lebendige gemeinde - KROATENSEELSORGEkroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz05-2010.pdfnarodna kola i ne odzvanjaju zvuci tamburice. Sveokoliko okupljanje Hrvata katolika

D 2384 E - 1,50E - SVIBANJ/MAI 2010 - BR./NR.5 (304)D 2384 E - 1,50E - SVIBANJ/MAI 2010 - BR./NR.5 (304)

19. kroatischesFolklorefestival19. kroatischesFolklorefestival

1. hrvatski dječji folklornifestival


KROATISCHESKATHOLISCHESJUGENDTREFFEN


lebendige gemeindelebendige gemeinde

19. HRVATSKI FOLKLORNI FESTIVAL1. hrvatski dječji folklorni festival

Heusenstamm, 24.4.2010.

19. HRVATSKI FOLKLORNI FESTIVAL1. hrvatski dječji folklorni festival

Heusenstamm, 24.4.2010.

Voditeljica programaKristina Kovačević s malenima

Predstavnici skupina nakon dodjele zlatnih medalja

HKM Düsseldorf: Slavonsko kolo

HKZ Reutlingen:„Momak siromak“, „Ajd' na livo“, „Mista“, —pjesme i kola brodsko-posavskog kraja

HKM Köln: Dječje igre i Slavonsko kolo

HKZ Stuttgart-Bad Cannstatt:„Jaši baba dorata“ — kolo iz okolice Slavonskog Broda

HKM Wuppertal: Međimurski plesovi

HKM Offenbach: Prigorski plesovi

HKZ: Sindelfingen: Slavonska kola

Voljet ću te i poštovati u sve daneživota svoga

Sljedećih mjeseci sakrament bra-ka u domovini i izvan nje sklo-

pit će veliki broj mladih Hrvatica iHrvata. Mnogi od njih pripravljajuse već tjednima za taj sveti čin. Po-jedini parovi poznaju se relativnokratko vrijeme, dok se drugi opetpoznaju i „hodaju“ nekoliko godi-na. Neki od njih žive zajedno nev-jenčani. Drugi su se vjenčali samocivilno. I jedni i drugi žele svoju lju-bav potvrditi pred Bogom, Crkvom,svećenikom i svjedocima. Mladi ko-je sam pastoralno pripravljao zabrak u Berlinu i Rotterdamu pričalisu mi da su se upoznali u raznavremena na različitim mjestima odcrkve, preko diska, zabava, pa svedo školskih klupa i radnih mjesta.Roditelji su uglavnom sporazumni sodlukama svoje djece i puni ra dostičekaju da im se djeca napokon vjen čaju crkveno.

Sklapanje crkvenoga braka je-dan je od najvažnijih događaja uzajedničkom životu mladenaca.

U OVOM BROJU

ŽIVA ZAJEDNICA 5/2010 3

Vjerni Bogu, Crkvi i domovini

Njegovanje folklora jedan je od uspješnijih načina očuvanja nacio-nalne, kulturne i vjerske baštine.

Hrvatski je narod jedan od najse-lilačkijih naroda u svijetu. Uzro-

ke toga treba tražiti kako u političko-gospodarskim, ali i zem ljopisno-po-vijesnim razlozima. Gotovo da da-nas i nema države na svijetu u kojoju većoj ili manjoj mjeri ne žive Hrva-ti. Kako bi u novim životnim uvjetimau zemljama uselje nja sačuvali svojunacionalnu i vjer sku pripadnost, Hr -va ti su njegovali svoje drevne običa -je, i to u pjesmama i plesovima. Nje -go vanje folklora jedan je od uspješ-nijih načina očuvanja nacionalne,kulturne i vjerske baštine. To je izvr-s tan način kako bi se djeci prenijelaljubav i osjećaj pripadnosti premasvo me narodu. Goto vo da danas inema hrvatske katoličke misije u či-jim se prostorijama ne plešu hrvat skanarodna kola i ne odzvanjaju zvucitamburice. Sveokoliko okupljanjeHrvata katolika u svojim zajednica-ma potvrđuje njihovu vjernost Bogu,Crkvi i domovini, kao što su to ovih

dana potvrdili i Hrvati iz Sindelfin-gena i okolice u povodu 40. obljet-nice postojanja misi je (zajednice). UNjemačkoj se hrvatski folklor naj -prije čuvao i pokazivao na raznimcrkvenim priredbama te za vrije meodržavanja bib lijskih olimpijada. Svremenom se pokazala potreba zajednim zasebnim folklornim festiva-lom. Tako je 1987. godine, u orga -nizaciji Hrvat s koga naddušobrižnič-koga ureda u Njemačkoj održanprvi Hrvatski folklorni festival, popu-larno prozvan fol klori ja dom. Ove jegodine održan i prvi po redu Hrvat -ski dječji folklorni festival u organi-zaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ure da iz Frankfurta, na kojem je nas -tupilo devetnaest dječjih folklornihskupina.

Dirljivo je bilo gledati najmlađekako s ponosom nose hrvatske na-rod ne nošnje, plešu hrvatske plesovei kola. Dao Bog da tako ostane i ubudućnosti! Urednik

� HEUSENSTAMM:

KRŠĆANI U SUVREMENOM SVIJETU:Patnja i ostvarenje ljudskog životaOndje gdje nevjera otkriva Božju ne-moć, vjera raspoznaje prisutnost Božjesvemoći.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12PASTORALNI POHOD PAPE BENEDIKTA XVI. MALTI Oblak iznad PapePapa je primio neke od žrtava sveće nič -kog zlostavljanja na Malti. Obećao jeda će Crkva učiniti sve kako bi počini-telji zlodjela završili pred civilnim sudo-vima i platili za svoja nedjela.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4SVIJET MLADIH — JUGENDWELT: Bog i Crkva u outu?„Ja sam s vama u sve dane do svršetkasvijeta. Tko ustraje do kraja, taj će sespasiti“, govori Isus. On nije i ne možebiti out.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:P. Josip Bebić: Ich werde dich lieben,achten und ehren alle Tage meinesLebens

Diözesanreformen (2 ) : Auch inBayern schrumpft die heile Welt. . . . . . . . . . . . . . . . 13--15

Prvi Hrvatskidječji folklornifestival

� OBLJETNICE:

Četrdeset godina misije(zajednice)Sindelfingen

Ruska raznoli-kost s pozitivnimi negativnim stranama

� INTERVJU: o. Marko Stipetić

str. 8

Iz delegatovog Duhovnog poticaja

Možda se osoba ni u jednoj drugojvezi ne daruje drugoj osobi kojuvoli tako nesebično kao što je to ubraku i obitelji. Bog ljubi neiz mjer -no takve bračne parove koji se ne-sebično daruju jedni drugima. Skla-panje braka na način Crkve intim-no je sudjelovanje u misteriju Bož-je ljubavi i darivanja. Ne može sesklopiti ispravno sveti bračni savezako se ne obeća i ne prihvati obo -s trana ljubav, vjernost i poštova njeza čitav život.

Čestitam svima mladencima diljem svijeta koji su bez strahaspremni prihvatiti Božji poziv dase be, svoj život, svoju sudbinu i vječ no dostojanstvo povjere jednodrugom u jedinstvenom čudu ljuba -vi, u otajstvu druge osobe, u naj -smionijem činu ljubavi i povjerenja,u sustvaranju novoga života i obli-kovanju kršćanske obitelji. Nekavašu ljubav blagoslovi i čuva dobriBog — Bog ljubavi.

Fra Josip Bebić, delegat

Cijenjene čitateljice i čitatelji!

str. 6

str. 10

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de

60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:P. Josip Bebić

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:P. Josip Bebić, Željka Čolić,

Stjepan Herceg,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout &Bildbearbeitung:

Ljubica Markovica-Baban

Pretplate i narudžbe/Bestellungen:Ana Drežnjak

Tisak/Druck:DENONA d.o.o., Zagreb

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: e 16,-za ostale europske zemlje: e 22,-za prekomorske zemlje: e 35,-

Bankverbindung:Konto Nr.129072 (BLZ 500 502 01),

bei der Frankfurter Sparkasse

Zadnja stranica: snimio: A. Polegubić

D 2384 E - 1,50€ - SVIBANJ/MAI 2010 - BR./NR.5 (304)D 2384 E - 1,50€ - SVIBANJ/MAI 2010 - BR./NR.5 (304)

19. kroatischesFolklorefestival19. kroatischesFolklorefestival





lebendige gemeindelebendige gemeinde

Naslovnica: Detalj s dječje folklorijade;

snimio: A. Polegubić

19. HRVATSKI FOLKLORNI FESTIVAL

lebendige gemeinde

HEUSENSTAMM: PRVI HRVATSKI DJEČJI FOLKLORNI FESTIVAL — 24.4.2010.

HKZ Esslingen/Nürtingen: „Dođi dragi, da si mi u dvoru“ — pjesme i plesovi Bosanske posavine (okolica Orašja )

HKZ Solingen: Pjesme i plesovi Posavine

HKM Wiesbaden: Splet slavonskih kola za djecu

HKZ Ludwigsburg: Slavonski dječji pokladni svatovi

HKM Frankfurt: „Sve ptičice zapjevale“ — pjesme i plesovi Hrvatskog zagorja

Nacionalno hodočašće hrvat -skih svećenika priređeno je uZagrebu 15. travnja o 50.

ob ljetnici smrti bl. Alojzija Stepinca,a u sklopu proslave Svećeničke go-dine. Brojni svećenici iz Hrvatske,BiH i drugih zemalja u Zagreb su ho-dočastili organizirano autobusima ipojedinač nim dolascima. U zagre-bačkoj prvostolnici molitvu srednjegačasa predvodio je predsjednik Hrvat -ske bis kupske konferencije đakovač-ko-osječki nadbiskup Marin Srakić, aprije koje su se oglasila zvona kate-drale. U kratkom nagovoru mons.Srakić je svećenicima istaknuo za

uzor bl. Alojzija Stepinca i o. AntuAntića. Rekao je da je Svećeničkagodina prigoda za obnovu prija-teljstva s Gospodinom kako bi moglibiti prijatelji među sobom i sa svimljudima. Nakon kratkoga čitanjaodržao je duhovni nagovor „Sveće-nik u Svećeničkoj godini” prof. dr.Tomislav Ivančić. Euharis tijsko slavljeu zagrebačkoj katedrali, gdje su sve-ćenici ušli u procesiji koja je tekla odNadbiskupskoga bogoslovskog sje-meništa do ulaza u prvostolnicu uz,apostolskoga nuncija u RepubliciHrvatskoj Roberta Marija Cassarija,predsjednika Hrvatske biskupske kon-ferencije đakovačko-osječkog nadbi-skupa Marina Srakića i 19 biskupa

iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine,Srijema i Crne gore, predvodio zag -rebački nadbiskup kardinal JosipBozanić.

Zagrebački je nadbiskup istaknuoda nije bilo teško pronaći odredištesvećeničkoga susreta — u blizini bl.Alojzija Stepinca, u blizini njegova ži-vota u svetosti i u blizini memorije nje-gova mučeništva. Svećenici su hodo-častili u svetište Gospe Lurdske u čijojse kripti nalazi grob sluge Božjegao. Ante Antića. Nakon molitve večer -nje, koju je predvodio predsjednik Vi-jeća za kler HBK-a, bjelovarsko-križe-vački biskup mons. Vjekoslav Huzjak,

duhovi nagovor raspjevanom mnoštvusvećenika održao je provincijal o.Željko Tolić postavivši svećenicima zauzore svetoga Arškog župnika IvanaMariju Vianneya, bl. Alojzija Stepin-ca i o. Antu Antića, čiju je karizmu po-sebno predstavio.

Zajedničkim pismom papi Bene-diktu XVI. hrvatski biskupi i svećeniciizrazili su odanost, potporu i smjernumolitvu.

U Vukovaru je u ponedjeljak 12.travnja organiziran spomen-dan žr t -vama komunističkog terora u Vuko-varu.

Zagrebački nadbiskup i metropo-lit kardinal Josip Bozanić uputio je če-stitku papi Benediktu XVI. u povodu

pete obljetnice njegova izbora za pog lavara Katoličke Crkve.

Prvi susret novog predsjednika Re-publike Hrvatske dr. Ive Josipovića spredstavnicima Katoličke Crkve u BiHpriređen je, 14. travnja, u rezidencijivrhbosanskog nadbiskupa kardinalaVinka Puljića u Sarajevu.

Vijeće Hrvatske biskupske konfe-rencije za sjemeništa i duhovna zva -nja objavilo je u povodu Svjetskog da-na molitve za duhovna zvanja Kate-hetsko-molitveni priručnik „Kristovavjernost-svećenikova vjernost”.

Ugovor o dušobrižništvuOružanih snaga

U Domu Oružanih snaga Bosne iHercegovine u Sarajevu 8. travnjasvečano je potpisan Ugovor izmeđuSvete Stolice i Bosne i Hercegovine odušobrižništvu katoličkih vjernika, pri-padnika Oružanih snaga Bosne i Her-cegovine. Ugovor su potpisali apo-stolski nuncij u Bosni i Hercegovininadbiskup Alessandro D'Errico i mini-s tar obrane BiH dr. Selmo Cikotić. Ce-remoniji potpisivanja su, između os -talih, nazočili: zamjenica ministra ob-rane Marina Pendeš, ministar pravdeBariša Čolak, predsjedatelj i članoviZajedničkog povjerenstva za obranuu sigurnost BiH Branko Zrno, Selim Bešlagić i Ivo Miro Jović, dopredsje-datelji Zastupničkog doma Parlamen-tarne skupštine BiH Niko Lozančić iBeriz Belkić, parlamentarni vojni pov-jerenik Boško Šiljegović i drugi.

U hrvatskom marijanskom svetištuGospe Trsatske u Rijeci od 2. do 4.lipnja održat će se festival hrvatskihvjerskih filmova koji organiziraju Istrafilm i Franjevački samostan.

Pod predsjedanjem predsjednikaHrvatske biskupske konferencije đako -vačko-osječkog nadbiskupa MarinaSrakića u Nadbiskupijskom pastoral-nom institutu u Zagrebu, Kaptol 29,od 12. do 14. travnja održano je 40.plenarno zasjedanje HBK. Na zas-jedanju biskupi su raspravljali i o Ka-toličkom socijalnom tjednu koji će seodr žati sljedeće godine te razmotriliradni tekst dokumenta o laicima kojije priredilo Vijeće HBK za laike. A.O.

IZ CRKVE U DOMOVINI

U duhu svećeničkog i obiteljskog zajedništva


Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup MarinSrakić svećenicima je na hodočašću u Zagrebu istaknuo za uzor bl. Alojzija Stepinca i o. Antu Antića.

S hodočašća hrvatskih svećenika u Zagrebu

Snim

ka: I

KA

PASTORALNI POHOD PAPE BENEDIKTA XVI. MALTI

IZ CRKVE U SVIJETU

4 ŽIVA ZAJEDNICA 5/2010

Oblakom iznad Pape svoj je pri-log od 17. travnja nazvao dopisnik austrijske agencije

„Kathpress“ koji je izvještavao o pas -toralnom pohodu pape Benedikta XVI.katoličkoj Malti. Jedan je oblak doistazabrinuo Svetu Stolicu — onaj vulkan -ski, koji se protezao od Islanda do Ita-lije — i u pitanje doveo i sam odlazakSvetog Oca na pastoralni pohod. Zrač ni je prostor iznad sjeverne Italijeveć bio zatvoren, kao i tamošnje zrač -ne luke, tako da su sve do su bo te 17.travnja postojale sumnje hoće li Papauopće poletjeti.

No, ove se vremenskenepogode mogu tumačiti isimbolički, slikovito: oblakprepun pepela i prljavštinekao „slika“ onoga što su sasobom proteklih tjedana, odIrske do Njemačke, donosilevijesti o spolnom i drugomzlostavljanju što su ga poči-nili pojedini svećenici naddjecom. I te su vijesti bacilesjenu, „navukle tamne obla-ke“ na kratko inozemno pu-tovanje Pape, prvo nakonpočetka ove krize. Sam Sve-ti Otac ne bježi od te bolneteme o kojoj je više puta go-vorio i pisao. Tako je u tijekuleta za Maltu novinarima go-vorio o „mračnom oblaku koji se nad-vio nad jedan dio Europe“. U nekolikoje rečenica novinarima koji su bili unjegovoj pratnji objasnio koji je biopovod njegova apostolskoga pohoda,to jest dolazak apostola Pavla na otokprije 1.950 godina. Pri tome je pod -sjetio na brodolome Pavlovoga života,burnoga života u kojemu je od pro-gonitelja Crkve postao Kris tov prijatelji navjestitelj koji se nije bojao javnonaviještati istinu, te je na kraju ostva-ren Božji plan s njime. Papa je u tomkontekstu pohvalio mal teške katolikejer su i oni voljeli i vole Crkvu „pa i on-da kada je ranjena našim grijesima“.Zna se na što je Sveti Otac pri tomemislio. Doduše, riječ „spolno zlostav -ljanje“ taj put nije upotrijebio, no svidobronamjerni i nedobronamjerni su

razumjeli o čemu Sveti Otac govori irazmišlja.

