Alfred Rosenberg - Antisemitizam

Alfred Rosenberg

ANTISEMITIZAM

(Tekst je izvorno objavljen u listu "Der Nationalsozialist" i "Vlkischer Beobachter", od 17. i 24. srpnja i 4. i 21. kolovoza 1921. Reprint je tiskan u knjizi: Alfred Rosenberg, "Kampf um die Macht , Aufsaetze von 1921-1932", Zentralverlag der NSDAP, Mnchen, 1938.)

2 Alfred Rosenberg - Antisemitizam

I

Antisemitizam je star koliko i idovstvo. To su dvije pojave ljudskog ivljenja, a aktivno ispoljavanje prve bilo je neposredna posljedica druge. Od Esre i Nehemije, tj. od svjesno

provedene judaizacije, idovski duh i idovsko bie su svuda, gdje su makar i minimalno doli do razvitka, izazivali otpor drugih naroda i njihovih uglednika.

Do tog odbacivanja idovstva, kako emotivnog tako i svjesnog, dolazilo je iz nacionalnih, gospodarskih, religioznih i moralnih razloga od izlaska djece Izraela iz Egipta, pa do

dananjih dana. Dobro je veliinu te injenice kratko, ali uvjerljivo predoiti. Eduard Meyer zakljuuje1 da su odbojnost, religiozno izdvajanje" i uobraeno omalovaavanje svih drugih naroda idove uinili odbojnim svojim susjedima". Kao u samoj Palestini, isto su mislili i narodi-domaini u drugim zemljama. Tacit je kod idova konstatirao "neprijateljsku mrnju prema svemu drugome" i nazvao ih "odvratnim narodom". Seneca govori o poremeenom narodu. Muhamed im zamjera zelenatvo. Luther dri da: Nikada Sunce nije osvjetljavalo krvoedniji i osvetoljubljiviji narod". Bruno djecu Izraela naziva gubavim i za zajednicu opasnim sojem . Voltaire

2 o njima govori kao o najveim bijednicima koji su ikada kaljali

povrinu Zemlje" i savjetuje im da se to prije vrate u Obeanu zemlju. Friedrich II. Hohenstaufe je u idovima vidio nacionalnu opasnost i iskljuio ih je iz javnih slubi. Slino je mislio car Tiberius, Friedrich Veliki i Bismarck. Herder

3 govori o "tuinskom azijatskom

narodu", koji je "obrazovanjem pokvaren", Goethe4 bi im zabranio udio u naoj kulturi, i

strahuje od posljedica njihove graanske ravnopravnosti, koju naziva budalatinom. Fichte5 vidi idovstvo kao utemeljeno "na mrnji prema itavom ovjeanstvu i prorie da idovi, ako im se daju prava izvan njihovog naroda (to Mommsen, Moltke i drugi ispravno nazivaju dravom u dravi) jo i u svim drugim narodima, da e ih oni "gaziti nogama". Kant6 u idovima jednostavno vidi "narod prevaranata i trgovaca". Schiller7 ih naziva "neistim kanalom" i "prostakim izabranikom", Wagner8 ih zove "plastinim demonima raspadanja ovjeanstva". Za Schopenhauer-a9 je idovstvo "neotesana dogma, skoro "prostaka" Preko Esre smo ga "upoznali sa njegove najsramnije strane". Dalje Schopenhauer esto govori o "krvoednom Jehovi i njegovom izabranom pljakakom narodu". I previe tolerantni Tolstoi

10 nalazi ak i u Evaneljima tragove "stranog, prljavog idovskog duha". Shakespear-

ov Shylock obuhvaa idova u njegovom najdubljem biu, slikovitou bez premca, kakvim su ga opisivali najbolji ljudi svih vremena i naroda. A Dostojewski

11 je potresen pred tom

neoborivom injenicom: "To ipak neto znai, to svi!". Za dubokog je poznavatelja due "prostaka idovska ideja (Shidowskaja idjeja) "ideja izrabljivanja".

