1Sluaj papa

2

3Sailer/Hetzel

SLUAJP A P A

41. izdanje na hrvatskom jezikutravanj 2011

Licencijsko izdanje s odobrenjem izdavaa:' Verlag Sailer & Hetzel

Die Stimme katholisch missbrauchter Kinder GbRHernsterstr. 28, 97892 Kreuzwertheim

www.der-fall-des-papstes.com

djela s njemakim originalnim naslovom:Der Fall des Papstes

Za sva pitanja od znaaja za sadrajmjerodavno je izvorno njemako izdanje.

Prevedeno s njemakog

U Hrvatskoj izdaje:David - Udruga graanaza zatitu ljudskih prava

Zagreb, Odranska 1info@david-udruga.hrwww.david-udruga.hr

Sva prava pridrana

Naklada: 1000 primjeraka

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

pod brojem 765290ISBN 978-953-55389-1-2

5Predgovor

Mnogi koji ovaj tekst uzmu u ruke s uenjem e trljati oi.Papu dovesti pred sud? Luda ideja! Ne ba malobrojni epitati: Zato tek sada? Crkvi vjerni katolici e se razgnjeviti,slobodoumnici e osjeati zadovoljtinu. To to kaznenaprijava protiv pape budi emocije lei u osobi prijavljenoga,kojeg jedni dre za Bojeg zastupnika, drugi za kneza Tame.U ovdje otisnutoj prijavi Meunarodnom kaznenom sudu uHaagu on nije niti jedno niti drugo ve jednostavno okrivljenidr. Joseph Ratzinger kojem se predbacuju teki zloini protivdjece koju je oskvrnuo njegov kler, protiv Afrikanacausmrenih njegovom smrtonosnom zabranom kondoma, iprotiv lanova crkve koje je porobilo njegovo totalitarnosveenstvo.

Kao odvjetnik ja sam zajedno sa svojim kolegom dr. Gertom-Joachimom Hetzelom napisao prijavu u svijesti da je sazrelovrijeme da se konano napusti srednjovjekovna poniznostprema crkvenim knezovima i da ih se pozove na odgovornostkad poine zloin, isto kao i ostale graane.

Ovaj spis posveujemo svima onima koji su propatili tekeduevne muke pod neovjenom crkvenom pukovnijom,svima onima koje je snala smrt zbog neljudskog seksualnogmorala starih mukaraca u Rimu, i prije svega bezbrojnojdjeci koja su postala rtve klerikalnih seksualnih zloina. Uokviru nae odvjetnike djelatnosti doivjeli smo kako rtvekao odrasli pate zbog svoje sudbine iz djetinjstva. Prije svega

6prijavu smo podnijeli zbog njih. Oni su esto izgubili svakuvjeru u pravednost, zapravo ak i u Boga. eljeli bismo daoni po mogunosti ponovno nau i jedno i drugo.

dr. Christian Sailer

7Tuitelju priMeunarodnom kaznenom suduGospodinu prof.dr. Luisu Morenu OcampuMaanweg, 174NL-2516 AB Den Haag

14. veljae 2011.

Kaznena prijava

protiv

dr. Josepha Ratzingera,

pape Rimokatolike crkve

zbog

zloina protiv ovjenostiprema l. 7

Statuta Meunarodnog kaznenog suda

8

9S a d r a j

Uvod .............................................................................. 11

I. Zastraujua crkvena vlast ......................................... 131. Prisilno ulanjivanje .................................................... 132. Psiho-teror .................................................................. 163. Zloin protiv ovjenosti ............................................. 224. Kaznena odgovornost dr. Ratzingera ........................... 24

II. Ubojita zabrana kondoma ........................................ 261. Konflikt ....................................................................... 262. Pokornost sa smrtnom posljedicom ............................. 283. Zloin protiv ovjenosti ............................................. 304. Kaznena odgovornost dr. Ratzingera ........................... 31

III. Pokroviteljstvo nad seksualnimdeliktima klera ............................................................... 321. Seksualni zloini katolikih sveenikairom svijeta .................................................................... 321.1 SAD .......................................................................... 321.2 Irska .......................................................................... 341.3 Njemaka ................................................................. 361.4 Kanada ..................................................................... 381.5 Australija ................................................................... 381.6 Afrika ........................................................................ 391.7 Prominentni poinitelji .............................................. 39

10

2. Strategija zatakavanja................................................. 422.1 Papinska tajna ........................................................... 422.2 Praksa zatakavanja ................................................... 432.3 Pogodovanje i ponovno postavljanje poinitelja ........ 482.4 Ne vidi se kraj ........................................................... 522.5 Zloin protiv ovjenosti ........................................... 552.6 Kaznena odgovornost dr. Ratzingera ......................... 59

IV. O doputenosti podnesene tube ............................ 64

V. Saetak ....................................................................... 67

11

O b r a z l o e n j e

Uvod

Kaznena prijava podnesena je protiv tri zloina irom svijeta,koji do danas nisu bili prijavljeni jer su izali iz jedne institucijena ijem elu stoje najvii dostojanstvenici, koji se smatrajuuzvieni daleko iznad krivinog djela. Tradicionalno potovanjecrkvenih glavara zamutilo je svijest prava.

Kada bi neka nova religiozna grupa svoje lanove prisiljavalagrubim psihikim pritiskom da svoju novoroenad ulane utu grupu, kako bi doivotno financirali grupu i u svemu seravnali po direktivama grupe, tada bi tu grupu nazvali sektom.Drava bi ako je mogue organizaciju dokinula i voe sektekaznila zbog prisile i iznuivanja, tim vie ako grupa ne bi trpjelaistupanje lanova, nego bi ih prijetei najteim kaznama u tomesprijeila i time kod mnogo svojih lanova izazvala tekaduevna oteenja i povrede njihove slobode razvoja.

Ako je injenino stanje takvo, moe li postupak biti drugaijisamo zato jer se radi o organizaciji koja se tako ponaa nesamo prema nekoliko malobrojnih, ve po cijelom svijetu izove rimokatolika crkva i stalno govori o vjerskoj slobodi,ali inovjernicima na vrat nahuka opunomoenike za sekte?Nije drugaije, nego smo se samo navikli na to. Od 1. 7. 2002.ta navika nije vie doputena. Tog dana stupio je na snaguStatut Meunarodnoga kaznenog suda koji zloine protivovjenosti zapreuje kaznom.

12

Kada bi jedna nasilna sekta opisane vrste u dananjoj Africibila jako rairena i svojim lanovima pod prijetnjom tekih kaznizabranjivala upotrebu kondom, time prouzroena zaraza HIV-om/ AIDS-om i njome uzrokovani smrtni sluajevi pripisali bise voama sekte i protiv njih bi se poveo kazneni postupak.Moe li to biti drugaije samo zato jer se nasilna sekta zovecrkva, a njen poglavar polae pravo na nepogreivost?

Kad bi u jednoj svjetskoj nasilnoj sekti stotine tisua djece biloseksualno zloupotrijebljeno, a zloini po nalogu voe sektebili zatakani i kazneno gonjenje bilo izbjegnuto, tada bi takriminalna organizacija i njen voa bili procesuirani. Moe lito biti drugaije samo zato jer se ta organizacija zove crkva ijer zapovijed da se uti o zloinima ne dolazi od efa mafije,nego ju je izrekao papa? Nije drugaije, nego je to samostoljetna navika na pedofilsko sveenstvo i mo njihovih visokihsveenika. Otkako postoji injenica zloina protiv ovjenosti,to okretanje glave u stranu vie nije doputeno.

U nastavku se prijavljuju tri zloina protiv ovjenosti za kojeje kazneno odgovoran dr. Joseph Ratzinger kao bivi kardinal idananji papa:

1. Odravanje i voenje svjetskog totalitarnog nasilnog reimakoji svoje lanove podjarmljuje zastraujuim prijetnjama kojeugroavaju zdravlje;

2. Zadravanje smrtonosne zabrane upotrebe kondoma i kadpostoji opasnost infekcije HIV-om/AIDS-om;

13

3. Etabliranje i odravanje svjetskog sustava zatakavanja ipomaganja seksualnih zloina katolikih sveenika, kojipogoduje nastanku novih zloina.

I. Zastraujua crkvena vlast

Postoji opravdana sumnja da je dr. Joseph Ratzinger kaokardinal i kao papa velikome, neodreenom broju ljudi nanioteke povrede duevnog i tjelesnog zdravlja u smislu lanka7, alineja 1, slovo k Statuta Meunarodnog kaznenog suda.

1. Prisilno ulanjivanje

Rimokatolika crkva stjee svoje lanove prisilnim inom,naime krenjem bespomone dojenadi, kao to je utvrenou kan. 96 Codexa kanonskog prava (C.I.C.):

Krtenjem se ovjek ulanjuje u Kristovu crkvu

Krtenje se u pravilu obavlja u dojenakoj dobi. Katolikiroditelji moraju vjerovati da je novoroeno dijete optereenomanom istonog grijeha od koje se moe osloboditi samokrtenjem. U danas vaeem Katekizmu Rimokatolike crkveo tome se doslovno kae:

Budui da se djeca raaju s ljudskom naravi palom iokaljanom istonim grijehom, to su i oni potrebni novoga

14

roenja u krtenju da budu osloboeni vlasti tame ipreneseni u Kraljevstvo slobode sinova Bojih, kamo supozvani svi ljudi Crkva i roditelji liili bi dijete ne-procjenjive milosti da postane dijete Boje kada mu nebi podijelili krtenje nedugo poslije roenja. (Katekizam,br. 1250)

A u Kodeksu kanonskog prava u kan. 867 - 1 pie:

Roditelji su obvezni brinuti se o tome da njihova djecabudu krtena unutar prvih tjedana; im prije moguenakon roenja, zapravo ak jo prije roenja oni se imajuobratiti upniku da bi za svoje dijete izmolili sakramenti da bi bili odgovarajue pripremljeni.

U sluaju da je dijete u smrtnoj opasnosti, krtenje se imaobaviti protiv volje roditelja. Kanon 868, 2 C.I.C. o tomeodreuje:

U smrtnoj opasnosti dijete katolikih, ak i nekatolikihroditelja doputeno je krstiti i protiv volje roditelja.

Veina katolikih roditelja pokorava se ovoj odredbi i dajekrstiti svoju djecu im prije mogue, najee nekoliko tjedananakon roenja. Prema vladajuem miljenju za to je dovoljnonjihovo pravo odgoja, premda krtenje prema katolikomnauku krtenika vezuje na neki nain koji slii kmetstvu.Katoliki katekizam o tome kae:

Postavi udom Crkve krtenik vie ne pripada sebi negoonome koji je za nas umro i uskrsnuo. Zato je pozvan

15

da bude drugima podloan, da im slui u zajednitvuCrkve, da bude posluan i podloan glavarima Crkvete ih susree s potovanjem i ljubavlju. (Katekizam, broj1269)

Ulanjenje krtenika u katoliku crkvu je neopozivo (usporedio tome i od Campenhausena, Prirunik Dravnoga crkvenogprava Savezne Republike Njemake, 2. izdanje, Berlin 1994.,str. 759 i dalje), zbog ega Crkva odbija izbrisati iz registrakrtenih one koji istupe iz Crkve.

Prema obvezujuem nauku crkve istupanje vodi u vjenukaznu pakla. Tako se primjerice kae u Neuner-RoosovojVjera Crkve u ispravama navijetanja nauka, 13. izdanje,1971., broj 381:

[ ]. [Sveta rimska crkva, osnovana rijeju naegaGospodina i Otkupitelja] vrsto , ispovijeda i vjeruje iobjavljuje da nitko izvan katolike crkve, niti poganinniti idov, bilo nevjernik ili netko odvojen od jedinstva nee imati udjela u vjenom ivotu, tovie potpast evjenome ognju koji je pripremljen avolu i njegovimanelima, ako se prije smrti ne prikljui njoj (crkvi).

Prema kanonu 1364 u vezi s kanonom 751 Corpus iurisCanonici, istupanje iz crkve vodi u ekskomunikaciju, koja opet,prema br. 1463 Katekizma katolike crkve je osobito teakgrijeh, koji prema br. 1861 Katekizma za sobom povlaivjenu smrt u paklu.

16

2. Psiho-teror

Za lanove crkve, meu ostalim, vrijedi:

Tko ne priznaje kao svete kanonske spise, sve knjigeSvetog pisma sa svim njihovim dijelovima kako ih jecrkveni sabor u Trientu naveo, ili tko porie da su onedane od Boga, neka bude iskljuen. (Neuner-Roos, kaogore,broj 98), pri emu je formulacija iskljueneufemistiki prijevod grko-latinske formule anatemasit, koja doslovno prevedena znai: neka budeproklet.