Različitost malteškihiskustava

Na Malti je, unatoč tamnome ob-laku, sjalo sunce. I Maltežani, koji se-be rado nazivaju najkatoličkijim na-rodom na zemlji, „svome“ su Papi pri-redili srdačnu dobrodošlicu. Prije do-laska bilo je i nešto prosvjeda, koje bibilo bespotrebno prešutjeti. Jer, obič-ni ljudi i vjernici razočarani su što dio

hijerarhije Katoličke Crkve nije djelo-vao ni pravodobno ni primjerno, štosu vodili više računa o „dobrom gla-su“ Crkve i njezinih službenika negoo žrtvama i mučnoj istini. Tu mjesta zatoleranciju i za lažne obzire nije smje-lo biti, složit će se svatko dobronam-jeran. No, kada je Sveti Otac došao,tisuće je ljudi preplavilo ulice i pratiloga na polusatnom putu od zračne lu-ke u glavni grad La Vallettu. Papa jeupravo tražio takav susret s narodom,htio je biti s ljudima da bi im pokazaosvoju blizinu. Zato je izabrao papa-mobil, a ne najizravniji put, tako dase vozio preko Luqe, Marse, Floriane.

Prvi je susret pripao državnom pog lavaru te sredozemne države Ge-o rgeu Abeli. Abela je šezdeset jedno-godišnji pravnik koji je kao član Rad-

ničke stranke zastupao savez sindika-ta pred sudom, istodobno je kao odv-jetnik struč njak na crkvenome sudu zaproglašenje braka ništavnim. Socijali-zam i kapitalizam, shvaćeni u isprav-nome smislu, nisu tako rijetki na Malti,ističu promatrači.

Malta strateški partner Svetoj Stolici

Benedikt XVI. zna da je mala otoč na država od ulaska u Europskuuniju 2004. strateški partner Svetoj

Stolici. Predsjednik Abela jedan jeod najodlučnijih kritičara odlukesuda u Strasbourgu da se iz ško-la ima ukloniti križ. Tu je odlukuotvoreno nazvao kršenjem ljud -skih prava. Malta i sada nema za-kona o poba čaju ili zakona o ras tavi braka, a i izaslanici Mal-teške radničke stranke — „MaltaLabour Party“ u Europskom parla-mentu također su svojim frakcij -skim kolegama jasno dali doznanja da kod njih — kada je riječo zaštiti života — nema šale i daneće pristajati na nikakve „eu-ropske kompromise“. U subotu na-večer 17. travnja Papa je molio uPavlovoj špilji u Rabatu, legen-darnome mjestu stanovanja Apos -tola naroda u tijeku njegova trom-

jesečnoga prisilnoga boravka na Mal-ti. U toj se prigodi susreo s malteškimmisionarima, podsjetio ih na tradicij skibogato i još uvijek aktualno evangeli-zacij sko djelovanje i na moralne istinekoje su temelj slobodi. Papa je poka-zao svijest da i u malteškoj Crkvi imapuno rana koje treba zaliječiti i oz-draviti. I nad malteškom se Crkvomnadvio oblak, kojega je Sveti Otac na-kon sve čane mise u nedjelju zasigurnorazbio snažnom gestom iskrenoga pri-jatelja Boga i čovjeka. Naime, Papaje primio neke od žrtava svećeničkogzlos tavljanja na Malti. S njima je mo-lio i plakao, saslušao njihove teške životne priče i obećao da će Crkva učiniti sve kako bi počinitelji zlodjelazavršili pred civilnim sudovima i pla tiliza svoja nedjela. M. K.

Papa je primio neke od žrtava svećeničkog zlostavljanja na Malti. Obećao je daće Crkva učiniti sve kako bi počinitelji zlodjela završili pred civilnim sudovima iplatili za svoja nedjela.

Oblak iznad Pape

toga tiče. Puno puta si previše optere-ćen lokalnom birokracijom koja jeovdje noćna mora, da bi se temeljitijeposvetili duhovnim zvanjima. Šteta.Nadam se da ćemo to ispraviti. InačeRusija ima središnju bogosloviju kojase nalazi u Sankt Petersburgu.

Žz: Kako se kao svećenik i redovnikosjećate danas u Rusiji?Kakav je osje-ćaj biti danas katolički svećenik u tojzemlji?

M. Stipetić: Jedan ruski filozof piše ru-ska duša je velika koliko i sama Rusi-ja. I to jest zaista tako. Ljudi ovdje se

U našoj biskupiji Sv.Klementa (Sa-ratov) s ponosom mogu reći da smočetiri Hrvata. Sestra Sv. Ivana s. Ma-ja i dvije sestre karmelićanke s. Mir-jam i s. Augustina koje se nalaze u bli-zini Rostova.

Žz: Redovnik ste Kongregacije misio-nara Srca Isusova. Recite nam nešto oVašoj misionarskoj redovničkoj za-jednici?

M. Stipetić: To je Kongregacija s pre-ko tri tisuće članova koja djeluje u 55zemalja svijeta. Godine 1854. usta-novio ju je francuski svećenik Jules


Žz: Kako je tekao Vaš svećenički i re-dovnički put? Kako ste došli u kontakts ovom kod nas nepoznatom redov -nič kom zajednicom?

M. Stipetić: Danas svoju redovničkuzajednicu upoznao sam preko kape -lana svoje župe Krista Kralja u Za-grebu. O. Ivan Androić također biomisionar Srca Isusova. Odlučivši se zataj poziv poslan sam u novicijat u Chi-cago u Sjedinjene Države, a nakontoga na studij teologije u Innsbruck uAustriji. Boravim potom na praktikumuu Brazilu u našim župama u Fortalezi,Rio de Janeiru i Sao Paulu. Kao đakonproveo sam vrijeme moga praktikumana župi Viškovo kod Rijeke koja mi seduboko urezala u srce.

U Zagrebu sam zaređen za sve-ćenika. Kao svećenik sam djelovao uSalzburgu u Austriji, te mnogo sura -đivao s našom župom bl. Alojzija Ste-pinca i sa župnikom fra Zlatkom Špe-harom

Poziv plod Boga i ljudi kojinas okružuju

Žz: Nalazimo se u Svećeničkoj godiniposvećenoj arškom župnik sv. IvanuMarija Vianneyu. Recite nam što je zaVas svećeništvo i zašto ste odlučili bi-ti svećenik? Što je za Vas bilo presud-no?

M. Stipetić: Za mene je presudna biladobrota i blagost svećenika i časnihsestara koji su obilježili moj mladena-čki život. Sestre dominikanke, male

sestre, trnjanski kapelani,a posebno moj tadašnjižupnik vlč. Alojzije Žle-bečić čiji će dobroćudanpastirski lik ostati dubokourezan u moje sje ćanje.Poziv nije ništa spektaku-larno i senzacijski. To jejednostavno plod Boga iljudi koji te okružuju.

Zz: Što biste na kraju po-ručili našim čitateljima,

svećenicima, a i mladima koji moždau sebi osjećaju duhovni poziv?

M. Stipetić: Njima, a i svima nama po-ručio bih da živimo svoje živote takoda se čovjek kraj nas ne osjeća za-boravljenim i napuštenim. Ako uspije-mo barem dio toga ostvariti oprav dalibismo naš poziv pred samim sobom ipred Bogom.

Razgovarao: Francisko Pavljuk

teško otvaraju, vrlo su skeptični i ne-povjerljivi prema drugoj osobi što zasvećenika može biti velika prepreka.Ali kada te jednom prihvate i upoz-naju onda su to najsrdačniji ljudi ko-je sam ikada imao prilike upoznati.Ljudi veseli i otvoreni životu. Ma nakraju mi smo ovdje samo mali nez-natni pomoćnici Onoga koji puno bo -lje zna put do te velike ruske duše.

A ovo o osjećaju kakav je kao sve-ćenik biti u Rusiji opisao bih konsta -tacijom jednoga ruskog pravoslavnogsvećenika koja mi se urezala u pam -ćenje i dala neizmjerno puno snageza život ovdje. Njegove riječi bile suupućene rimo-katoličkom izaslan stvukoje se nalazilo u posjetu moskov skompatrijarhu. On je rekao: „Najs traš nijastvar je biti zaboravljen od vlastite bra-će“. Kršćanstvo u Rusiji to je mnogoputa bilo. Služiti ovoj „zaboravljenojCrkvi“ neizmjerna je privilegija.

Chevalier. Misionari Srca Isusova bilisu preteče mnogih današnjih biskupi-ja u Brazilu, Indoneziji, Kongu, Papui,Fijiu, Colubiji, Kamerunu, Senegalu imnogim drugim zemljama. DanasKongregacija posebno djeluje osim uvjerskim također uvelike i u socijalnomnastojanjima u zemljama južne Ame-rike i Afrike. Rad u Europi ističe se poradu u župama, školama i pastoral-nim centrima.

Bivši SSSR bio je domovina preko višeod stotine naroda, a Rusija se danasodlikuje tom nevjerojatnom raznoliko-šću naroda i kultura. Pogotovo je ovd-je u Kavkazu ta raznolikost vrlo vidlji-va sa svim svojim pozitivnim i negativ-nim stranama.

O. Marko Stipetić s vjernicima u Rusiji

Prisutnost „sovjetskog”mentaliteta

Živa zajednica: Možete li nam baremmalo približiti Rusiju i njezin dio u ko-jem se trenutno nalazite?

Marko Stipetić: Približiti Rusiju, a po-gotovo sjeverni Kavkaz nije nimalojednostavno. Važno je znati da je„sovjetski“ mentalitet i način razmiš -ljanja još itekako prisutan, što uopćene treba čuditi nakon tako dugo raz-doblja postojanja Sovjetskoga Save-za. Nažalost Kavkaz je jedna od onihregija u svijetu u kojoj vladaju brojnenapetosti, a koje mogu svaki čas ispli-vati na površinu. Područje izranjenograđanskim ratovima i stalnom prisut-nošću terorizma. To je veliko područ-je koje se proteže od Crnog i Azovs-kog mora i Kaspijskog jezera. Od Ku-mo-maničke doline na sjeverudo granica s Iranom i Turskomna jugu. Bivši SSSR bio je do-movina više od stotine naroda,a Rusija se danas odlikuje tomnevjerojatnom raznolikošćunaroda i kultura. Pogotovo jeovdje u Kavkazu gdje se tre-nutno nalazim ta raznolikostvrlo vidljiva sa svim svojim po-zitivnim i negativnim strana-ma. Ovdje u sjevernom Kav-kazu uz Ruse većinom žive i Azerba-jđanci, Armenci, Oseti i Gruzijci. Tose snažno očituje i na katoličkoj za-jednici koja je mala, ali tradicijski, je-zično i kulturno jako bogata. SamaRusija ima još mnogo problema, a po-gotovo onih što se tiče ekonomije, ne-zaposlenosti, infrastrukture, terorizma,kriminala i korupcije. Tu su i odnosi sasusjednim državama koji nisu nimalojednostavni. Mnoge povijesne rane sujoš jako svježe.

INTERVJU


Ruska raznolikost s pozitivnim i negativnim stranama

RAZGOVOR S O. MARKOM STIPETIĆEM MSC, MISIONAROM U RUSIJI

O. Marko Stipetić je katolički svećenik u Kongregaciji misionara Srca Isusova. Sko-ro deset zadnjih godina studirao je i djelovao u različitim zemljama svijeta, od

Sjedinjenih Država, Austrije, Brazila, Njemačke do Rusije gdje se trenutno nalazi. Rođen je u Zagrebu gdje je i pohađao osnovnu i srednju školu te je u zagrebačkojkatedrali i zaređen za svećenika 2008. godine.

redivo dramatičan način u logorima,zabitim selima, u samostanima koji suna neki način bili zatvori i u tajnostiobiteljskih ognjišta gdje je svijeća krš-ćanstva nastavila gorjeti dok su crkve-ne zgrade bile pretvorene u urede,plesne i gimnastičke dvorane. Tajmentalitet još i danas je prisutan u gla-vama ljudi. Vidjeti katoličkog svećeni-ka u mnogim krajevima ovdje graničis čudom.

Djelovati ovdje mora se jako pa-žljivo i diskretno s jednim posebnimistančanim osjećajem za toleranciju isuživot, za pognuti glavu i zašutiti kadtreba bez da se izgubi ona velika pro-ročka dimenzija, a to i mi svećeniciovdje moramo još naučiti. Odnosi sRuskom Pravoslavnom Crkvom još sudaleko od onoga kakvi bi trebali bitiodnosi dvije sestrinske Crkve. Ima ne-kih primjera suradnje koji oduševlja-

vaju, ali i mnogih koji nas bacajusto ljeća u nazad. Novoizabranimoskovski Patrijarh Kiril izuzetnoje otvorena osoba, ali ta otvore-nost trebala bi zahvatiti još mnogerazine s obje strane. Nedavni pos-jet predsjednika Medvijedeva Va-tikanu mogao bi donijeti neke po-zitivne pomake.

Oskudica duhovnih zvanja

Žz: Niču li nova duhovna zvanja u Rusiji?

M. Stipetić: Što se duhovnih zvanja ti-če, nije baš sjajno. Vrlo su rijetki onikoji se odluče za svećenički ili redov-nički poziv. Nema jedne potrebnekonstante. Tu su nagla oduševljenja,ali onda isto tako nagli padovi u inte -resu za taj poziv. A ni mi sami sveće-nici ovdje ne činimo dovoljno što se

Žz: Čime se bavite u Rusiji? Koje suvam pastoralne zadaće?

M. Stipetić: Misionari Srca Isusovaovdje djeluju u osam župa. Središnjažupa je ovdje u Pyatigorsku. Djeluje-mo pretežno među armenskim i asir -skim vjernicima te Rusima poljskog po-rijekla. Ovdje smo tri svećenika i tričasne sestre iz Meksika. Zadaće subrojne kao i na svakoj župi. Posebannaglasak stavljamo na pastoral mla-dih i katehizaciju srednje dobi.

Katolička Crkva u neza vidnom položaju

Žz: Kakva je trenutna situacija i polo-žaj katoličke Crkve u Rusiji?

M. Stipetić: Položaj Katoličke Crkve uRusiji je još daleko od nekakve recimo

normale. Sovjetska Rusija bila je car -stvo rođeno na ateizmu. Religija bilaje gledana kao velika prijetnja samimtemeljima sovjetske državnosti i atei-stičkom poimanju osobe kao takve.Sjetimo se samo da je 1932. godineJosip Staljin čvrsto izjavio da će sva-ka religija uminuti u Sovjetskom Sa-vezu u rekordnom roku od samo petgodina. Zastrašujuća prijetnja nije senikada obistinila. Nego nasuprot vje-ra se zadržala i sačuvala na neuspo-

Djelovati u Rusiji mora se jako paž -ljivo i diskretno s jednim posebnimistančanim osjećajem za toleranciju isuživot, za pognuti glavu i zašutitikad treba bez da se izgubi ona veli-ka proročka dimenzija, a to i mi sve-ćenici ovdje moramo još naučiti.

