OHRVATSKOMEJEZIKUI KROATISTICI USUVREMENOJ ......Npr., knjiga njema~koga kroatista Leopolda Auburgera Hrvatski jezik i serbokroatizam 2 temelji se upravo na univerzalnome shva}anju

FILOLOGIJA 35, Zagreb 2000

65

—————————————1 »Für das Modell der Gesamtphilologie sprechen folgende Gründe: — erstens

gewährleistet das Modell ein besonderes Maß an Resistenz gegenüber national- ideo-logischen Instrumentalisierungen«, Slavistik 2000, 20. O pitanju u kojoj je mjeri nje-ma~ka slavistika uistinu »op}a filologija«, usp. Franz 1995. Usp. tako|er informativnepriloge Rehder 1995 i Giesemann 1995.

UDK 811. 163.42(430)Pregledni ~lanak

Primljen 6. III. 2001.Prihva}en za tisak 5. IV. 2001.

Mario Gr~evi}Postfach 101210D- 68012 Mannheim

O HRVATSKOME JEZIKU I KROATISTICIU SUVREMENOJ NJEMA KOJ SLAVISTICI

PRILOG DISKUSIJI O USTROJUNJEMA KE SLAVISTIKE

U ~lanku se raspravlja o mjestu hrvatskoga jezika i kroatistike u suvreme-noj njema~koj slavistici. Pokazuje se da im unato~ odre|enim pobolj-{anjima zbog preostalih serbokroatisti~kih zabluda jo{ uvijek ne pripadaodgovaraju}e mjesto. Autor smatra da zastupnici »» serbokroatistike«« po-ku{avaju sprije~iti ozbiljnije kroatisti~ke razvoje te opisuje metode koji-ma se pri tome slu‘e.

Po~etkom 90- ih godina u njema~koj slavistici po~elo se je razmi{ljati oopravdanosti postojanja predmeta/jezika »srpskohrvatski« na njema~kim sla-visti~kim katedrama. Otprilike u isto vrijeme zapo~eta je i rasprava o tometreba li se njema~ka slavistika temeljito preustrojiti, npr. prema uzoru na situa-ciju u slavenskim zemljama. Ta rasprava nije obuhva}ala samo znanstveno- di-dakti~ka razmatranja. Npr., obrazla‘u}i za{to se izja{njava za slavisti~ki »mo-del op}e filologije«, komisija »Slavistik 2000« Saveza visoko{kolskih u~itelja za sla-vistiku na visokim u~ili{tima u SR Njema~koj na prvome mjestu navodi da tajmodel »garantira posebnu mjeru rezistencije prema nacionalno- ideolo{kiminstrumentalizacijama«. 1

Ve}ina slavista slo‘ila se je s time da »srpskohrvatskomu« vi{e ne trebapripasti ono mjesto koje mu je pripadalo do kraja 80- ih godina u njema~koj sla-vistici. Pojedini su ipak smatrali da unato~ nu‘nim promjenama na neki na~intreba sa~uvati staru unifikacijsku sr‘ »serbokroatistike«. ini se da su povjero-vali kako bi njezin potpuni slom prouzro~io razvoj nekoliko »novih« disciplinau okviru njema~ke slavistike, a to bi kao moglo ugroziti njezin ustroj kao

Mario Gr~evi}, O hrvatskome jeziku i kroatistici u suvremenoj njema~koj slavistici : prilog. . .FILOLOGIJA 35(2000), 65—83

66

—————————————2 Auburger 1999.3 Iako pojedini serbokroatisti Auburgerovom knjigom nisu zadovoljni, ona }e im,

ako ju budu ~itali bez animoziteta, poslu‘iti kao odli~an uvod u hrvatsku filologiju.4 »[. . . ] dann verbietet sich nach meiner Meinung eine Umbenennung, ungeachtet

der Pressionen, die sowohl von serbischer wie auch von kroatischer Seite ausgeübtwerden.«, Lehfeldt 1995:188.

integralne i op}e slavisti~ke discipline. Takvo mi{ljenje utjecalo je o~igledno ina neke od onih koji nisu »serbokroatisti~ki« nastrojeni, a koji su se slo‘ili stime da njema~ka slavistika ne treba postati skup »nacionalnih« slavenskihfilologija (= filologija pojedinih nacionalnih jezika). Krug pobornika »serbo-kroatisti~kog« ustroja na taj se je na~in pro{irio i nekim neserbokroatistima, arazmi{ljanja o polo‘aju »serbokroatistike«, kroatistike i hrvatskoga jezika nanjema~kim slavisti~kim katedrama usmjerena su u sasvim pogrje{an smjer.Naime, filologije pojedinih nacionalnih jezika poput kroatistike ne konkuri-raju niti isklju~uju va‘ne discipline poput poredbene, op}etipolo{ke i teo-retske slavistike, ve} podr‘avaju njihov razvoj . Slavisti~ke discipline op}egatipa svoje znanstvene spoznaje izgra|uju na ~injeni~nim podlogama izrazli~itih jezika, a njih danas najpouzdanije podastiru filologije pojedinihjezika. One su nastale uglavnom zbog op}e potrebe za specijalizacijom koja jeobuhvatila sva podru~ja dru{tvenoga ‘ivota, tako npr. i druge velike krovnediscipline usporedive sa slavistikom: romanistiku i germanistiku koje tako|erpostoje prvenstveno kao skup »nacionalnih« filologija. To, naravno, ni uodnosu na kroatistiku pojedinim zainteresiranim slavistima u Njema~koj nijenepoznato. Npr., knjiga njema~koga kroatista Leopolda Auburgera Hrvatskijezik i serbokroatizam2 temelji se upravo na univerzalnome shva}anju odnosapojedinih znanstvenih disciplina pa i s te strane pokazuje da omogu}avanjerazvoja njema~ke kroatistike njema~koj slavistici ne bi {tetilo, ve} bi ju oboga-tilo i unaprijedilo. 3 Dakle, njema~ka kroatistika ne ugro‘ava ustroj njema~keslavistike kao op}e slavistike, ve} ga podr‘ava. Ugro‘ava tek njema~ku »ser-bokroatistiku«, a to je ne{to sasvim drugo.

Meni jedini poznat konkretno navedeni primjer koji bi se u naj{irem smislusa »staroga« slavisti~koga gledi{ta mogao shvatiti kao poku{aj »nacionalno-

- ideolo{ke instrumentalizacije«, navodi W. Lehfeldt spominju}i »presije« odstrane Srba i Hrvata glede preimenovanja njema~kih »srpskohrvatskih« lekto-rata. 4 Ti su lektorati u pro{losti bili glavne upori{ne to~ke »serbokroatistike« injezina didakti~ka sjemeni{ta. Njihovo preimenovanje prema imenu jezikakoji ~ini okosnicu nastave, ozbiljno bi ugrozilo »serbokroatistiku« i omogu}ilorazvoj disciplina poput kroatistike na pojedinim seminarima. »Presije« u nave-denome smislu, ka‘e Lehfeldt, treba »sna‘no odbaciti«:

Mo‘emo li si npr. priu{titi jedan »~isti« hrvatski lektorat? Tko }e tadasveu~ili{tarce obavje{tavati o jezi~nim i kulturnim prilikama u Srbiji ili


67

—————————————5 Prijevod iz njema~koga: Lehfeldt 1996a:16.6 Lehfeldt 1995:192.7 »Ist nicht der gleichmäßige Abstand zu allen slavischen Sprachen, Literaturen

und Kulturen, den wir deutschen Slavisten uns »leisten« können, gerade heute einunschätzbarer Vorteil in einer Zeit, da nationale Verblendung in zahlreichen slavisti-schen Nationalphilologien eine unheilvolle Rolle spielt?«, Lehfeldt 1995:193.