Proklet je prema tome i onaj tko prijetnje kaznama Starogzavjeta ne priznaje kao Boju rije. Na primjer:

Tko poini preljub sa enom svog susjeda neka se kaznismru i preljubnik i preljubnica (Lev 20,10)

Ako bi mukarac legao s mukarcem kao to se lijee saenom, obojica bi poinila odvratno djelo. Neka sesmaknu. (Lev 20,13)

Ako bi se tko drsko odupro i ne bi posluao ni sveenikakoji ondje stoji da slui Jahvi, Bogu tvome, ni suca, nekase taj ovjek pogubi (Pnz 17,12)

Ako tko ima opaka i nepokorna sina koji nee da sluani oca ni majke pa ni onda poto ga kazne neka ganjegov otac i njegova mati odvedu starjeinama svogagrada, na vrata svojega mjesta, i neka kau gradskim

17

starjeinama: Ovaj na sin opak je i nepokoran; nee danas slua; nitarija je i pijanica. Potom neka ga svi ljudi,njegovi sugraani, kamenjem zasiplju dok ne pogine.(Pnz21,18)

Ovako neto na prvi pogled moe izgledati kao iz kamenogdoba i tisuljeima zastarjelo. Rimokatolika crkva vidi tomeutim drugaije. Godine 1965. njen najvii gremij u liku2. Vatikanskog koncila u svojoj Dogmatskoj konstituciji oboanskoj objavi izjavio je sljedee:

Knjige Starog i Novog zavjeta u cjelini, sa svim njihovimdijelovima, sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjeredri svetima i kanonskima zato to po nadahnuuSvetog Duha imaju Boga za autora i to su Crkvi kaotakve predane. Budui da sve ono to nadahnuti pisci ilihagiografi izjavljuju, valja drati izjavljenim od DuhaSvetoga, mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pismavrsto, vjerno i bez zablude nauavaju istinu

U skladu s tim u do danas vaeem Katekizmu katolike crkvepie:

Stari je zavjet neodvojiv dio Svetog pisma. Njegove suknjige od Boga nadahnute Krani potuju Stari zavjetkao pravu rije Boju. (Broj 121 i 123)

Ako je to tako, mogue je da samo zapreke svjetskog pravazaustavljaju crkvu od toga da izvri prijetnje smru koje Starizavjet dri u pripravnosti za preljubnike, homoseksualce,heretike i neposlunu djecu.

18

Bog Starog zavjeta, ije rijei Crkva jo i danas dri valjanimakao pravu rije Boju, meu ostalim k tome jo zahtijeva:

uvaj se da ne pravi saveza sa stanovnicima zemljeu koju ide, da ne budu zamka u tvojoj sredini. Negoporuite njihove rtvenike, oborite njihove stupove,poupajte im aere. (Izl 34,12)

Pavao kojeg crkva tuje kao narodnog apostola ide ak korakdalje piui o inovjernicima odnosno pristaama drugih kultovasljedee:

Oni su puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloe Znaju za odredbu Boju da smrt zasluuju koji takvoto ine (Rim 1,29)

Koliko crkva uzima ozbiljno takve apele, kad je svjetovno pravone spreava u tome, dokazala je primjerice prilikom misi-onarenja u Latinskoj Americi. I kad se narod podigne protivokrutnog boga Starog zavjeta, s kojim se crkva identificira,iznova mu prijeti neto strahovito:

On prodire narode dumanske, on njihove kosti drobii svojim ih strelicama unitava (Br 24,8)

Moda neki suvremenik sa zdravim ljudskim razumom neeovo niti dovoditi u vezu s Bogom: Po crkvenom shvaanju iovo je prava rije Boja, a tko tvrdi drugaije, ubraja se ukrive uitelje kojima crkva s 2. Petrovom poslanicombezobzirno poruuje:

19

Oni su pak kao nerazumne ivotinje, po naravi roeneza lov i istrebljenje Oni su ljage i sramote. (2 Pt 2,12)

Nema slobode vjere ili savjesti. Umjesto toga vrijedi:

Pokoravanje rimskom papi bezuvjetno je potrebno svimljudima za spasenje. To izjavljujemo, tvrdimo, odre-ujemo i objavljujemo mi, (Neuner-Roos, kao gore, broj430)

Papine odluke su:

nepromjenjive po sebi a ne na temelju suglasnosti crkve.Ako netko sauvaj Boe dopusti sebi proturjeiti ovojnaoj konanoj odluci, neka se iskljui. (bude proklet)(Neuner-Roos, kao gore broj 454)

Proklet znai proklet na vjene paklene muke. Karl Jaspers,veliki njemaki filozof prolog stoljea, o tim sankcijama pie:Vjene paklene muke: crkva je neumoljivo odbacilaOrigenovo uenje, po kojem su, obnavljanjem svih stvari(apokatastasis panton), paklene kazne vremenski ograniene Time due ostaju u njihovim rukama. Nietzsche je upozoriona to da je crkva ope rasprostranjene predodbe paklenihkazni zgrabila kao najplodnije jaje svoje moi , jer sveenikprodire u nutrinu due i to s punomoi svoje slube, ne kaopuki ovjek, moe vjernika staviti pod neuveni pritisak.Roditelji se ine odgovornima i prijeti im se istilitem ako sene brinu za to da i njihova odrasla djeca ostanu vjerna crkvi.(Jaspers, Filozofska vjera obzirom na objavu, str. 85 i dalje) O

20

Posljednjim stvarima se u slubenom proglasu naukarimokatolike crkve meu ostalim pie:

Kako je Bog openito naredio, due onih koji preminuu stvarno tekom grijehu silaze odmah u pakao gdjebivaju muene paklenim mukama. (Neuner-Roos, broj905)

No tko bez pokajanja umre u smrtnom grijehu, bezsumnje e zauvijek biti muen u aru v j e n o gp a k l a . (Neuner-Roos, broj 898, spacionirano uoriginalu)

Pritom se vjernicima uvijek predoava da se ne radi samo oduevnim mukama, nego o stranome tjelesnom muenjuime navodno Isus Krist kanjava zle prilikom stranog suda:

On (Isus Krist) e doi na kraju svijeta suditi mrtve iive, svakome vratiti prema njegovim djelima, po-kvarenima kao i izabranima. Oni e svi uskrsnuti svlastitim tijelom kojeg ovdje nose, kako bi jedni savolom primili vjenu kaznu, drugi s Kristom vjenuslavu, ovisno o njihovim dobrim ili loim djelima.(Neuner-Roos, broj 896)

Istovremeno crkva s tekstom evanelja, koji je samaautorizirala prijeti vjernicima navodnim Isusovim izjavama:

Kad Sin ovjeji doe u slavi postavit e ovce sebizdesna, a jarce slijeva zatim e rei i onima slijeva:odlazite od Mene, prokleti, u oganj vjeni, pripravljen

21

avlu i anelima njegovim i otii e ovi u mukuvjenu (Mt 25, 31,33,41,46)

Socijalni psiholog Franz Buggle pie o vjenoj kazni pakla,kojom crkva u svome vlastitom proglasu nauka prijeti pomounavodnih Isusovih rijei, meu ostalim: prijetnja kaznomije se zlokobno, psihiki pogubno djelovanje na bezbroj ljudiu povijesti kranstva uope ne moe preuveliati. Pokuajtese osloboditi svake navike steene religioznim odgojem i sebiobjasniti to psiholoki mora znaiti prijetnja ekstremnimmukama koje traju vjeno; prema njoj izblijede sva inaepoznata muenja i kazne jer su te ipak vremenski konane. gotovo da i nema drugog psiholokog fenomena kao to jeonaj s mukama koje vjeno traju, koji bi zasluio naziv psihikiteror! (Buggle, Jer oni ne znaju u to vjeruju, 1992., str. 98)

Posljedice tog terora su kod mnogih ljudi, osobito kod djece imladih, strah od grijeha, kronino neista savjest, hipo-hondrije, i itavo mnotvo pojavnih oblika ekleziogenihneuroza, koje mogu znaiti podlonost crkvi, koja jo djelujeak kod onih koji su se tijekom itavog ivota pokuavaliosloboditi detalja crkvene prijetee poruke. Karl Jaspers o tomepie: Sveenik se trudi rijeima estoko djelovati u smrtnomasu, bilo pomaui, bilo muei. Do danas se uoava da sekatolici koji su postali agnostici u tom trenutku preobrate,kao da ih je drao neki unutarnji lanac. (kao gore, str. 86) Toje strah due koji crkvene lanove vee od djejih nogu,izraen u jednome od najvanijih vjerskih spisa papinske crkveu kojem se kae: Strano je upasti u ruke Boga ivoga. (Heb10, 31)

22

3. Zloin protiv ovjenosti

Vjerska prisila rimokatolike crkve koja se vri nad prinudnoregrutiranim i prinudno zadravanim lanovima i provodi podprijetnjom najteeg zla to se moe zamisliti, vjenim paklenimmukama, je teka povreda osobne slobode razvoja ovjeka injegovoga duevnog i duhovnog integriteta. To to lanovicrkve pritom ne kolabiraju psihiki i duhovno, moe seobrazloiti samo time to mnogi ne uzimaju ozbiljno velikidio crkvene prijetee poruke. To unutarnje odvraanje odcrkve zbog neslaganja meutim ne mijenja nita od ne-ovjenosti sistema i njegovog cilja, totalnoga duevnog iduhovnog podjarmljivanja lanova crkve. Stoga, ona prisvajasebi pravo doslovce rei, ona mora s velikom panjomukloniti i istrijebiti sve to je protiv vjere (Neuner-Roos,kao gore, broj 382)

Koliko ozbiljno to ona shvaa, pokazuje krvavi trag kriarskihratova, inkvizicije i spaljivanja vjetica. To to ona svojeduhovno nasilje danas ne moe pretvoriti u tjelesne nasilnemjere ne mijenja nita od njenog sustava duhovnog poro-bljavanja koji je uperen protiv ljudskih prava. Prijetnja kojase stalno vraa u razliitim varijacijama: Ako ne vjeruje toti ja kaem, patit e u vjenim paklenim mukama. upuujese ljudima od kojih crkva oekuje da tu prijetnju shvateozbiljno. Mnogi zapravo to i ine i zbog toga obolijevaju ufazama ili ak kronino: Mladi kod svoga prvog seksualnogkontakta pate od straha od grijeha; supruzi si ne dozvoljavajusredstva za spreavanje trudnoe; nekatolici koji sklapaju braks katolicima moraju se prilikom vjenanja obvezati da e djecuodgajati katoliki; psihiki bolesnici doputaju da im katoliki

23

egzorcisti istjeruju zle duhove, roditelji su se pritom akpomirili sa smru djeteta. Djeca koju su sveenici oskvrnuli, injihovi roditelji osjeaju se obveznima preutjeti zloin; afrikikatolici zaraze se HIV-om jer po katolikome seksualnommoralu se ne smiju koristiti prezervativi.

Napokon upitno je radi li se tu o tetama prouzroenim crk-venim pritiskom, jer za zloin protiv ovjenosti prijetnjomkoji ovdje dolaze u obzir dovoljna je ve ozbiljna ugroenostzdravlja rtava (usporedi Werle, Meunarodno kazneno pravo,2. izdanje, 2007., broj 343). U svakom sluaju radi se oduhovnoj primjeni sile koja je slina drugim zloinima protivovjenosti, kao npr. Prisiljavanje na prostituciju (l. 7, alineja1, slovo g) ili deportacija (slovo d) ili sve ukloniti i istrijebiti- aparthejd (slovo j). Vremenske patnje povezane s time su uusporedbi s vjenim paklenim mukama kojima se prijeti up-ravo bezazlene. Crkveni sustav prisile prema tome spada podinjenino stanje drugi neovjeni postupci sline naravi usmislu lanka 7, alineja 1, slovo k.

Okolnost to crkveni sustav prisile postoji oko 1500 godina ito je u zemljama zapadne hemisfere etablirana religija nitane mijenja. To etabliranje se nije dogodilo dobrovoljnimpriznanjem crkvenog sustava, nego prisilnim ulanjivanjem,duhovnim potlaivanjem i krvavim nasiljem. Rezultati togapovijesnog procesa koji je doveo do svjetske crkve bili suhoe-nee prihvaeni tradicijom i navikom iako je u svimstoljeima dolazilo do otpora filozofske i religiozne naravi.Oni su uvijek bili uspjeno prekinuti, katkad u krvi ugueni, iuz dravnu pomo.

24

Ta se dravna pomo sastojala i u tome to se odravanjucrkvenog sustava krenja ljudskih prava nisu postavljala nikakvapravna ogranienja. To se promijenilo od stupanja na snagurimskog Statuta Meunarodnoga krivinog suda 1.7.2002..Time je kao meunarodno pravo prihvaeno postojanjeobiljeja krivinog djela zloina protiv ovjenosti. On ne titisamo od obinog ubojstva i tekog ubojstva, ve osim togaima u vidu druga ljudska prava, kao na primjer zatitu odrasne diskriminacije, protjerivanja i ostalih neovjenosti.Uvoenjem Meunarodnog krivinog suda dogodio sekulturni obrat ovjeanstva. Vie se nee trpjeti psihoterorprisile vjere i savjesti neovjenim prijetnjama tetan pozdravlje, koji je kanjiv ukoliko se civilnom stanovnitvunanosi rasprostranjenim ili sistematskim inom. (lanak 7,alineja 1, str. 1 Statuta Meunarodnoga krivinog suda) Crkvenisustav prisile je slian takvom napadu, jer se crkvene prijetnjedogaaju u izvedbi politike jedne organizacije, naimecrkve koja ima za cilj jedan takav napad (lanak 7, alineja2, slovo a Statuta Meunarodnoga kaznenog suda), kako binametnula svoj vjerski nauk civilnom stanovnitvu iromsvijeta.