Na Veliki petak u središtu Mün-chena održan je Križni put naro-

da koji se već tradicionalno održavauz sudjelovanje katoličkih vjernikarazličitih narodnosti koji žive na po-dručju nadbiskupije München-Frei-sing. Brojni hrvatski vjernici predvo-đeni voditeljem Hrvatske katoličke mi-sije München fra Tomislavom Duki-ćem, dušobrižnicima fra Borisom Ča-

rićem i fra Lukom Livajom sudjelovalisu na križnom putu koji je predvodiomünchenski biskup Engelbert Siebleruz sudjelovanje Wolfganga Hubera,koji je u münchenskoj nadbiskupiji za-dužen za strane katoličke zajednice.Križni put privukao je više tisuća ka-toličkih vjernika u središte glavnog ba-varskog grada da se kroz zajedničkemolitve i pjesme na različitim jezicima

prisjete patnje i muke Isusa Krista. Kri-žni put započeto je u crkvi St. Mi-chael, nastavljen kroz središte gradapa sve do crkve St. Peter. Ovogodiš -nji križni put održan je pod geslom „Ukrižu je nada”. Biskup Siebler na po-četku je istaknuo da patnje, progoni,glad i ratovi kojima su izloženi katoli-ci u svijetu podsjećaju na patnje kojeje Isus pretrpio na svom križnom putuna Veliki petak. Neka nas ovaj za-jednički križni put oslobodi kratkovid-nosti koja često zauzima našu stvar-nost i neka probudi osjećaj za drugekoji nepravedno trpe i podnose pat -nje”, istaknuo je biskup Siebler. Hrvat -ski vjernici su predvodili četvrtu post-aju križnog puta. Tekst i molitve četvr-te postaje čitali su član misijskog vije-ća Franjo Barišić i njegova suprugaIvana. Hrvatsku korizmenu pjesmu „Ja se kajem Bože mili” otpjevala jeAndrea Suman, članica ženske vokal-ne skupine „Lira“ uz podršku sestreNikoline Bilić. Križ četvrte postaje no-sio je mr. Ante Moro, poznati hrvat skiise ljenik i dopredsjednik misijskog vije ća. Obredi Velikog petka su zahrvat ske vjernike nastavljeni u popod-nevnim satima u crkvi St. Paul. IKA


LIMBURG

Po prvi put Renovabis — solidarna ak-cija njemačkih katolika s ljudima u

Srednjoj i Istočnoj Europi, svoju Duhov -sku akciju u cijeloj Njemačkoj započeoje u biskupiji Limburg. Na poziv lim-burškog biskupa mons. Franza-PeteraTebartza-van Elsta predstavio se Reno-vabis u vremernu od 22. do 25. travn-ja u više gradova biskupije Limburg.Nizom različitih ponuda infor mirao jeo akciji solidarnosti široj jav nosti o ra-du i djelovanju Renovabisa.

Središnja točka bilo je u nedjelju25. travnja u katedrali sv. Bartolome-ja u Frankfurtu svečano misno slavljekoje je predvodio limurški biskupmons. Franz-Peter Tebartz-van Elst uzajednitvu s vrhbosanskim nadbisku-om kardinalom Vinkom Puljićem, nad-biskupom Janom Graubnerom iz Olo-mouca u Češkoj, kao i s drugim gos -tima iz zemalja Srednje i Istočne Eu-

rope. Nakon misnog slavlja u obliž -njem „Haus am Dom” sudionike je pri-mio šef hessenskog državnog uredaStefan Grüttner.

Na Duhove 23. svibnja kolekte usvim župama u Njemačkoj bit će na-mi jenjene za akciju Renovabisa.

A.P.

MÜNCHEN Križni put naroda u bavarskoj metropoliKrižni put, na kojem su sudjelovali brojni hrvatski vjernici koji su predmolili čet vrtu postaju, predvodio je münchenski biskup mons. Engelbert Siebler.

DOGA�ANJA

Duhovska akcija Renovabisa započela u biskupiji Limburg

Misno slavlje u Frankfurtu predvodio je mons.Tebartz-van Elst u zajedništvu s kardinalomPuljićem, nadbiskupom Graubnerom, nadbiskupom Tkáčom i biskupom Crihalmeanuom

Snim

ila: L

j.Mar

kovi

ca-B

aban

Prvi Hrvatski dječji folklorni festival,u sklopu 19. po redu hrvatskog folk-

lornog festivala, održan je u subotu24. travnja u Kultur- und SportzentrumMartinsee u Heusen-stammu kod Offen -bacha, u organizacijiHrvat s koga dušobriž-ničkog ureda iz Frank-furta i Hrvatske katolič -ke misije Offenbach.Prije festivala, na ko-jem je nastupilo devet-naest hrvatskih dječjihfol klornih skupina izhrvatskih katoličkih mi-sija i zajednica iz Nje-mačke, sudi o nici su seokupili na moltivu Služ -be riječi. Molitvu supredmolili mladi izHrvatske katolič ke misije Offenbachpredvođeni pastoralnim referentomZvonkom Orlovićem uz pratnju na orguljama Kornelije Nikolić i na gita-ri Dominika Vukuši ća. Delefat zahrvatsku pastvu u Njemač koj dao jenekoliko poticajnih misili.

Prije samog nastupa u drugom di-je lu izvedena je hrvatska himna, a upoz dravnom govoru konzul gerant Ge -neralnog konzulata Republike Hrvat -ske iz Frankfurta Damir Sabljak je za-že lio sudionicima uspješan nas tup, aokupljenima ugodne trenutke na za -jed ničkom susretu. Posebno je zahva -lio roditeljima i pastoralnim djelatnici-ma na prenošenju djeci hrvatske folk-lor ne i kulturne baštine. „Poseban poz -drav djeci koja nastavljaju čuvati hrvat -sku folklornu baštinu u inozemstvu.”

Delegat fra Josip Bebić prije otva-raanja festivala je kazao: „Ovajhrvatski festival možemo mirne dušenazvati festivalom nade i budućnosti,jer po prvi put na njemu nastupaju dje-



Festival nade i budućnostiHEUSENSTAMM KOD OFFENBACHA NA MAJNI: PRVI HRVATSKI DJEČJI FOLKLORNI FESTIVAL

Službu riječi predmolila je skupina mladih Hrvatske katoličke misije Offenbach

sjednika Vijeća Hrvatske biskupskekonferencije i Biskupske konferencijeBiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Po-tom je delegat o. Bebić otvo rio festi-val. Na festivalu se okupio i znatanbroj hrvatskih svećenika, među kojimai uime surorganizatora Hrvat ske kato-ličke misije Offenbach njezin voditeljfra Petar Vučemilo, i pastorlanih su-radnica i suradnika redovnica i laika.Nastupile su pjesmom spletom hrvat -skih kola i plesova iz svih dijelova do-movine hrvatske dječje folklorne sku-pine iz Esslingen/Nürtingena, Solin -gena, Wiesbadena, Ludwigsburga,Frankfurta, Main-Taunusa/Hoch tau -nusa, Schwenningena, File derstata,Oberhausena/Mülheima, Nürnberga,Mainza, Darmstadta, Düsseldorfa,Reutlingena, Stuttgart-Bad Cannstatta,Wuppertala, Kölna, Sindelfingena iOffenbacha na Majni.

Na kraju je predstavicima skupinazlatne medalje uručio delegat o.Bebić,kao i prof. Vidoslavu Baguru i vodite -ljici programa Kristini Kovačević. Uzabav nom programu nastupio je VIS„Kumovi” iz Mainza.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

čje folklorne skupine u organizacijiHrvatskoga dušobržnikog ureda iz-Frankfurta.” Obraćajući se djeci i mla-dima, istaknuo je. “Draga djeco, bu-

dući ste vi danas usredištvu naše pozor-nosti, poseban poz-drav ide vama, va -šim roditeljima, vodi-teljima folklornih sku-pina, svećenicima ipastoralnim suradni-cama i suradnicima,vašoj braći i sestra-ma. Posebno poz-dravljam prof. Vidos-lava Bagura, jednogod naših najevećihzaljubljenika i istra -živača hrvatske folk-lorne baštine, koji će

predstavcima skupina na kraju datisvoj stručni sud o samom nastupu.” De-legat o. Bebić je okupljenima preniopozdrave i dobre želje hrvatskih i nje-mačkih biskupa, posebno mons. dr.Želimira Puljića, koji je toga dana sve-čano uveden u službu zadarskog nad-biskupa, a koji obnaša službu pred -

Okupljeni su sa sabranošću sudjelovali u molitvi

Pozdravnu riječ uputio je i konzulgerant Damir Sabljak

Festival jeotvoriodelegatBebić


sije je veliki izazov da vjer-nici sami pokušaju reći štohoće od ljudskih mogućnostii svoga rada, a što od Bo-ga. Sebe ne smijemo svestina kratkotočnost već na Bo-žju dugoročnost pa i vječ-nost. Nemojmo sebe svestina ono malo rada ili gubit-ka radnog mjesta, nego daj-mo sebe na mjeru Božju, a

tu mjeru navijestilo nam je Božje evan -đelje i druga sveta čitanja. Bog ima ve-liku i jaku inicijativu za svakog od nasi to u Isusu Kristu. Kad Bog počne dje-lo svoje ljubavi, onda je to najsnažni-ja stvarnost i događaj. To nam se do-godilo u Isusu. U Isusovu uskrsnuću je

pobijedila Božja ljubav“, kazao jemons. Škvorčević u propovijedi. „Nis-mo mi Hrvati bili kroz povijest bogatimaterijalno, nego smo bili bogati du-hovno jer smo tražili molitvu i slušaliBožju riječ živeći časno i pošteno. Os tat će na kraju života samo u namaduhovno bogatstvo. Neka nas ova ob ljet nica potakne na još veću i zau-zetiju vjernost Bogu, Crkvi i domovini.“

Mladi u narodnim nošnjama u pri-kaznim darovima prikazali su grumenhrvatske zemlje, spomen knjigu o mi-siji, dres hrvatske reprezentacije, kru-nicu, kruh i vino.

Okupljeni vjernici za misnog slavlja među kojima su mladi obučeni u narodne nošnje

Gradonačelniku Sindelfingena dr. Vöhrin-geru fra Marinko je darovao ček od 1000eura za humanitarne djelatnosti grada

Nadahnuto je propovije-dao mons. Škvorčević

Na kraju misnog slavlja čestitkuje uputio o. Buljan Vuk koji je zah-valio vjernicima u stvaranju misije isvekolikoj pomoći svome narodu.Sve je uime pastorlanih vijeća Sin-delfingenea, Herrenberga, Leonber-ga i Böblingena pozdravila ZoricaHeidecker. Čestitku je uime sindelfin-genske župe Presvetoga Trojstva upu-tio Franz Kugler.

Misno slavlje uveličali su mješovi-ti zbor zajednice pod vodstvom s. Ber-nardete Tomić te zbor mladih „Salveangeli“. Nakon misnog slavlja svi supozvani u prostorije zajednice na za-kusku. Prikupljeno je 5000 eura zapotrebe Caritasa Požeške biskupije i1000 eura za operativni zahvat jed-ne djevojčice iz domovine.

Večer ranije, 17. travnja u Stadt-halle u Sindelfingenu održana je du-hovno-kulturna i zabavna večer.Okup ljenima je čestitao 40. obljetni-cu misije gradonačelnik grada Sin-delfingena dr. Bernd Vöhringer koje-mu je fra Marinko uručio ček od1000 eura za humanitarne djelatno-sti grada. Čestitke su uputili i mons.Škvorčević, dekan dekanata Böblin-gen Karl Kaufmann, uime delegataza hrvatsku pastvu u Njemačkoj fraJosipa Bebića dr. Adolf Polegubić koji je pročitao prigodnu delegatovupovelju, vlč. Majić, generalni konzulCicvarić te bivši voditelj misije o. Bo-žo Ančić.

Fra Marinko je pritom kazao: „Eu-haristija kao središnji događaj krš -ćanskog života sve nas je pratila i od-gajala, a ono što se za nju vezalo udomovini u svagdašnjem životu pre-nijelo se u misiju. Tu se učvršćivalo,raslo i razvijalo očuvanje jezika, kul-ture, običaja.“

Duhovno-kulturni program zapo-čeo je hrvatskom i njemačkom him-nom koje je izveo misijski zbor mladih„Salve angeli“. U bogatom su pro-gramu nastupili Jelena, Mate i Mag-dalena Puljiz, zbor mladih „Salve an-geli“, tamburaši Matije Gupca iz Sin-delfingena pod vodstvom Tune Boš -njakovića, dječji i mješoviti zbor za-jednice pod vodstvom s. BernardeteTomić i uz pratnju Ane-Marije Lasić,veliki ženski zbor zajednice, mala isrednja folklorna skupina zajednicekao i velika folklorna skupina zajed-nice pod vodstvom Ivice Šepovića. Uzabavnom programu nastupio je Jas-min Stavros i VIS „Naranča“. Krozprogram je vodila Zorica Heidecker.

Hrvatska katolička misija Sindel-fingen osnovana je 1970. godine. Umisiji od početka djeluju franjevciFranjevačke provincije Presvetoga Ot-kupitelja iz Splita. Dosad su je vodilifra Kruno Vukušić, fra Rafo Begić, fraMilan Lapić, fra Josip Zrnčić, fra To-mislav Duka, fra Ante Bilić, fra BožoAnčić, a danas zajednicu vodi fra Ma-rinko Vukman. U misiji su djelovale ičasne sestre Klanjateljice Krvi Kristo-ve: s. Ancila Vukoja, s. Anđelka Šte-ko, s. Mara Matijević, s. Marija Pran-jić, s. Marija Marković, s.EmanuelaŠkarica, s. Rozarija Ćurić, a danasdjeluju s. Bogoljuba Jurić i s. Bernar-deta Tomić. Kao pastoralne suradnicedjelovale su Marija Bilek i Ivanka Ču-gura kao i pastoralni suradnik Rado-mir Miketek te socijalni radnik AntoBatarilo. Od 1970. do danas u misijije kršteno 1604 djece, sklopljeno je330 brakova, od 1074. je 940 djeceprimilo sakramet prve pričesti, a 1029mladih sakrament potvrde.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Pod geslom „40 godina vjerni Bo-gu, Crkvi i domovini“ Hrvatskakatolička misija (zajednica) Sin-

delfingen proslavila je u nedjelju 18.i subotu 17. travnja 40. obljetnicupostojanja. Svečano misno slavlje utom je povodu u nedjelju 18. travnjapredvodio požeški biskup mons. An-tun Škvočević u zajedništvu s mons.Rudolfom Hagmannom u ime biskupi-je Rottenburg-Stuttgart, voditeljem za-jednice fra Marinkom Vukmanom,gvardijanom franjevačkog samostanasv. Gabrijela u Münchenu fra AntomBuljanom Vukom, bivšim voditeljemmisije fra Božom Ančićem, kance -larom požeške biskupije vlč. Ivicom Žu ljevićem, voditeljem Hrvatske kato-ličke zajednice Stuttgart Centar fraNediljkom Brečićem, župnicima nanjemačkim župama vlč. Slavkom Ma-jićem i vlč. Damjanom Bednarekom teu asistenciji stalnih đakona Ivana Je-leča i Lovre Pavlića.

Misnom slavlju prethodio je ophodod prostorija zajednice do crkve u ko-jem su išli ministranti, mladi obučeni unarodne nošnje, svećenici, đakoni imons. Škvorčević. Misnom slavlju pri-bivao je i generalni konzul General-nog konzulata RH iz Stuttgarta AnteCicvarić i konzulica Mirjana Božić.Sve je na početku pozdravio o. Vuk-man koji je kazao: „Srcem punim ra-dosti i molitvom okupili smo se ove

nedjelje na euharistijsko slavlje na pro-slavu 40. godina naše nazočnosti udekanatu Böblingenu, gradu Sindel -

fingenu i u ovoj mjesnoj Crkvi. U ovomtrenutku dvije riječi ispunjavaju mi srcei um: Hvala i oprosti! Hvala Bogu nanjegovu daru. Uz njegovu pomoć i za-govor presvete Bogorodice koju ovdječastimo pod imenom Gospa Velikogahrvatskog zavjeta mogla je misija Sin-delfingen služiti hrvatskim vjernicimai svim ljudima dobre volje. Ako pora-di ljudske slabosti to nije vjerno činila,ovo je trenutak kad molimo jedni dru-ge i svi zajedno Gospodina da namaoprosti“, kazao je fra Marinko. „Kadse nastanismo u ovom gradu Merce-desa i okolici, željeli smo samo jedno:da se što prije vratimo rodu i domu.Godine prođoše, a mi smo još uvijek

ovdje. Prošlo je četrdeset godina nadei strpljenja, truda i muke u tuđini kojanas ponekad ne razumije. Zbog togaje misija dijelić zavičaja, toplina ogn-jišta i draga nam riječ domovinska.“

Pozdravnu riječ i čestitku uime bis kupa mons. Gebharda Fürsta upu-tio je mons. Hagmann koji je istaknuokako je Kristova Crkva jedna, ali srazličitim glasovima, dijalektima, je-zicima i različitim kulturama u kojojnema stranaca već su svi sestre i bra-ća okupljeni zajedno. Mons. Škvorče-vić je u uvodnoj rije či izrazio radostšto može biti u zajed ništvu, molitvi, ra-dosti i zahvaljiva nju za 40 godina mi-sije u Sindelfingenu te je uputio čestit-ku voditelju misije, bišim voditeljima,redovnicama, pastoralnom osoblju,kao i cjelom puku Božjemu.