8 Prijevod iz ruskoga: Lehfeldt 1996b:174.

Bosni? I je li takav lektorat uop}e po‘eljan? Nama su potrebni sveu~ili-{tarci koji su upoznati s cijelim bosansko- srpskohrvatskim jezi~nim pro-storom, a ne »~isti« kroatisti, serbisti ili bo{njakisti. Su‘avanje vidokrugakoje se ve} odcrtava u tu i tamo uo~ljivom preimenovanju dosada{njihsrpskohrvatskih lektorata, treba odlu~no odbiti, a presije koje dolaze odzainteresiranih strana, sna‘no odbaciti. 5

O potrebi »srpskohrvatskih« lektorata u njema~koj slavistici posljednjih jegodina najvi{e pisao W. Lehfeldt. On se je ujedno izjasnio protiv ideje da senjema~ka slavistika u nekim to~kama preustroji prema uzoru na slavisti~ku si-tuaciju u slavenskim zemljama. Smatra da bi time mogla biti ugro‘ena konku-rentnost njema~ke slavistike prema pojedinim slavenskim nacionalnim filolo-gijama u slavenskim zemljama. 6 Budu}i da njema~ka slavistika do sada nijebila u konkurentnome odnosu prema slavenskim nacionalnim filologijama upojedinim slavenskim zemljama, nije jasno za{to bi to u navedenome surje~jumoralo biti druga~ije. Pored toga, izme|u pojedinih nacionalnih slavenskih fi-lologija postoje me|usobne veze i ne bi bilo razloga da budu minimirane u filo-logijama pojedinih slavenskih jezika u njema~koj slavistici. Znakovito za Leh-feldtovo tuma~enje je {to smatra da »u mnogobrojnim slavisti~kim nacional-nim filologijama nacionalna zaslijepljenost igra zloguku (unheillvolle) ulogu«. 7

To se, nagla{avam, ne odnosi na sve slavenske nacionalne filologije. Npr., onjema~kim rusistima koji slijede i razra|uju ideje i metode ruske rusistike, vrlose pozitivno izja{njava:

Naravno, i oni rusisti iz »stare« SR Njema~ke s izra‘enijim interesom,slijedili su i slijede razvoje sovjetsko- ruske rusistike, primjenjuju i raz-vijaju ondje razra|ene znanstvene ideje i metode. 8

Po{to pojedinim slavenskim filologijama kao {to je rusistika, polonistika ibohemistika u njema~koj slavistici ve} od prije pripada adekvatno mjesto, unjoj kao da su slavenske filologije podijeljene na dvije razli~ite vrste. Jednaobuhva}a one »nacionalno nezaslijepljene« (»po‘eljne«), a druga one navod-no »nacionalno zaslijepljene« (»nepo‘eljne«) od kojih valjda prijete »nacional-no- politi~ke instrumentalizacije«. Takva je podjela naravno vrlo upitna i o me-todama i kriterijima na kojima po~iva, u relevantnoj literaturi ni{ta ne sazna-jemo. Npr., ni u savjetodavnome izvje{}u komisije »Slavistik 2000« ne obja{-


68

—————————————9 Nije rije~ o tekstu koji je napisan i objavljen na brzinu, {to bi moglo opravdati

uporabu navedenih rije~i. Citirano izvje{}e Komisije 2000 objavljeno je 1999., apripremljeno je ve} u prvoj polovici 1997. godine.

10 Prijevod iz njema~koga: Lehfeldt 1996a:16.11 Franz 1995:176— 7.12 Ako se Lehfeldt u toj to~ki ne odnosi na Franzov navedeni tekst, ve} na knjigu N.

Franza (Franz 1994, usp. Lehfeldtov prikaz Franzove knjige: Lehfeldt 1994:167), tre-bao je to re}i. Iz Franzova ~lanka naime proizlazi da »srpskohrvatsku« problematikune sagledava onako kao u svojoj knjizi.

13 Prijevod iz njema~koga: Lehfeldt 1995:187.

njava se o kakvim je to sna‘nim »nacionalno- ideolo{kim instrumentalizacija-ma« rije~ koje su Komisiju primorale da ustroj svoje discipline tuma~i i branitako ~udnim rije~ima. 9 Pojedine slavenske filologije same po sebi sigurno nisu»opasnije« od drugih slavenskih filologija, a svakako nisu opasnije ni od ro-manskih i germanskih filologija. Ako pretpostavimo da su njema~ki slavistikao stru~njaci usporedivi sa svojim kolegama romanistima i germanistima i dasu prema »nacionalno- politi~kim instrumentalizacijama« odre|eni isto kao ioni, a to oboje treba pretpostaviti, moramo se upitati za{to se upravo oni bojene~ega ~ega se romanisti i germanisti ne boje.

Iako se pojedinci poput W. Lehfeldta zala‘u za opstanak »srpskohrvatskih«lektorata na njema~kim katedrama, ne zna~i da oni Hrvatima i Srbima brane dasvoje knji‘evne jezike kod ku}e zovu onako kako oni ho}e:

Ako Hrvati odlu~e svoj standardni jezik nazvati hrvatskim, a Srbi stan-dardni jezik koji upotrebljavaju, srpskim, mora se to jednostavno pri-hvatiti, svi|a li se nekomu ili ne. Narodi su slobodni u nazivanju jezikakoji upotrebljavaju, ili bi to barem trebali biti. 10

Svoje poimanje o nazivu knji‘evnog jezika u Hrvata i Srba W. Lehfeldtobja{njava i u osvrtu na prilog N. Franza koji zastupa mi{ljenje da se njema~kaslavistika treba preustrojiti. Franz postavlja me|u ostalim i pitanje mo‘e li senaziv »srpskohrvatski« danas uop}e definirati bez politi~kih elemenata. 11 W.Lehfeldt misli da N. Franz to pitanje ne postavlja s pravom. 12 U svojem odgo-voru obja{njava da je uporaba izraza »srpskohrvatski« politi~ki motiviranasamo onda kada je rije~ o nazivu za jezi~ni oblik »standardni jezik«. Iako Leh-feldt pri tome opet brani pravo Hrvata i Srba da svoj jezik zovu onako kako oniho}e, on ne ka‘e tko i na koji na~in im to pravo osporava:

Sve dok on [srpskohrvatski] treba slu‘iti za etiketiranje odre|enog dijasi-stema ju‘noslavenskih dijalekata, mo‘e se opravdati »~isto lingvisti~ki«,bez obzira na politi~ke elemente. Drugi je slu~aj kad se radi o jezi~nomeobliku standardni jezik. U tom je slu~aju naziv jezika primarno politi~ko pi-tanje, pri ~ijem rje{avanju lingvisti ne mogu zahtijevati odlu~uju}u rije~.Mi jednostavno ne mo‘emo Hrvatima, Srbima, Bo{njacima zabraniti dasvoj standardni jezik zovu »hrvatski«, »srpski« odnosno »bo{nja~ki«. 13


69

—————————————14 Lehfeldt 1996a:14— 15.15 Usp. Schmidt 1996:32.16 Usp. Lehfeldt 1996a:15.17 »Das Ordinariat wurde erst am 1.4. 1959 durch Dietrich Gerhardt (*1911) erneut

besetzt. Die Zahl der Lektorate erhöhte sich auf fünf. Neben zwei russischen existier-ten damit ein polnisches, ein tschechoslovakisches und auch ein serbokroatischesLektorat. Durch Lehraufträge und Gastvorträge wurde der Unterricht des Bulgari-schen und des Slovenischen gesichert.«, Peter Hill, Geschichte der Slavistik in Ham-burg, objavljeno na mre‘nim stranicama hambur{ke slavistike:

; isto u Hill 1995:26.18 »Die Sprache, die die nichtjugoslavischen Slavisten sich aus Lehrbüchern

aneignen, ist die Vuksche Sprache, genauer gesagt: die Standardsprache — in einerserbischen und einer kroatischen Variante — , die sich aus dieser entwickelt hat.«;Lehfeldt 1981:253.

Potrebu za nazivom »srpskohrvatski« W. Lehfeldt dokazuje dvama argu-mentima. U jednome se poziva na naziv indogermanisch (» indoeuropski« ) i us-tvr|uje da se taj naziv mo‘e smatrati uzorom nazivu »srpskohrvatski«. I nazivindogermanisch, obja{njava, eksplicitno naziva samo jezike na zapadnoj iisto~noj periferiji jezi~noga prostora koje obuhva}a. 14 Budu}i da ne{to poput»indoeuropskih lektorata« ipak nigdje ne postoji, nije jasno za{to bi sa »srp-skohrvatskim lektoratima« moralo biti druga~ije. Pored toga, opravdavaju}inaziv »srpskohrvatski«, ne mo‘emo se pozivati upravo na one tradicionalnesastavnice naziva indogermanisch za koje se ve} odavno znade da nisu u skladu sop}eprihva}enim znanstvenim spoznajama. Francuski i drugi romanski jezicizapadno od njema~koga govornog podru~ja nisu germanski jezici, a ipak su, unjema~kome nazivlju uglavnom, indogermanisch. [to se isto~ne granice »indo-germanske« odnosno indoeuropske zajednice ti~e, ve} od po~etka XX. stolje}apoznato je da indijski nisu njezini najisto~niji jezici. 15 Dakle, brane}i naziv»srpskohrvatski«, ne treba stvarati nove konfuzije, a pogotovo ne na onompodru~ju koje ne podlije‘e slavisti~koj mjerodavnosti.

Lehfeldt se slu‘i i dijalektolo{kim prosudbama pa obrazla‘e da »srpskohr-vatsko govorno podru~je« na ju‘noslavenskome prostoru tvori ne{to kao kom-paktnu dijalekatnu cjelinu (sam sobom ograni~en dijalekatni kontinuum). 16 Tone samo da nije to~no, ve} otvara niz drugih pitanja, npr., za{to se, recimo uGöttingenu, predaje ~e{ki, a ne i slova~ki na jednom »~e{koslova~kom lektora-tu«. U Hamburgu je 60- ih godina skupa sa »srpskohrvatskim« postojao »~e{-koslova~ki lektorat«. 17 U slu~aju ~e{kih i slova~kih dijalekata govori se naimevjerojatno s vi{e prava o posebnoj ~e{koslova~koj dijalekatnoj zajednici nego{to je to slu~aj s kajkavskima i torla~kima.

