika.

Otvorenje filijale sestara milosrdnica u Požegi 1862. godine

U konviktu sestara milosrdnica u Zagrebu bilo je na odgoju i obrazovanju višedjece iz Požege te su njihovi roditelji poželjeli da bi sestre otvorile školu i u Požegi.Požežani su pokrenuli kod gradskog poglavarstva tu ideju i službenim dopisomobratili se kardinalu Hauliku s molbom, da milosrdne sestre otvore školu u Požegi.Ovu molbu s više potpisa uputio je kardinal na upravu Družbe pa je superior FidelisHöpperger uputio se u Požegu, da s gradskom upravom dogovori otvaranje. Sestre su stigle u Požegu mjeseca rujna 1862. godine i u jednoj od gradskih kuća kraj“Kamenitih vrata” započeli s radom. Ovo je značajno stoga, što su poslije ugrađanskoj školi predavale njemački jezik pa su Nijemci mogli svoju djecu obrazovatina materinjem jeziku. Tada je župnik požeški bio Ivan Thaler.

- 1. srpnja 1873. godine tri sestre milosrdnice preuzele na želju gradskogpoglavarstva novu gradsku bolnicu u Požegi.

- 1875. godine na školi s. Ana Boch s 8 sestara i u bolnici s. Agata Berger s 2 sestre.

264

VDG JAHRBUCH 2003

Vrt sa mo sta na i ško le 1940. go di ne

- 1883. godine na školi s. Jozefa Kragl s 18 sestara, a na bolnici s. Agata Berger s 2 sestre.

- 1912. godine na školi s. Lidvina Majerhofer.

1931. godine u Požegi na dječačkoj školi radi 5 učitelja, djevojačkoj 5 učiteljica iPožega Vanjska 3 učitelja. Pored toga u Požegi djeluje Gimnazija, Poljoprivrednaškola, Građanska škola i Obrtnička škola.

1942. godine otvorena je i Njemačka škola na kojoj su radila 2 učitelja-ce.

Njemačko pjevačko društvo - “Požeganer Liedertafel”- “Kranz” (1851.- 1860.)Zborovođa je Vilim Just, rođen 19. 12. 1826. godine u Frankfurtu na Odri. Just dolaziu Požegu 1851. godine kao mladi mjernički vježbenik s 19 godina starosti. Kako je bio glazbeno nadaren i obrazovan, osnovao je pjevačko društvo. Uglazbio je oko 50hrvatskih pjesama za zbor i solo uz pratnju glasovira. Udario je i temelje gradskojglazbi, potpornom društvu za siromašne, društvu za poljepšavanje grada, šetalištuTekija i parka na starom gradu. Još za njegova života društvo mijenja ime u Vijenac. U Vijencu su još poslije djelovali: Klaudio Prikelmayer (1867.), podpredsjednik; FilipThaler (1867.- 1871.) predsjednik; Ivan Köhler. Pokretač obnovljenog društva jeDragutin Lehrman. Među sabiračima novčanih prinosa je Amon Hendl (blagajnik).Predsjednici: Ferdo Sleimer, (1882.), Adolf Schiebel (1886.), Julije pl. Hegedüs,Dragutin Lehrman (1900.). Just je bio zborovođa i skladatelj, te kapetan glazbe DVDPožega.

Julio Senzel, ravnatelj kazališnog društva u gradu Požegi od 10. rujna do 4.listopada 1864. godine održavao kazališne predstave na njemačkom jeziku napotpuno zadovoljstvo požeškog općinstva, o čemu je dobio svjedodžbu Gradskogpoglavarstva u Požegi ovjerenu pečatom i potpisom gradonačelnika Prikelmayera.

U upravnom odboru DVD Požega 1883.godine između ostalih bili su: Adolf Schiebel,Antun Fišer, Ivan Merze, Emanuel Kliment, dr.Vatroslav Thaler, Ivan Kerner i Aleksandar Kober.Ljudevit Koch bio je časnik u društvu.

Društvo prijatelja Njemačke u Požegi, djelujeizmeđu dva rata i prvih godina rata. Predsjednik je Stjepan Koydl, tajnik Fridrich Hegedüs. Članoviodbora: Dragutin Hanzl.

- Pavao Thaller, rođen 30. lipnja 1737. uLienzu. U Innsbrucku primio diplomu ljekarnika15. travnja 1759. godine. U Požegi je kupio 21.svibnja 1774. godine isusovačku ljekarnu, što jeodobrila i carica Marija Terezija. Iste godine se ioženip u Požegi. Pored ljekarne bio je i vlasnikpošte. Umro je u Požegi 8. prosinca 1800. godine ipokopan u grobnici župne crkve S. Terezije.

265

VDG JAHRBUCH 2003

Stje pan Koydl

- Wilim Just, rođen je 19. prosinca 1826. godine u Frankfurtu na Odri. Studijezavršava u Beču i kao građevinski inžinjer dolazi u Požegu. Umro 6. travnja 1883.godine u Požegi i pokopan na groblju Sv. Ilije.

- Adolf Schiebel, rodio se 20. ožujka 1850. godine u Moravskoj Bistrici. Osnovnuškolu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Požegi, Osijeku, Vinkovcima iZagrebu.. Godine 1874. bio je u Požegi namjesnim gimnazijskim učiteljem, ali seposlije posvetio pravu svršivši iste nauke u Zagrebu i Beču. U Požegu se vraća 1875.godine, gje je u Gradskom poglavarstvu bio veliki gradski bilježnik, a od 1882.godine gradski vijećnik. U DVD Požega bio je najprije u vodu strcaša, potompobočnik vojvode, zamjenik vojvode i gotovo tri desetljeća vojvoda. Pored rada uDVD bio je i u drugom društvima, a posebno je zapažen rad u “Vijencu”.

- Josip Lehrman iz Požege, bio je ministerijalni savjetnik u Budim- Pešti. Pisao je iprevodio pripovijesti i pjesme za beletrističke časopise.

- Dragutin Karl Lehrman, rođen je 24. kolovoza 1863. godine u Požegi. 1. lipnja1896. godine imenovan generalnim konzulom Belgije za istočni Kongo. Umro 12.lipnja 1918. godine u Kreševu, gdje je i pokopan.

- Dr. Aleksandar Gahs, rođen je 6. ožujka 1891. godine u Požegi, antropolog,umro 1962. i pokopan na groblju Sv. Elizabete u Požegi..

- Julije Oberhofer, direktor Poljoprivredne škole 1913.- 1922.

- Dr. Eduard Kürschner, požeški gradonašelnik (1904.-1919.), najzaslužniji zaelektrifikaciju Požege. Zagrebačke novosti donijele su 1917. godine osvrt na gradskumunjaru u Požegi i uz ostalo se kaže: “U prvom redu izričito napominjem da je zaosnutak električne centrale stekao neprolaznih zasluga gradski načelnik velemožnigospodina dr. Eduard Kürschner, pa da ništa drugo za grad Požegu nije učinio,zaslužio bi da se njegovo ime zlatnim slovima zabilježi u analima grada Požege”.

- Dipl. ing. Eduard Kürschner (sin požeškog gradonačelnika) na poziv Gradskogpoglavarstva Požega izradi Statut Munjare - električne centrale.

- Dipl. ing. šumarstva Dragutin Hanzl, rođen 16. lipnja 1910. godine. Osnovnuškolu i gimnaziju polazi u Požegi, a diplomirao je na Poljoprivredno- šumarskomfakultetu u Zagrebu 1933. godine. Nakon kraćeg čekanja zaposlio se u gradskojopćini Požega kao upravitelj gradskih šuma i gradski šumarski referent, koje posloveobavlja deset godina. Od 1945. do 1947. godine je upravitelj šumarija u Pleternici,Cetingradu, Drežniku, Slunju i Plaškom, zatim nastavnik na nižim i srednjimšumarskim školama u Nuštru, Glini i Plaškom do 1951. godine. Poslije kraćegboravka u glinskoj šumariji premješten je u Požegu za upravitelja šumarije do 1954.godine, a potom za upravitelja Šumsko- pokazne stanice Instituta za šumarska i lovna istraživanja SRH do 1961. godine. Od tada do umirovljenja 1973. godine bio je šefproizvodnje Šumskog gospodarstva u Požegi. Objavio mnoge stručne radove spodručja šumarstva.

- Juraj Kürschner, rođen 4. ožujka 1914. godine u Požegi, violinist i profesorglazbe.

266

VDG JAHRBUCH 2003

U Požegi je 31. srpnja 1934. godine otvoren koncentracioni logor austrijskihizbjeglica, kao posljedica neupjelog puča austrijske nacionalsocijalističke stranke. Puč nije uspio pa je jedan veliki dio pobunjenika prešao austrijsko - jugoslavenskugranicu. Po prelazu granice su razoružani i podijeljeni u tri grupe. Tako je prva grupasmještena u Varaždinu, druga u Bjelovaru, a treća u Požegi. U Požegi su 173 izbjeglice smještene jednim dijelom na Franjin dvor, a dijelom u gradskoj osnovnoj školi.Hranili su se skupno kod gradskog načelstva, dok nisu stigla sredstva za njihovoizdržavanje. Vođa tog odreda u Požegi bio je dr. Müler, inače odvjetnik iz Eibiswalda.Poslije će brigu oko izbjeglica preuzeti Glavni odbor Crvenog križa iz Beograda, kojiće refundirati potrošena sredstva gradskom načelstvu za njihovo izdržavanje, kao isudjelovati u adaptaciji Žitnog skladišta na Varelovcu, kao i stare kuće kraj istogskladišta koja je ranije služila kao družinski stanovi. Adaptacija je prilagođena zasmještaj eventualnih bolesnika i upravu logora emigranata. Za isti smještaj Crvenikriž je osigurao i potrebne krevete. Ovo je bilo potrebno učiniti, da bi se oslobodioprostor za normalnu jesensku nastavu u školi od rujna tekuće godine. U svemu tomeučestvovao je i gradski načelnik Milan Raček. Nakon smještaja na Varelovcu vođalogora je Fritz Veleisen, a izbjeglice se prehranjuju vlastitim troškom. Otilija Berger(r.1918.), još se danas (2003.) dobro sjeća kako su ti austrijanci lijepo stupali u stroju ilijepo pjevali, pa su građani izlazili na cestu da ih gledaju i slušaju.

1857. godine Požega ima 2227 stanovnika.

1900. godine Požega ima 4988 stanovnika, od toga 353 Nijemca.

1910. godine Požega ima 5899 stanovnika, od toga 408 Nijemaca.

1931. godine Požega ima 7125 stanovnika, od čega su se kao Nijemci izjasnili 233 stanovnika.

Požeški Brđani

1910. godine naselje broji 170 stanovnika, od toga 8 Nijemaca.

Radovanci

1910. godine naselje broji 455 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Rajsavci (Raissavatz)

Po Smičiklasu koji je objavio izvještaj Bečke carske komore od 1702. godine, uRajsavcu bi stanovali za turskoga vladanja Muslimani, no dr. Josip Buturac smatravjerojatniji dokument - komorski izvještaj, koji je čuvan kod Državnog arhiva uZagrevu, prema kojem u tom selu žive Hrvati katolici. Oni su zacijelo nestali uposljednjim turskim borbama 1687.- 1691. godine. Oko 1697. godine selonaseljavaju novi stanovnici, po svojoj prilici iz Bosne. To hrvatsko stanovništvo već usredini 18. stoljeća slabi, seli i izumire, pa se u selo doseljavaju Nijemci:

1764. godine: Kreper.

1773. godine: Schlissel, Peck, Luur, Poocz, Hobich.

1780. godine: Grubešić.

267

VDG JAHRBUCH 2003

1785. godine: Caspar Paur, Adam Pambek, Johann Muterspach, Karl Michaelis,Johann i Mathias Raif, Nikolaus Mikert, Jakob Poos, Nikolaus Kohner, Georg Sticksl,Melchior Schirmer, Johann Joos, Michael Rieger i Andreas Dräseger.

1807. godine: Rauch.

1816. godine: Kiffer.

1822. godine: Hip.

1841. godine: Peer, Steig, Kirick.

1850. godine: Gerstman.

1878. godine: Frank.

1870. godine: Šulc, iz Jakšića.

1890. godine: Jaroš, Lukić (Lukich) iz Austrije.

1892. godine: Romstein, iz Poreča.

1895. godine: Šajer, iz Požege.

1938. godine: Petrina, Širholc (zet iz Tominovca).

Hamata

Škola

Njemačka škola osnovana je 1942. godine.

1857. godine Rajsavac ima 70 stanovnika.

1900. godine Rajsavac ima 163 stanovnika, od toga 104 Nijemca.

1910. godine Rajsavac ima 205 stanovnika, od toga 105 Nijemaca.

1931. godine Rajsavac ima 294 stanovnika.

Rasna

1883. Vajhinger iz Zvečeva, mlinar.

1900. godine naselje ima 166 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Ratkovica

Dragutin Lermann potkraj 19. stolječa uz belgijski kapital osniva “Societeanonyme de Carbonages de Ratkovica”, sjedište firme je bilo u Briselu, dioničkikapital je iznosio 1,250.000 forinti, a deset posto 100.000 osigurati će Požega (Pučkabanka čiji je ravnatelj Lerman), s ciljem eksploatacije ugljena u Ratkovici. Kapital jeraspoređen u 5.400 dionica po 240 kruna, a u rovove od 7.000 hektara uloženo650.000 forinti, za uskotračnu prugu - željeznicu 400.000 forinti (Od rudnika doželjezničke postaje Ratkovica u dužini 6 km) i kao prometni kapital 300.000 forinti.Društvo je prekupilo više manjih privatnih rovova. Proizvodnja je počela nakonnekoliko godina, ali do kraja 1910. godine bio je ograničen broj uposlenih radnika 30 – 40, a isto tako ograničena produkcija ugljena (5.000 q). 1906. godine dioničaripučke banke daju suglasnost.

268

VDG JAHRBUCH 2003

Škola

Škola je osnovana 1932. godine.

1910. godine Ratkovica ima 259 stanovnika, od toga 9 Nijemaca.

Resnik

1842. - 1900. Paus.

1842. - 1902. Sterk, ods. u Kulu.

1842. Vitingel.

1843. Schlauf.

1846. Filip, Knebel, Wittenberg.

1849. Mauph, Mesner.

1890. Dreksler, Hell.

1895. Štancl, Fridl.

1920. Hut. Dos. iz Trenkova, odselio 1959. u Njemačku.

Johann Wittenberg - biran je u više mandata za odbornika sela Resnik u Školskiodbor Obće pučke škole u Buku 1875. godine i bio je podpredsjednik odbora izamjenik školskog nadzornika, a u Ljetopis škole upisivan i kao dobrotvor škole. Jošsu do 1914. godine bili u školskim odborima: Franjo Sajfert, Đuro Muller, MichaelKoch, Franjo Wittenberg, Luka Peška, Josip Wittenberg.

1857. godine Resnik ima 112 stanovnika.

1900. godine Resnik ima 187 stanovnika, od toga 47 Nijemaca.

1910. godine Resnik ima 201 stanovnik, od toga 43 Nijemca.

1931. godine Resnik ima 233 stanovnika.

Ruševo

1864. Hip.

1891. - 1898. Böhm, mlinar.

1922. Gilich, iz Kule.

Škola

Škola je osnovana 1774. godine, a 1931. godine na školi rade 3 učitelja.

1900. godine Ruševo ima 576 stanovnika, od toga 33 Nijemca.

1910. godine Ruševo ima 701 stanovnika, od toga 49 Nijemaca.

Sapna

1894. Friesz

Škola

Škola je otvorena 1919. godine, a 1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1910. godine sapna ima 302 stanovnika, od toga 10 Nijemaca.

269

VDG JAHRBUCH 2003

Sesvete

1782. Spiessin.

1785. Schultheiss (Šultajs), poslije odselili u Pleternicu.

Škola

Škola je otvorena 1760. godine, a 1931. godine na školi rade 3 učitelja.

1900. godine Sesvete ima 241 stanovnika, od toga 3 Nijemca.

Sibokovac

1900. godine Sibokovac ima 160 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Skenderovci

1904. Jakob Henzl i supruga Marija rođ. Šulc.

1923. Haupt.

1931. Hollenar.

Škola

Škola je otvorena 1787. godine, a 1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine naselje ima 271 stanovnika, od toga 8 Nijemaca.

Sloboština

1900. godine naselje ima 284 stanovnika, od toga 4 Nijemca.

Sovski Dol

1910. godine naselje ima 696 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

Srednje selo

1702. Hursum.

1842. - 1850. Gnoder.

1884. Stürmer.

Stara Lipa

1900. godine naselje ima 244 stanpovnika, od toga 12 Nijemaca.

Stara Ljeskovica

1900. godine naselje ima 83 stanovnika, od toga 4 Nijemca.

Stari Zdenkovac

1910. godine naselje ima 166 stanovnika, od toga 22 Nijemca.

Stojčinovac

1900. godine naselje ima 178 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Stražeman

1890. Hut iz Mihaljevaca

1905. Holcinger iz Krivaja, vlast. službenik.

270

VDG JAHRBUCH 2003

Škola

Škola je otvorena 1787. godine, a 1931. godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine naselje ima 342 stanovnika, od toga 7 Nijemaca.

Striježevica

1910. godine naselje ima 137 stanovnika, od toga 10 Nijemaca.

Sulkovci

1940. Vittenberg

Škola

Škola je otvorena 1896. godine, a 1931.godine na školi rade 2 učitelja.

1900. godine Sulkovci imaju 592 stanovnika, od toga 15 Nijemaca.

Svilna

1842. - 1863. Hip

1844. Peška.

1852. Muller.

1890. Filip.

1900. godine Svilna ima 182 stanovnika, od toga 41 Nijemac.

Šumanovci

1900. godine naselje ima 195 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Tekići

Tekići se prvi puta spominju 1422. godine. Za Turaka u selu žive Hrvati katolici, apo protjerivanju Turaka doselilo se i nekoliko srpskih obitelji. Od sredine 19. stoljećadoselilo se nekoliko čeških i njemačkih familija.

1834. Krip

1835. Tais.

1848. Homan, Makar

1855. Mauerman.

1885. Šmerda iz Beča.

1890. Puss iz Alaginaca.

Stromer.

Rajf.

Škola

Škola je otvorena 1946. godine.

1857. godine selo ima 86 stanovnika.

1900. godine naselje ima 180 stanovnika, od toga 22 Nijemci.

271

VDG JAHRBUCH 2003

1910. godine selo ima 232 stanovnika, od toga 27 Nijemci.

1931. godine selo ima 234 stanovnika.

Tominovci (Tominowatz)

1858. godine: Bauernfreund, iz Kule.

1859. godine: Wagner, iz Kule.

1862. godine: Rancinger.

1880. godine: Faubel, iz Jakšića.

1885. godine: Rajf, iz Kule.

1890. godine: Berger, Klesinger, Paus, iz Kule, Hitaler iz Austrije, Panoš iz Jakšića, odn. Češke.

1891. godine: Ceh (Czech).

1900. godine: Petrusek (mlinar u Šumanovcima).

1902. godine: Kulčak, iz Češke.

1907. godine: Širholc, iz Bertelovaca odn. Kule.

Dreksler, Sajfert, Štirmer?

Kapela

Posvećena Bezgrešnom Začeću.

272

VDG JAHRBUCH 2003

Ma ri ja Va cek, uda na Ran cin gerkon cem dva de se tih

Uč e ni ci s uč i tel jem Va le nč ić 1938. go di ne

Groblja

Groblja postoje na tri lokacije: prije ulaza s desne strane - katoličko i u selu dvapravoslavna.

Škola

Škola je osnovana 1906. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

Učitelji: Dragutin Koch, supruga Danica r. Celić, 1921. 1922., Valenčić, 1938.

Njemačka škola:

Osnovana studenoga 1941. godine. Prvi učitelj došao iz Crnca s majkom. Drugiučitelj bio je Kühn. Poslije rata živi u Jügesheimu, gdje je bio na veliku pomoć našimiseljenicima. Školu je polazilo tridesetak učenika od čega četvero iz Šumanovaca(Mautner, Perše).

Obrtnici: Franjo Seifert, kovač, doselio iz Kule (1924.); Stjepan Kiršig, remenar(1925.); Franjo Wagner, kovač, umro u 42. godini života 1928. godine; Petar Milberg,postolar (1933.).

Odlazak u Ameriku

1928. godine odlaze u Ameriku iz Tominovca: Josip Rancinger, Pavle Vuković,Đuro Bekić i Wagner.

1857. godine Tominovac ima 116 stanovnika.

1900. godine Tominovac ima 316 stanovnika, od toga 121 Nijemac.

1931. godine Tominovac ima 269 stanovnika, od toga 107 Nijemaca.

Toranj (Thoran)

1803. Maniguz.

1862. Maul.

1874. godine: Štral.

1900. godine: Kappl, Morec.

1930. godine: Baumgärtner,

Škola

Škola je otvorena 1904. godine, a 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

U Logoru Valpovo umro je 3. veljače 1946. godine Drago Kovač, rođen 1889.godine i 27. veljače 1946. godine Marija Veber, rođena 1898. godine.

1900. godine naselje ima 194 stanovnika, od toga 15 Nijemaca.

Trapari

1910. godine naselje ima 185 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Trenkovo

1900. godine Trenkovo ima 496 stanovnika, od toga 9 Nijemaca.

1910. godine Trenkovo ima 600 stanovnika, od toga 17 Nijemaca.

273

VDG JAHRBUCH 2003

Treštanovci

Treštanovci, zapravo: Trešćanovci, postojalo je u srednjem vijeku, ali se ne znapod kojim imenom. Obitelj Trešćanović vjerojatno je dobila ime od sela, a nije dalaselu ime. Za turskoga vladanja u selu žive Hrvati katolici i Muslimani. Poprotjerivanju Turaka katolici su ostali u selu, a Muslimani odselili u Bosnu.Nekoliko godina kasnije u poluprazno selo došlo je desetak srpskih familija, odkojih je većina izumrla.

1836. Griffer

1849. Bem, Kraus, Manus, Rauh, Šnajder, Manus

1850. Blim

1877. Schultz, Pulpan

1894. Bauer

Kifer

Škola

Pravoslavna ugovorna škola spominje se 1782. godine, a redovna osnovna 1919.godine. 1931. godine na školi radi 1 učitelj.

1857. godine selo ima 133 stanovnika.

1900. godine naselje ima 287 stanovnika, od toga 113 Nijemaca.

Trnovac

1900. godine naselje ima 16 stanovnika, od toga 14 Nijemci.

Tulnik

1900. Hofman.

1930. Ginder

Škola

Škola je otvorena 1940. godine.

1900. godine naselje ima 199 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Turnić

1910. godine naselje ima 93 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Ugarci

1900. godine naselje ima 128 stanovnika, od toga 9 Nijemaca.

Velika

Velika se u sačuvanim dokumentima prvi put spominje 1266. godine. Poprotjerivanju Turaka šire područje Velike ima 203 sesije, koje sačinjavaju veličkugospoštiju. Kralj Leopold I. daje 1702. godine gospoštiju Velika svome bivšemtajnom savjetniku grofu Leonu Ullefeldu. Odredbom kralja Karla VI. od 13.listopada 1719. godine Veliku dobiva predsjednik komore grof Franjo Walsegg.

274

VDG JAHRBUCH 2003

Punomoćnik Stella prodaje u ime Walsegga gospoštiju barunu Franzu Trenck 18.svibnja 1744. godine za 29.300 forinti. Kraljica Marija terezija prodala je 24. kolovoza 1754. godine istu gospoštiju barunu Ivanu Peterffyju za 45.000 forinti. Poslije njegagospoštija prelazi u vlasništvo plemića Jakoba Svetića, a nakon njegove smrtipripadne brodskoj imovnoj općini.

1849. Makar, Reves, Ric.

1860. Stigllaitner, Toth.

1880. Cauner.

1890. Seder, Šuler.

1920. Šnajder.

1925. Faubel iz Kutjeva.

Škola

Ugovorna katolička škola 1788. godine. 1931. godine u školi rade 2 učitelja.

Kupalište Velika pripada plemićkom imanju u Lučincima, kojem su s početka 20.vijeka vlasnici Petar Liebman, Hinko Steeg i Nikola Schmidt. Poslije Velika prelazi uvlasništvo familija Pfeifer i Stefan, koji toplu veličku vodu koriste za preradukonoplje. U bazenu tople vode polagali su se strukovi konoplje i to je davalo posebankvalitet vlaknima iste pa su od nje izrađivali najkvalitetnija uža (brodska i dr.) uEuropi. Tako su proizvodi iz Velike bili na svjetskom glasu. Kudeljara je 1945. godinekonfiscirana.

- Zlatko Eiher, rođen 1900. u Velikoj. Završio Gimnaziju u Požegi. Glumac ipjesnik u Zagrebu. Umro 30. kolovoza 1933. godine u Zagrebu.

1857. godine Velika ima 874 stanovnika.

1900. godine Velika ima 893 stanovnika, od toga 18 Nijemaca.

1910. godine Velika ima 890 stanovnika, od toga 10 Nijemaca.

Vetovo

Naselje Vetovo postojalo je i u srednjem vijeku.

1702. Gesz.

1870. Fajder iz Austrije, Kindler i Šaur iz Njemačke.

1880. Gotštajn i Šajer iz Njemačke.

1910. König iz Njemačke.

1920. Cheh iz Kaptola.

Pul, Albert i Šulc iz Njemačke.

Na Prvoj dalmatinsko- hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu 1864. godine grofLav Wurmbrand iz Vetova izlaže vino Klikun (Pleternica) iz 1861. godine.

Škola

Škola je otvorena 1878. godine, a 1931. godine u školi rade 3 učitelja.

275

VDG JAHRBUCH 2003

1857. godine Vetovo ima 721 stanovnika.

1900. godine Vetovo ima 802 stanovnika, od toga 11 Nijemaca.

1910. godine Vetovo ima 876 stanovnika, od toga 22 Nijemca.

Vidovci

1886. Schütz, zidar.

1910. Bišof iz Austrije.

1910. godine naselje ima 370 stanovnika, od toga 3 Nijemca.

Vilić Selo

1901. Fajman, kovač.

1904. Brenner.

1900. godine naselje ima 278 stanovnika, od toga 2 Nijemca.

Viškovci

1890. Cheh.

Vlatkovac

1907. Kajzer, iz Punitovaca.

1910. Ritiger, Wolf iz Jakšića.

1911. Bertolan, iz Podr. Slatine, odnosno Mađarske.

1918. Steiner

1928. Hedl, Paus.

Škola

Škola je otvorena 1930. godine, a u školi 1931. godine radi 1 učitelj.

1910. godine naselje ima 160 stanovnika, od toga 13 Nijemaca.

Vrčin Dol

1900. godine naselje ima 73 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Zarilci

1785. Peter Fischend iz Luxembuga.

1849. Saibl.

1891. Kiršig iz Kule.

1899. Pimperel iz Ugarske.

1900. Koler iz Velike Čauše u Slovačkoj.

1904. Ertl iz Slankamena.

1906. Past iz Inđije.

1907. Baler.

276

VDG JAHRBUCH 2003

1910. Paus iz Ciglenika.

1920. Cheh.

1937. Milberg iz Ciglenika.

1940. Hoh.

Škola

Škola je otvorena 1920. godine, a 1931. godine radi 1 učitelj.

1857. godine selo ima 156 stanovnika.

1900. godine Zarilac ima 223 stanovnika, od toga 40 Nijemaca.

1910. godine selo ima 331 stanovnika, od toga 33 Nijemca.

Zdenkovac

1906. Glück iz Baranje, Vestemar.

Škola je otvorena 1935. godine.

Završje

1900. godine naselje ima 51 stanovnika, od toga 1 Nijemac.

Zvečevo (Zwechewo) Novo

Novo Zvečevo je staklarsko naselje, koje se razvilo uz Staro Zvečevo. Staro Zvečevozvalo se nekoć Svojšino brdo. Novo Zvečevo razvilo se uz cestu Kamenska - Voćin i uzpotok Brzaju. Još u prvoj polovini 19. stoljeća staklana s radnicima iz Duboke (umatičnim knjigama krštenih i umrlih u Velikoj zapisana su imena i prezimenastaklara iz Duboke, po kojima se vidi da su bili doseljenici iz raznih krajeva austrijskemonarhije u kojima je bio razvijen staklarski obrt). Staklana je djelovala od 1856. do1890. godine. S radnicima njemačke narodnosti preseljena je na ovu novu lokaciju.Staklanu u Zvečevu - Glasfabrik in Zwechewo osnovali su 1842. godine Karl SigmundHondl, jedan od upravitelja staklane u Jankovcu, grofa Jankovića (spominje se 1801.godine i radila do 1820. godine pod imenom Skakavac. Poslije prestanka radastaklari se sele u druga mjesta), i bečki trgovac Joseph Lobmayer. NakonLobmayerova odstupanja vodi je Hondl, a od 1865. godine kupio ju je E. F. Palme. Urevolucionarnoj godini 1848. uključuje se u zaštitu općeg dobra i interesa ban Jelačić, kako bi zaštitio staklanu i njezine zaposlenike. U staklani u to vrijeme radi 80 radnika, a spominje se brojka od 400 osoba s obiteljima na Zvečevu. Proizvodi staklane suvisoke, svjetske razine. U proizvodnji imaju dvije stupe na vodeni pogon, zaizrađivanje običnog i brušenog stakla, dvije peći po starom češkom sustavu za izravnoloženje drvom, i 16 lonaca, a za izrađivanje staklenih ploča četiri lonca. Proizvodila jesve vrste staklenih proizvoda, a kristalne čaše, svijećnjaci i drugo bili su odlikovani nagotovo svim izložbama u zemlji i inozemstvu (Zagreb, 1864., Beč, 1873.,Philadelphija 1876., Trst, 1882., Budimpešta, 1885., Gospodarsko-šumarska izložbau Zagrebu 1891., Pariz, 1900.). Imala je 24 brusionice stakla, a proizvode je prodavala ne samo u Hrvatskoj, nego i u Mađarskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Americi. Zvečevskostaklo, zbog kvalitete sirovine, hidrogenog kvarca, dobrog tehnološkog procesa i

277

VDG JAHRBUCH 2003

poznatih majstora, bilo je vrhunske kvalitete i kristalno čisto pa po zvuku (zveku)kristala potječe vjerovatno i ime Zvečevo, smatra mr. Juraj Zelić u stručnom članku“Kamengrad u Kamenskom Kraju”, Zlatna dolina, Požega 1988. godine. Od 1893.do 1902. godine staklana je u konzorciju Dioničarsko društvo za Hrvatsku industrijustakla, 1902. je opet samostalna, 1904. pada pod stečaj, a 1907. godine vlasnik joj jeDragutin Ostermayer. U I. svjetskom ratu (1915. godine) staklana je izgorjela. Uproizvodnji kalijumskog stakla upotrebljavala se potaša ili lukšija, a dobivala sekuhanjem u kotlovima i izluživanjem pepela starih bukava, kojima su obilovaleokolne šume.

Škola

Na molbu Dragutina Ostermayera otvorena je 1907. godine privatna osnovnaškola za djecu radnika staklane.

1900. godine naselje ima 406 stanovnika, od toga 219 Nijemaca.

1910. godine naselje ima 427 stanovnika, od toga 219 Nijemaca.

Žigerovci

1906. Mihael Hob i supruga Elizabeta Pap.

1913. Ivan Hajdinger.

1900. godine naselje ima 40 stanovnika, od toga 5 Nijemaca.

1910. godine naselje ima 56 stanovnika, od toga 6 Nijemaca.

U svim naseljima Požeške doline živjelo je 1900. godine 50.550 stanovnika, a unavedenima naseljima od toga 3.534 Nijemaca, dok je deset godina poslije bilo58.696 stanovnika, a Nijemaca 3.515.

1900. 1910.

1. Ku la 496 1. Ku la 557 sta nov ni ka

2. Požega 353 2. Poreč 428 “

3. Poreč 315 3. Požega 408 “

4. Novo Zvečevo 219 4. Novo Zvečevo 219 “

5. Novi Mihaljevci 154 5. Darkovac 209 “

6. Ciglenik - Kutjevo 147 6. Ciglenik 182 “

7. Tominovac 121 7. Kaptol 130 “

8. Eminovci 116 8. Kutjevo 125 “

9. Jakšić 115 9. Rajsavac 105 “

10. Treštanovci 111 10. Tominovac 90 “

Ukupno: 2.296 ili 65 % 2.453 ili 70 %

11. Rajsavac 104 11. Buk 73 stanovnika

12. Kaptol 99 12. Jakšić 72 “

278

VDG JAHRBUCH 2003

13. Bertelovci 58 13. Nova Ljeskovica 51 “

14. Ašikovci - Krivaj 54 (108) 14. Pleternica - Ruševo 49 (98) “

15. Buk - Resnik 47 (94) 15. Hrnjevac - Resnik 43 (86) “

16. Svilna 41 16. Ovčare 40 “

17. Zarilac 40 17. Lučinci 36 “

18. Bektež 38 18. Zarilac 33 “

19. Nova Ljeskovica 35 19. Eminovci -Tekić 27 (54) “

20. Ruševo 33 20. Svilna 24 “

Ukupno (11 - 20) 650 567

Sveukupno (1 - 20) 2.946 ili 84 % 3.020 ili 86 %

Ili u 30 naselja živi 95%.

Izvo ri i li te ra tu ra:

Izvo ri

• Ma ti č ne knji ge ro đe nih, vje nč a nih i um rlih.

• Sjed ni č ki za pi si Hrvat ske sel ja č ke za dru ge Jak šić (1920.- 1938.).

• Po vi je sni ar hiv Požega.

• Grad ski mu zej Požega.

• Na rod no sni i vjer ski sa stav sta nov niš tva Hrvat ske 1880.- 1991. Za greb 1998.

• Osob na pi smoh ra na.

• Dnev nik Jo han na Schol.

• Spo me ni ca o 30-go diš njem po sto jan ju DVD Požega, Požega 1905.

• Spo me ni ce župa: Požega, Kut je vo, Se sve te, Ru še vo, Ple ter ni ca, Buk.

• Spo me ni ce ško la: Buk, Se sve te, Ple ter ni ca, Jak šić, Gra bar je, Kuz mi ca.

• Spo me ni ca DVD Ru še vo.

279

VDG JAHRBUCH 2003

Li te ra tu ra

• Hans Kühn: Die Be sie dlung von Kula und Po reč auf der Ka mer lherrschaft Kut je vo, Za greb 1936.

• Krat ka po vi jest družbe ses. mi losrdni ca Sv. Vin ka Pa ul sko ga u Za gre bu, Za greb1935.

• Jo sip Bu tu rac: Sta nov niš tvo Požege i oko li ce 1700.-1950. Za greb 1967.

• Ju li je Kempf: Požega, Požega 1910.

• To mi slav Wit ten berg: Grob lja Požeške Do li ne, Bol ta d.o.o. Požega, Požega 1996.

• To mi slav Wit ten berg: Pu va ri ja, Bol ta d.o.o. Požega, Ba ćur 1998.

• To mi slav Wit ten berg: Se sve ta č ki kraj u srcu Pol ja di je, udru ga Bol ta Požega,Požega 2002.

• Zlat na Požeška Do li na, Požega 1931.

• Ivi ca Vid mar: Požeški mo za ik, MH Požega, Požega 1999.

• Požeški lek si kon, Požega 1977.

• Ju li je Kempf, Iz proš lo sti Požege i Požeške župa ni je, Požega 1926.

• Sta ti sti č ki go diš njak op ći ne Požega, Požega 1981.

• Ive Mažuran: Po pis na sel ja i sta nov niš tva u Sla vo ni ji, Osi jek 1988.

• Ma ti ja Pil ler i Lju de vit Mit ter pa cher: Pu to van je po Požeš koj župa ni ji, Osi jek 1995.

• Antun Cu vaj: Gra đa za po vi jest škol stva I.-IV., Za greb 1851.-1910.

• Požeške no vi ne, Požega 1922.- 1940.

• Sla vo nac Požega, Požega 1863.- 1865.

• Gla snik župa ni je Požeške, Požega 1891.- 1919.

• Vi hor Požega, Požega 1940.- 1943.

• Sla vo nac Požega, Požega 1931.- 1935.

• Ru dolf Heli: Za pi si iz požeš kog kra ja, Požega 1994.

• Alma nah požeške gim na zi je, Požega 1970.

• Lju de vit Pe trak: Ple ter ni ca vje ko vi ma, Ple ter ni ca 1979.

• Stje pan Ju rč ić: Elek tri ka u Požegi, Požega 1963.

• Đuro Kun ta rić: Požeška Ko le gi ja, Požega 1935.

• Ju raj Lo nč a re vić: Mo no gra fi ja župe Kut je vo, KS Za greb 1981.

• Paš kval Cve kan i Mir ko Ro gi nić: Ve li ka, Ve li ka 1982.

280

VDG JAHRBUCH 2003

Die Deut schen und Öster re i cher im Požega tal 1702-1941II. Teil

Die Deutschen finden sich meistens in Flachlandorten und nach Notwendigkeitauch in anderen auf. Im mittleren Teil- dem ebenen, beschäftigen sie sich mitLandwirtschaft und Viehzucht, aber auch anderen Handwerkereien- meistens sindsie: Wagenbauer, Tischler, Maurer, Zismmerer, Klempner, Fassbinder,Maschinenbauer, Schuster, Weber, Schneider, Rasierer u.a., während sich in anderenOrten folgende Fachkräfte befinden: Glaser, Bergarbeiter, Müller, Holzschneider,Tadler... Sie arbeiten fleissig, sparen und kaufen Land. Sie geben für dieModernisierung der Landwirtschaftsproduktion, Viehzucht oder Handwerkerei aus.Sie bilden Gruppen in Orten, in denen es mehr Deutsche gibt und in denen es aucheine Schule oder gute Strassen- und Bahnverbindungen gibt. Sie halten zu ihrerTradition, richten nicht nur ihre Häuser und Höfe ein, sondern auch diegemeinsamen Besitze: Kirchen, Schulen, Heime, Vereine, Strassen, Bürgersteige,Wiesen u.a. Sie sind gerne Gastgeber und besuchen sich gerne gegeneinander. Imallgemeinen passten sie sich an die neue Mitte an. Ihre Kinder werden für dieBedürfnisse ihrer Bauernhöfe oder Handwerkerbetriebe geschult, aber auch fürandere Berufe: Priester, Lehrer, Professoren, Förster u.a. Die Landbesitze bedeutenihnen ein gutes Sprungbrett und gute Sicherheit. Für Kula und Poreč sagen dieNachbarn, dass tagsüber im Dorf nur Frauen, Kinder und Diener leben und dieMänner zur Arbeit und auf Märkte gehen. Es gibt keine Idylle, aber sie vertragen dieSchwierigkeiten würdevoll. Mit geduldsamer Arbeit glauben sie an einen besseresMorgen. Ende der dreissiger Jahre des 20. Jahrhunderts, kurz nachdem ihre Wunden heilten, wurden sie wieder von trüben Wolken bedeckt.

281

VDG JAHRBUCH 2003

Tajana UJČIĆ

Ni jem ci i nje ma č ki ut je ca ji u Istri pre mafon do vi ma Držav nog ar hi va u Pa zi nu

Namjera je ovoga rada pružiti pregled fondova Državnog arhiva u Pazinu ukojima se nalaze podaci o Nijemcima, koji su boravili u Istri i sudjelovali uoblikovanju života na tom području, kako bi se naznačile mogućnosti istraživanjapovijesti Nijemaca u Istri, ali i njemačkog utjecaja na oblikovanje političkog,administrativnog, gospodarskog i kulturnog života svih stanovnika Istre i širegpodručja.

Potrebno je istaknuti dvije faze njemačkog utjecaja na političke i kulturne prilike uIstri koja je kao granično područje bila u doticaju s različitim kulturnim krugovima.

Prva faza započinje u ranom srednjem vijeku kada Istrom upravljaju bavarski ikoruški vojvode, te ona ulazi u sklop Njemačkog carstva. Od sredine 11. do početka13. stoljeća Istrom upravljaju laički markizi iz različitih dinastičkih kuća kao npr.Weimar, Oppenstein, Sponheim, Andechs itd.1 koji stvaraju temelje Pazinske knežije.Vrhunac prve faze predstavlja 1374. godina kada Habsburgovci od goričkih grofovanasljeđuju Pazinske knežije, tj. 1420. godina kada je Istra definitivno podijeljenaizmeđu Mletačke Republike i Pazinske knežije, odnosno Habsburgovaca. Ta ćepodijeljenost dovesti do velikih sukoba koji će kulminirati Uskočkim ratom ili ratomza Gradišku, čiji će se sukobi u Istri osjećati i nakon mira u Madridu 1617. godine2 tj.sve do pada Mletačke Republike 1797. godine.

Druga faza počinje mirom u Campoformiju 1797. godine, kojim su Habsburgovcidobili mletački dio Istre te formirali pokrajinsku vladu za taj dio Istre. Druga se fazasastoji od dva razdoblja, tzv. Prve austrijske uprave koja traje od mira uCampoformiju do 1805. godine, kada su bivšim mletačkim područjem zagospodariliFrancuzi, tj. do 1809. godine, kada Francuzi dobivaju i habsburški dio. Godine 1813.Habsburgovci ponovno gospodare cijelom Istrom te počinje razdoblje tzv. Drugeaustrijske uprave koje traje do 1918. godine kada Istra postaje sastavni dio Kraljevine Italije. Vrhunac druge faze predstavlja 1856. godina kada je u nazočnosti cara FranjeJosipa I. položen kamen temeljac za izgradnju mornaričkog arsenala u Puli3 čime jestvoren preduvjet za nagli razvoj grada Pule kao središnje ratne luke Austro-ugarskemonarhije.

Svjedočanstva o njemačkim utjecajima u Istri u obje faze nalaze se u brojnimfondovima Državnog arhiva u Pazinu.

VDG JAHRBUCH 2003

283

1 Ivan Beuc, Povijest institucija državne vlasti u Hrvatskoj (1527. – 1945.), Zagreb, 1969., 235.2 O tome vidi: Miroslav Bertoša, Jedna zemlja - jedan rat (Istra 1615.-1618.), Istarska naklada, Pula, 1986.3 Davor Mandić, Gruss aus Pula, Povijesni muzej Istre, Pula, 1999., 9.

Navedeni arhiv osnovan je 1958. godine, ali treba napomenuti kako na područjuIstre postoji duga tradicija čuvanja arhivalija kod samih stvaratelja, te da je 1871.godine Istarski sabor najavio osnivanje pokrajinskog arhiva Istre. Do realizacijeprojekta nikada nije došlo zbog neefikasnosti Zemaljskog odbora i političke snagečlanova Istarskog društva za arheologiju i domovinsku povijest (Societ� Istriana diarcheologia e storia patria) koji su preuzeli inicijativu sabiranja arhivskog gradiva, te imnije odgovaralo osnivanje specijalizirane ustanove4.

Državni arhiv u Pazinu zadužen je za čuvanje i obradu arhivskog gradiva spodručja Istarske županije. Najstarija isprava u Arhivu datira iz 13. stoljeća, a gradivo koje se sastoji od preko 800 fondova i zbirki prati promjene različitih uprava koje suse smjenjivale na istarskom području kroz povijest.

Zanimljivo je napomenuti da je u današnjoj upravnoj zgradi Arhiva, nakonpreseljenja iz Franjevačkog samostana u Pazinu5, od 1873. do 1890. godine, kada je

premještena u Pulu, u Pazinu djelovalaCarsko-kraljevska velika državna gimnazija(Kaiserlich-königlicher Staats-Obergymnasyum inMitterburg) s nastavom na njemačkom jeziku i stalijanskim i hrvatskim jezikom kao relativnoobvezatnim predmetima6. U istoj će zgradi devetgodina kasnije djelovati Carsko-kraljevska velikagimnazija s nastavom na hrvatskom jeziku.

Kako je već naznačeno, Istra je od 1420.godine bila podijeljena na dva područja,uglavnom obalni dio pripadao je MletačkojRepublici dok je unutrašnjost sačinjavala Pazinskuknežiju koja je od 1374. godine pripadalaHabsburgovcima tj. bila pod izravnijimnjemačkim utjecajima. Ipak i u fondovima smletačkog područja sporadično nalazimo gradivona njemačkom jeziku kao što je kupoprodajniugovor iz 1574. godine u fondu Ureda načelnikamletačkih Općina Labin i Plomin7 tj.u građanskojparnici između nasljednika Uvaženog GospodinaGioseffa (Yosefa) Nicolicha8 feudalnog gospodara

284

VDG JAHRBUCH 2003

Ispra va na nje ma č kom je zi ku iz fon da Ure da na č el ni ka mle ta č kih op ći na

La bin i Plo min iz 1574. go di ne

4 Bernard Stulli, Pregled povijesnog razvitka zaštite arhivalija na područjima (Povijesnih) Historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci,Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Rijeka–Pazin, 23./1980., 41.

5 Dio arhivskog gradiva iz razdoblja kada je škola djelovala u Franjevačkom samostanu u Pazinu (1836.-1873.) nalazi se uArhivu današnjeg samostana, dok se dvije knjige iz razdoblja od 1836.-1864. nalazi u Sveučilišnoj knjižnici u Puli.

6 Više u: Galiano Labinjan, Gimnazija u Pazinu s nastavom na njemačkom jeziku (1836. – 1890.), Zbornik Hrvatska Gimnazijau Pazinu, Gimnazija i stručna škola Jurja Dobrile, Pazin, 1999., 511.-532.

7 HR-DAPA-808, načelnik Nicolo Semitecolo (1591. – 1593.), Građanske parnice, 62r.8 Ubijen je pod Kožljakom 4. svibnja 1574. u ustanku podanika. Naslijedili su ga sinovi Ivan, Jakov i Vilijam, posljednji muški

nasljednici kožljačkog kaštela. U: Camillo de Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, Tipografia Antoniana,Padova, 1964.

Kožljaka (Wachsenstein)9 kao tužitelja i Alessia Chicabonicha kao tuženika okovlasništva nad vinogradom na području Plomina. Zanimljivo je napomenuti da se nadnu zapisa nalazi glagoljicom napisan iznos u librama i soldinima koji treba isplatitikupac, te da je na dnu isprave na talijanskom jeziku datum napisan glagoljicom.

Ova mala građanska parnica simbolizira suživot hrvatskog, talijanskog injemačkog jezika na istarskom prostoru o čemu još jasnije svjedoči Istarski razvodkoji je u izvorniku trebao biti zapisan na latinskom, hrvatskom i njemačkom jeziku10,te izvješća Svetoj Stolici pićanskog biskupa Antonia Zare koji početkom 17. stoljećanapominje da u njegovoj biskupiji, koja najvećim dijelom pripada Pazinskoj knežiji11,svi svećenici govore hrvatski, talijanski i njemački jezik.12

Potrebno je posebno naznačiti fondove koji su nastali pod izravnim utjecajemnjemačkog kulturnog kruga. Među tim fondovima treba istaknuti fond Pazinskeknežije (Graffschaft Mitterburg) 1571./ 131849. (1850. – 1934.)14 koji se odnosi nafeudalno područje čije je središte bilo u Pazinu (Mitterburg). U ime Habsburgovaca, akasnije drugih feudalaca koji su Knežiju dobivale u zakup ili vlasništvo, stolujući uPazinu, Knežijom je upravljao kapetan koji je imao i sudske ovlasti, dok su odnosifeudalaca i podanika bili utvrđeni urbarima.

