Werther...u pismima“ Patnje mladog Werthera (Leiden des jungen Werthers), prvi veliki doprinos njemačke književnosti europskoj literaturi. roman sadržava više pisama u kojima

Jules Massenet

WertherNedjelja, 16. ožujka 2014., 18 sati.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Jules Massenet

Werther

The hD BroDcasTs are supporTeD By

The MeT: Live in hD series is MaDe possiBLe By a generous granT FroM iTs FounDing sponzor

Neubauer Family Foundation

gLoBaL corporaTe sponsorship oF The MeT Live in hD is proviDeD By

Nedjelja, 16. ožujka 2014., 18 sati.

sniMKa

praizvedba: Dvorska opera, Beč, 16. veljače 1892.

prva hrvatska izvedba: hrvatsko zemaljsko kazalište, zagreb, 29. listopada 1901.

prva izvedba u Metropolitanu: 29. ožujka 1894.

premijera ove produkcije: 18. veljače 2014.

neDJeLJa, 16. ožuJKa 2014.

počeTaK u 18 saTi.

Jules Massenet

Wertheropera u četiri čina

Libreto: edouard Blau, paul Milliet i georges hartmann prema

romanu u pismima Patnje mladog Werthera

Leiden des jungen Werthers Johanna Wolfganga von goethea

charLoTTe Sophie Kochsophie Lisette Oropesa WerTher Jonas KaufmannaLBerT David BizicnačeLniK /Le BaiLLi Jonathan Summers

schMiDT Tony StevensonJohann Philip CokorinosKäTchen Maya LahyanisoLisTi Dječji zbor MetropolitanazBorovođa Anthony Piccolo

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

stanka nakon drugoga čina.svršetak oko 21 sat i 15 minuta.Tekst: francuski.Titlovi: engleski.

orKesTar MeTropoLiTana

DirigenT Alain AltinoglureDaTeLJ Richard EyrescenograF i KosTiMograF Rob Howell

oBLiKovaTeLJ rasvJeTe Peter MumfordviDeo proJeKciJe Wendall HarringtonKoreograFKinJa Sara Erde

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

PRVI ČIN – Načelnikova kućaPrvi čin događa se u idiličnom ugođaju Načelnikove kuće u Wetzlaru sedamdesetih godina 18. stoljeća. Ljeto je. Načelnik s najmlađom djecom uvježbava božićne pjesme. Prijatelji ga zovu u gostionicu. U međuvremenu dolazi Werther da povede svoju rođakinju, Načelnikovu najstariju kćer Charlottu na ples. Odjevena u plesnu haljinu, Charlotta s mnogo ljubavi hrani mlađu braću za koju je poslije majčine smrti preuzela svu skrb. Werther je zadivljen tom idiličnom slikom i mladom djevojkom. Kao svaki mladi čovjek svojega doba, u svojoj nastupnoj ariji nije propustio

pjevati himnu ljepoti prirode - „O Nature, pleine de grâce“ - i sav taj prizor izvrsno odražava idilu iskrenog zanosa. Massenetovi libretisti crpili su nadahnuće za nju iz drugoga Wertherova pisma prijatelju Wilhelmu.U kući ostaje mlađa Charlottina sestra Sophie. Iznenada dolazi Charlottin zaručnik Albert. Sophie ga uvjerava u sestrinu ljubav.Charlotta i Werther vraćaju se s plesa. Vrlo lijep duet na mjesečini („Clair de lune“) simbol je ljubavnog zanosa koji je obuzeo mlade ljude. Taj je duet uvelike pridonio popularnosti opere, zbog karakteristične orkestralne fraze koja neponovljivom


Foto

: Met

rop

olit

an o

per

aljepotom i zanosom simbolizira nove osjećaje koji se bude u srcima dvoje mladih. U tome se Massenetova opera razlikuje od Goetheova romana, u kojemu Charlotta postaje svjesna svojih osjećaja tek u njihovu posljednjem susretu. U operi ona doznaje da se Albert vratio i spremna je udati se za njega jer je to obećala majci na samrti. Unatoč boli zbog te spoznaje, Werther je potiče da ispuni majčinu posljednju želju.