Ovaj pregled najveih ljudi svih naroda (kojima se "pridruuju Ciceron, Plutarch, Napoleon, Balzac, Petar Veliki, Marija Terezija, Joseph II i mnogi drugi) bio je samo izraz opeg osjeanja koje uvijek nastaje pri bliem dodiru sa idovskim narodom. Manje poznati i manje veliki ljudi izjanjavali su se isto tako. Iz njemake prolosti neka budu spomenuti

1 Die Entstehung des Judentums, S. 222. 2 Brief an de Lisle od 15. prosinca. 1773, i Diction philosoph XXX. S. 392-493, und andere Stellen. 3 Phil. d. Gesch.; Adrastea. 4 M. W. Wanderjahre; Gespr. mit Mller, 23. Sept. 1823. 5 Fichte, Smtliche Werke, Bd. VI, S. 149 6 Antropologie. Siehe weiter: Religion innerhalb der Grenzen d. bl. Vernunft. 7 Die Sendung Mosis. 8 Judentum in der Musik. 9 Parerga, 179, 181, 182, 211 u. a. 10 Kurze Einfhrung in das Evangelium. Einleitung. 11 Tagebuch eines Schriftstellers.


frankfurtski ravnatelj Jakob Schudt12

, profesor Eisenmnger13, pisci Hartmann, Wrfel14 i drugi. Danas se skoro nita ne zna o njemakim pionirima od prije sto godina. Heidelbergerki profesor Fries15 u idovstvu vidi jednu "parazitsku biljku" i "bolest nacija", koja se proizvodi u koliinu kada nuda zahtjeva poreze i javne isporuke i predvia (1816) da e, ako se idovima dopusti da neometano zelenae, "sinovi vodeih kranskih kua morati sluiti u idovskim kao teglei kmetovi". Povjesniar Friedrich Rhs16 naglaava da je idovska religija "politiki centar" i upozorava na sprjeavanje idovskog monopola bilo koje vrste. Jedan poziv u pomo upuen Njemakom udruenju17, zahtjeva 1816. godine hitno rjeavanje idovskog pitanja koje je opet postalo hitno zbog "idovskih ratnih isporuka", te ponitenje graanskog prava tog "drutva putujuih trgovaca". Upravo izvanredno idovsku duu osvjetljava Friedrich Buchholz18. Nakon povijesnog pregleda idovskog pitanja (u kome, pored ostalog, konstatira da su Rimljani Titusa, razaraa jeruzalemskog hrama, nazivali "milinom ljudskoga roda") i nakon podrobnih istraivanja dolazi do istinite, koliko i premalo uviavne injenice: "U siromatvu svojih sugraana idovi su uvijek nalazili kraj svoje egzistencije".

Mogli bi se nabrajati jo mnogi spisi njemakih ljudi koji su se borili protiv opasnosti koja se neizostavno bliila. Opominjali su iz nacionalnog, ekonomskog i moralnog osjeaja, ali i protiv vladavine jednog intimno neplodnog duha, koji bi morao otrovati nau kulturu. Neka ovdje bude spomenuta samo jo jedna nepoznata Kantova reenica, koju kao suvremenik citara profesor Voigt u svojoj Kantovoj biografiji

19:

"Kant je tvrdio: idovi vie nisu imali pravog genija, ne mogu otkriti istinski velikog ovjeka. Svi njihovi talenti i sva znanja obru se oko spletki i lopovluka, jednom rijeju, svi oni zajedno imali su samo jedan idovski mozak".

Ovdje se Kant onom Goetheu20

, koji idove u cijeloj njihovoj unutarnjoj neplodnosti opisuje sljedeim, malo poznatim rijeima:

"Stalno i uvijek prave ceste dok se od cestarine vie ne moe putovati".

Hoe li se zauzeti ispravan stav prema idovskom pitanju, onda se mora jednom zauvijek raskrstiti s fabulom koju idovi i njihovi zatitnici drkom do dananjih dana ire, a to je da se idov, eto, samo silom prilika prihvatio toga da bude nakupac i zelena i da je rasprivanje idova posljedica netrpeljivosti stranih vladara. Jer, jo u egzilu bilo je idovskih banaka u Mezopotamiji (Braa Egibi), iz tri babilonska grada imamo izvjetaje u kojima se govori o njihovom loem glasu, a kao razlog za to navodi se prevarantsko zelenaenje tamonjih brojnih idovskih trgovaca. U Aleksandriji su djeca Izraela u velikom broju zastupljena jo davno prije razaranja hrama u Jeruzalemu, takoer i u karavanskim centrima Male Azije i lukim gradovima Grke. U Rimu idovi 139. prije Krista ine jednu zatvorenu koloniju na desnoj strani Tibera, gdje pristaju Fenianski trgovci21.