Prije raspada SFRJ W. Lehfeldt smatrao je da inozemni slavisti iz ud‘benikau~e »Vukov jezik, ili bolje re~eno, standardni jezik u jednoj srpskoj i jednojhrvatskoj varijanti koje su se iz njega razvile«. 18 Upadljivo je da danas, brane}iizraz »srpskohrvatski«, ne govori o njemu kao potencijalnome nazivu za knji-


70

—————————————19 Prijevod iz njema~koga: Lehfeldt 1996a:16. Usp. Erdmann- Pand‘i} 1997 i Gr~evi}

1997.20 »[. . . ] professora i docentì rusistiki prakti~eski vsegda zanimaôtsë i

drugimi slavënskimi ëzìkami. Takim obrazom, v «staroÄ» FRG o~enî malo«~istìh » rusistov. «, Lehfeldt 1996b:171.

21 »Als Sprachen werden Russisch, Bulgarisch, Serbokroatisch, Polnisch und Tsche-chisch regelmäßig angeboten.«, Meyer−Fraatz—Wingender 1996:42.

‘evne jezike koji se u~e na njema~kim katedrama, ve} kao nazivu za lektoratena kojima se odvija nastava. To potvr|uje i njegova sljede}a izjava:

Preimenovati dosada{nje srpskohrvatske lektorate na njema~kim sve-u~ili{tima u lektorate za hrvatski, srpski ili bo{nja~ki, bila bi premamome mi{ljenju kobna pogrje{ka; ti lektorati trebaju biti nadle‘ni za~itavo podru~je bo{nja~ko- srpskohrvatskoga dijalekatnoga kontinuu-ma, iako prema lokalnim okolnostima jednome od dvaju ili triju standar-dnih jezika s tog podru~ja treba davati ve}u ili manju prednost. 19

Na temelju do sada navedenih podataka mo‘emo zaklju~iti da W. Lehfeldtsmatra da 1) »srpskohrvatske lektorate« ne treba preimenovati i 2) da ti lekto-rati trebaju slu‘iti u~enju pojedinih srednjoju‘noslavenskih knji‘evnih jezika,a ne nekakvog »zajedni~kog« »srpskohrvatskog knji‘evnog jezika«. U tomedrugome svakako je u pravu; {to se samoga razumijevanja i me|usobnogisklju~ivanja ti~e, poznato je da onaj tko dobro nau~i hrvatski, bez ve}ihproblema razumije npr. i srpski, i suprotno, a slu~ajevi u kojima bi dobro po-znavanje hrvatskoga ili srpskoga knji‘evnog jezika ometalo nekoga da se bavitemama koje nisu u u‘em smislu kroatisti~ke odnosno serbisti~ke, do sada ta-ko|er jo{ nisu zapa‘ene. Budu}i da se na svim njema~kim katedrama lektoratezove upravo prema imenu (knji‘evnog) jezika koji se na njemu predaje, samo jepo sebi jasno da bi tako moralo biti i u srednjoju‘noslavenskome slu~aju. Leh-feldt to odbija, a kao razlog navodi da bi se na taj na~in mogli razviti npr. »~isti«kroatisti, koji njema~koj slavistici navodno nisu potrebni. Pri tome ne obja{nja-va kako to da je ve}ina njema~kih slavista unato~ »~istim« lektoratima svihdrugih slavenskih knji‘evnih jezika, sposobna biti rusist + npr. bohemist. 20

Ako pretpostavimo da srednjoju‘noslavenske lektorate ne treba nazivatiprema jednom knji‘evnom jeziku zato {to se o~ekuje da se na tim lektoratimapodu~ava ne samo jedan srednjoju‘noslavenski knji‘evni jezik (usp. Lehfeld-tovu izjavu citiranu na str. 67), mo‘emo pretpostaviti da barem one nastavnejedinice u kojima se podu~ava jedan odre|eni knji‘evni jezik, mogu nositi imetog jezika. Da bismo provjerili je li to uistinu tako, pogledajmo nominalnu situa-ciju iz posljednih nekoliko godina na lektoratu Slavenskoga seminara Sveu~ili{tau Göttingenu, na koji W. Lehfeldt kao tamo{nji profesor za jezikoslovlje mo‘enajja~e i najizravnije utjecati. 1996. godine navode A. Meyer- Fraatz i M. Win-gender da se u Göttingenu me|u slavenskim »jezicima« studentima redovitonudi »srpskohrvatski«. 21 Iz kopija koje su mi poslane s tog seminara, proizlazi


71

—————————————22 Ankündigung und Kommentare zu den Lehrveranstaltungen im Sommersemester 1998, 35.23 »Srpskohrvatski« iz 1998. godine na götingenskom lektoratu za »bosanski/hr-

vatski/srpski« ne mo‘e se smatrati rezultatom »samovolje« nekog lektora. Doti~nolektorsko mjesto u vrijeme sastavljanja citirane bro{ure, pi{e u njoj, jo{ nije bilo po-punjeno.

24 Bockholt 1999.

da se je ondje u ZS (= zimskome semestru) 1996./97. podu~avao»srpskohrvatski (bo{nja~ki, hrvatski, srpski)« (Serbo- Kroatisch (Bosnisch,Kroatisch, Serbisch)), a u LjS (= ljetnome semestru) 1997. godine »srpskohrvat-ski (bo{nja~ki, hrvatski, srpski)« (Serbokroatisch (Bosnisch, Kroatisch, Serbisch)) . ULjS 1998. godine pod naslovom Serbokroatisch (Bosnisch, Kroatisch, Serbisch)najavljena je nastavna jedinica »srpskohrvatski« (Serbokroatisch) za po~etnike iza napredne, »srpskohrvatska lektira i konverzacija« te »prijevodne vje‘be:srpskohrvatski- njema~ki, njema~ki- srpskohrvatski«. 22 Zanimljivo je da na str.2. citirane bro{ure saznajemo da se lektorat na kojem se u~i »srpskohrvatski«,zove Lektorat für Bosnisch/Kroatisch/Serbisch. Sve to je na prvi pogled u vi{estru-koj suprotnosti onomu za {to se Lehfeldt uporno i proklamativno zala‘e. 23 Nijemi poznato je li i u zimskom semestru 1998./99. godine u Göttingenu nazivnastavne jedinice bio »srpskohrvatski« ili je, kao u ljetnom semestru 1999.godine (tako je sve do ZS 2000./1.), glasio ovako: Bos- nisch, Kroatisch, Serbisch.Me|utim, ni na temelju tog naziva ne mo‘e se ustanoviti koji srednjoju‘nosla-venski knji‘evni jezik tvori okosnicu nastave. Za{to je to tako? Predaje li ondjenamje{tena lektorica iz Zagreba mo‘da paralelno hrvatski, bo{nja~ki i srpski?Ako da, za{to u nastavi ne uzima u obzir i crnogorski? Ako predaje samohrvatski ili prvenstveno hrvatski, {to se na temelju njezine hrvatske jezi~nekompetencije i Lehfeldtove citirane izjave o »davanju prednosti jednome odstandardnih jezika« mo‘e pretpostaviti kao vjerojatno, za{to se nastavne jedi-nice u kojima se odr‘ava ta nastava, ipak zovu »bo{- nja~ki, hrvatski, srpski«?Da se ne bismo krivo razumjeli, ne mislim da göttingenska lektorica odlu~uje oetnonimima u nazivu svojeg lektorata ili u nazivu svojih nastavnih jedinica.