285

VDG JAHRBUCH 2003

Urbar Pa zin ske knežije iz 1571. go di ne

9 Kaštel Kožljak (njem. Wachsenstein) bio je sastavni dio Pazinske knežije.10 Josip Bratulić, Istarski razvod, Libar od grozda , Pula, 1992., 6-7.11 Područja istarskih biskupija nisu se poklapala s državnim granicama, pa tako ni područje pićanske biskupije, budući da je

Grimalda pripadala mletačkom dijelu.12 Elvis Orbanić, Katedra Svetog Nicefora (Povijesne skice pićanske biskupije), Josip Turčinović, Pazin, 2002., 45.13 Potrebno je napomenuti da u rasponu godina koje su odvojene ovim znakom nisu sačuvane sve godine navedenog razdoblja.14 Pored naziva fondova ne donosim godine djelovanja tvorca fonda, već raspon godina sačuvanog gradiva.

Unutar navedenog fonda važno jespomenuti Urbar iz 1571. godine koji je pisankancelarijskom goticom na njemačkom jeziku,te skraćeni prijepis Urbara na talijanskomjeziku iz 1715. godine.

Potrebno je posebno istaknuti tri ugovora ouređenju vlasničkih odnosa u Pazinskoj knežiji iz 1660., 1665. i 1701. godine u vrijeme caraLeopolda I.

Pazinska je knežija od osamdesetih godina18. stoljeća do 1814. godine, uz prekid uvrijeme francuske uprave, bila podređenapokrajinskoj upravi Kranjske.

Već u najranijem razdoblju, gradovi i mjesta koja su bila obuhvaćena Pazinskom knežijom,imaju hrvatski, talijanski i njemački obliknaziva.

Nekoliko primjera:

Hrvat ski na ziv: Ta li jan ski na ziv: Nje ma č ki na ziv:

Kaš ćer ga Ca schier ga Cha i ser sfelt

Kožljak Co sliac co Wac hsen ste in

Krin ga Cor ri di co Krinck

Lu po glav Lu po glia no Mähren fels

Paz Pas so Pa sperg

Pa zin Pi si no Mit ter burg

Pi ćan Pe de na Bi ben

Žminj Gi mi no Swingk

Slijede fondovi iz tzv. Prve austrijske uprave (1797. – 1805.) koji se odnose naopćine:

Buje, 1801./1805.,

Labin, 1797./1805.,

Novigrad, 1797./1805. i

Poreč, 1797./1805.15

286

VDG JAHRBUCH 2003

Ugo vor o od no si ma u Pa zin skoj knežijiiz 1660. go di ne

15 Navodit ću nazive samo onih stvaratelja čije je arhivsko gradivo sačuvano i čuva se u Državnom arhivu u Pazinu. Potrebno jenapomenuti da se pretpostavlja kako je za razdoblje tzv. austrijskih uprava sačuvano tek oko 30% arhivskog gradiva.

te nakon kraćeg francuskog prisustva fondovi iz tzv. Druge austrijske uprave ukojima je dokumentirano 105 godina trajnog utjecaja njemačkog kulturnog kruga iljudi iz tog kruga koji su unijeli promjene ne samo na političkom, gospodarskom ilikulturnom planu, već je došlo do velikih mijena u svakodnevici stanovnika istarskihgradova i sela16.

Posebno treba istaknuti fond Carsko-kraljevsko privremena civilna uprava uLabinu i Plominu (Imperial Regia Direzione Politica Provisoria di Albona e Fianona) 1813. – 1814. jer sadrži gradivo od samih početaka tzv. Druge austrijske uprave nakon što je Austrija Lattermannovim proglasom od 17. listopada 1813. godine prisvojila Ilirskeprovincije, a Istra je time i formalno bila pripojena austrijskom carstvu. Važno jenapomenuti da je to jedini fond organa privremene uprave koji je sačuvan zapodručje Istre.

Navedenom tijelu povjereni su poslovi opće uprave, briga o provođenju zakona,razni poslovi u vezi s vojnim pitanjima, odnosima s crkvenim vlastima, kao i briga ounapređenju poljoprivrede, stočarstva i zdravstva itd. Ovo je tijelo obavljalo i nadzornad općinama te surađivalo sa sudovima. Nakon što je Carsko-kraljevska privremenauprava u Labinu i Plominu ukinuta 1. studenog 1914. godine, umjesto nje počeo jedjelovati Carsko-kraljevski kotarski komesarijat Labin, 1814.- 1850.

Uz općine iz tog vremena:

Brtonigla, 1907./1917.,

Buzet, 1886. – 1918.,

Draguć, 1812. – 1917. (1926./1929.),

Grožnjan, 1816./1918.,

Labin, 1814./1918.,

Momjan, 1850. – 1869.,

Nova Vas, 1829./1869.,

Novigrad, 1814./1918.(1919./1920.),

Pazin, 1885./1918.,

Poreč, 1814./1896.,

Pula, 1845./1918.,

Račice, 1846./1869.,

Rovinj, 1815. – 1918.,

Višnjan, 1880./1918.,

Vodnjan, 1814./1918.,

te podopćine:

Kostanjica, 1871./1917. i

287

VDG JAHRBUCH 2003

16 Vidi: Istra - različiti pogledi (Etnografske zbirke Istre kroz austrijsko-hrvatski dijalog,) Etnografski muzej Istre, Pazin, 2001.

Završje, 1814./1918;

istaknut ću fondove tijela više nadležnost.

Carsko-kraljevsko istarsko okružje u Pazinu 1826./1860. (Kaiserlich-königlicherIstrianer Kreisamt in Mitterburg, Imperiale Regio Capitanato Circolare in Pisino)

Do 1850. godine u Istarsko okružje spadali su kotari Belaj, Buje, Buzet, Cres,Kastav, Kopar, Krk, Labin, Lošinj, Lovran, Motovun, Pazin, Piran, Podgrad, Poreč,Pula, Rovinj, Vodnjan i Volosko. Od 1850. do 1854. godine Istra je podijeljena nakotarske kapetanate Kopar, Mali Lošinj, Motovun, Pazin, Rovinj, Vodnjan i Volosko.Godine 1854. dolazi do nove promjene i uvode se mješoviti kotarski uredi Buje,Buzet, Cres, Kopar, Krk, Labin, Lošinj, Motovun, Pazin, Piran, Poreč, Podgrad, Pula,Rovinj, Vodnjan i Volosko. Kada je 1860. godine rasformirano Okružje, dio njegovenadležnosti preuzeli su kotarski uredi i Namjesništvo u Trstu. Okružno poglavarstvobilo je političko-upravni organ, neka vrsta veza Gubernija za Primorje, kasnijeNamjesništva za Primorje u Trstu i kotarskih organa kao podređenih organa vlasti.Najvažnije su mu funkcije bile briga o javnom redu i sigurnosti, unapređenjeprivrede, školstva i zdravstva, rješavanje sporova koji su nastali iz podložničkihodnosa. Vršio se nadzor nad radom kotarskih i općinskih službenika, nad crkvenomimovinom i drugim javnim tijelima. Osim toga obavljalo je i funkciju suda prvogstupnja za manje prekršaje.

Njegovu će funkciju nakon administrativnih podjela u Carstvu preuzeti Istarskisabor17.

Carsko-kraljevsko kotarski komesarijat Belaj, 1814. – 1850.

Carsko-kraljevsko kotarski komesarijat Labin, 1814./1850.

Carsko-kraljevsko kotarski komesarijat Poreč, 1814. – 1849.

Carsko-kraljevsko kotarski komesarijat Pazin, 1814. – 1849.

Carsko-kraljevsko kotarski komesarijat Pula, 1814./1850.

Carsko-kraljevsko kotarski komesarijat Vodnjan, 1814./1850.

(Kaiserlich-königlicher Bezirks-Commissariat, Imperial Regio Commissariato Distrettuale)

U seriji sudskih spisa koristio se naziv Kotarski sud (Kaiserlich-königlicherBezirksgericht , Imperiale Regio Giudizio Distrettuale).

Carsko-kraljevski kotarski komesarijati bili su nadležni za upravu i sudstvo. Uupravnu nadležnost spadalo je održavanje reda, mira i sigurnosti, vojni poslovi,ubiranje poreza od općina, izdavanje različitih dozvola (kao npr. za obrt i trgovinu,gradnju itd.), nadzor nad školstvom, zdravstvom, privredom, itd. U sudskojnadležnosti imao je nadležnost u rješavanju prekršajnih i građanskih predmeta, dokje za krivične predmete bio nadležan Okružni sud u Rovinju.

Carsko-kraljevsko kotarski kapetanat Pazin, 1850. – 1854.

288

VDG JAHRBUCH 2003

17 Iako teritorijalno spada pod nadležnost Državnog arhiva u Pazinu, trenutno je ovaj fond smješten u Državnom arhivu u Rijeci.Vidi: Petar Strčić, Prilog povijesti Istarskog sabora (1861. – 1916.), Arhivski vjesnik, 34-35./1991-1992., 53-64.

(Kaiserlich-königlicher Bezirkshauptmannschaft, Imperial Regio Capitanato Distrettuale)

Kotarski kapetanati vodili su niže upravno-političke poslove koji su bili propisaniUstavom Carstva, Zakonom o općinama i Zakonom o ukidanju podaničkih izamljoposjedničkih odnosa itd. Od 1849. do 1851. godine postojalo je i Kotarskovijeće koje se biralo od članova svih općinskih vijeća, a vijeće je najmanje dva putagodišnje sazivao kotarski kapetan. Važno je napomenuti da je, osim nove teritorijalne i upravne podjele, pravosuđe potpuno odvojeno od upravnih i poreznih organa.

Carsko-kraljevsko kotarski ured Buje, 1854. – 1868.

Carsko-kraljevsko kotarski ured Pazin, 1854. – 1868.

Carsko-kraljevsko oktarski ured Poreč, 1854. – 1868.

(Kaiserlich-königlicher Bezirksamt, Imperiale Regio Pretura)

Kada je Silvesterskim patentom od 31. prosinca 1851. godine postavljen temelj za novu organizaciju vlasti, kotarski su organi ponovno dobili upravne i sudskenadležnosti jer je došlo do objedinjavanja uprave i sudstva prvog stupnja18.

Carsko-kraljevsko kotarsko poglavarstvo Poreč, 1868. – 1918.

Carsko-kraljevsko kotarsko poglavarstvo Pazin, 1868. – 1918.

Carsko-kraljevsko kotarsko poglavarstvo Pula, 1899./1917.

(Kaiserlich-königlicher Bezirkshauptmannschaft, Imperial Regio Capitanato Distrettuale)

Ustavom od 21. prosinca 1867. godine donesen je temelj novog upravnogorganiziranja austrijskog dijela Monarhije. Shodno tome, 19. svibnja 1868. godinedonesen je zakon o odvajanju političke vlasti od sudstva te o novoj organizaciji vlasti u Primorju odnosno u Istri19.

Carsko-kraljevsko policijski komesarijat Rovinj, 1910./1915.

(Kaiserlich-königlicher Polizei-Kommissariat, Imperial Regio Commissariato di Polizia)

Navedeni organ imao je pretežito politički karakter u vezi s čuvanjem državnesigurnosti, što je do izražaja došlo naročito u ratnim godinama kada je djelovaoprotiv talijanskih iredentista, ali i pobornika jugoslavenske misli u Istri. Vodio jeposebno kontrolu nad strancima, nad pojedinim ustanovama, kontrolirao tisak,kinopredstave i druge javne priredbe, te vršio nadzor nad državnim službenicima.

Kotarski školski inspektorat Pula, 1816./1869. (Imperial Regio Ispettorato scolasticoDistrettuale)

Spisi gore navedene Inspekcije sačuvani su u arhivskom gradivu Kaptola Pula ipredstavljaju pregled kroz povijest školstva južne Istre.

Carsko-kraljevsko Kotarsko školsko vijeće Pazin, 1869./1917.

Carsko-kraljevsko Kotarsko školsko vijeće Poreč, 1869./1918

289

VDG JAHRBUCH 2003

18 Antun Brajković, Institucije državne vlasti u Istri (1848.-1918.), Arhivski vjesnik, 34-35./1991-1992., 72.19 Isto, 73.

Carsko-kraljevsko Kotarsko školsko vijeće Rovinj, 1911./1912.

(Kaiserlich-königlicher Bezirksschulrath, Imperial Regio Consiglio Scolastico Distrettuale)

Kotarska školska vijeća neposredno upravljaju i obavljaju nadzor nad pučkimškolama i vrtićima s područja pojedinog kotara.

Carsko-kraljevsko mjesno školsko vijeće Buje, 1870./1923.

Carsko-kraljevskom jesno školsko vijeće Grožnjan, 1861./1923.

Carsko-kraljevsko mjesno školsko vijeće Labin, 1870./1918. (1919. – 1920.)

Carsko-kraljevsko mjesno školsko vijeće Novigrad, 1870. – 1918. (1919. – 1922.)

Carsko-kraljevsko mjesno školsko vijeće Rovinj, 1911./1912.

Carsko-kraljevsko mjesno školsko vijeće Vodnjan, 1871./1917.

Carsko-kraljevsko mjesno školsko vijeće Završje, 1875./1924.

(Kaiserlich-königlicher Ortschulrath, Imperial Regio Consiglio Scolastico Locale)

Mjesna školska vijeća obavljaju sličnu funkciju kao kotarska školska vijeća, ali im je područje djelatnosti svedeno na pojedine gradove i mjesta.

Carsko-kraljevsko kotarska šumska inspekcija Pazin, 1872./1918.

(Kaiserlich-königlicher bezirksforstinspektion in Mittergurg, Imperial Regio Ufficiod´ispezione forestale di Pisino)

Navedena je inspekcijska služba brinula o provođenju Zakona o šumama,unapređenju šumske kulture, davala stručna mišljenja i prijedloge kotarskimpoglavarstvima.

Carsko-kraljevsko oružnička postaja u Poreču,1914. – 1918.

(Kaiserlich-königlicher Landesgendermeirekommando)

Jedino sačuvano gradivo ovog fonda je dnevnik (Tagebuch) u koji su iz dana u dan,od 26. srpnja 1914. do 15. rujna 1918. godine, upisivani značajniji događaji kao npr.mobilizacija, zračni napadi, promjene u provincijskoj, kotarskoj i općinskoj upravi,posjet Cara 1917. i 1918. godine itd.

Kotarska komisija za potporu u Pazinu,1914. – 1918.

(Unterhalts Bezirkskommission in Mitterburg, Commissione Distrettuale di Sostentamentodi Pisino)

Gradivo ovog fonda donosi podatke o pojedincima koji su dobivali ili tražilipotporu jer se nisu mogli uzdržavati bez dohotka osobe koja je bila pozvana u aktivnu vojnu službu.

Nedavno je sasvim slučajno otkriven dio gradiva Općine Pula koje je 1947. godine odvezeno iz Pule u Veneciju, a zatim u Goricu20. Arhivsko gradivo koje je godinama

290

VDG JAHRBUCH 2003

20 Glas Istre, 22., 23. i 24. studenog 2002.

bilo zanemareno u podrumu općinskezgrade u Gorici, nakon što budedostupno javnosti, rasvijetlit će gotovo150 godina prošlosti grada Pule injezine okolice21.

Vjerojatno bi se mnogi podaci oNijemcima koji su živjeli na područjuIstre mogli pronaći i u fondovimaKotarskih sudova i bilježnika.

Završetkom Prvog svjetskog rata,Istra će izaći iz njemačkog političkog,upravnog i kulturnog kruga i postatisastavni dio Kraljevine Italije. Upravo će tranzicijsko razdoblje pri uspostavljanjunove vlasti negativno utjecati nanjemačku komponentu u Istri, naročitou Puli u kojoj je živio najveći brojNijemaca. Pogledamo li podatke izstudenog 1918. godine, koje nalazimo ufondu Civilnog komesarijata u Puli,1918. – 1922. (Commissariato civile di Pola 1918. – 1922.), lako ćemo dokumentiratidramatično stanje mnogih Nijemaca i njihovih obitelji. Najprije treba napomenutikako je austro-ugarski brod Viribus unitis potopljen u pulskoj luci u noći s 31. listopada na 1. studeni 1918. godine, a da je talijanska vlada preuzela Pulu četiri dana kasnije.Jedna od prvih akcija nove vlasti bit će popisivanje svih zaposlenih u državnimslužbama, kao što su npr. vojno i civilno brodogradilište, vojna i civilna bolnica.Detaljno su popisani svi radnici kojima je osigurano privremeno zaposlenje, a uzsvakog se pojedinca navodi ime i prezime, mjesto zaposlenja, struka, nacionalnapripadnost, jezici kojima se služi itd. Pored svakog imena nalazi se slovo C ili B, s timeda ona označena s C često označavana s crvenom bojom, a ona s B plavom. Slovo Boznačava buono (dobar), C cattivo (loš). Ima i širih opisa kao: pessimo (vrlo loš),buonossimo (vrlo dobar), e gi! via (već je otišao), conosce poco l´italiano (loše se služitalijanskim jezikom), male-via! (loš-protjerati!), figlio di padre (isti kao otac), agitatore(agitator). U čišćenju nepoželjnih kadrova među kojima je bio veliki broj Nijemaca(Tedeschi), u nekim su se ustanovama zaposlenici ocjenjivali od 1 do 10. Nijemica kojaje dobila prolaznu ocijenu bila je Olga Hetringer, koja je bila Tedesca, ma buona(Njemica, ali dobra). Nakon provedenog ocjenjivanja sastavljali su se popisidjelatnika kojima će se do sljedećeg dana uručiti otkazi. Oni koji nisu dobili dozvoluza ostanak morali su u roku od pet dana napustiti Pulu (lasciare entro 5 giorni la piazzadi Pola). Takvim je djelovanjem drastično smanjen broj Nijemaca u Puli, ali treba

291

VDG JAHRBUCH 2003

Zbir ka pla ka ta – pro tun je ma č ki le takiz 1945. go di ne

21 Uz navedene fondove iz Državnog arhiva u Pazinu, kod proučavanja povijesti Istre i njenog stanovništva, naročito ako jepredmet interesa 19. i 20. stoljeće, potrebno je proučiti fondove Državnog arhiva u Rijeci, Državnog arhiva u Trstu (Archivio diStato di Trieste), te arhivskih ustanova Ljubljane, Graza i Beča.

napomenutu da su uz Nijemce otpuštenimnogi Česi, Mađari, Slovaci, Slovenci iHrvati, a glavni razlog otpuštanja bilo jenjihovo protutalijansko raspoloženje. Dakako da ova pojava zahtijeva dublju analizu, te bimogla biti podloga za opširniji rad.

Do bitnih podataka možemo doći i ugradivu Pulske kvesture (Regia Questura diPola), 1921. – 1945, te Istarske prefekture u Puli (Regia Prefettura dell´Istria Pola), 1923.– 1945. i to naročito za period nakonkapitulacije Italije, kao što su podaci opartizanskim napadima na njemačketransporte, pronalaženje protunjemačkihletaka, razne odredbe njemačke policije,podaci o njemačkom specijalnom korpusuitd. Posebno treba napomenuti podatke opovratku kuća Nijemcima i Austrijancimaod 1922. – 1932. godine, te bi trebaloistražiti koliki se broj onih koji su otišli1918. godine vraća nakon promjenepolitičkih odnosa.

Istaknut ću da je dekretom sa snagom zakona broj 494 od 7. travnja 1927. godine,bilo naređeno da se sva ne-talijanska imena, prezimena i toponimi promijene utalijanski oblik, pa tako i njemački.

Npr. Albrecht – Alberti,

Auber – Abberi i Alberi,

Brauer – Braveri

Eller – Ellero i Elleri itd.

Naročitu pažnju zaslužuje Zbirka matičnih knjiga, 1536./1919. U matičnoj knjizikrštenih iz Poreča od 1710. do 1734. godine, iz 1734. godine postoji upis o krštenjuGiorgia Levena iz Virinberga i Enrica Jaghela iz Slesera, starih oko 25 godina,njemačkih luterana koji su prešli na katoličku vjeru, a bili su vojnici na galiji MatijeBellinija22.

Zasigurno bi podrobnije istraživanje ove zbirke donijelo mnoge podatke oNijemcima koji su živjeli ili boravili u Istri.

Unutar spomenute zbirke treba posebno istaknuti matične knjige austrijske Ratne mornarice, te ih zbog brojnosti podataka o Nijemcima navodim u nastavku. Kako suu dolje navedene matične knjige upisani svi pripadnici ratne mornarice i članovi

292

VDG JAHRBUCH 2003

Zbir ka ma ti č nih knji ga, knji ga 291.

22 Zbirka matičnih knjiga, Poreč – Matična knjiga krštenih 1710. – 1734., str. 297.

njihovih obitelji, one pružaju presjek kroz živote svih pripadnika ratne mornarice injihovih obitelji bez obzira na kojem su području Carstva tada živjeli.

PULA – RATNA MORNARICA

Matične knjiga rođenih

Red ni brojknji ge: Go di ne upi sa:

277. 1757. – 1824.

278. 1802. – 1830.

279. 1819. – 1821.

280. 1820. – 1851.

281. 1821. – 1850.

282. 1821. – 1851.

283. 1822. – 1866.

284. 1826. – 1867.

285. 1831. – 1876.

286. 1831. – 1883.

287. 1845. – 1851.

288. 1848. – 1892.

289. 1856. – 1866.

290.Bol ni caVod njan

1860. – 1894.

291.Bol ni caVod njan

1862. – 1884.

292. 1864. – 1871.

293. 1873. – 1898.

294. 1874. – 1883.

293

VDG JAHRBUCH 2003

Matične knjige vjenčanih

Red ni brojknji ge: Go di ne upi sa:

295. 1775. – 1821.

296. 1797. – 1835.

297. 1818. – 1821.

298. 1821. – 1850.

299. 1821. – 1851.

300. 1822. – 1850.

301. 1848. – 1851.

302. 1848. – 1867.

303. 1848. – 1876.

304. 1848. – 1878.

305. 1856. – 1880.

306. 1861. – 1881.

307. 1864. – 1867.

308. 1866. – 1918.

309. 1881. – 1891

310. 1891. – 1898.

311. 1898. – 1904.

312. 1918.

313.Knji gana ja va

vje nč an ja

1892. – 1902.

294

VDG JAHRBUCH 2003

Matične knjige umrlih

Red ni brojknji ge: Go di ne upi sa:

314. 1799. – 1821.

315. 1802. – 1824.

316.Umrli

osu đe ni ci1802. – 1850.

317. 1821. – 1849.

318. 1821. – 1850.

319. 1821. – 1850.

320. 1833. – 1852.

321. 1848. – 1864.

322. 1848. – 1866.

323. 1848. – 1868.

324. 1850. – 1857.

325. 1856. – 1866.

326. 1858. – 1894.

327. 1862. – 1874.

328. 1864. – 1879.

329. 1866. – 1913.

330. 1867. – 1871.

331. 1870. – 1885.

332. 1874. – 1891.

333. 1879. – 1886.

334. 1886. – 1900.

Knjige ukopa

Red ni brojknji ge: Go di ne upi sa:

335. 1915. – 1916.

295

VDG JAHRBUCH 2003

Nekoliko primjera:

Dana 20. prosinca 1805. godine, u Veneciji rođena je Francesca Maria Meisel odoca Carla Meisela, povjerenika Ratne mornarice i majke Anne Meisel rođenePregelhöf.

Kumovi: u ime Njegovog Veličanstva Francesca23 plemeniti gospodin Girolamo Rubelli ravnatelj Trgovačkog suda i osobni savjetnik Njegovog Veličanstva24.

Godine 1819., 7. studenog u Beču rođen je Carlo Giuseppe Zimburg od ocagospodina Carla Zimburga, plemića iz Reinerza, barjakara na bojnom brodu i majkegospođe Giuseppine plemkinje iz Savagerija.

Kum: gospodin Giuseppe Stöber akademski litograf i posjednik izAltlenehenfalda.25

Dana 8. rujna 1802. u Veneciji rođena je Maria Giovanna Finazer od oca PietraFinazera, kaplara iz Hrvatske i majke Laure Clarich iz Dalmacije.

Kumovi: Giovanni Battista Biffel, njemački trgovac nastanjen u Zadru i MariaMartignen iz Venecije26.

U navedene knjige upisane su i mnoge znamenite ličnosti, tako da je u matičnuknjigu rođenih 291. upisano rođenje Georga von Trappa. Rođen je 4. travnja 1880.godine u Zadru, a kršten 7. listopada iste godine u evanđeličkoj crkvi u Trstu27.Godine 1881., 22. prosinca, u Puli je rođen njegov brat Werner von Trapp28.

Matične su knjige u razdoblju do 1848. godine vođene na talijanskom, a odnavedene godine upisi se vrše isključivo na njemačkom jeziku. U gore navedenimfondovima također talijanski jezik prevladava do 1848. godine, nakon kojeprevladava njemački jezik, ali uz prisustvo hrvatskog, talijanskog i slovenskog jezika.

O suživotu četiri jezika svjedoče i mnogobrojni plakati iz Zbirke plakata i ostalihtiskovina, čiji je tekst najčešće napisan u četiri stupca na četiri jezika.

Fondovi u kojima se nalazi gradivo s kraja Drugog svjetskog rata i poslijeratnograzdoblja, barem koliko se do sada moglo proučiti, ne sadrže podatke o zarobljenim iprotjeranim Nijemcima. Naravno da je domaće stanovništvo s negodovanjemgledalo na njemačke vojnike, naročito zbog velikog broja Istrana koji su internirani unjemačke logore.

Njemački utjecaj u Istri možemo pratiti kroz prisutnost Nijemaca i njihovogpolitičkog i kulturnog kruga od najranije pisane povijesti Istre do kraja Drugogsvjetskog rata. Treba napomenuti da se Nijemci nikada u Istru nisu naseljavaliorganizirano, tj. kada su i organizirano dolazili, već su unaprijed znali da će boravak

296

VDG JAHRBUCH 2003

23 Osobna se imena do 1848. godine gotovo uvijek javljaju u talijanskom obliku, o čemu nam najbolje svjedoče imena pripadnikacarske obitelji.

24 Knjiga 277., stranica 10., upis 1.25 Knjiga 277, stranica 59., upis 1.26 Knjiga 278., stranica 1., upis 1.27 Knjiga 291, stranica 125., upis 3.28 Knjiga 291, stranica 172., upis 2.

u Istri biti samo jedna od etapa nanjihovom životnom putu te su Istrurijetko odabirali za stalno boravište, alisu bez obzira na tu činjenicu ostavilibrojna svjedočanstva, kako o svojojprisutnosti, tako i o širokom utjecaju na sve vidove života u Istri.

297

VDG JAHRBUCH 2003

Upis o ro đen ju Ge or ga von Trap pa

Po pis za po sle ni ka ska rak te ri sti ka ma u vri je me

uspo stav ljan ja ta li jan skevla sti u Istri

Die De ut schen und die de ut schen Einflüsseauf die Fonds der Sta at sar chi ve in Pa zin

In der Arbeit werden die Fonds des Staatsarchivs in Pazin dargestellt, in denensich die Daten über die Deutschen, die sich in Istrien aufhielten, befinden und, dieauf das Leben in diesem Gebiet Einfluss ausübten, um die Möglichkeiten derErforschung der Geschichte der Deutschen in Istrien, aber auch des deutschenEinflusses auf das politische, administrative, wirtschaftliche und kulturelle Lebenaller Einwohner Istriens und der weiteren Umgebung, festzusetzen.

Die Fonds sind in zwei Phasen des deutschen Einflusses auf Istrien eingeteilt, bzw.in die erste Phase, die im frühen Mittelalter beginnt und ihren Höhepunkt im Jahre1374 erlebt, als die Habsburger das Paziner Fürstentum erben und bis 1797 dieHerrschaft in Istrien mit der Republik Venedig teilen. Die zweite Phase beginntgerade 1797 und bezeichnet den Zeitraum der sog. Ersten und Zweitenösterreichischer Verwaltung in Istrien - zwischendurch befindet sich eine kurze Zeitder französischen Verwaltung. Die zweite Phase endet 1918 als Istrien zum Teil desitalienischen Königreiches wird.

Besonders müssen die Geburtsregister der österreichischen Kriegsflotte betontwerden, da alle Angehörigen der Kriegsflotte und die Mitglieder ihrer Familien,unabhängig vom Gebiet des Kaisertums auf dem sie damals lebten, darineingeschrieben sind.

298

VDG JAHRBUCH 2003

Ma u ri zio LE VAK

Nje ma č ko sta nov niš tvo Puleod sre di ne 19. stol je ća do 1918.

Njemačka etnička sastavnica nazočna je u banskoj Hrvatskoj još od srednjegvijeka, a u 17. i osobito u 18. st. Nijemci su činili značajan udio gradskogstanovništva. No, u Istri i Dalmaciji situacija je bila drugačija. U te je krajeveaustrijska vlast došla relativno kasno, privremeno 1797., a tek od Bečkog kongresakao stalno rješenje. Tek tada u istarske i dalmatinske gradove počinju stizatiNijemci, ali u relativno malenom broju, kao činovnici i vojnici, prije svega zato što tigradovi u gospodarskom i demografskom stagniranju nisu bili nimalo privlačni zarazvoj poduzetništva. Njemački se jezik rijetko mogao čuti na ulicama istarskih idalmatinskih gradova.1

Izuzetak je jedino Pula. Premda su i u njoj za mletačke i francuske vladavineNijemci bili izuzetno rijetki,2 njezina je povijest krenula putem drugačijim od ostalihistočnojadranskih gradova. U taj se je grad od sredine 19. st. do 1918. neprestanodoseljavalo njemačko stanovništvo i sve mu više, uz tradicionalan mediteranski,pridavalo i srednjoeuropski izgled i duh. Samo je Pula među svim gradovima nekoćmletačkih krajeva Istre i Dalmacije na svoje zgrade i ulice, trgovine i brijačnice, naulaze ureda i listove novina, u gostionice i kavane, na rivu i brodove, tržnicu iribarnicu primila i novi jezik sa sjevera. Rađao se novi grad kojem su odredili svijetlubudućnost: imao je postati glavnom lukom Ratne mornarice Podunavske Monarhije.

Kad je Austrija mirom u Campoformiju 1797. dobila zapadnu i južnu Istru, u Pulije zatekla manje od 600 stanovnika.3 Od nje su bili veći Vodnjan, Žminj, Izola i brojnadruga mjesta koja se danas i ne ubrajaju u gradove. Nova vlast nije mijenjala zatečeno stanje, kao ni kratkotrajna francuska uprava koja je, doduše, provela određenepromjene u društvenim odnosima, ali one nisu bile takve prirode da bismo mogligovoriti o oživljavanju drevnoga grada. Povratak austrijske uprave bio je samonastavak zanemarujućeg odnosa tako da je tek sredinom stoljeća broj stanovnika Pule prvi put (u novijoj povijesti) prešao tisuću.

U vrijeme francuske uprave Istra se (1811. - 1813.) dijelila na Koparski i Rovinjskidistrikt. Distrikti su se dijelili na kantone, a oni na općine; tako je Pula bila općina u

VDG JAHRBUCH 2003

299

1 O Nijemcima i njemačkom kulturnom utjecaju u Dalmaciji v. I. Pederin, “Nijemci i Austrijanci u kulturi DalmatinskeHrvatske”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, 1995., 15-23.

2 U razdoblju od početka XVII. do početka XIX. st. nalazimo samo nekoliko pojedinaca prispjelih iz njemačkih krajeva. S. Bertoša,Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljeća, Pazin 2002., 192-194; M. Bertoša, “Etničkastruktura Pule od 1613. do 1719. godine s posebnim osvrtom na smjer doseljivanja njezina stanovništva” (II. dio), VjesnikHistorijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, XVI, 1971., 53, 74.

3 M. Balota, Puna je Pula, Zagreb 1960., 14.

Vodnjanskom kantonu.4 Povratkomaustrijske vlasti ustanovljena jeKraljevina Ilirija 1816. koja jeobuhvaćala i Istru podijeljenu na 19kotareva (među kojima je bio i pulski), a1825. osnovano je Istarsko okružje kojeje obuhvaćalo tih 19 kotareva (od 1832.17). Pula se je ubrajala u kotareve trećegrazreda (s obzirom na broj stanovnika,postojala su tri razreda kotareva).5 Brojstanovnika je rastao vrlo sporo i uzoscilacije: 1837. kotar Pula ima 5604stanovnika (procjena), 1840. 5429,1853. kotar ima 6361, a grad 1106stanovnika.6 Istra je bila jedna odnajnerazvijenijih austrijskih zemalja itadašnji su je njemački romantičarskiputopisci, kao i Dalmaciju, doživljavalivrlo egzotično. Tako je HeinrichStieglitz (Istrien und Dalmatien, Briefe und Erinnerungen, 1845.) pozvao Nijemce da se ne sele u daleku Ameriku i ukrajinskestepe, nego da nasele Istru.7

Kotač pulske povijesti naglo mijenjasmjer sredinom 19. stoljeća kada se na suprotnoj obali Jadrana budi talijanskinacionalni osjećaj. Revolucija 1848. zahvatila je i Veneciju, grad koji je također bio usastavu Austrije i to, zahvaljujući tradiciji, kao glavna luka Carstva. Pobunjenici supreuzeli vlast u gradu i luci, pa premda je Austrija uspjela ugušiti ustanak (1849.) biloje očito kako se radi o području nesigurnom za sjedište Ratne mornarice.

Za Austriju je ratna mornarica uopće bila novost. U razdoblju do 1797. teško jezamijetiti ikakve ozbiljnije pomorske ambicije Carstva,8 prije svega zato što je ono posvojoj naravi bilo srednjoeuropska zemlja, a posjedovalo je i relativno skučen izlaz namore: područje oko Trsta te obalu od Brseča do Karlobaga, bez ijednog otoka.Njegove pomorske snage činili su malobrojni i mali brodovi s obrambenimzadaćama. Nakon 1815. našlo se u posjedu obale od Pada do Boke kotorske pa jemoralo pristupiti izgradnji ratne mornarice koja bi imala zaštititi taj dugi i razvedenipojas. Tako je, nemajući vlastitog zapovjednog kadra, povjerila Mornaricu

300

VDG JAHRBUCH 2003

Uli ca Ser gi je va ca, glav na uli cau sta rom di je lu gra da

4 B. Stulli, Istarsko okružje 1825-1860., Prvi dio, Upravni sustav – Demografske prilike – Gospodarska struktura, Pazin-Rijeka1984., 12.

5 Isto, 7-8, 18.6 Isto, 48, 50, 157.7 I. Pederin, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima, Zagreb 1991., 117-118.8 D. Klen, “Nagovještaj i pojava novih ratnih mornarica na istočnoj obali Jadrana”, u: D. Klen, Šćavunska vesla, Pula-Rijeka

1986., 110-112.

Mlečanima. Već je Ferdinand Zichy, kada je 1842. postao zapovjednikom Venecije,upozoravao da Austrija doduše ima Ratnu mornaricu, ali ne austrijsku, negotalijansku.9 Nakon 1849. takvo se stanje pokazalo neodrživim i pomorska seakademija seli u Trst (u kojem se 1853. otvara brodogradilište),10 a u austrijskim sezemljama promiče upisivanje mladića u nju ne bi li se popravio nacionalni sastav(makar) zapovjednog kadra u korist Nijemaca. Istovremeno se traži pogodna lukakoja bi bila učinjena glavnim vojnopomorskim uporištem.

Za zapovjednika Ratne mornarice dolazi Danac Hans Birch Dahlerup (1849.) koji, nakon što je ugušio ustanak u Veneciji, dobiva odobrenje da u njezine redove dovedečasnike i brodograđevne stručnjake iz stranih zemalja. Tako su prvi zapovjedni istručni kadar mlade Mornarice činili Danci, Šveđani, Norvežani, Francuzi i,ponajviše, sjeverni Nijemci. Budući da je Dahlerup postavljen zato jer je uspješnoobnovio ratnu mornaricu svoje domovine, logično je austrijska organizirana po uzoru na dansku. Tome su svakako pomogli stručnjaci sa sjevera Europe među kojima nisuslučajno Nijemci bili najbrojniji: kao mogući ujedinitelj Njemačke, Austrija je međusjevernomorskim Nijemcima budila nadu o carstvu koje bi povezalo Jadransko iSjeverno more. Tako je i glavni pokretač austrijske ekspanzije preko Trsta i osnivačTršćanskog Lloyda (Dampfschiffahrts-Gesellschaft des Österreichischen Lloyd) KarlLudwig Bruck bio rurski Nijemac.11 Nakon ujedinjenja Njemačke smanjit će se priljev sjevernih Nijemaca u Pulu.

301

VDG JAHRBUCH 2003

Ri bar ni ca se do po č et ka 20. st. na la zi la iza Au gu sto vog hra ma

9 Pederin, 126.10 Akademija je preseljena 1857. u Rijeku, gdje traje do 1918. Balota, 34.11 Balota, 35-38; Pederin, 114-115.

Iako su među mornarima najbrojniji bili Hrvati, u rukovodećim je strukturamaMornarica poprimila germanske značajke. Njezina je modernizacija imala i nužnuposljedicu: 1853. njemački je proglašen jedinim službenim jezikom Ratne mornarice(do tada je to bio talijanski), što je ostalo na snazi do njezinog kraja 1918. Naakademiji je pak on postao službenim odmah po preseljenju u Trst 1850. Bila je toprestižna vojna škola, pa su se u njoj za pomorske časnike školovala pretežnoplemićka djeca iz uže Austrije i još neujedinjene Njemačke, a društva austrijskogekspanzionizma prema jugu (Flottenverein i Südmark) sustavnom su promidžbommeđu austrijskim Nijemcima privlačila mladiće u dočasničku i strojarsku školu Ratnemornarice.12 Tako su vrlo brzo među zapovjednim mornaričkim kadrovimaprevladali Nijemci. Ovi su događaji u potpunom skladu s tadašnjim austrijskimprilikama to je doba Bachova novog apsolutizma za kojeg je provođena germanizacijau svim područjima društvenog života. No, padom te politike 1859. neće se prilike uvojsci i Mornarici izmijeniti, obje će svoj germanski lik zadržati do kraja Monarhije.

Godine 1853., nakon nekoliko godina biranja povoljnog mjesta na potezu odTrsta do Šibenika, na prijedlog admirala Dahlerupa određena je Pula za glavnu ratnu luku Austrijskog Carstva. Povoljan zaljev, relativna blizina Beča i dovoljna kopnenaudaljenost od nemirne Italije bili su presudni u odabiru. Naravno, mornarički vrh bio je svjestan i nedostataka: neuređena luka, grad u propadanju, mali broj stanovnika tevrlo loša cesta i željeznička nepovezanost s ostatkom Carstva.

Već 1856. u Puli su car i carica na svečanosti polaganja temeljnog kamena zaArsenal. Grad se ubrzano izgrađuje, gradi se upravo sve: vojna i civilna luka, bolnica,vojarne, vodovod, stambeni objekti...13 Naglo buđenje iz višestoljetnog sna potvrđujestrelovit porast broja stanovnika: već 1857. (prvi “pravi” popis stanovništva) grad ima 3524 stanovnika (1853.: 1106), u njemu žive 62 činovnika, 21 vojnik (neaktivni), 119tvorničara i obrtnika, 147 obrtničkih radnika, 29 trgovaca i 19 trgovačkihpomoćnika.14 Iz Trsta dnevno stiže brza kočija (Eilwagen), a dvaput tjedno i parobrodna pruzi Trst-Zadar.15

U Pulu dolazi radna snaga iz svih dijelova Monarhije, ponajviše, naravno, izunutrašnjosti Istre i s tršćanskog područja, no potreba za kvalificiranim radnicimazahtijevala je dovođenje radne snage iz razvijenijih, već industrijaliziranih dijelovadržave. Počinju tako Puljanima postajati Talijani (“domaći” i oni drugi, iz Italije),Nijemci i Česi. Uprava mornarice je svakako nastojala da broj Nijemaca i Čeha nebude manji od Talijana, osobito među kvalificiranim radnicima Arsenala koji je biovojni objekt pa su stoga i njegovi namještenici bili djelatnici Ratne mornarice. Nakonšto je 1859. potisnuta iz Lombardije, a 1866. i iz Venecije, Austrija se konačno oslanjasamo na istočnu obalu Jadrana. Stvaranje nove, suparničke države na drugoj obalidovelo je značaj Pule do vrhunca. Istodobno Talijani postaju sve manje poželjni u

302

VDG JAHRBUCH 2003

12 Balota, 60-61.13 Istrien. Historische, geographische und statistische Darstellung der Istrischen Halbinsel nebst den Quarnerischen Inseln (dalje:

Istrien), Triest 1863., 274-277; Balota, 43-45.14 Stulli, 52, 160. 15 Istrien, 187.

vodećim strukturama Arsenala i u vojsci, dok u gradu zadržavaju vlast zbog svojebrojnosti i postojanja autohtonog zemljoposjedničkog sloja još iz doba MletačkeRepublike. Rat 1866. i pojava iredentizma dovode na odgovorna mjesta Nijemce kaojedine pouzdane kadrove. Nastaje (neslužbena) etnička struktura koja će prevladavati u Arsenalu do pada Monarhije: na rukovodećim položajima Nijemci, na boljim,specijalističkim poslovima Talijani i na nekvalificiranima Hrvati.16 Premda su premapodacima iz 1913. gotovo su svi arsenalski inženjeri bili Nijemci ili Česi, a uopće nijebilo Hrvata i Talijana, ovu podjelu ne treba shvatiti kruto, jer je i u “srednjem” slojubilo dosta Nijemaca i Čeha, kao i u trećem Talijana.17

Izgradnjom željezničke pruge do Pule (1876.) priljev stanovništva iz unutrašnjostiaustrijske polovice Monarhije dodatno je pojačan. Grad raste neviđenom brzinom:od 600 stanovnika početkom 19. stoljeća on dosiže 1910. brojku od 58 000, od kojih42 000 civilnog stanovništva, tako da se je u razdoblju od 1857. (početak izgradnjevojnog uporišta) do 1910. brojčano povećao za 14 puta.18 Prema popisu iz 1880. čak78,6 % civilnih stanovnika Pule nije bilo zavičajno u pulskoj općini (32,9 % stiglo je izdrugih dijelova Istre, 29,8 % iz ostalih austrijskih zemalja, 8,2 % iz ugarskih zemalja,a stranih je državljana bilo 7,6 %). Radi se o doseljenicima iz proteklih nekolikodesetljeća (osobito od 1856.), među kojima je upadljiv visok udio onih izCislajtanije.19 U nemalom se broju slučajeva radilo o bivšim vojnicima koji su poodsluženju vojnog roka ostali u Puli privučeni velikom potražnjom za radnomsnagom. Broj kuća je s 214 1842. porastao na 7346 1910. uz stalni manjak stambenog prostora.20 Već 1880. 5131 osoba zaposlena je u obrtu i industriji, od kojih oko 2000 uArsenalu.21 Stalni rast vojne posade i radništva uzrokovao je i nagli razvojugostiteljstva, obrta i slobodnih zanimanja, tj. djelatnosti koje su trebale podmirivatipotrebe takvog stanovništva. Prema nekim je izračunima tri četvrtine civilnogstanovništva živjelo izravno ili neizravno od državnog proračuna.22

Grad je među prvima na području današnje Hrvatske (a i šire) dobio plin (1871.),javnu električnu rasvjetu (1898.) i električni tramvaj (1904.), na svom je vrhuncu pred Prvi svjetski rat imao osam hotela i sedam kavana, nekoliko tiskara, kazalište i vrlodobre pomorske veze s Trstom (osam parobrodskih pruga tjedno u oba smjera) iDalmacijom (devet pruga tjedno, sve do Kotora) te željezničku vezu s Bečom (triputtjedno). Postojala je i namjera izgradnje nove, civilne luke u Medulinu, radi čega bi seizgradio i željeznički trak do tog mjesta. Za to se ponajviše zalagao Paul Kupelwieser,ali nije uspio pridobiti suglasnosti vojnih vlasti, a uskoro je izbio i rat.23 U glavnoj

303

VDG JAHRBUCH 2003

16 E. Vlačić, “Ekonomska struktura Istre 1918. god.”, Istarski mozaik, 1-2, 1965., 18-19. Prema “Statutu za radničko osobljeArsenala” (Statut für das Arsenals-Arbeiterpersonale, 1869.) građanski su se namještenici dijelili na majstore, obrtnike,predradnike i nadničare te šivačice jedara i akordne radnike. Pola. Seine Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft, Wien 1886.,71; T. Crnobori, Borbena Pula, Rijeka 1972., 24.

17 Balota, 73; I. Beuc, Istarske studije, Zagreb 1975., 207.18 Beuc, 203.19 Popolazione di Pola nel 1880, Pola 1881., XXII-XXIV, 52-53.20 Balota, 48.21 Popolazione di Pola nel 1880, 71; Balota, 48-49.22 Polaer Tagblatt, 17. II. 1911., 1.23 “Das hafenbauprojekt von Medolino”, Polaer Tagblatt, 15. V. 1907., 2; 16. V. 1907., 2; P. Kupelwieser, “Iz sjećanja starog

Austrijanca”, Histria historica, 16, 1993., 135-153; Pederin, 216.

starogradskoj ulici, Ulici Sergijevaca, svoje su podružnice otvorile ugledne bečke ipraške trgovačke kuće luksuznom robom.24 Grad se sve više svojim izgledom, kao iopćim ugođajem, udaljavao od drugih istarskih i dalmatinskih obalnih gradova.Osebujno prožimanje srednjoeuropskih i sredozemnih kulturnih, etničkih, jezičnih,arhitektonskih i drugih sastavnica izgradilo je jedan novi, kozmopolitski duh Pule.25Prvi svjetski rat ona je dočekala kao drugi grad po veličini na području današnjeHrvatske.

Strelovitu usponu uzrokovanom novim značajem Pule na Jadranu aktivno jepridonosila i rastuća njemačka zajednica. U Puli nastaje i razvija se njemačka jezgrastanovništva koja je u rukama držala vojnu vlast i upravu Arsenala (kao i većinurukovodećih mjesta u njemu) u kojem je službeni jezik bio njemački26 i koji je upočetku bio jedino mjesto koje je jamčilo sigurnu plaću jer se je isplaćivala izdržavnog proračuna. Ti novi, neautohtoni stanovnici trebali su izgraditi ne samovojnu već i političku osnovicu za širenje germanstva na Jadran.27 S obzirom natradicionalne odnose te na brojnost Talijana u gradu, sve su etničke skupine međudoseljenicima bile podložne talijanizaciji, i to ne samo one kod kojih još nije biodovršen proces nacionalnog preporoda, već i one “istaknutije nacionalnefizionomije”.28 Kako bi takva relativno malobrojna i još neukorijenjena etničkazajednica lakše mogla opstati, za nju je građen novi dio grada na južnoj strani zaljeva, Četvrt sv. Polikarpa (Borgo San Policarpo), koji se na zemljovidima nerijetko naziva iNova Pula. Tu su, pored vojarni i vojnih zavoda, izgrađeni stambeni objekti, škole,bolnica te mornarička crkva i groblje, a u njegovu su elitnom dijelu mornaričkičasnici gradili vile za svoje obitelji.29 I dok je dio u kojem su živjeli majstori i nižičasnici odisao jednolikošću vojničkog stila, časničke su vile odraz graditeljskognasljeđa svih dijelova Monarhije (najviše, naravno, alpskog stila). Ugođaju najljepšeg i najurednijeg dijela grada pridonosili su vlasnici vila koji su u njihovim vrtovimasadili razno egzotično bilje koje su donosili s brojnih putovanja. Jedino su u tomdijelu grada nazivi ulica bili ispisani dvojezično, na talijanskom i njemačkom.30 Djecapripadnika časničkog, činovničkog, inženjerijskog, stožerno-dočasničkog i višegmajstorskog kadra Mornarice pohađala su njemačke škole koje je država u graduosnivala u cilju zaštite identiteta te etničke zajednice. Nastojalo se u škole privući idrugu djecu iz grada, da bi se s vremenom počele osnivati njemačke škole i umjestima u kojima uopće nije bilo Nijemaca (npr. Rovinju i Kanfanaru). S obzirom na

304

VDG JAHRBUCH 2003

24 A. Tentor, “Uspomena na staru Pulu”, Istarski mozaik, 2, 1966., 85-90.25 “Als Festung und als Kriegshafen der ganzen Monarchie, als Aufenthalt zahlreicher, aus allen Ländergebieten der letzteren

stammenden Personen hat Pola bereits einen, man könnte sagen, innerhalb der Reichsgrenzen kosmopolitischen Anstrichgewonnen (...).” Pola. Seine Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft, 87.