„Kad se Hrvati nađu pred Bogompa mu otvore sva svoja hrvatska srca,sve svoje duhovne prozore i vrata, toje najljepši događaj. Mi smo materi-jalno uspjeli u Njemačkoj onoliko koli-ko je potrebno za pristojan život, a iu Hrvatskoj smo nastojali nešto napra-viti. Međutim, kad podvučemo crtu, pi-tamo se jesmo li ostvarili ono što smoželjeli. Ni jedan sustav koji mi ljudi or-ganiziramo ne odgovara onom za čimčeznumo. Ako se u međuvremenu do-godilo da je čovjek izgubio to dra-gocjeno što su usadili majka i otac ta-mo u domovinskoj sirotinji, onda smoosjetili da smo izgubili nešto najvažni-je i najbolje. Stoga 40. obljetnica mi-


OBLJETNICE

SINDELFINGEN

Proslavljena 40.obljetnica misije (zajednice)Na proslavi 40. obljetnice Hrvatske katoličke misije (zajednice) Sindelfingen pri-kupljeno je 5000 eura za potrebe Caritasa Požeške biskupije, 1000 eura za ope-rativni zahvat jedne djevojčice iz domovine i 1000 eura za humanitarne djelat-nosti grada Sindelfingena.

Misno slavlje predvodio je požeški biskup mons. Antun Škvorčević

Okupljene je posebno oduševio nastup djece

In den kommenden Monaten wer-den viele Kroatinnen und Kroaten inund außerhalb der Heimat das Sa-

krament der Ehe schließen. Viele vonihnen bereiten sich schon seit einigenMonaten auf diesen feierlichen Aktvor. Einige Paare kennen sich nur re-lativ kurze Zeit, während die anderensich lange kennen und bereits einigeJahre miteinander „gehen“. Einige vonihnen leben unverheiratet zusammen.Andere haben sich wiederum nurstandesamtlich trauen lassen undleben zusammen. Sowohl die ei-nen als auch die anderen möchtenihre Liebe vor Gott bekräftigen.Durch die Kirche, den Priester unddurch Zeugen. Die Jugendlichen,die ich in Berlin und Rotterdam fürdie Eheschließung vorbereitet ha-be, haben mir erzählt, dass sie sichan verschiedene Orten, angefan-gen von der Kirche, über die Di-skothek, verschiedenen Feiern bishin zur Schulbank und Arbeitsstel-le, kennen gelernt haben. Die El-tern sind meist einverstanden mitden Entscheidungen ihrer Kinderund warten voller Freude darauf,dass sich ihre Kinder endlich in derKirche trauen lassen.

Der Mehrzahl der Paare ist diekirchliche (sakramentale) Ehe-schlie ßung sehr wichtig. Sie habendie Ehevorbereitung ernst genom-men. Die Termine liegen schon fest,der Priester ist ausgewählt, die Kir-che und das Restaurant sind fürden entsprechenden Tag reserviertund das Brautkleid und der Anzug ge-kauft. Alle warten ungeduldig auf denTag der kirchlichen Eheschließung, andem der allmächtige Gott durch dasSakrament der Ehe ihre natürliche Lie-be in übernatürliche sakramentale Lie-be umwandeln wird.

Die kirchliche Eheschließung ist ei-nes der wichtigsten Ereignisse im ge-meinsamen Leben des jungen Ehe-paares. Möglicherweise schenkt sichder Mensch in keiner anderen Bezie-hung dem anderen Menschen, den erliebt, so uneigennützig, wie das imFall der Ehe und der Familie ist. Gottliebt solche Ehepaare unendlich, diesich selbstlos einander schenken. DerOrt, der sich am besten für das gegen-

seitige Geben und Nehmen eignet, istdie Ehegemeinschaft — die Familie.Die Ehe ist ein ewiger, unvergäng-licher und heiliger Ehebund zwischendem christlichen Paar. Der Augenblickder Eheschließung ist ein heiliger Akt.Gott vollbringt durch seine gnaden-volle Vermittlung ein Wunder, mit demer „den Menschen als Abbild Gottes,als Mann und Frau schafft“ (vgl. Gen1,27). Und deshalb ist der Ort derSpendung des Ehesakramentes für die

Neuvermählten heilig. Das Sakramentbesteht im öffentlichen Versprechender gegenseitigen Liebe (Einwilli-gung), der Treue und der Achtung.Das ist das einzige Sakrament, dasnicht der Priester (oder der Diakon)spendet, sondern das die Neuver-mählten, mit der Assistenz des kirch-lichen Dieners und vor Zeugen, ein-ander spenden.

Die kirchliche Eheschließung ist in-time Teilnahme am Mysterium dergöttlichen Liebe und des göttlichenSchenkens. Der heilige Ehebund kannnicht richtig geschlossen werden,wenn die beidseitige Liebe, Treue undAchtung für das gesamte Leben nichtversprochen und angenommen wird.

GEISTIGER IMPULS


Ich werde dich lieben, achten und ehren alle Tage meines Lebens

Verehrte Leserinnen und Leser! Es gibt keine sakramentale Eheauf bestimmte Zeit! Die Ehe zählt zuden sieben heiligen Zeichen (Sakra-menten), die Jesus Christus zu unsererErlösung begründet hat. Die Sakra-mente sind nicht wertlos und leer, son-dern wirkungsvolle Zeichen der Erlö-sung, und die Erlösung wiederum giltnicht für eine bestimmte Zeit, sondernfür die gesamte Ewigkeit. Im Sakra-ment der Ehe ist Jesus Christus selbstanwesend. Und solange die Ehepart-

ner ihre Eheversprechen halten,bleiben sie bei Christus, denn erhat Worte des ewigen Lebens.

Mehr als hundertsechzig jungeFrauen und Männer, die ich in denvergangenen paar Jahren in Berlin,Rotterdam und in einigen anderenGemeinden für die Ehe vorbereitethabe, haben mir gesagt, dass siekirchlich heiraten möchten, weil ih-nen auf diese Weise Gott helfenwerde, ihre natürliche und endlicheLiebe dauerhaft und heilig zu ma-chen. Alle haben außerdem ge-sagt, dass sie keine Angst haben,die kirchliche Ehe zu schließen. Esist ihnen bekannt, was die Kircheüber die Ehe lehrt. Sie sind mit denHauptmerkmalen der Ehe vertraut:Einmaligkeit, Unauflösbarkeit undHeiligkeit der Eheschließung. Jesushat gelehrt, dass die Ehe einzigar-tig und unauflösbar ist. Er hat ge-lehrt, dass Ehebruch Sünde ist (Mt 5,27—28). Damit gibt Jesusder Liebe die größte und dau -erhafteste Gelegenheit zur Ent -wicklung. Die Ehe ist im Grunde

ein Geschenk des Heiligen Geistes,Kern und Ursakrament der göttlichenSchöpfung, an dem der Mensch alsGottes treues Abbild teilnimmt.

Ich beglückwünsche alle Neuver-mählten auf dieser Welt, die ohneAngst willens sind, Gottes Ruf zu fol-gen, sich, ihr Leben, ihr Schicksal undihre ewige Würde einander im ein-maligen Wunder der Liebe, im Ge-heimnis der anderen Person, im kühn-sten Akt der Liebe und des Vertrauens,in der Mitschöpfung neuen Lebensund Gestaltung der christlichen Fami-lie, anzuvertrauen. Möge der gütigeGott — der Gott der Liebe, ihre Liebesegnen und schützen.

Ihr P. Josip Bebić, Delegat

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE •• NR.117

Ivana Muslim und Tomislav Bebić frisch vermähltam 10.4.2010 in St. Franziskuskirche in Split

Foto

: Mar

ko K

ašte

la


KRŠĆANI U SUVREMENOM SVIJETU

Pitanje o patnji spada među naj-temeljitija pitanja ljudske egzis -tencije i obuhvaća ne samo onu

patnju koju se dade imenovati nego ione bezimene patnje malih i nepoz-natih ljudi. Teško je točno razlikovatiindividualnu i kolektivnu razinu kao itjelesne i duševne patnje, samoskriv -ljenje ili nametnute. Pri svemu tome lju-di su često činitelji nedjela, još češćeoni su žrtve nedjela, a najčešće jednoi drugo. Neiscrpiva je lista primjeraza to u svim društvima i kulturama usvakom povijesnom razdoblju. Nasvim zemljopisnim širinama i dužina-ma patnja prati čovjeka i u određe-nom smislu s njime zajedno živi, pri-pada njegovom bitku u ovom svijetu,bez nje ne bi bilo ni naše civilizacije.Čak je i ljubav povezana s patnjom.Ostaje istina: Čovjek je doista homopatiens.

Patnja — egzistencijalni i religiozni izazov u životu

Iako patnja kao osobno doga -đanje izgleda neizreciva i nesaopći-va, istodobno ona u svojoj objektivnojstvarnosti traži da se o njoj razmišlja,da se postavljaju temeljna pitanja i dase traže odgovori. Kao što se vidi ni-je riječ samo o tome da se patnja opi-še. Riječ je o misteriju kojemu razum -ski ne nalazimo rješenja, ali koji nedopušta našem umu da o njemu um-ukne. Jer kao što sva zla u prirodi i upovijesti nisu ljude odučila od toga dase i dalje nadaju i žive u nadi za ne-ko „bolje sutra”, isto tako ni filozofijani teologija sa svim svojim raspoloži-vim spekulativnim pojmovima nisu iz-bile čovjeku potrebu da uvijek i daljepropitkuje svoje iskustvo patnje traže-ći odgovore. Iz svake patnje koju pod-nosi čovjek, nezaobilazno se javlja pi-tanje o njezinu uzroku i smislu (zašto?radi čega?).

Nastojeći proniknuti u misterij pat -nje, prisiljeni smo neprestano svedublje pitati o smislu i temelju svijetai svog opstanka u njemu. Kada pos -tavimo pitanje o patnji, uvijek je u nje-mu, barem donekle, sadržano i pi-tanje o zlu. Oba su pitanja teška kad

Ondje gdje nevjera otkriva Božju nemoć, vjera ras poz -naje prisutnost Božje svemoći.

Piše: s. NelaGašpar

kod ljudskog doživljavanja, pridružu-ju se bankroti nepostignutih uspjeha,ruševine neispunjenih nadanja i razo-čarajućih susreta. Iz tog voljenja i tje-s kobovanja, snagom same naravi bića kome je život dan u zajedništvu sdrugima, čovjek diže svoj vapaj zaspašava njem života prema onom kojiga jedini može spasiti, a to je Bog.

Isus Krist — zadnja riječ opatnji

U enciklici posvećenoj otajstvupatnji Papa Ivan Pavao II. ističe da

Bog daje svoga jedinorođe-noga Sina na „svijet” dasvojim trpljenjem čovjekaoslobodi zla koje u sebi sa-drži konačnu i apsolutnuperspektivu patnje. U tom se oči tuje beskrajna Božja lju-bav za čovjeka i svijet. Bogse solidarizirao s čovjekompatnikom i pokazao kako semože opstati u trpljenju tekako se odnositi prema čov-

jeku patniku. To Božje čovjekoljublje,doduše, ne objašnjava patnju do kra-ja, niti je dokida u vremenu i povijesti,ali je obasjava novim svjetlom u koje-mu se ona od besmislenog i beskoris-noga pretvara u spasonosno trpljenjekoje „stvara dobro izbijajući ga i izzla“ (Spasonosno trpljenje, br. 18).Samo po Isusovu uskrsnuću na novi ži-vot s Bogom, što je predmet vjere, ula-zi smisao u ljudsko trpljenje i umira -nje; smisao koji trpeći i umirući čovjekni na koji način ne može sam proiz-vesti, nego mu ga samo posve Drugi,sam Bog može darovati. Isusovomuskrs nuću čovjek pronalazi sasvim no-vu svjetlost koja mu pomaže utirati putkroz gusti mrak poniženja, sumnji, oča janja i progonstva. Stoga smopozvani patnju blažiti i po moguć nostiprevladati kako u svome životu tako iu životu drugih ljudi. Sam Bog je pos -tao čovjekom za druge, izložio setrpljenju, nemoći i smrti — u tome jeiskazao svoju ljubav, a u uskrsnućusvoju moć. Zato ondje gdje nevjera ot-kriva Božju nemoć, vjera raspoznajeprisutnost Božje svemoći. �

ih čovjek postavlja čovjeku, teška su ikad ih čovjek postavlja Bogu. Premdamu trpljenja često dolaze upravo odsvijeta, čovjek to pitanje postavlja Bo-gu kao stvoritelju i gospodaru svijetajer u krugu ljudskog uma ili mudrostipitanje o patnji i zlu za vazda ostajebez završenog odgovora.

Pitanja i Bog gospodar svijeta

Poznato je da se u sklopu pitanjao smislu patnje javljaju ne samo broj-na nezadovoljstva i sukobi u odnosi-

ma čovjeka s Bogom nego i samo nije kanje Boga, osobito u svakodnev-noj dramatičnosti tolikih patnja bezkriv nje i tolikih krivica koje ostaju bezodgovarajuće kazne. Na stijeni trp -ljenja i ateizam, za kojega je ovaj svi-jet sve, doživljava brodolom. Jer ruše njem Boga bez razlike u kojim obli cima, niti objašnjava niti osmišlja-va patnju niti blaži bol. Čovjek ostajei dalje homo patiens koji u svojoj bi-jedi, ugroženosti, otuđenosti i smrtno-sti iskušava i spoznaje vlastitu veliči-nu, koju mu nitko ne može oduzeti.Relativnost zla naprama dobra nedozvoljava mu harmonizirajuće iz-jednačavanje nego otkriva kako je zloizvjestan nedostatak, ograničenje i iskretanje dobra. Patnja kao posljedi-ca fizičkog ili moralnog zla u krajnjojje liniji posljedica naše konačnosti či-je krajnje granice čovjek doživljava usmrti, a ugroženost od nje traje uzdužcijelog čovjekova života. Sva su ljud -ska iskustva ograničena. Čovjek živi uneprestanom egzodusu iz ovoga svi-jeta. Tim dubinskim apokaliptičkim do-življajima i agonijama, ucrtanim u

Patnja i ostvarenje ljudskog života

Samo po Isusovu uskrsnuću na noviživot s Bogom, što je predmet vjere,ulazi smisao u ljudsko trpljenje i umi -ranje; smisao koji trpeći i umirućičovjek ni na koji način ne može samproizvesti, nego mu ga samo posveDrugi, sam Bog može darovati.

auch primär als Verteilproblem mitgenügend Spielraum: Bei vernünfti-ger und gerechter Aufteilung der Prie-ster könne auch künftig in jeder Ge-meinde mindestens eine Sonntags-messe angeboten werden. Eine Pfar-reiengemeinschaft gilt als Notbehelf,der nicht einmal einer formalen juri-stischen Errichtung bedarf. Ein Drittelder 631 Regensburger Gemeinden

hat bis heute ihren Pfarrer für sich al-lein.

Das von Bischof Walter Mixa ge-leitete Bistum Augsburg mit seinenmehr als 1.000 Seelsorgestellen stecktnoch mitten im Umbruch. Generalvi-kar Prälat Karlheinz Knebel nannte un-längst ein interessantes Kriterium fürweitere Umstrukturierungen: Sie müs-sten sich daran messen lassen, ob siees „in zumutbarer Weise“ allen Ka-tholiken ermöglichten, an der sonn-

täglichen Eucharistiefeier teilzuneh-men. Wie viele Kilometer den Gläu-bigen aber konkret zuzumuten seien,sagte er nicht.

Experimente und andereWege

Welche Rolle die Laien spielenund welche Auswirkungen die Struk-

turveränderungen auf den Priesterbe-ruf haben sollen, das sind noch offeneFragen. Vom Experiment einer Quasi-Gemeindeleitung durch Laientheolo-gen haben sich diejenigen bayeri-schen Bistümer, die sich ursprünglichdarauf einließen, inzwischen weitge-hend verabschiedet.