12 Jdische Merkwrdigkeiten (1714). 13 Entdecktes Judentum (1711). 14 Historische Nachrichten (1755). 15 ber die Gefhrdung des Charakters der Deutschen durch die Juden (1816). 16 ber die Aussprche der Juden (1816) 17 Deutschlands FOrderungen an den Deutschen Bund (1816). 18 Moses und Jesus (1803). 19 Auch ein Sendschreiben an Herrn Frielnder (1820). 20 Sprche in Reimen. 21 Herzfeld: Handelsgeschichte der Juden, S. 274.


II

to se tie vrste idovske trgovine, ona je potpuno jasna. Uope neu ni govoriti o Josipu u Egiptu. Samo opaam da rabinski spisi s ponosom tvrde da Josip nijednom Egipaninu nije prodao ito ako se prethodno nije dao obrezati (Beresch. rabba c. 9f) i Talmud kae da je svaki Izraelianin pri izlasku iz Egipta poveo sa sobom i 90 libijskih magaraca sa zlatom i srebrom (Bechoroth 5 b). U Davidovo vrijeme meu idovima (koji su ve i tada ivjeli meu palestinskim narodima), bila je u usponu trgovina itom (2. Sam. 4,6), pod Solomonovom vladavinom idovi su ve vaili kao najozloglaeniji Dambasi Sirije. Proitati Amos (8,5), Micha (8,10), Mudre izreke (11,6; 16,11; 20,10; 23 itd.). Jeremija se tu ali da idovi svakoga lau i varaju, da se lano kunu, a da jedino jo ale to te stvari ne mogu jo gore initi.

Da se tuin moe zelenaiti poznata je rije tzv. Mojsijevog zakona koja se u Talmudu na mnogim mjestima obrauje s ljubavlju i o emu uveni rabin Salomon Jarchi (Raschi) u svojoj knjizi o Izlasku kae: "Zelenaenje je kao ujed zmije koja ugrizom u nogu ostavlja malu ranu, tako da je jedva i osjeate, ali ona ubrzo sve vie otie ... dakle, zelenaenje ne biva primijeeno dok ne naraste i mnogi se imetak ne umanji ". Isto ovako rasuuje drugi veliki rabini, religiozne voe idovstva (Levi ben Gerson, Maimonides itd.). U svojim pogledima poklapaju se sa svecima Talmuda. Tako, na primjer, u oaravajuoj naivnosti kae rabin Chananja: "Ako bi netko 400 godina nakon razaranja Jeruzalema rekao: kupi ovo polje

za jedan dinar, iako je ono vrijedno tisue, nemoj ga kupiti; jer za to vrijeme e doi mesija i mi emo biti spaeni. Zato bi gubio dinar? " (Traktat Adoda Zara 9 b). Rabin Ismael u religioznoj knjizi Zakonu vjernih idova daje sljedei moralni savjet: "Tko hoe biti mudar, neka se bavi novarskim procesima, jer nema veeg stupa temeljca Tore. Oni su kao pjenuavi izvor". (Baba Batra 173 b). Ovakvi biseri vrline su vrlo tipini.

Na drugim mjestima u Talmudu i Schulchan-Aruch ovo se uzdie do religiozne i moralno otvoreno dozvoljene prijevare. Ovdje se ne moemo time poblie pozabaviti, dovoljno je osjetiti ton

22.

Sada se moe lako zamisliti da je jedan narod, koji se uz to po mogunosti uvijek izolirao od ostalog stanovnitva, s takvom praksom ubrzo svuda bio smatran za "ferment rastvaranja" graanskog ivota. Uz to dolaze totalna religioznost i nacionalna netrpeljivost, koja svakog otpadnika proklinje na smrt

23 ako je s Gojima vie nego to to posao iziskuje.