4. Kaznena odgovornost dr. Ratzingera

Tueni dodue nije uveo crkveni sustav prisile; meutim onje kao papa odgovoran za njegovo odravanje i provoenje ikao prefekt kongregacije za nauk vjere svoje crkve biosuodgovoran, na izvrnom poloaju, kao zastupnik tadanjegpape. On je bio ef crkvene inkvizicijske vlasti i tako se osjeao.U jednome radio-intervjuu u oujku 2005. on je rekao: Veliki

25

inkvizitor je historijska institucija. Mi smo negdje u kon-tinuitetu. I on je dodao da se mora ipak rei da je inkvizicijabila napredak jer se vie nita nije smjelo osuivati bezinquisitio.

Danas tueni ima najviu odgovornost za sva uenja i prijetnjesvoje crkve. On je takoer odgovoran i za to to i dalje postojicrkveni sustav prisile, uveden prije njegovog izbora za papu.On bi mogao povui prijetnje s vjenim paklenim mukama.Sve dok on to ne uini, ispunjava gore pokazano postojanjekrivinog djela po lanku 7, alineja 1, slovo k StatutaMeunarodnoga krivinog suda zbog ne injenja (usporedi kovome i Werle, kao gore, broj 472 i dalje)

26

II. Ubojita zabrana kondoma

Postoji opravdana sumnja da je dr. Ratzinger kao papavelikome, neodreenom broju ljudi nanio teke povredenjihovoga tjelesnog zdravlja i smrt u smislu l. 7, alineja 1,slovo a Statuta Meunarodnoga krivinog suda.

1. Konflikt

Prema podacima UN-a sada je vie od 22 milijuna ljudi uAfrici zaraeno HIV-om/AIDS-om; oko 30 milijuna je veumrlo od te zaraze. U Junoj Africi je svaki peti pogoentime. Godinje dolazi do 500.000 novih infekcija. Upogoenim podrujima ivi takoer mnogo milijuna katolika.

Prijenos virusa HIV-a vri se izmjenom tjelesnih tekuina. Stogase jedna od najvanijih mjera za spreavanje irenja zarazesastoji u tome da se ljude uputi da koriste kondom kod spolnogodnosa.

Prema nauku rimokatolike crkve, koji je papa Pavao VI.proglasio 1968. u Encyklici Humanae Vitae, sredstva zaspreavanje zaea su meutim strogo zabranjena. To se nijenita promijenilo ni kad je broj zaraenih HIV-om u 1980-imi 1990-im godinama brzo rastao i virus HIV-a izazvao smrtmilijuna ljudi, to traje i do danas. Kada je papa Ivan Pavao II.u veljai 1993. posjetio Ugandu, izostavio je gorue pitanjeizmjene po ivot opasne zabrane upotrebe kondoma. On jeradije prihvatio irenje zaraze, nego promjenu Moralnognauka Vatikana. U jednome Priruniku za ispovjednike

27

sastavljenom 1997. po nalogu istog pape, kardinal AlfonsoLopez Trujillo, predsjednik papinskog savjeta za obitelj,podcrtava apsolutnu vrijednost stare odredbe: Crkva je stalnonauavala da su sredstva za spreavanje zaea, to znai svakinamjerni in spreavanja oplodnje, sam po sebi grjenipostupak. Ovaj nauk treba smatrati konanim i nepro-mjenljivim.

lanovi katolike crkve koji ive u podrujima Afrike ug-roenim HIV-om/AIDS-om, dakle prije svega juno od Sahare,stoje pred stranom alternativom: Ako se u seksualnimodnosima tite kondomima, postat e teki grenici, ako sene tite iz straha od crkvenih prijetnji kaznama za grijeh, postate kandidati smrti. 1989. jedan katoliki teolog morala CarloCaffara, koji je danas nadbiskup Bolonje zahtijevao je prekidsvih seksualnih aktivnosti ak i u braku ako je jedan od partneraHIV-pozitivan. Zabrana kondoma ne dovodi samo do smr-tonosne zaraze katolika, nego istovremeno potie njih dazaraze nekatolike.

Ve godinama se javlja otpor protiv toga lanog i po ivotopasnog morala, takoer iz crkvenih krugova. Prema Spiegel-online od 8.4.2010. katoliki biskup Kevin Dowling,predbacivao je svojoj crkvi ve na svjetskom danu AIDS-a2003. godine da je slijepa prema ivotnoj stvarnosti milijunasiromaha. Ljudi u Africi ive, pate i umiru zbog te bolesti.U svojoj biskupiji biskup je doivio iz neposredne blizine kakou radnikim nastambama ljudi hrpimice umiru od AIDS-a.Smatram da se ljude koji ive u takvim uvjetima s HIV-ommora pozvati da koriste kondom, kako bi sprijeili prenoenjesmrtonosne bolesti na drugu osobu ili zatitili sebe, osobito u

28

odnosima gdje se radi o zloupotrebi i unitenju, objavio jebiskup.

2. Pokornost sa smrtnom posljedicom

Pa ipak i sadanji papa na vlasti zatvara svoje ui za grinjusavjesti svojih sveenika i vjernika. Jo gore: Prilikom svogaprvog putovanja u Afriku, u oujku 2009., pri emu su semnogi afriki katolici nadali spasonosnoj rijei, on je zaotriodilemu prilikom razgovora s novinarima u zrakoplovu koji gaje odvezao u Afriku. Rekao je: Problem AIDS-a se ne moerijeiti dijeljenjem kondoma. Njihovo koritenje to vie,pogorava problem Rjeenje lei u duhovnom i ljudskombuenju i u prijateljstvu s patnicima.

Sve dobrotvorne organizacije koje nisu vezane za crkvu, kaona primjer djeja dobrotvorna organizacija UN-a UNICEF, natoliko puno ignorancije reagirale su s nerazumijevanjem.Pritom, papinska izjava se dogodila dvije godine nakon izlaskaknjige koja je pobudila panju Bog, AIDS, Afrika od Grilla iHipplera, u kojoj dugogodinji voditelj njemake zajednice uKapstadtu (Hippler) izvjetava o stranim konfliktima savjesti is time povezanoj smrtnoj opasnosti katolikog stanovnitvaJune Afrike. On je meu ostalim napisao: Tko bi od nasimao pravo s odobravanjem prihvatiti smrt od AIDS-a ljudikoji ne ive po strogome moralnom kodeksu nae crkve? Zarse tinejder koji spava sa svojom prijateljicom ne bi smiozatititi? Radi se o ivotu i smrti. Tu su razmiljanja o tomevodi li dozvola upotrebe kondoma u promiskuitet ili ne,neznatna. Odavno postoje studije koje jednoznano potvruju

29

da prezervativi ne utjeu presudno na broj seksualnih partneraili seksualnih inova. Bilo bi zaista vrijeme da se dopusti datakve spoznaje uu u teologiju morala. Meutim tu je prisutanstrah crkvenih glavara da bi obvezatnost njihovog nauka moglabiti naruena. (kao gore, str.170)

Koliko je autor time bio u pravu, pokazalo se nakon izlaskanjegove knjige. Njegov ugovor u Kapstadtu njegova crkva nijeproduila. Njemaka biskupska konferencija mu je zabranilapromotivna putovanja i sudjelovanja u kontaktnim emisijama.

2009. godine u knjizi Da Bog sauva od bive redovniceMajelle Lenzen izaao je sljedei izvjetaj o smrtonosnomkonfliktu izmeu crkvenog nauka i stvarnog suzbijanja AIDS-a. Redovnica meu ostalim izvjetava: Tijekom 33 godinepomagala sam ljudima, osobito bolesnima, da bi mogli voditidostojan ivot. Ljudi su patili od kolere, malarije, HIV-a, AIDS-a njihova me nesrea uinila hrabrom. Dok nije dolo dofinalnog skandala: Bila sam stigmatizirana kao opatica odkondoma jer sam se unato zapovijedi crkve zalagala zasredstva za zatitu, kao mogunost preventivnog djelovanjaprotiv gubitka imuniteta zbog AIDS-a. Za mene je to bilanunost jer sam doivjela bijedu u kolibama siroadi u IstonojAfrici, vidjela sam uasno mrava tijela obiljeenih ena, dralasam njihove iscrpljene ruke i gledala njihove brine, dubokoupale oi. Ona je morala napokon napustiti svoj red. Uepilogu svoje knjige ona meu ostalim pie: Zbog toga tocrkva tako estoko propovijeda protiv kondoma, snosi krivicuto je na Kilimandaru u meuvremenu svaki trei pozitivanna HIV. Broj mrtvih neprekidno raste.

30

3. Zloin protiv ovjenosti

I ovaj izvjetaj jedne svjedokinje nije nita promijenio uVatikanu. Isto kao niti jedno vjetaenje u papinim rukamakoje pokree pitanje revizije po ivot opasnog seksualnognauka crkve.

Umjesto toga papa se u intervjuu s novinarom PeteromSeewaldom to ga je dao o knjizi Svjetlo svijeta, usputizjasnio o problemu prevencije od AIDS-a kondomima. Onje rekao: Mogue je da postoje opravdani pojedinanisluajevi, primjerice kad muka prostitutka upotrebljavakondom, pri emu to moe biti prvi korak prema moralnosti.Crkva meutim to naravno ne vidi kao stvarno i moralnorjeenje. U ponekom sluaju to moe biti, u namjeri da sesmanji opasnost od zaraze, prvi korak na putu prema drugaijeivljenoj ljudskoj seksualnosti. Ova primjedba je privuklapanju svjetske javnosti. No ustvari ona nije donijela nikakavobrat. U jednoj vijesti dpa od 22.12.2010. se o tome kae:

Crkva razjanjava Kondomi i dalje zabranjeni katolicima.Kongregacija za nauk vjere u Rimu je precizirala stavkatolike crkve prema kondomima. Pogreno je papinskeizjave interpretirati kao doputenje sredstava zaspreavanje zaea. Unato viekratnih izjava papeBenedikta XVI. pozdravljenih kao poputanje zabranekondoma, njegova crkva ostaje kod svog odbacivanjasredstava za spreavanje zaea. Ustvari Benediktoverijei nisu promijenile ni nauk morala ni pastoralnupraksu katolike crkve, utvruje kongregacija za naukvjere u Rimu u svom priopenju . Kongregacija za

31

nauk vjere koju je prije vodio Ratzinger, sada se svojomopirnom biljekom osvre, prije svega, protiv svjesnopogrenih interpretacija tih papinskih izjava: Miljenjeda se iz rijei pape Benedikta XVI. moe izvesti zakljuakda je upotreba kondoma u nekim sluajevima doputenaza spreavanje neeljene trudnoe, potpuno je samo-voljno i ne odgovara njegovim rijeima niti njegovommiljenju.

Ovo miljenje je pomonik smrti.

4. Kaznena odgovornost dr. Ratzingera

Okrivljeni dodue nije uveo strogu zabranu sredstava protivzaea; ali kao papa je odgovoran za to to ona i dalje postojijer ju je mogao ukinuti.

Time to on to ne ini, on je propustom odgovoran za toto katolici u regijama ugroenim AIDS-om iz straha od kazneza grijehe odbacuju zatitu kondomom. Crkveni sustav prisilei s njim povezana prijetnja vjenim paklenim kaznama zapoinjene teke grijehe u ovom sluaju djeluje smrtonosno ustotinama tisua odnosno milijunima sluajeva.

Moralne dileme pape za ukidanje zabrane kondoma nisurazlog za opravdanje da se prihvati rizik od infekcije povezans tom zabranom odnosno smrt bezbroj ljudi i bijeda bezbrojsiroadi. Spaavanje ljudskog ivota je u svakom sluaju navioj razini, ono je prema meunarodnom pravu bezuvjetnonuno i provodi se usprkos crkvenom nauku protivnomljudskim pravima.

32

III. Pokroviteljstvo nad seksualnimdeliktima klera

Konano postoji opravdana sumnja da je dr. Joseph Ratzingerkao prefekt kongregacije za nauk vjere svoje crkve i kao papado danas sistematski zatakavao seksualnu zloupotrebu djecei mladih, titio poinitelje i time podupro daljnje seksualnonasilje nad mladima u smislu l. 7, alineje 1, slovo g StatutaMeunarodnoga kaznenog suda.