Dazu gehört, dass es in Regens-burg und Eichstätt generell keine prie-sterlosen Wortgottesdienste an Sonn-tagen mehr gibt. Bei den Pfarrgem-

einderatswahlen im Frühjahr 2009zeichneten sich auch einige Neuerun-gen ab: Im Bistum Passau wird an dreiOrten mit einem paritätisch zu beset-zenden Pfarrverbandsrat experimen-tiert. In Regensburg soll ein solchesübergeordnetes Gremium künftig dieRegel sein. Pfarrgemeinden könnenaber die Wahl eines eigenen Ge-meinderats beantragen und werdendies wohl auch zur Hälfte tun. In an-deren Bistümern ist diese Alternativefreigestellt, gemeinsame Räte wählenwollen nur wenige. Kooperation beiAusbildung

Kooperation bei Ausbildung

In der Priesterausbildung arbeitendie Bistümer der Bamberger und derMünchner Kirchenprovinz mittlerweileeng zusammen — eine Konsequenznicht zuletzt aus der Rückstufung dertheologischen Fakultäten in Bambergund Passau zu Universitätsinstituten.Die erfolgte auch auf Druck des Bay-erischen Obersten Rechnungshofes.Über die Zulassungsbedingungenzum Priesteramt wird vor allem imBistum Würzburg diskutiert, seit dortim vergangenen Jahr drei Geistlichekurz hintereinander aus dem Amtschieden, um sich fortan Frau undKind zu widmen.

Quelle:KNA-INFORMATIONSDIENST Nr. 3/

55. Jahrgang, 20. Januar 2010, S. 4-5


Gotischer Dom in Regensburg

Foto

: ww

w.b

ayer

ische

r-wal

d-fe

rien.

de

Von Gott schweigen?

Sind Jugendliche gläubig? Ichweiß es nicht sicher. Zum Teilsicherlich schon. Doch auch vor

den Jugendlichen macht die Glau-benskrise nicht halt.

Neben der sinkenden Anzahlvon gläubigen Jugendlichen ist vorallem eine sinkende Anzahl derer zukonstatieren, die über ihren Glaubensprechen. Warum ist das so?

Es hat sowohl innere als auchäußere Gründe. Zum einen ist es na-türlich schwer, sich zu Gott und Reli-gion in einer Zeit zu äußern, in der— absolut zu Unrecht — Religion undGlaube auf wenige unverständlicheEntscheidungen der Kirchenleitungenoder auf indiskutable Äußerungen ei-

niger weniger Gläubigerreduziert wird.

Aber was sind die in-neren Gründe für das Ver-stummen in der Rede vonGott? Sicherlich dieScham und die Angst, inden oben geschildertenSituationen (einzelne Entscheidun-gen der Kirchen bzw. Äußerungenmancher Gläubiger) seinen Glaubenzu bekennen. Aber vielleicht auch —und das schreibe ich selbstkritischals Jugendlicher — die allgemeineFurcht vor einem Bekenntnis.

Mit einem öffentlichen Bekennt-nis lege ich mich fest, ich gebe an-deren Menschen die Möglichkeit,

mir zuzustimmen, aber auch meineÜberzeugung abzulehnen und ge-gebenenfalls mich anzugreifen. Ichlasse mich mitunter in Schubladenstecken und mache mich verletzlich.

Nichtsdestotrotz sollten wir denMut haben, von unserem Glaubenzu reden und uns zu ihm zu beken-nen.

Foto

: Ste

fan

Rede

l — F

otol

ia.c

om

Tobias, 18 Jahre(Image 11/09)

lere Sicht für tragfähig. Den Gemein-den blieb die Wahl zwischen vier Ko-operationsmodellen, von der Fusionbis zur lockeren Arbeitsgemeinschaft.Nach einer Probezeit gab es nochmancherlei Verschiebungen. Die mei-

sten entschieden sich fürdie Variante mit der größt-möglichen Selbstständig-keit. Dies war auch inBamberg, dem zweitenErzbistum in Bayern, derFall. Hier zog ErzbischofLudwig Schick die Reformunter dem Eindruck massi-ver Sparzwänge sehrrasch durch und schlosssie schon 2006 ab.

Langsame Reformin Passau

Im Bistum Passau, ge-leitet von Bischof WilhelmSchraml, sind bei 305Pfarreien etwa drei Viertel

der geplanten 113 Pfarrverbände er-richtet. Doch es zeichnet sich ab, dassin nicht allzu ferner Zukunft nachge-steuert werden muss. Doch erst einmalsind die Dekanate dran, die in diesemJahr von 17 auf 10 reduziert werden.

Spielräume in Regensburg

In Regensburg hat die Bistumslei-tung um Bischof Gerhard LudwigMüller den früher eingeschlagenenKurs modifiziert. Sie kam Ende 2009zu dem Ergebnis, dass die vor zehnJahren gestellte Prognose der künftigin der Pfarrseelsorge tätigen Priesterzu pessimistisch war. Heute gibt es540 und nicht nur 453 aktive Geist-liche, wie seinerzeit angenommen.Generalvikar Michael Fuchs berichtetaber auch von guten Erfahrungen mitausländischen Seelsorgern, etwa in-dischen Ordensleuten. Und es gab"weniger Priester als vermutet, die ih-ren Dienst quittierten". In Regensburgsieht man die Strukturfrage denn

Wohnbevölkerung. Nach einem in-tensiven Diskussionsprozess habensich die fünf Pfarreien dort zu einerGroßpfarrei zusammengeschlossen;zwei Pfarrer teilen sich kollegial dieLeitung. Für die Verwaltung der neuen

Großeinheit wurde auf Drängen derehrenamtlichen Kirchenpfleger einehauptamtliche Geschäftsführerin ein-gestellt, die nun für knapp 100 Mitar-beiter — von den Erzieherinnen dervier Kindergärten bis zu Kirchenmusi-kern und Messnern — die Personalver-antwortung trägt. Der Prozess des Zu-sammenwachsens birgt Sprengstoff:Grünalternative Friedensbewegte müs-sen sich mit Spätaussiedlern, Neoka-techumenalen und ganz normalen Ge-meindechristen arrangieren. Die Bau-last der fünf Kirchenzentren wirdschon bald zu hoch sein.

Sanfterer Kurs auf demLand

Im kleinen Landbistum Eichstättwurde schon vor sieben Jahren fest-gelegt, die 279 Pfarreien in 52 Seel-sorgeeinheiten zusammenzufassen.Die Diözesanleitung, seit 2006 mit Bi-schof Gregor Maria Hanke OSB ander Spitze, hält diese Struktur auf mitt-


BISTUMS-REFORMEN

Auch in Bayern schrumpft die heile Welt

Im Erzbistum München und Freisinghat vor wenigen Tagen der neueGeneralvikar, Prälat Peter Beer, sein

Büro im Ordinariat bezogen. Hand-werker geben sich die Klinke in dieHand, so manches muss umgestaltetwerden. Auch der Reform-prozess des größtenBistums im Freistaat ist eineBaustelle, allerdings eineviel größere. Vor knappeineinhalb Jahren wollteErzbischof Reinhard Marxdie von seinem VorgängerKardinal Friedrich Wettereingeleitete Flurbereini-gung beschleunigen.

Radikalkur fürsErzbistum

Von den 752 Pfarreiensollten nur noch 47 undnicht mehr, wie zunächstgeplant, 200 selbstständigbleiben. Marx berief einZukunftsforum ein, zu dessen Ab-schluss im Frühjahr auch der neueStrukturplan beschlossen werden soll-te. Nun zeigt sich, dass sich der ehr-geizige Zeitplan nicht halten lässt.Beer möchte den Kommunikationspro-zess strecken und noch einmal in dieFläche hinein vertiefen. Zugleich ist ermit der Neuordnung des Ordinariatsmit seinen rund 900 Mitarbeitern be-auftragt. Eigentlich sollten die bisherüber das Stadtgebiet verteilten Dienst-stellen 2010 in ein gemeinsames Ge-bäude umziehen. Auch dieser Terminist wohl nicht mehr zu halten.

Im Erzbistum München zeigt sichder Wandel radikaler als an vielenanderen Orten. Vor allem die Pfarr-gemeinden der Landeshauptstadt müs-sen jetzt zusammenrücken. Im einsti-gen Neubaugebiet Neuperlach imSüdosten schmolz die Zahl der Ka-tholiken seit den 1970er Jahren ummehr als die Hälfte. Sogar mit denevangelischen Christen zusammenstellt man nicht mehr die Mehrheit der

BISTUMS-REFORMEN (2)

Die sieben bayrischen Bistümer haben auf ganz unterschiedliche Weise mit rückläufigen Priester- und Gläu-bigenzahlen zu kämpfen. In einigen ländlichen Regionen ticken die Uhren noch anders und die Veränderun-gen kommen langsamer an. In der Landeshauptstadt München hingegen sind massive Umbrüche zu spüren.Teilweise haben Gemeinden ihre Mitgliederzahl in 40 Jahren halbiert. Insgesamt sind Pfarrverbände und Kooperationsmodelle auch in Bayerns Kirche Alltag geworden.

Münchener dom

Foto

: ww

w.m

uenc

hner

-dom

.de


BERLIN Intenzivno življenje vjereSlavica i Josip Kljajić,

mladi roditelji dvoi-polgodišnjeg Samuela ipetomjesečne Eve Marije,ovog su Uskrsa imali obi -teljski događaj koji će du-go vremena ostati u sje -ćanju i njima i gos timakoje su pozvali.

U njemačkoj crkvi An-đela u općini Neukölln uBerlinu krštena je njihovaEva Marija i to u noćivaz menog bdijenja, u po-sebnom obredu, zajedno s drugih sed-mero djece i jednom odraslom osobom.Obred je potrajao cijelu noć, a pratile

su ga molitva, pjesme iglazba članova molitve-ne zajednice kojoj obiteljKljajić pripada. Naime,Slavica i Josip Kljajić, uzto što redovito sudjelujuna misnim slav ljima uHrvat skoj katoličkoj misi-ji u Berlinu, koju vodi fraPetar Čirko, pripadnicisu i molitvene zajedniceNeokatekumenski put,koja u Berlinu djeluju unjemačkoj katoličkoj žu-

pi Maria Frieden. Jedna je to od višeovakvih molitvenih zajednica koje dje-luju u Berlinu. Sonja Breljak

LUDWIGSBURG

Kolekta za Afriku

Korizmeni petci, uključivši iVeliki petak u hrvatskim

katoličkim zajednicama Lud-wigsburg, Bietigheim, Korn-tal, Vaihingen/Enz i Illingenbili su u znaku odricanja zasiromašne u Africi koje pos-lužuju sestre franjevke iz Spli-ta na Lovretu.

Uskrsni dar za Afriku iz-nosio je 2500 eura. IKA

Svečanost je uveličala i klapa „Croatia“ iz Münchena

EHINGEN Proslavljen zaštitnik zajednice

Hrvatska katolička zajednica u Ehin -genu proslavila je 21. ožujka blag -

dan sv. Josipa, zaštitnika zajedni ce.Na svečanom misnom slavlju koje jepredvodio župnik vlč. Ilija Krištić u cr -kvi svetog Mihaela prinijeli su mladi od -jeveni u narodne nošnje prinosne da -rove, a pjevanjem duhovnih pjesamamisno slavlje uveličali su klapa „Cro a -tia” iz Münchena i crkveni zbor „SvetiJosip” pod vodstvom Janje Kobaš.

Nakon svete mise uslijedio je za-jednički ručak i svečani program užupnim prostorijama u organizacijizajednice u Ehingenu. Pod vodstvompastoralne referentice Janje Kobaš imladih i angažiranih djevojaka Sa-brine Pokrivke, Zdravke Bosančić, AneMarije Galinec i Marije MagdaleneDusper predstavljena je okupljenimvjernicima tema pod naslovom „Bla-goslov ruke”. Mladi, koje su za ovu

prigodu pripremile spomenute djevoj-ke i Janja Kobaš, pomoću plakata i či-tanjem prigodnih tekstova objasnili susimboliku ruke i svakog pojedinogprsta. Nastup klape „Croatia” iz Mün-chena kao i pjevanje bogoslovaVrhbosanske katoličke bogoslovije, ko-ji su došli u posjet u pratnji prof. crkve-ne glazbe Marka Stanušića, sve suoduševili. „Ljudi su bili oduševljeni, utišini su gledali program i slušalisrcem”, rekla je Ljiljana Frigan, dru-gopredsjedavajuća u pastoralnom vi-jeću zajednice u Ehingenu.

Pomoć TanzanijiVjernici iz zajednice Ehingen su

od prodaje ručnih radova, uskrsnihsvijeća i sl. sav prihod darovali župiMbinga u Tanzaniji. „Mi uvijek po-mažemo župu Mbinga u Tanzaniji ukojoj radi s djecom s invaliditetom

časna sestra Kaja Perić. Sav prihodnamijenjen je djeci”, istaknula je pa-storalna referentica Janja Kobaš.

Izabrano pastoralno vijećeHrvatska katolička zajednica u

Ehingenu održala je 14. veljače izbo-re za pastoralno vijeće. Od 450 bira-ča biralo ih je 230, odnosno 51 posto.Za vijećnike je predloženo dva naestkandidata od kojih je osam ušlo u pa-storalno vijeće: Mirko Pokrivka (191glasova), Ljiljana Frigan (187), RužaBudak (159), Božica Zubak (157), Da-niel Klačinski (142), Manuela Pušeljić(113), Zlatko Grgić (107), �urdica Zi-darić(103). U prošireni odbor ulaze:Lidija Bolarić (78), Darija Markotić(68), Ljuba Vuković (67), Anto Jerko-vić (53). Hrvatska katolička zajednicaSveti Josip osnovana je u siječnju2006. godine dekretom biskupije Rot-tenburg-Stuttgart kao zajednica vjerni-ka drugih materinskih jezika u sastavuKatoličke crkvene zajednice Sveti Mi-hael. Tamara Hrvat Jasić

Sveučilišna škola hrvatskog jezi-ka i kulture održat će se u Za-

grebu od 26. lipnja do 23. srpnjau organizaciji Sveučilišta u Zag -rebu i Hrvatske matice isljenika.

Mala škola hrvatskog jezika ikulture održat će se od 19. do 30.srpnja u Novom Vinodolskom uorganizaciji Hrvatske matice ise -ljenika.

Za sve informacije javite se natel. +38516115116; fax: +385 161 11 522; e-mail: [email protected]

OBAVIJESTI

NAŠE ZAJEDNICE


Zahvaćena valom novčane i perso-nalne krize, Nadbiskupija Frei-

burg je prije pet godina od četirihrvatske katoličke misije sastavila jed-nu pod nazivom „Mittelbaden“. No-vonastalu „mega-misiju“, čije je sredi-šte u Karlsruheu, vode hrvatski salezi-janci don Ivo Nedić, don Mihael Ro-dić i don Vitomir Zečević. Uz svećeni-ke djeluju i pastoralni suradnici IvanBošnjak i Dominik Spajić.

Spajanjem bivših misija Offen-burg, Gaggenau, Karslruhe i Pforz-heim-Bruchsal u jednu išlo se za tim dase pastoral u ovome dijelu Njemačkešto više usredotoči na Hrvatima brojnigrad Karlsruhe iz kojega bi polazilasva „misionarska putovanja“ hrvatskihpastoralaca. Nove smjernice Nadbi-skupije (Pastorale Leitlinien) na str. 40.tematiziraju i pastoral misija drugihmaterinskih jezika. Tu se doslovno ka-že: „Za misije drugih stranih jezika ćese izraditi plan koji predviđa snažnijuintegraciju u pastoral Nadbiskupijekao i smanjenje njihovog broja.“ Umeđuvremenu su ti planovi dobrim di-jelom postali stvarnost. Ipak, nisu uga-šena sva nekadašnja misijska središta.O tome govori primjer iz Pforzheima.Tu su Hrvati zajedno s Talijanima višeod deset godina imali zajednički pa-storalni centar. Odlukom Nadbiskupi-je, taj je zajednički centar zbog skupenajamnine prije godinu dana otkazan.Hrvati ipak nisu ostali na ulici; našli susvoj novi dom u obližnjem njemačkomžupnom centru St. Antonius, u čijoj se

crkvi održavaju i svakonedjeljnahrvatska bogoslužja. Na poticaj Nad-biskupije njemačka ih je zajednicabratski primila. Uostalom, poznati sujedni drugima kroz povremene zajed-ničke mise, posebno u Velikom tjednu.Povjerenje koje su prema Hrvatima ste-kli kroz zajedničko slavljenje Bogaurodilo je konkretnim plodovima.