Stoga je vie nego razumljivo da je narod, jedan za drugim, prema idovima primjenjivao grube zakonske mjere. Ovdje mora biti odbaena i trea idovska fabula. idovi u poetku nigdje nisu bili pod pritiskom, ve su posebne zakone upravo sami izazivali svojim osornim biem i zelenaenjem. U tu injenicu se danas vie ne moe sumnjati. U starom Rimu drava je idove titila u prakticiranju njihove vjere. Cezarov zakon o udrugama, kojim su ukinuti svi Rimski kolegiji, na njima nije bio primjenjivan. Jo 49. godine prije Krista bili su zbog svojih religijskih odredaba osloboeni vojne slube, a subotom nisu smjeli biti pozivani na sudske rasprave

24. ak, kada je u Rimu, ba kao i danas, uvedena

22 Alles Hierhergehrige - auf Grund von bersetzungen judenfreundlicher Gelehrter (Wnsche, Weber u.a.) - siehe in meiner SChrift: Unmoral im Talmud, Deutscher Volksverlag, Mnchen. 23 Stade: Geschichte des Volkes Israel, Bd. I, S. 422. 24 Auch die jdischen Historiker Vogelstein-Rieger geben es zu. Geschichte der Juden in Rom, 1895-96, I, S. 1, 10, 11 usw.


racionalizacija ivenih namirnica, car August je izdao zapovijed po kojoj su idovi, ako je izdavanje padalo u subotu, svoj dio mogli dobiti sljedeeg dana.

Zbog raznih prijevara s draguljima i zelenaenja neke su povlastice opet ukidane, ali ne zadugo. Pod Neronom idovima je bilo dobro, pod Titusom, da se nije narod podigao, bilo bi im jo bolje (jer je imao jednu idovsku konkubinu). Tertullian izvjetava o idovstvu kao privilegiranoj religiji, to ve ukazuje na veliki poslovni utjecaj. Caracalla je bio naklonjen idovima. On i ostali vladari morali su se boriti s narodom zbog idovskih manipulacija, pri emu su veliku ulogu igrale pritube zbog nasilnog obrezivanja, koje je zahtijevao idovski zakon.

Ista se svaa provlai kroz starokranski Rim i kroz Rim Papa. Potpuno isto, meutim, ponavljalo se i u svim drugim zemljama

25.

U Portugalu su idovi, kao "biblijski narod", ne samo uivali ista prava, ve ak i privilegije. Ne samo da su imali svoje vlastito sudstvo, ve su njihovi iskazi vrijedili vie nego iskazi domaeg stanovnitva. Bili su osloboeni raznih poreza koje je ovo imalo snositi, a po novanim pitanjima nisu smjeli biti uhiivani. To pravo, inae, uivalo je samo visoko plemstvo. Jedan ih je kralj 1279. godine pokuao zakonima skrasiti na jednom mjestu i zadrati ih za zemljoradnju i vinogradarstvo. Uzalud, trgovci robljem (jedno od glavnih idovskih zanimanja), mjenjai i idovski ministar financija Juda, znali su sve spomenute pokuaje izigrati u njihovom provoenju.

Istodobno su u Francuskoj propali pokuaji Ludwiga XI i Louis Hutinsa.

U Njemakoj su do 13. i 14. stoljea zanatski obrti bili otvoreni za idove. Nisu pristupili. Ali su svuda zelenaili, gdje god bi stali nogom kupovali su najljepe kue, epurili se sa pozlaenim sabljama i sprdnje radi prireivali gala vozikanja po kranskim grobljima. Trgovali su robljem u panjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Italiji. Svuda su imali zalagaonice, a njihove kue su esto bile mjesto za gomilanje svakojake ukradene robe, za to su ponekad sluile i sinagoge - to se nedavno opet moglo vidjeti u Maarskoj. Ali davanje novca uz kamatu bio je poseban monopol, a kamatna stopa varirala je od 33% do 180%, pa i vie. Ovo je izazivalo strahovite katastrofe nacionalnog gospodarstva.

Po toj toki socijalno se povezalo s moralnim. Iako u svakom narodu ima mangupa, graani su u njihovoj osudi ipak bili jedinstveni. A upravo su ti probisvijeti kao muterije uivali posebnu naklonost svih idova. Protiv toga da se od naelnog opadanja morala, lopovluka, pljaki crkvi itd.. pravilo unosno zanimanje - poto idov, i samo on, nije morao odgovarati za ukradene stvari -, ustali su najbolji ljudi svih naroda, od Agoberta iz Lyona do Martina

Luthera u dijelu "O idovima i njihovim laima". Borba protiv idovskog duha svuda je shvaana kao moralna neophodnost, kao borba protiv otrova, koji u narodu ubija ivac i rastvara ga.