1. Seksualni zloini katolikih sveenikairom svijeta

Do danas je poznato da su posljednjih desetljea tisuekatolikih sveenika irom svijeta seksualno zloupotrijebili isilovali desetine tisua djece i mladih. Sljedei prikaz ogranienje na zemlje najvie pogoene seksualnim zloinima i nekolikoprimjera crkvenog zatakavanja. On se prije svega oslanja nasastav Geoffreyja Robertsona QC, THE CASE OF THE POPE,2010. (prilog) i izvjetaja medija na njemakome i engleskomjeziku. Uzima se u obzir i web-stranica gottes-suche.de itamonji opirni prikaz Seksualno nasilje u Katolikoj crkvi ugodinama 1993. do 2011.

1.1 SAD

Potpuni razmjer zloina postao je prvi put poznat preko nizaizvjetaja Boston Globea 2002. godine. Novine su izvijestileda je od sredine 1990-ih godina 130 rtava jednoga

33

bostonskog sveenika isprialo svoje strane doivljaje izdjetinjstva. Kao aci oni su bili tijekom vie od tri desetljeazloupotrebljavani i silovani. Nadleni kardinal Bernard Lawje znao da mlade seksualno ne zlostavlja samo jedan odreenisveenik, ve vie njegovih sveenika, ali je na pritube nji-hovih rtava reagirao samo tako to je sveenike premjetaou druge upe gdje je njihova prolost bila nepoznata. Samkardinal je bio premjeten u Vatikan i tamo dobio asnezadae, dok je njegova dijeceza morala platiti 100 milijunaodtete rtvama sveenika koje je on prikrivao. (Robertson,kao gore, str. 16 i dalje)

U cijeloj Americi su se onda javljale rtve crkvenih oskvrniteljadjece. Nadbiskupija Los Angelesa se nagodila s tamonjimrtvama na odtetni iznos od 660 milijuna dolara. Saznalo setakoer da je biskup Portlanda, William Kevada, jo 1985.saznao za opasnost od pedofilskih sveenika u svojoj dijecezi,ali protiv toga nije nita poduzeo. Trpljenje neprilika i njimanastalih teta dovelo je njegovu dijecezu na rub bankrota odega se spasio nagodivi se sa rtvama na odtetu u visini od75 milijuna dolara. Danas je Levada zauzeo papino bivemjesto kao kardinal prefekt kongregacije za nauk vjere. Ostaledijeceze su proglasile bankrot kako bi izbjegle tube za odteturtava crkvenih seksualnih zloina. Vatikan od kojeg potjeusve upute za tretiranje problema pedofilije svjetske crkve, nijeuskoio financijski iako od dijeceza godinje dobiva milijunskadavanja (Petrov novi). Sveukupni raun za nedjela crkvenihdjejih oskvrnitelja mogao bi konano iznositi do 5 milijardidolara, pretpostavlja Forbes Magazin. (usporedi Robertson, kaogore, str. 16 i dalje)

34

U gotovo svakoj amerikoj saveznoj dravi saznalo se zazloine oskvrnjenja djece koje su poinili katoliki sveenici.Kada vie nisu mogli premjetati poinitelje iz upe u upu,odnosno iz dijeceze u dijecezu, biskupi su u New Yorku prelina to da ih alju u druge zemlje (umjesto u zatvor). Najnovijaistraga je pokazala da je bilo razmjene pedofilskih sveenikaizmeu SAD-a, Irske, Rima, Meksika i Afrike. Minimalnebrojke seksualne zloupotrebe objavljene su u studiji John JayCollege of Criminal Justice u New Yorku po nalogu katolikebiskupske konferencije SAD-a: 10667 pogoenih je iznijelouvjerljive optube protiv 4329 sveenika. Dok je kardinalRatzinger 2002. godine htio broj poinitelja smanjiti na 1%sveenstva, sada se ispostavilo, da se radi o 4,3%. Najgorisluaj je bio sluaj sveenika Lawrencea Murphyja koji setijekom 20 godina ogrijeio o 200 gluhonijemih u Wisconsinu sluaj na koji se jo treba vratiti u vezi s ponaanjem kardinalaRatzingera. (usporedi Robertson, kao gore, str. 23)

1.2 Irska

Dok je papa Ivan Pavao II. pokuavao masovna oskvrnjenjadjece koja su poinili katoliki sveenici u SjedinjenimDravama prikazati nevanima kao poseban ameriki prob-lem (Robertson, kao gore, str. 20 i dalje), 2001. godine u Irskojje poela raditi komisija pod predsjedanjem suca visokog sudaSeana Ryana koja je trebala izraditi pravila odtete. Ona jepodnijela svoj izvjetaj 2002. godine nakon to je provela prveistrane postupke o seksualnoj zloupotrebi u katolikimodgojnim ustanovama. 2009. godine objavljen je opiranizvjetaj koji je sastavila Komisija za rasvjetljavanje zlo-upotrebe djece, ije je predsjedavanje preuzeo opet sudac

35

Ryan. (Ryanov izvjetaj) On opisuje seksualnu zloupotrebuu katolikim ustanovama kao endeminu. Svjedoci suizvjetavali da su ih osjeaj srama, nadmonost poiniteljazloupotrebe, kultura utnje, izolacija i strah od tjelesnih kaznispreavali da prije razotkriju zloupotrebu. (Volumen III,poglavlje 7, 9 i 13-18, knowledge and disclosure) Dalje seu izvjetaju kae: Nemogue je odrediti punu dimenzijuseksualne zloupotrebe poinjene u djeakim kolama Sluajevi seksualne zloupotrebe tretirali su se sa stajalita rizikajavnog razotkrivanja i teta koje iz toga proizlaze za institucijui kongregaciju. Ta je politika rezultirala zatitom poinitelja.Kad su laici bili uhvaeni pri seksualnoj zloupotrebi openitosu bili prijavljeni policiji. Ako je lan kongregacije bio otkrivenpri seksualnoj zloupotrebi, to se sreivalo interno i nije seprijavljivalo policiji. [] crkveni autoriteti su bili svjesniopasnosti od ponavljanja seksualne zloupotrebe. Dokumentisu pokazali da su poinitelji zloupotrebe esto dugoronoopetovano zloupotrebljavali djecu gdje god da su radili.Suprotno tvrdnjama kongregacije da ona nije prepoznalaopasnost od ponavljanja, iz dokumentiranih sluajeva je vrlojasno da su oni bili svjesni tendencije recidiva, ali je zakongregaciju otkrivanje zloupotrebe predstavljalo rizikpotencijalnog skandala i negativnog publiciteta. Opasnost zadjecu se nije uzimala u obzir. Kad su bili konfrontirani sdokazom seksualne zloupotrebe, odgovor crkvenih autoritetaje bio premjetanje poinitelja na drugo mjesto gdje je on, umnogim sluajevima, imao novo polje za nove zloupotrebe.(Ryan Report Conclusions 19-22, prijevod dolje potpisani)

U studenome 2009. pojavio se izvjetaj izraen podpredsjedanjem sutkinje Yvonne Murphy, koji se bavio

36

situacijom dijeceze Dublin. Izvjetaj je obuhvaao razdobljeod 1975. do 2004. godine. Ponovno je bio sasluan velik brojsvjedoka i obraen odgovarajui broj dokumenata. Pronaenoje 14500 rtava. Na temelju mnotva dokaznog materijalaKomisija je u zakljuku dola do sljedeeg rezultata: Komisijanema nikakve sumnje u to da su dijeceza Dublin i ostalacrkvena mjesta zatajila seksualnu zloupotrebu djece. To seodnosi na velik dio razdoblja koje je komisija istraivala.Strukture i propisi katolike crkve su olakali to zatajivanje.Dravni autoriteti se nisu sukladno svojoj odgovornosti brinulida se zakon primjenjuje podjednako na sve ljude i dozvolilisu crkvenim ustanovama da ostanu izvan pravnih procesa.Time su potpomogli zatajivanje. Dobrobit djece koja je moralaimati apsolutni prioritet, u prvo vrijeme nije bila uzeta urazmatranje niti kao faktor. tovie, radilo se prije svega otome da se izbjegne skandal i sauva dobar glas, ugled iimovina institucije i sveenika koje institucija promatra kaosvoje najvanije lanove. Sredinom devedesetih godina poelisu izlaziti na vidjelo skandal i zatajivanje. Pria je malo pomalodola na svjetlo dana. Drava je odgovorna jamiti da se takavinstitucionalni imunitet ne osigurava. To se moe zajamitiako su sve institucije otvorene za provjeru i dravni organi imne dodjeljuju poseban status. (Zenit.de)

1.3 Njemaka

I u Njemakoj je zid preuivanja masovnih djejih oskvrnuau crkvenim ustanovama bio dugo vremena neprobojan. Njegaje 2010. godine probio voditelj Canisius Collegea Isusovakogreda. Nakon to se upoznao s vie sluajeva zloupotrebe iz

37

1970-ih i 1980-ih godina, provedena su istraivanja. Ona supokazala da je 50 sveenika godinama seksualno zlo-upotrebljavalo vie od 200 djece Canisius Collegea. Uskorose iz mnogih drugih biskupija saznalo za daljnje zloine djejihoskvrnitelja. Sve je dotada bilo preuivano. (usporedi DerSpiegel 6/2010.) Mnogo toga je sada izalo na vidjelo. Samou Bavarskoj je pronaeno 280 poinitelja koji su od 1945. ucrkvenim ustanovama vrili seksualno nasilje nad djecom imladima. (usporedi Sddeutsche Zeitung od 22.10.2010.)Prilikom istraivanja pokazalo se da su i u nadbiskupijiMnchen i Freising bili sistematski zatakavani sluajevizloupotrebe. U najmanje jednom sluaju bio je za to od-govoran kardinal Joseph Ratzinger koji je u to vrijemeslubovao u Mnchenu: Kada je jedan sveenik pedofil 1979.godine bio premjeten iz Essena u Mnchen, bio je opetpostavljen u slubu duobrinitva, a da policija nije bilaobavijetena. Kasnije je opet ponovio zloin i napokon ga jejednan njemaki sud osudio. (usp. Robertson, kao gore, str.29; sddeutsche.de od 26.03.2010.; Der Spiegel 48/2010.)Jedan izvjetaj istrage izraen po nalogu biskupije 2010.godine pokazao je da su pripadajui spisi bili dijelom uniteni,dijelom puni rupa. Kada su sveenici bili premjeteni u drugebiskupije, nedostajali su razlozi. Ako se radilo o seksualnimdeliktima, oni su bili bagatelizirani. U Sddeutsche Zeitung-urezultat se pojavio u naslovu lanka: Crkva sistematskizatakava zloupotrebu. Kao zakljuak novine saimaju:Svejedno zovu li se Mnchenski kardinali Dpfner, Ratzingerili Wetter rtve seksualnog nasilja u ovom vremenu nisubile sasluane, naprotiv poinitelje se titilo, to granii skanjivosti. (Sddeutsche Zeitung od 4./5. 12.2010.)

38

1.4 Kanada

U Kanadi je 1990. dolo do prvoga veeg skandala: Devetlanova Christian Brothers, laike organizacije katolike crkvebilo je osueno na zatvorske kazne zbog opetovane seksualnezloupotrebe djeaka u jednome domu za siroad. 2001.godine saznalo se da jedna katolika kola u Montrealu postalaleglo poroka seksualne zloupotrebe, koja je uvijek iznova bilazatakavana plaanjem odteta za sveenike zloine.Odgovorni nisu niti u jednom sluaju ukljuili policiju. 2003.godine policija je otkrila da je jedan biskup sakrio vlastorunopriznanje sveenika, kojeg je premjestio iz jedne upe u drugu,ne obraajui panju na njegov prethodni kriminalni sve-eniki ivot. Taj mukarac je konano bio osuen zbogseksualne zloupotrebe 47 djevojica. Najvei kanadski skandalbio je seksualno, tjelesno i duevno nasilje poinjeno uinternatima za djecu uroenika koje vodi katolika crkva. Uokviru nagodbe za odtetu crkva je morala platiti 80 milijunadolara a drava 2,2 milijarde. Papa se ispriao, ali i tu jepostojala sumnja da crkva ne surauje potpuno s dravnomistranom komisijom koja je istraivala zloin. (Robertson, kaogore, str. 33 i dalje)

1.5 Australija

Gotovo da nijedna zemlja u kojoj je katolika crkva aktivna,nije ostala poteena. U Australiji je 90 sveenika bilo osuenozbog seksualne zloupotrebe; daleko vie njih pravosue nijeuznemirivalo, zato jer je crkva skrivala optube i sklapalapovjerljive nagodbe. 2010. godine saznalo se da je jedanopunomoenik crkve izvrio isplate za seksualnu zloupotrebu

39

djece koje je poinilo 300 sveenika. Niti jedan od njih nijebio otputen iz slube. U jednom sluaju je oskvrnitelj djecebio premjeten u drugu upu i tamo je ponovio kazneno djelo.(Robertson, kao gore, str. 32)

1.6 Afrika

Crkva je sve vie prelazila na to da svoje zloince, oskvrniteljedjece, premjeta hrpimice u Afriku umjesto samo iz upe uupu. U svibnju 2010. objavljeni su prvi izvjetaji o navalidjejih oskvrnitelja iz Njemake, Italije, Irske i SAD-a uNigeriju, Junu Afriku, Mozambik i Kongo. Predsjedavajuijunoafrike biskupske konferencije potuio se da su na afrikikontinent poslani sveenici vuci u janjeoj koi. (usp. Ro-bertson, kao gore, str. 30 s uputom na Legal Brief Africa od3.5.2010.)