DRUGI ČIN - Lipe Drugi čin događa se tri mjeseca poslije prvoga. Werther utjelovljuje duh novoga doba, pretjeranu osjetljivost. Njegova je protuteža Charlottin muž Albert, hladni um. Oni ne mogu razumjeti jedan drugoga. Albert i Charlotta naizgled su u sretnome braku. Albert je pita žali li što se udala za njega, a ona ga uvjerava u svoju ljubav. Dolazi

Werther lud od ljubomore. („J’ aurais sur ma poitrine“ – Kad bih imao u grudima). Albert zna za Wertherovu ljubav prema Charlotti, ali Werther ga uvjerava da su to isključivo prijateljski osjećaji. U Werthera se zaljubila mlađa Charlottina sestra Sophie, ali on je i ne primjećuje. Charlotta koja ne želi prekršiti obećanje vjernosti mužu, moli Werthera da otputuje na dulje vrijeme.

TREĆI ČIN - Charlotta i WertherZašto me budiš, proljetni lahore?

Umiljavaš se i zboriš; ja rosim kapljicama nebeskim! No blizu je čas kad ću uvenut,

bliži se oluja koja će strgati moje lišće! Sutra će doći putnik koji me vidje

u doba moje ljepote,tražit će oko njegovo poljem uokolo,

ali me naći neće.


Treći i četvrti čin, koji se izvode bez stanke, pripadaju gotovo samo Charlotti i Wertheru. Treći čin ključni je dio opere. U njemu zaplet dolazi do vrhunca. U muževoj kući Charlotta daje oduška svojoj ljubavi i strasti. Sestra Sophie željela bi je oraspoložiti. No Charlotta se prepušta suzama („Va! laisse couler mes larmes“ – Dopusti bar da plačem). Kad ostane sama, razotkriva dubinu svojih čuvstava, čitajući Wertherova pisma („Werther! Qui m’ aurait dit... Ces lettres“ – Werther! Tko bi mi rekao... Ta pisma).Werther se vraća s putovanja i ostajući sam sa Charlottom, pjeva Ossianove pjesme. Ossian, spjev škotskog pjesnika Jamesa Macphersona (1736-1796), objavljivan od 1760. do 1775. bio je štivo bez kojega se nije mogao zamisliti

romantizam. Mladi romantik, sanjar, zaljubljen u prirodu i njezine ljepote, nije mogao biti bez tih pjesama koje je spretni Škot objavio kao djelo škotskog barda iz 3. stoljeća, Fingalova sina, pisano na galskom jeziku. Vizije prošlih bitaka, tugovanja starog slijepog pjesnika u osami surog planinskog krajolika ili pak stjenovitih morskih obala nad slavnim pohodima u mladosti, tužna razmišljanja o sreći koja traje samo kratak čas, pisana ravnomjernim proznim ritmom, sadržavala su sjetu i otklon od stvarnosti, što je postalo glavnim karakteristikama novog načina razmišljanja i doživljavanja. Naravno, gorštak poput Ossiana zacijelo nije razmišljao o samoubojstvu, ali romantični junak poput Werthera nalazio je u duhu njegove poezije odraz svojih patnji, a Massenet je to majstorski

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


izrazio u lijepoj tenorskoj ariji „Pourquoi me réveiller“ – Zašto me buditi. Za trenutak, mladi se ljudi prepuštaju ljubavnom zanosu, a onda Charlotta izlazi iz sobe, a Werther hita natrag kući. Albert je čuo da se Werther vratio, ispituje o tome suprugu. Dolazi sluga s Wertherovim pismom u kojemu moli Alberta da mu posudi pištolje. Albert na to hladnokrvno pristaje i naređuje Charlotti da to obavi.

ČETVRTI ČIN - Božićna noćCharlotta predosjeća tragičan kraj i sluteći zlo, odlazi u noć k Wertheru da ga spriječi u toj namjeri. Zatječe ga smrtno ranjenog. Ništa je više ne može zadržati da mu prizna svoju ljubav. On je moli da mu oprosti.