Uz ovo dolazi i ono politiko. Razasuti po cijelom svijetu, a ipak uvijek jedna nacija, idovi se nikada nisu osjeali dravljanima, lanovima jedne zajednice. Tu lei razlog za geto koji je postojao ve mnogo prije nego li su predostrone ruke sazidale zidove oko idovske etvrti. Meunarodna povezanost idova uinila se dobrim sredstvom za politiku uporabu. Zbog toga su ne rijetko bili veleposlanici i pijuni, ali su uvijek zastupali idovske interese. Tada

25 Ich verweise hier auf alles Nhere in meiner Schrift: Die Spur des Juden im Wandel der Zeiten. Deutscher Volksverlag, Mnchen.


kao i danas. idovska je izdaja ve kotala ivota ponekog Europljanina, to se ranije isto tako dobro znalo kao i danas. Samo, tada se imalo karaktera da se iz toga izvuku zakljuci.

III

I, konano, uz sve je doao jo i vjerski moment. Znalo se i tada sasvim tono da se Krist u Talmudu naziva "kurvin sin", "kopile", " Balaam ", "sin jedne nemoralne ivotinje" itd.; znalo se da je idov Krista zamiljao u najdubljem paklu "kanjenog uzavrelim izmetom" i da je spaljivao njegove knjige. Ovdje neka bude primijeeno da ta nepromijenjena mrnja prema Kristu traje do dananjih dana. Kristova osobnost je idovima u najboljem sluaju zlovolja, uglavnom pak meta sprdnje.

Krajem 19. stoljea rabini su prikupili dijelove iz Talmuda koja se odnose na Krista i izdali novi Zohar u kome se Krist oznaava kao "na gomili gnjojiva zakopano pseto" idov Leon Schloberg izdao je jedan stari idovski-posprdni spis26 u kojem se Krist opisuje kao pijandura, lopov, enskar, ija je dojilja bila jedna kurva. Izdava preporua djelo kao "vaan prilog za kritiku Biblije" i obeava da e ga dati prevesti na sve kulturne jezike. Jedan rabin Duschak

27, smatrao je da je Krist puno prometovao sa ljepim spolom. "Frankfurter Zeitung"

s ismijavanjem opisuje Krista kao bezobraznog, rieg, pjegavog ifutareeg idovskog mladia28. Rabin Wise iz Cincinnatia u svom idovskom Obiteljskom pismu smatra da je "uostalom mnogo bolje imati Boi nego boginje" i ali to Deva "nije znala roditi jo jednog djeaka u ljeto", tako da imamo dva Boia i dodaje: "Za to bih joj rado ustupio nae Kineze ".

29

idovski karakter je ostao nepromijenjen kroz stoljea. Ne braniti se od njega znai podlei mu.

Tako kao to skoro dvije tisue godina idovstvo utjelovljuje antinacionalizam postavljen na istom materijalizmu, tako su se i na drugim poljima promijenile samo forme. Dodue, ne moe se pretpostaviti da svi nai revolucionarni burzovni pekulanti poznaju Schulchan-Aruch, ali ga slijede od rijei do rijei. Josip u Egiptu i Rathenau su roaci, od brae Egibi (Babilon) preko Don Jude, ozloglaenog ministra financija panjolske, ide prava linija do Jakova Schiffa i brae Rothschild. Trotzki-Bronstein i Sinojew-Apfelbaum su povampireni pjevai onog "Osveti! Osveti!" iz psalma i "Najboljeg meu nevjernicima ubit u ja" (Melchilta 32 b). Pohotni, zli i konano neplodni Heine je povampireni Juda ben Selomoh, jedan idovski pjesnik iz rane Renesanse.

U skoro svim zemljama idovi su jednom bili financijski vladari zemlje. Danas se idovski narod, pomou lukavstva, ilavosti, kolaboracije i bezobzirnog iskoritavanja dotinog naroda - domaina opet uspeo do visina moi, sada kao jo nikada ranije u svojoj povijesti. To moe biti posramljujue za sve nas, ali je tako.

O Njemakoj se ima malo toga rei. Nije bilo podruja u kojem idovsko zlato i njegovi robovi nisu igrali odluujuu ulogu. Berlinska burza je u rukama 280 idovskih banaka i mjenjanica. Skoro svih 100 frankfurtskih banaka su idovske. U malim gradovima idovi imaju jo oko 400 banaka. Zbog toga su Njemaku na mirovnoj konferenciji u Versaillelu

26 Controverse d'un evque. 27 Literaturblatt, 1877, Nr. 51 28 Stille: Der Kampf gegen das Judentum. 29 Debora, Zum Weihnachtsfest 1880.