26 Balota, 64.27 “Bili su ovamo poslani ljudi koji su govorili njemački, a naselili su se u novosagrađene kuće među Talijane i Hrvate (Slavene) i

tu su živjeli kao gospodari. Rađala su se djeca koja su gledala poluotok – oko kojeg je bučalo more i grad u dubokom zaljevu,bijele šljunkovite uvale i ledine što mirišu po majčinoj dušici – kao svoj zavičaj, i veoma su ga voljela.” Paula pl. Preradović,“Djetinjstvo na moru”, Nova Istra, VII, 1997., 172.

28 Crnobori, 14.29 E. Schatz, Ein Leben für die Marine, Klagenfurt 1997., 181-187; B. Benussi, L’Istria nei suoi due millenni di storia,

Venezia-Rovigno 1997., 593 (dalje: L’Istria).30 J. Orbanić, “Kako su politički vjetrovi »pomeli« pulske ulice”, Glas Istre, 27. VIII. 2002., 34.

to da je među pulskim Nijemcima bilo i protestanata, osnovana je i evangeličkažupa.31 Premda nikad nije uspjela brojem nadmašiti Talijane i Hrvate u gradu, ova jezajednica bila ne samo politički, već i gospodarski snažna i utjecajna. S vremenom suu Pulu stigli i kapitalistički poduzetnici od kojih su najpoznatiji Paul Kupelwieser kaovlasnik Brijuna i velikih zemljišnih kompleksa u gradskoj okolici32 i Jakob LudwigMünz, financijer velikih javnih radova i gradskih poduzeća. Otvaranje pulskepodružnice Austrijske banke za trgovinu i obrt (Österreichische Kredit-Anstalt fürHandel und Gewerbe) privuklo je u Pulu trgovce i obrtnike iz austrijskih zemalja pase u gradu oblikuje i sloj Nijemaca koji nisu živjeli od plaće iz blagajne Ratnemornarice.33

Pula je zbog posebnosti svoje strukture imala velik broj ljudi u javnim službamakao i onih slobodnog zanimanja. Na posljednjem je austro-ugarskom popisustanovništva njihov udio narastao na 46 % ukupnog broja stanovnika grada. Iako jenajveći dio te profesionalne skupine bio u vojsci, ne može se zanemariti nemali brojčinovnika (1374), prosvjetnih radnika (197), odvjetnika, liječnika i drugih slobodnihzanimanja (88). Civilno je činovništvo bilo većinom njemačkog, a manjim dijelomtalijanskog govornog jezika (pretežno u gradskoj upravi).34

Njemačka zajednica u Puli tako nije više bila samo kolonija vojnih uposlenika. Svremenom se oblikovao njemački sloj građanstva koji je, premda malobrojniji odtalijanskog, zbog svog utjecaja i raspolaganja administrativno-političkim položajimastvorio jak temelj i oslonac daljem doseljavanju Nijemaca.

Prema popisima stanovništva može se vidjeti kako je rastao broj govoriteljanjemačkog jezika u Puli:35

go di na ukup noop ćev ni je zik

nje ma č ki ta li jan ski hrvat ski slo ven ski osta li stran ci

1869. 10473

1880. 25173 3826 11503 3675 1283 298

1890. 31623 4400 16399 4968 1480 404

1900. 36227 4543 20941 4820 1514 383

1910. 58562 9064 26816 9511 3293 1634 8244

1921. 37067 34048 261 2758

305

VDG JAHRBUCH 2003

31 Broj evangelika u Puli je ipak bio malen; 1880. bilo ih je 228 (od čega 111 vojnika), a 1904. 351. Popolazione di Pola nel1880, 46-47; “Pola, die Hauptstadt von Istrien”, Illustrierte Oesterreichische Riviera-Zeitung, 12-13, 1904., 93.

32 V. o tome: M. Manin, “O djelatnosti Paula Kupelwiesera u Istri”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, 1995., 35-41.33 Balota, 21-25.34 Beuc, 211.35 G. Perselli, I censimenti della popolazione dell’ Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune citt� della Dalmazia tra il 1850 e il

1936, Trieste-Rovigno 1993., 270.

Za 1869. i prije ne postoje podaci o stanovništvu prema općevnom jeziku(Umgangssprache) jer se tada još nisu uzimali od popisivanih osoba. Značajno je daje 1910. među 9064 govornika njemačkog bilo čak 4211 civilnih osoba (9,9 % civilnog stanovništva),36 za razliku od prvih desetljeća austrijske uprave kada su gotovo sviNijemci bili vojni namještenici. Taj popis, posljednji pred Prvi svjetski rat, potvrdio jejačanje nevojničkog dijela njemačkog stanovništva, kojega se udio popeo na 46 % stendencijom daljeg rasta. U isto je vrijeme (1910.) u Trstu bilo 9580 Nijemaca (ali sučinili tek 5,9 % stanovništva), a u Rijeci 2315 (4,6 %).37

Nijemci su dakle činili od 12,5 % (1900.) do preko 15 % stanovništva (1880. i1910.). Udio Nijemaca u ukupnom broju stanovnika povremeno je opadao, premdase je njihov apsolutni broj stalno povećavao. Objašnjenje valja tražiti u činjenici da jePula ubrzano rasla i da je priljev drugih etničkih skupina bio daleko veći. Tako se je,primjerice, broj Talijana (točnije: govornika talijanskog) između 1890. i 1900.povećao za 27,7 %, a Nijemaca tek za 3,3 %. U Pulu se je neprestano doseljavalo novostanovništvo i sasvim je logično da je među njima bilo Hrvata i Talijana puno višenego Nijemaca čije je matično područje udaljenije. Stvarno je doseljenih Talijana bilo daleko manje nego što to pokazuje porast njihova broja na popisima stanovništva, jerse je on povećavao prije svega zahvaljujući sposobnosti talijanske sastavnice da u svoje redove privuče i upije pripadnike drugih zajednica koji su se tako nastojali što višepoistovjetiti s novom sredinom. Već je osamdesetih godina nepoznati autor zabilježiokako u gradu živi vrlo malen broj starosjedilaca, dok među doseljenicima prevladava

306

VDG JAHRBUCH 2003

Nje ma č ka pu č ka ško la, da nas Sve u č i liš na knjižnica

36 U gradu je bilo 42 548 civilnih stanovnika, što smo dobili oduzimanjem broja vojnika (16 014) od ukupnog broja stanovnika.Beuc, 203; F. Barbalić, Pučke škole u Istri, Pula 1918., 115 (dalje: Pučke škole); Perselli, 270.

37 Perselli, 431, 429.

talijanski element, ali više po svom općevnom jeziku nego po podrijetlu.38 Premapopisu iz 1910. čak 20 538 Puljana nije rođeno u Istri (35 %), među kojima sunajbrojniji oni rođeni u Dalmaciji (4491) i Češkoj (3373).39 U stupac “stranci”upisivani su građani ugarskog dijela Monarhije te Bosne i Hercegovine, a “pravih” jestranaca, građana drugih država, bilo 1543,40 od kojih su najveći dio činili “regnicoli”, Talijani iz Kraljevine Italije koji su u grad došli u potrazi za poslom.

Broj poznavatelja njemačkog jezika bio je značajno veći od broja onih čiji je biomaterinski jezik. Ne radi se samo o zaposlenicima u upravi (koji bez poznavanja togjezika sigurno nisu mogli djelovati) i vojsci (u kojoj je bio službeni, a 70 % pulskogvojnog stanovništva na popisu 1910. nije se izjasnilo kao govornici njemačkog)41 već io svima koji su se školovali u njemačkim školama u gradu. U njemu su djelovale nanjemačkom jeziku dvije državne pučke (muška i ženska)42 i jedna ženska građanskaškola te dvije privatne (Ratne mornarice i dominikanki).43 U početku su u njimaNijemci bili u većini (67 % 1871., 61 % 1881.) da bi 1910. pali na 38 % jer je u njihulazilo sve više Hrvata i Talijana.44 Paula von Preradović, koja je polazila mornaričkudjevojačku školu, navodi kako je “obrazovna razina nastavnica bila (...) vrlo visoka, paonakvu učenost i savršenu predanost nastavničkom pozivu, ravnu onoj u tadašnjojkao i u sadašnjoj Austriji, nije se moglo često naći”, a svojoj tadašnjoj učiteljicinjemačkog pripisuje zasluge što joj je “struktura njemačkog jezika zauvijek jasna kaošto pred očima stoji ustroj jednog veličanstvenog doma”.45 Nijemci su imali i dvijegimnazije: državnu sedmorazrednu realku (Staatsrealschule; proizašla iz nekadašnjeniže mornaričke realke, osnovane 1867.) i Državnu gimnaziju (K. u. k.Staatsgymnasium in Pola; premještena u Pulu 1890. iz Pazina u kojem je osnovana1873., kada je franjevačka, osnovana 1836., postala državnom)46 u kojima su nenijemcitakođer bili u velikom broju, naročito Hrvati koji nisu u gradu imali svoje srednješkole.47 Nenjemačku su djecu roditelji u njemačke škole upisivali prije svega zato što suim tako omogućavali veće izglede za zaposlenje, osobito na boljim mjestima uArsenalu. U tom je smislu posebno bila privlačna mornarička niža realka.48

307

VDG JAHRBUCH 2003

38 Pola. Seine Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft, 66.39 Perselli, 485. Naravno, zemlju podrijetla ne treba poistovjećivati s općevnim jezikom. Ukupno je s područja zemalja s njemačkom

većinom (Gornja i Donja Austrija, Koruška, Štajerska, Tirol, Salzburg, Vorarlberg) bilo 6587 Puljana (32 % došljaka), ali je imeđu doseljenicima iz Češke, Moravske i Šleske jamačno bilo puno Nijemaca.

40 Barbalić, Pučke škole, 115.41 Balota, 24; Barbalić, Pučke škole, na ist. mj.42 Prva dva učitelja u njemačkoj osnovnoj školi bili su Josef Kolarič i Matija Koren. Balota, 50.43 U školskoj godini 1913-1914. mušku pučku školu polazilo je 412 djece, žensku 278, a žensku građansku 17; mornaričku je

polazilo ukupno 832 djece, a kod dominikanki su bile 63 djevojčice. Mornaričku ne navodimo kao državnu, premda je ona toprije nego privatna. Na obližnjim Brijunima djelovala je dvorazredna njemačka škola s (1913.) 42 djece. Barbalić, Pučke škole,117-118, 123.

44 Podaci se odnose na Mornaričku nižu realku (Marineunterrealschule). Balota, 81, 90-91; B. Benussi, Manuale di geografiastoria e statistica del Litorale, Pola 1885., 198.

45 P. pl. Preradović, “Djetinjstvo na moru (III): pokušaj autobiografske skice”, Nova Istra, IX, 1998., 171.46 B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knj. II., Pazin 1973., 382; Balota, 90-91; V. Ujčić, Pula od najstarijih

vremena do danas sa okolicom, Pula 1963., 21; C. Cottone, Storia della scuola in Istria da Augusto a Mussolini, Capodistria1938., 101-102.

47 U tadašnjoj Istarskoj pokrajini postojala je još jedna njemačka srednja škola, ona mješovita (muška i ženska) u Opatiji(Privatvereinsrealgymnasium).

48 Crnobori, 23.

Njemačka je jezična zajednica imala i svoje novine, dnevnik na njemačkom jezikuPolaer Tagblatt koji je izlazio od 1905. do 1918. (u početnom razdoblju pod imenomPolaer Morgenblatt, 1905-1906.) i koji su pokrenuli i financijski podržavaliKupelwieser i Münz.49 List je bio uređivan u svenjemačkom duhu, što ga je dovelo uloše odnose s mornaričkim vlastima koje su promicale austrijske interese, pa ga je uvlasništvo preuzeo poznati pulski tiskar Josip Krmpotić. On je obnovio dobre odnoses Mornaricom i Polaer Tagblatt je dugo bio smatran poluslužbenim glasilom vojnihvlasti. S obzirom na to da je napadao mjesne iredentiste te štitio austrijske i hrvatskeinterese, prozvali su ga njegovi talijanski neprijatelji “hrvatskim organom pisanimnjemačkim jezikom”.50 U Puli je od 1904. do 1912. izlazio (s prekidima) i prohrvatskidnevnik, kasnije dvotjednik i trotjednik, Omnibus na tri jezika talijanskom, hrvatskom i njemačkom, koji je pokrenuo Matko Laginja. U turističke svrhe izlazio je (od 1904.)Illustrierte Oesterreichische Riviera-Zeitung kao glasilo pulskog Mornaričkog časničkogteniskog kluba, a na Brijunima (svake nedjelje od veljače do konca listopada)ilustrirani tjednik Brioni Insel-Zeitung (1910-1915.).

U političkom se je životu nastojalo Nijemce okupiti oko Njemačke pučke stranke(Deutsche Volkspartei) koja je svibnja 1907. izašla na izbore za Carevinsko vijeće (lista

308

VDG JAHRBUCH 2003

Po la er Tag blatt, pul ski dnev nik na nje ma č kom je zi ku

49 Balota, 25, 162. 50 “Uređivao ga je neki češki Niemac, ali absolutno objektivan muž, koji je u listu taktično zastupao hrvatske probitke istarskoga

pučanstva i bio odlučan protivnik talijanskih presizanja.” E. Radetić, Istra pod Italijom 1918-1943, Rijeka, s. a. (pretisak iz1944.), 199-200. Od 1913. list je uređivao Mario Krmpotić, sin Josipa Krmpotića. Balota, 162.

Juliusa von Derschatte, “vođe Nijemaca u Austriji”),51 ali je doživjela potpunneuspjeh. Iz broja dobivenih glasova (48) jasno je kako je većina pulskih Nijemacasvoj glas dala nekoj od talijanskih stranaka ili Hrvatskoj narodnoj stranci.52 S obziromna svoj urbani značaj i na bolju povezanost s talijanskim etničkim elementom nego shrvatskim, pretpostavljamo kako su većinom glasovali za Talijanskunacionalno-liberalnu (pobjednik na izborima) ili Talijansku socijalno-demokratskustranku. Na izborima 1911. Njemačka pučka stranka nije kandidirala nikoga, a naposljednjim izborima za Istarski sabor osvojila je tek 200 glasova birača.53 Namjesnim izborima u lipnju 1907. godine novoosnovana pronjemačka Privrednastranka (Wirtschaftspartei, Partito economico) suprotstavila se vladajućim liberalima iumalo osvojila vlast u gradu.54 Međutim, popis glasača Talijanskenacionalno-liberalne stranke pokazuje da je dio Nijemaca pristao uz nju.55Asimilacijska moć pulske talijanske zajednice nije se očitovala samo na Hrvatima kojisu se doselili u taj grad, nego i na drugim nacionalnostima, pa je tako i dio Nijemaca,osobito oni koji su zasnovali brakove s Talijanima i Talijankama, bivao talijaniziran.56

309

VDG JAHRBUCH 2003

Broj ne ka va ne na Rivi bile su omil je no okup lja liš te Pul ja na

51 “Jeder Deutsche, der am 14. zur Wahl geht, schreibt auf seinen Stimmzettel den Namen des Führers der Deutschen in OesterreichDr. Julius von Derschatta.” Polaer Tagblatt, 11. V. 1907., 1.

52 Polaer Tagblatt, 15. V. 1907., 1; J. Percan, Obzori istarskog narodnjaštva, I, Pula-Rijeka 1986., 136; F. Barbalić, Narodnaborba u Istri od 1870. do 1915. godine (Prema bilješkama iz “Naše Sloge”), Zagreb 1952., 114-115.

53 V. Bratulić, “Političke stranke u Istri za vrijeme narodnog preporoda”, Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, Zagreb1969., 329.

54 Polaer Tagblatt, 30. V. 1907., 1-2 (program Privredne stranke); 22. VI. 1907., 1; 23. VI. 1907., 1 (rezultati izbora); Balota,88; Benussi, L’Istria, 594-596.

55 Polaer Tagblatt, 26. VI. 1907., 5-7.56 Balota, 88.

Kulturni život njemačkog dijela Puljana bio je vrlo bogat. Na glavnom gradskomšetalištu, Rivi, nalazile su se brojne kavane u kojima su se ugledni građani okupljali,čitali novine i raspravljali o pitanjima koja su ih zaokupljala. Najomiljenija su mjestabila kavana i restauracija Miramar te hotel Central s kavanom i restauracijom koji sudržala braća Heim iz Salzburga i koji je bio na glasu kao okupljalište proaustrijskiusmjerenih građana.57 Ispred zgrade mornaričkog zapovjedništva svirao je nedjeljom i blagdanima mornarički orkestar. Tim su danima Puljani običavali odlaziti u Šijansku šumu na rubu grada, dokle je vozio i tramvaj, koja je bila uređena kao izletište slovačkom kućom i paviljonom (Kaiserwald).58 Priredbe u kazalištu (Politeama Ciscutti,osn. 1881.) i Mornaričkom klubu (Marine-Kasino, 1872.) bile su odredištem večernjegizlaska mornaričkih časnika i činovnika, državnih namještenika, intelektualaca iimućnih građana s njihovim bračnim družicama. Čest je gost u Puli bio WienerVarietégesellschaft te brojne kazališne družine iz Austrije i Njemačke. Zabilježeno je dasu i njemačke kazališne predstave bile dobro posjećivane, kao i opere i operete koje su se, osobito u ratnim godinama, uglavnom izvodile na njemačkom jeziku.59 UMornaričkom klubu održavana su predavanja o njemačkoj književnosti, tehničkimnovinama, elektrici, prirodnim znanostima predavači kojih nisu bili samo profesoripulskih gimnazija već i oni s bečkog, gradačkog, insbruškog i praškog sveučilišta temornarički inženjeri i visoki časnici. U hotelu Riviera predavanja su održali iznameniti austrijski književnici Hermann Bahr i Karl Kraus, izdavač časopisa DieFackel.60 Najbogatija je knjižnica u gradu bila ona mornarička, pravo su korištenjakoje imali, pored vojnih osoba i civila namještenih u Ratnoj mornarici, i građani“izvan vojne stege”, među kojima u prvom redu trebamo podrazumijevatinaobražene Puljane koji su ondje mogli pronaći stručnu literaturu o pomorskojvještini, morskoj flori i fauni, najnovijim tehničkim dostignućima, putopise i rječnikei dr. Među oko 30 000 knjiga bilo je najviše onih na njemačkom jeziku (44 %).61Knjižnica Mornaričkog kluba, dostupnija širem krugu čitatelja, imala je većinu knjiga iz područja lijepe književnosti, također ponajviše na njemačkom jeziku.62

U Puli je rođen austrijski književnik Franz Karl Ginzkey (1871.-1963.), adjetinjstvo i mladenaštvo (1889-1901., 1905-1913.) provela Paula von Preradović(1887.-1951.), autorica austrijske himne (Land der Berge, Land am Strome), koji su usvojim djelima pisali i o djetinjstvu u Puli. Paula je Pulu nazivala svojim prvimzavičajem ili “južnom domovinom”.63 Mornarički časnik Georg von Trapp

310

VDG JAHRBUCH 2003

57 Tentor, 89.58 “Pola. Der Kaiserwald und die Siana-Straße”, Illustrierte Oesterreichische Riviera-Zeitung, 4-5, 1904., 32; Geuter’s Neuer

illustrierter Führer von Pola, Zweite verbesserte Auflage, Pola, s. a., 24-25.59 V. Matza, “Pola. Theater und Musik”, Illustrierte Oesterreichische Riviera-Zeitung, 4-5, 1904., 40-41; Balota, 103; Ujčić,

201-203.60 Balota, 98; B. Dobrić, “Kraus u Puli 1913.”, Nova Istra, VIII, 1998., 115-116.61 Na engleskom jeziku bilo je 22,2 % svezaka, na francuskom 21,3 %, a na talijanskom tek 9,6 %. Knjiga na hrvatskom gotovo

da i nije bilo (na svim slavenskim jezicima bilo ih je ukupno 0,05 %). R. Lukin, Mornarička biblioteka (K. u. K.Marine-Bibliothek), Pula 1986., 41-44.

62 Knjige na njemačkom jeziku nakon Prvog svjetskog rata premještene su u podrum, nakon čega im se zameće trag. Isto, 50-51.63 T. Arambašin Slišković, Koliki su te voljeli, moja Pulo!, Zagreb 1996., 179-286; V. Božac, “Život i književni rad Paule von

Preradović”, Nova Istra, V, 1997., 131-139. Pauli von Preradović postavljena je 2001. spomen-ploča na zgradu u kojoj jestanovala.

(1880.-1947.), zapovjednik prve austro-ugarske podmornice (U-5), a poslije poznatiji kao otac proslavljene pjevačke obitelji Trapp, živio je u Puli i u njoj sagradio raskošnuvilu.64 Astronom Johann Palisa (1848.-1925.) boravio je u Puli 1871.-1880. kaoravnatelj Mornaričke zvjezdarnice, te je prvi otkriveni planetoid (uopće u povijestiaustrijskog zvjezdoznanstva) nazvao Austria. Ukupno ih je u Puli otkrio 28, čime jestekao svjetski ugled.65 Dio je života u Puli proveo i skladatelj Franz Lehar(1870-1948.) kao ravnatelj mornaričkog orkestra (devedesetih godina) i, u drugomnavratu, kapelnik mjesne limene glazbe (1910-1918.).66 Car Franjo Josip posjetio jePulu desetak puta, a svoje su vile u njoj izgradili nadvojvode Karlo Stjepan, Leopold iToma Salvator.

Pula je tako u drugoj polovini 19. i u prva dva desetljeća 20. stoljeća bila, uz Trst,jedini grad na Jadranu u kojemu je u značajnijem broju živjela i djelovala kolonijaNijemaca. I dok je Trst imao neusporedivo dužu tradiciju svojih njemačkihstanovnika jer je od 1382. živio pod habsburškom krunom i bio do kraja 18. stoljećajedini značajniji lučki grad austrijskih zemalja i time njihov jedini izlaz na more (avodeću ulogu nije izgubio sve do pada Carstva), u Puli je njemačko stanovništvo bilonovo, naseljavano u većem broju tek od sredine 19. stoljeća. Upravo je zbog teneukorijenjenosti zamjetan dio Nijemaca podlegao talijanizaciji, među kojima suprednjačili oni izvan vojnog sustava. Premda je u posljednjoj četvrtini 19. st. službena

311

VDG JAHRBUCH 2003

Nje ma č ka gim na zi ja, da nas Arhe o loš ki mu zej Istre

64 B. Perović, “Vila podmorničara Von Trappa”, Glas Istre, 20. VIII. 1999., 14.65 Premda je otkrivenim nebeskim tijelima pretežno nadijevao ženska imena iz područja mitologije, među njima se ipak nalazi i

nekoliko “domaćih”: Polana (planetoid br. 142), Adria (143) i Istria (183). Polani i Adriji ime je dao osobno car Franjo Josip za svog posjeta Puli. E. Puh, Zvjezdarnica u Puli (K. u. K. Marine-Sternwarte), Pula 1991., 101-105.

66 U Puli je Lehar napisao konačni oblik Vesele udovice, te skladao operu Tatjana i valcer Lijepe Puljanke (Le belle Polesane).Ujčić, 349; Arambašin Slišković, 348; S. Zlatić, “Muzički život u prošlosti Pule”, Prilozi o zavičaju, 1, 1980., 214; D.Načinović, “Orkestralni zapis u bečkoj Glazbenoj zbirci”, Glas Istre, 28. III. 1999., 31.

politika, naišavši na čvrst otpor prije svega talijanskih građanskih snaga, počelanapuštati germanizatorska nastojanja i promicati kozmopolitski duh grada,njemačka etnička sastavnica nije bila prikraćena niti za jedan bitan oslonac uočuvanju svog identiteta. S obzirom na stalan priljev novih pripadnika, dugoročnonije bila ugrožena i mogla je računati s tim da nakon nekoliko naraštaja njezinipripadnici neće više u Puli biti smatrani strancima. Dio je Nijemaca za to bio osigurao čvrsta polazišta, uvrstivši se među istaknute poduzetnike, intelektualce, umjetnike...

Razvitak te zajednice u njegovu je neprestanom usponu naprasno prekinuoSvjetski rat i njegov za Austro-Ugarsku poguban završetak. Grad dolazi u ruke državekojoj nije bila potrebna Pula kakvu je marljivo desetljećima gradila HabsburškaMonarhija. Italija je imala velika pomorska uporišta u Tarantu, La Speziji, Brindisiju, Veneciji, Anconi i Messini, pa joj još jedno takvo, osobito na sjevernom Jadranu, nijebilo potrebno. Na sve se to nadovezala i velika gospodarska kriza koja je zahvatilaporatnu Italiju. Drastično smanjivanje vojne posade i reduciranje Arsenala izazvalo je katastrofalne posljedice po gradsku privredu. S obzirom na to da je pulskaindustrijska, obrtnička i poljodjelska proizvodnja prije svega živjela od podmirivanjagolemih potreba vojnog uporišta i pratećeg mu činovništva, grad se nakon rata našaou razdoblju velike recesije i visoke nezaposlenosti. “Grad se mora poistovjetiti sMornaricom” bilo je geslo austrijskih vlasti,67 pa je tako Pula svoj privredni razvojčvrsto vezala uz ratnu luku i njezin Arsenal, što je nakon 1918. skupo platila. Tisućeostaju bez posla, a prvi među njima su državni (i vojni i civilni) činovnici: 1923. je brojnezaposlenih dosegao 22 000.68 Radništvo je s 20 000 zaposlenih spalo na 4 000tridesetih godina, pri čemu su najviše stradali “arsenaloti” kojih se broj pred kraj ratapopeo na 12 000, da bi nakon rata bilo posla tek za nekoliko stotina ljudi.69

Nova je vlast od prvoga dana po uspostavi jasno pokazala netrpeljivost premanjemačkoj zajednici. Jedan od prvih ukaza viceadmirala Umberta Cagnija,okupacijskog zapovjednika pomorskog uporišta u Puli, bio je onaj (16. 11. 1918.) ootvaranju svih škola “bez razlike s obzirom na nastavni jezik – izuzev njemačkihškola”.70 Isti je admiral donio i ukaz prema kojem se knjige njemačkog sadržaja itiskane “njemačkim pismom” ne smiju javno rabiti te se stoga zapljenjuju knjigenjemačkih škola i pohranjuju u podrumu Mornaričkog tehničkog odbora.71

312

VDG JAHRBUCH 2003

67 “Die Stadt musste sich mit der Marine identifizieren und derselben die Lösung ihrer großen Aufgabe erleichtern.” Pola. SeineVergangenheit, Gegenwart und Zukunft, 88.

68 P. Ravlić, “Gospodarski uzroci iseljavanja Hrvata i drugih stanovnika Istre između dva svjetska rata”, Talijanska uprava nahrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.), Zagreb 2001., 549-551. Radi se o ukupnom broju nezaposlenih u Pulskojprovinciji, koja je obuhvaćala čitavu Istru, ali se, s obzirom na izrazito slabu razvijenost preostalog dijela Istre, barem tričetvrtine tog broja odnosi na Pulu.

69 G. Cumin, “Pola. Note di geografia urbana”, La porta orientale, I, 7-8, Trieste 1931., 709-711; I. Mihovilović, “Jadikovkaprefekta Cimoronija”, Istra, 13, 8, 1975., 50-51.

70 Cottone, 131; Lukin, 65. Tek je dio hrvatskih škola otvoren, ali je u njih uvođen talijanski jezik kao nastavni pa one u praksipostaju talijanske. Tako već u travnju 1919. civilni povjerenik javlja Cagniju kako je od 38 hrvatskih škola u pulskom kotarupreostalo još samo njih četiri, ali da vjeruje kako će vrlo skoro i njih uspjeti pretvoriti u talijanske. V. Bratulić, Dokumenti oobrani i istrebljenju hrvatskih škola u Istri pod Italijom, Zagreb 1955., 21; Ujčić, 240.

71 Lukin, 65-66.

Pulski su Nijemci bili gradsko stanovništvo i upravo su njih promjene najvišepogodile. Budući da su pretežno živjeli od plaće i da nisu imali zemljišnih posjedaizlaz su vidjeli jedino u odlasku u zemlju svog materinskog jezika u kojoj ih nije čekalo blagostanje ali su barem mogli sačuvati nacionalni identitet. Većina je njih to učinilaodmah po raspadu Austro-Ugarske, tj. u studenom i prosincu 1918. i prvimmjesecima sljedeće godine. U tom su prvom i najvećem valu pretežno bile obiteljivojnih i civilnih službenika koji su ostali bez posla.72 Vjerovali su kako će u NjemačkojAustriji imati veće izglede za preživljavanje nego u Puli gdje se nisu mogli nadati daće talijanske okupacijske vlasti ublažiti odnos prema službenicima bivšeg poretka.

Tako su se sinovi i unuci vratili u zemlju svojih očeva i djedova, a oni malobrojnikoji su ipak ostali nisu i opstali jer su vrlo brzo potalijančeni. Iako nisu imalimogućnosti za javno korištenje svojim jezikom budući da su Talijani (unatočobećanjima) za nekoliko godina uspjeli ugušiti svaku javnu riječ koja nije bilatalijanska (zatvorene su sve njemačke škole, ugašene novine i tiskare, zatvorene ili čakspaljene knjižnice),73 vjerojatno je to bila i dragovoljna odluka tih ljudi koji su željeliostati u gradu zato jer su za njega bili emotivno vezani ili jednostavno nisu imali kamo otići. Desetljećima su pripadali povlaštenom, vladajućem sloju i teško su se moglizamisliti u podređenom položaju: rješenje je bilo u postajanju Talijanima. Od njih dodanas nisu preživjela čak ni prezimena jer su u drugoj polovici dvadesetih godinadekretima mijenjana u talijanizirani oblik, pa je tako, primjerice, Hödl postao Edel,Spiller Spille, Wahl Valli, Wiedenhoffer Videni, a Wilfling Villini.74 Na prvom popisunakon Drugog svjetskog rata Nijemcima se izjasnilo samo osam Puljana, dok premapopisu iz 1991. u Puli žive 34 Nijemca.75

313

VDG JAHRBUCH 2003

72 A. Giuliani, “La popolazione giuliana nella sua composizione etnica”, La Venezia Giulia, terra d’Italia, Venezia 1946., 175.73 Kada su ukinute njemačke škole, uništene su školske knjižnice s knjigama na njemačkom jeziku. Suvremenici bilježe da su

“jednostavno nestale”, što ima značiti da su najvjerojatnije uništene. Isto su tako “nestale” knjige na njemačkom jeziku koje supripadale Knjižnici Mornaričkog kluba. Lukin, 51.

74 H. Mezulić, Fašizam: krstitelj i palikuća, Pazin 1997. (pretisak iz 1946.), 55-108; Pretvaranje prezimena na talijanski oblik,Trst 1928. (popis prezimena); E. Tomasini, I nerostellati del Grion di Pola, Parma 1980., 51, 328-329.

75 Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880.-1991. po naseljima, 4, Zagreb 1998., 2622.

Die de ut sche Be völ ke rung in Pulavon der Mit te des 19. Jah rhun derts bis 1918

Pula erlebte ihre zweite Blüte (die erste in der Antike) in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts, wozu der Beschluss des Wiener Hofes, Pula den wichtigstenKriegshafen der Österreich-ungarischen Monarchie zu verlautbaren, beigetragenhat. In einigen Jahrzehnten erhöhte sich die Zahl der Einwohner von Tausend aufeinigen Zehntausende, es wurden neue Strassen und ganzen Vierteln gebaut,öffentliche und private Gebäude, Institutionen, Fabriken, Filialen grosser Firmengeöffnet, natürlich ein grosses Arsenal und eine Werft, zahlreiche Kasernen undFestungen. Unter der grossen Zahl neuer Einwohner, die mit ihrer Zahl die Zahl derUreinwohner überschritten, war die deutsche Nationalminderheit sehr bedeutend,vor allem wegen ihres wirtschaftlichen und kulturellen Beitrages. Am Anfanghandelte es sich um die Offiziere und Meister im Arsenal, später aber, am Ende des19. Jahrhunderts, erhöhte sich die Zahl der Deutschen, die nicht direkt mit derKriegsflotte verbunden waren. Es gab immer mehr Unternehmer, Beamten undFreiberufler, so dass die deutsche Gemeinschaft begann, ihre militärischenEigenschaften zu verlieren. Das Kulturleben der Deutschen in Pula war sehr reich;wegen der Armee waren die Verbindungen mit Wien sehr entwickelt und deswegenwaren viele deutsche und österreichische Künstler Gäste der Stadt, manveröffentlichte deutsche Zeitungen, deutsche Schulen waren aktiv, Firmen aus Wienund Prag öffneten ihre Filialen, Bibliotheken waren mit deutscher Literaturüberfüllt... Nach dem Ende des Krieges, im Jahre 1918 kam die italienischeOkkupationsverwaltung nach Pula, die von Anfang an eine grosse Unduldsamkeitgegenüber der deutschen Bevölkerung zeigte. In einer kurzen Zeit, bevor Pula mitdem Friedensvertrag Italien zugeteilt wurde, siedelte die grösste Zahl der Deutschennach Deutschland und Österreich aus; eine geringe Zahl von denen, die gebliebenwaren, wurde (wie die restliche unitalienische Bevölkerung) einer grobenItalienisierung unterzogen. Auf diese Weise wurde die Entwicklung der deutschenGemeinschaft plötzlich unterbrochen, und zwar in dem Moment, als sie sich einenstarken Ausgangspunkt für die weitere Entwicklung und eine der leitenden Rollen im Zivilleben der Stadt versicherte; bis zu diesem Moment war die Stadt nur wegen ihrerMilitärstruktur erkennbar.

314

VDG JAHRBUCH 2003

Mira KOLAR

Osje č ki list “Schu lungsblätter”ili sav je ti sla von skim Nje mi ca ma kako da se bri nu

o sebi, dje ci i mla deži 1942. do 1944.

Motto: Heimat ist das, woran wir glauben,Ist unsere Hoffnung in den finsternen Tagen,Ist Stärke, wenn an uns die Zweifel nagen,Heimat ist Himmel in dem Blick,Heimat ist Stolz in hartem Missgeschick.Und risse man den Leib in tausend Stücke,ein jeder Teil sehnt einzeln sich dahinzuricke.

(Egon Hajek, Heimat).

1.

Povijest Podunavskih Nijemaca i uopće Nijemaca na našim prostorima još jeuvijek opterećena grijehom koji je nametnut osvajačkom diktatorskom politikomAdolfa Hitlera. Čak i Podunavski Nijemci smješteni u svim dijelovima svijeta višegovore o tome kako su prognani s ovih prostora nego kako su živjeli na ovimprostorima, jer je očito borba za opstanak nadjačala potrebu za sjećanjima vezanimauz kulturu, znanje, suživot.

Ako povijest želi da posluži kao magistra vitae ona ne smije biti jednostrana većmora obuhvatiti život u njegovoj cjelokupnosti. Naime, pravda se nikada ne može upotpunosti zadovoljiti unatrag, pa nam kao jedini nadomjestak ostaje sjećanje naživot i rad, ono što nam se vraća u sjećanje tijekom naših snova. Nema nikakvesumnje da je njemačko stanovništvo na hrvatskim prostorima, od Drave pa do morabilo nosilac modernizacije, shvaćene vrlo široko od primjene proizvoda prveindustrijske revolucije, vezane uz strojeve i alate, pa do odgoja djece kroz pjesme ipriče, prenošenja uputa za napredno vođenje domaćinstva i ponašanje žena u kući idruštvu. Taj je utjecaj ostavio jake tragove, iako se to zanemaruje u povijesnim,kulturološkim, etnografskim i stručnim radovima. Uvijek kada se samo malo zagrebeispod površine domaće kulture uvijek izlaze na površinu stvari koje su donijeliNijemci ili pripadaju njemačkom kulturnom krugu u najširem smislu te riječi.

Nijemci su počeli stizati na jug kao gosti obrtnici, a onda su sve višenadomještavali ili upotpunjavali i malobrojno domaće plemstvo u borbama protivOsmanlija, preuzevši konačno na vojnom polju vodstvo. Poslije istjerivanja

VDG JAHRBUCH 2003

315

Osmanlija, opet dolazi tijekom 18. stoljeća novi njemački val naseljavanja, ali sadaNijemci dolaze kao seljaci, vlasnici imanja i gospodarski stručnjaci. Oni govorenjemačkim dijalektima i Beč službeno u više navrata pokušava provestigermanizaciju, što izaziva otpor domaćeg stanovništva. Poslije potpisivanjaAustro-Ugarske nagodbe 1868. godine u okviru Hrvatske, jezik uprave, školstva ikulture je hrvatski i srpski, ali postoji i jak pokušaj Mađara da područje Slavonijemađariziraju. U takvim uvjetima kulturna autonomija Nijemaca se u Hrvatskoj iSlavoniji znatno pogoršava, što pokazuje smanjivanje broja Nijemaca u cjelini, ali ismanjivanje njihovog broja u upravi, školstvu i sudstvu. Situacija se još više pogoršalaposlije 1918. godine, kada su Nijemci tretirani kao pobijeđena strana te nisu imaličak ni pravo glasa na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. godine, jer seočekivalo njihovo iseljavanje. No upravo od 1920. Nijemci su se počeli okupljati radiočuvanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta u Schwäbisch-deutscherKulturbundu, koji je imao sjedište u Novom Sadu i mnogi Nijemci su zadržali ciljevekoje je imao ovaj Kulturbund pod zaštitom Weimarske republike i u vremenu kada jeHitler došao na vlast.1

Najviše je Nijemaca u Jugoslaviji bilo izuzev Vojvodine u Slavoniji i Srijemu.Godine 1933. Branimir Altgayer je izabran za predsjednika Njemačkog pjevačkog iglazbenog društva u Osijeku, te je započeo osnivati ogranke Schwäbisch-deutscherKulturbunda po selima, a u Osijeku je organizirao žensku, omladinsku i športskusekciju, te tečajeve za njemački pravopis.2 Na saslušanju 1949. Altgayer je izjavio dase nije slagao s nekim članovima društva koji nisu željeli usmjeriti ovo društvo upravcu nacional-socijalističke propagande, te da je zato 1936. osnovao u Osijekunovo Kulturno i dobrotvorno udruženje Nijemaca u Slavoniji (Kultur- undWohlfahrtsvereinigung der Deutschen in Slawonien), koje je imalo 60 ogranaka poSlavoniji, a centar mu je bio u Osijeku i koje je stavljeno pod zaštitu VolksdeutscheMittelstelle.3 Zakonskom odredbom o privremenom pravnom položaju njemačkenarodne skupine u NDH od 21. lipnja 1941.4 provedena je reorganizacijaKulturbunda u Volksgruppe sa sjedištem u Osijeku, i ova nova organizacija je trebalaimati 12 ureda. To su bili: Ured za financije; Ured za organizaciju; Ured za pravneposlove; Ured za statistiku; Ured za štampu i propagandu; Ured za školstvo, Ured zaznanost i umjetnost; Ured za općenarodno obrazovanje i čuvanje običaja; Ured zanarodno zdravlje; Ured za fizički odgoj; Ured za zanatstvo i trgovinu i Ured zapoljoprivredu. Ovi su uredi trebali biti grupirani u četiri glavna ureda: Ured zaupravu, Ured za kulturu, Ured za narodno zdravlje i Ured za narodnu privredu. Noosnovan je samo ovaj zadnji pod nazivom Glavni ured za narodno gospodarstvo, štoje i razumljivo s obzirom na zadaće njemačkog seljaštva u Hrvatskoj za snabdijevanjeTrećeg Reicha poljoprivrednim i stočarskim proizvodima preko “Agrarie”. Osnovanasu i zemaljska vodstva Landesfrauenführung (Zemaljsko vodstvo njemačkih žena) i

316

VDG JAHRBUCH 2003

1 Satzung des Schwäbisch-Deutschen Kulturbundes Novisad - Statuti Švapsko-Nemačkog Prosvetnog Saveza, Novi Sad, Druckerei und Verlag A.G., Novi Sad, s.a. /1931/.

2 Vladimir GEIGER, Saslušanje Branimira Altgayera 1949., Časopis za suvremenu povijest, 1999., br. 3, 579.3 Isto, 580.4 Narodne novine, br, 56 od 21. VI. 1941.

neka druga vodstva, ali su oni na neki način bile vezane uz vodstvo Narodnosnegrupe (Volksgruppenführung) i njihova djelatnost nije bila posve osmišljena, jer jezapravo čitava organizacija bila toliko razvijena da ju Branimir Altgayer kao vođačitave narodnosne skupine nije mogao ni stigao kontrolirati, što i priznaje u svomsaslušanju UDBA-i.5 Altgayer je izjavio na saslušanju da su Deutsche Frauenschaft iDeutsche Jugend imali svoje posebne propagandne organe i da se cijela propagandamorala prilagoditi mjesnim prilikama. No on priznaje da se ono što je bilo planiranonije moglo izvršiti iz raznih razloga, ali uglavnom zbog nedostatka potrebnog istručno spremnog personala, jer je očito polustoljetno potiskivanje njemačkeinteligencije na ovim prostorima, tj. odmah poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe i jakoantigermansko raspoloženje ostavilo traga.6 Kod žena je organizacija propagandebila još teža, jer žene nisu odlazile na rad u Treći Reich poslije 1936. u tako velikombroju kao mladići. Stoga je očito trebalo pronaći žene koje su znale njemački pamakar i ne bile nacional-socijalistkinje. To je očito bio slučaj u Osijeku i dok časopis,koji je predmet ove radnje, uređuje S.K. u časopisu prevladavaju članci praktičnedomaćinske i obiteljske prirode. Tek kada je S.K. 1944. izostala iz uredništva“Schulungsblättera” ojačava politička propaganda, a slabe kulturni prilozi. No to jeveć vrijeme očajanja, vrijeme spoznaje da je Hitlerova Njemačka izgubila rat, pa jepojačana politizacija svih društava, što je svakako dolazilo do izražaja i na tjednim ipolumjesečnim sastancima Deutsche Frauenschafta.7 No usprkos tome“Schulungsblätter” nije objavljivao konkretne vijesti s bojišta. Izbjegavanje ratnihtema je u časopisu jako naglašeno, iako je to bilo skopčano s velikim rizikom jer sevrlo lako moglo doći u rubriku “Pranger” u “Slawonischer Volksbote” (kasnije“Grenzwacht”).

Mislim da sam odgonetnula i tko je S.K. Na dva mjesta ona se potpisuje punimimenom i prezimenom. Gertrud Scholz-Kling bila je autorica pjesmice u br. 5. odprosinca 1942., te tekstova o svečanostima jutra u broju 12 od kolovoza 1943. godine.No dakako ovo moje mišljenje trebalo bi potvrditi daljim istraživanjima, jer nisamuspjela naći nikakav podatak o ovoj urednici i svakako nastavnici.

Kada se bolje pogleda u sadržaj “Schulungsblätter-a” tada vidimo da umnogočemu ovaj časopis ima ulogu koju danas imaju časopisi pojedinih nacionalnihmanjina, t.j. čuvanja starih narodnih tradicija. To se može dokazati analizom“Schulungsblätter” koji je izlazio u Osijeku od 1942. do jeseni 1944. godine. Časopisje izdavala Njemačka narodna grupa u NDH i to podgrupa Deutsche Frauenschaft iAllgemeine Frauengemeinschaft, dakle grupa Volksgruppe i Kulturbunda. Sadržajovog časopisa sam detaljno analizirala i ustanovila da je u njemunacional-socijalistička ideologija zanemariva, a izuzetno jako zastupano njegovanjene samo njemačkih već i općekulturnih vrijednosti. Časopis treba čitati selektivno.Časopis je skroman po izgledu, ali svojim sadržajem ukazuje da utjecaj HitleroveNjemačke, tj. nacional-socijalizma na pripadnike ženskog dijela populacije

317

VDG JAHRBUCH 2003

5 GEIGER, 597-599. - izjava Altgayera 9. lipnja 1949.6 GEIGER, 605.7 Isto.

Donauschwaba nije bio preveliki i da su žene bile onaj dio stanovništva kojega sunajviše mučili problemi obitelji, obrade zemlje i briga za djecu. Časopis potvrđuje nesamo izvanrednu racionalnost uredništva, koje je iskoristilo stranice ovog časopisa, ne za propagandu Hitlerove nacional-socijalističke države, već za upućivanje žena kakoda lakše riješe svakidašnje probleme u vođenju domaćinstva i obitelji koji sudanomice sve više padali na njihova leđa.

List je zapravo počeo izlaziti u Zagrebu 1941 godine, ali nisam uspjela naći nitijedan broj prvog godišta. Možda bi se mogao pronaći u Osijeku, jer je njegovadistribucija u Slavoniji svakako bila veća nego u Zagrebu.8 S preseljenjem centraNjemačke narodnosne zajednice iz Trga kralja Petra br. 3-4 iz Zagreba u Osijek 1941.i list prelazi u Osijek. Uređivan vrlo sistematično i organizirano s obzirom na ratneprilike, izlazi do jeseni 1944. godine, dakle do vremena kada je cijela Slavonija većpostala ratište. Tiska se u Druckerei und Verlag der Deutschen Volksgruppe inKroatien u Osijeku.

2.

Časopis “Schulungsblätter” (1942.-1944.) uvijek ima nekoliko posebnihsadržajnih cjelina. Tekstovi su u pravilu gotovo uvijek nepotpisani, što je vjerojatnodalo uredništvu veću slobodu da se služi tekstovima iz predhitlerovske Njemačke.Međutim, s obzirom na vrijeme u kojem izlazi, i prvom dijelu se obično opisuje nekidogađaj iz povijesti, ali ne novije, već one iz 18 ili 19. stoljeća, i samo iznimno izvremena Prvog svjetskog rata, a iz Drugog svjetskog rata gotovo nikada.

Zatim postoji dio lista koji je posvećen ženi osobno: Savjeti za bavljenje športom,savjeti za očuvanje zdravlja. Iza toga slijede savjeti za vrtlarstvo, savjeti zadomaćinstvo, savjeti za uzgoj stoke i kunića, prva pomoć u kući, te recepti zapripremu jela, osobito kolača.