1999. godine V. Bockholt iz Göttingena objavio je u glasilu Saveza visoko-{kolskih u~itelja za slavistiku u SR Njema~koj ~lanak »Slavenski jezici biv{eJugoslavije na sveu~ili{tima njema~koga jezi~noga prostora«. 24 U tom se ~lan-ku navode prvenstveno podatci o srednjoju‘noslavenskim lektoratima na nje-ma~kome govornome podru~ju. V. Bockholt svoj zaklju~ak formulira u skladus Lehfeldtovim postavkama i ne uzima u obzir da se njema~ki slavisti~ki lekto-rati nikada nisu nazivali prema »jezi~nome prostoru« ili »dr‘avnim nacijama«,ve} prema (knji‘evnim) jezicima, pa i onima za koje se je samo vjerovalo dapostoje:

Kao posredna posljedica raspada Socijalisti~ke Federativne RepublikeJugoslavije na slavenskim seminarima njema~koga jezi~noga prostora


72

—————————————25 Prijevod iz njema~koga: Bockholt 1999: 55—56.26 Prijevod iz njema~koga: Bockholt 1999:55.27 Isto.

preimenovani su nazivi lektorata za bosanski, hrvatski i srpski jezi~niprostor. Jezi~ni naziv srpskohrvatski u mnogim je slu~ajevima zamijenjenkombinacijama pridjevnih naziva dr‘avnih nacija novonastalih dr‘ava.U samome konkretnome poslu lektorata ni{ta se nije promijenilo.Jezi~na nadle‘nost za ~itavi jezi~ni prostor postoji kao i prije. Slavenskiseminari i njihovi djelatnici u inozemstvu njema~koga govornoga pro-stora i dalje od lektora o~ekuju odgovaraju}e {iroko jezi~no znanje, {to jeutemeljeno na slavisti~ki usmjerenoj naobrazbi. 25

O onim lektoratima na kojima su lektori namje{teni s neograni~enimradnim ugovorima, saznajemo sljede}e:

Namje{tenje lektora/u~itelja po ugovoru na slavenskim seminarimasamo je u iznimnim slu~ajevima do‘ivotno. Od onih petero u Njema~kojnamje{tenih lektora s neograni~enim ugovorima njih ~etvero ima nje-ma~ko, a jedan austrijsko dr‘avljanstvo. Sva tri lektora u Austriji sa stal-nim namje{tenjem austrijski su dr‘avljani. Na pitanje koje jezi~ne va-rijante oni predaju, dobio sam raznolike odgovore. Na jednom nje-ma~kom visokom u~ili{tu predaje npr. jedan lektor sve varijante, drugilektor u toj se to~ki usmjerava prema potrebi studenata, dva puta nave-den je hrvatski, a jednom srpskohrvatski. U Austriji se je tako|er samojedan seminar ograni~io [ »festgelegt«] na hrvatski. 26

Kako treba shvatiti izjavu da se je i u Austriji samo jedan seminar »ogra-ni~io« na hrvatski? Pa u Njema~koj, ka‘e se u prethode}oj re~enici, rije~ je odvoje lektora na dva seminara koji su se »ograni~ili« na hrvatski.

Svoje citirane misli Bockholt zavr{ava sljede}im rije~ima: »To zna~i da i uslu~aju stalnoga namje{tenja lektora izgleda da va‘i smjernica ne ograni~avatinastavu na normu jedne od novonastalih dr‘ava.«27

Kad uzmemo u obzir da se ta prosudba temelji na spoznaji da su od peteronjema~kih stalno zaposlenih lektora ~ak njih dvoje jasno rekli da se u nastaviograni~uju na predavanje hrvatskoga jezika (a ne kako Bockholt naposljetkuka‘e, »normu jedne od novonastalih dr‘ava«), nije sasvim jasno na temeljukojih pretpostavaka dolazi do te prosudbe. Pretpostavimo li da je sro~ena udidakti~ke svrhe, postaje (i ona) razumljiva.

Bockholt navodi da u tri slu~aja seminari pri odabiru lektora sura|uju shrvatskim institucijama. Pri tome uo~ava jednu nesuglasnost u odgovorima ika‘e da postoje razlozi zbog kojih se ipak mo‘e pretpostaviti da se u vi{e negotri slu~aja seminari ograni~uju na »odre|ene dr‘ave / jezike / jezi~ne varijante«(»bestimmte Staaten/ Sprachen/Sprachvarianten«), a da se to ne deklarira kaopolitika seminara, odnosno bez da mu je javljeno o kojima se »dr‘avama / jezi-


73

—————————————28 Prof. K. Steinke (Erlangen) i ga. I. Müller (Mannheim) omogu}ili su mi uvid u

svoju privatnu zbirku najava i komentara nastavnih jedinica na slavenskim semina-rima njema~kih sveu~ili{ta. Zahvaljujem im srda~no na tome. Relevantne sam po-datke skupljao i tako {to sam se obra}ao pojedinim seminarima zamolbom da mi po-{alju svoje najave i komentare. Pri tom mi je poslu svojevremeno pomagala N.Emmerich (Mannheim), koja je na ‘alost u me|uvremenu napustila slavisti~ku stru-ku. Nijedan seminar kojemu smo se obratili, nije odbio na{u zamolbu. Nekim smoseminarima tek morali dostaviti frankiranu i adresiranu omotnicu. U posljednje samvrijeme podatke skupljao i na internetu, gdje su objavljene najave i komentari na-stavnih jedinica gotovo svih slavenskih seminara na njema~kim sveu~ili{tima.

29 Ne raspola‘em starijim podatcima. Usp. Studienhinweise für die Fächer Slavistik undRussistik. Wintersemester 1987/88. Herausgegeben von Seminar für Slavistik der Ruhr- Uni-versität Bochum, str. 32. Isto i u izdanjima za LjS 1988., LjS 1989., ZS 1989./90., ZS1995./96., ZS 1996./97., ZS 2000./01.

cima / jezi~nim varijantama« radi. Bockholt ne postavlja pitanje za{to se na timseminarima to ograni~avanje ne odra‘ava na naziv nastavnih jedinica.

Prija{nji naziv nastavnih jedinica u kojima se podu~avaju knji‘evni jezici sasrednjoju‘noslavenskoga prostora, proizlazi iz Bockholtove tabele, na jeda-naest seminara u Njema~koj bio je Serbokroatisch, a na jedanaest seminara Ser-bokroatisch ili Kroatoserbisch. Prija{nje nazive sa {est seminara za koje ne navodida ne raspola‘e relevantnim podatcima, ne spominje. U dana{nje je vrijemesituacija druga~ija. Prema njegovim podatcima Serbokroatisch se predaje na {estseminara/lektorata, a Serbokroatisch/Bosnisch na jednome. Taj seminar Bock-holtu nije poslao podatak o tome kako se je njegova doti~na nastavna jedinicanazivala u pro{losti (»keine Angabe über eine Änderung«). Iz Bockholtova~lanka saznajemo jo{ i sljede}e: Bosnisch, Kroatisch, Serbisch predaje se u da-na{nje vrijeme na pet, a Kroatisch/Serbisch, Serbisch/Kroatisch »i sli~no« na pet-naest seminara.

Prije nego {to ka‘emo nekoliko rije~i o »srpskohrvatskim« lektoratima nanjema~kim slavisti~kim seminarima prije raspada SFRJ, moramo najprije utvr-diti na koje se razdoblje odnosi Bockholtov izraz »prethodni naziv« (»Vorma-lige Bezeichnung«). Budu}i da govori o situaciji prije raspada SFRJ, moramopretpostaviti da se odnosi na situaciju neposredno prije raspada SFRJ, dakle,na kraj 80- ih godina. Me|utim, u to vrijeme nisu na svim njema~kim lektora-tima hrvatski i srpski knji‘evni jezik bili skupno nazivani izrazom srpskohr-vatski ili hrvatskosrpski. Kad pogledamo starije najave i obja{njenja nastavnihjedinica na njema~kim slavenskim seminarima, znat }emo da je tako. 28

Na Slavenskome seminaru u Bochumu u dana{nje vrijeme (ZS 2000./1.)predaje se nastavna jedinica s nazivom Kroatisch- Serbisch. Budu}i da se je ondjeistoimena nastavna jedinica predavala ve} u ZS 1987./88. 29, mo‘emo oprav-dano pretpostaviti da bochumski seminar nije onaj za koji Bockholt nije ni{tanaveo o njegovu »prethodnom nazivu«. Me|utim, bochumska slavistika nijejedina na kojoj je situacija prije raspada SFRJ bila druga~ija nego na ve}ini dru-


74

—————————————30 Na prvi pogled nije jasno za{to Bockholt upravo te seminare odnosno njihove

prija{ne nazive nije spomenuo.

gih seminara. 30 Pri tra‘enju odgovora na pitanje za{to je to npr. bilo upravotako u Bochumu, treba uzeti u obzir da je 1987./88. godine ondje odr‘anseminar pod naslovom »Predstandardni oblici hrvatskoga i srpskoga«. Vrlorazli~it udjel pri uobli~avanju »dana{njih standardnih jezika«, pi{e u komen-taru te nastavne jedinice, imali su pojedini iz niza pismenih jezika (»Schrift-sprachen«) koji su se upotrebljavali prije XIX. i XX. stolje}a. Predavanje okojem je rije~, odr‘ao je Helmut Jachnow, profesor za jezikoslovlje u Bochu-mu. Vrlo je vjerojatno da to {to u Bochumu prije raspada SFRJ nije postojaote~aj s nazivom »srpskohrvatski«, treba sagledavati s time u svezi {to je H.Jachnow objektivno uzeo u obzir da se na lektoratima ne podu~avaju »dr‘avnenorme«, ve} knji‘evni jezici te da »srpskohrvatski knji‘evni jezik« ne postoji.

Unato~ nedostajanju »srpskohrvatskoga« u Bochumu, moram re}i da jeprema onome {to proizlazi iz meni dostupnoga materijala, ustroj studija uBochumu bio pravi slavisti~ki, s mnogim komparativnim nastavnim jedini-cama koje na nekim drugim slavenskim seminarima, na kojima se je svojevre-meno predavao »srpskohrvatski«, dobrim dijelom nedostaju.