U nedjelju 28. veljače bilo je sve-čano otvorenje novog misijskog centrau Pforzheimu. U prepunoj misijskojdvorani riječi blagoslova izrekao jedon Ivo Nedić uz nazočnost triju nje-mačkih svećenika i više članova njiho-va župnog vijeća. Mjesni župnik dr.Johannes Mette u svome je govoruistaknuo da je još veća blizina hrvat skekatoličke zajednice blagotvorna zanjemačku. Oba su župnika izrazilaželju za što boljom međusobnom su-radnjom dviju zajednica koje su većdo sada pokazale visoku svijest pri-pad nosti istoj obitelji, koja se zove Cr -

k va. Uslijedili su kratki govori pred s jed -nika pastoralnih vijeća g. Premužića ig. Rennera te arhitekta g. Rütera koji jevodio poslove adapatcije i renovira -nja. Svečani čin otvorenja uveličao jegitaristički ansambl „Glazbene školeza mladež” iz Pforzheima u kojem svi-ra i jedan Hrvat (Ivan Spajić) te solis -tički prilog pjevača Branka Hertla, vri-jednog člana misijskog zbora. Nakonblagoslova uslijedilo je ugodno dru-ženje uz bogate stolove za koje su sevelikodušno pobrinuli članovi misij skogvijeća i vrijedne domaćice. Hrvat skimisijski centar u Pforzheimu nalazi sena 2. katu njemačkog centra St. Anto-nius. Sastoji se od dvorane, učionice iureda. Tu se redovito održavaju susre-ti pjevača, djece i umirovljenika. U pla-nu je i uređenje knjižnice. Ugodan isvijetao prostor jednostavno poziva nadruženje i učenje. Želja je pastorlanogosoblja da Hrvati u Pforzheimu i okoli-ci to iskoriste. Dominik Spajić

PFORZHEIM Novi misijski centar

ROTTERDAM

Kantautorica i pjevačica duhovneglazbe u iseljeništvu Marijana Zov-

ko na svom je putu svjedočenja 20. i21. ožujka prvi put posjetila hrvatske

vjernike u Nizozemskoj. Marijana jenastupala u Hrvatskoj katoličkoj župisv. Nikole Tavelića u Nizozemskoj,koju vodi fra Ivica Jurišić, na misnim

slavljima i korizmenim susretima hrvat -skih vjernika u Amsterdamu, Rotterda-mu i Tilburgu. Marijana pjeva i svje-doči iz svog života, i svoj križ ne do-življava kao teret nego ga sjedinjujesa Isusovim križem. Ujedno je to bilai prigoda da Marijana predstavi svojtreći album „Svjedočenje” koji je ob-jav ljen pred kraj protekle godine. Ma-rijana je najprije nastupala u Amster-damu gdje se misa na hrvatskom jezi-ku služi svakih 14 dana. Osim u Am-steradmu Marijana je nastupala u Rot-terdamu, kao i pred malom hrvatskomzajednicom u Tilburgu, gradiću uda -ljenom sat i pol vremena od Rotterda-ma. U hrvatskoj župi u Nizozemskojgostovao je i hrvatski misionar iz Ru-ande fra Ivica Perić koji je vjernikeupoznao sa izgradnjom škole koja ćedobiti ime o hrvatskom franjevcu VjekiĆuriću. Tekst i snimka: Anđela Drmić

Marijana Zovko u Nizozemskoj

Zauzeta skupina dragovoljaca, koja već duže vre-mena, kao spona između migracijske službe Ca-

ritasa i Hrvatske katoličke župe Frankfurt organi zirajednomjesečne susrete za starije osobe, 29. ožuj kaje priredila križni put za starije osobe u prostorija-ma Hrvatske katoličke župe u Frankfurtu. Tekst i pos -taje križnoga puta bili su primjereni svakidašnjici gas tarbajterskog života. Prije križnog puta bilo jevremena i za kratko druženje uz kavu i kolače. Sus-ret je završio sa sv. misom u župnoj kapeli.

Skupina se sastaje dragovoljno i priređuje svakogzad njeg ponedjeljka u mjesecu susret za starije oso-be u dvorani hrvatske župe Rüsterstr. 5. Svatko, tkose želi susresti uz kavu i razgovor, izmijeniti is kus tvai doživljaje svakodnevnice, srdačno je pozvan.

� Hrvatska katolička župa Frankfurt organiziralaje i ove godine na Veliki petak već tradicionalnuprocesiju križnoga puta ulicama Frankfurta. U pro-cesiji koja je počela na Römeru, sudjelovao je veli-ki broj hrvtskih vjernika iz Frankfurta i okolice. Na-kon toga su bili obredi Velikoga petka u katedralikoje je predvodio fra Blaž Toplak, prof. na Franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. LJ.M.B.


Križni put za starije osobe

Snim

ila: L

j. M

arko

vica

-Bab

an

KOBLENZ

Proslavljen UskrsUHrvatskoj katoličkoj misiji Kob -

lenz, koju vodi vlč. Stjepan Zad -ravec, svečano je u crkvi sv. Franje uKoblenzu proslavljen Uskrs kojemu suprethodili obredi Velikog tjedna. Slav -lja je uveličao misijski mješoviti zbor„Lira” kojega vodi Iva Lesica.

Kao što svjedoči i fotografija, vjer-nici rado donose košarice s hranomna blagoslov koju za Uskrs u zajedni-štvu blaguju u svojim obiteljima.

Tekst i snimka: Jakov Vranković

Unedjelju 21. ožujka u kapeli bl.Alojzija Stepinca u Münchenu

pred stavljena je knjiga „VerloreneKindheit” (Izgubljeno djetinjstvo) mla-dog hrvatskog iseljenika Antuna Bano -vića kojemu je to ujedno literarni prvi-jenac. Predstavljanju je nazočilo tri-desetak zaljubljenika pisane riječi ko-ji su kroz izlaganje mladog autora mo-gli doznati razloge nastajanja auto-biografskog djela koje nas vraća u ra-tom pogođenu Srednju Bosnu u deve-desetim godinama. Među nazočnimasu bili i konzulica za kulturu, iseljeni-štvo i obrazovanje Sanja Süto i hrvat -

ski konzul iz Generalnog konzulataBosne i Hercegovine Luka Džolan. Vo-ditelj misije fra Tomislav Dukić je napočetku predstavljanja knjige odaopriznanje mladom autoru koji je svo-

ja bolna sjećanja predočio u pisanu ri-ječ koja svjedoči o danima patnje, alii nade u neko bolje sutra. PredsjednikMatice hrvatske ogranaka MünchenRomano Sole je istaknuo kako bi prim-jer Antuna Banovića mogao poslužitii drugim mladim iseljenicima da svo-ja sjećanja, uspomene i tajne predočeu književno stvaralaštvo.

Autor knjige je u svom predstav -ljanju objasnio razloge nastajanjaknjige koja je temeljena na istinitimdogađajima vezanim uz rat na pro-storu Bosne i Hercegovine.

Tekst i snimka: Anđela Drmić

„Izgubljeno djetinjstvo” Antuna BanovićaMÜNCHEN

FRANKFURT AM MAIN

NAŠE ZAJEDNICE


SINDELFINGEN

Hrvatski križni put

Ovogodišnji preduskrsni blagdanihrvatskih vjernika okupljenih u

hrvatskim katoličkim zajednicama Sin-delfingen, Böblingen, Leonberg i Her-renberg protekli su u iznimno velikomodazivu i skrušenoj molitvi. Veliki Pe-tak, dan muke Gospodnje, započeoje velikim hrvatskim križnim putomgradskim ulicama Sindelfingena. Sve-čana je procesija sa 800 vjernika,predvođena voditeljem zajednice fraMarinkom Vukmanom, krenula ispredmisijskih prostorija i uputila se ulica-ma grada Sindelfingena uz molitvu ipjesmu na hrvatskom i njemačkom je-ziku. „Ovo je deseti put da organizi-ramo križni put ulicama Sindelfingena

i nakada nas nije bilo toliko”, kazaoje fra Marinko istaknuvši kako je sveproteklo onako kako se samo pože -ljeti moglo. „Iznimno smo zahvalnisvim sudionicima ovog nezaboravnogpobožnog djela, posebno našim mla-dima. I ovaj put još jednom smo posv-

jedočili svoju pripadnost vjeri i Crkvi”,rekao je fra Marinko.

O značenju i povijesti Velikogpetka govorio je gost iz domovine dr.fra Ante Akrap, profesor filozofije naKatoličkom bogoslovnom fakultetu uSplitu. Tekst i snimka: Bono Žepić

UBad Camberg-Erbachu proslav -ljena je 19. travnja 15. obljetnica

osnutka i djelovanja dobrotvorneudruge Antoniusbrot e.V. Ta je udru-ga zapravo njemački ogranak „Kru-ha sv. Ante“, humanitarno-karitativneorganizacije Franjevačke provincijeBosne Srebrene, Sarajevo. Istoga da-na prije podne zasjedao je upravniodbor, a održana je i skupština udru-ge. Popodne je u župnoj dvorani sv.Mauricija, pred oko stotinjak člano-va, gostiju i prijatelja, svečanom aka-demijom proslavljena ta mala obljet-nica. Sve je pozdravio je fra Ivica Ali-lović, predsjedavajući upravnoga od-bora. Posebnu zahvalu uputio je svi-ma, koji su 1995. sudjelovali na os-nivačkoj skupštini Antoniusbrot e.V. uMoersu, kao što su Brigitte John, Do-ris Otto, o. Peter Amendt OFM, fraAnto Batinić i drugi. Na koncu je fraIvica zamolio sve nazočne da premasvojim mogućnostima podrže i po-

mognu dobrotvorni rad ove udruge,jer je gospodarsko i socijalno stanjeu BiH vrlo loše, politička sitaucijaneizvjesna i nedorečena, a javne ku-hinje „Kruha sv. Ante“ svakodnevnohrane na stotine gladnih ljudi. Nazo-čnima su se obratili i gradonačelnikWolfgang Erk te načelnik Alfred Mey-er. Zbog zatvorenosti zračnoga pro-stora na skup nisu stigli provincijalBosne Srebrene fra Lovro Gavran teravnatelj „Kruha sv. Ante” fra StipanRadić. Njihovi su pozdravni govoripročitani nazočnima. Vrlo nadahnutgovor održala je Brigitte John, neu-morna poslovođa udruge i velika do-brotvorka. Ona je već 1991. u Mann-heimu pokrenula akciju „Humanitar-na pomoć BiH“. Od 1992. redovitosurađuje s domovinskim „Kruhom sv.Ante“, koji je za vrijeme rata imaosjedište u Splitu, a 1995. bila je naosnivačkoj skupštini Antoniusbrot e.V.Od 1999. sjedište udruge nalazi se

na njezinoj kućnoj adresi u Mann-heimu. Ona je istakla da je u Hrvat -sku i BiH poslano novca i humanitar-ne pomoći u iznosu od gotovo pet mi-lijuna eura. Na račun udruge od po-četka do danas uplaćeno je 313.602eura. Svaki prilog i sva darovana po-moć prispjela je potrebitima izravnou ruke, jer Antoniusbrot pomaže izprve ruke i na licu mjesta. B. John jeosobno više puta boravila u Hrvatskoji BiH. Veliku potporu u njezinu do-brotvornom radu od početka pružajoj muž Bernhard. U glaz benom dije-lu programa sudjelovali su Rajko Ra-dišić (glasovir), solo-pjevač Peter Wa-jand te fra Ivica Alilović. Svi oni kojižele pomoći siromašnima, mogu svo-je priloge slati na:

Antoiusbrot e.V.,Konto-Nr. 317 6005, BLZ 67050101,Sparkasse Rhein-Neckar-Nord, a sveinformacije mogu dobiti od BrigitteJohn, tel. 0621-741259. KSA

BAD CAMBERG — MANNHEIM Petnaest godina „Kruha sv. Ante“

Zaručnički tečajNedavno je HKZ Sindelfingen 15

parova iz te zajednice i okoliceprisustvovalo zaručničkom seminaru.O pitanjima vjere razgovarali su s vo-diteljem zajednice fra Marinkom Vuk-manom, a o teškoćama i preprekamas kojima će se budući supružnici sus-retati kroz život te o načinima kako ihriješiti s psihologinjom Zrinkom Lučić-Vrhovac. Ivana Livaić

hrvatski se barjak vijehrvatski se barjak vije

Unovoj knjizi voditelja Hrvatskekatoličke misije Münster dr. fra

Luke Markovića, franjevca Franjeva-čke provincije Bosne Srebrene, ob-javljena su osamdeset i dva potica-ja za razmišljanje pod naslovom„Na putu ljudskosti”. Poticaji su krat-ki i životno sadržajni u kojima suprimjeri iz života i iz Svetog pisma.U poticajima autor uvijek daje jasnuteološko-životnu poruku temeljenu na

Svetom pismu kako se sBogom lakše živi, a ži-vot dobiva smisleniju os-novu.

„Isusov govor o Kra -ljevstvu Božjem nije sa-mo govor o kra ljev stvuna 'nebesima' nego ipoticaj na stvaranje odnosa međuljudima koji će vratiti izgubljenu sli-ku raja”, ističe autor u poticaju pod

nazivom „Kraljevst-vo Božje”. U svojimpoticajima autor sedoiče i tema poputsvijeće, života, raz-uma, radosti, patn-je, zadovoljstva, lju-bavi, prijateljstva,oprosta, zahvalno-sti, oholosti, samo-će, pohlepe i sl.Knjiga može bitidobro štivo za sva-

kodnevno duhovno obogaćenje, ai kao kvalitetna građa za pripremumeditacija i propovijedi. A.P.


Ostvarenje snova povratka u domovinu

KNJIGE

Peti svezak pjesama Ja-kova Rafaela Romića

pod nazivom „Otuđenjebanovina slobode” svoje -vrsna je kruna pjesničkogizričaja ovog netipičnoghrvatskog filozofa, teologai franjevca, koji i filozofijui teologiju i franevaštvo do-življava, proživljava i is tin -ski razumije na svoj doistaoriginalan pjesnički način,u koji pohranjuje svoja intelektualna,religiozna, moralna, politička, povi-jesna, nacionalna i ina saznanja iiskustva o čovjeku i svijetu, koja je

skupljao i sabirao kroz se-dam desetljeća svoga hodaputovima i bespućima svo-je bogate egzistencije.

Peti svezak svojvrsni jeizraz ostvarenja Romićevihsnova o povratku u domo-vinu nakon višegodišnjegdragovoljnog i nedrago-voljnog života i rada u ino -zmestvu. U njemu se zrcaliživotno iskustvo skupljeno

diljem svijeta, a najviše diljem vlastitihrazmišljanja o onome što ga okružuje,što jest, što bi moglo biti. Dakako, ipodvlačenje crte ispod ostvarenih i ne-

ostvarenih snova, ispod koje buja sje-ta, ali zadovoljstvo što se ponovno na-pao u svom slobodarski opjevanomDubrovniku i u svojoj slobodnoj Hrvat -skoj. A razloga za zadovoljstvo iteka-ko ima, pogotovo što je, odlazeći izdomovine u sedamdesetim godinamaprošloga stoljeća proročki obećao se-bi i bliskim prijateljima da se neće vra-titi s jugoslavenskom pasošem negoisključivo s hrvatskom putovnicom.

Ovaj peti svezak je povratnički;napisan i tiskan od povratnika, a s pot-porom povratnica: gospđe Barbare Ki-rinčić i gospođe Danice Romić.

Prof. dr. Ivan Kordić

Na putu ljudskosti Fra Luka Marković, „Na putu ljudskosti” — poticaji zarazmišljanje, Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2010., 96 str.