U posljednjim Wertherovim trenucima, zajedno se prisjećaju prvih ljubavnih zanosa na mjesečini i on blažen umire na njezinim rukama. Iz daljine dopire pjev Charlottine mlađe braće s početka opere, dok su uvježbavali božićne pjesme, i tako opera dobiva epilog na Božić, šest mjeseci poslije, u božićno predvečerje i noć. Goethe, dijete 18. stoljeća, precizno opisuje Wertherovu smrt. Romantičniji od svojega njemačkog književnog uzora, Massenet je promijenio način umiranja svojega junaka; zaodjenuo je njegovu smrt nekima od najljepših stranica ove partiture. U tom je smislu Werther psihološka opera jer se događaji nižu kao posljedica psiholoških stanja glavnih junaka, a u tome i jest posebnost opere.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


večerašnJi inTerpreTinaslovnu ulogu pjeva velika operna zvijezda današnjice, njemački tenor Jonas Kaufmann (1969.), kojega pamtimo kao siegmunda u Walküri, Fausta i parsifala u Met Live in HD. nakon nastupa u manjim ulogama još u vrijeme studija u Münchenu, počeo je karijeru 1994. u saarbrückenu kao lirski mozartovski tenor, nastupima u Čarobnoj fruli, Otmici iz saraja i u Titusu. već je 1999. pjevao na salzburškim svečanim igrama, a od 2001. član je opere u zürichu. pažljivo njegujući svoj lijepi glas, doveo ga je do lirico-spinto tenora, sjajnog Don Joséa na otvorenju sezone u scali 2009. s Carmen, te Lohengrina na Bayreuthskim

svečanim igrama 2010. i 2012. na otvorenju sezone u scali. u Metropolitanu je prvi put nastupio 2006. kao alfredo u Traviati i tu je ulogu najčešće u njemu pjevao. u Metu je još ostvario Don Joséa, cavaradossija u Tosci, Tamina u Čarobnoj fruli i bliži se pedesetom nastupu. profinjen je i koncertni pjevač. charlottu pjeva na svom prvom nastupu u Metropolitanu francuska mezzosopranistica Sophie Koch (1969.). pjevanje je studirala na pariškom Konzervatoriju kod Jane Berbié. godine 1994. osvojila je prvu nagradu na pjevačkom natjecanju u nizozemskom hertogenboschu. Karijeru je počela ulogama u operama Mozarta i richarda straussa i njezina glavna mladenačka uloga bio je octavian u Kavaliru s ružom. Međunarodnu karijeru počela je 1998. u covent gardenu kao rosina u Seviljskom brijaču. sve više se posvećuje Wagneru i ulogama u francuskom repertoaru. prvi put u Metropolitanu nastupa i srpski bariton David Bizic (Bižić) (1975.). pjevanje je učio kod rumunjske sopranistice Bibiane goldenthal na glazbenoj i plesnoj akademiji u Jeruzalemu i karijeru počeo u izraelskoj operi. godine 2003. postao je član opernog studija pariške opére; 2007. osvojio je drugo mjesto na plácido Domingo operalia i počeo nastupati u velikim ulogama Mozartova Leporella i Figara te Bizetova escamilla i u sve većim kazalištima, kao što su švedska kraljevska opera, opéra Bastille, Boljšoj teatar, njemačka opera u Berlinu, covent garden, Bečka državna opera. pobjednica Metropolitan opera national council auditions 2005., kubansko-američka sopranistica Lisette Oropesa (1983.), koje se sjećamo kao Lisette u puccinijevoj Lastavici, prvoj produkciji Metropolitana koju smo gledali u ciklusu Metropolitan u Lisinskom, te kao Mirande u Začaranom otoku i Woglinde u Rajninu zlatu koje smo također gledali i slušali u Met Live in Jonas Kaufmann i Sophie Koch

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


HD pjeva sophie. u Metropolitanu je prvi put nastupila 2006. i u njemu je ostvarila suzanu u Figarovu piru, gildu u Rigolettu, nannettu u Falstaffu i amora u Orfeju i Euridici i više od stotinu nastupa. na njezinu repertoaru su i pamina iz Čarobne frule, Konstanza iz Otmice iz saraja, Lucia di Lammermoor i amalia iz verdijevih Razbojnika. operom ravna francuski dirigent armenskog podrijetla Alain Altinoglu (1975.). studirao je na pariškom Konzervatoriju. suradnja s Festival de radio France et Montpellier otvorila mu je put dirigiranju sa svjetskim orkestrima i nastupe u vodećim svjetskim opernim kućama kao što su Bečka državna opera, covent garden, njemačka opera u Berlinu, Bavarska državna opera u Münchenu, Teatro colon u Buenos airesu i na festivalima u salzburgu, orangeu i aix-en-provenceu. u Metropolitanu