Odnosu žene i omladine posvećen je slijedeći odjeljak i ovdje u pravilu nalazimostare njemačke pjesme posvećene prirodi i vrijednostima ljudskog života, a sve je todano i s notama tako da su se te pjesme mogle uvježbati i onda na priredbama iizvoditi.

Odnosu žena i djece dano je ponajviše prostora, i što su vremena bila teža, to jeovaj odjeljak imao više savjeta kako da se djeci uljepšaju Božić, Uskrs, Nova godina idrugi praznici, kako se prave dječje igračke i kako da se prirede dječje igre i kazališnepredstave. Svaki broj redovito završava nekom bajkom i pričom, koje su vađene izGrimma i drugih tradicionalnih djela njemačke dječje literature. Dakako to su samoopće naznake. Zbog štednje papira ponekad je i neki vrlo vrijedan tekst dobio

318

VDG JAHRBUCH 2003

8 U listu “Deutsche Zeitung in Kroatien” u Zagrebu nađe se poneki prilog za žene. U jesen 1941. najavljeno je da se počinjeobjavljivati posebni prilog uz nedjeljni broj “Das Reich der Frau” koji je uređivala Maud Pototschnig, te je prvi prilog objavljenu br. 123 od 24. VIII. 1941. Možda su prilozi izlazili u listu “Verordnungsblatt der Volksgruppenführung der deutschenVolksgruppe im Unab/hangigen/ St/aate/ Kroatie” koji je 1941. izlazio u Zagrebu, ali ga ne posjeduje Nacionalna i Sveučilišnabiblioteka.

skroman naslov, gotovo sakriven okunepažljivog čitača. Gotovo je nevjerojatnokoliko je praktičnih savjeta dano u ovomčasopisu.9

3.

U 1942. je izašlo pet brojeva od kolovoza do prosinca.

U prvom broju od kolovoza 1942.uvodničarka potpisana inicijalima S.K.,piše da je list pokrenut jer neke žene mnogo govore a malo rade.

Odmah iza toga objavljen je izvod izknjige dr. Waltera Grubera “Stadt undFestung Belgrad” kada je princ EugenSavojski protjerao iz Beograda početkom18. stoljeća Osmanlije. Broj je prepunpjesama s notama, od kojih su neke stare aneke narodne.(“Ein ganzes Jahr ist wie einKorn” od Hansa Baumanna, “Hejo, Spannden Wagen an” (narodna), “DasFlachsernten” (Švedska), “Es wollt ein Jäger früh aufsteh’n”, “Fort mit den Grillen!(tirinška narodna pjesma).

U drugom broju od rujna S.K. piše dateškoće pogađaju sve i da se s njima trebanositi, pa budući da je to vrijeme žetve nesamo naslovna stranica već i u tekstu imanekoliko slika žena koje obavljajupoljoprivredne radove koji inače pripadajumuškarcima. Kako bi se dao poticaj zasijanje objavljeno je više starih žetvenihpjesama s notama, (“Erntetanz” iz odOskara Freunda s muzikom GeorgaBlumensaata, i “Der Erntekranz” FritzaJodea iz 1800., te pjesma “Bauernerde”Kurta Eggersa). O Sommerfestu kao ljetnoj

319

VDG JAHRBUCH 2003

Na slov na stra ni ca li sta o važno sti strplji vogžen skog rada iz ruj na 1942. go di ne

Na slov na stra ni ca li sta iz ko lo vo za 1942.sa sti ho vi ma o ve za no sti maj ke i dje ce

9 Radi štednje prostora u ovom radu se u tekstu u zagradi navode stranice gdje se navodi spomenuti rad. No i bez toga čitalac lakomože pronaći traženi tekst, jer časopis je rijetko veći od 70 stranica.

priredbi pisano je u članku “Die letzte Garbe und die Erntekrone” s uputama kako dase ta svečanost proslavi, te kako se rade figurice od slame i zmajevi. Brojne su pjesmetog broja: “Treuspruch” Augusta Eberta, “Dem Volke” Wernera Gmeista, “So fröhlichwie der Morgenwind”, “Der Mond hat leis gelacht” od Hansa Baumanna. Objavljenje prilog Rudolfa Haasa “Eine tapfere deutsche Frau” iz knjige “Muter Berta, dieGrenzlandbauerin v. Ederhof ” u kojem se opisuje kako se je jedna žena iz Kranjskehrabro nosila s nedaćama i teškoćama života, a onda nalazimo članak o JakobuHennemannu, seljaku iz Vršca, koji se je 1788. uspješno kolonizirao u Banatu.Političkog karaktera je pjesma “Sie starben, dass Deutschland lebe”. Na kraju broja jeobjavljena stara priča o guščarici. Broj je vrlo lijepo uređen i tekst se ukrašavasiluetama kao što je npr. djevojčica koja hrani pticu. Na str. 47 objavljena jefotografija dječje njemačke grupe iz Vinkovaca.

Broj tri od listopada ponovno započinje uvodnim člankom S.K. da o radu ovisibudućnost cijelog naroda, te je kao poticaj odmah objavljeno pismo Hansa s istočnogbojišta obitelji da izdrže u teškom radu na zemlji. Slijedi povijesna crtica “DieRevolution 1848/49 und die Donauschwaben” uz isticanje da je 1779. Banat bioujedinjen s Ugarskom i da su mnoga sela prodana plemstvu, čime je zaboravljeno daje njemačkim kolonistima u Podunavlje obećan status slobodnih seljaka a sada suizvrgnuti prisilnoj refeudalizaciji. To je bio razlog da su podunavski Nijemci 1848.započeli revoluciju zajedno s Mađarima. Objavljene su i dvije stare priče (“Der guteRat” i “Krote”). Broj je pun korisnih savjeta u domaćinstvu kao npr. o zaštiti krumpira od truljenja, o sušenju voća i hitnoj pomoći. Donose se i zgodni mali savjeti za rad udječjoj grupi. U ovom broju je objavljeno čak devet pjesama, gotovo sve s notama:“Uns haben wir die Treue” od Hans Baumana, “Erntezeit - Erntedank”, “Erntelied”na riječi Hermanna Rotha, a uz muziku Heinricha Spitza, “Aus Saat wird Korn”Hansa Künkela, “Bunt sind schon die Walder” od J.F. Reichardta koji je živio od 1752. do 1814 godine s glazbom Fritza Jodea, “Lachkanon” Luigia Cherubinia zajedno smelodijom Fritza Jodea, “Schneiderlied” iz 16. st. istog uglazbljenja, “Ade zur gutenNacht” iz Saksonije, te “Nein, nein, nein, aber nein...” Više negativnog negopozitivnog političkog karaktera je pismo Hansa s istočnog bojišta gdje piše kući daneka izdrže poljoprivredne radove. Broj završava pričom “Zimski vjetar ide na put”.Zanimljivo je spomenuti da je 12. listopada 1942. u Osijeku u Kasinu u županijskojulici otvorena velika hrvatsko-njemačka poljoprivredna smotra koju je otvoriopodžupan Slavko Rihtarić, a nastavio svojim govorom i ataše njemačkog poslanstva uZagrebu dr. Pasche. Na toj su izložbi bili izloženi eksponati izloženi u Zagrebu najesenjem Zagrebačkom zboru ali i neki novi koji su prikupljeni u okolici Osijeka.10

U četvrtom broju od studenog 1942. opet uvodnik S.K. da postoji samo jedan put: “Deutsch denken, deutsch fühlen und deutsch handeln”, te je dana opomena krozstihove Willi Vespera “Alles darf untergehn! Deutschland, unser Mutter- Kinder- undVaterland, Deutschland muss bestehn!” Ove riječi baš i nisu vesela poruka iodražavaju da su do Osijeka stigle žalosne vijesti o bitci kod Staljingrada gdje sustradali mnogi Volksdeutscheri iz Slavonije. Radi toga je vjerojatno i objavljen članak

320

VDG JAHRBUCH 2003

10 Hrvatski Radiša, Zagreb, 20, 1. XI. 1942., str.12.

Helene Lang “Frauen und Friede” iz 1914. s konstatacijom da žene više vole mir. Uovom broju savjetuje se kako da se izrade paketi za vojnike na bojištu.

Budući da je broj izašao u vrijeme Dana mrtvih u kontekst toga ulazi i kraći članako Hitlerovom ustanku u Münchenu kada je poginulo 16 Hitlerovca s pjesmom “Dieewige Wache” od Wolfgang Junermanna, te kako je Hitler dobio odlikovanje u Prvomsvjetskom ratu. U ozračju smrti je članak o umiranju Anne Kohrs od G.L. u kojem seopisuje mukotrpan život te žene, te novela “Mutter Streibel” da vrijeme briše sveindividualne sudbine.

Da bi se broju za Svi Svete 1942. ipak dalo ponešto veselja date su upute kako serade dječje cipele od starog filcanog šešira, upute o zaštiti od zime, te ponovno desetpjesmica, većinom s notama. To su “O Deutschland hoch in Ehren” s tekstom L.Bauera iz 1859 godine, “Der Himmel grau”, a za djecu “Junges Volk” od Baumanna,“Das Lied des Wachters” od Hans Baumanna, “Alle stehen wir verbunden”, “Indunkler Stunde”, “Die Frohlichkeit die Turen auf ”, “Es regnet”, “Die kleinenHandwerker” (zidar, stolar, bojadisar, dimnjačar itd.), te igrokaz “Knecht Rupprechtund Frau Holle.” Priča na kraju broja nosi naslov “Troje sretne djece”. Objavljena je ifotografija njemačke djece iz Belišća kako se igraju s kolutima.

Broj pet je božićni broj i prema tome se je taj broj nastojao urediti veselije negoprethodni. Međutim i ovdje uvodničarka S.K. spominje da je Božić svjetlo, ali dačetiri nedjelje prije toga čine advent vijenac, jer je jesen vrijeme mrtvih. I ponovnoneka tuga u rečenici “Alles bereitet sich in der Natur dann zum Sterben vor”, ali uzisticanje da priroda samo tone u san kako bise na proljeće opet probudila. Na frontu ina smrt podsjećaju izvještaji “Frontweih-nacht” i “Stellungweihnachten” reporteraHorsta Kanitza.

Broj je pun nota, pjesama i pričica očitosa svrhom da se primjene u živo od žena idjece u Slavoniji. Igrokaz “KnechtRuprecht” uz stihove Theodora Storma,zatim “Frau Holle” koja nosi porukegermanske božice Freye, a onda staraprekrasna pjesma s notama “Tal und Hugelsind verschneit” koju je očito poznavao i naš filozof i pjesnik Đuro Arnold pišući pjesmu“Zimska noćca već se spušta...” Ova pjesmazapočinje:

“Tal und Hügel sind verschneit,Und die Nachte schweigen,Das wir uns zu dieser Zeit,Das wir uns zu dieser Zeit,vor der Stille neigen." (str. 10)

321

VDG JAHRBUCH 2003

Na slov na stra ni ca božić nog bro ja"Schu lungsbla et te ra" iz 1942.

koja po ti če maš tu

Dio posvećen omladinskoj grupi započinje pjesmom Gertrud Scholz-Kling

“Trotz Kampf, Krieg und Todbleibe uns Weichnachten,das Fest der Liebe.Aus der Kraft der Liebewachse uns das neue Leben". (str.31) s prekrasnim crtežom

obiteljskog para unutar božićnog vijenca sa svjećicom na vrhu. Očito se ovdjeurednica lista potpisala svojim punim imenom i prezimenom, a ovi stihovi odišunadom i vjerovanjem da će dobrota pobijediti.

Slijede stihovi i note: “Tut auf das Tor” (31) Hansa Baumana, “O Tannenbaum”(40), “Shlaf, Kindchen, balde” (44) kao pjesma iz Južne Njemačke iz 1850 godine.Božićno veselje nastoji se uljepšati uputama kako se rade božićni ukrasi, a Hilda Jaubsavjetuje kako da se načini što ljepši Božić, i tu su pod naslovom “Not machterfinderisch” doneseni recepti za kolače koji mogu dulje vremena trajati.(trajni keksi, staronjemački kolač od meda i dr.) Recepti su pisani vrlo jasno i opširno tako dapriređivačice nisu smjele imati nikakvih problema kod priređivanja tih kolača.

4.

U 1943. godini je izašlo šest brojeva časopisa i to jednomjesečnici br. 6, 7, 8, 10,11, 12, dvomjesečnik br. 9 i četveromjesečnik br. 13. Dakle ukupno 7 svezaka, što je za

ratne uvjete u 1943. godini, kada je već bilovelikih poteškoća s papirom veliki uspjeh.Iako je slika te godine u časopisu sve manje,broj stranica se ipak količinski održava, alise nekako osjeća sve veći napor, sve većanapetost u listu. Još uvijek se nastoji dapraktičnost u listu bude jače zastupana odpolitike, ali očito da je i pritisaknacional-socijalista jačao, jer njemačkiseljaci po slavonskim selima sve suugroženiji, pa i miran život uzmiče predratom.

U broju šest od siječnja 1943. S.K. pišeda vojnik mora znati da mu je obiteljsigurna i da ne stoji sama sa svojim brigamai da se žene moraju međusobno povezati,pomagati, savjetovati i tješeći ruke sipružati. Međutim odmah u nastavku S.K.,vjerojatno Gertrud Scholz-Kling, piše da jeruska zima duga i hladna i da treba marljivo plesti stvari od vune a i cipele od slame te da je već mnogo takovih cipela izrađeno. Kažeda se u prošloj godini stalno plelo, slalo

322

VDG JAHRBUCH 2003

Ka ri ka tu ra krum pi ra koji po u č a va dje cušto zna ju o krum pi ru iz

"Schu lungsbla et te ra" u 1943. go di ni

pakete i izrađivalo papuče od slame te da su zapravo žene činile što su mogle za svojenajmilije na frontovima.

Odmah poslije toga otisnuta je prekrasna novogodišnja pjesma “Zwölf Schlage” ozvonima u novogodišnjoj noći od W. Federaua koja počinje stihovima:

“Ein Jahr - nicht jedem ist es gleich.Dem war es arm - dem andern reich.dem einen kurz, dem andern lang. “

a završava:

“Ein Jahr sinkt hin - ein Jahr erwacht.Wir treiben fort in wilder Fahrt,doch jeder Tag ist ... Gegenwart!" (3), upozoravajući na važnost

svakog dana koji se živi i proživi.

Odmah nakon ovog produhovljenog dijela objavljen je članak “Der 30. Jänner1933" od Alfreda Ingemara Berndta o imenovanju Hitlera za kancelara Reicha, (7-9)i jedan članak o Hermannu Göringu,(14-17) političkim vođama Reicha. Te političketekstove odmah neutralizira biografija istraživača Afrike ”Dr. Karl Petersa" iz zadnječetvrti 19. stoljeća, te praktični savjeti, recepti, podsjećanje što treba raditi u vrtu islično.

Od ovog broja postoji dio koji daje savjete za rad u grupi mladih, osobito upute zagimnastičke igre (32). Zanimljiv je članak “Meine Kinder” potpisan sa K.L.

I u tom je broju objavljeno nekoliko pjesama. To su “Wenn alle untreu werden...”Maxa v. Schenkendorfa iz 18. st., zatim “Winterwende” Hansa Scheua, “Ade zurguten Nacht”. Za rad u dječjoj grupi donosi se melodija za “Wintervergnügen”, tetekst za dječji igrokaz Kasperl. Od fotografija je zanimljiva dječja grupa iz Uljanika.

Broj sedam za veljaču 1943. nije više tako pun pjesmica i čini se da je urednicakritizirana zbog zabavnosti božićnog broja. Na 14 stranica se piše o čistoći rase, te su doneseni izvadci iz govora političara o toj temi puni izraza o nepobjedivosti isuperiornosti njemačke rase. No ipak od strane 15 pa do stranice 46 kao da sečitaoci žele obeštetiti za ono ideološko maltretiranje na početku broja. Poslijebrojnih praktičnih savjeta u domaćinstvu daju se recepti za jela od krumpira, azatim se opisuje upotreba mirodije (pfeferminz, thymian, majoran, kumin,estragon, basilik i dr.).

Zabavni muzički dio započinje pjesmom “Die Morgenfrühe ist unsere Zeit” nariječi Hansa Baumanna, gdje očitavamo da ujutro imamo “Ein frölich Herz, ein fester Sinn, das ist der rechte Anbeginn”.(27) Zatim su tiskane pjesme za malu djecu “Drehdich, dreh dich, Radchen”,(30) “Sonne, Sonnenscheine..”,(39) “Die goldene Brücke”(41) kao stara tirinška pjesmica, a objavljena je i Grimmova priča“Schwesterchen”.(43-46)

Osmi broj za ožujak započinje opisom svečanosti u spomen junacima što jezapravo memento tragičnog završetka Staljingradske bitke. Kako bi se podignuomoral objavljen je tekst “Ewiges Deutschland” (11-12) Huge Scholza. U toj funkciji je

323

VDG JAHRBUCH 2003

i “Geschichte eines Baumes, der sich verzweigte” s uputom da ljudski rod treba učiti iz prirode. Zanimljiv je članak o dijalektima seljačkog govora i obiteljskim imenima(8-10).

Dio posvećen zemlji, s tendencijom da se podsjeti na mjesec sadnje, započinjepjesmom s notama “Der Winter ist vergangen”, da bi se odmah govorilo o plodoreduu vrtu, o mnogostrukoj upotrebi kvasca, o povrću itd. Kao i prethodne godine u tovrijeme oranje je udarna tema, pa je donesena fotografija seljanke koja ore s konjima(str. 22), pjesme “Von allen blauen Hügel,(21) ”Der Pfluger" (28), “Erde schafft dasNeue” (28), “Wenn der Fruhling kommt”(37) te novela Hansa Francka “Bankier undBauer” (24-28).

Ima i nekoliko savjeta za igre u dječjoj grupi, pjesmica s notama “Der lustigeSpringer” (40), i “Ich bin das Zwerglein Wupp-di-wupp”(43), a date su i upute zaizradu frule. Zanimljiva je rugalica Wurzelmannu koji nije htio gimnasticirati (42), abroj završava pričom o morskim vilama.

Deveti broj je dvobroj za travanj i svibanj. Početak broja donosi izvode izHitlerovog govora za 1. maj 1933. s isticanjem Hitlerove izreke da rad nije slobodanako je oslobođen radnik, već da će radnik biti slobodan kada će rad biti slobodan, štoje dakako besmisleno. Odmah iza toga slijedi pjesmica s notama “Wir fragen nichtnach Rang und Stand”(4). Za rad u omladinskoj grupi povodom Prvog maja donesenje čitav program, zajedno s pjesmom “Deutsche Arbeit”(26) Horst-Wessela i “Wenndie Hammer schweigen”(26).

Nakon ovog dijela koji je očito imao za svrhu ohrabriti radnike koji rade višegladni nego siti, dosta je velik blok posvećen majčinom danu (Muttertagu) s pjesmom Hansa Baumanna, te tekstom o majčinstvu (6) i novelom o ratnoj majci i pričom“Eine Mutter”(30), te opisom važnosti zaruka i vjenčanja od Karla Hierlia. U ovuskupinu spada i pjesma Else Alschner iz Orschowe “Mutter”,(28) te Liselotte Henckel“Das Lebens ewige Wiederkehr”(28-31).

Kako ženski rad na polju i u kući postaje sve važniji opet se naglašava važnostseljakinjinog rada u ratu, te se potiču žene na zemlji da izdrže, a blok o vrtlarstvu punje praktičnih savjeta. Vrlo su zgodne upute o domaćim čajevima i kada ih trebasakupiti, kako ih treba sušiti, te je objavljena čak i tabela kako bi se uputeolakšale.(15-18)

Rad u omladinskoj grupi započinje opisom kako se slavi “Morgenfeier” aobjavljen je i program uz “Sommerfest” s tri pjesme i uputama za natjecateljske igre.

Broj završava pričom o ocu koji je imao tri sina i najmlađi je bio glupan ali je imaodobro srce.

Broj deset za lipanj 1943. opet je jednobroj i posvećen je djeci. Dijete se naziva“Das Hauses Sonnenschein” s time da se daju upute za brigu oko dojenčadi, tablicatežine, kako treba urediti dječju sobu, prirediti jela, kada je dijete bolesno itd. Ovajtekst je svakako izvrsno došao mnogoj mladoj njemačkoj majci i Slavoniji. Uputedomaćicama vezane su uz ukuhavanje voća i povrća, rad u vrtu i dr.

324

VDG JAHRBUCH 2003

Jedan članak posvećen je Duhovima a tu nalazimo uzrečicu “Nur der ist seinerAhnen wert, der ihre Sitten und Brauche in Treue ehrt”. Zanimljiv je članak dr.Herthe Öhling “Sonnenwende” o važnosti svijetla i tame u germanskoj mitologiji(35).

Za rad u dječjoj grupi objavljeno je više pjesmica a s notama je objavljena pjesma“Grüsse” W. Müller-a (40), više narodnih izreka, te priča o našem kruhu (41). Brojzavršava Grimmovom pričom “Gušćarica na bunaru” (44-50).

Jedanaesti broj za srpanj 1943. posvećen je budućnosti naroda. Nakon duljegvremena ponovno nalazimo uvodnik S.K. s traženjem da se vodi borba protivboljševizma. Autorica piše: “Denken wie da nur an die Zerstörungen in unseremeigenen Lande hier, denen auch viele deutsche Familien zum Opfer fielen”. Ovaj broj je objavljen u vremenu kada je Altgayer na istočnom frontu u sastavu SS konjičkedivizije “Florijan Geyer”. Autorica upozorava da se treba riješiti sitnih nesuglasica iraditi povezano radi budućnosti i održanja naroda.

Felicitas Weber je uputila u ovom broju direktan poziv voditeljicama ženskihodsjeka tražeći od njih maksimalno zalaganje. Poziva na povezivanje žena grada i sela u radu i učenju. No težište je članka ipak stavljeno na žene sa sela, jer selo je nosilacnasljeđa, izvorište naroda i “kičma Wermachta” (26).

Članak Heinza Manthea “Wie heist der wahre Weltfeind No 1.”(3-6) pisan jeprotiv Židova očito od nekog tko je imao nečistu savjest zbog progona Židova uHrvatskoj, pa se na taj način nastoji opravdati, što je dakako vrlo prozirno.

Dvanaesti broj objavljen je za mjesece kolovoz i rujan. Kao i prijašnji brojnacional-socijalistički i ratni karakter časopisa se pojačava. Piše se o ženama u službirata, a navode se i primjeri iz povijesti kada su njemačke žene stajale uz muževe,doprinoseći pobjedi ili dijeleći s njima poraz.(Luiza Pruska kao princeza odMeklenburga 1800., Johanna Stegen 1813. godine, Fernanda v. Schmettau iz 1813.,te primjer jedne majke iz naroda iz 1870. godine i pismo jedne majke iz 1917. koja jeizgubila sinove). Drugim riječima poziva se na žrtvovanje. U članku “Dir, deutscheFrau, zum Geleit”(12-14) govori se o mnogostrukoj ulozi žena, tj. raščlanjuju sezadaće žena u raznim sferama života, a objavljen je i jedan članak o odnosu međuženama s nacionalsocijalističkog gledišta (19-21). Ovaj blok završava pismomšvedsko-njemačke pjesnikinje Clare Nordstrom njemačkim ženama (23). Nastranicama časopisa sve se više osjeća strah koji se ne može prikriti niti dostaneratnim temama na slijedećim stranicama. Poziva se na koncentraciju svih snaga pato potenciraju i pjesme “Dem Führer”(15) od Walthera Hensela, “Alles fürDeutschland”(16-18) te “Hundertausend Herzen schlagen”(19) od Adolfa Seifertakoji potiče zajedničku obradu napuštenih polja iz čega se može zaključiti je ogorčenaborba za žetvu koju su sprečavali partizani ušla u život njemačkih seljaka u Slavoniji.

Blok bez politike započinje uputama kako da se prirede “svečanosti jutra” odGetrud Scholtz-Klink. Ovdje je objavljeno nekoliko prekrasnih starih pjesama koje su se pjevale tom prilikom, te mislim da ih je zgodno nabroji: “Sommer, du herzlicheZeit”(25-30) iz 1545.,"Im Wald ist schon der heller Tag", “Morgen, du hast ein grosses

325

VDG JAHRBUCH 2003

Tor”, pjesme posvećene zrnu (30), “Die Nachtigale”(32) iz 1598. s time da taj tekstzavršava napomenom da u malim stvarima treba tražiti radost i to u prirodi. Uuređivanju ovog bloka ponovno se potvrđuje S.K. kao dobar poznavalac njemačkepoezije i naglašavanja da se ti stari tekstovi reproduciraju i u teškim vremenima rata.Vrijeme žetvenih svečanosti naglašava se ponovno pjesmom “Der Erntekranz” iz1800. Fritza Jodea.

U praktičnim uputama za domaćice govori se o radovima u vrtu i voćnjaku ukolovozu i rujnu, o špricanju zaraženog voća, o salatama , a svakako je zanimljivo dase donosi sedam recepata za korištenje kukuruznog brašna u ljudskoj ishrani.(53-54)

U odjeljku za rad u dječjoj grupi opet ima vrlo zgodnih podsjetnika kako da sedjeca zabave i pouče. Stihovi

“Froh zu sein bedarf es wenig,Und wer froh ist, der ist König"(55)

nije ni danas za odbaciti i mislim da bismo laganije živjeli da to možemo uvijekprimijeniti. Objavljuje se pjesma s notama “Der neckende Kuckuck”(59) od ErnstaSchmir-a iz polovice 19. stoljeća, “Die lustigen Musikanten”(62), te kako se radedječje igračke iz oraha. Na kraju broja donesene su dvije priče: “DasRotkäppchen”(68-70) i “Der gelernte Jäger”(70-74), obje Grimmove, a ovaposljednja je objavljena već ranije.

Kao trinaesti broj objavljen je primjerak koji nosi na sebi oznaku da ječetveromjesečnik, tj. važio je za četiri mjeseca i to studeni i prosinac 1943. i veljaču1944. Očito je, da je jesen 1943. kada je kapitulirala Italija i kada su partizani ustudenom osvojili Koprivnicu bila loša za tiskarstvo, jer je na koprivničkoj željezničkoj postaji palo u ruke partizana nekoliko vagona papira upućenog u Osijek, te se toosjetilo u tiskarstvu čitavog kraja. Mislim stoga da je broj jako kasnio iako to nasamom listu nije nigdje naznačeno. Kako bi se čitaoci obeštetili za dugo neizlaženjeovaj broj ima 77 stranica, te je veći od ijednog ranijeg broja. Poteškoće oko nabavepapira spominje i S.K. tražeći da se izdrži i da svaki na svojem području mora raditisvom snagom.

Obilježavanje svečanih dana vrlo je prisutno u ovom broju. Spominje se“Heldentag” koji je trebalo proslaviti 9. studenog s “Heldengedenkfeier” a koji jenajavljen pod motom:

“Besitz stirbtSippen sterben,Du selbst stirbst wie sie,Eins weiß ich,das ewig lebtDer Toten Tatenruhm."(2).

Ustvari odraz očajne situacije kada se svakodnevno umire i gine za interese Trećeg Reicha i na frontama ali i u Slavoniji.

326

VDG JAHRBUCH 2003

Nadovezujući se na ovo obilježavanje odmah je doneseno nekoliko Grimmovihbajki (“Frau Holle”, “Das Totenhemdchen”, “Die drei Spinnerinnen”) koje je svakiNijemac poznavao i rado pričao svojoj djeci.

No onda je opet prevladala njemačka praktičnost. Čitav blok od str. 21 do 37 jeposvećen odgoju djece. Odgovara se na pitanja “Sind Kinder Besitz?” i odmahodgovara “Das Kind ist kein Besitz, es ist Aufgabe, ein vom Gott gelihenes Gut, furdas wir die Verantwortung tragen”. Daju se savjeti kako se ponašati s djecom kojaimaju izvjesne probleme, ali i kakav treba biti odnos između majki i kćeri te kakodjecu ponukati da pomažu roditeljima. Ovaj vrlo kvalitetan tekst je donesen premadjelima V.M.L. Fischera, ali je očito pojednostavljen i prilagođen potrebama takomalog časopisa kakav je bio “Schulungsblätter”. Dr. Gerhard Budde je objavio članak“Dichtung und Wahrheit im Leben des Kindes” koji objašnjava kako da razumijemokada dijete govori istinu ili mašta. Iz djela Kerstena “Die Praxis derErziehungsberatung” opisano je da li i kada treba dijete kažnjavati. Zanimljiv ječlanak S.K. “O ophođenju s kućnim pomoćnicama”. Nakon toga je objavljena ipjesma “Die treue Magd” Richarda Billingera. Mislim, da je i ovaj broj zbog ovakvogsadržaja bio vrlo tražen, jer takove literature na hrvatskim prostorima uopće nije biloili je bila teško dostupna.

U prosincu je trebalo proslaviti Božić, pa se donose upute kako se rade igračke, aza domaćice je objavljeno i nekoliko recepata za pripremu marcipana i krokanta (str.49). Domaćinski blok je vezan uz upute za štrikanje (46-48), a nekoliko stranica jeposvećeno krumpiru i koja se sve jela mogu od krumpira raditi.

Dječje stranice uzmiču pred političkima i praktičnima. Ipak još uvijek se piše odječjim grupnim igrama (59), no kod pjesmica se često poziva na tekstove i note kojesu objavljene 1942. godine. Novi je tekst “Kasperle Lied” s notama koji se mogaoizvesti u dječjem glumištu. Kao priča je objavljena “Tischlein deck dich”, a ima inekoliko poslovica.

5.

U 1944. godini izašla su svega dva broja, odnosno ako računamo i br. 13, koji jeobuhvatio siječanj i veljaču 1944. godine - tri. Numeracija sada ponovno počinje odjedan, a to je i znak da je došlo do promjene osoba u uredništvu.

Broj jedan za ožujak, travanj, svibanj i lipanj 1944. nosi na naslovnici fotografijukipova germanskog srednjovjekovnog para s time da je muž ratnik a žena kućanica, au stilu Hitlerove čiste umjetnosti.

Broj ima više od stotinu stranica, a započinje pjesmom Mathiasa Claudiusa“Märtz” (2).

Udarna tema broja je njemačko seljaštvo, pa je članak Wilhelma Lenemana “3000Jahre deutscher Bauerthum” povijesni rad. U tom radu je izraženo zanimljivomišljenje da bi već u 14. st. došlo u Njemačkoj do revolucije da nije postojalamogućnost istočne kolonizacije. Rad je dobra studija o povijesti seljaštva u Njemačkoj s odavanjem najvišeg poštovanja seljaštvu i završava citatom Hitlera “Dass ein Volk

327

VDG JAHRBUCH 2003

ohne Städter bestehen konnte, zeigt uns die Geschichte,” ali da ne može bez seljaštvai to se zna. Radi vezanosti njemačke povijesti s poviješću seljaštva opisuju se pravila onasljeđivanju zemlje u Njemačkoj, koja je uvijek mlađe sinove izbacila s posjeda,osudivši ih da budu ratnici ili nešto drugo, što je i bio uzrok gladi za zemljom naistoku Europe i poticatelj križarskih ali i ratova s Poljskom i Rusijom. Čitav taj blokzavršava pjesmama o zemlji.

“Heldentag” 13. ožujka obilježen je člankom Hansa Zoberleina “Treue um Treue” uz isticanje da je u vjernosti snaga usprkos gladi i izdaje.(9-10) Iz članka očito izbijaočaj.

“Morgenfeier” kao i prije veliča jutarnji rad, te je tu objavljen i članak PeteraRoseggera “Kad sam došao za plug”(15), a slijede pjesme “Orač”, “Molba zablagoslov zemlje” i “Gib Frieden unserm Volk und Land.”

Naglašeno je i dolaženje Uskrsa (str. 18-20) s nekoliko praktičnih savjeta zaodržavanje ovog najvećeg kršćanskog blagdana.

Hitlerov rođendan 20. IV. obilježen je tekstom Rudolfa Plopscha i Johannea Linka i ti su tekstovi oda Hitleru i degutantna glorifikacija njegove ličnosti.(20-29)

Povijesni blok obilježava članak “Von unseren Vorfahren” s navodima što je oGermanima pisano u povijesti. Tu je objavljena i poduga pjesma “Deutschland,heiliges Wort”(32-33) od Eberharda Wolfganga Möllera.

“Muttertag” koji je padao druge nedjelje u svibnju obilježen je člankom A. vonAverswald o karakteristikama njemačke žene među kojima je naglašenagostoljubivost i rodnost (str. 34-39), a posebni članak govori o kućnoj radinosti žena.Objavljeno je i nekoliko pjesama, te članak “Majka u ratu”(50) usporedbom gubitkasinova u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Prvi Maj kao dan nacionalnog rada označen je kao dan prijateljstva i svečanostobnovljenja prirode, a noseći članak nosi naziv “Arbeit ist Kampf - Arbeit ist Leben”.

Nakon ovih tekstova u kojima ima mnogo nacional-socijalističke ideologije, ali idijelova koji to nisu, i koji spadaju u srž kulture zapada, pedesetak stranica ili polabroja posvećeno je domaćinstvu i djeci. Dobri recepti za uskrsni stol, te kako sepriređuje kompot rabarbara su i danas upotrebljivi i zanimljivi. Opisani su uzrocikvarenja namirnica i dati savjeti kako ih spriječiti.

Po prvi put se u časopisu javlja posebna odjeljak “Volkswirtschaft - Hauswirtschaft” koji je po mišljenju autorice jedan od važnijih odjela organizacije njemačkih žena.Očito se tek sada shvatilo da teška vremena uvjetuju koncentraciju preostalih snaga,te je na kraju broja dat program što se u vremenu koje obuhvaća časopis trebaobilježavati, a broj je donosio i izvjesne tekstove koji su se mogli koristiti. Autoricapiše da treba našim ženama stajati na pomoći savjetom i objašnjenjima, ali isto takoda joj treba pomoći da ne padne u tugu. Autorica piše: “Kao Nijemci nikada netrebamo pokazati, da nam ovo ili ono manjka, jer je za nas posve razumljivo da teretrata snosi ne samo Fronta već i pozadina, jer u ovom ratu se radi o biti i nebiti”(63).Ističe se, da iz domaćinstva izrasta narodno gospodarstvo. Zdrave obitelji su srž

328

VDG JAHRBUCH 2003

naroda. Jedno dobro vođenje domaćinstva pomaže čitavom narodu. Radi toga trebažene obrazovati da gospodarski misle. Borba za život zahtijeva posvemašnjezalaganje. Odjel Narodno gospodarstvo - domaćinstvo obuhvaća pet područja: 1.Prehranu; 2. Obrazovanje: 3. Odijevanje: 4, Stanovanje; 5. Naseljavanje. Smatra, datreba održavati tečajeve i radionice, jer žene sada drže u svojim rukama 80%nacionalnog dohotka. Ništa se ne smije baciti, ništa se ne smije pokvariti, sasirovinama i hranom treba pažljivo raditi. Žena treba ojačati, ali i snositi punuodgovornost za sve što čini. U spomenutom prilogu na kraju broja ima i zanimljivihnavoda. Tako pored plana sastajanja i sadržaja tih sastanaka daje se savjet kako da sebori protiv moljaca a pod naslovom “Kampf den Motten...”.

Da su vremena vrlo teška pokazuje i članak “Seoska obitelj i seosko imanje” gdje se naglašava nužna ovisnost jednog člana seoske obitelji o drugom.(64-66)

Odjeljak o dječjoj grupi uređuje sada Hans Schemm i tu se donose materijali kojise onda mogu po vodiljama razrađivati na dječjim sastancima, a po planu koji jetakođer pridodan na kraju broja. Schemm navodi da odgoj mora posjedovati trivrline.(67-68) Prva je mudrost, ne u smislu znanja već u smislu života s time da dijetemora shvatiti što se oko njega zbiva i treba znati odlučivati. Druga je vrlina dobrota,dakako opet ne u smislu smiješnog, glupog sentimentaliteta već u prijateljstvu isuosjećanju za nevolje, ali i za zadovoljstva. Treća osobina je dobro raspoloženje ijadan je onaj odgojitelj koji se ne zna nasmijati. Plan za rad u dječjim grupama jerelativno bogat s obzirom na vrijeme, a objavljuju se upute za igru, tekst “Kasperlbeim Osterhasen” za rad u malom dječjem kazalištu, pjesma “Hier ist grün...” zaSomerfest, te gimnastičke vježbe, igranje loptom i drugo. Iako ne spada u taj blokovdje se nalazi i tekst o skupljanju ljekovitog bilja, (93-97) što je zapravo nastavak izprošlih brojeva gdje se govorilo o skupljanju čajeva i mirodija, a zašto se taj članak tunalazi vidi se iz plana u kojem je prvi i četvrti tjedan u lipnju određen za sakupljanjeljekovitog bilja kao najbolje vrijeme za obavljanje tih poslova.

I konačno drugi broj iz 1944. za mjesece srpanj do rujna. Ovaj broj ima 140stranica i to je prava knjiga, a po sadržaju povijest. Na naslovnoj stranici prikazana jekarta njemačkog carstva oko 500 godine poslije Krista. Broj započinje izrekom da iz“povijesti treba učiti” i osim prvog teksta Alfreda Rosenberga “Kraft und Kampf ” (str. 3-4), od str. 5 do 122. je odštampana povijest Njemačke s brojnim kartama i slikama.Ta povijest završava u tadašnjem stilu velikogermanske tradicije s prikazomnjemačkih mitova, odavanje časti seljačkom staležu, njemačkom odgoju i marljivomgrađanstvu. Na kraju su navedene i knjige koje treba čitati podijeljene u romane iliteraturu povijesnog sadržaja, ali dakako uvijek u okviru njemačke povijesti sposebnim osvrtom na koloniziranje na istoku Europe i drugdje. Broju je pridodanplan rada na radnim sastancima tj. koje povijesne jedinice treba obrađivati. Čini se,kao da se znalo da je to zadnji broj i zato se htjelo svaku njemačku ženu upoznati snjemačkom kolonizacijom na istoku, promatrano u kontekstu povijesti s posebnimobzirom na križarske ratove, velike kuće njemačkih kneževa i vladara.

329

VDG JAHRBUCH 2003

Za rad dječje grupe ponovno se donose pjesme, poslovice i upute Hansa Schema,te junačka saga “Wieland”, a onda je dan radni kalendar po kojem bi se ti tekstovitrebali obrađivati.

Kada se pogleda ovaj zadnji broj očito je da više nije bilo snage da se on uredi nanačin kako je to uređivala S.K., pa je povijest Njemačke nadomjestila sve drugetekstove. Dakako malo je komu u tom vremenu već bilo do povijesti, jer je stvarnostsvakim danom bila za Podunavske Nijemce sve gora i teška opasnost se je nadvila nadnjima sa više strana. Izmjena sadržaja pokazuje i da S.K., najvjerojatnije GertrudScholz-Kling, više ne boravi u Osijeku, niti uređuje “Schulungsblätter”. Vrijednepjesme njemačke kulturne baštine sada je zamijenila ratna povijest Wagnerijanskimtemama isprepletena s poviješću križarskih ratova s naglašavanjem “Männer machen die Geschichte”(48), spominjući velike ličnosti njemačke povijesti poimence od Karla pa do Barbarose i drugih kraljevskih kuća. Pisac je ipak imao toliko moralne etike dau ovo vrijeme ipak nije napisao da Hitler kreira njemačku povijest. Naime, bilo je tovrijeme teškog stradanja Nijemaca i u matičnoj zemlji a u Slavoniji već su se mnogipočeli spremati na egzodus, jer neprijatelja je bilo mnogo, a obruč oko PodunavskihNijemaca se je sve više stezao jer otvoren je Srijemski front i svakim danom čule su segranate, a odlazak ptica na jug kao da je naviještao opću seobu. Pobjeda je TrećemReichu uzmicala a poraz se je bližio u najtežem obliku koji je do tada njemačkapovijest ikada zabilježila.

6.

Možemo zaključiti da je usprkos Altgayerovog usmjeravanja ipak u Osijekupreživjela tradicija Volksbunda für das Deutschtum im Ausland (Narodnog saveza zaNijemstvo u inozemstvu) koja je osnovana još 1881. kao nezavisna i nevladinaorganizacija. Ona je pokušala i nakon dolaska nacionalsocijalista ostati formalnonepolitička, pa je usprkos podređenosti Volksdeutsche Mittelstelleu od 1939. ipak utragovima njeno djelovanje izraženo u osječkom listu “Schulungsblätter” od 1942. do 1944. godine. Časopis nikada nije bio izrazito nacional-socijalistički već su temenormalnog života s jakim osloncem na kulturu njemačkog naroda u njemu zauzimaledominantno mjesto. To se osobito zapaža u vrijeme kada list uređuje S.K., vjerojatnoGertrud Scholz-Kling, za razliku kada list uređuje Hans Schemm u 1944. kada dolazido ojačanja nacional-socijalističkih tema. Možda je upravo anonimnost pisacačlanaka u “Schulungsblätteru” omogućavala u velikoj mjeri nepolitički sadržaj idomaćinski pristup. Svakako zanimljivo. U svakom slučaju, Altgayer nije obratiopažnju na ovaj list, koji očito nije bio čisto “hitlerovski” kakav je bio sav tisak onogvremena. Časopis su uređivale žene kojima su domaćinstvo i obitelj bili svetinja, paodatle toliko korisnih savjeta, i vjerujem da su njemačke domaćice, a ne samo one,bile sretne ako im je ovaj časopis u teškim ratnim vremenima dopao u ruke. U njemusu našle korisnih savjeta za svoju obitelj i domaćinstvo a donekle i utjehu za dušu.

330

VDG JAHRBUCH 2003

Die osi je ker Ze i tung „Schu lungsblätter“ oder Ratschlägean die sla wo ni schen de ut schen Fra u en wie sich um sich selbst,

die Kin der und Ju gen dli che (von 1942-1944) zu sor gen

Diese Zeitung ist eine der interessantesten Zeitungen, die während der Kriegszeitin Kroatien herauskam. Sie ist der Beweis der Widerstandsfähigkeit, Standhaftigkeit,aber auch der Rationalität der deutschen Bevölkerung, die bis 1945 in Slawonienlebte. Im ersten Jahr wurde sie in Zagreb veröffentlicht, aber man fand keineExemplare davon. Im nächsten Jahr siedelte sie zusammen mit der Zentrale für dieDeutschen nach Osijek um. Die Zeitung wurde von der Deutschen Volksgruppe imUnabhängigen Staat Kroatiens, und zwar der Untergruppen die DeutscheFrauenschaft und der Allgemeinen Frauengemeinschaft, oder in anderen Worten,der Volksgruppe und des Kulturbundes, veröffentlicht. Im Jahre 1942 wurden fünfAusgaben, im Jahre 1943 sechs und im Jahre 1944 zwei, veröffentlicht.

In den Jahren 1942 und 1943 wurde die Zeitung wahrscheinlich von GertrudScholz-Kling redigiert; sie war auch Autorin des Leitartikels, mehrerer Gedichte undArtikel, die wahrscheinlich einen Ton dieser Zeitung gaben, in der praktische,deutsche Themen und Traditionen, die an den Nationalsozialismus gebunden sind,überwiegen. Erst als sich im Jahre 1944 die Redaktion änderte, änderte sich auch derZeitungscharakter; trotzdem blieben diejenigen Themen, die die deutschen Frauenin Slawonien interessierten und die ihnen halfen, diese schwierige und destruktiveZeiten zu überleben.

Die Zeitung ist sehr interessant wegen der Verschiedenheiten und Reichtümer der Themen, besonders, wenn man die Kriegsbedingungen in Betracht nimmt, in denensie veröffentlicht wurde. Dies ist eine richtige Perle für die Untersuchung desökonomischen, kulturellen, sportlichen und anderen Lebens der Deutschen inSlawonien in der letzten Phase vor ihrem Exodus.

331

VDG JAHRBUCH 2003

Ni ves RIT TIG-BEL JAK

Etnički humor o Nijemcima u Hrvat skoj

Ovaj vrlo širok naslov zapravo je zamisao koju ostvarujem u okviru projektaNijemci i Austrijanci u Hrvatskoj, a ono o čemu bih voljela govoriti ovom prilikom jetek uvod u STRATEGIJU TOG ISTRAŽIVANJA.

I ETNIČKI i HUMOR su dva široka i zahtjevna pojma tako da i samaterminološka odrednica sugerira slobodnu interpretaciju ove složenice, a uvrstimo liovo istraživanje u folklor, nećemo pristup nimalo pojednostavniti. Isto kao i folklor ietnos (etnički) označava ideju nepostojanog, promjenjivog sadržaja. Tek u naševrijeme taj pojam dobiva na značenju, no, ponovit ću to još jednom, toliko je sadržaja pokriveno tim terminom, da je savršeno teško doći do jednostavne identifikacije.

Po svemu proizlazi da su etnolozi mišljenja kako je krajnji smisao podjele naetničke grupe u razmatranju različitosti. (Ljuboja 2001:11) Naglašavanjerazličitosti (jezičke, teritorijalne, porijeklovne ) upravo je ono što dovodi do osobnogidentiteta zajednice i odnosa prvenstveno prema susjedima, a zatim i prema svimdrugim zajednicama. Dalje razmatranje ovog problema dovelo bi nas do Frederica Bartha koji je uočio ono što su svi već znali no nisu izgovorili ni naglasili: različitost ne treba tražiti u osobinama već u etničkim granicama. (usp. Barth 1970). A u našimprimjerima itekako će se vidjeti pomičnost tih granica.

Pri koncipiranju studije poslužila sam se tiskovnom građom iz humoristično -satiričkog časopisa Koprive, koji izlazi u Zagrebu od 1906. – 1940. Izlazi kao tjednik,polumjesečnik i mjesečnik. Od 1941. izlaze Nove hrvatske Koprive. Više puta ovajsatirički list mijenjao je podnaslov, a ja sam se u navedenom pilot – istraživanjuzaustavila na brojevima koji se bave problemima Habsburške Monarhije s pozicijaZagreba i Hrvatske i to do početka Prvog svjetskog rata. Koprive su list velikogformata, pa je lako zamisliti kako ga građani čitaju s bambusovih okvira u nekoj odtzv. “bečkih” kavana ispijajući šalicu melangea. Bio je to likovno raskošno opremljenlist, a ilustracije potpisuju cijenjeni umjetnici kao što su Becić i Vanka.

Koprive su izrasle iz ranijih satiričkih tiskovina poput Vragoljana (izlazio u Bakru),Zvekana u Zagrebu, Brice, Biča, Triesa, Trna, Čauša, Ćuka, Satira, a davne 1862. uVaraždinu se pojavio Podravski jež, preteča mnogo poznatijeg zagrebačkog Ježa kojipočinje izlaziti 1906., dvije godine prije Duje balavca u Splitu. Nedavno je Nacionalna i sveučilišna knjižnica iz Zagreba otkupila humoristične listove hrvatskih iseljenika:Osu iz New Yorka, izašla 1902. te Vukodlaka iz Chicaga iz 1915. I te brojeve trebat ćeprelistati.