"predstavljali idovski financijski strunjaci (Warburg, Melchior, Arnhold, Nathan, Salomonsohn, Speyer, Wassermann i drugi)

30. Da je skoro itav njemaki tisak idovski, to znaju i djeca. Da demokrati za voe imaju poluidove i idove kao Koch, Schiffer, Petersen, Preu itd.., trebali bi takoer svi znati. Da radikalne stranke vode bogati idovi i najglupljima pada u oi. Tri stotine "heroja slobode" iz Jakovljeva plemena daju se lako nabrojiti.

Ni u jednoj "velikoj zapadnoj demokraciji" nije drukije.

Danas u engleskom Gornjem domu sjedi 12 idovskih lordova (Rothschild, Montague, Lawson i dr..). Od 1900. London je imao pet idovskih gradonaelnika31. Veleposlanik u New Yorku postao je Rufus Isaak (lord Reading). Sada je on vice-kralj Indije. Da je Wilhelm II bio

izruen, sudio bi mu Rufus Isaak koji je tada bio vrhovni sudac Londona, kao to su to u Njemakoj pokuali Cohn i Sinsheimer s Hindenburg-om i Ludendorff-om. Sada u Palestini kao vladar s sjedi idov Herbert Samuel. Prije nego to je otputovao u obeanu zemlju primio ga je engleski kralj u posebnu audijenciju, darovao ga odlijem, njega, idovskog nacionalistu, i uzdigao ga u viteki stale. Samuel se na putu pola sata zadrao kod Pape, a potom na britanskom ratnom brodu otputovao u zemlju oeva ".

Francuska je od vremena idova Cremieux-a i Gambetta sasvim u rukama idovsko-francuskog Velikog orijenta i burze. Clemenceau je kao nadzornika (a to se zvalo "ef kabineta") imao idova Mandela, kroz ije su ruke prolazili svi dokumenti. Millerand je preko kanala uvijek putovao u pratnji svojih idovskih ministara Isaaka ili Marsala. On je, inae, poluidov. Kao takvog slavila ga je nedavno londonska "idovska kronika". Oenjen je idovkom. Njegov prvi, francuski, ministar vlade Leygues bio je tienik "Alliance isralite universelle" i predsjednik jednog njenog odjela. Drugi, Briand, uivao je posebnu zatitu cionista.

Jo je gore u Sjevernoj Americi. idovski visokorangirani mason Maurice Damour slavljen je u Parikom listu "Journal" kao onaj kome se Francuska ima zahvaliti za ulazak Amerike u rat. itava politika Sjedinjenih drava na Orijentu preputena je cionistima Brandeis-u, Mak-u i Marschall-u. Izvoz novca iz zemlje ve dugo ide iskljuivo kroz idovske ruke32. Jakob Schiff financirao je Japan u ratu protiv Rusije "Predstavnik Kalifornije" Kahn nedavno je za Japance

uveo zabranu useljavanja na godinu dana.

elnik njemake financijske komisije bio je idov Max Warburg, "Francusku" je zastupao njegov brat Felix Warburg. Kao "ameriki" strunjak tu je ve trei brat, Paul Warburg. A etvrti Warburg, jedan profesor, lan je Velikog akcijskog cionistikog odbora sa sjeditem u Londonu!

IV

Poznato je da cijeli "ruski" boljevizam stoji pod vodstvom idova. Krajem 1919., prema dopisniku "Times"-a u koga se ne moe sumnjati, od 380 narodnih komesara 300 su bili idovi. Poetkom 1920. ruski izvori su javili da su od 457 njih 422 bili idovi. Odnos je dakle ostao isti.

30 Nheres bei Eberle: Die berwindung der Plutokratie. 31 Wirth: Weltgeschichte der Gegenwart. 32 Eberle: Zertrmmert die Gtzen!