je prvi put dirigirao 2010. Carmen, a slijedili su Faust i Otello. ostvario je tridesetak nastupa.operu režira glasoviti britanski filmski, kazališni i televizijski redatelj, dobitnik nagrade Laurence Olivier, Richard Eyre (sir richard charles hastings eyre) (1943.), đak sveučilišta u cambridgu i oxfordu. autor ponajboljih realizacija shakespeareovih djela, ali i djela suvremenijih autora, u operni je svijet ušao 1994. sjajnom Traviatom u covent gardenu s angelom gheorghiu u naslovnoj ulozi pod ravnanjem sir georga soltija. u Metropolitanu je 2010. režirao Carmen s elīnom garančom u naslovnoj ulozi koju smo gledali i slušali u Met Live in HD.

WERTHERu svibnju 1772., kao završeni pravnik, dvadesettrogodišnji Johann Wolfgang von goethe (1749-1832) otišao je u Wetzlar službovati kao pripravnik na tamošnjem sudu. Bio je na početku odvjetničke karijere, ali je za sobom već imao književna priznanja i dramu Götz von Berlichingen. a već se bavio i Faustom. njegov je književni svijet odredilo sveučilište u Leipzigu te francuski neoklasicizam. Tome je pridonijela i teška bolest koja je pojačala goetheovo zanimanje za religioznu filozofiju i metafiziku, pa i za astrologiju i alkemiju. Dok je nastavljao studij u strasboughu, na njega je utjecao sjajni avangardni pjesnik i kritičar Johann gottfried von herder (1744-1803), koji mu je pomogao da odbaci okove racionalizma. nasuprot preistaknutoj uglađenosti svojega vremena, goethe je otkrivao spontanost u shakespeareu, Bibliji i narodnim pjesmama. svi su se ti utjecaji očitovali u njegovim djelima. u emotivnim odrednicama bio je još nesiguran, što dokazuje nekoliko njegovih nesretnih ljubavnih veza. u Wetzlaru je upoznao već zaručenu charlotte Buff (1753-1828) i ona je

David Bizic (Biži )

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


uzbudila njegove osjećaje. svjestan da se ta ljubav ne može potvrditi, vratio se u Frankfurt. uskoro je doznao da je njegov znanac Karl Wilhelm Jerusalem (1747-1772) počinio samoubojstvo zbog nesretne ljubavi prema udanoj ženi. potaknut osobnim iskustvom i tim prijateljevim činom, početkom godine 1774., u samo nekoliko tjedana napisao je „roman u pismima“ Patnje mladog Werthera (Leiden des jungen Werthers), prvi veliki doprinos njemačke književnosti europskoj literaturi. roman sadržava više pisama u kojima Werther prijatelju Wilhelmu opisuje svoju ludu ljubav prema charlotti (Lotti). Kao mlad čovjek gotovo poludio zbog ljubavi, goethe preuzima ulogu izdavača i nastavlja opisivati mladićeve osjećaje koji su ga potaknuli na samoubojstvo. Ta velika, neobuzdana bol postat će svjetska bol � Weltschmerz, jedno od bitnih obilježja romantizma, novoga smjera u nastajanju. poema o teškoj unutarnjoj borbi mladog

čovjeka razdiranog ljubavlju prema kreposnoj mladoj ženi, što ga dovodi do samoubojstva, godinama je bila pojam neuslišane ljubavi koja je navela mnoge mlade ljude onoga vremena da odaberu istu sudbinu.uspjeh i popularnost koje je stekao goetheov Werther teško će ikada biti ponovljeni. Mladi ljudi počeli su se odmah poistovjećivati s naslovnim junakom, s njegovom preosjetljivošću i neprekidnim razmišljanjem i istraživanjem vlastitog bića. Credo racionalizma „Mislim, dakle postojim“ (cogito, ergo sum) nije ih više zadovoljavao. „zašto sam tu? što sam? Kakav je moj odnos prema prirodi? prema duhovnosti? redala su se nova pitanja, tražili odgovori. goethe je uočio da će ih moći dati nova klasa, građanska, koja je nezadrživo rasla, dok je stara, plemstvo, propadala. cijelo razdoblje novoga vala dobilo je ime Sturm und Drang (vihor i nagon), prema drami Friedricha Maximiliana von Klingera (1752-1831) iz 1776. godine. na