Drugu grupu građe pronalazila sam u najnovijim zbirkama viceva objavljivanihod 1990. (Voje Šiljka i Stjepana Babića na stranicama interneta i u zagrebačkoj

VDG JAHRBUCH 2003

333

usmenoj predaji). Ovaj inicijalni korpus građe vjerojatno nije dovoljan da bi sepohvatali svi parametri likova, no odnekud valja započeti.

Namjeravam se dakle baviti vicem i šalom kao povijesnim iskustvom i pamćenjemnaroda, a taj žanr u multietničkoj i bilingvalnoj sredini kakva je bila Hrvatska nijezanemariv. Često stvara dojam sukoba - od sasvim benignog do oštrog oblika.Otkrivajući pomalo tu specifičnu međuetničku komunikaciju , sama me građa uputila da među sudionike, likove i tvorce šaljivih situacija uvrstim: Staroaustrijance,Austrijance, Hrvate, Srbe, Bosance, Švabe i Nijemce (napose u novijim vicevima), ali i sam njemački jezik.

Humor je širok pojam kojeg u prvom redu ističem kao estetsku kategoriju, vidrelacije, modalitet, vrstu intelektualnog prosuđivanja koje nadkriljuje emocije.

Socijalno-antropološki pogled na humor ide ruku pod ruku s teorijskoknjiževnim, onim o malim oblicima. Milivoj Solar drži kako vicevi stoje na razmeđirazličitih područja. Prati ga višestruk teoretski interes: Solar se tragom misli da inajjednostavniji vic posjeduje vrlo složenu strukturu zalaže za dvostruku analizu djelaovog žanra: “ako je uspjeli vic u najmanju ruku neki oblik jezičnog stvaralaštva ,ondanjegova analiza mora biti kao prilog razumijevanju načina na koji se ostvaruje jednatoliko specifična književna vrsta, tako i prilog razumijevanja specifičnosti jednetvorevine kojoj smo, učinivši je predmetom interpretacije, priznali određeniindividualitet" ( Solar 1974 : 217).

Poći ću kronološkim redom u kom se šala, cjenjeniji književni oblik, izmjenjuje svicem, manje cijenjenim oblikom. Na početku jedan negativan nalaz.

U antologiji šaljivih narodnih pripovjedaka Stjepka Težaka koje je izdala Školskaknjiga kao udžbenik u nastavi hrvatskog jezika za 5. razred, a koja se od 1963.doštampava desetak puta, nema ni jedna šala o Nijemcima, Švabama. Prepuna jelikovima Cigana, Muji, Eri, Bosancima, prolaznicima i žiteljima hrvatskog prostora.Vjerojatno autor nije našao dovoljno zanimljive građe, a ako je i naišao na nju, trebalo ju je pojasniti đacima i reći tko su Švabe u Hrvatskoj, tko su Folksdojčeri, što te 1963.ine bi bilo politički umjesno.

Na šale u kojima se pojavljuju lica pripadnika Habsburške monarhije gleda sedanas kao na folklornu građu “iz naše prošlosti” premda su to zanimljive suvrsticešala, poznatih u cijeloj srednjoj Europi (Marks 2001:74,79). Poneki od ovih vicevazaista ne funkcioniraju u današnjem okruženju, no poneki su zadržali svojuuniverzalnu šaljivost. Tom ću se razinom humora baviti u kasnijem radu.

Tako Koprive iz 1909. donose šalu o tome kako je car Josip II. putovao preodjeven carevinom, ispred svoje pratnje. Nestrpljiva krčmarica kod koje je odsjeo, ispituje kad će doći car, kako izgleda i sl. Car se upravo brijao a ona nikako da prestane. Napokon, pita kakvu on funkciju ima kod cara, a Josip će: “Ja ga katkad brijem.”

Tu su zatim vojničke šale tipa:

334

VDG JAHRBUCH 2003

Dobrovoljnog ročnika Majera (malo blaži oblik Švejka) pita narednik zašto ne smije pružitiglavu van dok vlak prolazi tunelom. On odgovara da bi tada oštetio tunel koji sačinjavaerarsko dobro.

Ili ovaj vojnički:

Vojnik je propustio civila u austrijski logor. Ubrzo su to uočili i vojnik je pozvan je naodgovornost. Mislio je, branio se vojnik, da je to preodjeven časnik jer mu se obratio riječima:-Marš marše šokačko - ...(Kop.1912.)

Švabo i Bosanac su par čije dogodovštine rado pretiskavaju Koprive. Nakonaneksije Bosne, svaki je stranac za domaćine - Švabo:

Tako Švabo fotograf objašnjava Bosancu zašto valja naručiti više fotografija: svaki daljitucet je za 1 krunu jeftiniji. – E napravi mi od šestog tuceta tri komada – veli Bosanac(Kop..1912. 5/4)

Apsurdan razgovor između dva govornika od kojih je jedan domaći, jednostavanseljak, a drugi stranac koji govori njemački, razumljiv je samo dvojezičnoj generacijikojoj nije potrebno prevoditi cijele rečenice i tako narušiti lapidarnost vica. Seljakkonstruira svoj njemački na temelju homofonije, slične zvučnosti jezika. Navodimprimjer vica kojeg su znali svi moji kazivači rođeni između dva svjetska rata:

Vozili se u vlaku prema Beču Ličanin i Austrijanac. Ličanin je izvadio slaninu i kruh,narezao sebi te ponudio suputnika. Ovaj je uzeo i zahvalio: -Danke! -

Ličanin je ponovo narezao, ovaj je zahvalio, sve dok Ličaninu nije prekipjelo i udario gaslaninom .-E sad je dosta, ja ti dajem dobar komad a ti stalno TANKO, TANKO - .

U slijedećoj šali parodira se slabo poznavanje njemačkog, službenog vojnogjezika.

Na vojnoj smotri trebao se pojaviti car Franjo Josip i oberst poduči svoje ročnike:-Njegovoveličanstvo uvijek postavlja ista pitanja na koja treba odgovoriti njemački. Prvo pitanje: -Wieheisst du? Drugo pitanje: Wie alt bist du? Treće pitanje : Sind deine Eltern noch im Leben?Došao car i malo promijenio redoslijed, pa je razgovor između Zagorca i cara tekao ovako:

- Wie alt bis du?- Štef.- Wie heisst du?- 18.- Wer ist da blöd, ich oder du?- Alle beide, ihre Maestät.

Tako ti danas “nerazumljivi” vicevi preslikavaju vrijeme u kome je dvojezičnostbila opća pojava. Potvrđuje to i šaljivi izvještaj uz predivan crtež iz Kopriva (1906.br.5/6, str.13):

Zagrebačke dame na Sokolskom sletu: Jedna gospođa iz Gospojinog odbora - Bedenkensie nur. Der Odbor bittet, wir sollen während der Slet nicht deutsch sprechen. Drei Tage nichtdeutsch zu sprechen. Druga: -To vam je nova vlada. Sad i nas u politiku uvlače-.

335

VDG JAHRBUCH 2003

Još nekoliko primjera koji ukazuju da se i vic kao i šala mogu promatrati kaopovijesni izvor, napose iz doba ne tako davne prošlosti.

Omiljeni likovi austrijske vojske u Koprivama su bruder Jovo i bruder Nikola (iliJovo i Simo). Imena sugeriraju da je riječ o Racima, Srbima ili Vlasima u austrijskojvojsci.

Dva kapetana , Jovo i Simo nisu se dugo vidjeli pa Simo pita, čuvši da se ovaj oženio: ...und hast du aus Liebe geheiratet?

Nein aus Gospić, odgovori ozbiljno Jovo.

Ili:

Došli bruder Jovo i bruder Nikola , ein pensionierter Major und ein pensionierter Oberst uPolu i pošli malo razgledati grad. Tako dođu do veličanstvenih ruševina rimskog Kolloseuma.

- Vidiš bruder, veli gosp. Oberst - Tu su ti stari Rimljani razvijali svoju kolosalnu vlast. -

- So, veli major – und wie hat das Österreich erlauben können? -

Klasičnih viceva o Švabama, kakvi se primjerice susreću u srpskom tisku prvepolovice dvadesetog stoljeća, vrlo je malo.

Naišla sam na svega dvije šale pa ih citiram. U prvoj se ismijava slabo poznavanjehrvatskog jezika, a druga kao da sugerira nejasne oblike dobrog ponašanja u urbanojsredini Hrvatske, na koje seljaci iz zatvorenih sela jasnih etničkih granica – nisunavikli.

Kop. br12/13 iz 1912:

Iz Slavonije:

Utekao Švabi krmak, a on za njim u potjeru .Usput sretne komšiju Srbina pa ga zapita: -Hej gomšija, jel ti fidila moj, kako se kaše...

- Što komšija...

- No on, moj muž od krmača.-

Koprive br.7 istog godišta:

Došli čika Andrija i čika Stevan u Zagreb na stočnu izložbu. Ali dogodilo se da čika Andrijai čika Stevan gucnu i uzmu da se bećare izložbom. Dođu pred jednu kušaonu, kad čika Stevanugleda jedno strojno i ubavo djevojče s rumenim obrazićima a u njihovoj narodnoj nošnji. Čičase malo razgoropadio pa sve štuca i zirka na curu i misli “Ne poznajem je al bit će naša cura.” Ičasom štipac curu za obraz: - Dobar večer suzo moja! - A cura u seljačkoj narodnoj nošnji lupnečiku po prstima da je sve zvonilo: Sie ein ganz gemeiner Kerl... das kann man nur von einemBauer haben. A čika Stevan se namrgodio: - Ajdemote mi kuću. U ovom Zagrebu sve naopako.Kod nas se Švabice ne uvlače u naše aljine pa bar znaš tko je tvoj a tko nije.

Partizanski tisak je dobro obrađen i tu nije teško doći do građe. U njoj su Nijemcistereotipni likovi koje je lako svladati. U zbirkama Vuka Vrčevića nastalih polovicomdevetnaestog stoljeća, pojavljuje se lik Bošnjaka i Nijemca tlačitelja, pa tu partizansku humorističnu djelatnost možemo, u neku ruku, smatrati seljenjem motiva. Tim lakšešto u tim šalama Bošnjak nije jasno etnički definiran.

336

VDG JAHRBUCH 2003

Vicevi o Bobiju i Rudiju odupiru se kronološkom prikazu jer su vitalni i s lakoćomprelaze radikalne društvene mijene. Ti staroaustrijski likovi šeću hrvatskimfolklorom, a svojim su se bezazlenim rješenjima ugnijezdili u mirno vrijemevladavine Franje Josipa. Po potrebi su bili i Austrijanci i Česi i Hrvati. Njihovi su vicevi jednako dobro odzvanjali Bečom kao i Zagrebom. Nacionalno obilježje tih likova nijeistaknuto a nije ni presudno za poantu.

Zanimljivo je njihova dugovječnost i trajanje u vremenu komunizma. Možda suim život produžili i dopadljivi crteži Franje Maixnera čije su se knjižice otisnute uvlastitim izdanjima prodavale u kioscima duboko u vrijeme izgradnje socijalizma, još1957.godine. Tip s monoklom, djecom blizancima Maksom i Moricom, ispominjanjem cara, možda je bio tihi protest građana koji su u komunizmu gubiliugled. Navest ću primjer “obrađene” zbilje kako bi to nazvao Solar, u kojoj se“nekorektni” likovi sociopolitičkog sustava interferiraju s novim društvenimpojavama. Autor tajnog vica iz zbirke Stjepana Babića uzeo je upravo tajmonarhistički par da bi postigao dvostruki efekt - jedan je upravo ta apsurdnainterferencija.

Umirao Bobi pa zamoli Rudija da ode do sekretara i upiše ga u Partiju.- Jesi li lud Bobi- što će ti to sad pred smrt?

337

VDG JAHRBUCH 2003

338

VDG JAHRBUCH 2003

- Znaš Rudi, bolje da umre jedan od njihovih nego naš.-

Ide Bobi ulicom pa klima, posrće, oči mu se sklapaju od umora.Što ti je, pita Rudi.

- Već sedam dana nisam spavao. Upisao sam se u Partiju, pa mi rekošeda moram biti budan. -

Koliko god nam u prvi mah likovi Mehe i Hase, danas nesumnjivo vrlopopularnom paru i u hrvatskoj svakodnevici, izgledali vjerski i nacionalno određeni,to je njihovo obilježje nebitno. Oni su suvremeni likovi, često gastarbajteri koji semoraju snaći u nadmoćnoj sredini. Njihova su rješenja takova da pobuđuju smijeh, adadu se iščitati kao univerzalni bosanski mikrokozmos koji nije okrutan sa svojimblentavim i naivnim zemljacima, pa će Haso kao Bobi iz prošlog doba “preskočiti”poraze životnih situacija svojim smiješnim rješenjem.

Premda su vicevi o Muji i Hasi mali odmak od zadane teme, spominjem ih jer seod 1970. u humoru pomalo rađa drugačija slika o Nijemcima potaknuta novimoblikom međuetničke komunikacije, početkom intenzivne migracije radnika uNjemačku.

Izdvojit ću dva vica u vezi s Njemačkom koja se i danas pričaju, no možda i prematiskanom izdanju Ježeva humor – vica Mujo i Haso iz l978.

Pozvao Haso Muju kod sebe u Njemačku. Pokazuje mu na portafonu kako stanuje u kući sučenim svijetom.

- Vidiš sve neki Dr., Mag..Dipl.ing...

- Čuješ bolan Haso a što ti je to Fr. ispred tvog imena ? -

- Fizički radnik , bolan. –

Oženio se Haso negdje u Njemačkoj , pa odlučio dovesti svoju Gretu u rodni kraj. Usput jojje u vlaku objašnjavao kako se Bosanci šegače i što sve o njemu pričaju. Na jednoj stanici onaodjednom shvati i uzvikne: - Eno nas među tvojim zemljacima!-

- Po čemu poznade? – začudi se Haso.

Žena pokaže na šepavog hođu s bijelom čalmom na glavi.

- Pa vidiš onoga: boli ga noga a on je zavezao glavu! -

U tom poslijeratnom razdoblju nastupaju uz gastarbajterske viceve i vicevi ukojima su Nijemci tek jedan od likova vica, često uz Francuza, Amerikanca ili Rusa, da bi se po ustaljenoj shemi došlo do glavnog junaka tj. poante vica u kojoj “domaći”junak likuje nad konkurentima. Nijemac je stereotipni lik, sistematična osoba srazvijenim tehničkim smislom no nije više opterećen ratom.

Među zabranjenim vicevima iz doba komunizma pojavio se i nekonvencionalanvic u kojem bivši partizani pružaju neočekivanu, promijenjenu sliku:

Zagorac i Dalmatinac na nekom su se otoku izvlačili iz njemačkog obruča i Dalmatinac jestalno upozoravao: - Pssst, Nijemci spavaju.-

Trideset godina nakon rata Zagorac posjeti Dalmatinca na otoku i veselo ga zazove.

339

VDG JAHRBUCH 2003

Ovaj mu odvrati :- Psst, Nijemci spavaju. –

Vrlo su inventivni vicevi koji ponovo ismijavaju jezičku uskogrudnost ineobrazovanost “blentavog” lika, ovaj puta gastarbajtera, a odigravaju se uNjemačkoj.

Štef na bauštele vikne na treći kat zidaru Nijemcu:

-Hiti sajlu !

Zadere se još jedanput.

-Čuješ? Sajlu hiti..

Iz sveg glasa vikne tada Štef:

-Šprehen zi dojč?-

-Ja was willst Du?

-Hiti tu sajlu, j. ti mater blesavu –

(V.Šiljak 2002: 120).

Šiljak navodi i stari vic iz zagorskog okruženja, također vezan uz jezičnunekulturu:

Zakaj se knedli zoveju , tak kak se zoveju : KNEDLI?

- Ja si mislim, veli Štef- da ak su okrugli kak knedli, mehki kak knedli, i ak još k tomeizgledaju kak knedli, da se ondak i nikak drugače ne bi smeli zvat – nek knedli. (Šiljak2002,121).

Često se naglašava kako su šale i vicevi žanr koji ne trpi etničku diskriminaciju pati primjeri najčešće ukazuju na ljudsku potrebu savladavanja stranog jezika, duha ikulture vremena i prostora u kojem likovi žive ili su se našli. Kome to ne uspijeva –smiješan je. Premda, i povjesničar Ivo Banac u novije vrijeme naglašava da na Zapadu vlada “politička korektnost” pa su etnički vicevi uistinu nezamislivi, posebno oni kojiističu stereotipe (Banac 2003,11), dodala bih da je prag tolerancije u tom pogleduvrlo krhak. I u zapadnom svijetu gdje su nastali vicevi o Židovima, Škotima, Ciganima dovoljno je uzburkati duhove pa da se iz depoa prošlosti izvuku upravo tiparadigmatični primjeri.

U vrijeme tzv. “balvan revolucije” pojavljivali su se u hrvatskom tisku vicevi oSrbima, a likovi s kojima su konfrontirani su Hrvati, Bosanci, Slovenci, Mađari i dr.Navest ću jedan u kojem se pojavljuje i Švabo. Vic je vjerojatno stariji, no pretisakzahvaljujemo tadašnjoj predratnoj situaciji u kojoj su Srbi sami sebe prikazivali kaožrtve.

Učiteljica je na kraju godine podijelila svjedodžbe. Mali Pišta (Mađar) odlazi ponosankući, mali Hans (Švabo) digo nos do neba i trči kući, a Jovica (Srbin) šulja se uz tarabe. Otac ga je ipak uočio i nije bilo druge već pokazati ocjene. Jovica se snašao: “Što ćeš ćale, kad nas Srbene volidu!”.

340

VDG JAHRBUCH 2003

Ti svi kulturni indikatori koje posjeduju vicevi jamačno ne idu za konfliktnomsituacijom među likovima, već autor uživa u komici riječi, a ponekad i samoironiji. No to su samo natuknice koje valja potvrditi. Velik posao, istom, slijedi.

Napokon, nekoliko misli o suvremenim vicevima koji su u hrvatsku svakodnevicustigli refolklorizacijom (dakle iz pisanog oblika prešli u usmenu predaju). Nijeisključeno da su objavljeni u njemačkom tisku kojeg prate Hrvati u Njemačkoj.

- Što radi Nijemac kad izgubi kosu? -Kupi periku.

- A što radi Hrvat kad izgubi kosu? -Proda češalj.

Je li tu riječ o promjeni stereotipa, pa Hrvat ispada dobar “virtšaftler” konkretno,proda, unovči ono što mu bez potrebe stoji u kući. Ili drugo objašnjenje - toliko jeosiromašio da odmah prodaje svaki višak.

A Nijemac? -Ne želi biti ružan pa odmah kupuje umjetnu kosu? Jesu li Nijemcitašti i skloni trošenju?

Ili je to tek šala na račun logičnog slijeda. Oba odgovora na pitanje su najlogičnija, no upitanik ga ne očekuje, kao ni u pitanju: Za što Šestinčani drže crveni kišobran?-Za ručku. I u jednom i drugom slučaju oznaka etnika služi da bi zbunila upitanika iudaljila ga od logičnog odgovora.

Velika skupina viceva kojima se neću baviti su tzv. logorski ili Auschwitz vicevi kojisu nastali pojavom popularnosti crnog humora. U njima se pojavljuje Hitler,ponekad je u paru i Staljin. To su univerzalni vicevi, a autori mogu poticati iz bilo koje sredine kao što je to slučaj i s autorima kompjutorskih igara i viceva s interneta.

Li te ra tu ra

• Ba bić,S.1995.,Hrvat ski po li ti č ki vi ce vi,Za greb.

• Ba nac, I. 2003.,in ter vju : Vje snik (Pa no ra ma) 21. lip nja 2003.

• Barth,F.1970., Ethnic Gro ups and Bo un de ries, Lon don

• Lju bo ja,G. 2001., Etni č ki hu mor XX. veka, Etno graf ski mu zej u Be o gra du,Be o grad.

• Marks, Lj.2001.,Pre da je o Beču i Za gre bu, Ga sophyla cium 1-2. Za greb.

• So lar, M.1980. , Vic kao književna vrsta u : Ide ja i pri ča, Znan je, Za greb .

• Šil jak, V. 2002., Bra da vi ca,Za greb

341

VDG JAHRBUCH 2003

Ethni scher Hu mor über die De ut schen in Kro a tien

Dieser sehr umfangreiche Titel ist eigentlich ein Thema, dass die Autorin imRahmen des Projektes “Die Deutschen und Österreicher in Kroatien bearbeitet”,wobei das, worüber sie bei dieser Gelegenheit spricht, eine Einleitung in dieForschungsstrategie ist. Den Witz und Spass möchte sie als historische Erfahrung und Erinnerung eines Volkes beobachten. Einige Gesetzlichkeiten bemerkt sie auch aufkleinem Korpus: auf den Seiten der humoristisch-satirischen Zeitung Kopriva(Zagreb) von 1906 bis Anfang des Ersten Weltkrieges. Da der Witz eine “bearbeitete”Realität (M.Solar) ist, fügte sie dem alten Material auch das neue hinzu: die, in derneuesten Zeit veröffentlichten Witze den Autoren Babić und Šiljak, als auch Witze, die wir in der zagreber Region hören können (mündliches Erzählen).

Neben den Deutschen treten in diesem Material auch andere Charakter auf:Österreicher, Kroaten, Serben, Bosnier, aber auch alleine die deutsche Sprache.

Ein Teil des älteren Materials fordert von den Zuhörern eine Zweisprachigkeitund bestätigt, dass man den Witz auch als Geschichtsquelle beobachten kann. Hierdenkt man an die heute vergessenen Witze über die österreichischen Soldaten,Schwaben, die schlecht kroatisch sprechen und umgekehrt, über witzige Situationenin denen sich kroatische Bauern befanden da sie die deutsche Sprache nichtkannten. Witze betonen ethnische Kämpfe nicht, hören aber auf während einesKrieges und Kampfes gutmütig zu sein. Die Autorin bringt auch Beispiele der sog.Gastarbeiterwitze, die die Situation der kroatischen Arbeiter in Deutschland und dieneue Beziehung gegenüber der Deutschen darstellen.

Mit den Lagerwitzen “Auschwitz” beschäftigt sich die Autorin nicht, da esuniversale Witze sind die schwarzen Humor darstellen und sich über das Internetverbreiten.

342

VDG JAHRBUCH 2003

Ma ri na FRUK

No vin ska te ma ti ka u CROATIJI (1839. –1842.)

Uvod

Novinstvo pripada onim djelatnostima koje od samog početka svog razvojapokušavaju osvijestiti i artikulirati svoje poslanje. Novinska tematika kao stalna temanovina u hrvatskom se novinstvu javlja početkom 19. stoljeća i to u listovima nanjemačkom jeziku. Valja naglasiti da su ti listovi, iako tiskani njemačkim jezikom,sastavni dio hrvatskog novinskog korpusa. Komparatist Ivo Hergešić o njima piše:

“Ti inojezični listovi ne mogu se izbaciti iz povijesti hrvatske žurnalistike, jer su snjom upravo organski povezani. Često svjedoče o zanimljivoj kulturnoj simbioziizmeđu domaćeg i stranog elementa (...) a ponekad su hrvatskiji od listova koji suizlazili na hrvatskom jeziku (...)”.1

Govoreći o “kulturnoj simbiozi između domaćeg i stranog elementa” Ivo Hergešić podsjeća na pripadnike drugih naroda koji su, živeći u simbiozi s domaćomsredinom, ostavili trag u životu hrvatskih zemalja. Tako, primjerice, u istraživanjuhrvatskog novinstva nije moguće zaobići pripadnike Nijemaca i Staroaustrijanaca,koji su odigrali važnu ulogu u počecima razvoja hrvatskog novinstva u svimpodručjima novinske djelatnosti - kao tiskari, slagari, nakladnici, urednici, novinari,autori, ilustratori ili knjižari2.

Istraživanje novinske tematike u prvim hrvatskim listovima na njemačkom jezikutemeljila sam na jednom, danas gotovo potpuno rekonstruiranom novinskomkorpusu iz prve polovice 19. stoljeća. Riječ je o CROATIJI3, hrvatskomzabavno-poučnom listu na njemačkom jeziku, koji je redovito izlazio od 1839. do1842. godine. Korpus CROATIJE sadrži oko 1700 stranica u formatu kvarta,nepaginirane priloge i ilustracije.

CROATIJU je 1839. godine pokrenuo zagrebački nakladnik i tiskar Franjo Župan.CROATIA je u početku bila mjesečnik, koji uređivao Eduard Breier (br.1-12/1939-6/1840), a sredinom 1840. godine postaje tjednik i izlazi redovito do kraja1842. u nakladi od 350 primjeraka. Urednici tjednika su Heinrich Börnstein (br.1-36/1840), Carl Börnstein (br. 37/1840-26/1841), J. B. Taubner (br. 27/1841-51/1841)i Antonio F. Draxler (br. 51/1841-104/1842).

CROATIA objavljuje književne i popularno-znanstvene tekstove iz različitihpodručja znanja - znanja o povijesti, zemljopisu, etnografiji, balneologiji, filologiji,

VDG JAHRBUCH 2003

343

1 Usp. I. Hergešić: Hrvatske novine i časopisi do 1848., Matica hrvatska, Zagreb, 1936., str. 10.2 Doprinos pojedinaca njemačkog podrijetla razvoju hrvatskih zemalja u prošlosti još uvijek nije dovoljno istražen. Usp. Mira

Kolar-Dimitrijević: Skrivene biografije nekih Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća. Osijek, 2001.3 Rekonstrukciju CROATIJE omogućila je potpora ARGE Alpen-Adria, Land Steiermark.

novinstvu, gospodarstvu, osobito prometu, industriji. poljodjelstvu i trgovini iz peraviše od stotinu domaćih i stranih autora. Od domaćih autora najpoznatiji su MirkoBogović, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Petar Preradović, Franjo Šporer, Pavao Štoos,Bogoslav Šulek, Ljudevit Vukotinović, a od stranih Rudolf Gustav Puff, JohannNepomuk Vinzenz Sonntag, Wilhelm Vehovar, Hermann Calla, Ludwig AugustFrank, Franz Geisner, Wilhelm von Dorn, Joseph Gusikow, Georg Carl Herloßsohn,Siegfried Kapper, Friedrich Klusmann, Leopold Kordesch, Ignaz Lederer, KarlGottfried Ritter von Leitner, Heinrich Letz, France Prešern, Franz Schuselka, AdolfRitter von Tschabuschnigg, Vinzenz Zusner, Johann Nepomuk Vogl i drugi.

CROATIA s oduševljenjem promiče ideje programa hrvatskoga preporoda, što sevidi po broju priloga posvećenih temama narodnog jezika, književnosti i povijesti, alii po tome što su u njoj surađivali hrvatski preporoditelji.

List također izvješćuje o tekućim zbivanjima u Zagrebu, Austrijskom Carstvu isvijetu, objavljuje novinarske i uredničke priloge, te razne obavijesti i oglase.

CROATIA povremeno donosi i samostalne priloge od kojih je najvažniji DERCOURIER FÜR DAMEN, Nachrichten aus dem Bereich der Literatur, Kunst, Musik,Mode, des Theaters und geselligen Lebens aus allen vier Weltgegenden. Gratis =Beilage zur CROATIA für den Jahrgang 1840. (GLASNIK ZA DAME, Vijesti izpodručja književnosti, umjetnosti, glazbe, kazališta i društvenog života sa svih stranasvijeta. Besplatni prilog CROATIJE za godište 1840.) Izašlo je šest brojeva: 1, 2, 3, 4,5, 6 4. Svaki broj COURIERA ima osam stranica i tekuću paginaciju od 1 do 48. Važnoje naglasiti da je DER COURIER FÜR DAMEN prvi hrvatski list za žene s prilozimaiz književnosti, umjetnosti, glazbe, kazališta i društvenog života. U vijestima izdruštvenog života najčešće su vijesti iz područja svjetske mode i života “visokihkrugova”, tj. vijesti o carskim i kraljevskim obiteljima, o znamenitim osobama iuglednim suvremenicima tadašnjeg vremena.

U popularno-znanstvenim, zabavno-poučnim, uredničkim i novinarskimprilozima u CROATIJI kao tjedniku često se raspravlja i o novinstvu. Piše se otiskarstvu i novinarstvu, raspravlja se o izumu tiska, o tiskarskoj struci i tiskarskomumijeću, o umijeću novinskog kazivanja i posredničkoj ulozi lista.

Ti skar stvo

Tiskarski je izum aktualna tema CROATIJE. Tako primjerice povodom proslaveGutenbergove obljetnice list donosi prigodnu pjesmu pod naslovom Zur Feier desJubeljahres 1840. Worte der Freude. Unserem Gutenberg, dem Erfinder der Buchdruckerkunst, dem Wohlthäter der Menschheit, dargebracht.5(Povodom proslave jubilarne 1840. godine.Riječi radosti. Svečano prinosimo našem Gutenbergu, izumitelju tiskarske umjetnosti,dobročinitelju čovječanstva).

344

VDG JAHRBUCH 2003

4 Izašlo je šest brojeva: 1, 2, 3, /4/ 5, 6. Broj 4 nije sačuvan ni u jednom dostupnom godištu CROATIJE.5 Usp. CROATIA, god. II, 1840., br. 3, str. 9. Prilog nije potpisan. Autor je Wilhelm Landauer, poslovođa Gajeve tiskare, a

pjesma je preuzeta iz prigodnog “tiskarskom krasotom urešenog” izdanja, koje predstavlja prvu hrvatsku tipografsku publikaciju(Prema V. Oštrić: Tipografi u Gajevoj tiskari i njihova aktivnost od 1838. do 1872., u: KAJ, 1972., god. 5, br. 10, str. 33-55).

Gutenbergov se izum u pjesmi slavi kao svjetsko umijeće, koje je otvorilo “svetedvere znanja”, koje je nekoć pripadalo samo odabranima, a sada postalo vlasništvomsviju.

U istom broju objavljena je i humoristična zdravica Humoristische Tisch=Redean Buchdrucker, - gehalten am 24. Juni 1840 auf dem Gutenbergs=Feste vonHeinrich Börnstein (Humoristična zdravica Heinricha Börnsteina tiskarima–održana 24. lipnja 1840. povodom proslave Gutenberga), u kojoj se tiskarskoumijeće naziva “umijećem stoljeća” koje ne predstavlja “ni cehovsku ni nacionalnusvečanost nego svečanost svijeta, duha i znanja”.

Na početku primjene novog izuma i rađanja novog zanata čini se puno važnijimriješiti pitanje kako, nego što prenijeti. Oprema priloga ponekad je važnija odobavijesti koja se prenosi - što su prilozi manje obavijesni, to je likovni izraz bogatiji.Opća fascinacija izumom i uzbuđenje pred novim tehničkim mogućnostima odražava se u listu gotovo na svakoj stranici6.

Tiskarstvo, kao i nakladništvo, u to je doba pustolovni zanat koji opčinjava ljude,osobito mlade ljude željne zarade i slave. Tiskarska se struka shvaća kao umjetničkozanimanje, povezano s književnim, likovnim, nakladničkim i knjižarskim radom.

Slagar ponekad i sam intervenira u priloge, tako primjerice u bilješci uz tekst ozagrebačkoj vodi stoji: “Ich habe noch kein schlechtes Wasser in Agram getrunken.Anmerkung des Setzers”7, (“Nisam još pio lošu vodu u Zagrebu. Primjedba slagara”).Drugom pak prigodom slagar se ne slaže s autorovim mišljenjem da je “vino u tomkraju loše”8.

No vi nar stvo

U CROATIJI se povremeno piše i o novinarstvu, o novinarskoj „struci“,primjerice, o umijeću novinskog kazivanja. Budućim suradnicima podrobno setumače zadani zahtjevi koje tekst mora ispunjavati a koji su određeni namjenomteksta, očekivanjem čitatelja, uvjetima koje postavlja cenzura i sl. Za čitatelje seponekad donosi “naputak za uporabu” teksta, osobito kad je riječ o novimrubrikama. Izvornost teksta u današnjem smislu ne postoji. Kompilacijski postupci iumijeće pravljenje lista škarama, Scherenarbeit, ističe se u više navrata kao prednosti –„bolje tuđe zrno nego vlastiti kukolj!“.

Često se piše i o drugim listovima, primjerice o njihovoj brojnosti i kakvoći. Takose navodi da u Americi izlazi 1555 listova, u državi New York 274 lista, od toga usamom gradu New Yorku 94. Hamburg ima 27 novina i časopisa, od kojih 14kazališnih i svi su navodno izvrsni. Istodobno se ističe i brojnost novinarskihpublikacija u vlastitoj državi, čime se želi opovrći mišljenje kako je žurnalistika uAustriji još u povojima.

345

VDG JAHRBUCH 2003

6 Usp. sa sličnim stanjem iz povijesti razvoja filmskog izuma - očaranost izumom filmskog zvuka i boje!7 Usp. CROATIA, god. II, 1840., br. 48., str. 49.8 Usp. CROATIA, god. II, 1840., br. 48., str. 48.

“Mächtig hebt sich in unserm gesegneten Kaiserstaate in neuester Zeit derJournalismus, und das Erscheinen von 36 politischen und 106 belletristischenZeitschriften in der Monarchie widerlegt nur zu deutlich die seichten Behauptungenausländischer Scribler, als liege die Journal=Literatur in Österreich in der Wiege”9.(“U našem blagoslovljenom carstvu u novije se vrijeme snažno uzdiže žurnalizam isamo izlaženje 36 političkih i 106 beletrističkih časopisa u monarhiji jasno opovrgavatvrdnje stranih piskarala, da je žurnalistička književnost u Austriji u povojima”.)

U listu se piše o “modernom žurnalizmu”, pod kojim se podrazumijevaju pokušaji ostvarivanja kontakata s čitateljem kao što su pripremanje zajedničkih priredbi ičitateljeva suradnja u listu.

Uloga novinara nerijetko postaje predmetom rasprave - piše se o novinarskojetici. Novinar ne smije biti indiskretan i objavljivati “najnježnije tajne građanskogživota”, niti klevetati i napadati “zaslužne državnike, časne znanstvenike, poštovanegrađane”, ali govori se i o zadaći novinara da rade za opće dobro:

“Ein weites Feld liegt dem Journalisten bei uns frei: Erweiterung gemeinnützigerKenntnisse, Beförderung der Fortschritte der Industrie, freimüthige Besprechungalles Nützlichen, Aufrechthaltung der Nationalität, Anerkennung inländischen undfremden Verdienstes, und viele andere reich bebaute Felder der Literatur bieten demösterreichischen Journalisten ein reges, wirksames Leben für seine geregelteThätigkeit”10. (“Pred novinarom je široko polje djelovanja: širenje opće korisnihznanja, poticanje razvitka industrije, slobodoumno raspravljanje o svemu korisnome, očuvanje nacionalne svijesti, priznavanje domaćih i stranih postignuća i brojna druga bogato obrađena polja književnosti nude austrijskom novinaru živahan, djelotvoranživot u njegovoj redovnoj djelatnosti.“) ”

Osim kazališta, koje je najčešća tema novinskih priloga, često se piše o cirkusu,akrobatici, magiji i svemu onome što se dovodi u vezu s opsjenarstvom. List i samfingira autentičnost događaja, izmišlja dopisnike, potpisuje slavna imena kao autorepriloga, primjerice “upravo donosimo neobjavljenu pjesmu Heinricha Heinea”,polemizira s drugim listovima “koji lažu”, ali komentira i vlastite nedostatke. Tako se,primjerice, u humorističnom dodatku Album für Freunde des Humors und heiterenScherzes autor izruguje “izrodima moderne žurnalistike“, čiji listovi izlaze devet putatjedno, na kolosalnom regal-velen papiru, s kićenim slovima i raskošnim tiskarskimcrnilom i godišnje stoje odvratno malo, samo 1 forintu i 12 kruna. Listovi sadržavajusame samcate izvorne članke iz drugih novina i broj njihovih raznovrsnih rubrikaiznosi šest tisuća. Suradnici su doduše svi redom nepoznati, ali pretplatnici će ih većupoznati. Za svaki zanimljiv članak uredništvo suradnicima obećava primjerenehonorare koji im neće biti isplaćeni11.

346

VDG JAHRBUCH 2003

9 Usp. CROATIA, god. II, 1840., br.6, str. 21.10 Isto, str. 6-7.11 Usp. CROATIA, god. II, 1840., br. 12, str. 45

Po sred ni č ka ulo ga no vi na

Znanje o novinstvu u CROATIJI se može pratiti i kao svijest o posredničkoj ulozilista i njegovom utjecaju na javno mnijenje. Znanje o posredništvu u CROATIJI seiskazuje kao svijest o kulturnoj misiji novina i njihovom utjecaju na život zajednice. Ujednom od napisa o austrijskom novinstvu, koji izlaze u nekoliko brojeva podnaslovom Österreichische Journal=Schau autor piše:

“Ein gutes Provinz=Blatt soll auf das geistige Leben der ganzen Provinz wirken,es soll seinem Leser Vieles, Abwechselndes, Neues und Interessantes bieten, undimmer dasjenige heraussuchen, was den verschiedenen Classen und Orten seinesLesekreises zusagt”12. („Dobar pokrajinski list treba djelovati na duhovni život cijelepokrajine, treba svojem čitatelju pružiti mnogo toga raznolikog, novog i zanimljivog, te uvijek odabrati ono što odgovara različitim staležima i mjestima njegova čitateljskogkruga.“)

Svijest o novinstvu iskazuje se i kao svijest o važnosti i moći novina – tako,primjerice, u prilogu o francuskom novinstvu pod naslovom Macht der französischenJournalistik13(Moć francuske žurnalistike) utjecaj pariškog lista JOURNAL DES DEBATS na dnevnu politiku postaje predmetom komentara. Tvrdi se da list postavlja i rušiministre, da urednik ne piše tekstove nego dane provodi u kabinetima ministara ili na političkoj soareji. Ipak, tobožnja svemoć francuskog novinstva pripisuje sefrancuskom pretjerivanju.

Listovi, osim sadržajem, nastoje na čitatelje djelovati i svojom tipografskomopremom kako bi zadovoljili njihov ukus i privukli nove pretplatnike. Estetskomoblikovanju CROATIJE, ukrasnim ilustracijama u skladu s vladajućom modom iideologijom, vrsti slova, kakvoći papira i tiska, posvećuje se velika pozornost. Tako,primjerice, CROATIA (1842.) u zaglavlju donosi ukrasni trijumfalni luk s grbomTrojednice u kojem su ilirska obilježja - mladi mjesec i šesterokraka zvijezda,znamenje “Velike Ilirije” a, prema riječima uredništva, list nudi:

„Eine freundliche Ausstattung soll unserem Unternehmen zur Empfehlungdienen; milchweißes, schön geglättetes Velinpapier aus der Fabrik der HerrenSMIETH (sic!) und MEYNIER in Fiume, ein splendider, korrekter, das Auge nichtverletzender Druck und ein eleganter Umschlag sollen der vaterländischenMonatsschrift auch im Auslande keine Unehre bringen"14. (“Naš se poduhvat isvojom prijaznom opremom preporučuje; mliječno bijeli, krasno gladak velen papiriz tvornice gospode Smith i Meynier u Fiumi, sjajan, korektan, oku ugodan tisak ielegantan ovitak koji domovinski mjesečnik neće sramotiti ni u inozemstvu”)15.

347

VDG JAHRBUCH 2003

12 Usp. CROATIA, god. II, 1840., br. 14, str. 53.13 Usp. CROATIA, god. II, 1842., br. 30.14 Usp. CROATIA, god. I, 1839., Probeheft, str. 4.15 Usp. CROATIA, Probeheft 1839. Slične najave listova susreću se i danas. Tako, npr. prvi broj nove serije ženskoga časopisa

“Svijet”, 10. 8. 1990., br. 16, str. 3 u uvodniku donosi: “... od korica do korica u boji, tiskan na najboljem papiru,plastificirane, sjajne naslovnice suvremeno grafički oblikovan, nešto manjeg tzv. europskog formata koji je odabrala većinasvjetskih modnih magazina.” Opčinjenost tehničkim dostignućima čini se vječnom.

I na kraju, valja naglasiti, da je znanje o novinstvu kao znanje o posredničkoj ulozinovina bilo osviješteno već tada, u času rađanja novinstva, a ne, kao što se ponekadčini, tek u današnje doba koje će nerijetko tvrditi da je ono otkrilo važnost novinskogmedija.

Zak lju č ak

I na kraju valja zaključiti - istraživanje novinske tematike CROATIJE pokazalo jeda je CROATIA u svakom trenutku svog postojanja bila svjesna svoje misije i svojeuloge u vremenu u kojem je izlazila. Istodobno, CROATIA svjedoči ne samo orazvijenoj svijesti o utjecaju novina na oblikovanje javnog mnijenja već i o stupnjurazvoja hrvatskog novinstva u prvoj polovici 19. stoljeća.

Pritom valja istaknuti da je doprinos “stranog elementa” razvoju hrvatskognovinstva, osobito doprinos pripadnika Nijemaca i Staroaustrijanaca kao urednika inovinara CROATIJE vrlo značajan i nezaobilazan, te predstavlja trajnu vrijednost upovijesti hrvatskog novinstva.

Die zeitungsthematik in “CROATIA” (1839 – 1842)

Die Untersuchung der Zeitungsthematik in CROATIA hat gezeigt, dass dieCROATIA, das kroatische deutschsprachige Blatt aus der ersten Hälfte desneunzehnten Jahrhunderts, nicht nur ihre Leser unterhalten und belehrt hat,sondern dass sie darüber hinaus auch ihrer Aufgabe und Rolle in dem historischenAugenblick ihres Erscheinens vollkommen bewusst gewesen ist.

348

VDG JAHRBUCH 2003

Vla sta ŠVOGER

Südsla wi sche Ze i tung - hrvat ske no vi nena nje ma č kom je zi ku

I. Teh ni č ke ka rak te ri sti ke

Revolucija 1848.-1849. donijela je mnogobrojne promjene u političkimshvaćanjima suvremenika te u društvenim i gospodarskim odnosima. Jedna odnajznačajnijih promjena u svakodnevnom životu, koju je izazvao brzi slijed zbivanja urevolucionarnoj atmosferi bio je porast zanimanja za novine, a posebno za političkednevne listove. “Eksplozija čitanja” (“Leseexplosion”) zahvatila je i Hrvatsku.Tijekom 1848.-1849. u Hrvatskoj je pokrenuto dvanaest novih listova1, a jedan odnajznačajnijih i najutjecajnijih među njima bio je Südslawische Zeitung. Ovaj je listpočeo je izlaziti 3. siječnja 1849. u Zagrebu. Urednik novoga lista bio je češki publicist Josip Praus2, a za Prausova boravka u Češkoj tijekom 1850. godine list je privremenouređivao poznati hrvatski publicist Imbro Ignjatijević Tkalac.3 Praus je novi listpokrenuo zajedno s poznatim dramatičarom i kulturnim djelatnikom DimitrijomDemetrom4, koji je bio izdavač lista do kraja svibnja 1849., a zbog nesuglasica okopravca i vrlo kritičkog tona novina Südslawische Zeitung Praus od 1. 6. 1849. postaje i

VDG JAHRBUCH 2003

349

1 Novopokrenute listove u Hrvatskoj ukratko prikazuju Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb, 1962., 151.-179., 181. i Ivo HERGEŠIĆ, Hrvatske novine i časopisi do 1848., Zagreb, 1936., 96.-99. Pojam “Leseexplosion”preuzela sam od Wolfganga PIERETHA, “Propaganda im 19. Jahrhundert. Die Anfänge aktiver staatlicher Pressepolitik inDeutschland (1800-1871)”, u: Ute DANIEL i Wolfram SIEMANN (ur.), Propaganda. Meinungskampf, Verführung undpolitische Sinnstiftung (1789-1989), Frankfurt am Main, 1994, 21.-43.

2 Josip Praus (1819. Rychnov – 1874. Sisak), publicist. Već je tijekom studija filozofije postao pristašom ilirskog pokreta i Gaja, aoko 1845. dolazi u Zagreb. Surađivao je u listovima Agramer Zeitung (neko vrijeme ga je i uređivao) i Luna, a od 1849. do1852. uređivao je Südslawische Zeitung (dalje: SZ). Praus je bio jedan od četvorice hrvatskih predstavnika na Slavenskomkongresu u Pragu 1848. godine. Nakon prestanka izlaženja SZ, Praus je surađivao u brojnim domaćim listovima. Godine 1871. sudjelovao je u pokretanju dnevnoga lista Südslawische Zeitung – Neue Folge u Sisku, a potkraj života bio je tajnikomTrgovačke komore u Sisku.

3 Imbro Ignjatijević Tkalac (1824. Karlovac – 1912. Rim) publicist, književnik i političar, svestrano obrazovan, poliglot; nakonšto je doktorirao, postao je 1848. docentom za sanskrt i slavenske jezike na sveučilištu u Heidelbergu, ali je revolucija prekinulanjegovu sveučilišnu karijeru. Tkalac je bio tajnikom Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, surađivao je u brojnim domaćim iinozemnim novinama, a 1863. je zbog političkih progona emigrirao iz Austrije. Veći dio vremena u emigraciji proveo je u Rimu.Autor je brojnih knjiga objavljenih uglavnom na njemačkom jeziku anonimno ili pod pseudonimom. Važan izvor za proučavanjedruštvenog života imućnijih društvenih slojeva u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća jest njegovo memoarsko djeloJugenderinnerungen aus Kroatien 1749-1823, 1824-1843 objavljeno u Leipzigu 1894. O Tkalcu usp. Stanko DVORŽAK,“Imbro Ignjatijević Tkalac”, Starine JAZU 52., Zagreb 1962. (poseban otisak) i “Tkalac Ignjatijević, Imbro”, EnciklopedijaLeksikografskog zavoda, sv. 6, Zagreb 1969., 403. Podatak da je tijekom 1850. godine list Südslawische Zeitung uređivao I. I.Tkalac potječe iz Jugoslavenskih novina, 160./17. 10. 1850.

4 Dimitrije Demeter (1811. Zagreb – 1872. Zagreb) književnik i kazališni djelatnik, po struci liječnik, bio je vrlo aktivni sudionikhrvatskog narodnog preporoda i jedan od utemeljitelja hrvatskog kazališta. Surađivao je u brojnim domaćim listovima političkog i kulturno-književnog žanra. Najznačajnija su mu djela drama Teuta i poema Grobničko polje. O Demetru usp. JakšaRAVLIĆ,”Dimitrija Demeter”, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 31., Zagreb,1968., 7.-25.; Vinko BREŠIĆ, “DemeterDimitrija (Dimitrije), Hrvatski biografski leksikon, sv. 3., Zagreb, 1993., 284.-286.

izdavačem ovoga lista. List je u početku izlazio triput tjedno, a od 2. srpnja 1849. do2. listopada 1851. izlazio je svakodnevno, osim nedjeljom i praznikom. List je tiskangoticom na velikom folio formatu i tiskan je u tiskari braće Župan (Suppan) uZagrebu, koja je prva nabavila stroj za brzotisak. Dok je izlazio triput tjedno list setiskao na dva lista, odnosno četiri stranice, a svakodnevno je list uglavnom izlazio nadvije stranice, tj. na jednome listu. Ponekad su uz redoviti broj tiskani i prilozi, koji segrafičkim oblikovanjem i formatom nisu razlikovali od redovitih brojeva. Tijekomprvog godišta naslov lista Südslavische Zeitung tiskan je goticom, a od početka 1850.godine naslov lista piše se s “w” i tiskan je latinicom.