Mnogim bezazlenim Nijemcima ne moe ui u glavu da su "proleteri" i "kapitalisti" ranije mogli zajedniki slijediti idovske ciljeve. Ti ljudi su ivotarili zatvorenih oiju i u morskoj tiini. Generalna proba boljevika, komuna iz 1871., potaknuta je i financirana od obitelji Rothschilds i idovskog bankara Simon Deutsch-a. Na to se u Londonu aplaudiralo. Po idovima voena socijaldemokracija Njemake svojevremeno je glasovala protiv oporezivanja Burze, protiv poreza na luksuzne predmete, ak i protiv zakona o zelenaenju. Ona je 1908. na Anketni odbor o bankama poslala idovskog vele kapitalista Paula Singer-a. Leopold Sonnemann ("Frankfurter Zeitung") Bebel je poeo sa vinskim darovima. Socijalist Arons oenio je Bleichrders-ovu ker. USP.- ovjek Eisner izdavao je svoje knjige za proletarijat kod milijunaa Cassierer-a u ijem je salonu Held Toller bio rado vien gost. Rothschild, Scharff, Etienne i drugi podravali su33 (to je na sudu dokazano) socijaldemokratske novine. Burzew, koji je prouio stare ruske arhive34, tvrdi da je jedan od onih koji su vukli konce boljevizma bio socijalist i milijuna Parvus Helphand iz Sofije, Konstantinopola, Berlina. Za podstrekae revolucije (1905-1906) u Rusiji oznaene su njemake novine, a "progonjeni" idovi dobili su 900.000 maraka.

Time je razumljiva simpatija, na primjer "Frankfurter Zeitung"-a, za boljeviku Moskvu i zbog toga je mogao cionistiki tj. nacionalistiko-idovski "Jdische Rundschau" pisati:

"Za idovsko stanovnitvo Rusije poraz boljevizma bi znaio strahotu". Ali, zato se onda Antanta bori protiv Moskve?

Antanta se nikada nije ozbiljno borila protiv boljevizma, ve se samo brinula o izgladnjivanju i krvarenju ruskog naroda. Ona je naoruala ruskog generala Judenia za pohod na Petersburg, a svojom flotom je "titila" njegovo lijevo krilo. Kada je Petersburg bio na vidiku, engleska flota naputa ruskog generala, odlazi za Rigu i puca na njemake postrojbe koje se bore protiv boljevizma. Brzojavi o zauzimanju Petersburga imali su uinak na svjetske burze, rublja se popela skoro do teaja koji je imala u miru, posao je bio obavljen, Judeni vie nije bio potreban. "Journal de Genve" je itavu stvar nazvao jednom "idovskom pekulacijom". Isto tako je proao i Koltschak35.

A tko ima oi da vidi, zna da Antanta igra istu igru i sa Njemakom. Njemaki karakter se jo dri, ali njegova snaga otpora se paralizira. Levy i kompnija hukaju i denunciraju, "umjereni" Eduard Bernstein smatra da "nijedna reakcija nije tako opasna kao bujanje nacionalistikog duha". A Antanta iznuuju njemako razoruavanje jedno za drugim. Vrijeme je biti ili ne biti. Nastave li se stvari ovako dalje, dolazea bitka donijet e pobjedu idovskom boljevizmu i kotat e najboljih njemakih ivota.

U antisemitskoj "bijeloj" engleskoj Radnikoj stranci 30. studenog 1920. Dr. Clarke je dokazao da je ne samo iza "crvenog natpisa" ("Roten Schilde") ve i iza "crvenog barjaka" ("Roten Fahne") stajala ista idovska sila. Spas prua samo potpuno ienje svih stranaka od svih idova. Svatko tko danas vidi stvari onakvim kakve jesu, zna da se u sadanjoj situaciji moe raditi samo o tome hoe li se stajati na kii ili pod idovskim vodopadom. Hoemo li se pokorno sagnuti pred polaganom ili iznenadnom pljakom od strane idovskog i zelenakog

33 Nheres in meiner Ausfhrung in der Wochenschrift Auf gut deutsch, Hoheneichen-Verlag, Mnchen 1920. 34 Seid verflucht ihr Bolschewiki. 35 Die Jdische Rundschau z.B. verbittet es sich, da man es ihr zumute, fremdnationale Politik zu treiben (1920, Nr. 14). Fr diese deutschen Staatsbrger gibt es also keine Pflichten dem Deutschen Reiche gegenber. Deutschland mu sie folglich als Schdlinge seines Daseins beseitigen!


duha, hoemo li ili ne pustiti da preko nas prijee vrijeanje nae vjere, pljuvanje naeg narodnjatva, ili e iroke mase njemakih ljudi i ena razoriti klupko u vrhuki stranaka koje se ni u nacionalnim strankama "ne bi htjeli kompromitirati", koje je sada i samo proeto idovstvom, koje je uzelo "domovinske priloge" za idovske organizacije i tako dalje.