1.7 Prominentni poinitelji

U meuvremenu postaje sve vie poznato da seksualnadevijacija nije ograniena samo na obino sveenstvo, negodosee sve do najviih poloaja katolike crkve. Seksualniskandali oko biskupa i nadbiskupa nerijetko su istovremenootvarali i vrata daljnjim uvidima u razvrat katolikog klera.Tako je primjerice u travnju 2010. biskup Brggea odstupiood svoje dunosti jer se ispostavilo da je godinama seksualnozloupotrebljavao svog neaka. On je ekao 10 godinji rokzastare i zatim priznao djelo, te tako nije mogao biti kanjen.Njegov sluaj je doveo do postavljanja istrane komisijebelgijske biskupske konferencije ije su istrage pokazale da jetijekom posljednjih desetljea bilo najmanje 488 sluajeva

40

zloupotrebe. Do dravne istrage sluajeva nije dolo. (usp.Sddeutsche Zeitung od 14.9.2010.)

U Norvekoj je nadbiskup Mueller priznao da je 1990-ihgodina zloupotrijebio 12-godinjeg ministranta. Najgori sluajod crkvenih velikih pastira je sluaj bivega kardinala Hansa-Hermanna Groera iz Austrije koji je kao vjerouitelj u ranijimgodinama svoje karijere zloupotrijebio otprilike 2000 djece.On za to nije nikada bio kanjen, ve mu je papa Ivan PavaoII. dozvolio da se neometano povue u samostan. Neke odnjegovih rtava su bile obeteene i obvezane na utnju.Dogaaji su se zbili 1980-ih i 1990-ih godina, kad je JosephRatzinger bio prefekt kongregacije za nauk vjere.

Njemu i Ivanu Pavlu II. bilo je 2000. godine priopeno da sepoljski nadbiskup Julius Paetz ogrijeio o studente, buduesveenike. Oni su ignorirali tu informaciju i nisu traili odPaetza da se povue sve dok nakon nekoliko godina nije bilaobjavljena prava optuba. (Robertson, kao gore, str.30)

U Latinskoj Americi zloini crkvenog oskvrnjivanja djeceprivukli su panju prije svega preko jednog prijatelja papeIvana Pavla II., padrea Marciala Maciela Degollada. Papa gaje primio 2004. godine na proslavi njegovoga 60-godinjegsveenikog jubileja i zahvalio mu za sveeniku slubuispunjenu darovima svetog duha. Maciel je u Meksikuosnovao red Kristovih legionara, organizaciju slinuozloglaenom Opus Dei. Frankfurter Rundschau u svojemizdanju od 16./17.10.2010. izvjetava o tom mukarcu: Kadbi postojala unutar-crkvena rang lista najteih grenika, Macielbi zauzimao mjesto na vrhu. Utemeljitelj reda koji je umro

41

2008. desetljeima nije bio sklon samo svjetovnim porocimakao drogama. Takoer ni celibat nije uzimao ba ozbiljno i sdvije ene izrodio troje djece, kako je u meuvremenu i samred priznao. Najtee je meutim to to je Maciel zloupotrijebio20 do 100 mladih, meu njima i svoju vlastitu djecu. Premaizjavama rtava kao opravdanje mu je sluio bol u trbuhukoji se mogao ublaiti samo masaom. Nakon obavljeneobrade on je rtve ispovjedio i naloio im da ute kao to supredviali propisi reda. Prigovori Macielu su u Vatikanu vebili poznati desetljeima. Jo krajem 70-ih godina jedan odrtva je opisao svoje muke i pismo, propraeno izjavamadrugih supatnika, poslao u Rim. Nita se nije dogodilo. Tek1997. osmorica meksikih seminaraca su se odvaila izai ujavnost. Nedugo nakon toga uloili su albu kod kongregacijeza nauk vjere, meutim istraga je uskoro bila obustavljena Tek kad je Ivan Pavao II. leao na samrti, Ratzinger je zapoeonovu istragu. To to je glavni tuitelj kongregacije za naukvjere, Charles Scicluna saznao od Macielovih rtava bilo jetoliko potresno da je utemeljitelju reda Rim 2006. odrediopovuen ivot u molitvi i pokori. Vie ga nitko nije tuio.Maciel je umro nesmetano u dobi od 87 godina u SAD-u.

I u Argentini je jedan prominentni crkveni voa, nadbiskupbiskupije Santa Fe de la Vera Cruz, bio predmet tekih optubi.47 mladih seminaraca izrazilo je prigovor da ih je on seksualnozloupotrijebio. U veljai 1995. biskup je otputovao u Rim ikod pape Ivana Pavla II. postigao ukidanje istrage i potvrdudunosti. Tek kada je argentinska publicistkinja Olga Wornat2002. godine s knjigom Nuestra santa madre iznijela sluaju javnost i jedan bivi seminarac prijavio biskupa, on jeodstupio od svoje dunosti. Krajem 2009. bio je osuen na 9

42

godina zatvora koje izdrava u kunom pritvoru (usp.Wikipedija, Seksualna zloupotreba u katolikoj crkvi, 2.7.1Argentina)

U Nigeriji je nadbiskup Benin Cityja , Richard Antony Burke,bio optuen za odravanje seksualnih odnosa s maloljetnimdjevojkama i ivot u konkubinatu. Dana 31.5.2010. papaBenedikt XVI. prihvatio je njegovu ostavku. (Wikipedija, kaogore) O postupku protiv biskupa nije nita poznato.

2. Strategija zatakavanja

2.1 Papinska tajna

Prije svog izbora za papu 2005. godine dr. Joseph Ratzingerje bio prefekt kongregacije za nauk vjere. Ona se sastoji od triodjela. Jedan od njih je Disciplinski odjel koji se bavipovredom morala. Obrada takvih prijestupa od 1962.zasnivala se na tajnoj papinskoj naredbi s naslovom Crimensollicitationis. Kod moralnih delikata sveenika podprijetnjom ekskomunikacije ona je obvezivala svakogpoinitelja, svaku rtvu i svakog svjedoka na apsolutnudiskreciju. I sama naredba je na poetku bila tajna. Nadlenaza upravni put i sudski postupak bila je iskljuivo Svetakongregacija Svetog oficija. Dana 30.4.2001. papa Ivan PavaoII. je jednim Motu proprio s naslovom Sacramentorumsanctitatis tutela ukinuo odredbe Crimen solicitationis iz1962. godine. Proglas novih propisa izvren je pismom dedelictis gravioribus nekadanjeg predsjednika kongregacije za

43

nauk vjere, kardinala Ratzingera, od 21.5.2001. svimbiskupima katolike crkve. U njemu se meu ostalim kae da

Kaznena djela protiv udorea, naime: kazneno djeloprotiv 6. zapovijedi Dekaloga poinjeno od klerika smaloljetnim ovjekom koji jo nema 18 godina suiskljuivo pod nadlenou kongregacije za nauk vjerekao apostolskog suda. Ako neki biskup ili hijerarh imamakar samo neodreeno saznanje o takvome kaznenomdjelu, mora ga nakon prethodno okonane istrage pri-javiti kongregaciji za nauk vjere, koja, ako zbog posebnihokolnosti ne preuzme sluaj, davanjem odgovarajuihpropisa biskupu odnosno hijerarhu nareuje da svojimvlastitim sudom vodi daljnji postupak im je sluajna bilo koji nain okonan pred sudom, potrebno je svespise postupka to je bre mogue po slubenoj dunostipredati kongregaciji za nauk vjere Procesi ove vrstepodlijeu papinskom uvanju tajne.

2.2 Praksa zatakavanja

Ve s obzirom na ovu crkveno-pravnu situaciju moe sepretpostaviti da je predsjedavajui kongregacije za nauk vjerebio stalno informiran o svim seksualnim zloinima to su ihpoinili katoliki sveenici irom svijeta. Nadalje se trebapretpostaviti da je on bio informiran o bitnim stvarima uvoenju istrage od mjesnih biskupa odnosno rjeenju sluajevas kojima su bili upoznati mjesni biskupi i kongregacija za naukvjere u Rimu. On je znao da crkva u pravilu nije informiralapoliciju, ime je kanjavanje poinitelja ostalo interna stvarcrkve, pri emu je najvia kazna i kod najteih seksualnih

44

zloina samo ekskomunikacija i otputanje iz slube. On jenadalje znao da su takva otputanja bila ne samo vrlo rijetkave su u mnogim sluajevima sveenici ponovno postavljeni iesto su ponovno zloupotrebljavali djecu. On je naravno znaoi kad su bile postavljene dravne istrane komisije (npr. uDublinu i Massachusettsu) za istragu seksualnih zloinanjegovih sveenika i kako je crkva ometala te komisije uvoenju istrage. Murphyjeva komisija je u studenome 2009.utvrdila ne samo da su katoliki biskupi Irske desetljeimapreuivali silovanja i zloupotrebe maloljetnika, ukupno 14500rtava, nego su nastavili zatakavanje i prema samoj komisiji,slino kao kod istrage generalnoga dravnog odvjetnitvaMassachusettsa. Ono je govorilo o kulturi tajne, a StudijaJohna Jaya (usp. Gore 1.1.) dola do okantnog rezultata da76% svih optubi za seksualnu zloupotrebu nikada nije biloproslijeeno dravnim vlastima (Robertson, kao gore, str. 22)Murphyjeva komisija je u svom izvjetaju napisala da je uMassachusettsu kao i u Dublinu tajna titila instituciju naraun djece (Murphyjev izvjetaj, poglavlje 1, broj 28). PrekoWikileaks se nedavno saznalo da je sam Vatikan podmetaoklipove pod noge istranoj komisiji kad je u Rimu trailainformacije. Odbili su je jer se nije obratila preko irske drave,ve direktno Vatikanu, to je povrijedilo njena pravasuvereniteta. (usp. Welt online, Vatikan uskratio suradnju naizvjetaju o zloupotrebi od 11.12.2010.)

uvanje tajne je bila najvia zapovijed, ne samo pravno, kaoto pie u pismu kardinala Ratzingera iz 2001. godine;zatakavanje je i injenino bilo na dnevnom redu. Osobitoekstremnu potvrdu za to na upravo dramatian nain dajejedan postupak iz 2001. godine koji je tek nedavno objavljen:

45

Dana 8.9.2001. Vatikan je francuskom biskupu Pierreu Picanuiz Bayeuxa estitao na jednom vrlo osobitom djelu: Premdaje po francuskom pravu bio obvezan seksualnu zloupotrebusveenika prijaviti policiji, on to nije uinio iako se radilo oosobito tekom sluaju: Sveenik Ren Bissey je vie putasilovao jednog djeaka, a desetoro drugih zlostavljao. Konanobio je osuen na 18 godina zatvora. Biskup Pican je zbogpovrede svoje obveze prijavljivanja bio osuen uvjetno natri mjeseca. U pismenoj pohvali iz Rima se kae: Vi steispravno postupili. Veseli me to u episkopatu imam takvogkolegu koji u oima povijesti i svih ostalih biskupa svijeta radijeide u zatvor nego da denuncira svog sina i sveenika. Pismoje potpisao predsjednik sveenike kongregacije DarioCastrilln Hoyos i odobrio papa i predsjednik kongregacijeza nauk vjere, dakle kardinal Joseph Ratzinger, a kopija jeposlana svim biskupskim konferencijama. (usp. WashingtonPost od 23.4.2010.; Reuters, Faith World od 15.4.2010.;Robertson kao gore, str.42)

To je potpuno u skladu sa slinim nainom ponaanja Vatikanau drugim sluajevima: Kad je amerika biskupska konferencija,obzirom na uestale skandale djejih oskvrnitelja, predloilanultu toleranciju i htjela poinitelje prijaviti policiji i zahtijevalaeu primjenu uklanjanja iz slube krivih sveenika, iz Rimaje doao trajan veto: Zastupnik kardinala Ratzingera upredsjednitvu kongregacije za nauk vjere i dananji dravnitajnik kardinal Bertone izjavio je u veljai 2002.:

Po mojem miljenju neutemeljen je zahtjev da se jedanbiskup obvee kontaktirati policiju zbog sveenika kojije poinio pedofilski zloin. Naravno da civilno drutvo

46

ima obvezu tititi svoje graane. Ali isto tako se morapotovati slubena tajna sveenika [] Ako jedansveenik vie nema povjerenja u svog biskupa jer se bojida e biti denunciran, tada vie ne bi bilo slobodesavjesti. (John L. Allen, Jr., All the Popes Men, 2004.,str. 242) A predsjedavajui sveenike kongregacijeCastrilln Hoyos je govorio o tome da crkva vie volistvari drati unutar obitelji. (Allen, kao gore, str.245;usp. I Robertson, kao gore, str. 19 i dalje, koji citira idruge kardinale sa slinim izjavama)

Da se tako postupalo i godinama prije, vidljivo je iz nedavnoobjavljenog pisma papinskog nuncija u Dublinu iz 1997.godine. Kako izvjetava New York Times papinski zastupnik jeupozorio na to da irski crkveni glavari daju nalog za potpunusuradnju s kazneno istranim organima. Novine su doslovcepisale: The letter from the papal representative rejected a1996 decision by Dublin church leaders to respond morecandidly to the suppressed scandal in Ireland by ordering thatchild-abuse allegations be referred for criminal investigation.The strictly confidential letter from Rome leaked in Janu-ary amid continuing inquiries into the Irish scandal empha-sized the priority of in-house handling of pedophilia casesunder church, not civil, law. (Pismo papinskog zastupnikaodbacilo je odluku dablinskih crkvenih glavara iz 1996. daotvorenije istupe u vezi zatakavanog skandala u Irskoj kao inaredbu da se o navodima o zlostavljanju djece provedekriminalistika istraga. Strogo povjerljivo pismo iz Rima, kojeje procurilo u javnost u sijenju usred istrage o irskomskandalu, naglasilo je prioritet obrade pedofilskih sluajevainterno, po crkvenom, a ne civilnom zakonu.) (New YorkTimes, 31. sijeanj 2011.)