Cijenom (5 forinti 10 krajcara za šest mjeseci i dostavu poštom) i grafičkimoblikovanjem (prijelom u tri stupca, većina članaka objavljena je anonimno ili su,rjeđe, bili označeni inicijalima ili šifrom, članci su najčešće bili bez naslova osim kadse radilo o posebno važnoj problematici, koja se obrađivala u nekoliko članaka, koji su izlazili u nastavcima, jedinstvena numeracija od prvog do posljednjeg broja u godini)ovaj se list uklapao u tada uobičajene standarde u europskoj i hrvatskoj publicistici.Struktura lista – uvodnik o nekom važnom političkom, institucionalnom, kulturnomili gospodarskom pitanju ili aktualnom događaju, zatim su slijedile vijesti iz Hrvatske, Habsburške Monarhije i drugih europskih zemalja po geografskome ključu odzapada prema istoku i od sjevera prema jugu, slijedile su razne kratke vijesti i oglasnidio (Intelligenzblatt) – bila je vrlo slična ostalim domaćim i inozemnim listovimaonoga vremena. Ove su novine donosile originalne članke, dopise vlastitih dopisnikaiz raznih dijelova Hrvatske, iz susjednih južnoslavenskih zemalja, iz Beča, Pešte,Praga, Pariza, a prenosile su i članke iz drugih domaćih i inozemnih novina, dakako,navodeći izvor informacije. Među navedenim člancima najbrojnije su bile vijesti, jerradilo se ipak o političko-informativnom dnevnom listu. Budući da nisu sačuvaniprecizni podaci o nakladi lista, komparativnom analizom je utvrđeno da je ovajhrvatski list na njemačkom jeziku najvjerojatnije imao nakladu između 800 i 1000primjeraka, što je za onodobne prilike u Hrvatskoj bila vrlo visoka naklada. List sedistribuirao na dva načina – osobnim preuzimanjem svog primjerka uekspeditorskom uredu lista u Zagrebu za pretplatnike ili druge zainteresirane osobe u Zagrebu, a pretplatnicima izvan Zagreba list se slao poštom. Po navedenim tehničkim karakteristikama list Südslawische Zeitung uklapao se u tada uobičajene novinskestandarde.5

Zbog kritičkog tona i oporbenog pravca, kojima je odisao, ovaj se list cijelo vrijeme izlaženja nalazio pod budnim okom službenih organa u Zagrebu i Beču. Njemačkijezik i gotica olakšavali su nadležnim organima u Beču pomno praćenje ovoga lista.Budući da je Südslawische Zeitung vrlo oštro kritizirao politiku bečke Vlade, posebnonjezinu nezahvalnu politiku prema slavenskim narodima, koji su tijekom burnihdogađaja 1848.-1849. spasili dinastiju i zajedničku državu, na adresu Banskog vijećasu često stizale pritužbe na pisanje lista i tražilo se poduzimanje oštrijih mjera protivnjegova odgovornog urednika. Nakon što je urednik lista nekoliko puta opomenut i

350

VDG JAHRBUCH 2003

5 O tehničkim podacima o listu SZ usp.Vlasta ŠVOGER, Südslawische Zeitung 1849.-1852. Organ nove epohe kod JužnihSlavena, (dalje: Südslawische Zeitung), Zagreb, 2002., 49.-53., 58.-68.

upozoren da će list koji uređuje biti zabranjen, ako ne ublaži oštar kritički ton pisanjai oporbeni pravac lista, 30. lipnja 1851. pokrenut je sudski postupak protiv urednikaJosipa Prausa zbog objavljivanja članka “A. B. Von der Berawa in Slawonien”. Autorčlanka Andrija Torkvat Brlić na vrlo oštar i jasan način argumentirano kritizira vrlološe stanje u Hrvatskoj. Autor sustavno iznosi razloge velikog nezadovoljstva uHrvatskoj, a kao uzrok sveopće disharmonije i nezadovoljstva u HabsburškojMonarhiji ističe nepoštivanje Oktroiranog ustava. Sudski proces protiv Prausa održan je 13. siječnja 1852. Urednik lista Südslawische Zeitung osuđen je na mjesec danazatvora, 100 forinti globe i ovrhu. Zbog fragmentarnosti izvornog materijala nijemoguće točno utvrditi tko je uređivao Südslawische Zeitung za Prausova boravka uzatvoru, niti kad je list prestao izlaziti. Prema nekim dokumentima može se zaključitida je list izlazio još neko vrijeme u 1852. godini, a vjerojatno ga je privremenouređivao netko od stalnih suradnika dok je Praus izdržavao zatvorsku kaznu. Natemelju sačuvanih dokumenata službene provenijencije i korespondencijesuvremenika može se zaključiti da je Südslawische Zeitung prestao izlaziti izmeđupolovice veljače i kraja travnja 1852. godine. Međutim iz istih se izvora se ne možepouzdano utvrditi razlog prestanka izlaženja lista, naime, je li list zabranjen, ili jeurednik sam odlučio prestati izdavati list, jer izvorni materijal decidirano neisključuje, ali niti ne potvrđuje obje navedene mogućnosti.6

II. Pro gram li sta Südsla wi sche Ze i tung i raz log izlaženja na nje ma č kom je zi ku

U skladu s tada uobičajenim normama u izdavaštvu, pokretači lista Praus iDemeter u pozivu na pretplatu na Südslawische Zeitung od 14. prosinca 1848. objasnili su svrhu pokretanja novoga lista i njegov program. Oni, su poput većine suvremenika u Hrvatskoj, tada vjerovali da predstoji preuređenje Habsburške Monarhije u saveznu zajednicu ravnopravnih naroda u skladu s koncepcijom austro-slavizma.7 Stoga sudržali da je nastupilo vrijeme da Južni Slaveni objasne domaćoj i inozemnoj javnostivlastita stajališta i zahtjeve. Članovi buduće preuređene državne zajednice moraju semeđusobno upoznati, a to se najbolje može učiniti pomoću slobodnog tiska.Uredništvo lista Südslawische Zeitung postavlja si zadatak u tom pogledu biti vjernimorganom Južnih Slavena, zastupati njihove interese i ciljeve. Budući da je jezik Južnih

351

VDG JAHRBUCH 2003

6 O odnosu službenih organa u Zagrebu i Beču prema novinama Südslawische Zeitung te o prestanku izlaženja lista v. kod VlastaŠVOGER, Südslawische Zeitung, 117.-144.

7 Koncepcija austroslavizma nastala je u češkoj sredini u prvoj polovici 19. stoljeća, a 1848. dobila je političko značenje i postalagotovo općeprihvaćenom u (oporbenim) slavenskim krugovima u Habsburškoj Monarhiji. Polazeći od uvjerenja da su slavenskinarodi, koji su živjeli u sklopu Monarhije, bili previše slabi da bi mogli osnovati samostalne države i obraniti se od njemačkog imađarskog nacionalizma, odnosno autokratske Rusije, koji su ih ugrožavali, ta je koncepcija predviđala očuvanje HabsburškeMonarhije u interesu malih slavenskih naroda i njezino preuređenje u federaciju ravnopravnih naroda. Zajednički poslovi(vojska, financije i vanjski poslovi) bili bi u nadležnosti središnje vlade i parlamenta, a ostali poslovi bili bi u nadležnosti vlada iparlamenata federalnih jedinica. Temeljna kontradikcija austroslavizma bila je u tome što je predviđao jaku Austriju izvana, štoona kao federalna država nije mogla biti, a slabu iznutra, jer bi federalne jedinice imale velike ovlasti u unutarnjim poslovima.Ova politička koncepcija imala je vrlo male izglede za ostvarenje, jer slavenski narodi nisu bili dovoljno jaki da dinastiji nametnu ovakvo rješenje budućnosti Monarhije. O austroslavizmu usp. Der Austroslavismus – Ein verführtes Konzept zur politischenNeugestaltung Mitteleuropas, ur. Andreas MORITSCH, Wien-Köln-Weimar, 1996.

Slavena (uredništvo je time mislilo na standardni hrvatski književni jezik, odnosno“ilirski” jezik, koji je trebao postati zajedničkim književnim jezikom svih JužnihSlavena, V. Š.) slabo poznat izvan njihove domovine, uredništvo je odlučilo izdavatinovine na njemačkom jeziku. Njemački jezik kao općepoznati jezik u Monarhiji bio je po mišljenju pokretača lista najpogodnije sredstvo za ostvarenje željenog cilja.Pokretači lista bili su svjesni da velik dio njihovih potencijalnih čitatelja ne vladadovoljno dobro hrvatskim jezikom, što se djelomice odnosi i na čitateljstvo uHrvatskoj, a posebice na ono izvan Hrvatske, stoga su držali da im jedino njemačkijezik kao općerazumljivi jezik u Monarhiji omogućuje upoznavanje čitateljstva s“takvim idejama koje proširuju obzor građanima, bude duh jedinstva, uzvišen osjećajslobode, požrtvovnog domoljublja i toplo suučestvovanje u domovinskiminteresima.”8 S takvom funkcijom i u vještim rukama njemački jezik više ne ugrožavahrvatske nacionalne interese, nego naprotiv, predstavlja vrlo pogodno praktičnosredstvo za njihovo podupiranje. Odluci da list izlazi na njemačkom jezikupridonijela je svakako i činjenica da se radi o jeziku s vrlo razvijenim vokabularom napodručju politike, prava, ali i drugim područjima života, premda to izričito nijenavedeno. Na ovakav zaključak upućuje činjenica da su uredništva onodobnihlistova, koji su izlazili na hrvatskom jeziku, često morala pribjeći uporabi njemačkihstručnih termina da bi na razumljiv način objasnila čitateljstvu vlastita stajališta onekim problemima, jer za to još nije bilo općeprihvaćenih hrvatskih termina, ilipostojeći izrazi na hrvatskom jeziku prosječnom čitatelju nisu bili dovoljno jasni irazumljivi. U takvim su slučajevima uredništva rabila hrvatski termin donosećinjemački izraz u zagradi. Na izbor njemačkog jezika zacijelo je utjecala i orijentacijauredništva ponajprije prema informiranju i pridobivanju javnosti u HabsburškojMonarhiji, posebice javnosti u slavenskih naroda, a zatim i europske javnosti, pa tekonda prema širenju vlastitih ideja u hrvatskoj/južnoslavenskoj javnosti. To bi mogloobjasniti pokretanje još jednog oporbenog, liberalnog lista južnoslavenskeorijentacije u Zagrebu uz već postojeći Slavenski jug, a sličnu su političku orijentacijutada zastupale i Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske. Zagreb i Hrvatska bili bipremalo tržište za tri lista slične orijentacije namijenjena istoj čitalačkoj publici.Vjerojatno je i ta činjenica, uz ostale navedene praktične razloge, motivirala Prausa iDemetra za pokretanje hrvatskih/slavenskih liberalnih i oporbenih novina nanjemačkom jeziku.

Budući da je u to vrijeme u Zagrebu već izlazio list na njemačkom jeziku, pokretači lista javnosti su morali objasniti zašto pokreću drugi jezik na njemačkom jeziku u tako maloj sredini. Obrazlažući zašto pokreće još jedne novine na njemačkom jeziku Praus ukazuje na to da svoju ulogu u listu Agramer Zeitung, kojega je i sam uređivao nekoliko posljednjih godina, drži završenom. On također ističe da od ožujka 1848. više nijesurađivao u tim novinama, jer se ne slaže s njegovim novinarskim načelima “služitidobroj stvari na tuđem privilegiju” te iznosi misao da svaka nova epoha u političkom i društvenom životu pred periodički tisak postavlja nove ideje i zadaće, koje na

352

VDG JAHRBUCH 2003

8 Poziv na pretplatu na SZ od 14. 12. 1848., J. HORVAT, Povijest novinstva, 170. U izvorniku taj dio teksta glasi: “... solcheIdeen beibringen können, die den Gesichtskreis des Staatsbürgers erweitern, den Gemeingeist, das erhabene Gefühl der Freiheit,die aufopfernde Vaterlandsliebe und den warmen Antheil an den vaterländischen Interessen wecken und kräftigen sollen.”

pozornicu dovode nove snage. Zadatak novina Südslawische Zeitung jest “biti jednimod organa nove epohe kod Južnih Slavena”.9 U tom kontekstu Praus novi list nepredstavlja kao isključivo informativni i nestranački, nego ga, naprotiv, jasnonajavljuje kao angažirani list, koji će dosljedno braniti prava i slobode naroda protivsvih koji ga tlače ili mu oduzimaju njegova prava, te da će dosljedno braniti intereseSlavena od svih koji ih ugrožavaju.10

U pozivu na pretplatu Praus izlaže i vlastita politička i novinarska načela. Na prvomjesto postavlja pravo, istinu i interese naroda, dakako, onako kako ih shvaćaju on ikrug oko ovoga lista. Praus je, kao i mnogi preporoditelji u Hrvatskoj i drugimslavenskim zemljama, prihvatio Herderovu viziju budućnosti Slavena i drži ih“pozvanima da slobodno, na temelju narodnosti dovedu na vlast ideju humanostimeđu narodima.” Polazeći od prirodnog prava sve narode drži ravnopravnima izalaže se za “konfederativnu Austriju kao demokratsku monarhiju” koja JužnimSlavenima može pružiti najveća jamstva za nesmetani nacionalni i politički razvoj.Prihvaćajući onodobna liberalna shvaćanja slobodu tiska tumači kao pravo, a nemilost i najavljuje da se pri vođenju novina neće rukovoditi isključivo ekonomskiminteresima (premda se niti oni ne smiju zanemariti, V. Š.).11

Na temelju uvida u sva tri sačuvana godišta lista (brojevi iz 1852. godine do sadanisu pronađeni i čini se da uopće nisu sačuvani) može se zaključiti da je uredništvodosljedno branilo interese hrvatskog naroda i ostalih slavenskih naroda, da jeukazivalo na probleme u hrvatskoj i drugim slavenskim sredinama i predlagalorješenja te da je politiku različitih političkih čimbenika u Habsburškoj Monarhijipromatralo kroz prizmu hrvatskih i slavenskih nacionalnih interesa. Usprkosnesumnjive angažiranosti lista, uredništvo je ponekad otvaralo stranice svoga lista isvojim neistomišljenicima, dopuštajući da i oni iznesu vlastito viđenje pojedinihpitanja važnih za funkcioniranje zajedničke države. I to je nesumnjivo jedan odpokazatelja kvalitete i modernosti lista Südslawische Zeitung.

III. Teme i ide je u li stu Südsla wi sche Ze i tung

Südslawische Zeitung bio je za svoje doba moderan oporbeni listnacionalno-liberalne orijentacije. Kao glavne ciljeve uredništvo je na početkuizlaženja lista postavilo zastupanje interesa Južnih Slavena pred političkom javnošćuHabsburške Monarhije, zatim brzo i kvalitetno informiranje čitatelja o svim važnijim

353

VDG JAHRBUCH 2003

9 Isto, 171. Citirani dijelovi teksta u izvorniku glase: “... hinter fremdem Privilegium der guten Sache zu dienen.” i “... eins derOrgane der neuen Epoche bei den Südslaven zu sein.”

10 Isto, 171.-172. 11 Isto. O utjecaju ideja njemačkog filozofa Johanna Gottfrieda Herdera u harvatskom narodnom preporodu usp. Nikola

IVANIŠIN, “J. G. Herder i ilirizam”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, god. II., sv. 2., Zadar, 1963., 196.-225.;Wolfgang KESSLER, “Die Südslawen und Herder. Einige Anmerkungen.”, Festschrift für Wolfgang Gesemann, Band 3,Beiträge zur slawischen Sprachwissenschaft und Kulturgeschichte, München, 1986., 157.-175. i Vlasta ŠVOGER, “RecepcijaHerdera u hrvatskome narodnom preporodu na temelju Danice ilirske”, Časopis za suvremenu povijest (ČSP), 30., br. 3.,Zagreb, 1998., 455.-478. Citati u izvorniku glase ovako: “... daß sie durch die Freiheit auf der Basis des Volksthums d i e I de e d e r H u m a n i t ä t u n t e r d e n N a t i o n e n z u r G e l t u n g z u b r i n g e n b e r u f e n s i n d.” , i “... c o n f ö d e r i r t e O e s t r e i c h a l s d e m o k r a t i s c h e M o n a r c h i e...”. U izvorniku su ch i st i uspacioniranom tekstu pisani bez razmaka. Ovdje to izostavljam.

domaćim i inozemnim zbivanjima te upoznavanje čitateljstva s najvažnijimdruštvenim pojavama te političkim, kulturnim i gospodarskim dostignućima njimasuvremenog doba. Temeljem analize sadržaja lista dolazi se do zaključka da jeuredništvo time ponajprije podrazumijevalo temeljne političke i građanske slobode,institucije ustavne monarhije, parlamentarni sustav, trodiobu vlasti u ustavnimdržavama, organizaciju i djelovanje političkih, upravnih, sudskih, gospodarskih ikulturnih institucija te realizaciju glavnih načela na kojima se temelji građanskodruštvo. To su središnje teme vrlo brojnih problemskih članaka različitih autora, avažnost koju je toj problematici posvećivalo uredništvo vidljiva je i po tome što suspomenuti članci vrlo često objavljivani kao uvodnici.

Osim spomenutih problemskih članaka, u kojima se sustavno izlažu glavni aspekti pojedinih političkih, društvenih, kulturnih ili gospodarskih pojava ili instituta, vrlosu brojni i programatski članci u kojima autori (poznati ili još češće nepoznati) uobliku teza sustavno i cjelovito iznose i argumentiraju svoja stajališta o pojedinimpolitičkim, kulturnim, društvenim ili gospodarskim pitanjima, bitnima za budućnostTrojedne Kraljevine i susjednih južnoslavenskih zemalja, odnosno za budućnostcijele Monarhije. Među takvim člancima najbrojniji su članci koji tematizirajupolitičku problematiku, a unutar nje problem preuređenja Habsburške Monarhije ipretvaranje zajedničke države u ustavnu monarhiju. Ustavnu monarhiju u ovomelistu drže državnim uređenjem, koje jedino može osigurati daljnji opstanakMonarhije i osigurati narodima, koji u njoj žive, nesmetani razvitak i ravnopravnost ikoje je primjereno duhu vremena.12 Pitanje preuređenja Habsburške Monarhijeprema mišljenju uredništva ovoga lista bilo je jedno od temeljnih političkih pitanja očijem je rješavanju ovisilo i rješavanje brojnih drugih pitanja. Uredništvo ovoga listaprihvatilo je koncepciju austroslavizma i zalagalo se za preuređenje HabsburškeMonarhije u federativnu zajednicu ravnopravnih naroda. Ono nije detaljnorazmatralo modalitete pretvaranja Austrije u saveznu državu, niti je preciznoodredilo opseg zajedničkih poslova za cijelu Monarhiju, koji bi trebali biti unadležnosti središnje vlade i parlamenta. Međutim, prema nekim pokazateljimamože se zaključiti da je uredništvo novina Südslawische Zeitung prihvaćalo onaj opsegzajedničkih poslova, koji je utvrdio Hrvatski sabor – vojne, financijske, vanjske ivanjskotrgovinske poslove. Do proglašenja Oktroiranog ustava od 4. ožujka 1849. uHrvatskoj, odnosno do rujna 1849., postojali su barem minimalni izgledi zapreuređenje Monarhije, pa je u tom vremenu uredništvo ovoga lista dosljednozagovaralo takvo rješenje. Međutim, nakon proglašenja Oktroiranog ustava uHrvatskoj i uvođenja centralističkog ustrojstva, kojeg je taj ustav inaugurirao, svakidaljnji otpor Oktroju postao je neustavnim, a federalizacija Monarhije neostvarivom.

354

VDG JAHRBUCH 2003

12 Navest ću samo nekoliko, po mome sudu, važnijih članaka o pojedinoj problematici bez pretenzija na sveobuhvatno predočavanjerazličite složene problematike. O institucijama ustavne monarhije i njihovu djelovanju te nužnosti pretvaranja HabsburškeMonarhije u ustavnu monarhiju usp. “Was ist eigentlich die Konstitution?”, s češkoga preveo A.[ndrej] E. [inspieler], SZ,214./18. 9. 1850. i 215./19. 9. 1850.; “Agram, 18. Januar.” G.[ustav] D-f. [Dollhopf], SZ, 8./19. 1. 1849.; “Agram, 21.Januar.” G. D-f., SZ, 9./22. 1. 1849.; “Agram, 21. Januar.” G. D-f., SZ, 10./24. 1. 1849.; “Unsere Landesverfassung und die oktroyirte Charte vom 4. März”, I.-III., SZ, 136./3. 9. 1849., 138./5. 9. 1849., 139./6. 9. 1849.; “Neues Abonnement auf dieSüdslawische Zeitung. Zweiter Jahrgang 1850.”, SZ, 229./24. 12. 1849.; uvodnici bez naslova, SZ, 19./24. 1. 1851. i 24./30. 1. 1851.

Prihvaćajući realne političke okolnosti u podunavskoj monarhiji uredništvo ovogalista otada se više nije zalagalo za federalizaciju Monarhije, nego za provođenjeOktroiranog ustava i ublažavanje centralizacije, odnosno za visok stupanjdecentralizacije Monarhije, kao preduvjet njezine buduće snage.13

Vrlo su brojni članci u kojima se razmatra politički položaj Hrvatske u aktualnojvojno-političkoj situaciji u Habsburškoj Monarhiji. Uredništvo ovoga lista dosljednose zalagalo za ostvarenje teritorijalne cjelovitosti Trojedne Kraljevine, za združivanjeVojne krajine s Provincijalom u upravnim poslovima te za uvođenje građanskih ipolitičkih sloboda i u Vojnu krajinu. Ostvarenje tih ciljeva bilo je po mišljenju krugaoko lista Südslawische Zeitung preduvjet za modernizaciju i napredak Hrvatske na svim područjima života za što se taj krug cijelo vrijeme uporno zalagao. Zbog toga se brojni članci bave neustavnom i gotovo nesnošljivom političkom, gospodarskom ikulturnom situacijom u Vojnoj krajini, a kao protutežu takvu teškom stanju brojni suautori navodili stoljetne zasluge krajišnika za dinastiju i zajedničku državu izahtijevali hitno poboljšanje stanja u Vojnoj krajini.14 Prvenstveno pozivajući se naprirodno pravo, a manje i pozivanjem na hrvatsko historijsko državno pravo,uredništvo je branilo pravo hrvatskog naroda, ali i svih drugih naroda, na slobodni inesmetani razvitak i u tom se kontekstu zalagalo za ostvarenje jezične i nacionalneravnopravnosti svih naroda u Habsburškoj Monarhiji. Preduvjeti za slobodni razvojnaroda po mišljenju uredništva bili su širenje obrazovanja i prosvjećivanje naroda dabi ga se dovelo do zrelosti potrebne za ostvarenje građanskih i političkih sloboda.15

Južnoslavenska i općenito slavenska problematika vrlo su dobro zastupljene nastranicama lista Südslawische Zeitung, što je odraz prihvaćanja ideje slavenskeuzajamnosti, a unutar nje što tješnje suradnje među južnoslavenskim narodima.Takvo shvaćanje uredništva vidljivo je i iz izbora naziva novina, a jasno je izraženo i upozivu na pretplatu na ove novine. Uredništvo je ispunilo zadatak, koji je postavilo na početku izlaženja lista, naime, da će taj list biti vjernim organom koji će zastupati ibraniti interese južnoslavenskih naroda u Habsburškoj Monarhiji i izvan nje. Vrlo setemeljito prate politička, društvena, kulturna i gospodarska zbivanja u slovenskimpokrajinama i analiziraju se polazeći od istih načela na temelju kojih su se analiziralazbivanja u Trojednoj Kraljevini. U ovome zagrebačkome listu surađivali su brojnisuradnici iz slovenskih zemalja, osobito tijekom 1850. godine, pa se novineSüdslawische Zeitung mogu nazvati i “hrvatsko-slovenskim glasilom”.16 Manje sustavno

355

VDG JAHRBUCH 2003

13 Usp. uvodnike u SZ, 18./12. 2. 1849. i 38./30. 3. 1849.; “Die Čechen und Polen am östreichischen Reichstage II.”, SZ,23./23. 2. 1849.; članci u rubrici Revue der südslawischen Zeitungen (Journalrevue), SZ, 14./2. 2. 1849. i 24./26. 2. 1849.;“Palacký über Centralisation und nationale Gleichberechtigung in Oestreich”, SZ, 231./28. 12. 1849.; “Die slawische Politik”, s češkoga preveo A.[ndrej] E.[inspielers, SZ, 249./29. 10. 1850. i 251./31. 10. 1850.; SZ, 144./26. 6. 1851.; “Die politischenParteien in Kroatien, IX.”, SZ,150./3. 7. 1851.

14 O pitanju teritorijalne cjelovitosti Trojedne Kraljevine te o aktualnome stanju i budućnosti Vojne krajine usp. npr. “Gegenwartund Zukunft der kroatisch-slavonischen Militärgrenze, I., II., III.”, SZ, 15.-17./5. 2.-9. 2. 1849.; “Die kroatisch-slavonischeMilitärgrenze in administrativer Beziehung, I., II., II., IV.”, SZ, 19.-22./14. 2.-21. 2. 1849.;

15 O potrebi širenja obrazovanja i prosvjećivanja naroda kao preduvjeta za ostvarenje građanskih i političkih sloboda usp. “Ueberdas, was dem Volke bei uns noth thut. I., II., III.”, SZ, 1.-4./3. 1.–10. 1. 1849., općenito o važnosti građanskih prava i novihinstitucija SZ, 89./7. 7. 1849.; 146./15. 9. 1849.; 214./5. 12. 1849.

16 Petar KORUNIĆ, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatsko-slovenski politički odnosi 1848-1870.,Zagreb, 1986., 157. Usp. primjerice sljedeće članke D.- “Das slovenische Volk und das Königreich Illirien” SZ, 84.-86./2. 7.

prate se najvažniji politički i kulturni događaji u južnoj Ugarskoj, odnosno uVojvodini Srpskoj. Želeći sačuvati suradnju u borbi protiv zajedničkog neprijatelja –Mađara – na stranicama ovoga zagrebačkoga lista često se prelazilo preko neriješenihpitanja u hrvatsko-srpskim odnosima, primjerice svojatanja Srijema od srpskogpokreta u južnoj Ugarskoj. Međutim, za vrijeme pregovora hrvatskih i srpskihpovjerenika s austrijskom Vladom o budućnosti Vojvodine Srpske u jesen 1849.potisnute su suprotnosti izišle na vidjelo, a nezadovoljstvo ostvarenim rješenjem –stvaranjem Vojvodine Srbije i Tamiškog Banata – srpska je strana iskalila na hrvatskojpolitici i hrvatskom tisku. Ali, čak i tada, autori u listu Südslawische Zeitung, i oni izHrvatske i oni iz Vojvodine, pozivaju na smirivanje strasti i razum te toleranciju umeđusobnim odnosima.17 Uredništvo je svoje čitatelje redovito obavještavalo i onajvažnijim događajima u ostalim južnoslavenskim zemljama i pozivalo na suradnju i slogu među južnoslavenskim narodima.18

U burnim vremenima sredinom 19. stoljeća, kad je izlazio list Südslawische Zeitung, uredništvo se zalagalo za ostvarenje slavenske solidarnosti i što tješnje suradnjeslavenskih naroda Monarhije pred ugroženošću od mađarskog i njemačkognacionalnog pokreta. Na stranicama toga lista prisutna je glorifikacija Slavenapreuzeta od njemačkog filozofa Johanna Gottfrieda Herdera, koji je Slavenimaprorekao važnu kulturnu i političku ulogu u budućnosti. Negativne pojave u povijestislavenskih naroda u skladu s tim shvaćanjem pripisivale su se nepovoljnim utjecajima susjednih naroda, posebice njemačkog naroda. O slavenskim se narodima u ovomelistu govori sa simpatijama, osim donekle o Poljacima, koji su tijekom revolucije1848.-1849. težili za obnovom samostalne poljske države pa su aktivno podržavalimađarski revolucionarni pokret u njegovoj borbi protiv Beča. Zbog toga je došlo dosukoba interesa Poljaka i ostalih slavenskih naroda, koji su se zalagali za očuvanjeHabsburške Monarhije i njezino pretvaranje u federativnu zajednicu ravnopravnihnaroda. Uredništvo se zalagalo za tijesnu suradnju slavenskih naroda Monarhije radilakšeg ostvarenja zajedničkih interesa. Naklonost s kojom je ovaj list pratio događajeu slavenskim zemljama može ilustrirati i izrazito pozitivan odnos prema ruskomenarodu, pri čemu se pravi jasna razlika između “veličanstvenog ruskog naroda” iruske despotske Vlade, koja se oštro osuđuje. Ali uredništvo ipak naglašava, da, uusporedbi s drugim apsolutističkim i despotskim režimima, prema kojima gaji izraziti animozitet i koje osuđuje, ako se ne bi moglo izbjeći apsolutističko vladanje, u tomslučaju prednost ipak daje ruskom despotizmu.19

356

VDG JAHRBUCH 2003

–4. 7. 1849.; 26./1. 2. 1851.; “Slovenische Briefe” objavljivane u 1849. i 1850. godini i brojne druge dopise, objavljene namjestu uvodnika.

17 O praćenju zbivanja u Vojvodini Srpskoj i odnosu prema srpskome pokretu u južnoj Ugarskoj na stranicama lista SüdslawischeZeitung usp. nenaslovljene članke u rubrici Journalrevue, SZ, 15./5. 2. 1849., 16./7. 2. 1849.; “Die Stimmung in derWojwodina”, SZ, 208./28. 11. 1849.; “Die serbische Wojwodschaft”, SZ, 210./30. 11. 1849.; “Die neu kreierte serbischeWojwodschaft”, SZ, 213./4. 12. 1849. i Vlasta ŠVOGER, “Zagrebački opozicijski list Südslawische Zeitung o odjekurevolucionarnih previranja 1848.-1849. u Hrvatskoj i Vojvodini”, ČSP 31., br. 2., Zagreb, 1999., 239.-260.

18 Radilo se uglavnom o kraćim vijestima o najvažnijim političkim događajima, stoga ih ovdje neću navoditi.19 Usp. Demetrov članak “Zur Charakteristik der Slaven”, SZ, 1.-5./3. 1.-12. 1. 1849.; šest članaka u nizu pod naslovom “Die

Russen”, SZ, 232.-239./9.-17. 10. 1850.; jedanaest članaka prevedenih s češkog jezika “Die slawische Politik”, SZ,240.-251./18.-31. 10. 1850.

Uredništvo je posvećivalo vrlo veliku pozornost vanjskopolitičkoj problematici, au sklopu nje napose tzv. njemačkom i mađarskom pitanju. Na temelju prirodnogprava ovim se narodima priznavalo pravo da sami odlučuju o vlastitoj sudbini, alinaglašavalo se da se to mora ostvariti uz poštivanje načela ravnopravnosti naroda i ne na štetu drugih naroda s kojima Nijemci i Mađari žive u zajedničkoj državi. Odnosuredništva lista Südslawische Zeitung prema rješavanju životnih problema ovih narodabio je vrlo složen, ali ne i jednoznačan. Premda su prevladavali negativni tonovi, upojedinim su se razdobljima, ovisno o spletu međunarodnih okolnosti, ali itrenutačnog odnosa snaga različitih političkih aktera u sklopu HabsburškeMonarhije, na stranicama ovoga lista mogli naći i izrazi simpatije i suosjećanja sasudbinom tih dvaju naroda.20 Ovaj je list relativno dobro pratio zbivanja vezana uzparlamentarni život ostalih europskih država, posebice Francuske i Velike Britanije.Redovito je donosio informacije o revolucijama, nemirima, uspostavljanju ili rušenjuparlamentarnog sustava, o sukobljavanju vlade i parlamenta i sl. i u izvaneuropskimzemljama, što također ilustrira shvaćanja kruga oko ovoga lista o temeljnimpitanjima državnog uređenja, tj. njegovo zalaganje za ustavnu monarhiju.21

Na stranicama ovoga lista vrlo se detaljno analizira djelovanje različitih državnihinstitucija na svim razinama, primjerice djelovanje bečke Vlade i Banskog vijeća,županijskih i općinskih upravnih organa, problemi sudstva, osuđivale su se zloporabe položaja raznih upravnih, a osobito sudskih činovnika, iznosili su se prijedlozi sveobuhvatnih reformi unutar uprave i pravosudnog sustava. Te su se reformetemeljile na načelu uvažavanja općih političkih i građanskih prava i sloboda, nanačelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku te na osnovnim postulatimaparlamentarnog sustava.22

Kulturna problematika dobro je obrađena u ovome listu, a unutar nje posebna sepažnja posvećivala problemima uporabe narodnog jezika u upravi i školstvu tereformi školstva. Hrvatska je javnost sredinom 19. stoljeća bila vrlo osjetljiva napitanje službenog jezika i Südslawische Zeitung je vrlo pozorno registrirao sve pokušaje

357

VDG JAHRBUCH 2003

20 Najzanimljiviji članci o vanjskopolitičkoj problematici potječu iz pera Imbre Ignjatijevića Tkalca, a riječ je o vrlo duhovitim ioštroumnim kritičkim osvrtima na najvažnije događaje u europskim zemljama u proteklih šest mjeseci. Tkalac ih je objavljivaoanonimno: “Politische Rundschau” I.-XIX., SZ, 105.-228./26. 7.-22. 12. 1849.; “Eine unpolitische Rundschau”, I.-VI., SZ,153.-165./6. 7.-20. 7. 1850.; “Eine unpolitische Rundschau I.-VI.”, SZ, 6.-14./9. 1.-18. 1. 1851.; “Zur orientalischen Frage,I.-VI.”, SZ, 201.-212./20. 11.-3. 12. 1849. Usp. i Vlasta ŠVOGER, “Nijemci i Njemačka na stranicama lista SüdslawischeZeitung”, Godišnjak njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch 2002, ur. Renata TRIŠLER i Nikola MAK, Osijek,2002., 189.-200. i ISTA, “Slika Mađara u hrvatskome liberalnom tisku sredinom 19. stoljeća”, Croato-Hungarica. Uz 900godina hrvatsko-mađarskih povijesnih veza, ur. Milka JAUK-PINHAK, Csaba Gy. KISS i István NYOMÁRKAY, Zagreb,2002., 81.-93.

21 Usp. komentare o vanjskopolitičkim događajima u člancima iz SZ navedenima u prethodnoj bilješci. Informacije orevolucionarnim previranjima i parlamentarnome životu izvaneuropskih zemalja donosile su se u obliku kraćih vijesti, stoga ihovdje neću posebno navoditi.

22 O odnosu prema Banskome vijeću i potrebi njegove reorganizacije usp. “Unsere Landesverwaltung. I., II., III., IV., V.”, SZ, 5./12. 1. 1849.; 11./26. 1. 1849.; 12./29. 1. 1849., 13./31. 1. 1849.; 14./2. 2. 1849.; uvodnike Gustava Dollhopfa u br.8.-10./19. 1.–24. 1. 1849.; odnos prema bečkoj Vladi razabire se iz brojnih članaka u kojima se analizira njezin odnos premajužnoslavenskim narodima, a ovdje navodim samo neke: uvodnik, SZ, 46./18. 4. 1849.; “Die Politik der östreichischenRegierung in Ungarn, I., II.”, SZ, 67.-68./1. 6.-2. 6. 1849. Brojni članci govore o stanju u sudstvu i o reformama koje bitrebalo poduzeti radi sređivanja stanja u sudstvu: “Das Schwurgericht, I., II.”, SZ, 157.-158./28. 9.-29. 9. 1849.; “ZurJustizreform, I.-VIII.”, SZ, 43.-62./21. 2.-15. 3. 1850.; “Der klägliche Stand unserer Justizpflege. I., II.”, SZ, 130.- 131./7.6.-10. 6. 1851.

pojedinih državnih organa da se s hrvatskim upravnim organima dopisuju nanjemačkom ili mađarskom jeziku. Takve je pokušaje vrlo oštro osuđivao i tražio jejezičnu ravnopravnost unutar Monarhije, odnosno da jezici svih naroda, koji žive uzajedničkoj državi pod žezlom Habsburgovaca, budu ravnopravni s njemačkimjezikom. To bi u praksi značilo, primjerice, da bi se i zakoni trebali izdavati na svimjezicima naroda Monarhije. U sklopu školske problematike u ovome se listuupozoravalo na teško stanje u školstvu u Hrvatskoj – niske plaće učitelja,nezadovoljavajuća kvaliteta obrazovanja učitelja, nedostatak udžbenika nahrvatskom jeziku i didaktičke opreme, nezainteresiranost općina za uzdržavanješkola i sl. te se predlagala cjelovita reforma školskog sustava u Hrvatskoj, koji bitrebao pružiti i teoretsko i praktično znanje te pridonijeti obrazovanju svestranihličnosti.23

O vjerskoj problematici list Südslawische Zeitung nije pisao sustavno, ali dosljednose zalagao za ostvarivanje vjerske ravnopravnosti, odnosno za osiguranje istih prava iiste razine zaštite od državnih organa za sve vjerske zajednice u HabsburškojMonarhiji. U ovome su listu osuđivali odnos crkvene hijerarhije prema nižemsvećenstvu, zalagali su se za osnivanje crkvenih sudova, koji će zaštititi niži kler predsamovoljom biskupa, zalagali su se za davanje prava glasa katoličkom i pravoslavnomnižem svećenstvu (pravo glasa tada su imali samo katoličko i pravoslavno višesvećenstvo i župnici, odnosno njihovi pomoćnici u gradovima te svi protestantskisvećenici) te za uvođenje civilnog braka. Krug oko ovoga lista protivio se miješanjuCrkve u politički i javni život (to, naravno, nije značilo isključivanje svećenstva uopćeiz političkog života), pozivao je na povratak Crkve izvorima vjere, odnosnoizvornome Kristovu učenju i protivio se unijaćenju.24

Gospodarska problematika relativno je slabije zastupljena u ovome listu. Ogospodarskim problemima pisali su stručnjaci, a središnje mjesto zauzimalo jepitanje poreza i trgovina. U sklopu trgovačke problematike najdetaljnije serazmatrala tranzitna trgovina, vjerojatno stoga što je tranzitna trgovina tada bilajedna od najvažnijih i najdinamičnijih gospodarskih grana u Hrvatskoj, a ovisila je i ovanjskopolitičkoj i unutarnjepolitičkoj situaciji. Naglasak se stavljao na probleme skojima se susretala ta gospodarska grana te na prijedloge za njihovo uklanjanje.Pisalo se i o pojedinim aspektima poljoprivredne proizvodnje, npr. o sadnji i čuvanjukrumpira, ali i o rudarstvu i pojedinim granama industrije.25

Novine Südslawische Zeitung donosile su i članke o problemima djelovanjamedicinskih ustanova u Hrvatskoj te prijedloge o njihovoj reorganizaciji, a također iinformacije o ekološkoj problematici. Zanimljiv je i oglasni dio, u kojem su se

358

VDG JAHRBUCH 2003

23 Usp. SZ, 33./19. 3. 1849.; 178./23. 10. 1849.; niz od 13 članaka o reformi srednjih škola i o nastavnom planu za sveučilište,koje bi trebalo osnovati u Zagrebu: “Zur Studienreform”, SZ, 133.-225./ 30. 8.-19. 12. 1849. te tri članka o problemima ireformi osnovnog školstva “Unser Volksschulwesen”, SZ, 229.-232./24. 12.-29. 12. 1849.

24 Usp. “Politische Rundschau III.”, SZ, 109./31. 7. 1849.; 102./3. 5. 1850.; 151./4. 7. 1850.; 213./17. 9. 1850.; 4. /7. 1.1851.; 85./12. 4. 1851.; “Das religiöse Element im Südslaventhum”, SZ, 8., 9., 12., 15., 16./10.-19. 1. 1850.

25 Usp. članke Franje Lovrića i Ivana Ključeca “Vorschläge zur Belebung des heimischen Handelns” objavljene u SZ tijekomlipnja i srpnja 1849.; zatim članke u rubrici “Landwirtschaft und Industrie” u 1851. godini te članke o porezima: “Wer zahltdie höchsten Steuern?”, SZ, 225.-229./1. 10.-5. 10. 1850.

reklamirali tiskarski proizvodi, obrtnički i industrijski proizvodi potrebni usvakodnevnome životu, modni detalji za dame, različite usluge i sl. Zbog toga bioglasni dio lista, koji se tiskao u svakih nekoliko brojeva na zadnjoj stranici, mogaoposlužiti i kao izvor za proučavanje nekih aspekata svakodnevnog života građanskihslojeva onodobnog hrvatskog društva.26

IV. Zak lju č ak

Na temelju navedenoga može se zaključiti da je Südslawische Zeitung bio moderanhrvatski list na njemačkom jeziku. List je tada aktualna zbivanja na političkom,društvenom, kulturnom i gospodarskom području u Habsburškoj Monarhiji i izvannje promatrao kroz prizmu hrvatskih/(južno)slavenskih interesa, a zbog praktičnih jerazloga izlazio na njemačkom jeziku, koji je tada bio jedini općerazumljivi jezik uMonarhiji. Bio je to oporbeni političko-informativni dnevni list liberalne orijentacije, koji je uspješno slijedio najbolja dostignuća onodobne europske publicistike. Premabrojnim parametrima ovaj list možemo ocijeniti kao preteču suvremenih dnevnihnovina. Ovaj je list bio vrlo vrijedno novinsko ostvarenje u hrvatskim razmjerima tenesumnjivo vrlo vrijedan izvor za proučavanje hrvatske političke, društvene, kulturne pa i gospodarske povijesti sredinom 19. stoljeća.

359

VDG JAHRBUCH 2003

26 O problemima vezanima uz zdravstveni sustav pisao je dr. Moritz Sachs. Usp. M-s., “Unser Sanitätswesen”, SZ, 54.-55./6.-7.3. 1850.; ISTI, “Die prov. Organisation der Medizinalverwaltung”, SZ, 242./21. 10. 1850.; ISTI, “Noch einige Worte überunsere Sanitätsreform”, SZ, 278./3. 12. 1850.; ISTI, “Ueber das Apothekenwesen in Kroatien und Slawonien”, SZ, 124./31. 5. 1851. O ekološkoj problematici, posebice o zaštiti šuma, usp. nenaslovljene članke u SZ, 136./16. 6. 1851.; 260./16. 12. 1851;263./23. 12. 1851.

Südsla wi sche Ze i tung – kro a ti sche Ze i tung in de ut scher Spra che

In dieser Arbeit wurden technische Charakteristika und das Programm desBlattes Südslawische Zeitung beschrieben sowie die Gründe erwähnt, die dieRedaktion dazu veranlasst hatten, diese Zeitung, die die kroatischen nationalenInteressen in der ausländischen sowie in der Öffentlichkeit in derHabsburgermonarchie vertreten sollte, in deutscher Sprache herauszugeben. Dannwurde ein sehr breites Themenspektrum auf den Seiten dieser Zeitung dargestellt.Südslawische Zeitung war modernes kroatisches Blatt in deutscher Sprache. DerKreis um dieses Blatt betrachtete die damals aktuellen Ereignisse auf dempolitischen, gesellschaftlichen, kulturellen und wirtschaftlichen Gebiet in undaußerhalb der Habsburgermonarchie durch ein Prisma kroatischer/(süd)slawischerInteressen. Aus praktischen Gründen erschien das Blatt in deutscher Sprache, in derdamals einzigen allgemeinverständlichen Sprache in der Monarchie. DieSüdslawische Zeitung war das oppositionelle, politisch-informative Tageblattliberaler Orientierung, das die besten Errungenschaften der zeitgemäßeneuropäischen Publizistik auf seinen Seiten erfolgreich in die Tat umsetzte. Nachzahlreichen Parametern ist dieses Blatt als ein Vorgänger der heutigen kroatischenTageblätter zu bezeichnen. Die Südslawische Zeitung war ein sehr bedeutendesjournalistisches Unternehmen auf dem kroatischen Gebiet und eine unumstrittenwertvolle Quelle für die Forschung politischer, gesellschaftlicher, kultureller ja sogarwirtschaftlicher Geschichte Kroatiens Mitte des 19. Jahrhunderts.

360

VDG JAHRBUCH 2003

Bran ka BA LEN

Djelovanje slikara Fran za Xave ra Gif fin ge rau Sla vo ni ji

Godine 1865. J. F. Mücke napušta Slavoniju i odlazi u Zagreb. U Osijeku do 1866.g., kada u nj dolazi gluhonijemi Franz Xaver Giffinger1 ( 1826. - ? ) nema značajnijegportretiste. Osječki slikar, pretežito portretist Franjo Pfalz2 već je tri godine pokojnidok je slikar starije generacije Hugo Conrad Hötzendorf3 bio isključivo pejzažist.Osamnaest Giffingerovih radova, od kojih je jedan pod upitnikom, iz fundusa osječke Galerije, slika su njegovog likovnog izraza koji, kao i kod Mückea, oscilira u kvalitetiod vrlo dobrih do gotovo diletantskih ostvarenja. Giffinger je mnogo putovao tako da nije stalno boravio u Osijeku od navedene 1866. godine, nego je dolazio i odlazio unekoliko navrata.

1846. 21. travnja - predaje molbu za prijem na Bečku kraljevsku akademijuujedinjenih likovnih umjetnosti kao izvanredni učenik4. 29. svibnja molba jepozitivno riješena i upisan je na Akademiju kao redovan student na Odsjek zarestauriranje slika. Njegova tadašnja bečka adresa bila je Alservorstadt 19. /20.5

Potrebno je naglasiti da Giffinger dolazi u Beč kada je bidermajer na izmaku; udoba kada nestaju oni mali majstori što djeluju kao nasljednici romantizma kaonjezini epigoni; u doba kada se idealizam nazarenaca akademizira; i napokon uvrijeme kada se općerazumljivi građanski pristup postupno počinje mijenjati umaterijalistički naturalizam koji je zavladao oko godine 1860. Giffinger se dakle,našao u Beču kada je jedan likovni izraz na izmaku, a drugi još nije dobio fizionomiju– i to kao devetnaestogodišnjak sa svim opterećenjima daleke provincije, sprirođenim hendikepom u komuniciranju i ograničenim likovnim mogućnostima.

Na bečkoj Akademiji su tada vodeći profesori bili Joseph Führich i LeopoldKupelwieser, ali i najznačajniji bečki slikar devetnaestog stoljeća FerdinandWaldmüller.

Na Akademiji je studirao od 1846. – 1849., a 1851. godine definitivno napuštaBeč.

Giffingerovo djelovanje u Slavoniji može se pratiti slijedećom kronologijom:

VDG JAHRBUCH 2003

361

1 Franza Xavera Giffingera ubrajamo u Osječki slikarski krug koji čine pejzažisti H.C.Hötzendorf i A.Waldinger te portretistiF.Pfalz, F.X.Giffinger, J.F. Mücke i G.Moretti.

2 Oto Švajcer, Branka Balen: Franjo Pfalz, mala monografija, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, 1989.3 Oto Švajcer: Hötzendorf, Društvo povijesničara umjetnosti Zagreb I4 Molbi prilaže svjedodžbu o osnovnom školovanju, svjedodžbu litografskog zavoda Troch ( sve u Novom Sadu ) i 14 crteža.5 U protokolu bečke Akademije br. 59 2 nalazi se popis učenika i podatak o Giffingerovu mjestu stanovanja 1849. u Beču u

Wiedenu br. 327. te njegovu pohađanju tečaja Anleitung zur Restauration von Gemälden. U rubrici ranijih studija stoji zapis:Privatschüller bei Waldmüller.