Kada se pored najvanijeg pitanja njemakog ivota prolazi povijenih lea da bi sebi utedjeli neugodnosti ili zbog kukavike "visoke politike" koja ne ini nita drugo nego poputa, bez da makar i minimum spaava, onda se ne treba uditi ako uskoro cijela zemlja bude u plamenu.

Cionistiki voa Weizmann je na jednom skupu u Jeruzalemu izgovorio rijei koje bi svaki Europljanin morao napamet nauiti. Prema izvjeu "Jdischen Rundschau" (1920, broj 4) one glase: "Mi kaemo utjecajnim osobama: Bit emo u Palestini, htjeli vi to ili ne. Ali je za vas bolje da nam pomognete, ili e se naa kreativna sila pretvoriti u razarajuu koja e onda cijeli svijet dovesti do vrenja".

Dakle, jedan predstavnik vele kapitalistikog i nacionalnog idovstva otvoreno prijeti idovskom svjetskom revolucijom, boljevizmom.

U Njemakoj je "fermentacija" u punom jeku. Ali moda jo nije prekasno za okupljanje svih Nijemaca u jedan elini, zajedniki front. Pred nama je demokratsko-boljeviki kaos, smrt polovice njemakog naroda. Imajui u vidu takve izglede, ne smije biti oklijevanja. Cijelom zemljom mora se pronijet zahtjev: Van sa idovima iz svih stranaka, ponitavanje svih graanskih prava idovima i polu-idovima, protjerivanje svih istonih idova i najstroi nadzor domaih. Eventualnim "idovskim trajkovima" mora se suprotstaviti na odgovarajui nain.

Uz vrstu volju, to je mogue. Maarska je to djelomino dokazala. Ne doe li do toga onda nijedna od danas jo ivih generacija nema izgleda jednom ivjeti u njemakoj domovini.

Nijeme, probudi se!


Reichleiter Alfred Rosenberg je porijeklom baltiki Nijemac, roen je u Revalu (danas Tallinn), Estonija, 12. sijenja 1893 godine, koji je tada bio dio Ruskog Carstva. Studirao je arhitekturu

u Rigi i strojarstvo u Moskvi, a doktorirao je 1917. u 24. godini.

Zgrade koje je tada projektirao jo stoje u centru Tallinna. Nakon dolaska boljevika na vlast, emigrirao je 1918. godine u Njemaku, zajedno s Maxom Scheubner-Richterom, kasnijim stranakim kolegom. Tijekom 1919. postaje lan drutva Thule-Gesellschaft i Njemake Radnike Stranke (D.A.P.) (iskaznica br. 625.) a 1921. prikljuuje se Jurinim odredima (SA). Od oujka 1923. do prosinca 1937. (s prekidima izmeu 1924. i 1926.) glavni je urednik stranakih novina "Volkischer Beobachter", nakon toga njihov izdava. Nakon neuspjelog prevrata 1923. godine, Adolf

Hitler ga iz tamnice imenuje novim predsjednikom NSDAP. 1929. utemeljuje "Kampfbund

fr deutsche Kultur" (Borbeni savez za njemaku kulturu), a od travnja 1933. do 1945. obnaao je dunost proelnika vanjskopolitikog ureda NSDAP-a. U lipnju 1933. promaknut je u Reichleitera, a od 1934. radi kao Fhrerov opunomoenik za nadzor sveukupnog duhovnog i svjetonazorskog kolovanja i odgoja NSDAP-a i ujedno je glavni ideolog NSDAP-a. Autor je niza knjiga od kojih je najpoznatija "Mit dvadesetog stoljea" (Der Mythus des 20. Jahrhunderts). Od 17.06.1941. do 30.04.1945. obnaa dunost ministra za okupirana istona podruja. U svibnju 1945. je uhien, i od strane cionistikog suda u Nrnbergu, oduen na smrt.

Posjetite nas na internetu

NSDAP/AO NOVA EUROPA DER STRMER

I PREUZMITE BESPLATNE NACIONALSOCIJALISTIKEPUBLIKACIJE NA HRVATSKOM JEZIKU

Documents

Alfred Rosenberg - Antisemitizam