Jakov Rafael Romić,„Otuđenje banovina slobode” — svezak peti, Naklada K. Krešimir, Zagreb,2010., 80 str.

starom vojnikukad sve to zapazisrce od radosti pučete se na tle stropoštamrtav

kad mene tuga tištiil briga pritišćeništa mi ljepše nijeveć odšetati na pile pau vjetrom nategnutoj trobojnicipozdraviti dom

taj me pogledodmara

našu trobojnicu nekako ne volimvidjeti na „royalu” i „imperijalu”na tvrđama osvajačaiako znam da su imdogađaji drugu dušu dali

onada se još jednom pomolimponekadza duše onog jogunasta konavljaninai starog onog plemenitog vojaka

konačnoodem još potrošitkoju kunute šapćućikuna kunaaalijepo kući pjevajući

Iz knjige pjesama „Oruđenje banovina slobode” — svezak peti, str. 55-56.

glavne utvrde našega gradalepršavo i rado pripovijedajus hrvatskim barjakomcrven bijelim plavimi ponosnim

a japonekad mislim na onogzacijelo mladog i jogunastogkonavljanina kojiprije dva stoljećanakon loma slobodeu zanosu ustankabarjak svetoga parca na orlanda uzdignu

ZLATNI PIR

Maša i PetarGojević

Unedjelju 7. ožujka svoj zlat-ni pir proslavili su Maša i

Petar Gojević. Na euharistijs-kom slavlju u Fran kenthalu ob-novili su svoja obe ćanja, a slav -lje je nastavljeno u krugu njiho-ve obitelji i prijatelja. Prije pe-deset godina obećali svu svojuvjernost Bogu u župi Koška kodNašica. Danas žive u Njemač-koj. U čestitkama zahvaljuju nanjihovoj dobroti i ljubavi kćerkeMarija i Katarina, zetovi Petar iStefan te unuci Andreas, Stefani Kristina. Čestitkama su se pri-družili prijatelji i žup ljani. �

Istaknuti hrvatski humani-tarni djelatnik iz Frankfurta

Kazimir Barukčić, kako gaod omilja zovu — veleposla-nik dobre volje, uključio se uakciju prikupljanja novčanihsredstava u Fond GospeSinjske u Fra njevač kom sa-mostanu u Sinju. Kazimir jeaktivni član Hrvatske katoli-čke misije Frankfut. Iz spo-menutog fonda se pomaže materijalnosiromašnim studentima u Hrvatskoj iBosni i Hercegovini. Kazimir prikuplja

novac od darovatelja izFrankfurta i šire, a popisdarovatelja, od kojih je uvi-jek na prvom mjestu s naj-većim iznosom, uredno itransparentno prosljeđuje uFond Gospe Sinjske na či-jem je čelu gvardijan fraBože Vuleta. Kazmir je do-sad uz potporu suprugeMare prikupljao novčana

sredstva i u drugim akcijama, a jednaje od njih i akcija za svetište Majke Bo-žje u Olovu. �

NAŠE ZAJEDNICE


MÜNCHEN Predstavljena knjiga Jelene BrezićUsubotu 27. ožujka u prostorijama

Hrvatske katoličke misije Mün-chen predstavljena je knjiga pjesmateologinje, psihoterapeutkinje i pjes-nikinje Jelene Brezić pod nazivom„Ljubav i vjerovanje”. Bili su to trenu-ci u kojima je Jelena svojim stihovimao ljubavi, vjeri i nadanju posjetiteljimaotkrila dio svog svijeta sazdanog odsnova i od traženja one konačne lju-bavi koja se pronalazi u Bogu. Pred-stavljanje knjige privuklo je četrdese-tak posjetitelja koji su mogli uživati uvečeri ispunjenoj stihovima i glazbom.Među posjetiteljima su bili i voditeljmisije fra Tomislav Dukić, predsjednikMatice hrvatske ogranka MünchenRomano Sole, voditelj akademskogmisijskog kruga mr. Ante Moro. Pred-stavljanje Jeleninog prvijenca vodio je

mr. Ante Moro, koji je izrazio svojezadovoljstvo da može predstaviti Jelenine pjesme koje otkrivaju njenuosobnost i snagu životnog iskustvaprotkanog vjerom u Gospodina. Pjes-nikinja je u početnom obraćanju pos-

jetiteljima otkrilakako je zbirka pje-sama „Ljubav ivjerovanje” pos ve -će na njenom ujakiMarku Rajčiću ko -ji je do svoje smrtiJeleni bio poputoca i najboljegpri jatelja. Poseb -nost tom susretupoda rio je i nas -tup mlade pijani-stice Diane Gru-

bić na glasoviru. „Pisanje je za meneput promiš ljanja vlastitih osjećaja, puttraženja istinske ljubavi koju možemopronaći samo u Gospodinu”, istaknu-la je Jelena Brezić.

Tekst i snimke: Anđela Drmić

NJEMAČKA

GostovanjeSanje Pilić

Najčitanija hrvatska spi-sateljica Sanja Pilić

gostovala je od 10. do 14.ožujka u Ulmu, Fried richs -hafenu, Singenu, Tuttlinge-nu, Balingenu, Ehingenu,Laupheimu i Stuttgartu. Susret je organizirala i pratila koordinatorica hrvatske nas tave Ulm prof. Slavica Mihaljević uz nesebičnu pomoć Hrvatske katoličke za-jednice Ulm, koju vodi svećenik Ilija Krištić. Sanja je predstav ljala svoje knjigegovoreći ukratko o načinu nastanka pojedinih knjiga, od nagovora urednika dje-č jih listova Modre laste i Smiba do natječaja Večernjeg lista, narudžbi i samos -talne potrebe za pismenim izrazom. Sanja je ležerno pričala o zavrzlamama suv-remene obitelji, o zaljubljivanju, razgovorima u dnevnom boravku, tetama i pro -ljeću koje obožava. Upravo takva tematika, bliska mladima, učinili su da je za-stupljena u lektiri skoro svih razreda osnovne škole u Hrvatskoj. Ilija Nikić

Kazimir opet na djeluFRANKFURT AM MAIN

� Hrvatske svjetske igreodržat će se od 18. do 23. srpnja u Zadru. Više na: www.zadar2010.org

NAJAVA

Nije lako biti vjernik i redoviti su-dionik katoličkih bogoslužja uposljednjih nekoliko mjeseci.

Skandali groznih zlostavljanja djece imladih od strane pojedinih svećenikai drugih crkvenih djelatnika uzdrmalisu i kod mnogih čvrstih vjernika ne sa-mo povjerenje u Crkvu kao ustanovunego i vjeru u Boga. U pitanju je ne-nadoknadivi gubitak povjerenja uustanovu, koja je samu sebe predstav -ljala moralnom vertikalom. Koliko godpostotak zlostavljanja u crkvenim usta-novama bio relativno nizak u odnosuna stvarne te osobito na tamne brojkezlostavljanja u obiteljima, školama irazličitim udrugama, ni jedan jedinislučaj ne smije se relativizirati. Visokivjerski, društveni i mo-ralni ideali kršćanskoguvje renja, napose nje-go ve katoličke varijan-te, vraćaju se Crkvi po-put bumeranga. Ako ihse službeno zastupa,ako se propovijeda,ako se drugima s viso-ka dr že lekcije, osobitoo moralnim temama,tada se naravno očeku -je od te iste Crkve, nje-zinih profesionalaca i članova, da ži-ve prema tim idealima i za te ideale.Osobni primjer i osobno uvjerenje bi-li su i ostali najbolji oblik svjedočenja.

Crkva je ne samo božanska i sve-ta nego i ljudska ustanova, čiji su čla-novi pa i profesionalni službenici grje-šni i slabi ljudi. U gotovo neviđenojglobalnoj medijskoj kampanji razotkri-vanja zlostavljanja djece i mladih uCrkvi i od strane svećenika i drugihcrkvenih službenika, mediji i javno mni-jenje ne govore toliko o grješnosti i sla-bosti pojedinog svećenika naprimjer,nego odmah upiru prstom u Crkvu injezin sustav. Pritom se međutim čestozanemaruje ili namjerno zaboravlja daje upravo Crkva kao ustanova međuprvima donijela mjere sprječavanjazlostavljanja kao i ophođenja premažrtvama i počiniteljima. Iako se nije-dan provjereni i stvarni slučaj zlostav -ljanja ne smije umanjivati niti ublaža-vati, ipak se dobija dojam da se tre-nutno radi o globalnoj — ponajprijemedijskoj — orkestriranoj kampanji pro-


SVIJET MLADIH — JUGENDWELT

Bog i Crkva u outu?„Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti“,govori Isus. On nije i ne može biti out.

tiv Crkve kao institucije. Bilo bi svaka-ko katastrofalno kada bi to bio i orek-strirani napad na temeljne vrednote ko-je zastupa ta ista Crkva. U tom sluča-

ju bi došlo čak do urušavanja zapad-noeuropskih civilizacijskih stečevina.Ozbiljnim ljudima postaje sve jasnije

da je Crkva potrebnaovome svijetu i da njezi-no poslanje pa i djelova -nje još uvijek nijednadruga ustanova ne moženadoknaditi. Sama Crk -va, sa svojom grješnom itamnom stranom, možebiti čak sretna što se ot-krivaju njezini grijesi. Po-najprije ih je trebala sa-ma i na vrijeme otkriti tese s njima suočiti i kaja-

ti. I njezin utemeljitelj Isus Krist je re-kao da ništa nema tajnoga što se ne-će otkriti. Zato je ovo pri-lika za čišćenje (katarzu).Ovoga puta se ne radi ovanj skom napadu na vje-ru, Boga i Crkvu, na kojise tijekom povijesti navi-klo, i za koji postoje isku-šani obrambeni meha-nizmi. Ovo ga puta se ra-di o grijesima i grješnici-ma iznutra, o insajderi-ma, koji nisu zloupotrije-bili samo žrtve, nego i svoje zvanje ipovjerenje, i Boga, i vjeru, i sakra-mente. Stoga je ovo odlična prilika zaobnovu i reformu te za novo određi-vanje pojedinih stajališta i načela, na-pose na moralnom i socijalnom planu.Drugi Vatikanski sabor potvrđuje to ri-ječima da Crkva u „svome krilu obu -hvaća grješnike. Ona je istodobnosveta i stalno potrebita čiš ćenja, onaje neprestano na putu pokore i obnav -ljanja“.

Valja dakle priznati da je Crkva isveta i grješna,ali da unatoč svim pog -reškama i grijesima još ima nezamje -njivu duhovnu i moralnu energiju uovom svijetu. „Ona ima ne samo gubit -nike ili zločince u svojim redovima, ka-ko to neki kritičari žele predstaviti.Crkvi do današnjega dana pripadajusveci i mnogi hrabri i nepotkupljivi ju-na ci svakodnevice…Za sve postoji no-vi početak,ali ne i jeftina milost“ (K.Leh-mann). Na ovu krizu, koju neki smat ra -ju najtežom u posljednjih stoti njak go-di na,različito reagiraju vjernički naraš -taji. Osobito su zbunjeni mladi, koji io -nako nerado javno govore o svojoj vje-ri, o Bogu, a pogotovo o Crkvi. Mladise ionako u multikulturalnom društvuopćenito nerado izjašnjavaju o svojimvjerskim uvje renjima. O vjeri i Bogu seuglavnom — šuti. Istodobno su međutimu njemačkim župnim zajednicamaupra vo proslavljena brojna slav lja pod-jele prve pričesti, i to uz dostojno i zna-kovito sudjelova nje djece i mladih, ro-di telja, rodbine i prijatelja. U tijeku sutečajevi za primanje sakramenta potvr-de, na koje trenutačna kriza također ni-je ostavila posebno negativne poslje-dice. Sva planirana hodočašća i sus-reti mladih, kao i druge ponude za dje-cu i mlade, poput logorovanja u priro-di, provode se i dalje. Svećenici i pas -

toralni suradnici, kao i vje r -nici, pos ta li su s pravom osjetljiviji, op rez niji i pozor -niji u op ho đenju s djecom imladima. Ništa ma nji od-ziv mladih na takve pasto-ralne prog rame tako đer jejedna vrs ta svjedočenja ipovje re nja. Na taj se na činpoka zuje snaga onogasve toga i u vjeri i u Crkvi.„Ja sam s vama u sve dane

do svr šetka svijeta. Tko ustraje do kra-ja, taj će se spasiti“, govori Isus.

On nije i ne može biti out. Njego-va poruka o Bogu koji nas voli i kojiprašta raskajanome grješniku, ne mo-že biti out. Njegov cjelokup ni konceptživljenja, a pogotovo njevova žrtva nakrižu ne mogu biti out. Njegovo svetoime izbavlja, spašava, otkupljuje. T.G.

Kristova poruka o Bogukoji nas voli i koji prašta

raskajanome grješniku, nemože biti out. Njegov cje-lokupni koncept življenja,a pogotovo njegova žrtvana križu ne mogu biti out.Njegovo sveto ime izbav -lja, spašava, otkup ljuje.

Valja priznati da jeCrkva i sveta i grješ-

na, ali da una toč svimpogreškama i grije -

sima još imanezamje njivu duhov-nu i moralnu energiju

u ovom svijetu.

Kristova žrtva na križu ne može biti out

Napomena: Molimo u ovom broju pročitaj-te i prilog na njemačkom jeziku pod naslo-vom „Von Gott schweigen?“, str. 15.

DJEČJI KUTAK

Napisala i priredila: Željka Čolić

Dragi mladi čitatelji!


Svibanj nam donosi proljetno sunce i lijepe dane, a mi smo sepotrudili za opuštanje donijeti vam zgodnu pričicu za dobroraspoloženje. Budite nam i dalje dobro i uživajte u proljeću.

Bio je običan svibanjski ponedjeljak. Sunce se već ra-no ujutro pojavilo i naznačilo ljepotu proljetnog da-na. Antea je već u 6.20 sati bila na nogama, što je

za njenu priliku strašno rano. Obično bi je mama u to vri-jeme prvi put zvala, pa nakon pet minuta opet, tako da bise to odvuklo i ona bi konačno mrzovoljno ustala tek polasata kasnije. Ali danas je bila ponosna na sebe i veselilase što se dosjetila upotrijebitidvije budilice. Mama je bila iz-nenađena, kad ju je došla pro-buditi, a ona je već bila pot-puno spremljena za školu. Toje bio dokaz da je to stvarnobilo predivno iznenađenje.Mama je ostala bez riječi izapanjeno se zagledala u An-teu. Tako nešto još nije doživ-jela. Antea uputi mami zano-san smiješak, poljubi je u ob-raz i pozdravi je veselo: „Do-bro jutro, mamice, danas samčak ustala ranije od tebe.” Ma-ma je zbunjeno promrmljala:„Dobro jutro, zlato”, ali ništanije pitala i Antea je požuriladoručkovati. Mama nema poj-ma, pomisli Antea, baš sam sedobro sjetila ovog. I dok semama nije mogla načuditi no-vim dobrim navikama svojekćeri, Antea je već sama spre-mila svoj sendvić za školu, čakpočistila stol za sobom u ku-hinji i krenula u školu. Mamase zbunjeno, ali i radosno spremala na posao. Bio je tosasvim nov doživljaj jutarnjeg vrtloga, koji je dosada uvi-jek počinjao s upozoravanjima. Tako je i mama opuštenokrenula na posao, bez živciranja i hektike. Mama nije ima-la pojma, što se to moglo dogoditi da je Antea sama odsebe postala preko noći primjerna tinejdžerka. Možda jezaljubljena, pa se žuri u školu, pomisli mama. Kad je pos-lijepodne ustanovila, i to opet s iznenađenjem, da je nje-na kćer pospremila cijeli nered u svojoj sobi, čak obrisalapodove i prašinu, nije više bila sigurna da je neka za -ljubljenost u pitanju. To mora biti nešto drugo i stalno se pi-tala, što se to dogodilo s Anteom, jer ovakav preokret jojnije bio jasan. Ah, možda danas ima samo dobar dan,