1866. - u Esseker Lokalblatt und Landbote 16., 19. i 23. kolovoza

Giffinger objavljuje svoj dolazak u Osijek.

1867. -1868. slika niz portreta u Osijeku.

1869. - djeluje u Slavonskom Brodu i Vinkovcima (12 portreta)

1870. - umire mu otac u Novom Sadu, a već u listopadu i studenom

ponovo se nalazi u Osijeku

1876. - ponovno je kratko u Osijeku gdje portretira

1877. - portretira župnika u Tovarniku i građane u Vukovaru i Osijeku.

1878. - portretira u Osijeku i Vukovaru.

Nakon 1878. godine gubi mu se svaki trag. Nije bilo moguće pronaći čak ni mjesto ni godinu smrti.

Velikom dijelu portreta za sada je nepoznato ime portretiranog te se navode kaonepoznata građanka odnosno građanin. Navodimo samo ona djela za koja znamoobitelj iz koje portretirani potječu.

OSIJEK

Galerija likovnih umjetnosti: portretimuškaraca iz obitelji Woydicka (S-31)6, Belovitić(S-794), Stengl (S-17), mlinara Đure Markovića(S-765), supruge mu Josefine rođ. Kovačević(S-766) te djece Josefine i Viktora (S-764), stariceAntonie Bier7 (S-135) i Terezije Soltković rođ.Hocheisel (S-917).

Muzej Slavonije: portret Gligorija Argirovićatrgovca iz osječkog Donjeg grada.

Privatni posjed: portreti supružnika JungAdolfa i Cecilije rođ. Pavijanović (obitelj Kopačin), supružnika Truhelka Antuna i Marije (obiteljReisner).

SLAVONSKI BROD

Muzej brodskog Posavlja: portreti supružnikaMihajlović Mladena i Pelagije rođ. Stojaković,supružnika Petrović Mate i Katarine rođ.Pinterović te njihove kćeri Marije (2x), supružnika Bauer Antuna i Barbare rođ. Köhler, supružnikaD'Elia Jakoba i Julije, supružnika BogdanovićSteve i Magdalene rođ. Blanck.

362

VDG JAHRBUCH 2003

Por tret osje č ke gra đan keAnto nie Bier, 1892? ulje na plat nu,

875 x 720 mm (S-135)

6 Oznake S sa brojem označavaju inventar slika Galerije likovnih umjetnosti Osijek.7 Portret nastao 1892 ?

VINKOVCI

Privatni posjed: portret Emilije Dulkay(obitelj Dulkay).

ĐAKOVO

Dijecezanski muzej: portret Antuna Matićažupnika u Tovarniku.

VUKOVAR

Zbirka Bauer i Galerija umjetnina: portretisupružnika Schwerer Stjepana i Marije, portretdjece krojača Matičeka, portret dječaka iz obiteljiWertheimer, Josipa Horvatića, Ivana Ensmingera i Josipa Rukavine.

Giffinger8 kao putujući slikar radi uglavnomgrađanske portrete. Pretežito su to portreti malihobrtnika u manjim mjestima. Tek ponegdjesusrećemo portret kakovog velikodostojnika ilipak kotarskog načelnika i gradonačelnika. Da li je išta restaurirao nije nam poznatopremda je bio akademski izučen restaurator.

Danas je teško utvrditi razloge njegova neprestanog putovanja pogotovo ako seuzme u obzir njegov hendikep. No, utvrđena je činjenica da je između 1866. i 1878.boravio u Slavoniji što potvrđuju brojni portreti9. Oni su svi rađeni maksimalnojednostavno i što se tiče oblika, ali i boja. Neutralna, ponajviše maslinasta pozadina,crna odjeća, bijela košulja te ponešto nakita u diskretnom žutilu. Ruke u uvijekprepoznatljivom crtežu. Oči portretiranih nas u pravilu gledaju nepovjerljivo, aponekad i sažalno. Međutim, zato nalazimo mnoštvo detalja upravo naturalističkihkoje drugi slikari nastoje izbjeći a to su diskretne izrasline ispod očnog kapka, poneke dlake koje ne uljepšavaju, bore, podbradak ili pak podočnjaci. Sve je to naslikanodiskretnim lazurnim bojama blijedog inkarnata. Te lazure su toliko tanke da suponekad nestale tijekom vremena.

Ako je bila mladost u pitanju pojavljivalo se ponegdje plavetnilo ili zelenilo kaotonski ekvilibar. I crtež bi tada postao nešto življi. Važna je bila sličnost od anatomijepa do odjeće, no ne fotografska. Unutarnji svijet portretiranog i njegov odnos premaslikaru prevladavaju i čine Giffingera slikarom kojemu treba posvetiti pažnju.

Giffinger nije romantičar niti je takovo njegovo slikarstvo iako je izrastao u tomvremenu. On je hladan, razborit i osjetljiv slikar. Njegova kontemplativnost nepoznaje idealizam svog vremena.

Odakle sve to Franzu Xaveru Giffingeru?

363

VDG JAHRBUCH 2003

Por tret ne poz na te osje č ke gra đan keu bo ga toj od je ći s na ki tom, ulje na

plat nu, 790 x 625 mm (S-13)

8 Esseker Lokalblatt und Landbote, Essek ( Osijek ), god. III., br. 65., 66., 67. od 15., 19. i 23. VIII. 1866.9 Oto Švajcer: Franjo Giffinger, Domaći i strani slikari XVIII. i XIX. stoljeća u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek, GLUO,

1987./ 88., str. 61.

Ne smijemo zaboraviti da je u Bečubio učenik i Ferdinanda GeorgaWaldmüllera koji je otvorio vratanaturalizmu. Rani Giffingerovi radovislikani su poletnim potezom kista dok se kasnije sve više ukrućuje, postajehladniji i objektivniji. Izražajnost raste uportretima Antonie Bier i mlinaraMarkovića. Oblici postaju jednostavniji,volumen plošniji tako da crtež i plohapočinju igrati sve odlučniju ulogu.

Slikarstvo Franza Xavera Giffingeracijelo jedno stoljeće obavijala je tamadok se nije shvatio njegov značaj zbog

osebujnog likovnog govora kojim je ispričao živote mnogih predstavnika građanskogstaleža.

Die Wirkung des Malers Franz Xaver Gif fin ger in Sla wo nien

Franz Xaver Giffinger rechnen wir heute zu den Malern des osijeker Malerkreises. Er studierte von 1846 bis 1849 an der Akademie in Wien. Er war ein Wandermaler,der etwa 12 Jahre in Slawonien verbrachte und dabei meistens bürgerlichen Porträtemalte. Dies waren meistens Porträte kleiner Handwerker in kleineren Orten. Nurhier und da kann man Porträte von Aristokraten oder Bezirksvorständen, oder auchBürgermeister finden.

Heute ist es nicht leicht die Gründe seiner unendlichen Reisen klarzumachen, vor allem wenn man sein Handikap in Bezug nimmt (er war nämlich taubstumm).

Seine zahlreichen Porträte, die man in Vukovar, Osijek, Đakovo, Vinkovci undSlavonski Brod finden kann, waren maximal einfach in Bezug auf die Formen undFarben.

Giffinger ist kein Romantiker; seine Werke sind es auch nicht, obwohl er in dieserZeit schuff. Er ist ein kalter, vernünftiger und empfindlicher Maler. Die frühen Werke von Giffinger wurden mit schwunghaften Pinselführungen gemalt; die späterenwurde aber steifer, kalter und objektiver.

Die Werke von Franz Xaver Giffinger wurden fast ein ganzes Jahrhundertignoriert, aber dann wurde ihre Bedeutung erkannt, vor allem wegen einerbesonderen bildenden Sprache mit Hilfe deren er die Leben vieler Vertreter derbürgerlichen Klasse darstellte.

364

VDG JAHRBUCH 2003

Por tret Jo ze fi ne i Vik to ra Mar ko vi ća, 1878,ulje na plat nu, 605 x 785 (S-764)

Lju bi ca KOR DIĆ

Nje ma č ki je zik u osje č koj Kla si č noj gim na zi jiod 1729. godine do danas

1. Grad Osi jek u vri je me osnut ka Gim na zi je

Početkom 18. stoljeća, u vrijeme kada je utemeljena osječka Klasična gimnazija(građanima Osijeka poznatija kao “Velika gimnazija”) grad se razvijao ugospodarsko, prometno i kulturno središte Slavonije. To je i vrijeme intenzivnognaseljavanja grada i njegove okolice, ponajprije iz austrijskih i njemačkih pokrajina.Bili su to graditelji, inženjeri i obrtnici nužni za gradnju osječke Tvrđe koja je bila utijeku, da bi im se krajem stoljeća pridružili brojni sunarodnjaci iz Hessena iWürttemberga, uglavnom zemljoposjednici, obrtnici i trgovci. Tako se u domaćehrvatske građanske krugove inkorporirao sloj visokog i srednjeg građanskog staležanjemačkoga podrijetla koji je, donoseći duh srednjoeuropskog načina života,ophođenja i kulturnih vrijednosti, polako gradio okosnicu ne samo gospodarskognego i kulturnog života grada Osijeka. Tako je i njemački jezik, paralelno s hrvatskim, postao govornim jezikom osječke urbane sredine, pa ne čude opaske povjesničarakako se “u jezičnom smislu Osijek doimao kao strani grad” (Mažuran, 1994:25).

Osječka klasična gimnazija, koja je bila jedan od temeljnih promicateljaobrazovanja, uljuđenosti i kulture osječke građanske (i plemenitaške) mladeži, odsamih početaka svoga djelovanja njegovala je komunikaciju na njemačkom jeziku, što ovu gimnaziju izdvaja od drugih gimnazija koje su u to doba djelovale u Hrvatskoj iSlavoniji. O tomu svjedoče, izravno i neizravno, brojni povijesni izvori sačuvani uMuzeju i Državnom arhivu grada Osijeka.

2. Tra di ci ja po du č a van ja nje ma č kog je zi ka u osje č koj Kla si č noj gim na zi ji

Kao i u drugim hrvatskim gradovima, Gimnaziju u Osijeku utemeljili su isusovcikao nositelji prosvjete i kulture u našim krajevima u 17. i početkom 18. stoljeća.Utemeljena je kao “Mala latinska škola” ili “Mala isusovačka gimnazija” 1729.godine. No zbog malog broja učenika i problema oko financiranja ustanove bila jezatvorena već 1735. godine, a kao jedan od razloga zatvaranja navodi se i širenjeepidemije kuge. Obnovljena je trideset godina kasnije (1765.) kao klasična gimnazija koja se sastojala od dva niža (“gramatička”) i dva viša (“humanistička”) razreda. Odsamih početaka djelovanja Gimnazije nastavni je jezik u prva dva razreda bionjemački, sve dok učenici ne bi u dovoljnoj mjeri ovladali latinskim jezikom, kako bina njemu mogli pratiti nastavu u višim razredima.

VDG JAHRBUCH 2003

365

Pouzdanost ovoga podatka potvrđuju zapisi isusovaca u Isusovačkim ljetopisima(Diarium Missionis Essekiiensis Societatis Jesu coeptum anno 1764 scholastico exeunte 1763usque ad annum 1771), a kasnije i ljetopisi franjevačkog reda (Sršan: Osječki ljetopisi1686. – 1945). Oni se daju posredno iščitati iz imena i prezimena isusovačkihsuperiora Gimnazije koja su gotovo bez izuzetka njemačkoga podrijetla: P. Pez, A.Kiffer, G. Lernpacher, A. Steziger, A. Paxi, S. Melzl, P. Watzer, itd (Diarium, bez pag.).Prvi profesori Gimnazije također su bili Nijemci: Christian Monsperger i FranzSteinbeis te su učenike podučavali svojim materinskim jezikom, koji je, doduše, biomaterinski i velikom broju učenika. O točnosti ove tvrdnje svjedoči podatak da suučenici na kraju prve školske godine nakon obnovljenog rada Gimnazije zastanovnike grada na njemačkom jeziku izveli predstavu “Mendax adolescenscorrectus”. Svrha prikazivanja predstave na njemačkom jeziku bila je, kako navodiisusovački ljetopisac, “da bi se narodnost ilirska u tom jeziku izobrazila, što je željacarice i gospodarice naše”( Diarium, bez pag.). Nakon ukinuća isusovačkog redaupravljanje Gimnazijom preuzimaju po nalogu Marije Terezije franjevci, a zanimljivo je da se u obrazloženju njihove primjerenosti za odgoj i obrazovanje osječke mladežinavodi kako je njihov “domaći” govor i hrvatski i njemački.

Da je u osječkoj Gimnaziji uobičajeno podučavanje učenika na njemačkom jezikusvjedoči i epizoda koja govori o odluci Profesorskog zbora Gimnazije da se novac kojije carica Marija Terezija namijenila kao nagradu učenicima koji su dobro ovladalinjemačkim jezikom preusmjeri u fond za pomoć siromašnim učenicima škole, uzobrazloženje da osječki gimnazijalci svi dobro vladaju njemačkim jezikom zbogdotadašnje tradicije podučavanja na tom jeziku (v. Matić; 1937:9).

Obrazovna osnova iz 1777. godine (Ratio educationis totiusquerei literariae per regnum Hungariae et provincias adnexas), osim što uvodi petogodišnje gimnazijsko školovanje(tri razreda niže i dva više gimnazije), prvi put preporuča učenje živih jezika, a nesamo latinskoga koji je do tada bio centar i sredstvo podučavanja, poglavito u višimrazredima. Naročito se sugerira potreba učenja njemačkog jezika radi njegovepraktične vrijednosti za buduće javne službenike koji mogu biti namješteni u svimdijelovima Carstva. Odredbe Ratia koje su se bavile nastavom živih jezika zbog svojesu nejasnoće izazivale različita tumačenja i u različitim su se sredinama različitoprovodile. Naime, određeno je da se “germanica vel alia lingua patria” održava podva sata tjedno u svim razredima niže gimnazije, i to ponedjeljkom od 3 do 4 sataposlije podne i petkom poslije podne jedan sat, koji je u nastavnom planu definirankao “lingua patria et revisio scriptorum”. Dakle, pola je sata predviđeno zaponavljanje lektire, a druga polovina za “domaći jezik”, za koji se ne navodi da totreba biti njemački, niti koji se točno jezik smatra “domaćim”. Za višu se gimnazijuodređuju obvezna dva sata tjedno za “Germanica vel alia lingua patria”. Nudilo se,dakle, da se u te sate uči njemački ili neki drugi domaći jezik. Direkcija za školstvo izZagreba sugerirala je da se kao domaći jezik uči mađarski, a da se hrvatski koristi privježbama prevođenja latinskog jezika, no nejasnost odredbe u Ratiu dobro je došlaosječkim franjevačkim profesorima, koji su odlučili da se u predviđene sate kaodomaći jezik uči njemački, jer se “tim jezikom služe profesori u prvim razredima kodsvih tumačenja i kasnije također kod prevođenja latinskih pisaca” (Matić, 1928:347).

366

VDG JAHRBUCH 2003

Nakon 1779. godine hrvatska Vrhovna vlast dolazi pod ugarsku upravu, pa i novaobrazovna osnova iz 1806. određuje da se u hrvatskim školama ima učiti mađarskijezik kao obvezatan predmet umjesto njemačkoga. I u tom je smislu osječkaGimnazija jedinstvena na tlu Hrvatske: u njoj se mađarski jezik kao obligatanpredmet uvodi tek 1831. godine, i to nakon niza ukora koje je škola dobila odDirekcije za školstvo jer nije imala svoga redovitog profesora mađarskog jezika.

Prvi povijesni izvori Gimnazije koji upućuju na podučavanje njemačkoga jezikakao zasebnog predmeta datiraju upravo s početka 19. stoljeća, točnije školske godine1810./11. Te je godine u nastavnom planu i programu škole naveden kao LinguaVernacula. Sljedećih se godina redovito javlja kao obligatan predmet u prvom idrugom razredu Gimnazije, ali pod različitim nazivima: Lingua Germanica, Ex InfitusLinguae Germanicae, Grammatica Germanica, De Studio Linguae Germanicae, GrammaticaVernacularis.

Dvadesetih se godina 19. stoljećanjemački jezik gubi kao zasebanpredmet iz nastavnih planovaGimnazije. No sudeći prema zapisima osječkih ljetopisaca, ali i gimnazijskojkorespondenciji s Bečom i Zagrebom,jasno je da su se u nižoj gimnaziji svipredmeti predavali na njemačkomjeziku (vjerojatno i u višoj, s izuzetkom nastave latinskog jezika). Kako se brojučenika povećavao, moguće je da suse razredi jedne generacije dijeliliprema materinskom jeziku polaznika, ili su se predavanja održavalakombinirano na njemačkom ihrvatskom jeziku, jer se desetljećimaizvješća Gimnazije, koja su svakeškolske godine slana u Beč, pisana utri verzije: latinskoj, hrvatskoj injemačkoj, što je bilo, kako sunavodili ravnatelji Gimnazije “uskladu s osječkim prilikama”. Na istizaključak navodi i matrikula iz1830./31. godine, koja čuva podatak o tome da su religijsko-odgojninagovori profesora (“exhortatores”) svakodnevno održavani na tri jezika: latinskom,njemačkom i hrvatskom.

U razdoblju od osnutka Gimnazije pa do tridesetih godina 19. stoljeća njemački je jezik u osječkoj Gimnaziji, s obzirom na strukturu njezinih polaznika, imao statusprvoga (materinskog) jezika za učenike njemačkoga podrijetla, odnosno drugogaživog jezika za ostale polaznike, koji su, za pretpostaviti je, većinom potjecali iz

367

VDG JAHRBUCH 2003

Ma tri cu la za šk. god. 1811/12. Nje ma č ki je zikuči se pod na zi vom Gram ma ti ca Ger ma ni ca

osječke građanske sredine i tome sujeziku bili izloženi u svakodnevnojgovornoj komunikaciji na osječkimulicama, prodavaonicama i drugimjavnim mjestima. Tridesetih godina19. stoljeća, iako sporije nego udrugim dijelovima Hrvatske,mađarski je i u osječkoj Gimnazijipočeo službeno potiskivati njemačkijezik na poziciju trećeg živog jezika.Ipak, Gimnazija će još dugo godina,što zbog strukture profesorskogkadra koji je potjecao s njemačkoggovornog područja, što zbogudžbenika koji su uglavnom bilipisani njemačkim jezikom, njegovatiuporabu njemačkog jezika kaonastavnog, ne samo u nižim, nego i uvišim razredima. Mnogi sugimnazijski profesori bili Nijemci, ali i Česi ili Slovaci, i njihov jezikkomunikacije s učenicima bio jenjemački. Tako školskadokumentacija sadrži podatke o

profesoru njemačkog jezika Ivanu Darebnom koji je došao iz Češke i pedesetihgodina polagao hrvatski jezik kako bi mogao ostati predavati na Gimnaziji, ili oprofesoru matematike Aloisu Kanzu iz Austrije koji nije znao hrvatski jezik, pa mu je1860. godine zbog toga prijetio otkaz.

Zadržavanju njemačkog jezika kao nastavnog pogodovao je i nedostatakudžbenika na hrvatskom jeziku, pa su tako učenici osječke Gimnazije učilimatematiku i fiziku prema udžbeniku “Lehrbuch der Physikauf Grundlage derElementarmathematik”, povijest prema knjizi “Lehrbuch der allgemeinenGeschichte”, a biologiju prema “Anfangsgründe der Zoologie”. Zbog toga ćeGimnaziji u doba Ilirskog pokreta pripisivati pro-germansku orijentaciju, a franjevciće biti smatrani reakcionarnim podanicima carske krune.

Živi jezici doživljavaju svoju afirmaciju u školstvu Habsburške, kasnijeAustro-Ugarske Monarhije, nakon nacionalnih pokreta u Mađarskoj, Češkoj, asredinom 19. stoljeća i u Hrvatskoj, jer ti pokreti promiču uvođenje materinskogjezika kao službenog. Time latinski gubi svoju privilegiranu poziciju, a njemački službeno dobiva status stranoga jezika. Školske godine 1849. izašla je iz tiska novaobrazovna osnova za gimnazije i realke (Entwurf der Organisation der Gymnasien undRealschulen in Österreich), kojom se odobrava da je nastavni jezik svaki materinskijezik (zemaljski jezik), ali i uporaba dvaju jezika tamo gdje to zahtijeva raznolikostsastava stanovništva. Posljedica toga je da se u osječkoj Gimnaziji od 1851. godine sjednakim brojem sati kao zasebni predmeti uče “ilirski” i njemački jezik. U osječkoj

368

VDG JAHRBUCH 2003

Za pis u Ma tri cu li za šk. god. 1830./31. kojisvjed pči o živoj na zo č no sti nje ma č kog i hrvat skog

je zi ka u osje č koj Gim na zi ji u vri je me službenedo mi na ci je ma đar skog je zi ka (1806. - 1848.)

su sredini oba ova jezika imala status prvoga, odnosno drugog živog jezika, ovisno otome je li učenicima materinski jezik bio njemački ili hrvatski. Učenje drugoga živogjezika postajalo je obvezno za učenike tek kad bi roditelji dali svoj pismeni pristanak,no za osječku je sredinu znakovito da su svi učenici Gimnazije (koja 1854. dobivastatus Velike kraljevske gimnazije) bez obzira na podrijetlo učili i hrvatski i njemačkijezik kao ravnopravne predmete.

U razdoblju od 1854. do 1860. godine, poznatom pod nazivom “Bachovapsolutizam” službeno se nameće njemački jezik kao nastavni u višim razredimagimnazije. Također se nalaže svim profesorima Hrvatima da za tri godine imajunaučiti njemački jezik koji će postati nastavni u svim gimnazijama i realkama, no toizaziva revolt hrvatskih profesora, pa su neki od njih napustili službu. Reakcija je bilažestoka i u političkom životu općenito, pa ovo apsolutističko razdoblje završava većšest godina poslije, a Hrvatski sabor 1860. godine uvodi hrvatski kao službeni jezik.Iako ne deklarativno, njemački jezik smanjenjem satnice postupno gubi statusdrugog živog jezika u hrvatskim školama i prelazi na status stranoga jezika.

Ipak, u osječkoj Gimnaziji on će još desetljećima biti pomoćni nastavni jezik, štozbog nastavnika nekih predmeta, koji su se bolje služili njemačkim, što zbogudžbenika koji su iz nekih predmeta i dalje bili pisani njemačkim jezikom. U drugojpolovini 19. stoljeća gimnazijski su profesori stimulirani da pišu udžbenike nahrvatskom jeziku, pa je i to utjecalo na nestajanje njemačkog kao nastavnog jezika, no zanimljivo je da je osječkoj Velikoj gimnaziji dopušteno zadržavanje tog jezika kaonastavnog za predmet “Vjeronauk izraelitske vjeroispovijesti”, a učenicima koji bistizali s njemačkog govornog područja dopušteno je polaganje ispita na njemačkomjeziku. Tako arhiv Gimnazije čuva podatak o izvjesnom Amandu Grohmannu,privatnom učeniku prvog razreda, kojemu je još 1906. godine, dakle gotovo pedesetgodina nakon uvođenja hrvatskog jezika kao nastavnog, ravnatelj odobrio polaganjesvih predmeta isključivo na njemačkom jeziku.

3. Ga šen je Ve li ke kral jev ske Gim na zi je u Osi je ku

Po osnutku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca njemački jezik dobiva i službenonaziv stranoga jezika u hrvatskim školama. Bilo je to neminovno i u višejezičnoj sredini grada Osijeka i njegovoj Klasičnoj gimnaziji, koja se svojom reputacijom zapadnoorijentirane klasične škole, utemeljene na načelima i vrijednostima srednjoeuropskekulture, nije uklapala u političke težnje nove monarhije i koja je kao takva ubrzoreducirana na četverogodišnju malu gimnaziju, da bi već 1927. bila potpuno ugašena.

Obnovljena je na sličnim idejnim temeljima tek 1998. godine kao Isusovačkaklasična gimnazija s pravom javnosti, u kojoj se uz klasične jezike uče engleski injemački kao strani jezici, no tek jedan razred ili polovina učenika jednoga razreda uistoj generaciji učenika uči ovaj jezik kao svoj prvi strani jezik. Čak i oni učenici koji su u osnovnoj školi učili njemački kao prvi strani jezik, često se odlučuju pri upisu u tuškolu za engleski kao prvi strani jezik, dok njemački upisuju kao drugi. No, to jeslučaj i u drugim srednjim školama u Hrvatskoj, pa i na fakultetima, a zašto je tomutako trebalo bi biti predmetom jedne buduće šire lingvističke rasprave.

369

VDG JAHRBUCH 2003

Li te ra tu ra:

• Arhiv ska gra đa Ve li ke gim na zi je u Osi je ku (1729.-1920.), Državni ar hiv Osi jek,fond 57, ku ti je spi sa 1-70.

• Bö sen dor fer, Jo sip (1939.):"Koje su jav ne ško le u Osi je ku osno va li isu sov ci". U: Na -rod na sta ri na, 12/1939.

• Dia rium Mis sio nis Esse kien sis So cie ta tis Jesu co ep tum anno 1764 scho la sti co exe -un te 1763 usque da an num 1771.

• Go diš nja iz vješ ća Kral jev ske ve li ke gim na zi je u Osi je ku od škol ske go di ne 1851./52. do 1918./19., Mu zej Sla vo ni je u Osi je ku, mu zej ska gra đa Ve li ke gim na zi je.

• Glav ni ka ta lo zi 1. do 8. raz re da Kral jev ske ve li ke gim na zi je u Osi je ku 1908.-1925.,ar hiv ska gra đa Držav nog ar hi va u Osi je ku, fond Ve li ke gim na zi je.

• Ma tić, Tomo (1928.):"Ra tio edu ca tio nis od go di ne 1777. i lin gue pa triae u osje č kojgim na zi ji". U: Na stav ni vje snik 36/1928: 343-351.

• Ma tić, Tomo (1937.): “Osje č ka hu ma ni sti č ka gim na zi ja od osnut ka do 1848.”. U:Rad JAZU, 257/1937: 1-82.

• Ma tić, Tomo (1937.): “Prva osje č ka gim na zi ja”. U: Hrvat ski list,18/1937: 18-25.

• Mažuran, Ive (1994.): Sred njev je kov ni i tur ski Osi jek. Osi jek.

• Mažuran, Ive i gru pa au to ra (1996.): Od tur skog do su vre me nog Osi je ka. Osi jek.

• Sršan, Stje pan (1993.): Osje č ki lje to pi si 1686.-1995. Osi jek.

• Sršan, Stje pan (1996.): “Osje č ka gim na zi ja od 1729.-1945". U: Gim na zi je u Osi je ku1729-1945. Osi jek, 1996: 15-27.

• Stre er, Eduard (1872.): “Kra tak pre gled po ve stni ce kr. Gim na zi je ose č ke”. U: Izvješ -će o Kral jev skoj ve li koj gim na zi ji u Ose ku kon cem škol ske go di ne1871./72. Osi jek.

370

VDG JAHRBUCH 2003

Die de ut sche Spra che in es se ker Klas si schem Gymna siumvon 1729 bis He u te

Im mehrsprachigen Milieu der Stadt Osijek waren Sprachenkenntnisse in derlangen Geschichte der Stadt die Voraussetzung der Kommunikation ihrer Bürger. Im18. und 19. Jh. fungierte neben dem Kroatischen auch Deutsch, wegen derVertretung und des wirtschaftlichen und kulturellen Einflusses derdeutschsprachigen Bevölkerung, als osijeker “Stadtsprache”.

Diese Arbeit untersucht die Rolle und die Position der deutschen Sprache amKlassischen (“Grossen königlichen”) Gymnasium der Stadt Osijek, das in der zweitenHälfte des 18. und im 19. Jh. seine Blütezeit erlebte. In der Zeitspanne von ungefährzwei Jahrhunderten seiner Wirkung, ging Deutsch im Unterricht des Gymnasiumsunterschiedliche Etappen durch: von einer stark vertretenen Unterrichts- undZweitsprache bis zur Fremdsprache, um zur Zeit der Auflösung des Gymnasiums in1927 durch Französisch als erste Fremdsprache völlig ersetzt zu werden.

371

VDG JAHRBUCH 2003

Du brav ka DUJ MO VIĆ

Knjižnica Deutsche Aka de mie u Splitu

U prvoj polovici 20. stoljeća u Splitu su, osim Gradske biblioteke, današnjeSveučilišne knjižnice i više samostanskih knjižnica postojale i knjižnice raznihnacionalnih, kulturnih, političkih, vjerskih i sportskih udruga. Najveće među njimabile su knjižnica Gabinetto di lettura, Gradska pučka knjižnica Sokolskog društva,Biblioteca popolare i knjižnica Deutsche Akademie.

Bile su to knjižnice s više tisuća svezaka vrijednih knjiga. Po završetku II. svjetskograta u dijelovima ili kao cjelina dospjele su u Gradsku biblioteku što ih je u nesigurnim vremenima sačuvalo od oštećenja ili uništenja.

Bile su to vrijedne akvizicije za Gradsku biblioteku, neke i do danas najvredniji dio fonda koji ova ustanova posjeduje. To posebno vrijedi za fond Gabinetto di letturabudući da je među knjigama mnoštvo rariteta, rukopisa, inkunabula, starih knjiga iz16. i 17. stoljeća, starih zemljopisnih karata, atlasa i sl.

U onodobnoj periodici, u dnevniku Slobodna Dalmacija, iz 1946., 1947. i 1948.godine može se pratiti kratke vijesti o sređivanju Gradske biblioteke i obogaćivanjufonda stranim knjigama na talijanskome, njemačkom i engleskom jeziku, abibliotečne statistike iz toga vremena svjedoče o porastu broja knjiga u više tisućasvezaka. Tako je 1947. godine u knjižnici bilo 2.734 svezaka, 1948. 7.922 svezaka a1949. 4.577 svezaka novih knjiga.

Hrvoje Morović, bibliotekar tadašnje Gradske biblioteke pisao je u SlobodnojDalmaciji 1948. godine da ...Biblioteka je kroz ove posljednje četiri godine podvostručila svojknjižni fond, nabavkom novih knjiga, spašavanjem biblioteke bivše Njemačke akademije iGabinetto di lettura..11 a dvije godine kasnije istu knjižnicu spominje još jedanbibliotekar, Dušan Berić, izvještavajući da ... Po oslobođenju u sastav Gradske bibliotekeušle su skoro kompletne biblioteke Gabinetto di Lettura, Biblioteca popolare, bibliotekaNjemačke akademije kao i druge manje biblioteke, a što je znatno povečalo knjižni fond, tako da čitava jedna prostorija zaprema isključivo literaturu na stranim jezicima...Fond bibliotekesadrži oko 40% knjiga na našem jeziku, 30% na talijanskom a ostalih 30% je na njemačkom,francuskom, češkom, ruskom i drugim jezicima...2 .

Nažalost, ni jedna od spomenutih knjižnica nije ulaskom u Gradsku bibliotekuzadržana kao cjelina ili posebna zbirka, u knjigama inventara nije navođeno njihovoporijeklo, a nije poznato da je bio izrađen poseban popis takvih knjiga. Popisifondova drugih dviju knjižnica, Gabinetto di lettura i Sokolskog društva izvorni su,učinjeni u nekadašnjim knjižnicama i zaprimljeni zajedno s knjigama.

VDG JAHRBUCH 2003

373

1 Hrvoje Morović, Četrdeset pet godina postojanja Gradske biblioteke u Splitu, Slobodna Dalmacija, 5(16.10. 1948.)1158, str. 3.2 Dušan Berić, Gradska biblioteka u Splitu, kratak pregled razvitka i rada od njezina postanka do danas, Vjesnik bibliotekara

Hrvatske, 1(1950)1-3, str. 140-146.

Cilj je ovoga rada obnoviti sjećanje na Njemačku ili Münchensku akademijukako su je još nazivali, te ponajprije saznati kakva je bila njezina knjižnica. Zanimanas veličina, sadržaj i struktura njezinoga knjižnog fonda te posebno, koliko je takvegrađe do danas sačuvano u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici.

Budući da je u Splitu izbljedilo sjećanje na ustanovu koja je u gradu postojalasamo nekoliko godina, početno prikupljanje podataka nije davalo rezultata.

Kada se 1993. u časopisu Dalmacija3 pojavio članak Petra Grisogona Njemačkaakademija u Splitu 1933.-1939. g., povezalo se dva različita naziva za istu instituciju,potvrdilo da je ona postojala i u Splitu te djelovala, u određenom periodu, između1933. i 1941. godine.

Ogranak Deutsche Akademie u Splitu otvoren je 1933., osam godina nakonutemeljenja matične ustanove u Münchenu, 19254.

Osnovna zadaća Akademije bila je širenje nijemstva, odnosno njemačke kulture i jezika u inozemstvu. Polaznicima tečaja njemačkoga jezika isticane su prednostiznanja tog svjetskog jezika u tehničkom, privrednom i znanstvenom području. Osimputem tečaja, polaznici Akademije mogli su učiti jezik slušajući brojna predavanja i

374

VDG JAHRBUCH 2003

Fo to gra fi ja kuće Špe rac

3 Petar Grisogono, Njemačka akademija u Splitu 1933-1939 g., Dalmacija, bilten za promicanje i suradnju između Hrvatske iNjemačke, 2(1993), str. .

4 Deutsche Akademie, Meyers Enzyklopädisches Lexikon, Mannheim, 1971, sv. VI, Coo-Din, str. 491.

gledajući igrokaze, a bolje upoznati njemačku kulturu preko umjetničkih izložbi iglazbenih koncerata. Manifestacije su pažljivo planirane, najavljivane polaznicimaunaprijed, s godišnjim programom.

Čitaonica i knjižnica bile su otvorene jedanput tjedno, a kako svjedoči PetarGrisogono, članovi su se međusobno družili i na organiziranim izletima i na tzv.čajankama te prigodom svečanih akademija za Božić. Godine 1930. tečaj njemačkogjezika pohađalo je 70 Splićana, 1940. njih više od 250.

Početak rata zaustavio je djelovanje ove udruge u Splitu i drugdje u svijetu teuvjetovao njezino gašenje 1945. godine. Dio poslova Deutsche Akademie preuzeo je i dalje razvijao 1952. godine obnovljeni Goethe institut.

Splitska Njemačka akademija imala je dakle vlastitu čitaonicu i bogatu knjižnicuknjiga na njemačkom jeziku, namijenjenu svojim članovima.

Poznate su nam dvije adrese na kojima je udruga djelovala. Sjedište joj je bilo naNarodnom trgu, dok adresa u Dubrovačkoj 5 (današnja Zagrebačka ulica) upućuje nazgradu u kojoj su održavani tečajevi njemačkoga jezika i u kojoj je postojala knjižnicas čitaonicom.

Ta zgrada, u susjedstvu današnje Sveučilišne knjižnice, izgrađena početkom 20.stoljeća pripadala je obitelji Šperac. Kod nasljednika, ujedno i današnjih stanarapohranjeno je nekoliko dokumenata koji potkrepljuju djelovanje Njemačke akademijeu Splitu ali i u njihovoj kući koju su joj bili iznajmili. Rad udruge odvijao se u dijelukuće. Osim ureda i kuhinje u stanu su bile uređene dvije učionice, knjižnica i čitaonica.

Na fotografiji kuće koja je snimljena pred početak II. svjetskog rata dobro se videoba natpisa, prvi na ulazu u dvorište, Deutsche Akademie, Lektorat Split, Njemačkaakademija, drugi na balkonu zgrade, Deutsche Akademie, Njemačka akademija München,Lesezimmer.

Jedna od nasljednica obitelji Šperac, unuka, gospođa Helga Zglav-Martinac osimfotografije posjeduje i popis inventara udruge. Prvi popis izrađen je za periodizmeđu 1939. i 1940. godine, drugi, dopunjeni između 1940. i 1941. godine.

375

VDG JAHRBUCH 2003

Nat pis udru ge, na ulaz nim, dvo riš nimvratima, de talj

Nat pis udru ge, na bal ko nu kuće, de talj

Predmeti su popisani temeljito, kod opisa namještaja je navođen materijal odkojeg je izrađen i njegova boja. Zbog takve temeljitosti tim je veća šteta što nijesačuvan i popis knjiga. Da su knjige doista bile sređene i popisane potvrđuje i popisinventara knjižnice. Naime, osim velikog ormara za knjige (270 x 245 cm), dvajumanjih i jednog još manjega u knjižnici je postojao katalog knjiga kao i kartoteka sazaduženjima posuđenih knjiga5.

Kada su četrdesetih godina prošloga stoljeća knjige unijete u današnjuSveučilišnu knjižnicu, vjerojatno je izrađen i njihov popis. Nažalost, nije nađen, akako je arhiv Sveučilišne knjižnice već duže vrijeme nedostupan, ni tu nije bilomoguće provjeriti ovu mogućnost.

Trebalo je stoga na drugi način doći do podataka o fondu bivše knjižniceNjemačke akademije.

Pregledani inventari Sveučilišne knjižnice nisu dali odgovor na pitanje oknjigama Akademije niti o porijeklu drugih knjiga na njemačkom jeziku. Te knjige,zajedno s ostalim akvizicijama unesene su u tadašnju Gradsku biblioteku tijekom1947., 1948. i 1949. godine, a inventarizirane od 10. ožujka do 31. prosinca 1949., ugrupama, prema jezicima na kojima su pisane.

376

VDG JAHRBUCH 2003

Dio po pi sa in ven ta ra udru ge

5 Zahvaljujem gospođi Helgi Zglav Martinac na ustupljenoj fotografiji i popisima inventara koji su bili dragocjeni izvor podataka za ovaj rad.

Grupe knjiga na njemačkome jeziku smještene su unutar signatura 30.500-31.099 i 34.379-36.012 što govori o 2568 novih knjiga u fondu tadašnje splitske Gradskebiblioteke.

Slijedeći navedene signature na policama, doista se naišlo na knjige nanjemačkom jeziku, ali bez oznaka vlasništva kakav se očekivao, dapače, te prve knjigebile su nekoć vlasništvo knjižnice Sokolskog društva ili Gradske biblioteke. Kada senaišlo na prvu knjigu sa žigom Deutsche Akademie, shvatilo se da u tome mnoštvuizmiješanih i ponovo, na drugi način popisanih i na police složenih knjiga treba tragati idući od knjige do knjige.

Budući da za potrebe ovoga izlaganja nije bilo moguće pripremiti uvid u cijelifond knjižnice s preko 380.000 svezaka knjiga, odnosno onaj njezin dio od višedesetaka tisuća knjiga koje su u knjižnicu dospjele poslije Drugog svjetskog rata, kaouzorak je izabrano slučajno pronađenih dvjestotinjak knjiga iz različitih područjaznanosti i umjetnosti.

Na tako odabranim knjigama bivše Deutsche Akademie u Splitu uočilo se višežigova te ustanove.

Najčešći je okrugli žig, s tekstom DeutscheAkademie Lektorat Split, i s logotipom u sredini kojega čine akronim d.a. i četiri lista hrasta sažirom na vrhu grančice. Taj žig otiskivan jeuvijek na kraju knjižnoga bloka.

Sljedeći je žig matične ustanove izMünchena s motivom već opisanoga logotipa ispod kojeg teče tekst Überreicht von derDeutschen Akademie München. Ovaj žigpojavljuje se isključivo na naslovnoj stranicipojedinih publikacija.

Javlja se i žig koji ima dvojezični tekstDeutsche Akademie Lektorat Split-Njemačkaakademija Dubrovačka ul. 5. I ovdje se podatakvlasništva javlja na uvijek određenom mjestupojedine publikacije, na naslovnoj i na sljedećoj stranici.

Na naslovnoj stranici pojedinihpublikacija nalazimo i okrugli, nazubljeni žigs tekstom Deutsche Akademie, München, Prakt.Abteilung.

Sljedeći je žig s tekstom Škola za njemačkijezik, Split, Narodni trg 2/II.

Javljaju se i oznake vlasništva knjiga Deutsche Akademie, pisani rukom, tintom, uznaznaku određene godine.

377

VDG JAHRBUCH 2003

Žigo vi s knji ga iz knjižniceDe ut sche aka de mie

Osim dvojezičnoga, njemačko-hrvatskog naišlo se i na jedan trojezični žig,Academia germanica, Njemačka akademija, Deutsche Akademie Lektorat Spalato. Nastao jepo svoj prilici za talijanske okupacije Splita, nakon 1941. godine6.

Ono što ovdje treba posebno istaknuti je okrugli žig Deutsche Akademie LektoratSplit, jer se uz njega uvijek, ispisan crvenom tintom javlja i broj, očigledno inventarni broj knjige u nekadašnjoj knjižnici. Najveći na koji se naišlo je broj 2204, što je u ovojfazi istraživanja podatak koji potvrđuje da je Akademija imala ne baš mali fondknjiga, te se tako približava procjeni broja novih knjiga unutar prije spomenutihsignatura.

Na većini ovih knjiga srećemo brojne ostavljene i precrtane inventarne brojevekao i potpise osoba iz čega se dade zaključiti kako knjige nisu samo namjenskikupovane za sustavno, pa i tipizirano građenje fonda takvog tipa ustanove već da su idarivane, od pojedinaca i od drugih knjižnica.

Unutar fonda može se očitati određene grupe sadržaja, knjige iz književnosti(njemačka i druge svjetske književnosti, u prijevodu na njemački jezik), knjige ukojima se upoznaje Njemačku i njezine prirodne ljepote i umjetnost, njezinogospodarstvo, udžbenike za učenje njemačkog jezika djela iz njemačke politike ipovijesti, posebno novijega vremena.

Klasična njemačka književnost predstavljena je brojnim Goetheovim djelima,piscima poput Mörikea, Heinea, Uhlanda, Schillera. Novija književnostpredstavljena je djelima Schnitzlera, Remarquea, Roda Rode i drugih.

Tu su i poznata djela iz znanosti, poput Wartenburgovog pregleda svjetskepovijesti, Burchhardtove poznate knjige o renesansi u Italiji, Brehmovih knjiga oživotu životinja, Luxove biografije Beethowena i Schuberta itd.

Strukturu knjižnice teško je točno odrediti budući da nema uvida u cjelovitostnjezinog nekadašnjeg fonda. Iznenađuje da je sačuvan mali broj udžbenika za učenjenjemačkog jezika, rječnika i gramatika, odsustvo enciklopedija, priručnika,leksikona, knjiga iz filozofije i religije ali i veliki broj sačuvanihpropagandno-političkih tekstova koji tumače i veličaju nacionalsocijalizam.

Među izdavačima takvih knjiga naišlo se i na vrlo ugledne, poput Spemanna izStuttgarta, specijaliziranog za prijevode djela svjetske književnosti na njemački jeziku poznatoj ediciji Deutsche Hand und Haus Bibliothek. Tu su Albert Langen i GeorgMüller iz Münchena, Lehmanns Verlag također iz Münchena, Poeschel & Trepte izLeipziga i drugi.

Nama je zanimljiv izdavač Died & Co. iz Stuttgarta jer je u svojim izdanjimapokazao zanimanje za događaje na jugoistoku Europe. Tako je kao svoja sljedećaizdanja najavio Der neue Balkan Fritza Brauna i Dalmatien und Montenegro KurtaFlöride-a.

Knjige su tiskane dvama pismima, latinicom ili goticom.

378

VDG JAHRBUCH 2003

6 Da je Njemačka akademija u Splitu djelovala i tijekom 1941. g. potvrđuje i zadužnica zaboravljena u knjizi, s datumom posudbe 7.1. 1941.

Glede starosti knjižnoga fonda dominira novija građa, knjige tiskane 20-ih i 30-ihgodina 20. stoljeća. Rjeđe su knjige s početka stoljeća, još rjeđe s konca 19. stoljeća.

Časopisi na njemačkome jeziku nisu ovdje pronađeni. I inače je broj takvihčasopisa u Sveučilišnoj knjižnici znakovito mali, posjedujemo svega 12 naslova.

Knjige Njemačke akademije samo su dio bogatoga fonda knjiga na njemačkomjeziku koje se danas čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici. Prilikom nedavne izrademeđunarodnog bibliografskog priručnika Handbuch deutscher historischer Buchbestandein Europa pokazalo se da je u splitskoj knjižnici sačuvano više od 5000 njemačkih knjiga, tiskanih samo do 1900. godine.

Točan broj knjiga na njemačkome jeziku koje se danas čuva u Sveučilišnojknjižnici teško je odrediti jer su bezlično utopljene u ukupni knjižni fond. Stoga je knjižnica Njemačke akademije samo još jedan odraz nerazumijevanja potreberazvijanja i njegovanja zbirki. Praksa koja je s vremenom prevladala i u ovoj splitskojustanovi nije se pokazala dobrom jer je stvaranje i vođenje zbirki u njoj bilotradicionalno. Dalmatica, i unutar nje Dalmatica austriaca primjer su jednomobjedinjenih, danas rasutih zbirki, dijelom slabo poznatih i neinventariziranih, ukutije složenih značajnih knjiga, gotovo nedostupnih javnosti. Ovo stanje objašnjavase i opravdava višegodišnjim, neshvatljivim poteškoćama koje u knjižnici postoje sprostorom.

Suvišno je posebno isticati potrebu očuvanja cjelovitosti i integriteta takvih isličnih knjižničnih zbirki. Same za sebe one svjedoče o vremenu u kojemu sunastajale, izvor su brojnih podataka o ljudima, događajima, institucijama koje su ihstvarale, samim tim dokument, u izuzetnim slučajevima i spomenička baština kojitraži potpunu zaštitu.

Povjesničari su odredili karakter djelovanja Deutsche Akademie iz Münchena.Knjižničarstvo je i u ovom slučaju preuzelo zadatak da rekonstruira sadržaj njezineknjižnice, odredi joj značaj i vrednuje je kao zbirku, samostalnu i unutar fondasplitske Sveučilišne knjižnice. O zaštiti takvog fonda možda možemo razgovarati iovom prilikom, tražeći pomoć i suradnju bogatijih sredina.

379

VDG JAHRBUCH 2003

Die Bibliothek Deutsche Akademie in Split

Die, im Jahre 1925 in München gegründete Deutsche Akademie, gründete 1933ihren Zweig in Split.

Die Aufgabe der Institution war auch in Split das Deutschtum zu erweitern, bzw.die deutsche Kultur und Sprache. Die Teilnehmer des Sprachkurses an derDeutschen Akademie (oder Münchener Akademie, wie sie noch genannt wurde)hatten ein reicher Fond von Bücher in deutscher Sprache zur Verfügung, die sie ineiner gut eingerichteten Bibliothek mit Lesesaal gebrauchen konnten. Die Bücherwaren aufgezeichnet und im Katalog, die in der Bibliothek vorhanden war,vorgestellt. Nachdem der II. Weltkrieg beendet war, wurde die Institution aufgelöst,wobei ein Teil des Bücherfonds in den Fonds der heutigen Universitäts-, derdamaligen Stadtbibliothek, kam. Sie wurden, weder als besondere Sammlungbehalten, noch besteht ein Verzeichnis der übernommenen Bücher. Man hat auch keine Dokumente, die diesen Fonds dokumentieren würden, gefunden.