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


tom tragu nastali su i Razbojnici Friedricha von schillera i neke tamnije stranice glazbe Josepha haydna.već prve godine Werther je doživio četrnaest izdanja i donio svojem autoru slavu kojoj se nije nadao i uspjeh koji se nije ponovio daljnjih pedeset sedam radnih godina koje su bile pred njim. škotski povjesničar Thomas carlyle (1795-1881) napisao je u svojoj glasovitoj knjizi On Heroes, Hero-Worship and The Heroic in History (Junaci i kult junaka): „Werther se uzdignuo nad svijetom poput književnog meteora i pronio ime svojega stvaraoca ne samo diljem njemačke nego i u najudaljenije krajeve europe.“ Taj „roman u pismima“ preveden je i na kineski jezik. odlazeći na vojni pohod u egipat, napolen ga je ponio sa sobom i pročitao sedam puta. Kad je poslije, 1808. godine, susreo goethea, izjavio je s oduševljenjem: „evo čovjeka!“ (voilà un homme!) slavna kći bankara neckera, književnica Madame de staël (1766-1817) nije bila toliko oduševljena kad je primijetila kako je Werther prouzročio više samoubojstava nego ijedna lijepa žena. Još glasovitiji lord Byron nehotice se s njome složio kad je ustvrdio da je Werther poslao više ljudi na onaj svijet nego sam napoleon.samoubojstva su zaista bila češća poslije objavljivanja romana, ali na sreću, većina mladih ljudi slijedila je primjer njegova autora i nije posezala za oružjem. Ta se mladež zadovoljavala patnjom zbog ljubavnih jada i odjećom a la Werther. Krojači su imali pune ruke posla u kreiranju novoga stila odijevanja koji je dobio naziv English style (engleski stil). njegove značajke bile su: plavi kaput, žuti kožnati prsluk i hlače te visoke čizme. Wetzlar je postao mjesto hodočašća mladih koji su željeli vidjeti charlottinu kuću i zaplakati nad Wertherovim grobom. nastale su mnoge pjesme, drame i romani nadahnuti istim sadržajem. slikari i graveri slikali su prizore iz

djela. ali nisu baš svi bili njime oduševljeni. glasoviti engleski romanopisac s oštrim žalcem satire, William Makepeace Thakeray (1811-1863) ironizirao ga je u suhoparnoj pjesmici od četiri kitice koje su postale vrlo popularne. roman je cijelo stoljeće uzbuđivao i maštu glazbenika i pobuđivao njihovo zanimanje. prvi ga je uobličio u operni sadržaj glasoviti francuski violinist rodolphe Kreutzer (1766-1831), kojemu je Ludwig van Beethoven posvetio svoju Devetu sonatu u a-duru, op. 47. stotinu godina prije Masseneta, 1792., skladao je operu Charlotte et Werther (charlotta i Werther), praizvedenu u parizu. Tu je temu odabrao za svoju operu Werther e Carlotta, praizvedenu 1802. u veneciji, i malo poznati talijanski skladatelj vincenzo pucitta (1778-1861). ali oni su iznevjerili izvornik, jer u njihovim operama nema Wertherova samoubojstva. one imaju sretan završetak. a nikome kao Julesu Massenetu nije uspjelo tako potpuno izraziti duh goetheova djela.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