Podatak da nije na svim seminarima prije raspada SFRJ postojala nastavnajedinica s nazivom Serbokroatisch, malo vrijedi ako ujedno ne uzmemo u obzirvi{ezna~nost tog izraza. Postoje naime razlozi zbog kojih mo‘emo pretposta-viti da se je na pojedinim njema~kim slavisti~kim katedrama svojevremenopodu~avao hrvatski knji‘evni jezik, no ne (samo) pod hrvatskim, ve} ujedno ipod srpskim imenom: Kroatisch- Serbisch, Kroatoserbisch, Serbokroatisch. S time usvezi treba podsjetiti da u ono vrijeme bez ve}ih problema nije bilo mogu}etakve nastavne jedinice nazvati isklju~ivo Kroatisch. Dio stru~ne javnosti i jugo-slavenske dr‘avne strukture protuma~ile bi to kao nacionalisti~ki ~in, kaonapad na ustroj SFRJ, na »bratstvo i jedinstvo« i »ravnopravnost« njezinihnaroda i narodnosti. Da se je npr. upravo u Bochumu neposredno prije ratau~io vjerojatno hrvatski, mo‘emo zaklju~iti kad uzmemo u obzir da je ondje uto vrijeme kao lektor radio najprije Kre{imir Nemec, a zatim Josip Sili}. I po-negdje drugdje u Njema~koj prije raspada SFRJ u~io se je vjerojatno hrvatski,iako ne samo pod njegovim imenom. Npr., u ljetnome semestru 1987. i zim-skome semestru 1987./88. godine Marko Samard‘ija u Kölnu nudio je sljede}enastavne jedinice: Hrvatski rje~nik, Hrvatska sintaksa, Odabrana poglavlja izhrvatske jednostavne re~enice, itd. Mo‘emo opravdano pretpostaviti da je u te-meljnim jezi~nim te~ajevima na ~iji naziv nije mogao utjecati, tako|er preda-vao hrvatski jezik. U ve}ini slu~ajeva o nazivima tih nastavnih jedinica nidanas ne odlu~uju lektori. [teta je {to Bockholt u svojem ~lanku nije rekaone{to i o takvim pitanjima.

Dakle, vidimo da se na lektoratima njema~kih slavisti~kih katedara prije


75

—————————————31 Nisam mogao do}i do podataka iz Konstanza i Dresdena.32 Prijevod iz njema~koga.

raspada SFRJ adekvatne nastavne jedinice nisu zvale samo »srpskohrvatski«, avidimo i to da za poneke od njih, bez obzira je li rije~ o »srpskohrvatskima« ili»hrvatskima- srpskima«, mo‘emo opravdano pretpostaviti da su bile posve}e-ne u~enju hrvatskoga jezika. S druge strane, njema~koj slavistici ne mo‘emopau{alno zamjerati {to u pro{losti hrvatski jezik nije priznavala i {to ga nijeredovito i uvijek nazivala hrvatskim imenom. Pojedini njema~ki profesoripoput H. Jachnowa u skladu s okolnostima priznavali su ga i nazivali na svojimkatedrama na vrlo primjeren na~in. I danas mnogi profesori i njihovi suradniciu njema~koj slavistici kroatisti~ke teme sagledavaju primjereno pa treba nagla-siti da se kritika koju pojedincima treba izre}i, ne odnosi na sve njema~ke slavi-ste, a ni na one na koje se odnosi, ne na isti na~in ili u istoj mjeri.

O podatcima koje je Bockholt objavio o suvremenome stanju, tako|er trebare}i nekoliko rije~i. On ne ka‘e kada je proveo anketu na kojoj se temelji njegov~lanak. To je va‘no pitanje budu}i da su na pojedinim seminarima, kao {to smovidjeli na göttingenskom primjeru, mogu}e vrlo velike nazivne oscilacije u krat-kome razdoblju, bez da nam stari i novi »nazivi« pru‘aju ikakvu to~niju infor-maciju o sadr‘aju nastave. [teta {to Bockholt nije provjerio ~emu ti nazovina-zivi iz novijeg vremena uop}e slu‘e kad ve} ne slu‘e onomu ~emu nazivi ina~eslu‘e. Iz njegova ~lanka ne saznajemo ni{ta ni o tome koja su pitanja bila po-stavljena u upitnicima i po kojim su se kriterijima probirali odgovori za koje seje odlu~ilo objaviti ih u doti~nome ~lanku u sa‘etome obliku. Npr., je li u upitni-cima postavljeno pitanje o ud‘benicima kojima se pojedini lektori koriste unastavi. Ako jest, za{to o njima ni{ta ne saznajemo? Za slovenski i makedonskiknji‘evni jezik podastire se npr. podatak da se u Njema~koj podu~avaju svakina jednome sveu~ili{tu, slovenski u Greifswaldu, a makedonski u Halle- Wit-tenbergu. U navodima o nazivu »bosanskog, hrvatskog i srpskog jezi~nog pro-stora« ne saznajemo pak ni{ta o pojedinim seminarima. Ni ja ne }u zbog razum-ljivih, iako ne istih razloga imenovati pojedine seminare o kojima }u govoriti.

Provjerio sam aktualne Vorlesungsverzeichnisse31 pojedinih slavenskih semi-nara i ustanovio da je u ZS 1999./2000., LjS 2000. i ZS 2000./1. lektorska nastav-na jedinica imenom Serbokroatisch nu|ena na osam slavisti~kih katedara. Tozna~i da je nakon ankete iz Göttingena broj »srpskohrvatskih« lektorata pora-stao. Ipak, ni u dana{nje vrijeme izraz »srpskohrvatski« kao naziv pojedinihnastavnih jedinica na pojedinim lektoratima ne mo‘e se pau{alno tuma~iti.Objasnit }u to na primjeru jednog lektorata na kojem se je do LjS 98. predavao»srpskohrvatski«.

U komentaru iz ZS 1996./97. »srpskohrvatskoga« po~etni~koga te~aja natom lektoratu saznajemo sljede}e: »U tom te~aju nastojat }e se usvojiti osnov-na znanja iz hrvatskoga jezika«. 32 U ZS 1997./98. situacija je ista, pod »srps-


76

kohrvatski I« navodi se opet upravo citirana re~enica. I u komentaru pod »Ser-bokroatisch III« potvr|uje se da se pod »srpskohrvatskim« imenom predajehrvatski: »U toj nastavnoj jedinici vje‘bat }e se na temelju izabranih tekstovana hrvatskome jeziku konverzacija i pripadaju}a gramatika.« U komentarupod »srpskohrvatski za napredne« saznajemo da je taj te~aj posve}en »lektiri irazgovoru o odabranim tekstovima na hrvatskome jeziku«. To sve nije za-~u|uju}e kad uzmemo u obzir koji se ud‘benici ondje upotrebljavaju u nastavi:Mirjana Cesarec, U~imo hrvatski I. , Zagreb 1992., Vinko Grubi{i}, ElementaryCroatian I. , Zagreb 1996., Stjepan Drilo, Kroatisch- Serbisch II. , Heidelberg 1989.Me|utim, u LjS 1998. godine dolazi do ve}e promjene. Nazivi te~ajeva preime-novani su u Kroatisch/Serbisch, a u komentarima se odjednom vi{e ne spominje»hrvatski jezik«. Ud‘benici su ostali isti, s razlikom da se umjesto ud‘benikaStjepana Drile navodi Gramatika hrvatskoga jezika Stjepka Te‘aka i Stjepana Ba-bi}a. U »hrvatskome/srpskome« za napredne spominje se sada lektira odabra-nih tekstova na »hrvatskome i srpskome jeziku«. U ZS 1998./99. situacija jemalo druga~ija. Pod Kroatisch/Serbisch za po~etnike obja{njava se da se u tomte~aju u~i »hrvatski odnosno srpski«. No u tu se svrhu upotrebljavaju »stari«ud‘benici: U~imo hrvatski i Elementary Croatian. U nastavi za Kroatisch/Serbisch IIIupotrebljava se samo Elementary Croatian. Me|utim, {to je vrlo iznena|uju}e,pored te~ajeva s nazivom Kroatisch/Serbisch najavljuje se u istom semestru opet»srpskohrvatski te~aj za napredne«: Serbokroatisch für Fortgeschrittene! U njemu}e se, tako pi{e u komentaru, nastaviti s ve} zapo~etim upoznavanjem »hrvat-ske literature«! U LjS 1999. te~aja »srpskohrvatski za napredne« vi{e nema, ana njegovu mjestu nalazimo u skladu s ostalim jedinicama te~aj »hrvatski/srp-ski za napredne«. U komentaru se hrvatska ni srpska literatura izrijekom nespominje. Za polaznike te~aja Kroatisch/Serbisch IV (osim ud‘benika ElementaryCroatian) preporu~uje se u tom semestru Prakti~na hrvatska gramatika DragutinaRagu‘a (1997.) i Grammatikhandbuch des Kroatischen und Serbischen BarbareKunzmann- Müller. (Poslije se upotrebljava i ud‘benik Dobar dan Tome Mata-si}a.) U ZS 1999./2000. sve je isto, s razlikom da je »hrvatski/srpski za na-predne« opet preimenovan u »srpskohrvatski za napredne«. No u komentarutog jedinstvenog »srpskohrvatskog« te~aja ujedno se navodi da }e se u njemu~itati tekstovi iz »hrvatske knji‘evnosti«! U sljede}em semestru »srpskohrvat-ska« jedinica opet nestaje, a pod »hrvatski/srpski za napredne« obja{njava sene samo da }e se ~itati tekstovi iz »hrvatske knji‘evnosti«, ve} i to da }e se o njojrazgovarati na »hrvatskome jeziku«.