Der Weg der Teilrekonstruktion des Bücherfonds der Deutschen Akademie inSplit lief indirekt, über Bucherstempel. In der Arbeit wurden mehrere Sorten vonStempeln gezeigt, mit denen die Bücher gekennzeichnet wurden, womit festgestelltwurde, dass sie einst Teil der Bibliothek der Deutschen Akademie waren. Es istschwer, die Struktur des Fonds zu bestimmen, aber es erstaunt eine kleine Zahl vonerhaltenen Lehrbüchern der deutschen Sprache, Büchern aus dem Bereich derPhilosophie und Religion, aber auch eine grosse Zahl werbe-politischer Texte, dieden Nationalsozialismus glorifizieren. Zwischen Büchern in der Bibliothek konnteman Werke deutscher Klassiker wie Goethe, Schiller, Mörike, wissenschaftlicheSchriftsteller wie Brehm und Burchhardt finden. Einige der Bücher wurden beibekannten Herausgebern veröffentlicht, wie bei Spemann. Es dominiert neuererStoff- Bücher, die in den 20-er und 30-er Jahren des 20.Jahrhunderts gedrucktwurden; seltener erscheinen Bücher vom Anfang des 20.Jahrhunderts, noch seltenervom Ende des 19.Jahrhunderts.

Man vermutet, dass die Bibliothek der Deutschen Akademie mehr als 2000Bücher hatte, wobei sich ein, heute noch unbestimmtes Teil davon, im Gesamtfondsder Universitätsbibliothek befindet.

380

VDG JAHRBUCH 2003

Vla di mir GE I GER

Sa bir ni lo gor Đa ko vo 1945. godine

Na svim područjima Hrvatske i Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, suspostavom i neposredno nakon uspostavljanja nove vlasti, uslijedio je val uhićenja ilikvidacija. Pritom na udaru nisu bili samo Nijemci (Folksdojčeri), koji su proglašenikolektivnim krivcima i neprijateljima naroda, nego i (mogući) politički protivnici izsvih nacionalnih / etničkih skupina. Iz iskustva svjedoka i suvremenika poznato je da sulikvidacije provođene širom Jugoslavije, Hrvatske, Slavonije, Đakova i Đakovštine.1

Do potkraj Drugog svjetskog rata većina Nijemaca Đakova i Đakovštine napustila jezavičaj.2 Neposredno nakon završetka rata, mnogi Nijemci su se vratili iz izbjeglištva(pretežito u Austriji) u zavičaj svojim kućama. Ubrzo su uhićeni i internirani u logore.3

U Đakovu je u ljeto 1945. godine, prema izvješću Komisije za utvrđivanje ratnihzločina okupatora i njihovih pomagača, od oko 1600 (koliko ih je živjelo do potkrajrata) “ostalo nešto do stotinu”4 Folksdojčera. “U logoru se nalazi 334 osobe: muških 137,ženskih i djece 197 osoba.” Prema podacima, koji su poznati samo za neka selaĐakovštine, u općini Drenje od 370 ostale su 52 obitelji Folksdojčera. Od toga “/…/imade u logoru 19 familija a na slobodi 33 familije /…/.” U općini Đakovačka Satnica, od477 ostala su 83 Folksdojčera. Od toga “/…/ nalazi se njih 12 u logorima, a na slobodi umjestu Satnici nalazi se njih 71 /…/.” U općini Gašinci, od 90 obitelji Folksdojčera “Odonih koji su ostali u ovom selu ima 6 familija koji se nalaze u logoru a na slobodi se nalazi 15familija /…/.” U selu Vrbici, od 202 ostala su 84 Folksdojčera. “U logorima ih ima 71, aostalo ih je 13 /…/.” U općini Vrpolje od 218 ostalo je 29 (8 obitelji) Folksdojčera. “Ulogorima 4 porodice sa 11 članova. Na slobodi ima 4 porodice sa 18 članova /…/.”5 Nijemcina slobodi, izvan logora, označeni su u izvješćima kao mješoviti brakovi i suradnicipartizanskog pokreta.

VDG JAHRBUCH 2003

381

1 Navodi i podaci o likvidaciji Nijemaca (i drugih) na području Đakovštine neposredno potkraj Drugoga svjetskog rata i u poraću, malobrojni su, različiti i nesigurni. Usp. Hrvatski informativni centar, Zagreb, Ostavština Krunoslava Draganovića, 12 A1-31+,102 Titove žrtve u šumi “Bagramik” između Vrbice i Kešinaca; Andreas Müller, Das Geheimnis des Akazienwaldes. Wiebei Keschinzi / Slawonien 38 unschuldige Menschen ihr Grab selbst ausschaufeln mußten und dann von Tito - Partisanenerschossen wurden, Der Donauschwabe, Jg. 40, Nr. 35, Aalen, 2. September 1990., str. 1.; Tomo Šalić, Vrbica u Đakovštini1330 - 1990., Vinkovci, 1990., str. 67.; Vladimir Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, ZbornikMuzeja Đakovštine, 4, Đakovo, 1997., str. 112.; Vladimir Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Zagreb, 2001., str. 171.

2 Usp. V. Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, str. 107.-108.; V. Geiger, Nijemci u Đakovu iĐakovštini, str. 165.-170.

3 Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I, Ortsberichte über Verbrechen an den Deutschen durchdas Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München / Sindelfingen, 1991., str. 761.-762., 763., 764., 768., 771., 775.,777., 778., 779.; Johann Possert, Viškovci Heimatbuch. Zur Erinnerung an ein kleines Bauerndorf, Lieboch, 1989., str. 100.;Wilhelm Andreas Zimmermann, Dorfchronik Wutschewzi 1850-1945, Grünstadt, 2001., str. 149. I u ovom prilogu kasnijenavedene iskaze Lorenza Gratza iz Tomašanaca, Magdalene Mak rođ. Hahn, Franza Hirschenbergera i Stefana Schwoba izMrzovića.

4 Zasigurno se radi o krivom navodu / pogriješci. Trebalo bi pisati “ostalo nekoliko stotina”.5 Usp. Hrvatski Državni Arhiv, Zagreb, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Glavni

urudžbeni zapisnik 4218/1945., kut. 67, 4461/1945., kut. 68.; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, str. 171.-172.

Završetkom rata, nakon kratka zatišja, od potkraj travnja do početka kolovoza1945. godine, u njemačke kuće u Đakovu i Đakovštini, predvođeni domaćim ljudima,Đakovčanima, dolaze vojnici Jugoslavenske armije. U pravilu, naređuju svimukućanima da se odmah pripreme za polazak na ispitivanje, te da ponesu sa sobomsamo najnužnije. Napose po selima Đakovštine upućivali su u logor sve osobenjemačkog prezimena. Dokumenti (napose kasnije objave o otpustu iz logora)potvrđuju da su protjerivane, odnosno u logore upućivane cjelokupne njemačkeobitelji s djecom i starcima bez obzira na godine.6

Nijemci Đakova i Đakovštine internirani su najprije, kratkotrajno, tijekomtravnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 1945. u Sabirni logor Đakovo, koji se jenalazio na istom mjestu (“Cereale”, mlin, odnosno skladište u vlasništvu đakovačkebiskupije) gdje je u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, od potkraj 1941. do sredine1942. godine bio i Sabirni logor Đakovo za Židove.7 Iz Sabirnog logora Đakovo,Nijemci Đakova i Đakovštine upućivani su u logore u Josipovcu8 kraj Osijeka i uValpovu9, odakle su trebali biti protjerani, s ostalim slavonskim Nijemcima,željezničkim transportima u Njemačku, odnosno Austriju.

Sabirni logor Đakovo je osnovan u travnju 1945. godine kao privremeni sabirnilogor za preostale Nijemce Đakova i okolice. Većina đakovštinskih i đakovačkihNijemaca lišenih slobode tijekom travnja, svibnja, lipnja, srpnja i početkom kolovoza1945. godine prošla je kratkotrajno kroz Sabirni logor Đakovo, odakle su upućivanipretežito u logore Josipovac i Valpovo.

Kada je sredinom kolovoza 1945. godine, nakon privremene jugoslavenskeodgode protjerivanja Nijemaca u Njemačku (Austriju) zbog zatvaranja zapadnihgranica Jugoslavije od okupacijskih vlasti u Austriji, osnovan u Đakovštini logorKrndija10, prestalo je djelovanje Sabirnog logora Đakovo. Nijemci Đakova iĐakovštine upućivani su od tada izravno u logor Krndija, a zatim su nakon ukidanja

382

VDG JAHRBUCH 2003

6 Usp. V. Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, str. 112; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, str. 172.

7 Usp. Zoran Vasiljević, Sabirni logor Đakovo, Slavonski Brod, 1988. I tamo navedeni izvori i literatura.8 O logoru Josipovac, usp. Leopold Rohrbacher, Ein Volk ausgelöscht. Die Ausrottung des Donauschwabentum in Jugoslawien in

den Jahren von 1944 bis 1948, Salzburg, 1949., str. 198.; Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948. Die Vernichtung deraltösterreichischen Deutschen Volksgruppe in Jugoslawien und die Massaker an Kroatien und Slowenen. Dokumentation, Graz,1991., str. 191.; Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen inJugoslawien, Düseldorf 1961.1, München 1984.2, Augsburg 1994.3, str. 521.-544.; Leidensweg der Deutschen imkommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte über die Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in derZeit von 1944-1948, München / Sindelfingen, 1993., str. 770., 768., 796., 798.-802., 819.-823., 828.-829.; Leidensweg derDeutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen – Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von1944 bis 1948, München / Sindelfingen, 1995., str. 885.-886.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. DieStation eines Völkermords, München, 1998, str. 219.-220.; Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946.Dokumenti, Osijek, 1999., str. 373., 378., 388., 390.-395., 420. I tamo navedeni izvori i literatura.

9 O logoru Valpovo, usp. V. Geiger, Radni logor Valpovo 1945. – 1946. I tamo navedeni izvori i literatura.10 O logoru Krndija, usp. L. Rohrbacher, nav. dj., str. 200.; Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948, str, 193.;

Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost – Mitteleuropa, Band V, str. 525.-534.; Leidensweg der Deutschen imkommunistischen Jugoslawien, Band II, str. 779.-782.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III,str. 887.-889.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948, str. 221.-223.; Vladimir Geiger, Ivan Jurković(prir.), Pisma iz Krndije, Zagreb, 1994.; Vladimir Geiger, Nestanak Folksdojčera, Zagreb, 1997., str. 71.-83.; V. Geiger,Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, str. 116.-122.; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, str.176.-183. I tamo navedeni izvori i literatura.

toga logora u svibnju 1946. godine otpremljeni i u druge logore u Slavoniji, kasnije iu Baranji, Bačkoj i Banatu.

Broj žrtava / stradalih u Sabirnom logoru Đakovo 1945. godine nije poznat i utvrđen.

Prema nepotpunim i nepotvrđenim podacima Njemačkog Crvenog križa(Deutsches Rotes Kreuz) iz 1962./1963. godine, nakon interniranja u Sabirni logorĐakovo (Lager Đakovo), nepoznate su sudbine: Josefa Barona (1885.) zemljoradnikaiz Vučevaca, Josefa Barona (1905.) redarstvenika iz Zavidovića, Bernharda Bröneckea (1915.) tesara iz Himmelsthüra kod Hannovera, Wilhelma Dietricha (1905.) stolaraiz Jankovaca, Emila Dufta (1921.) frizera iz Viškovaca, Johanna Gerbera (1926.)frizera iz Vinkovaca, Adama Vukmanovitza (1885.) kovača iz Vučevaca.11

U Sabirnom logoru Đakovo 1945. godine, prema svjedočanstvima interniraca,napose je bio težak položaj malobrojnih vojnih zarobljenika Nijemaca (Wehrmacht).

U Historiografiji i publicistici Sabirni logor Đakovo 1945. godine spominje seizrazito rijetko. Ne navode ga niti najiscrpniji pregledi / popisi logora za Folksdojčere

383

VDG JAHRBUCH 2003

11 Usp. Deutsches Rotes Kreuz. Suchdienst. Ziviverschollenen liste. Namenverzeichnis von in fremden gewahrsam geratenen undverschollenen Zivilpersonenen nach Lagerbereichen alphabetisch geordnet. D Jugoslawien N–Lgl, Herausgegeben vin Suchdienstdes Deutschen Roten Kreuzes, Bearbeitet und zusammengestellt beim Suchdienst Hamburg des DRK in den Jahren 1962 und1963, str. 117.

u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.12 Samo rijetki autori, i to isključivo natemelju svjedočanstava, spominju Sabirni logor Đakovo 1945. godine.

U njemačkoj historiografiji samo najopsežnije, podunavskošvapsko izdanje osudbini Folksdojčera u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata “Leidensweg derDeutschen im kommunistischen Jugoslawien”, Sabirni logor Đakovo 1945. godine samousput spominje na temelju iskaza / svjedočanstava (izvornici kojih se nalaze uSaveznom arhivu / Bundesarchiv u Koblenzu).

U prvoj knjizi tog serijala naslovljenoj “Ortsberichte über Verbrechen an den Deutschendurch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948”, Sabirni logor Đakovo 1945. godine se samo spominje u pregledu za Đakovštinu (“Die Leute wurden enteignet, ausgeplündert,zu Zwangsarbeit verurteilt bzw. in Gefängnisse oder Lager eingewiesen: Djakovo, Josipovac,Nova Gradiška, Krndija, Velika Pisanica, Knićanin / Rudolfsgnad, Kruševlje …/…/.”)13 i uiskazu / svjedočanstvu Josefa Sehna iz Selaca (“Sie kamen später in die Lager nachDjakovo, Krndija, Velika Pisanica oder Knićanin / Rudolfsgnad. /…/.”)14 , a tek neštoopširnije u iskazu / svjedočanstvu Johanna Freihauta iz Vučevaca.15

Od podunavskošvapskih zavičajnih knjiga, Sabirni logor Đakovo 1945. godinespominju samo knjige za sela Viškovci (“Viškovci Heimatbuch”)16 i Vučevci (“DorfchronikWutschewzi 1850-1945”).17

Od ne-njemačkih autora i izdanja, Sabirni logor Đakovo 1945. godine spominju,ukratko i usput, samo rijetki.

Sabirni logor Đakovo1945. godine, odnosno zapovjedništvo logora, spominjejedino hrvatski emigrantski tisak. Prema navodima u “Obrani”, zapovjednik Sabirnog logora Đakovo 1945. godine bio je Johann Kaiser, zamjenik zapovjednika IvicaNovak, obojica Đakovčani. (“Za pokolje oko Djakova smatramo odgovornim u prvom redustožer XVI. Srbske divizije, zatim Johanna Kaisera, zapovjednika logora, te njegova zamjenikaIvicu Novaka.”).18

Sabirni logor Đakovo 1945. prvi u Jugoslaviji spominje srbijanski redatelj PetarĐurić u dokumentarnom filmu “Folksdojčeri”, 1989. godine. (“Najveći su se [logori]

384

VDG JAHRBUCH 2003

12 Usp. primjerice: Anton Tafferner, Das Donauschwabentum in den Lagern der Tito-Partisanen 1944-48, Volkskalender 1965der Donauschwaben, Ulm, 1965., str. 32.-33.; Anton Tafferner, Donauschwaben in den Todeslagern der Titopartisanen1944-1948, u: Die Donauschwaben 1944-1964. Beiträg zur Zeitgeschichte, München, 1968., str. 128.; (PS) /Philipp Sandles/, Eine Liste der Unmenschlichkeit. Das titoistische Konzentrationslagerwesen 1944-48 in Jugoslawien, Der Donauschwabe, Jg. 41, Nr. 41, Aalen, 13. Oktober 1991., str. 1.-2.; Vladimir Geiger, Ivan M. Jurković, Imenik i tipovi poratnih logora za pripadnikenjemačke nacionalne manjine na teritoriju istočne Slavonije, Srijema, Baranje, Bačke i Banata, Zatvorenik, god. 2, br. 9,Zagreb, 1991., str. 29.-31.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namenund Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito - Regime in der Zeit von 1944-1948, München / Sindelfingen,1994., str. 972. (Vernichtungs- und Internierungslagen mit den Zahlen der dort zwischen 1944 und 1948 umgekommenenZivilpersonen); Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948.; str. 320. (Vernichtungs- und Internierungslager mitden Zahlen der 1944 bis 1948 in ihnen umgekommenen Zivilpersonen).

13 Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I, str. 762.14 Isto, str. 764.15 Usp. Isto, str. 779.16 Usp. J. Possert, nav. dj., str. 100.17 Usp. W. A. Zimmermann, nav. dj., str. 149., 155.-156.18 Obrana, br. 7-8, 1962., str. 2.

nalazili u Sekiću, Somboru, Odžacima, Banatskom Brestovcu, Knićaninu, Novom Sadu,Đakovu /…/.”).19

Nešto opširnije (na temelju iskaza Đ. E. Šerbeđija rođ. Brand) o Sabirnom logoruĐakovo 1945. pisao sam u disertaciji o Nijemcima u Đakovu i Đakovštini (“Njemačkaetnička zajednica u Đakovu i Đakovštini od početka 19. do sredine 20. stoljeća”), obranjenoj1996. i objavljenoj 2001. godine.20

Sabirni logor Đakovo 1945., ukratko spominje 2001. godine Željko Lekšić u raduo povijesti đakovačkih mlinova. Prvi puta navedeno je postojanje Sabirnog logora uĐakovu na istom mjestu i u vrijeme Drugoga svjetskog rata i u poraću. (“Za vrijemeDrugoga svjetskog rata ovdje je bio logor za djecu i žene, uglavnom Židove, od 1. 12. 1941. do5. 7. 1942. godine, pod nazivom sabirni logor Đakovo. /…/ Poslije Drugoga svjetskog rataovdje je bio i logor za pripadnike nemačke manjine.”).21

Naime, nijedan od brojnih autora koji su obrađivali i pisali o Sabirnom logoruĐakovo za Židove u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, od početka prosinca 1941.do početka srpnja 1942., ne spominje postojanje Sabirnog logora u Đakovo zaNijemce, nakon Drugoga svjetskog rata, od potkraj travnja do početka kolovoza1945. godine.

Neke pojedinačne i obiteljske sudbine slikovito prikazuju početak poslijeratnihstradanja đakovačkih i đakovštinskih Nijemaca u proljeće i ljeto 1945. godine uSabirnom logoru Đakovo.

Obitelj Antona Branda (1898.) iz Đakova uhićena je sredinom svibnja 1945.godine i odvedena kratkotrajno u Sabirni logor Đakovo. Slijede logori Valpovo,Velika Pisanica i Krndija. U međuvremenu djeca Antona i Marije Brand, Zvonko,Ružica i Emma kradom su iz Sabirnog logora Đakovo prebačena baki u Semeljce.22

Prema iskazu i sjećanju Antona Branda i Đurđice Emme Šerbeđija rođ. Brand: “26. 5. 1945 u jutro oko 4 sata, došli su vojnici i jedan činovnik. Probudili sve, prozvali popopisu. Naredili da se preda novac, nakit i da se napusti kuća. Ponijet se smije samo par veša ijelo za dva dana. Za malo dijete jastuk. Svi su odvedeni u mlin 'Štediša’23. Tamo se ostalo 3–4dana. Vagonima direktno u mlinu utovareni i preveženi u Valpovo.”24

Franjo i Marica Špigl iz Đakova odvedeni su u Sabirni logor Đakovo 6. lipnja1945. godine. Dvoje malene djece, sina i kćerku smjestili su ranije kod rodbine.Nakon tri dana Špiglovi su iz Đakova prebačeni u logor Josipovac, te Radni logorValpovo, zatim slijede i drugi logori.25

385

VDG JAHRBUCH 2003

19 Petar Đurić, Folksdojčeri, Televizija Beograd, 1989.20 Usp. V. Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, str. 113.; V. Geiger, Nijemci u Đakovu i

Đakovštini, str. 172.-173.21 Željko Lekšić, Iz povijesti đakovačkih mlinova, Zbornik Muzeja Đakovštine, 5, Đakovo, 2001., str. 31.22 Usp. Stradanje obitelji Brandt, Zatvorenik, god. VI, br. 57, Zagreb, 1996., str. 28.; Ante Gabričević-Mamut, Životni odbljesci,

III, Zagreb, 1997., str. 487.; V. Geiger, Nijemci Đakova i Đakovštine nakon Drugog svjetskog rata, str. 113.; V. Geiger,Nijemci u Đakovu i Đakovštin, str. 172.-173.

23 Radi se o krivom navodu. Odvedeni su u skladište bivšeg mlina “Cereale”.24 Pisani iskaz Antona Branda / prilog pisma Đurđice Emme Šerbeđija (rođ. Brand), Schemmerhofen, Njemačka, od 19. siječnja

1995. godine V. Geigeru. 25 Usp. Zvonko Benašić, Nakon 54 godine u svojoj kući, Đakovački glasnik, god. VI, br. 112, Đakovo, 9. rujna 1999., str. 18.

Prema zabilješkama Albine Filipović rođ. Rechner iz Đakova, obitelj Stjepana Rechnera (1889.) je uhićena 7. lipnja 1945. godine i sprovedena u Sabirni logorĐakovo, gdje su bili kratkotrajno (“Uhapšeni 7 – VI – 45. U Cerjali bili 2 dana, otišli zaJosipovac /…/”.), te su upućeni u logor Josipovac, zatim u logor Valpovo, a nakonosnutka u logor Krndiju.26

Katharina Maj (1885.) i njena unuka Katharina Maj (1934.) iz Drenja odvedene su u Sabirni logor Đakovo u srpnju 1945. godine, a zatim su nakon nekoliko danaprebačene u logor Krndija.

“Jednog jutra u Julu 1945 smo čuli da će se svi Švabi iz sela terat u Đakovo na njekosaslušanje i tako nije dugo trajalo su i kod nas njeki ljudi stajali pred vratima. Baka je nabrzinu pokupila malo nješta za jesti i malo robe, morali smo izaći iz kuće. Baka je morala ključepredati./…/ Oterali su nas i još više Familija iz sela u Đakovo u jednu veliku avliju, to je bijoMlin. Tut smo bili jedno 5 dana, dok su još puno Familija doterali iz okolice Đakova sve u tuavliju, za jest nismo dobili ništa, to malo što je Baka ponela otoga smo živili, spavali smo vanina zemlji. Nakon par dana su nas sve pokupili najviše žene sa djecom i stari svit, oterali su nasu Krndiju /…/.”27

Prema zavičajnoj knjizi Viškovci (“Viškovci Heimatbuch”), oni Viškovčani koji su seneposredno nakon završetka rata vratili iz izbjeglištva u svoje selo, otpremljeni supoput ostalih Nijemaca Đakova i Đakovštine u Sabirni logor Đakovo, a zatim i udruge logore u Slavoniji, Baranji, Bačkoj i Banatu.

“Nach Kriegsende (Anfang Mai 1945) und der darauffolgenden Festlegung derBesatzungszonen, fiel die Steiermark endgültig den Engländern zu. Vereinzelt wagten einigeunserer Landsleute die Rückreise in die Heimat. Nachdem ihnen bereits nach derjugoslawischen Grenze alles abgenommen wurde, gaben sie ihr Vorhaben auf, kehrten zurückund blieben vorerst in der Steiermark. Einer familie (Josef Hahn) gelang es, trotz vieler Sperren Viškovci zu erreichen. Auf ihr Haus und ihren Hof konnten sie allerdings keinen Anspruchmehr erheben. Sie kamen sofort in ein Lager, wo andere zurückgebliebene Deutschezusammengefaßt waren.”28

Obitelj Gratza iz Tomašanaca, izbjegla je potkraj listopada 1944. godine uAustriju. Nakon završetka rata vratili su se iz izbjeglištva u Štajerskoj u zavičaj.Odmah su lišeni slobode (otac i majka sa dva maloljetna sina, uključujući i dva sina sanjihovim obiteljima) i odvedeni u Sabirni logor u Đakovu. Zatim slijede logoriKrndija, Josipovac, Valpovo i naposlijetku Krndija. Prema sjećanju Lorenza Gratza(1929.):

“Nach Ende des Krieges kamen wir mit unseren zwei Pferdegespannwagen nach Slawonien zurück. Sogleich wurden wir in das Sammellager für Deutsche, in die alte Mühl, nach Djakovo gebracht. Das waren meine Eltern, mein Bruder und ich, sowie zwei weitere Brüder mit ihrenFamilien. Die Stationen unseres Leidens brachte uns nach Krndija, Josipovac, Valpovo und

386

VDG JAHRBUCH 2003

26 Zabilješka Albine Rechner u spomenaru, 1950. godine. Izvornik u posjedu A. Filipović rođ. Rechner, preslika kod autora.27 Pisani iskaz / pismo Katharine Dürr (rođ. Maj), Kirchentellinsfurt, Njemačka, od 19. siječnja 2001. godine V. Geigeru. 28 J. Possert, nav. dj., str. 100.

wieder zurück nach Krndija. In allen Lager war es das gleiche: Sterben, Hunger, Durst,Jammer und Not. /…/ ”29

Obitelj Dobler iz Mrzovića, Franz (1889.) i Ana (1896.) sa maloljetnim sinomFranzom (1930.) izbjegla je potkraj listopada 1944. godine u Austriju (Štajerska). Pozavršetku rata vratili su se 25. svibnja 1945. godine u rodno selo, no već idućeg danasvi su odvedeni u Sabirni logor Đakovo. Zatim slijede logori Josipovac, Valpovo iKrndija.30

Iz izbjeglištva u Austriji vratila se je u svibnju 1945. godine u Mrzović i obiteljHahn. Idućeg dana svi su odvedeni u Sabirni logor Đakovo. Zatim slijede logoriJosipovac, Valpovo, Velika Pisanica, Krndija i Podunavlje. Prema sjećanju MagdaleneMak rođ. Hahn (1930.):

“Pod kraj rata u maju 1945 god. smo moj brat 17 g., ja 15 g. i moja sestra 13 g. i rodbinom došli sa zaprežnim kolima iz Austrije do jugoslavenske granice, tu su nas Partisani dočekali,skinuli sa kola i sve naše vlasništvo oduzeli. Zatvorili su nas u jednu zgradu, drugi dan su nasotpremili do Osijeka. /…/ Iz Osijeka su nas pješke tjerali u logor Josipovac /…/.”31

Isto se dogodilo obitelji Hirschenberger iz Mrzovića. Prema sjećanju FranzaHirschenbergera (1933.):

“Mit meiner Mutter, Großmuter und drei Geschwister wurden wir nach der Rückkehr ausder Steiermark in das Sammellager nach Djakovo gebracht. In der Mühle wurden wir von denPartisanen bewacht. Außer uns gab es da noch einige deutsche Kriegsgefangene, die in einemsehr bedenklichen Zustand waren, sie konnten kaum im Hof umher gehen, denn sie warendurch den Hunger arg geschwächt. /…/ Nach etwa zehn Tagen trieb man uns, mit vielenanderen Deutschen aus dem Kreis Djakovo nach Josipovac, und danach nach Valpovo. /…/.”32

Nakon Sabirnog logora Đakovo slijede logori Josipovac, Valpovo, Velika Pisanica,Krndija, Podunavlje, Tenje, Knićanin.

Obitelj Schwob iz Mrzovića, Josip (1905.) i supruga Magdalena (1914.) smaloljetnom djecom Stjepanom (1930.), Josipom (1934.), Magdalenom (1938.) iAnom (1942.), koja je također izbjegla potkraj listopada 1944. u Austriju (Štajerska),nakon završetka rata vratila se je 26. svibnja 1945. godine u rodno selo. Obitelj Schwob je slijedećeg dana lišena slobode i upućena u Sabirni logor Đakovo.

Prema sjećanju Stefana Schwoba (1930.):

“/…/ Der Drau entlang auf der jugoslawischen Seite sind wir am 26. Mai 1945 in unseren 'Heimatort' Mrzović angekommen. /…/ Am nächsten Morgen brachte derVolksbefreiungs-Ausschuß (NOO) die etwa zwanzig Familien ins Sammellager für Deutsche in

387

VDG JAHRBUCH 2003

29 Usmeni iskaz Lorenza Gratza, Oberdischingen, Njemačka, od 25. kolovoza 2002. godine Stefanu Schwobu, Dietenheim,Njemačka.

30 Usp. Stefan Schwob, Sjećanja. Sveti Antun iz Krndije / Erinnerungen. Der heilige Antonius von Krndija, Deutsches Wort /Njemačka riječ, 38, Osijek, 2000., str. 5./8.; Stefan Schwob, Der heilige Antonius von Krndija, Mitteilungen für dieDonauschwaben in der Bundesrepublik Deutschland, Jg. 46, Nr. 11, Eggenstein - Leopoldshafen, 15. November 2000., str. 12.

31 Pisani iskaz / pismo Magdalene Mak (rođ. Hahn) iz Ivankova od 13. veljače 2002. Stefanu Schwobu, Dietenheim, Njemačka.32 Pisani iskaz Franza Hirschenbergera iz Dietenheima od 3. siječnja 2002. Stefanu Schwobu, Dietenheim, Njemačka.

die Kreisstadt. Es began für uns die Hungerzeit und die Unfreiheit. Danach kamen wir in dasArbeitslager Valpovo und später in das Hungerlager Krndija. /…/.”33

“/…/ Mit dem Pferdegespann kamm ich mit meinen Eltern in Slawonien an. Am gleichenTag gab der Volks-Befreiungs-Ausschuß (NOO) durch Trommelschlag bekannt, das wir nurdiese Nacht in unserem Haus verbringen dürfen und uns am nächsten Morgen bereithaltenmüssen, damit man uns in die Kreisstadt Djakovo in ein Sammellager für Deutsche bringt./…/In einer ehemaligen deutschen Mühle34 hat man uns eingepfercht, alle Deutschen aus demganzen Landkreis. Die Bewachung durch die Partisanen war streng, es gab kein Entkommen –wohin auch? Die Verpflegung war miserabel und so begann für mich die Hungerzeit, dieInternierung und Unfreiheit. Nach acht Tagen brachte man alle, etwa 300 Personen teils zuFuß, teils mit der Bahn nach Tenje bei Essegg. /…/.”35

“Auf der Rückfahrt aus der Steiermark nach Jugoslawien mit dem Pferdefuhrwerk, im Mai1945, hat dieser Bezug mit Federkissen für mich und meine Geschwister 11, 7 und 3 Jahre guteDienste geleistet. Zwanzig tage waren wir unterwegs, solange dauerte diese Reise und solangedurften mein Bruder und ich dieses Kopfkissen teilen. ’Zuhause’ angekommen stellten wir fest,alles, was wir in Haus und Hof zurückgelassen haben, war weg, aber das war ja nicht einmaldas Schlimmste, das kam noch. Der Volksbefreiungsausschuß der Gemeinde gab uns bekannt,daß wir diese Nacht in unserem Haus verbringen dürfen und uns am nächsten Morgen mitkleinem Gepäck bereithalten müssen, man wird uns in die Kreisstadt in ein Sammellager fürDeutsche bringen./…/ Was sollten wir mitnehmen? Dieses Kopfkissen mit karriertem Bezugmußte mein Bruder tragen, ich bekam eine Kinderdecke, eine 21-Milchkanne mit Proviant und darin zwei Messer und zwei Löffel. Vater und Mutter mußten frei sein, um meine kleinenSchwestern zu tragen. Bei Nacht lagen vier Kinderköpfe auf dem für uns so wichtigenKopfkissen. Die zwei Kleinen wurden mit der Decke zugedeckt und wir mit dem, was wiranhatten. /…/.”36

“/…/ Über Našice haben wir unsere Kreisstadt Djakovo mit Bischofssitz hinter uns gelassenund kamen in unserem Heimatort Mrzović am 26. Mai 1945 nachmittags an. Unser Hauswar völlig leergeräumt. Außer Türen und Fenster war alles verschwunden. Wir trugen unsereHabseligkeiten vom Wagen in das Haus. Ich hörte die Muter sagen: ’Gott sei Dank, Wir sindwieder zu Hause’. Unsere kroatischen Nachbarn begrüßten uns und brachten uns etwas zuessen./…/ Die Freude währte nich lange, als uns durch Trommelschlag von der Gemeindebekannt gemacht wurde, daß wir nur diese Nacht im eigenen Haus verbringen dürfen, und daß man uns am nächsten Morgen bereithalten müssen, damit man uns in die Kreisstadt Djakovo in ein Sammellager für Deutsche bringt./…/ In einer drei Stockwerke großen ausgeplündertendeutschen Mühle37 war das Sammellager für die Deutschen aus dem gesamten Landkreis. DieBewachung durch die Partisanen war streng, und es gab kein Entkommen – wohin auch? DieVerpflegung war miserabel und unzureichend. Ein bißchen Glück hatten wir schon. Die Tantemeines Vaters (Großvaters Schwester)38 lebte in dieser Stadt und war mit einem Kroaten

388

VDG JAHRBUCH 2003

33 Stefan Schwob, Erlebte Grenzen 1944 - 1954, .de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob 6.htm.34 Radi se o krivom navodu. Odvedeni su u skladište bivšeg mlina “Cereale”, ranije u vlasništvu đakovačke biskupije.35 Stefan Schwob, Hunger, .de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob 5.htm.36 Stefan Schwob, Der Rest eines Kopfkissenbezugs, .de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob l.htm.37 Vidjeti bilješku 34. 38 Theresia (Reza) Kostelac (ranije Rack, rođena Schwob) (1883.-1958.).

verheiratet. Sie kochte einmal täglich für zehn Personen, nämlich für unsere Familie mit 6Personen und für die Familie der Schwester meines Vaters, brachte uns das Essen und reichte esuns durch den Zaun hindurch. So begann für uns nach Ende des Zweiten Weltkrieges derHunger, die Internierung und die Unfreiheit. In diesem Lager waren auch etwa 30Kriegsgefangene der Wehrmacht, die durch Hunger von Tag zu Tag weniger wurden – siestarben. Nach etwa 8 Tagen, als die neuen Machthaber alle Deutschen im Landkreiseingefangen hatten, wurden wir zu Fuß in Marsch gesetzt. Es waren meistens alte Menschen,Frauen mit zum Teil sehr kleinen Kindern. Mein Bruder und ich mußten das wenige Gepäcktragen, Vater mußte für die fast sechsjährige und Mutter für die zweijährige Schwester frei sein, um sie zu tragen. Wir hatten einen Fußmarsch von etwa 40 Kilometer bis Tenje bei Essegg voruns. Es war sehr heiß, die Kolonne zog sich immer weiter auseinander, alte Menschen, die vorErschöpfung nicht mehr konnten, wurden einfach liegengelassen. Das Antreiben durch dieWachmannschaften (Partisanen) half auch nicht mehr. Da man uns nicht durch die Dörfertreiben wollte, war unser Marschweg entlang der Bahngleise, und dann kam auch für uns dieErleichterung in Form eines Güterzuges. Die Partisanen stellten sich auf die Gleise undschossen solange, bis der Zug stehenblieb. Wir wurden in die offenen Wagons eingeladen undkamen nach Tenje in das überfüllte Internierungslager./…/. ”39

Nakon Sabirnog logora Đakovo, obitelj Schwob je internirana kratkotrajno ulogor Tenje, zatim slijede logori Josipovac, Valpovo, Donji Miholjac i Krndija.

Prema sjećanju Anne Abtt rođ. Kranzpiller (1928.) iz sela Mrzović kraj Đakova,obitelj Kranzpiller je uhićena potkraj svibnja 1945. godine i upućena u Sabirni logorĐakovo.

“Ende Mai im Jahre 1945 mussten meine Mutter, Rosalia Kranzpiller, mit uns dreiTöchtern, Magdalena mit Sohn Siegfried, 2 Jahre, Anna und Barbara aus unserem Haus raus. Wir durften nur für zwei Tage Verpflegung mitnehmen. In Djakovo sind wir in einer altenMühle untergebracht worden. Dort haben wir deutsche Kriegsgefangene angetroffen, welcheauf dem Betonboden lagen, abgemagert bis auf Haut und Knochen, unrasiert und vonDurchfall betrofen. Vor lauter Schwäche konnten sie nicht einmal bis zur Toilette gehen. Wirbekamen große Angst, was wohl auf uns noch zukommt. Von Djakovo hat man uns insInternierungslager Josipovac gebracht /…/.”40

Iz Sabirnog logora Đakovo prebačeni su poslije dva dana u logor Josipovac, azatim poslije tri dana u Radni logor Valpovo.

Prema sjećanju Johanna Freihauta iz Vučevaca, nedugo nakon povratka s obiteljiiz izbjeglištva u rodno selo, odvedeni su u Sabirni logor Đakovo.

“Am 21. Mai 1945 kehrte ich vom Kriege zurück, und am 9. Juni 1945 wurde ich mitmeiner Frau und zwei Kindern in das Internierungslager gebracht. Zuerst wurden wir nachDjakovo gebracht, wo wir einige Tage verbringen mußten in einer alten Mühle, und dannkamen wir nach Josipovac bei Essegg ins Lager /…/.”41

389

VDG JAHRBUCH 2003

39 Stefan Schwob, So erlebte ich meine Jugendzeit und die Jahre 1941-1954, .de/LiLL/3.0/D/zeit/schwob 4.htm.40 Pisani iskaz / sjećanje Anne Abtt, Schwäbisch Gmünd, Njemačka od 27. kolovoza 2001. godine V. Geigeru. 41 Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, 1993., str. 779.; W. A. Zimmermann, nav. dj., str. 149.

Nakon Sabirnog logora Đakovo slijede logori Josipovac, Valpovo, Velika Pisanica,Krndija, Belje i Knićanin.

Obitelj Fabing iz Vučevaca, koja je također izbjegla potkraj 1944. u Austriju(Štajerska), nakon završetka rata vratila se polovicom svibnja 1945. godine u rodnoselo. Prema sjećanju Josefa Fabinga, nedugo nakon povratka s obitelji iz izbjeglištva uVučevce odvedeni su u Sabirni logor Đakovo.

“Schon nach 14 Tagen hatte sich unsere Rückkehr bei der zuständigen Ortsbehörde inDjakovo durchgesprochen. Schwer bewaffnete Partisanen erschienen plötlich bei uns undforderten uns auf, das Haus zu verlassen, um angeblich für 3 Tage nach Djakovo zu einemVerhör zu gehen. Leichtgläubig und ängstlich wie wir schon waren, folgten wir dieserAufforderung. Das Haus wurde versiegelt. In Djakovo angekommen warf man uns gleich füreine Woche in das dortige Lager für Deutsche. Von dort ging es durch das Lager inJosipovac/…/.”42

Nakon Sabirnog logora Đakovo slijede logori Josipovac, Valpovo, Velika Pisanica,Krndija, Podunavlje, Tenjska Mitnica i Knićanin.

Prema sjećanju Marije Vuković rođ. Ban (1917.) iz Đakova, svjedokinjetransportiranja Nijemaca iz Sabirnog logora Đakovo u ljeto 1945. godine, prilikomotpreme interniraca željeznicom iz Đakova u logore Josipovac i Valpovo, premanjima je izrazito grubo postupano.43

Iskazi / sjećanja interniraca i suvremenika o Sabirnom logoru Đakovo 1945.godine, uz sve nedostatke koje takav subjektivni materijal donosi, izuzetno su korisni i nezaobilazni, upravo zbog nepostojanja odnosno nedostupnosti dokumentacije, a umnogočemu svjedočanstva su i podaci nenadoknadivi iz drugih izvora.

O Sabirnom logoru Đakovo 1945. godine, ostala su brojna otvorena pitanja iprotupitanja. Mnogo je nepoznanica. Navodi u historiografiji, povijesnoj publicisticii memoarskoj literaturi rijetki su i šturi. Arhivsko gradivo o Sabirnom logoru Đakovo1945. godine do sada je nepoznato, odnosno nedostupno.

Unatoč nedostatku dokumentacije i opširnijih navoda o Sabirnom logoru Đakovo1945. godine, moguće je na temelju do sada raspoloživih iskaza / svjedočanstvastvoriti početnu / osnovnu sliku i o tom logoru.

Pronalaženje i objavljivanje (nove) nepoznate dokumentacije i iskaza /svjedočanstava o Sabirnom logoru Đakovo 1945. godine, doprinijelo bi umnogome u razjašnjavanju sudbine Nijemaca / Folksdojčera u tom logoru, kao i o stradanjimanjemačke manjine u Jugoslaviji, Hrvatskoj i Slavoniji nakon Drugoga svjetskog rata.

390

VDG JAHRBUCH 2003

42 W. A. Zimmermann, nav. dj., str. 155.-156.43 Usmeni iskaz Marije Vuković, Kolodvorska ulica 12, Đakovo od 11. kolovoza 2002. V. Geigeru.

Na mjestu Sabirnog logora Đakovo danas se nalazi spomen-ploča (postavljena1961.; u ratnim sukobima 1991./1992. oštećena, te je izrađena i postavljena novaspomen-ploča, ista kao i prethodna) 44, posvećena žrtvama logora 1941./1942.godine.

Sabirni logor Đakovo, mjesto početka poslijeratnih stradanja Nijemaca Đakova iĐakovštine potrebno je i dužnost dostojno obilježiti. Sve do tada ovo mjestostradanja, biti će nepotpuno, jednodimenzionalno, štoviše i neistinito označeno.

391

VDG JAHRBUCH 2003

44 Ž. Lekšić, nav. dj., str. 31. Natpis glasi: “I ovi zidovi govore./ Govore pokoljenjima i vjekovima./ Oni znaju svaku muku živu./Sramotu i tugu. Prezir i tugu sivu./ I ne zaboravljaju da su/ dječje igre prekinute./ Ljubavi zaklane./ Sestre izmrcvarene./ Majkeubijene…/ I ne zaboravljaju vrijeme od 1. XII. 1941. – 5. VII. 1942./ Kada su ovdje fašisti imali/ koncentracioni logor/ zadjecu i žene većinom jevrejskog/ porijekla./ Slile su se putanje nevinog naroda iz različitih/ mjesta Evrope u ovo mučilište, da biu/ uzavrelom/ podneblju XX vijeka bile predmet/ srednjevjekovnih/ prizora na kojima su se ustaše/ naslađivale./ I govore ovizidovi o neuništivim srcima/ koja/ našim srcima daju glas čelika. I snagu/ stijene./ Radni kolektiv/ Mašinske radionice Đakovo./U Đakovu 2. VII. 1961. god.” Ivan Germovšek, Natpisi na spomenicima u Đakovu, Zbornik Muzeja Đakovštine, 1, Đakovo,1978., str. 191.-193.

Sammellager Đakovo im Jahr 1945

In der Historiographie und Publizistik wird das Sammellager Đakovo aus demJahr 1945 sehr selten erwähnt. Es wird nicht einmal in den detailliertenÜberblicken/Registern der Lager für Volksdeutsche in Jugoslawien nach dem II.Weltkrieg erwähnt. Nur seltene Autoren erwähnen das Sammellager Đakovo 1945ausschliesslich anhand Zeugenaussagen.

Die Deutschen aus Đakovo und der Đakovština wurden, zuerst nur für kurz, imApril, Mai, Juni, Juli und August 1945 in das Sammellager Đakovo, das sich aufgleicher Stelle befindet (“Cereale”, Mühle bzw. Lagerraum in Besitz des BischoftumsĐakovo), an dem sich zur Zeit des Unabhängigen Staates Kroatiens (NDH) von Ende1941 bis Mitte 1942 das Sammellager Đakovo für Juden befand, interniert. Aus demSammellager Đakovo wurden die Deutschen aus Đakovo und der Đakovština in dasLager nach Josipovac bei Osijek und Valpovo gebracht, und von dort hin sollten sie mit anderen Deutschen aus Slawonien, mit Bahntransporten nach Deutschland, bzw.Österreich vertrieben werden. Als Mitte August 1945, nachdem Jugoslawien denVertrieb der Deutschen nach Deutschland (Österreich) wegen des Schliessens derWestgrenzen Jugoslawiens von der okkuppatorischen Regierung in Österreichverschob, wurde in der Đakovština das Lager Kerndia gegründet und das Sammellager Đakovo abgeschafft. Die Deutschen aus Đakovo und der Đakovština wurden danndirekt ins Lager Kerndia gebracht und als dieses Lager abgeschafft wurde, wurden siein andere Lager in Slawonien gebracht - in die Baranya und nach Batschka.

Einige einzelne und Familienschicksale stellen bildlich den Anfang desnachkriegszeitlichen Leidens der Deutschen aus Đakovo und der Đakovština imFrühjahr und Sommer 1945 im Sammellager Đakovo dar. Aussagen und Erinnerungender Internisten und Zeitgenossen im Sammellager Đakovo 1945 sind trotz aller Mängel,die solch ein subjektives Material bringt, sehr nützlich und unumgehbar daDokumentationen nicht bestehen oder unzugänglich sind - in vielen Fragen sindZeugenaussagen auch Angaben , die aus anderen Quellen unersetzbar sind.

Im Sammellager Đakovo 1945 sind viele Fragen und Gegenfragenoffengeblieben. Angaben in der Historiographie, der Geschichtspublizistik undMemoirenliteratur sind selten und mangelhaft. Das Archivmalmaterial über dasSammellager Đakovo 1945 ist bis jetzt unbekannt, bzw. unzugänglich.

Die Anzahl der Opfer im Sammellager Đakovo 1945 ist weder bekannt nochfestgestellt. Im Sammellager Đakovo 1945 war, nach den Aussagen der Internisten,die Situation der kleinzähligen gefangenen deutschen Soldaten besonders schwer.

Trotz Unvollständigkeiten und ausführlichen Angaben über das SammellagerĐakovo 1945 ist es möglich, anhand der bisherigen Zeugenaussagen, ein grundlegendes Bild über dieses Lager zu schaffen. Das Entdecken und die Veröffentlichung der (neuen)unbekannten Dokumentation und Zeugenaussagen über das Sammellager Đakovo 1945 würde der Erläuterung des Schicksals der Deutschen/Volksdeutschen in diesem Lager,als auch dem Leiden der deutschen Minderheit in Jugoslawien, Kroatien und Slawoniennach dem II. Weltkrieg sehr beitragen.

392

VDG JAHRBUCH 2003

Ovaj Zbor nik ra do va ti skan je zah val ju ju}i fi nan cij skoj pot po ri.Die ses Buch wur de dank der fi nan ziel len Unterstützung gedrückt.

Zah val ju je mo

Dan ke an

• Ure du za na cio nal ne man ji ne Vla de Re pu bli ke Hrvat skeAmt für na tio na le Min der he i ten der Re gie rung der Re pu blik Kro a tien

• Ve le po slan stvu Sa vez ne Re pu bli ke Nje ma~ke u Re pu bli ci Hrvat skojBot schaft der Bun de sre pu blik De utschland in der Re pu blik Kro a tien

• Ve le po slan stvu Re pu bli ke Au stri je u Re pu bli ci Hrvat skoj i Mi ni star stvu vanjskihpo slo va Re pu bli ke Au stri jeBot schaft der Re pu blik Öster re ich und

• Kul tur noj zak la di Po du nav skih [vaba Sa vez ne dr`ave Ba den-Württem berg, Stut tgartDo na uschwäbi sche Kul tur stif tung des Lan des Ba den-Württem berg, Stut tgart

• Zak la di Frie drich-Na u mann, Za grebFrie drich-Na u mann Stif tung, Za greb

393

VDG JAHRBUCH 2003