o sKLaDaTeLJuJules Émile Frédéric Massenet rođen je 12. svibnja 1842. u Montaudu, predgrađu st. etiennea, gdje je njegov otac imao tvornicu poljodjelskog pribora. nije bio njegovo 21. dijete, kako se znalo govoriti, nego četvrto iz drugog braka. u prvom braku bilo ih je osmero. obitelj se poslije preselila u pariz i jedanaestogodišnji Jules upisao se na Konzervatorij. uskoro je postao izvrstan pijanist i sa sedamnaest godina osvojio je prvu nagradu Konzervatorija. obitelj je osiromašila i Massenet je počeo zarađivati kao timpanist u orkestru opére, što mu je pružalo mogućnost da upozna operni repertoar i zahtjeve opere. godine 1863. nakon tri godine učenja s profesorom harmonije i kompozicije, skladateljem napoléonom-henrijem reberom (1807-1880) i ambroiseom Thomasom (1811-1896) osvojio je uglednu nagradu prix de rome, što mu je omogućilo nastavak studija u rimskoj villi Medici. u pariz se vratio 1866. i vjenčao s Louise constance “ninon” de gressy, kćerkom bogate Madame sainte-Marie, djevojkom s kojom ga je u rimu upoznao slavni Franz Liszt, zamolivši ga da joj daje satove glasovira umjesto njega.Thomas mu je pribavio libreto za prvo glazbeno-scensko djelo, La Grand’tante, koje je praizvedeno u opéri-comique u travnju 1867. Francusko-pruski rat, u kojemu je sudjelovao, prekinuo je Massenetovu karijeru, koja se nastavila 1872. opérom-comique, Don César de Bazan i 1873. oratorijem Marie Magdeleine s vodećom francuskom mezzosopranisticom 19. stoljeća, kćerkom slavnog španjolskog tenora Manuela garcie, pauline viardot-garcia (1821-1910) u naslovnoj ulozi. slijedio je još jedan oratorij, Eva, zatim 1877. opera Le roi de Lahore (Lahorski kralj), koja mu je donijela međunarodnu slavu i sljedeće godine mjesto profesora kompozicije

na pariškom Konzervatoriju. Bilo mu je trideset šest godina! iste, 1878. godine, izabran je u akademiju lijepih umjetnosti kao najmlađi akademik u njezinoj povijesti. godina 1881. donijela je Massenetu slavlje s Herodijadom u Bruxellesu. ali dok je Hérodiade doživjela već na prvoj izvedbi pravi trijumf, njegovo zacijelo najbolje djelo, Manon, primljeno je sa sumnjom. Kritičari su s dosta sarkazma komentirali njezinu praizvedbu u siječnju 1884. u parizu. samo godinu dana nakon Manon slijedio je Le Cid prema francuskom klasiku pierreu corneilleu (1606-1684) te godine 1892. Werther prema Johannu Wolfgangu von goetheu, praizveden u Beču. godine 1894. praizvedene su tri Massenetove opere: priča o ljubavi pustinjaka i kurtizane u antičkoj aleksandriji, Taida, prema anatoleu Franceu (1844-1924), Le

Jules Émile Frédéric Massenet


portrait de Manon (portret Manon) i La Navarraise (Djevojka iz navarre). godine 1897. praizvedena je šarolika freska prostitucije na pozadini ljupkog provansalskog pejzaža, Sapho, prema alphonseu Daudetu (1840-1897); 1902. glorifikacija srednjega vijeka, religiozni misterij Le jongleur de Notre Dame (pelivan naše gospe); 1907. drama iz francuske revolucije, Thérèse, te Don Quichotte prema cervantesu, napisan za legendarnog Fjodora šaljapina koji je kreirao taj vječni lik sanjarskog viteza-lutalice na praizvedbi 1910. u Monte carlu. Tome zadivljujućem popisu od dvadeset pet opernih djela, uz velik i raznolik opus simfonijskih skladbi stvorenih u nešto više od četrdeset godina, pripada i briljantno pisana knjiga Mes souvenirs (uspomene), objavljena godine 1911., godinu dana prije Massenetove smrti. u njoj se može pročitati i ova postumno-ironična anegdota: “neke su novine objavile vijest o mojoj smrti, te je nekoliko mojih prijatelja - imao sam ih još samo nekoliko - požurilo do moje kuće da doznaju što je. ´ah, moja gospodo,´ reče im vratar, ´gospodin Massenet nas je zaista napustio, ali nije nam ostavio svoju novu adresu.’” a nekoliko dana prije smrti, kad se govorilo o tim Uspomenama, prekinuo je razgovor i rekao: “sve je to lijepo, ali nije kompletno: manjka poglavlje o mojoj smrti.”Jedan od najvećih melodičara svojega vremena i veliki majstor orkestracije umro je u parizu 13. kolovoza 1912. godine.Massenetovu glazbu opisivali su kao neku vrstu glazbe za spomenar, koju je znao izvrsno skladati. uopće, kritičari su ga voljeli smatrati vrhunski uspjelim opskrbiteljem glazbe koja zadovoljava ukus vremena. ženska publika - a to je bio najvjerniji dio njegovih obožavatelja � uživala je u toploj i nježnoj lirici melodija koja je prožimala njegova djela.