Na temelju navedenih podataka mo‘emo zaklju~iti da ve}i dio opisanih»hrvatsko- srpskih« i »srpskohrvatskih« te~ajeva vjerojatno nisu (bili) ni{tadrugo nego ~isti hrvatski te~ajevi, a da se nisu nazivali »hrvatskima« zato {tonetko tamo{njoj lektorici iz Zagreba nije dopustio da ih nazove prema imenujezika koji u njima predaje.

U najavama i komentarima drugih jo{ uvijek postoje}ih seminara sa »srp-


77

—————————————33 To ka‘e i sam pisac u predgovoru (Drilo 1994).34 Neweklowsky 1994:451. To~no je da B. Kunzmann- Müller hrvatski i srpski sagle-

dava kao jednu cjelinu, no ve} iz samoga naslova njezine slovnice proizlazi da se tacjelina sastoji od dva dijela. Drugo izdanje svoje slovnice objavila je autorica 1999.pod naslovom Grammatikhandbuch des Kroatischen unter Einschluß des Serbischen.

skohrvatskim« lektoratima mo‘emo saznati me|u ostalim sljede}e:U komentaru jednoga »srpskohrvatskoga« te~aja kao ud‘benici u nastavi

navedeni su: Stjepan Drilo, Kroatisch- Serbisch, i Ljudevit Jonke: Hrvatskosrpski,Zagreb 1981. Studenti mogu kupiti jedino Drilovu knjigu, i to od 1994. godineu ~etvrtome prera|enome izdanju: Kroatisch I. , Heidelberg 1994. Drugi dio togud‘benika, onaj za napredne, objavljen je 1996. godine, tako|er u pre-ra|enome izdanju pod naslovom: Kroatisch II. Me|utim, Drilov ud‘benik bio jei prije namijenjen u~enju hrvatskoga. 33 U dvama daljnjim »srpskohrvatskim«te~ajevima na drugim seminarima za ZS 2000./1. navodi se kao ud‘benik unastavi tako|er S. Drilo, Kroatisch- Serbisch. Ni jednom se ne spominje aktualnoizdanje tog ud‘benika iako je ono iz 1989. godine, koje se navodi, ve} odavnorasprodano. Zanimljivo je da se je u komentaru jednoga od tih seminara u ZS1996./97. upu}ivalo na novo izdanje: Kroatisch I iz 1994. godine. I u komenta-rima jednog tre}eg seminara sa »srpskohrvatskim« te~ajevima situacija je prijenekoliko godina bila sli~na. Dana{nje upu}ivanje na staro izdanje knjige S.Drile vjerojatno je uvjetovano time {to je lektorima ili njima pretpostavljenimapostavljeno pitanje za{to se »srpskohrvatski knji‘evni jezik« predaje na teme-lju ud‘benika koji nosi hrvatsko ime i ~iji pisac u predgovoru tog ud‘benikapostojanje »srpskohrvatskoga« nije~e.

[to se ti~e onih jedinica koje Bockholt naziva »hrvatski/srpski«; »srpski/hr-vatski« »i sli~no«, treba tako|er re}i nekoliko rije~i. Najprije, Bockholtovo»sli~no« nije primjereno jer njime obuhva}a i naziv »hrvatski i srpski«. Ger-hard Neweklowsky je u osvrtu na slovnicu Barbare Kunzmann- Müller Gram-matikhandbuch des Kroatischen und Serbischen (Frankfurt a.M., 1994.) ustvrdio dase je autorica odlu~ila za naziv »hrvatski i srpski« kao naziv jezika svojeslovnice. O tom }e nazivu sigurno postojati razli~ita gledi{ta, ka‘e Newe-klowsky i nadodaje da o njima ne }e govoriti. On naprotiv pozdravlja ~injenicu{to autorica hrvatski odnosno (»odnosno« ume}e on) srpski za slaviste nanj ema~kome govornom podru~ju sagledava kao jednu cjelinu. 34 Vidimodakle da za slaviste na njema~kome govornom podru~ju »i« i »odnosno« nijejedno te isto. Trebalo je zbog toga re}i na kojim se lektoratima kao nazivnastavnih jedinica upotrebljava izraz »hrvatski i srpski« i {to on sve zna~i. Zapojedine od tih te~ajeva mo‘emo pretpostaviti da se u njima u~i isklju~ivo iliprvenstveno hrvatski. Npr., u jednome od njih (prema komentaru iz ZS2000./1.) studenti i lektor koriste se sljede}im ud‘benicima i pomagalima: Vi{-nja Barac- Kostren~i} i dr., U~imo hrvatski, Zagreb 1999.; Dragutin Ragu‘, Prak-


78

—————————————35 Usp. npr. : »[. . . ] ~to prakti~eski vse professora-rusistì imeôt eïe i dru-

guô specializaciô, ëvlëësî bogemistami, polonistami, serbokroatistami,bolgaristami i t. d. «, Lehlfeldt 1996b:171.

ti~na hrvatska gramatika, Zagreb 1997.; Barbara Kunzmann- Müller, Grammatik-handbuch der kroatischen und serbischen Sprache, Frankfurt a.M. 1994.; VladimirAni}, Rje~nik hrvatskoga jezika, Zagreb 1998.; Marija Korom, Kroatisch für die Mit-telstufe, München 1998.

Na temelju navedenih podataka o lektoratima mo‘emo zaklju~iti da jehrvatski jezik na mnogim lektoratima njema~kih slavisti~kih katedara isklju-~ivi ili prvenstveni predmet lektorske nastave iako se ne zove samo svojim,ve} ujedno i srpskim imenom. Spominjanje samo »hrvatskoga jezika« kaonastavne jedinice u njema~koj slavistici nije uobi~ajeno, i to, kako se ~ini,prvenstveno zbog izmi{ljenih i od pojedinaca oktroiranih politi~kih konota-cija: dojma o »pristranosti« i »neravnopravnosti« i uvjerenja da to ne bi bilo uskladu s principima na kojima je utemeljena njema~ka slavisti~ka znanost.Vidjeli smo na koji na~in pojedinci ta uvjerenja i konotacije izgra|uju i kakoih {ire u njema~koj slavistici. Mo‘emo pretpostaviti da postoje i drugemetode koje slu‘e istoj svrsi i koje ovdje ne mo‘emo dokumentirati. Iako tipojedinci Hrvatima danas priznaju pravo da svoj jezik kod ku}e zovu onakokako oni ho}e, ujedno misle da se na inozemnim katedrama treba nazivati iprekrajati prema njihovim ‘eljama i uvjerenjima, bez obzira na mi{ljenje,kako ka‘u, »zainteresiranih strana«. Mi{ljenje (»presije«) »zainteresiranihstrana« treba odbijati i odbacivati, a u njihove privatne svrhe dopustiti im darade {to ho}e. To im se, kako se uistinu to~no primje}uje, ne mo‘e zabraniti.U skladu s time, u onim radovima u kojima se »priznaje« da se njema~ka sla-vistika ve}im dijelom sastoji od skupa pojedinaca poput rusist + npr. bohemistili samo rusist, a ne od »pravih« slavista kao {to je npr. bio JohannesSchröpfer, navodi se i u dana{nje vrijeme samo serbokroatiste, a ne kroatistei serbiste. 35

Iako njema~ki serbokroatisti zaziru pred kroatistikom i nastavom hrvat-skoga jezika pod njegovim imenom, do sada jo{ nisu podastrli znanstveno-

- pedago{ke argumente koji bi njihove stavove u~inili razumljivima. Argu-menti kojima se kriminalizira nastava hrvatskoga jezika pod njegovim ime-nom, vidjeli smo, nisu znanstveni, ve} su to ideolo{ko- politi~ki argumenti.Oni utje~u na njema~ku slavistiku, iako potje~u od relativno male skupineslavista. Svrha im je o~igledno obraniti sr‘ staroga »serbokroatisti~kog«znanstveno- ideolo{kog ustroja. Pri tome se ne uzima u obzir da su mu teme-ljne ideolo{ke postavke ve} razotkrivene kao zablude i da su ih narodi koji suim neko} bili samovoljno ili prisilno podvrgnuti, ve} odavno odbacili. Preu-stroj i preimenovanje adekvatnih nastavnih jedinica kao odraz odbacivanjastarih znanstveno- ideolo{kih uvjerenja, smatra se stoga prihvatljivim uglav-


79

—————————————36 Usp. obja{njenje P. Rehdera o bo{nja~kome iz kojega proizlazi da bo{nja~ki 1998.

godine jo{ nije bio knji‘evni jezik u onome smislu u kojem je to hrvatski i srpski(Rehder 1998:11) . Usp. u tome smislu tako|er Halilovi} 1999.

nom samo u onoj mjeri koja ih u sr‘i ne ugro‘ava, ve} u estetskome smisluuljep{ava.