47

Koliko uporno crkva blokira kad se radi o pravnoj obradiseksualnih zloina svojih sveenika, doivio je neposredno ipotpisnik u sluaju jedne rtve zloupotrebe koju je zastupao.Radilo se o eni koja je istaknula da ju je kao dijete i mladudjevojku godinama seksualno zloupotrebljavao i silovao jedansveenik. Ona je time bila toliko traumatizirana da je godinamapotiskivala ta zbivanja. Na temelju kliniko-psiholokogvjetaenja jednog znanstvenika katolikog sveuilita Eichstttnjeni su navodi ocijenjeni vjerodostojnima. S obzirom na tozamjenik oficijala dijeceze Eichstatt obratio se wrzburkombiskupu dr. Hofmannu koji je bio nadlean za - u meu-vremenu umrlog poinitelja s upozorenjem da se tu radi oosobito ozbiljnom i tekom sluaju seksualne zloupotrebe ida dijeceza treba platiti odgovarajue odtete. Kad je onaodbacila zahtjev i pokuala sluaj rijeiti nekom vrstom mitaza utnju, dijeceza je bila tuena. U postupku je biskup stavioprigovor na zastaru. Potpisnik se tada obratio predsje-davajuem Njemake biskupske konferencije, nadbiskupu dr.Zollitschu s molbom da optueni biskup povue prigovor. Toje bilo odbijeno. Nakon to sud signalizira da zahtjev rtve zanaknadu tete izgleda opravdanim, no potpuno razjanjenjesluaja je bezuspjeno zbog biskupovog prigovora na zastaru,potpisnik se dopisima od 27.4.2008. i 1.9.2008. obratio papi,kako bi se on pobrinuo da dijeceza dalje ne blokira razja-njenje sluaja i odtetu rtve pravnim trikom prigovora nazastaru. Oba su pisma ostala bez odgovora i rtva nije uspjelana sudu jer se crkva i dalje ukopala iza prigovora o zastari.

Kao meurezultat treba utvrditi: Izmeu 1981. i 2005. godineJoseph Ratzinger je kao prefekt kongregacije za nauk vjere, aotada kao papa, dirigirao svjetskim sustavom zatakavanja koji

48

je crkvene oskvrnitelje djece titio od kaznenog gonjenjadravnih sudova i umjesto toga ih konfrontirao iskljuivo smjerama kanonskog prava koje nikome nisu naudile i dovodilesu do toga da su djeji oskvrnitelji u pravilu ostajali u slubi idobivali daljnje mogunosti za seksualno nasilje koje su ikoristili. Robertson saima rezultat ovako: Stanje dokazapokazuje da se po naredbi Vatikana s poiniteljima nedjelapostupalo tako da su bili zatieni od otkrivanja, da su njihovertve uutkavane, nekima od njih se pomagalo u injenju novihkaznenih djela a organima kaznenog gonjenja uskraivalidokazi njihovih tekih zloina. Faktiki crkva u mnogimzemljama odrava vlastito kazneno pravosue za koje javnost,policija i parlamenti nita ne znaju, koje se zapravo od njihsakriva i u kojem krivci ostaju nekanjeni, dok se rtve siznuenim prisegama uutkavaju nagodbama postignutim upotpunoj tajnosti.

2.3 Pogodovanje i ponovno postavljanje poinitelja

Meutim dr. Ratzinger se nije zadovoljio sa zatakavanjemzloina. Ukoliko je dolo do unutar crkvenih presuda, on jeuvijek intervenirao u korist djejih oskvrnitelja, zaustavljaotekue postupke, ukidao presude ili se na drugi nain brinuoza poinitelje.

Na primjer u sluaju sveenika Lawrencea Murphyja izWiskonsina koji je od 1950. do 1974. stotine puta zlou-potrebljavao gluhonijemu djecu. Kad su njegovi zloini 1996.postali poznati nadlenom biskupu, Nadbiskupu Milwaukeeja,on je pisao kardinalu Ratzingeru i zamolio ga za savjet, to da

49

radi sa sveenikom. Pismo je ostalo bez odgovora. Nadbiskupje ponovno pitao i opet nije dobio odgovor. Nakon 8 mjesecikardinal Tarasicio Bertone, koji je, kao to je spomenuto, tadabio zamjenik predsjedavajueg kongregacije za nauk vjere,zapoeo je tajan unutar crkveni postupak koji je mogao dovestido Murphyjevog udaljavanja iz slube. Meutim taj jepostupak iznenada bio ponovno prekinut. Poinitelj se osobnoobratio kardinalu Ratzingeru i zamolio za ljubaznu potporu.Djeji oskvrnitelj nije bio otputen, ve je umro nekolikogodina kasnije i bio pokopan u svome sveenikom ruhu.(usp. Robertson, kao gore, str.23; The New York Times od24.3.2010., Vatican declined to defrock U.S. Priest whoabused boys)

Na slian nain je kardinal Ratzinger reagirao jo 1981., ugodini preuzimanja predsjedanja kongregacijom za nauk vjere.Biskup Oaklanda hitno je preporuio da se sveenik SteffenKiesle razrijei dunosti, nakon to je bio osuen zbogseksualne zloupotrebe dvojice djeaka. Ratzinger jeodugovlaio s obradom sluaja premda je biskup zabrinutoponavljao pitanje. Konano je sveeniku zbog njegovemladalake dobi imao je 38 godina bilo dozvoljenonastaviti rad s djecom. 2004. godine bio je ponovno osuenzbog zlostavljanja mlade djevojke; ostala nedjela su ve bilazastarjela. (Robertson, kao gore, str. 23 i uputa na The Timesod 10.4.2010., Signature on letter implicates Pope in abusecover-up).The Times je pisao: Kardinal Joseph Ratzinger seodupro molbi jedne kalifornijske dijeceze da razrijei dunostisveenika koji je dokazano seksualno zlostavljao djecu, priemu je, prema pismu iz 1985., dobrobit svjetske crkve stavioiznad ostalih prosudbi.

50

U izvjetaju irske Murphyjeve komisije nalaze se i drugisluajevi gdje je utvreno da su se dva pedofilska sveenika,koja su zloupotrijebila djecu i zbog toga dobila otkaz iz slube,obratila Rimu i u lipnju 2002. ishodila ukidanje otkaza.(Poglavlje 4.60)

I iz Australije se saznalo za takav nain ponaanja kongregacijeza nauk vjere koju je predvodio kardinal Ratzinger. U jednomsluaju Rim je intervenirao na traenje sveenika ija je obiteljbila dareljiva prema crkvi. Nakon to je sveenik zbogsilovanja est ena bio otputen iz slube, Vatikan mu je daooprost i naredio da se premjesti u drugu upu bez ikakveobavijesti o njegovim prekrajima i dolo je do novihprekraja. (Robertson, kao gore, usp. Ostale sluajeve slinenaravi na www.thenage.com.au, Rome backed sex-case priestby Martin Daly, 6. srpnja 2002.)

Za ovaj nain ponaanja Murphyjeva komisija je utvrdila:Jasno je da patnja i stres rtava mogu imati ishodite uokolnosti da su poinitelji bili jo u slubi kao klerici i stoga sumogli biti prijetnja za drugu djecu U praksi, je u znatnomdijelu izvjetajnog razdoblja (do kraja 2008., potpisnici)kanonsko pravo bilo koriteno osobito u korist klera i dosljednona tetu njihovih rtava. Komisija nije pronala niti jedan sluaju kojem bi kanonsko pravo bilo primijenjeno da bi se rtvamaosigurala pravednost. (Murphyjeva komisija, poglavlje 4.2 idalje)

Opisani sluajevi su samo vidljivi vrh ledenog brijegakolosalnog zatakavanja sveenikih zloina i pogodovanja

51

zloincima na tetu njihovih rtava. Robertson je prikladnosaeo skandale koji su se dogodili pod vladavinom JosephaRatzingera kao nadbiskupa Mnchena, kao predsjedavajuegkongregacije za nauk vjere i kao pape, ovako:

a) Kler je seksualno zloupotrijebio desetke, moda akstotine tisua djece i tinejdera, uglavnom mladih, iveina ih je kao posljedicu imala teke i dugotrajnepsihike smetnje.

b) Tisue klerika za koje se znalo da su krivi za najteadjela, koji su ih kao poinitelji bez kontrole seksualnognagona mogli ponoviti, nisu bili otputeni iz slube.Crkva ih je skupljala, premjetala u druge upe ili drugezemlje, titila ih od identificiranja i od svjetovne kazne obiino kazne zatvora po pravilima kanonskog pravakoje im je jamilo oprost za ovostrano kao i za ono-strano.

c) Sveta stolica, pseudo-drava, je u prijateljskim zem-ljama etablirala strani pravni sustav. Seksualni zlolinisu drani i obraivani u najstrooj tajnosti na nainkoji je bio nespojiv s pravom drave u kojoj je Vatikanoperirao, koji mu je u nekim sluajevima bio aksuprotan i dovodio do toga da je dravnim istranimorganima uskraivan dokazni materijal za krivnjuzloinaca.(Robertson, kao gore, str. 164, pijevod potpisnika)

52

2.4 Ne vidi se kraj

To se nita nije promijenilo niti kad je Vatikan u srpnju 2010.proglasio vaee norme o tekim deliktima (Normae degravioribus delictis). Kako je izvjetajna agencija kath.net15.7.2010. priopila, time su objavljene prvi put potpuneodredbe za nain postupanja kongregacije za nauk vjere usluajevima zloupotrebe. On je do sada poivao naneobjavljenim papinskim punomoima i internim propisima.Ve postojee norme su u nekim tokama izmijenjene iprecizirane, prema podacima Vatikana meutim pretenoodgovaraju dosadanjoj praksi. Promijenjen je rokzastarijevanja i osim toga posjedovanje i irenje djejepornografije i seksualna zloupotreba duhovno hendikepiranihodsada je okarakterizirana kao teki delikt. Dotini lanak 6publiciranih normi doslovce glasi:

1: Teki prekraji protiv udorednosti za koje je nadlenakongregacija za nauk vjere su:

1. Kazneno djelo protiv 6. zapovijedi koje poini klerik smaloljetnikom ispod 18 godina; to se tie tog kaznenogdjela maloljetnika se izjednaava s osobom ija upotrebapameti je obino ograniena.

2. Stjecanje, uvanje i irenje pornografskih slika malo-ljetnika ispod 14 godina u svakom obliku i svimsredstvima od klerika u zloj namjeri.

2: Klerik koji poini kazneno djelo po 1 treba biti kanjenovisno o teini djela; otputanje ili udaljavanje nije iskljueno.

53

Ovaj propis ne znai nita drugo nego jaanje dosadanjegpravnog stanja. Osobito i nadalje vrijedi obveza uvanja tajnekao to je sadrano i u pismu kardinala Ratzingera od 18.5.2001. (De gravioribus delictis. Seksualni zloini sveenikase dakle i dalje uvaju ispod pokrivaa i policija se ne ukljuuje.U lanku 30 obznanjenih normi za postupanje u sluajevimazloupotrebe kae se izriito:

1: Spomenuti postupci podlijeu papinskoj slubenoj tajni.

2: Tko povrijedi slubenu tajnu ili bilo lukavstvom ili tekimnemarom oteti optuenog, ili svjedoka ili nekoga drugog,po zahtjevu oteenoga ili po slubenoj dunosti bit e kanjenod vieg suda primjerenom kaznom.