o DJeLugoetheov roman Patnje mladog Werthera u vel ikoj mjeri autobiografski , prvi i najkarakter ist ični j i roman njemačkog romantizma u literaturi označenoj kao razdoblje Sturm und Drang, roman o teškoj unutarnjoj borbi mladog čovjeka razdiranog ljubavlju prema kreposnoj mladoj ženi, što ga dovodi do samoubojstva, ta doza sentimentalnosti koja je bila bliska i Massenetu, uvjetovala je njegov izbor tog sižea. Koliko je god goetheov „roman u pismima“ djelo mladoga pjesnika i najizvorniji odraz čuvstava koja su obilježavala romantizam u nastajanju, toliko je Massenetova glazba, njegov profinjen osjećaj za detalj, za crtanje pojedinih psiholoških nijansi u emotivnom životu protagonista, odraz njegova kraja. Mogli bismo slikovito reći: ono što je počeo dvadesetpetogodišnji njemački pjesnik godine 1774., završio je dvostruko stariji, pedesetogodišnji francuski skladatelj godine 1892.Massenet se počeo baviti mišlju da sklada Werthera još prije Manon, poslije uspjeha Herodijade u scali. putujući s prijateljima, izdavačem georgesom hartmannom (1843-1900) i libretistom paulom Millietom (1855-1924), krenuo je u njemačku, najprije u Bayreuth gdje je bio na izvedbi Parsifala, pa u Wetzlar, gdje je goethe dobio nadahnuće za Werthera. hartmann je uza se imao francuski prijevod romana i dao ga je skladatelju. odluka je odmah donesena, i Milliet i hartmann, uz pomoć Édouarda Blaua (1826-1906), dali su se na posao da goetheovo djelo sažmu u operni libreto koji bi zadovoljio poseban Massenetov senzibil itet i ostao vjeran književnom predlošku. četiri su godine libretisti pripremali tekst. cijelu 1886. Massenet je skladao operu, ali ona je praizvedena tek šest godina poslije. u međuvremenu je skladao još tri opere prije nego što je popustio molbi glasovitoga


belgijskog tenora, vagnerijanca ernesta van Dycka i djelo ponudio Beču. opera, izvedena u njemačkom prijevodu muzičkog pisca i kritičara Maxa Kalbecka (1850-1921), doživjela je velik uspjeh. goetheovi poštovatelji imali su primjedbe da je u operi lik Werthera dosta plošan i tenorski shematiziran, a publika je u ponavljanju nekih motiva i u izrazito naglašenoj ulozi orkestra nalazila suviše sličnosti s Wagnerom. sam Massenet smatrao je da orkestar simbolički predstavlja jedan od glavnih likova opere.

o praizveDBipraizvedba Werthera u bečkoj Dvorskoj operi bila je 16. veljače 1892. naslovnu ulogu tumačio je belgijski dramski tenor Ernest van Dyck (1861-1923). u ulozi charlotte nastupila je austrijska mezzosopranistica Marie Renard (1864-1939). Dirigirao je najdugovječniji �

sedamnaest godina - ravnatelj opere, Wilhelm Jahn (1835-1900). prva izvedba opere na francuskom bila je u ženevi već 27. prosinca 1892., a prva izvedba u Francuskoj u opéri comique u parizu 16. siječnja 1893. u pola stoljeća, opera je u njoj doživjela tisuću sto izvedaba. Massenet je bio tako nervozan da nikada nije pribivao premijerama svojih opera pa su mu drugi javljali o njihovu uspjehu. Kritika i glazbeni krugovi prihvatili su Werthera kao remek-djelo, ali široka publika učinila je to tek deset godina poslije, prigodom njegove obnove. Massenetova opera nije imala tolik odjek kao goetheovo djelo, ali je njezin put po svjetskim pozornicama bio uspješan. nakon uspjeha na praizvedbi u Beču i godinu dana poslije u parizu, gdje se Werther prosječno izvodio tridesetak puta u godini, chicago, Metropolitan i covent garden uvrstili su

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


ga na repertoar već dvije godine poslije praizvedbe, 1894. Tridesetih godina 20. stoljeća najuvjerljiviji protagonisti Massenetove opere bili su, prema mišljenju mnogih, najbolji francuski tenor između dvaju svjetskih ratova - georges Thill i ninon vallin.