Ponekad se mo‘e ~uti da njema~koj slavistici kroatistika nije potrebna zato{to su hrvatski i srpski zbog dijalekatne osnovice neobi~no sli~ni knji‘evnijezici. Me|utim, ako je to uistinu tako, kako da objasnimo razvoj amerikani-stike pored anglistike? [to bi rekli amerikanisti da im se ka‘e kako na nje-ma~kome govornom podru~ju nemaju pravo postojanja jer su predmeti njiho-va prou~avanja napisani engleskim jezikom? Amerikanistika se je ustrojilaupravo unato~ tomu {to se Amerikanci u na~elu nisu »odrekli« svoje pripadno-sti »engleskoj« jezi~noj zajednici. Donekle razumljiv argument koji ide u prilogokvirima spornih stavova, taj je da kroatistika sa svojim hrvatskim jezikom iknji‘evno{}u nema ono kvantitativno (u smislu broja govornika), politi~ko iprivredno zna~enje koje ima amerikanistika. No ako izostavimo amerikanisti-ku- anglistiku kao predmet usporedbe, kako da u tome smislu objasnimo~e{koslova~ki ili makedonsko- bugarski slu~aj? U njema~koj slavistici nitkonije do{ao na ideju da ustroji »bulgaromakedonistiku« ili odgovaraju}ilektorat, ~ak ni unato~ ~vrstoj dijalekatnoj vezi makedonskih i bugarskih govo-ra te srodnosti makedonskoga i bugarskoga knji‘evnog jezika. Zanimljivo je ito kako su (samo) u odre|enim surje~jima neki brzo »priznali« bo{nja~ki jezik,iako su se desetlje}ima odupirali priznati hrvatski koji se je predavao na njiho-vim katedrama. 36

Prihvatljivo rje{enje za one seminare na kojima se ne smatra zadovolja-vaju}im studente u te~ajevima upoznavati samo s jednim srednjoju‘noslaven-skim knji‘evnim jezikom, moglo bi biti sljede}e: temeljne te~ajeve jednogaknji‘evnog jezika treba imenovati imenom knji‘evnog jezika koji se predaje.Nominalna jednozna~nost nu‘na je ne samo zbog jasno}e, ve} i zbog toga {topojedinci upravo nominalnim putovima poku{avaju odr‘ati stare »serbokroa-tisti~ke« postavke. U dodatnoj vje‘bi isti lektor studente mo‘e upoznavati sdrugim srednjoju‘noslavenskim jezicima, npr. tako da obra|uje i tuma~i tek-stove iz knji‘evnosti i iz suvremenih novina i ~asopisa svih srednjoju‘nosla-venskih knji‘evnih jezika. Takve vje‘be ne bi predstavljale nikakvo dodatnooptere}enje, a studenti bi odre|eni srednjoju‘noslavenski knji‘evni jezik u~iliu skladu sa suvremenim akademskim zahtjevima. Kad bi se postupalo na tajna~in, zadovoljne bi bile sve zainteresirane strane, prije svega seminari, lektorii studenti. Nitko ne bi bio frustriran, osim onih koji se nadaju da }e serbokroati-zam opet o‘ivjeti.

Treba naglasiti da se navedeni prijedlog temelji na sagledavanju pitanjakako se je u njema~koj slavistici do sada postupalo u sli~nim slu~ajevima, npr.,


80

—————————————37 U ZS 1988./89. u Göttingenu je studentima prof. de Vincenz ponudio vje‘bu

»Uvod u ukrajinski« (»Einführung in das Ukranische«) . U komentaru pi{e da tavje‘ba nije namijenjena samo za ukrajiniste, kojih }e u Göttingenu, ako uop}e, bitivrlo malo (»nur äußerst wenige«), ve} rusistima i polonistima. Zbog toga se zapoduku ka‘e da }e prije svega biti kontrastivna prema ruskome i poljskome. Usp.götingensku bro{uru Ankündigungen und Kommentar zu den Lehrveranstaltungen za ZS1998./99. i LjS 1989.

38 Imao sam uvid u najave starijih nastavnih jedinica doti~nog seminara od LjS1987. do ZS 1990./91.

39 Predstavnici Republike Hrvatske imali su priliku potaknuti ga{enje preostalogserbokroatizma u Njema~koj pripremaju}i Njema~kohrvatski dogovor o kulturnoj surad-nji. Na ‘alost u tome smislu nisu ni{ta u~inili.

kako se je u Göttingenu po~elo predavati ukrajinski37 i na koji se je na~in uBochumu prije raspada ~e{koslova~ke dr‘avne zajednice predavao slova~ki.U Bochumu je lektor za ~e{ki podu~avao ~e{ki jezik i nudio seminare iz ~e{keknji‘evnosti. Za one studente slavistike koji raspola‘u znanjem ~e{koga, podnaslovom Slovakisch, a ne Tschechoslovakisch ili sli~no, nudio je »Uvod u slo-va~ki« ili npr. u ZS 1989./90. vje‘bu u kojoj se je ~italo izabrane tekstove iznovije slova~ke knji‘evnosti. Danas se (ZS 2000./1.) u Bochumu predaje samo~e{ki, a dodatnih slova~kih te~ajeva nema. Götingenski komparativni uvod uukrajinski prerastao je u posebnu stalnu nastavnu jedinicu Ukrainisch, neovi-snu od ruskoga i poljskoga.

Rje{enje u skladu s time {to smo naveli, u njema~koj slavistici djelomice jeve} prihva}eno, i to upravo na jednome od onih lektorata na kojima se hrvatskijezik naziva hrvatskim imenom.

Prije raspada SFRJ na tom lektoratu predavala se je nastavna jedinica nazi-vom Serbokroatisch. Tamo{nja lektorica odr‘avala je i dodatne seminare ivje‘be. 38 Iz njihovih naslova proizlazi da se je specijalizirala na kroatisti~keteme. Stoga mo‘emo pretpostaviti da je i u te~aju Serbokroatisch predavalahrvatski ili uglavnom hrvatski. Najkasnije od ZS 1992./93. temeljni jezi~ni te-~ajevi koje je vodila, zovu se Kroatisch. Navest }u njezine nastavne jedinice izZS 2000./1. da bi ~itatelji sami procijenili je li opravdano lektorate kao {to je tajprozivati i predbacivati im »su‘avanje vidokruga«, popustljivost prema »pre-sijama zainteresiranih strana«39 i je li znanstveno, objektivno i nepristranopozivati na njihovo »odlu~no odbijanje« i »sna‘no suzbijanje«: »Hrvatski in-tenzivni te~aj«; »Hrvatski za po~etnike«; »Hrvatski za napredne«; »Deskrip-tivna gramatika hrvatskoga i srpskoga«; »Knji‘evnost Srba, Hrvata i Bo{nja-ka«. Lektorici o kojoj je rije~, treba ~estitati na hrabrosti, a isto vrijedi i za svedruge lektorice i lektore ~iji su uspjesi tako|er znatni, iako nisu toliko vidljivijer su im utjecaji ograni~eniji.