Veliko iznenađenjerazmišljala je dalje, ali nije željela ništa pitati, kako ne bislučajno previše rekla, jer to nekad može biti kobno. Slje-deći dan se isto tako ponovio, tako da se mama opet iz-nenadila u pozitivnom smislu. Nakon što je cijeli tjedan ta-ko prošao, mama je bila uvjerena, da je Antea dospjelakonačno do neke vrste zrelosti odrasle osobe. Antea je sazadovoljstvom primjećivala mamine poneke nesigurne

pog lede i radovala se svom velikomiznenađenju. Čak je i u subotu usta-la u 10 sati, a ne u podne, kao do-sad, tako da je mama apsolutno za-nijemila. Koliko je god mogla, na-stojala je pomoći mami cijeli dan udomaćinstvu. Antea je jedva čekalasutrašnji dan i spremanje velikog iz-nenađenja. Bila je sva uzbuđena,jer mama nije uopće imala pojma.U nedjelju je ustala vrlo rano, otišlau pekarnicu i cvjećarnicu, spremiladoručak i kad je čula roditelje da subudni, tati je dala znak da mamizatvoriti oči i onda je mami donije-la doručak u krevet. „Sretan ti maj -čin dan, mama!“, veselo je viknulaAntea i poljubila iznenađenu mamui pružila joj mali buketić. „Ovaj cije -li tjedan je moj dar za tebe. Nadamse da sam te razveselila. Volim tepuno“, rekla je Antea smiješeći se.Mama, kojoj su od iznenađenja i ra-dosti, navrle suze u očima, zagrlinježno Anteu. Konačno, kad se smi-rila, progovori: „Tvoje iznenađenjeje stvarno prekrasno, nisam imala

uopće pojma. Hvala ti za tvoj trud, nikad nisam dobila ta-kav dug vremenski ovisan dar, to je baš nešto posebno.Tjedan je bio predivan.“ Antea je bila ponosna i vidjevšimaminu razdraganost, nadoda brzo: „Mama, ustvari, mis-lila sam ti darovati samo ovaj tjedan, ali moram priznatida mi to ranije ustajanje bolje odgovara i to ću stalno ta-ko činiti, tako da se možeš od sada uvijek veseliti dobrompočetku jutra. Što se tiče pospremanja, neću pretjeravatikao ovaj zadnji tjedan, jer je prenaporno, ali će biti bo lje,nego što je dosad bilo. A, sad se idem odmoriti, jer je pri-prema iznenađenja vrlo naporna stvar, a uostalom tinej-džeri barem vikendom trebaju biti kasnije na nogama, ne-go roditelji!“ �

Zanimljiva pripovijest

SOCIJALNI SAVJETNIK


Integracija snažno ovisi o zakono-davstvu zemlje doseljenja. Restrik-tivni boravišni i socijalni zakoni ko-

ji doseljenicima otežavaju boravak ikorištenje osnovnih prava, sigurno ni-su poticaj za integraciju. Stoga seNjemački Caritas već desetljećimazauzima za integrativni Zakon zastrance u kojem ne bi smjelo prevla-davati nepovjerenje i odbojnost pre-ma doseljenicima, već bi u njima tre-balo gledati nosioce prava i kompe-tencija. Gotovo sve države svijeta za-konski reguliraju doseljavanje i bora-vak migranata na svojim područjima.Tako i Njemačka svojim Zakonom odoseljavanju određuje pod kojim uv-jetima netko može doseliti i boraviti uNjemačkoj. Iznimku čine državljaniEuropske unije koji imaju neograniče-nu slobodu kretanja na teritoriju cijeleUnije. Daljnje iznimke proizlaze izopćih ljudskih prava. Njemačka se umnogim konvencijama obvezala daće štititi i postivati ljudska prava. Tuposebno spadaju „Opća proklamaci-ja ljudskih prava“, „Europska konven-cija o ljudskim pravima“ i „Ženevskakonvencija o izbjeglicama“. Ljudsko-pravne obaveze protežu se na sve lju-de koji u Njemačkoj žive, bez obziraradi li se o migrantima ili drugima.Međutim ljudska prava ne znače jed-naki postupak prema njemačkim držav ljanima i strancima u svim život-nim situacijama.

Je li doseljavanje u Njemačku ta-kođer ljudsko pravo? Smiju li i mig -ranti koji već godinama borave u Nje-mačkoj glasovati na komunalnim iz-bo rima? Jedinstveni odgovor na ovapitanja još uvijek ne postoji. Pravnicii političari tu još uvijek lome koplja.Svaka država gleda ponajprije svojedržavne interese, a tek onda „važe“te interese sa interesima onih koji biželjeli doseliti ili već žive u Njemač-koj, a još uvijek nisu njezini građani.Zakonom je npr. regulirano tko i podkojim uvjetima ima pravo na stjecan-je njemačkog državljanstva, a komese ono pod određenim uvjetima možedati. Njemačka je 2000. godine za-konski regulirala da djeca stranacarođena na teritoriju Njemačke, pod

Uklanjanje pravnih zapreka

određenim uvjetima, rođenjem u Nje-mačkoj stječu njemačko državljan -stvo, s tim da mogu zadržati svoje pri-jašnje državljanstvo do punoljetnostikada se moraju odlučiti za samo jed-no državljanstvo. Ako to ne učine, gu-be njemačko državljanstvo.

Pojednostavnjenje Zakonaza strance

Država koja nizom svojih zakonai odredaba steže i ograničava pravadoseljenika, poručuje im da ih ne že-li. Zato se ne treba čuditi ako na tajnačin zaustavlja ili potpuno sprječavaproces integracije. Zabranjeno ili ote-žano spajanje članova obitelji, za-brana rada i kretanja, postavljanje vi-sokih zapreka kod stjecanja držav -ljanstva, ograničeno korištenje zdrav -stvene zaštite, svakako su čimbenicikoji negativno utječu na integracijumigranata. Pravni okviri su temelj zaintegraciju. Ako su zakoni puni prije-tecih sankcija i ne daju jasnu pravnusigurnost, onda koče proces integra-cije. Migrant koji nema reguliran si-guran boravak, odnosno kojemu sesvaki dan može dogoditi da budeprotjeran iz Njemačke, nema baš pre-više volje za integracijom.

Integracija nije samo sudioništvo ugospodarskom, socijalnom i kultur-nom, već i u pravnom pogledu. Zakonza strance koji u prvom planu ima za-da tak ograničavanja dolaska strana-ca ili ih čini objektima kontrole i sigur -nosti ne može podupirati integraciju.Integrativno pravo za strance moralobi biti pravo svima razumljivo. Sadaš -nji Zakon za strance je i nakon refor-me 2005. godine još uvijek nepregle-dan i vrlo kompliciran tako da stran-ce stavlja pred velike probleme. Po-trebno ga je stoga pojednostavniti.Pravni okvir koji bi pospješivao inte-graciju morao bi strancima omogućitii političko sudionistvo na komunalnojrazini, prije svega pravo na komunal-ne izbore. Time bi stranci mogli utje-cati i sami oblikovati život u općini ukojoj žive i time bi se još više integri-rali. Posebna tema njemačkog zako-nodavstva je Zakon o azilu i obveze

zaštite izbjeglica. Mnogi Hrvati I Hrva-tice kao i drugi građani s područja biv še države su na vlastitoj koži mogliosjetiti odredbe tih zakona. U prvomtrenutku oni izgledaju vrlo humani noduljina boravka otežava život bezmnogih prava koja su tim zakono-davstvom svedena na minimum. Naj-gore što izbjeglice može pogoditi jeda nakon deset i više godina buduvraćeni u zemlju porijekla, premda suse u Njemačkoj prilično integrirali, anjihova djeca izvrsno poznaju nje -mački i pohađaju određene skole.

Njemački Caritas već godinamazahtijeva da se izbjeglicama i prog -na nicima koji su u Njemačkoj proveliniz godina omogući trajni boravak. Uposljednje vrijeme na pritisak Crkve idobrotvornih ustanova omogućeno jemnogim izbjeglicama koji nadu rad-no mjesto da mogu trajno ostati. Prob -lemi nastaju kod starijih i bolesnih lju-di koji ne mogu više raditi. Nehuma-no je takve ljude vraćati u područja ukojima su izloženi životnoj opasnostii materijalnoj bijedi. Posebno to vrije-di za djecu koja ni kriva ni dužna mo-raju prekinuti redovan život i prekonoći se suočiti s nepoznatim.

Posebni problemi su vezani uzprotjerivanje iz Njemačke od čega ni-je izuzet niti jedan stranac. Tako semože dogoditi da djeca koja su uNjemačkoj rođena i odrasla budupro tjerana u njima nepoznatu zemlju.Crkva i njezin Caritas se već desetlje-cima zalažu, da djeca koja su rođenai odrasla u Njemačkoj ne smiju bitiprotjerana u nepoznato. Ako su se uNjemačkoj ogriješila o zakone, ondaje red da se i resocijaliziraju u nje-mač kim ustanovama, a ne da padnuna socijalni teret zemlje u kojoj nika-da nisu živjeli.

Možda će netko reći da je kritikaprema njemačkom zakonodavstvu zastrance preoštra. Oni koji su se susre-tali sa tvrdoćom različitih odredbarazumijeti će o čemu je riječ. Zemljakoja se konačno nazvala useljenič-kom, mora svoje zakone prilagoditidoseljenicima, ako želi da se oni in-tegriraju, što integralno zakonodavst-vo zasigurno može pospješiti. �

Najgore što izbjeglice može pogoditi je da nakon deset i više godina budu vraćeni u zemlju porijekla,premda su se u Njemačkoj prilično integrirali.

Piše: Stjepan Herceg

NAGRADNA KRIŽALJKA

Aktinij

MariofilSoldo Ante

Peterlić

Američkileguanzelene

boje

Blagdan,pedeseti

dan na konUskrsa

„Gram“OzrenDepolo

ItalijaUzvik do -zivanja

IridijUzvik:gledaj,vidi

Skupljajuga pčele

… kaoNjivice

DvojinaPrimila jeDu ha Svetoaga

GalijNje -mačka

„Tona“Lijegalo(o zecu)

Erbij

ŽrtvenikKrenuti

Pismo-noša

Mamac, maminaSpomen silaska

Duha Svetoga

Nad -nevak

Utrlja-vanje

HenrikIbsen

Kisik

Udaraclopte u

letu

Početnamisao

Aluminij

Diopisanog

teksta

Radio -aktivni izotop

radona

Gospo-darskazgrada

Prepe -čenac

Ne posje -dovati

Izdati,proka -zati

Polumaj-muni sMada-gaskara

IvanSlamnig

Rijeka uZa pad -noj Ma -đarskoj

Aus -trijska iz vješ -tajna

agen cija

Polu -perika

Gradiću Iranu

Čovjekkoji up -rav ljaavionom Žete -

lačkaalatka

Duh Svetisišao je ina …

SumporKazatiizjaviti

Pristaja -nje uzkakavprijedlog


HRVATSKI (NAD)BISKUPI

Duhovi Rješenje poslati najkasnijedo 24. svibnja

Mons. Valter Župan, biskup krčki

Rođen je 10. kolovoza 1938. go-dine u Ćunskom na otoku Lošin-ju, od oca Guida i majke Ivke

rođ. Hrončić.

Gimnaziju i sjemenište započeoje u Zadru, a završio u Pazinu. Studijteologije također je završio u Pazinujer je u to vrijeme Visoka teološkaškola iz Rijeke bila premještena u Pazin.

Za svećenika Krčke biskupije za-ređen je 8. srpnja 1962. godine. Vr -šio je sljedeće službe: od 1962. do1970. bio je župni vikar u Malom Lo-šinju; od 1970. do 1974. župnik idekan u Omišlju; od 1974. do 1979.župnik i dekan u Cresu; od 1979. do1989. župnik i dekan u Malom Lo -šinju; od 1989. do 1997. generalnivikar Krčke biskupije. Imenovan je di-

jecezanskim administratorom Krčkebiskupije 6. listopada 1997. godine.

Sveti otac Ivan Pavao II. imenovaoga je krčkim biskupom, 31. siječnja1998. Za biskupa je zaređen 15. ož-ujka iste godine u krčkoj katedrali.

Službe u HBK:— predsjednik Vijeća HBK za obitelj— član Biskupske komisije HBK za li-turgiju— član Biskupske komisije za Pa-pinski hrvatski zavod sv. Jeronima uRimu.

Izvor: www.hbk.hr



HKM Oberhausen/Mülheim an der Ruhr:Slavonsko kolo

HKZ Filderstadt: „Srdim se dušo“,

„Rokoko“, „Momačko kolo“ —Bunjevački plesovi

HKZ Schwenningen:Dječje igre iz Slavonije

HKM Main-Taunus/Hochtaunus:„Ajd' na livo“, „Žita“,

„Nebesko kolo“ — kola iz Slavonije

HEUSENSTAMM: PRVI HRVATSKI DJEČJIFOLKLORNI FESTIVAL —24.4.2010.

HKM Nürnberg: Dječje igre i plesovi Međimurja

HKM Darmstadt:„Dere“ — Slavonsko kolo

HKM Mainz: Pjesme i kola iz Slavonije

ŠALE — SAVJETI — RECEPTI

S U S T A V N O S T �� P O LU S K R S N A S V I J E Ć AB A R K A �� U T I K A Č �� TO �� B A �� A M A T �� B A R ET U �� L O V �� N A P U T A KA S P I K �� E Č �� T S�� K A Š A �� T A V A ��

T R U T �� A R A R AA S K E T �� K I R I L

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA


Nagrađena: Marijana Tolić, Rüsselsheim

Što je zdravlje?— Doktore, što je to zdravlje?— To vam je ono kad vas svakidan boli nešto drugo!

Slušni uređaj — Doktore, napokon sam kupio slušni aparat! — Izvrsno! Nego, kako vašakrasna supruga? — I to jeftino — samo 270 kuna!

Ljubav— Lalo, veruješ li u ljubav naprvi pogled?— Dabome, odgovori Lala. Zarmisliš da bih se oženio Sosom dasam je dvaput pogledao?

Vruće u MostaruMate se vrati iz Mostara:

— Moj Šime, puno je vruće uonom Mostaru, četre'set u ladu!— Kažeš, četre'set?! A što, on-da — odaš po ladu!?

Glava— Kud ćeš, Haso? — Tražim po cijelome gradu dami daju nešto za glavu! — A kolko misliš dobit za nju?

Trgovci Svađala se tri trgovca ko ima

bolji promet:Prvi: — Čovječe jučer sam

prodao dva auta, najviše dosad!Drugi: — Jučer sam prodao tri

tone krumpira, nikad toliko!!!Treći: — A ja sam jučer pro-

dao policajcu sat s kukavicom!!!Prvi i drugi: — Pa što?Treći: — Uvalio sam mu i 200

kila hrane za kukavicu!!!

Rođendanske zabave za djecu

Ako ste se odlučili organizi-rati rođendansku zabavu zadjecu, prvi korak je da os-

mislite temu rođendana. Razmisli-te o hobijima i interesima vašegdjeteta, možete ga čak i otvorenopitati što želi.

Razgovarajte sa djetetom i na-p ravite popis gostiju barem tjedandana unaprijed kako biste baremokvirno znali koliko ćete imati go-stiju i što sve možete očekivati.

Napravite popis zadataka ko-je morate napraviti kako poslije ugužvi ne biste zaboravili nešto pri-lično važno za cijeli ugođaj i izb-jegli trčanje u zadnji tren u trgovine.

Iako želite da vaše dijete imanajbolji rođendan, to ne znači damorate na njega potrošiti cijelo bo-gatstvo. Odvojite malo više vremenaza kupovinu kako biste mogli potra-žiti nešto jeftinije ukrase sa glavnimlikom crtića kojeg vaše dijete svakidan gleda. Npr. plastični tanjuri ičaše su nešto jeftiniji od transpa -renata.

Nemojte zaboraviti fotografiratislavljenika i djecu. To su uspomenekoje im ostaju i koje svi vole ponije-ti kući.

Pokušajte biti jednostavni, kom-pliciranje će vam stvoriti samo priti-sak.

Većina roditelja vole djecu do-vesti na gotovo, no, bit će puno za-nimljivije ako slavljenika uključite uorganiziranje.

COVERmagazin.com

Sastojci za 6 osoba:400 g graha, 4 žlice ulja,

100 g suhe slanine, 1 glavicaluka, lovorov list, 1 Mesna kok-ka Podravka, 250 g kratke tje-stenine, sol, 1 žlica Dvostrukogkoncentrata rajčica Podravka,papar, 2 češnja, češnjaka, per šin i celer list.

ulju popecite nasjeckanuslaninu i luk, pa sve umije -šajte u napola kuhani grah.Dodajte lovorov list, list ce-lera, mesnu kocku i tjesteni-nu. Dobro promiješajte, popotrebi dolijte vode i osta -vite lagano kuhati dok svene omekša. Pred kraj maloposolite, umiješajte koncen-trat rajčice, papar, nasjek-kani češnjak i peršin.

Posluživanje:

Poslužite toplo s doma -ćim kruhom.

Pašta i fažoj

Savjet: Tjestenina se može ku-hati posebno, ali je tada treba umi -ješati u grah koji je već potpuno ku-han. Izvor: www.coolinarika.com

Priprema:Namočeni grah malo prokuhaj-

te, ocijedite ga i stavite ponovo kuhati. U međuvremenu, u tavi na

Documents

lebendige gemeinde - KROATENSEELSORGEkroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz05-2010.pdfnarodna kola i ne odzvanjaju zvuci tamburice. Sveokoliko okupljanje Hrvata katolika