WERTHER u MeTropoLiTanuansambl Metropolitana izveo je prvu američku predstavu Werthera u chicagu 29. ožujka 1894. glavne su uloge pjevali glasoviti poljski tenor Jean de Reszke (1850-1925) i američka sopranistica Emma Eames (1865-1952). Dirigirao je prvi veliki talijanski dirigent, skladatelj Luigi Mancinelli (1848-1921). u novoj produkciji 1909. charlottu je pjevala američka zvijezda geraldine Farrar, a manju ulogu načelnika tumačio je zadranin antonio pini-corsi. novom produkcijom 1971. dirigirao je alain Lombard koji je i najviše � 13 puta � ravnao operom u Metu. charlottu je pjevala christa Ludwig, a enrico Di giuseppe „uskočio“ je umjesto Franca corellija koji je najviše � 23 puta � pjevao Werthera u Metropolitanu. Francuska sopranistica regine crespin pjevala je najviše puta � 14 � charlottu. Do ove najnovije premijere, opera je doživjela 33 izvedbe.

WERTHER u hrvaTsKoJprva hrvatska izvedba Werthera bila je u zagrebu 29. listopada 1901., dakle, ni deset godina nakon praizvedbe. Dirigirao je Nikola Faller, koji je bio Massenetov učenik, režirao Václav Anton. Werthera i charlottu pjevali su Ernesto Cammarota i gošća Rosa Duce, alberta i sofiju češki bariton tada u angažmanu u zagrebu Emil Burian i Marija (Micika) Freudenreich. Bilo je nekoliko obnova djela: 1913., 1934., 1939., 1945., 1954. i 2000. i

nekoliko sjajnih izvođača. Dirigirali su Milan zuna, Lovro pl. Matačić, Friderik rukavina, Berislav Klobučar i Mladen Bašić. Josip gostič bio je pojam Werthera, u sjećanju je ostao i rudolf Francl. Bilo je više velikih charlotta: anka horvat-gottlieb, ančica Mitrović, zlata gjungjenac-gavella, Marijana radev, nada puttar-gold. njome je Dunja vejzović 2002. proslavila 35. obljetnicu umjetničkog djelovanja. hrvatsko narodno kazalište u osijeku uvrstilo je Werthera na repertoar 29. travnja 1916., obnovilo 1918., 1924. i 1951., narodno kazalište „ivan zajc“ u rijeci 31. siječnja 1948. i obnovilo 1953. i 1999. godine. hrvatsko narodno kazalište u splitu postavilo je Werthera 9. ožujka 2003. godine, s Martinom Tomčić u ulozi charlotte.

Anka Horvat-Gottlieb


NakladnikKoncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnikaDražen Siriščević, ravnatelj

Producentica programaIvana Kostešić

UrednicaIvana Kostešić

TekstMarija Barbieri

Oblikovanje i grafička pripremaIntergrafika TTŽ d.o.o.

LektoricaRosanda Tometić

TisakIntergrafika TTŽ d.o.o.

Naklada 400 kom.

Cijena20 kn

www.lisinski.hr

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


LA BOh�ME5. travnja 2014., 19 sati

g. puccini

Dirigent: Stefano Ranzaniredatelj: Franco Zeffirelliuloge: Anita Hartig, Susanna Phillips, Vittorio Grigolo, Massimo Cavalletti,

Patrick Carfizzi, Oren Gradus, Donald Maxwell

u klasičnoj zeffirellijevoj produkciji La Bohéme, najizvođenije opere u povijesti Metropolitana, čeka nas uzbudljiva mlada pjevačka postava. Talijanski tenor vittorio grigolo pjeva ulogu strastvenog pjesnika rodolfa, rumunjska sopranistica anita hartig debitirat će u Metu kao njegova ljubavnica Mimì. susanna phillips pjeva ulogu koketne Musette, a Massimo cavalletti slikara Marcella.izvedbom će ravnati stefano ranzani, dirigentska zvijezda u usponu.


sponzori Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog:

Documents

Werther...u pismima“ Patnje mladog Werthera (Leiden des jungen Werthers), prvi veliki doprinos njemačke književnosti europskoj literaturi. roman sadržava više pisama u kojima