Unato~ razli~itim otporima, polo‘aj hrvatskoga jezika i kroatistike ni napojedinim slavisti~kim katedrama u nekim drugim zemljama u inozemstvu


81

—————————————40 Prijevod iz slova~koga: Horák 1999:14.41 Horák 1999:13.42 Horák 1999:15.43 Usp. npr. poglavlje »Das Kroatische« (napisao P. Rehder) u uvodu u slavenske je-

zike P. Rehdera (Rehder 1998). Za Rehderov prikaz hrvatskoga jezika u cjelini mo‘e-mo re}i da je dobar. U nekim se to~kama ne mo‘emo s njim slo‘iti, npr. onda kad jerije~ o tuma~enju nastanka hrvatskoga knji‘evnog jezika. Ipak, P. Rehder ka‘e da otom pitanju postoje i druga~ija mi{ljenja. Dopustit }u si iznijeti primjedbu da bi u idu-}em izdanju te knjige ukratko trebalo opisati jezi~ne razvoje u hrvatskoj knji‘evnostiod XV./XVI. stolje}a te uzeti u obzir da se i u najnovijim djelima iz nehrvatske slavi-sti~ke literature »srpskohrvatsku« fazu tako|er smatra uglavnom fazom koja je ome-tala samostalni hrvatski jezi~ni razvoj (formulacija »na hrvatskoj strani« nije dobrave} samim time {to implicira da postoji neka druga »suprotstavljena nehrvatska stra-na«, a to o~igledno nije u skladu s Rehderovim stavovima) (usp. Rehder 1998:266) . URehderovu se tekstu, tako|er prvi put u uvodu u slavenske jezike takva formata,jasno i objektivno ka‘e da je V.S. Karad‘i} svoj Srpski rje~nik (1818.) sastavljao bilje-‘e}i rije~i i iz starijih hrvatskih rje~nika (Rehder 1998:304). O drugim pojedinostimaovdje nije potrebno govoriti.

nije onakav kakvim ga pojedinci smatraju najprimjerenijim. Navest }u kao pri-mjer situaciju na Sveu~ili{tu Komensky u Bratislavi o kojoj Emil Horák ka‘esljede}e:

I kod nas na Katedri za slavistiku i indoeuropeistiku (i zatim na Katedri za sla-venske filologije) Filozofskog fakulteta UK [ = Sveu~ili{te Komensky;M.G.] predavala se je od 1964./65. {kolske godine serbokroatistika od-nosno srpskohrvatska filologija. Ali ve} u 1993./94. {kolskoj godini upunome smo skladu s rje{enjem odnosa srpskoga i hrvatskoga jezikaodvojili hrvatsku filologiju od srpske. Oboje se danas predaje zasebno ukombinaciji s drugim studijskim predmetima kao i sve druge slavenskefilologije. 40

Emil Horák hrvatski jezik priznaje ne zato {to je tako odlu~ila hrvatska dr-‘ava na po~etku 90- ih godina, ve} zato {to ga smatra samosvojnim knji‘evnimjezikom koji se je odupro i nastojanju hrvatskih jezikoslovaca da ga stope sasrpskim knji‘evnim jezikom u jedan knji‘evni jezik. On zaklju~uje da hrvatskii srpski pokazuju da za me|usobne odnose dvaju genetski srodnih knji‘evnihjezika nije odlu~uju}a bliskost koja se o~ituje npr. u gramati~kim strukturamaili rje~niku, ve} pitanje njihove povijesne knji‘evnojezi~ne izgradnje. 41 Zanim-ljiva je i Horákova zavr{na re~enica u kojoj ka‘e da slova~ko imenovanje nacio-nalnog jezika u Srba nazivom »srpski jezik«, a u Hrvata nazivom »hrvatskijezik«, zna~i povratak k staroj slova~koj tradiciji. 42 Iako u njema~koj slavistici tatradicija do sada nije bila ba{ najbolje razvijena, u budu}nosti, kad se razvije,mo}i }e i ona na nju biti ponosna. 43


82

Literatura

Ankündigung und Kommentare zu den Lehrveranstaltungen im Sommersemester1998; 1998/1999. Göttingen 1989.

Auburger, Leopold. 1999. Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus.Ulm/Donau : Gerhard Hess Verlag.

Bockholt, Volker. 1999. Die slavischen Sprachen Ex- Jugoslawiens an denUniversitäten des deutschen Sprachraums. Bulletin der Deutschen Slavistik1999:5, 53—56.

Drilo, Stjepan. 1994. Kroatisch, Teil 1 . Lehrbuch für Anfänger. Heidelberg :Julius Groos Verlag.

Erdmann- Pand‘i}, Elisabeth von, 1997. Serbokroatisch? Zu einem slavisti-schen Problem zwischen Heuristik und Diskurs. Bulletin der Deutschen Sla-vistik 1997:3, 11— 17.

Franz, Norbert. 1994. Einführung in das Studium der Slavischen Philologie : Ge-schichte, Inhalte, Methoden. Darmstadt : Wissenschaftliche Buchgesell-schaft.

Franz, Norbert. 1995. Brauchen wir eine neue Slavistik? Zehn — nicht nur —polemische Thesen. Die Welt der Slaven, XL(1995), 175— 186.

Giesemann, Gerhard. 1995. Slavistik 2000 — Neue Organisationsformen undandere Praxisorientierung? Die Welt der Slaven XL(1995), 195—200.

Gr~evi}, Mario. 1997. Hrvatski jezik i VII. njema~ki slavisti~ki dani uBambergu. Jezik 45(1997/98):2, prosinac 1997., 76— 80.

Halilovi}, Senahid. 1999. Standardisierung des Bosnischen. Bulletin derDeutschen Slavistik 1999:5, 16— 17.

Hill, Peter. 1995. Slavistik in Hamburg. Bulletin der Deutschen Slavistik 1995:1,25—27.

Horák, Emil. 1999. Srbsky a chorvátsky spisovny jazyk (vzt'ahy a súvislosti) .Slavica Slovaca, 34(1999):1, 3— 15.

Kunzmann- Müller, Barbara. 1994. Grammatikhandbuch des Kroatischen und Ser-bischen. Frankfurt a. M. et al. : Peter Lang, Europäischer Verlag der Wis-senschaften. [ 2. izd. 1999: Grammatikhandbuch des Kroatischen unter Ein-schluß des Serbischen.]

Lehfeldt, Werner. 1981. Unterschied der Standardsprachenkonzeptionen beiden Serben und den Kroaten. Südost- Forschungen XL(1981), 239—253.

Lehfeldt, Werner. 1994. Norbert Franz: Einführung in das Studium der Slavi-schen Philologie: Geschichte, Inhalte, Methoden. Darmstadt : Wissen-schaftliche Buchgesellschaft 1994, VIII+196 S. Zeitschrift für Slavische Philo-logie LIV(1994):1, 163— 170.

Lehfeldt, Werner. 1995. Überlegungen zur Situation der Slavistik in Deutsch-land. Die Welt der Slaven XL(1995), 186— 194.

Lehfeldt, Werner. 1996a. Serbokroatisch versus Kroatisch, Serbisch, Bos-nisch. . .?. Bulletin der Deutschen Slavistik 1996:2, 14— 16.


83

Lehfeldt, Werner. 1996a. O sovremennom polo‘enii nemeckoÄ rusisti-ki. Russian Linguistics 20(1996) : 1, 171— 183.

Meyer- Fraatz, A., M. Wingender. 1996. Slavistik in Göttingen. Bulletin derDeutschen Slavistik 1996:2, 40—43.

Neweklowsky, Gerhard. 1994. Barbara Kunzmann- Müller: Grammatikhand-buch des Kroatischen und Serbischen. Frankfurt am Main etc. : PeterLang. Europäischer Verlag der Wissenschaften 1994, 293 S. und 1 Karte.(Heidelberger Publikationen zur Slavistik. A. Linguistische Reihe. Band 7) .Zeitschrift für Slavische Philologie LIV(1994):1, 450—454.

Rehder, Peter. 1995. Zur Slavistik- Diskussion: Arbeitsfelder, Organisations-formen, Außenwirkungen. Die Welt der Slaven XL(1995), 172— 174.

Rehder, Peter (Hrsg.) 1998. Einführung in die slavischen Sprachen. Darmstadt :Wissenschaftliche Buchgesellschaft.

Schmidt, Wilhelm. 1996. Geschichte der deutschen Sprache. Stuttgart, Leipzig: Wissenschaftliche Verlagsgesellschaft.

Slavistik 2000: Slavistik 2000. Bulletin der Deutschen Slavistik 1999:5, 18—26.Studienhinweise für die Fächer Slavistik und Russistik. Wintersemester. Herausge-

geben von Seminar für Slavistik der Ruhr- Universität Bochum. 1987./88.; 1988.;1989.; 1989./90.; 1995./96.; ZS 1996./97.; ZS 2000./1.

Über die kroatische Sprache und die Kroatistikin der zeitgenössischen deutschen Slavistik

Zusammenfassung

Im vorliegenden Beitrag wird die Frage erörtert, welche Stellung die kroati-sche Sprache und die Kroatistik innerhalb der zeitgenössischen deutschen Slavi-stik einnimmt. Es wird gezeigt, dass sie trotz eingetretener Verbeserungenimmer noch keinen adäquaten Platz haben. Der Autor geht davon aus, dass dieVerfechter der »» Serbokroatistik«« bedeutendere kroatistische Entwicklung zuverhindern versuchen und bescreibt die Methoden, die dabei angewandtwerden.

Klju~ne rije~i: hrvatski jezik, kroatistika, serbokroatistika, njema~ka slavistikaKey words: Croatian language, Croatian studies, Serbocroatian studies, German

slavistics

Documents

OHRVATSKOMEJEZIKUI KROATISTICI USUVREMENOJ ......Npr., knjiga njema~koga kroatista Leopolda Auburgera Hrvatski jezik i serbokroatizam 2 temelji se upravo na univerzalnome shva}anju