Kako je vatikanski glasnogovornik Lombardi izjavio, suradnjas dravnim vlastima u najnovije vrijeme bila je doduerazmotrena ali nije obraena u sada obznanjenim normama.One su dio kaznenog zakonika kanonskoga prava koje je posebi cjelovito i potpuno odvojeno od dravnog prava(Lombardi, The significance of the publication of the newNorms concerning the most serious crimes) Ukoliko onpokuava tu samostalnost oslabiti upozorenjem da nit vodiljaza razumijevanje mjera u sluaju prigovora seksualnimzloupotrebama znai da se prema dotinome civilnom pravuuvijek treba drati prijave zloina nadlenim vlastima, to nepomae: Kao prvo, jer esto ne postoji zakonska obvezaprijavljivanja kaznenih djela (kao npr. U Njemakoj), kaodrugo, jer u dravama u kojima takva obveza postoji (kaonpr. u Francuskoj), crkva se toga ne dri kao to pokazuje

54

gore spomenuto vatikansko pismo pohvale francuskomebiskupu koji je odbio informirati dravne vlasti.

Dakle ostaje pri tome da crkvenim seksualnim zloinima prijetisamo jedan postupak po kanonskom pravu, koje oskvrnjenjedjece svrstava u istu kategoriju kazni kao oskvrnjenje hostijeili povredu ispovjedne tajne ili nedoputeno slavljenje mise.U svima tim sluajevima je u B.3. spomenute niti vodiljepredvieno da okrivljeni sveenik koji je priznao i prihvatiosvoj zloin, vodi ivot molitve i pokore, moe mu se dekretomzabraniti ili ograniiti javno vrenje sveenike slube odnosnootpustiti ga iz klerikog stalea. Protiv takvog dekreta dotinitada moe uloiti upravni prigovor kongregaciji za naukvjere. to se tada dogaa bilo je ve opisano: Otputanja izslube se ukidaju i sveenici bivaju ponovno postavljeni.Robertson stoga s pravom saeto govori da Vatikan radi sparalelnom paradravnom jurisdikcijom, koja opratagrijehe koji se u nadlenoj dravi kanjavaju kao zloini.Aludirajui na liniju takora koju je Vatikan stavio naraspolaganje nacistikim zloincima za bijeg u Junu Amerikuon pie: Prava linija takora koju je crkva ponudila je ruta zabijeg djejih oskvrnitelja ne toliko kao sloboda, pobjei izzatvora, nego kao sloboda da se nikada ne riskira zatvorskakazna. Zbog mjeavine arogancije, nemarnosti i bezbrinosti,proizalih iz vjere u vlastiti dravni imunitet i pretjeranogzahtijevanja da budu politiki akter na svjetskoj pozornici,papa i njegova vojska kardinala, nuncija, nadbiskupa i prelatavode crkvu u kojoj djeca stradaju od jako rairene i sustavneseksualne zloupotrebe. (Robertson, kao gore, str. 166)

55

2.5 Zloin protiv ovjenosti

Prema lanku 7 alineja 1, slovo g pod time spadaju silovanje,seksualno ropstvo ili svaki drugi oblik seksualnog nasiljausporedive teine (pojedinana djela), pod uvjetom da supoinjena u okviru rairenog ili sustavnog napada protivcivilnog stanovnitva i s upuenou u napad (cjelokupnodjelo).

2.5.1 Kao to je gore izloeno oskvrnjenja djece su se estodeavala u obliku silovanja. Ukoliko se radi o drugim vari-jantama sveenike seksualne zloupotrebe djece, one se usvakom sluaju trebaju pripisati obiljeju injeninog stanjasvaki drugi oblik seksualnog nasilja usporedive teine.Nadmonost sveenika zbog njegovog autoriteta, s jednestrane, i mladalake dobi rtve, s druge strane, je jednakapojmu nasilje iako se ne radi o vis absoluta. rtva, dijete,koje sveenika gleda kao Bojeg ovjeka praktiki mu jebespomono izrueno 24 sata na dan ako je smjeteno u domuiz kojeg ne moe pobjei.

2.5.2 to se tie teine nasilja treba uzeti u obzir dasveenika seksualna zloupotreba djece i mladih, svejednovri li se kompulzivnim ili apsolutnim nasiljem, vodi do najteihoteenja duevnog i tjelesnog zdravlja rtava. One su estogodinama i desetljeima teko traumatizirane i esto tekoporemeene u svom osobnom razvoju do kraja ivota. Sek-sualna zloupotreba djece je jedan oblik duevnog ubojstva.Ona je istovremeno napad na ljudsko dostojanstvo i tekoponienje u smislu Explanatory Memoranduma Meu-

56

narodnoga kaznenog suda. (usporedi o tome i Robertson, kaogore, str. 137 i dalje) Zloupotreba je i stoga osobito gnusnajer ju je poinio pripadnik institucije koja se poziva na Isusaiz Nazareta koji je, kao to je poznato, rekao: Pustite djeicuneka dolaze k Meni i ne prijeite im jer takvima pripada jekraljevstvo Boje (Lk 18,16) To stvara osobito povjerenje uijim su okvirima djeca bila seksualno zloupotrijebljena.

2.5.3 Kao to je gore opirno izloeno, seksualna zloupotrebadjece se nije deavala samo pojedinano ve u mnogimzemljama tijekom desetljea desetinama tisua rtava. Modaak i stotinama tisua. Ti napadi su dakle bili proireni usmislu kaznene odredbe.

Samo bi to ve bilo dovoljno da se pretpostavi cjelokupnodjelo u smislu lanka 7 Statuta Meunarodnoga kaznenogsuda. Napadi su se meutim dogaali i sustavno. Za to,prema novijim sudskim presudama nisu potrebni elementiplana ili politike. (usporedi Werle, Meunarodno kaznenopravo, 2. izdanje, s uputom na Kazneni sud za mlade od22.2.2001. [Kuranac i dr., TC, par.429]. Oskvrnjivanja djecesu vrili istovremeno mnogi sveenici u opetovanimpostupcima zloupotrebe u odreenim crkvenim ustanovamaprema istim ili novim rtvama i pod zatitom vatikanskogsustavnog zatakavanja i pogodovanja poiniteljima.

2.5.4 Ispunjeno je i obiljeje injeninog stanja napada protivcivilnog stanovnitva. Po legalnoj definiciji lanka 7, alineje2a, Statuta Meunarodnoga kaznenog suda to je, kao to jeve izvedeno, kada se radi o nainu ponaanja koji je povezans viestrukim injenjem postupaka navedenih u alineji 1 protiv

57

civilnog stanovnitva, provoenjem ili podupiranjem politikedrave ili organizacije koja ima za cilj takav napad.

(1) Civilno stanovnitvo u smislu ovog propisa je svaki veibroj osoba koji je povezan zajednikim obiljejima koja ihine ciljem postupaka koji u svojoj cijelosti sainjavaju napad(usporedi Werle, a.a.O., broj 756 i uputa na Kazneni sud zamlade od 7.5.1997. [Tadic., TC, para.644]. Grupa osoba sazajednikim obiljejima su u predmetnom sluaju djeca imladi, prije svega mukog spola, koja su postala preferiranertve serijskih seksualnih zloina pedofilskih katolikihsveenika.

(2) Veliki broj pojedinanih djela ini takoer napad u smisluinjenice kaznenog djela. To to Statut pod tim podrazumijevanaine ponaanja koja u provedbi slijedi politiku organizacije

(s)uch a policy need not be formalized and can be de-duced from the way in which the acts occur. Notably, ifthe acts occur on a widespread or systematic basis thatdemonstrates a policy to commit those acts, whetherformalized or not.(takva politika nije nuno formalizirana, a moe seshvatiti logikim zakljuivanjem iz naina na koji se djelaine. Naroito ako se radi o vrlo rasprostranjenim djelimakoja se sustavno ine, to pokazuje politiku injenja tihdjela, bez obzira je li ona formalizirana ili ne.)

Dakle to ovisi o ukupnim okolnostima pod kojima su djelabila poinjena. Prije svega ako su bila jako rasprostranjena

58

(widespread) i sustavno poinjena, to govori o politiciinjenja takvih djela. Ta politika se moe sastojati i u trpljenjudjela (usporedi Werle, kao gore, broj 777 s uputom nameunarodnu sudsku praksu):Kazneni sud za mlade, presudaod 14. sijenja 2000. (Kupreskic i dr, TC), para 552 (at leasttolerated); Kazneni sud za mlade, presuda od 31. sijenja2000. (Tadi, AC), para 14; isto i lanak 2 para 11 Draft Code1954; UN Doc.S/1994/674/Add.2 (Vol.I), Annexes to the Fi-nal Report of the Commission of Experts Established Pursuantto Security Council Resolution 780 (1992.) od 31. svibnja1995., Annex II: Rape and Sexual Assault, para 33: It alsohas proven [ ] that the state is involved. This can be con-cluded from state tolerance.)

Organizacija koja je trpjela zloine je crkva. Ona ih nije samotrpjela, nego i pogodovala kanonskim pravom i praksomnjegovog izvrenja, to je dovelo do toga da oskvrnitelji djecenisu bili ozbiljno kanjeni. iroka osnova djela o kojoj se govoriu odluci Jugoslavenskoga krivinog suda, je angairanjesveenika irom svijeta u duobrinitvu pri emu dolaze uvezu s djecom i mladima i zloupotrebljavaju ih. Duo-brinikim angamanom rukovodili su mjesni biskupi;desetostrukom do tisuustrukom zloupotrebom koja sedogodila kod tog angamana upravljao je Vatikan: nakon djelazatakavanjem i premjetanjem poinitelja, prije djelazatakavanjem i premjetanjem prethodnih poinitelja to jenovim poiniteljima praktiki obeavalo osloboenje od kaznei poticalo ih na nova djela. Uslijedio je pravi pravcati me-nadment seksualnih zloina: Poiniteljima je s njihovimradnim mjestom pribavljeno mjesto zloina; nakon poinjenogdjela umjesto prijave dravnom odvjetnitvu dobili su

59

sveeniku utjehu i po potrebi povrh toga osigurano pri-bjeite gdje mogu nestati. I to je politika u smislu kazneneodredbe jer su tu, pomou centralne funkcije rukovoenja,stvarane, oblikovane i podupirane okolnosti pod kojima supoinjena pojedinana djela koja se pribrajaju cjelokupnomdjelu sveenikih oskvrnjenja djece irom svijeta.

2.6 Kaznena odgovornost dr. Ratzingera

Kada sveenici koji se po nalogu svoje crkve nalaze u slubiirom svijeta poine seksualni zloin, situacija je slina kaokod vojnika koji s orujem uokolo divljaju i kada se njihovizloini pripisuju njihovom vrhovnom zapovjedniku, iako ontakve zloine nije htio i bio je udaljen tisue kilometara. Uvezi s ovim predmetom Robertson s pravom upuuje na od-luku US-Supreme Courta u sluaju japanskog generalaYamashite ije su trupe na Filipinima divljale s orujem u ruci.Prigovor generala da je bio udaljen stotinama milja i da nikadanije htio zloine svojih vojnika i da je bio ogoren zbogsilovanja i ostalih grozota, Supreme Court je uzvratio supozorenjem da je vii pretpostavljeni odgovoran ako jepropustio sprijeiti protuzakonito ponaanje svojihpodinjenih, ako je znao da su njegovi podinjeni poiniliprotuzakonitosti ili ih namjeravaju poiniti, i ako nije poduzeopotrebne korake da to sprijei ili kazni one koji su poinili teprotuzakonitosti. Doslovce:

A person in a position of superior authority should beheld individually responsible for giving the unlawful or-der to commit a crime, and he should also be held re-sponsible for failure to deter the unlawful behaviour of

60

subordinates if he knew they had committed or wereabout to commit crimes yet failed to take the necessaryand reasonable steps to prevent their commission or topunish those who had committed them.(citirano prema Robertsonu, kao gore, str.139)

Ova odgovornost nalazi se u lanku 28 Statuta Meunarodnoga kaznenog suda koji prema alineji b vrijedi i zacivilne pretpostavljene. Prema njemu pretpostavljeni jekazneno odgovoran za zloine koje su poinili njegovipodinjeni pod njegovim stvarnim rukovodstvom i kontrolomkao posljedica propusta, vriti propisanu kontrolu nad timpodinjenima ako

i) je pretpostavljeni znao da su podinjeni poiinili takvezloiine ili su ih namjeravali poiniti, ili je svjesno is-pustio iz vida informacije koje su na to jasno ukazivale;

ii) su se zloini ticali aktivnosti koje su spadale u stvarnuodgovornost i kontrolu pretpostavljenog, i

iii) pretpostavljeni nije poduzeo sve potrebne i prikladnemjere u svojoj nadlenosti kako bi sprijeio njihovoizvrenje ili ih zaustavio ili nije stvar predoio nadlenimvlastima za istragu i kazneno gonjenje.

2.6.1 Pojedini sveenik dodue nije u slubenom odnosu sVatikanom nego sa svojom biskupijom. Meutim stvarnovrijedi: Ako on poini seksualni delikt i njegov biskup saznaza to, prema gore opisanim hijerarhijskim strukturama izmeuVatikana i biskupija, djelo se mora prijaviti Vatikanu odnosno

61

Kongregaciji za nauk vjere. Ona je tada gospodar postupka ukojem ona preputa biskupu sankcioniranje djela, ili, to senajei dogaa, sama preuzima sluaj. Na poetku posredniodnos izmeu sveenika i cjelokupne crkve, u sluaju sek-sualnog zloina iskazuje se kao neposredan odnos pret-postavljeni podinjeni. Biskupu, koji kazneno djelo moraprijaviti u Rim ne ostaje primjereni manipulativni prostor upogledu daljnje sudbine sveenika; ona se odreuje direktnoiz Rima obvezatnim uputama biskupu. A u Rimu odgovornostsnosi predsjedavajui kongregacije za nauk vjere odnosnopapa.

Ta odgovornost pretpostavljenog prema pojedinim svee-nicima koji su kanjeni ili predstoji opasnost da budu po prviput ili opetovano kanjeni, ne otpada niti zbog toga tooskvrnjenje djece ne spada u stvarne zadae sveenika, negose dogaa prekoraenjem njegovih ovlasti: Odluujue je toto se to djelo u pravilu vri u njegovom djelokrugu koji muzapravo omoguuje dolazak u ui kontakt s djecom i mladima.Znakovito je to to su mnoge dijeceze u Sjedinjenim Dravamai u Irskoj zakljuivale obvezno osiguranje odgovornosti zasluaj odtetnih zahtjeva zbog zloupotrebe. Time su zapoele1980-ih godina kad je sve vie i vie sluajeva izbijalo u javnost,pri emu su kod zakljuivanja ugovora osiguranjimadjelomino preuivale koliko takvih sluajeva ve postoji.Na taj nain su dijeceze u Irskoj za premiju od oko 50.000eura dobile osigurnine u visini od 13 milijuna. (usporediwww.irishtimes.com od 8.2.2011.; Murphy-Report, section1.21 M) U sluaju nadbiskupijske dijeceze Milwaukeeosiguranje je odbilo preuzeti tete s obrazloenjem da jedijeceza kod zakljuivanja osiguranja preutjela pravo stanje.(usporedi www.necn.com od 23.11. 2010.)

62

2.6.2 Dr. Joseph Ratzinger je od 1981, najprije kaopredsjedavajui kongregacije za nauk vjere, a od 2005. kaopapa, bio opirno informiran o sveukupnom djelu seksualnihzloina katolikih sveenika irom svijeta. On je na osnovi tihinformacija postupao izdavajui naredbe za utnju, pre-uzimajui sam postupke ili zaustavljajui postupke, ukidajuipresude niih instanci i odobravajui premjetanje kanjenihsveenika u druge upe odnosno u druge zemlje. On sesvojom naredbom za utnju pobrinuo da se seksualni zloinine prijavljuju dravnim organima za kazneni progon, tovieon je ak odobrio pohvalu biskupa koji je u svojoj draviprekrio postojeu obvezu prijavljivanja i zbog toga biokanjen od dravnog suda. On nije poduzeo nikakvudjelotvornu mjeru protiv nastavljanja rasprostranjenihseksualnih zloina svojih sveenika, ve je naprotiv, stvoriopravno i faktiki situaciju u kojoj je sveenicima bilo lakozloupotrebljavati djecu jer nisu morali oekivati ozbiljnukaznu, kao to je gore ve opirno opisano. Tu situaciju onodrava do danas i time pogoduje svakodnevno novimseksualnim zloinima koji se zatakavaju i uope se neotkrivaju ili se to dogaa tek nakon nekoliko godina. Da bisaznala pojedinosti tubeni organi su morali moliti Vatikan zapredoenje spisa. Obino se u takvom sluaju ishodi sudskinalog za pretres.

Ako se uzme u obzir ponaanje okrivljenoga u prolosti isadanjosti, njegovo kazneno pravno sudionitvo u djeluzloina njegovih sveenika irom svijeta moralo bi seokvalificirati kao sudionitvo. U svakom sluaju on je po lanku28 alineja b Statuta Meunarodnoga kaznenog suda kaopretpostavljeni poiniteljima, kazneno pravno odgovoran.

63

2.6.3 On je takoer krivino postupao u smislu lanka 30statuta Meunarodnoga kaznenog suda jer je bio svjestan dastrategija zatakavanja koju je on naredio i nastavio odobravatiimala za posljedicu pripremu terena novim seksualnim zlo-inima. On je u svakom sluaju to prihvatio s odobravanjemkako bi zatitio reputaciju svoje institucije na raun uvijeknovih rtava svojih pedofilskih sveenika. Takvo neto zahtijevateku kaznu to i okrivljeni mora sam priznati jer stalno spo-minje Isusove rijei, koji je meu ostalim rekao: Onomu tkobi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju u Menebilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potoneu dubinu morsku. (Mt 18, 6)

64

IV. O doputenosti podnesene tube

1. Prema lanku 27 Statuta Meunarodnoga kaznenog sudasudbenoj vlasti Meunarodnoga kaznenog suda podlijeu sveosobe bez obzira na njihovo slubeno svojstvo. Prema ovomstatutu svojstvo dravnog poglavara neke osobe ne razrjeavakaznene odgovornosti. (alineja 1) Imuniteti [ ] koji su pounutardravnom ili meunarodnom pravu povezani saslubenim svojstvom neke osobe, ne spreavaju sud uobavljanju sudbene vlasti nad takvom osobom. (Alineja 2)

Dr. Joseph Ratzinger dakle ne moe izbjei jurisdikcijuMeunarodnoga kaznenog suda ukazivanjem da je dravnipoglavar, bez obzira na to je li taj prigovor uope priznat odnekog suda koji je povezan s meunarodnim pravom, ako seima u vidu da je to dravno svojstvo Vatikana zasnovano nasumnjivom ugovoru s diktatorom Mussolinijem iz 1929. go-dine (usporedi o svemu i Robertson, kao gore, str. 63 i dalje)

2. Ispunjena je i sljedea pretpostavka prema kojoj okrivljeniki budui optuenik mora biti pripadnik drave ugovornih stranaStatuta Meunarodnoga kaznenog suda. Za razliku odVatikana, Njemaka je ratificirala ugovor o meunarodnomkaznenom sudu (11.12.2002.) Dr. Joseph Ratzinger jenjemaki dravljanin, jer se stjecanjem vatikanskog dra-vljanstva nije odrekao svoga njemakog dravljanstva.

3. Prema alineji 10 preambule Statuta Meunarodnogakaznenog suda, Meunarodni kazneni sud ne djeluje samosupsidijarno prema unutardravnoj kaznenoj sudbenoj vlasti,nego je dopunjava.

65

Dopustivost tube pred Meunarodnim kaznenim sudomprema lanku 17 alineja 1, slovo a Statuta Meunarodnogakaznenog suda ne bi bila mogua samo onda kad bi Njemakave provodila istragu ili kad Njemaka ne bi bila voljna ili ustanju ozbiljno provesti istragu ili kazneno gonjenje. Istragezbog ovdje pokazanih zloina protiv ovjenosti u Njemakojse nisu provodile niti e se provoditi. Njemaki dravni tuiteljisu vezani na upute pokrajinskog ministra pravosua. U jednojzemlji iji politiari ispunjavaju papi neobinu elju da kaogost govori pred parlamentom, nee nijedan ministarpravosua dopustiti dravnom tuiocu istragu ili ak podizanjeoptunice protiv pape. Neovisno o tome takva optuba ne bibila takoer mogua jer prema lanku 25 njemakog ustavapapa ne podlijee njemakoj sudbenoj vlasti sve dok je dravnipoglavar. Unato dvojbenog stjecanja toga diplomatskogsvojstva u Njemakoj se nijedan dravni tuitelj ne bi usudiou to sumnjati.

4. Okrivljenik takoer ne moe prigovoriti protiv dopustivostipostupka pred Meunarodnim kaznenim sudom da stvar nijedovoljno teka da bi se mogle opravdati ostale sudske mjere(lanak 17 alineja 1d Statuta Meunarodnoga kaznenog suda):

Kao to je gore izloeno okrivljenome se treba predbaciti daje desetine tisua, zapravo moda ak stotine tisua os-kvrnjenja djece koja su poinili katoliki sveenici irom svijetabagatelizirao, zatakavao i u crkvenom paralelnom sustavuprema dravnom kaznenom pravu preteno uskraivaonjihovo kanjavanje i time godinama podupirao. Osim togapredbacuje mu se da je zbog toga to je njegova crkva za-branila kondom, pridonio tjelesnom oteenju i umorstvu ne-

66

odreenoga, velikog broja afrikih katolika koje je time poticaoda zaraze i nekatolike. Konano predbacuje mu se da njegovazastraujua crkvena pukovnija ugroava odnosno oteujetjelesno i psihiko zdravlje velikog broja ljudi irom svijeta.

Prihvaanje masovnog umiranja od AIDS-a zbog zaraze HIV-om s odobravanjem i podupiranje masovnog duevnogumorstva seksualnim nasiljem nad mladima su toliko teki datreba potaknuti njihovu istragu i provjeru postoje li zloiniprotiv ovjenosti, kako prema preambuli StatutaMeunarodnoga kaznenog suda tako i prema Policy-papertuilatva. Prema tome tuilatvo treba fokusirati svoju istraguna one koji su npr. voe drava ili organizacija koji su od-govorni za zloine protiv ovjenosti (Policy-Payper II.2.1).

67

V. Saetak

1. Stupanjem na snagu rimskog Statuta Meunarodnoga kaz-nenog suda 1.7.2002. zapoeo je kulturni obrat. Vrijeme ukojem su politiki i svjetonazorski motivirani masovni zloiniostajali nekanjeni dolo je kraju. Zloin protiv ovjenostidefiniran u rimskom statutu nema u vidu samo masovno djeloi kaznenu odgovornost kolovoa nego je proirio i spektarzatienih pravnih interesa:

U lanku 7 alineja 1, slovo k predvia se kazna za neovjenepostupke kojima se namjerno prouzrokuju velike patnje iliteko oteenje duhovnog zdravlja, pod pretpostavkomda su ta oteenja sline teine kao primjerice silovanje,porobljavanje ili nasilno odvoenje. Time je ukljueno ipsihiko nasilje koje moe dovesti do zdravstvenih oteenja.Mnogo toga od uobiajenog nasilja ovog svijeta koje je biloprihvaeno jer je to oduvijek bilo tako, u okviru rimskogstatuta sada postaje kaznenopravno relevantno.

2. Ova prijava dolazi do rezultata da to odgovara sustavu prisilerimokatolike crkve koju vodi okrivljeni i s time povezanimzastraujuim prijetnjama s vjenim paklenim mukama. Teprijetnje dovode bezbroj ljudi u bolesnu psihiku i duhovnuovisnost i oduzimaju im njihovu vlastitu odluku savjesti uegzistencijalnim ivotnim podrujima. Samo preko ovogaprisilnog sustava bila su mogua druga dva prijavljena zloinaprotiv ovjenosti. Tim vie je umjesnije kaznenopravnoudostojati tu crkvenu pukovniju koja provodi ekstremanpsihiki pritisak, nego to okrivljeni pokuava odvratitipozornost od totalitarizma svog sustava time to posvuda u

68

zemlji hvali religijsku slobodu koju njegova vlastita crkva gruboprezire kako postupanjem prema vlastitim lanovima tako iagresivnom netolerancijom prema religioznim konkurentima,prije svega kad se radi o religioznim manjinama.

3. Prijava nadalje dolazi do rezultata da je okrivljeni kaz-nenopravno suodgovoran za smrt stotine tisua, modamilijune oboljelih od AIDS-a jer unato epidemije koja haraustrajava na crkvenoj zabrani zatitnih sredstava protivprenoenja HIV-a i provodi je prijetnjama svoga sustava prisile.

4. Konano prijava dolazi do rezultata da je okrivljeni ka-znenopravno odgovoran to su se zloini katolikih sveenikaposljednjih desetljea sve vie irili. U javnosti se okrivljeniprikazuje kao bogobojazan crkveni voa koji se ispriavartvama klerikalnih oskvrnitelja djece i hoe sprijeiti daljnjadjela. Ustvari on postupa kao beutan pokrovitelj svjetskogsustava zatakavanja koji pogoduje zloincima na raun nji-hovih rtava i svakodnevno pogoduje novim zloinima.

Treba poi od toga da taj sustav zbog unutar crkvenih sredstavaprisile neometano traje i dalje i time omogueni zloini iromsvijeta traju u nedogled, da e sudovi svih zemalja uvijekponovo biti prevareni i zloini ostati nekanjeni i da e setisuama i tisuama djece uvijek iznova nanositi nova patnja ako meunarodni sud ne zaustavi taj zloin tako toodgovorne pozove na odgovornost. Joseph Ratzinger je glavnipoinitelj, okruen nizom supoinitelja ija su imena dijelomve bila spomenuta. Vrijeme je sazrelo da tuitelj pokreneistragu kod Meunarodnoga kaznenog suda i da se to to jedo sada bilo poznato samo u odlomcima, detaljno razjasni ione koji kumuju crkvenom oskvrnjivanju djece irom svijetadovede pred sud.